Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kuju koja je oštenila 9 štenaca od kojih je 7 pomrlo u roku par dana. Da li je moguće da je uzrok neka bakterija kojom ih je zarazila majka i kako ženku liječiti prije idućeg legla? Hvala, Renata O: Porod je zapravo fiziološki završetak graviditeta, kada je plod zreo i sposoban za samostalni život. Sam porod sastoji se od tri faze: 1. stadij otvaranja; 2. stadij istiskivanja ploda; 3. faza poslije poroda ili stadij istiskivanja posteljice. U trećoj fazi, osim istiskivanja posteljice, izlaze i lohije (ostaci posteljice, plodnih voda, dlake, mekonija...). Upalne promjene koje uzrokuju uginuća plodova su mogle nastati i ranije, prije same oplodnje.Upala sluznice muškog spolovila, ako se ne liječi, može uzrokovati infekciju kuje prilikom parenja te posljedično tome može doći do septikemije mladunčadi.Nakon rođenja, općenito se može reći da su prvi dani za mladunčad jako kritični, jer dolazi do promjena s obzirom na disanje, probavu, cirkulaciju i druge organe koji su vezani na početak samostalnog života mladunčeta. Na zdravlje, opću kondiciju i vitalnost mladunčadi mogu djelovati mnogi čimbenici:1. Nasljedni čimbenici - mogu uzrokovati različite razvojne anomalije. Kod nasljednih bolesti mladunče je sposobno živjeti, ali prije ili kasnije oboli od određene bolesti.2. Organske i nezarazne bolesti, kao npr:- krvarenje iz pupka ako pupak npr. režemo oštrim nožem (može biti vensko i arterijsko)- prividna smrt mladunčadi zbog gušenja- retencija mekonija - nastaje ako u prvim satima poslije rođenja ne dolazi do pražnjenja crijevnog sadržaja. Uzrok tome može biti nedostatak mljeziva koje djeluje laksativno i mladunčeva slaba vitalnost, pa je crijevna peristaltika slaba- proljev sisančadi- avitaminoze kod novorođenih životinja - nastale su još za vrijeme intrauterinog života- itd.3. Prehrana, držanje i briga o gravidnoj životinji također utječe na zdravlje mladunčadi nakon rođenja4. Nepovoljni utjecaji rađanja - ako plod prilikom teškog poroda ostane duže u genitalnim organima, često se javljaju smetnje u disanju i cirkulaciji5. Infekcije mladunčadi - kako mladunčad nema dovoljno razvijen obrambeni mehanizam, sklonija je infekcijama nego odrasle jedinke. Kod mesoždera protutijela prolaze preko placente s majke na plod, a osim toga, mladunčad prima protutijela i kolostrumom. Količina i vrijednost protutijela u kolostrumu ovise o imunološkom stanju majke. Mladunče treba što ranije nakon poroda posisati kolostrum, jer je resorpcija globulina u crijevu ograničena vremenski.Uginulu mladunčad ste trebali odnijeti na Veterinarski fakultet na Zavod za patologiju, kako bi patolog utvrdio točan uzrok uginuća, što bi vjerojatno omogućilo izbjegavanje istog uzroka prilikom sljedećeg porođaja kujice.

Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam čistokrvnu pudlu staru 4 i pol mjeseca. Ima 2 kg, te vrlo malo jede. Da li je to normalna težina za nju te koliko će otprilike narasti? Hvala, Sanela Porijeklo i uloga pudlice O: Pudla je pasmina koja prema nekim izvorima potječe iz Njemačke, iako se danas svrstava u francuske pse. U povijesti su ovi psi korišteni kao aporteri u lovu na vodenu perad, a zbog izvrsnog njuha i u traženju tartufa. Danas se uglavnom koriste za pratnju. U povijesti su zbog svog temperamenta korišteni i u cirkusima. Vrste pudlica Pudlice su psi koje se prema veličini mogu poodijeliti u nekoliko osnovnih kategorija: 1. toy pudla (visine do 25 cm i težine 3-4 kg)2. mini pudla (visine 25-35 (38) cm i težine oko 8 kg) 3. srednja pudla (visine 35-45 cm i težine oko 12 kg) 4. velika ili kraljevska pudla (visine 45-58 (60) cm i težine do 32 kg)   Unatoč razlikama u veličini, za pudle je specifično ponosno držanje, te četvrtasta i skladna građa tijela, koje je prekriveno gustom, kovrčavom dlakom. Najčešće dolaze kao crni, bijeli, srebrni, smeđi ili apricot (boje marelice). Dlaka Iako se psi ove pasmine u pravilu ne linjaju, dlaka se obavezno mora redovito četkati, češljati i šišati (za izložbene pse karakteristične su specifične frizure), jer u protivnom naraste i vrlo se brzo zapetlja, što daje neuredan izgled, ali može rezultirati i problemima s kožom. Ukoliko nemate dovoljno vremena, razmislite o odabiru ove pasmine. Pročitajte više o njezi dlake pudlice. Karakter pudlice Ovi su psi izrazito inteligentni, veseli i razigrani, rado uče specijalne vještine, stoga su dobri za agility. Kao izrazito aktivnim psima, potrebno im je mnogo kretanja i igre, što je suprotno zabludi da se radi o kućnim psima. Njihov odgoj nije zahtjevan, jer rado uče i lako pamte, iako zbog izražene emotivnosti ne trpe grubosti. Propusti u odgoju mogu rezultirati stvaranjem isfrustriranog i nervoznog psa, koji će svoje mane podjednako ispoljavati i prema ljudima, ali i prema ostalim psima. Odlični su u odnosu s djecom, žele konstantno biti u blizini vlasnika i neprestano traže njegovu pažnju.   Zbog izrazite povezanosti s vlasnikom, ovi psi nesebično vraćaju svu ljubav i trud koji im se daju. Upravo zato, ali i zbog relativno dugog životnog vijeka (prosječno žive 16-17 godina), pudle su jedna od omiljenijih pasmina. Težina pasa - osnovne informacije Iz Vašeg pitanja nisam ''otkrila'' imate li mini ili srednju pudlu, no pod pretpostavkom da imate mini pudlu, za njenu bi dob ova težina bila normalna. Na žalost, nisam Vam u mogućnosti konkretnije pomoći, jer mi niste naveli dovoljno podataka. Mogu Vas jedino uputiti da sami izvršite "pregled" (ukoliko se ne mogu napipati rebra - pas je pretio; ukoliko se rebra normalno palpiraju, a struk je izražen - pas je normalne težine; ukoliko su sve koštane izbočine: rebra, zglobovi, kralježnica ili kosti glave jako izraženi, a trbuh usukan - pas je premršav) ili da psa odvedete na pregled kod veterinara. Osim toga, kako mi niste naveli čime ga hranite ni koliko pas dnevno jede, ne znam je li indicirano poticati apetit vitaminima (ako jede neku od superpremium hrana, nema mu potrebe ništa dodavati); radi li se zaista o inapetenci; je li tome razlog neka bolest ili je u pitanju samo izbirljivost (manje pasmine sklone su tome da postanu izbirljive). Mogu Vam preporučiti da pokušate promijeniti okus hrane (čak i proizvođača), a ukoliko pas i dalje ne bude normalno jeo i normalno napredovao, odvedite ga kod veterinara da se napravi konkretan pregled i utvrdi što je tome uzrok.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kod bake na selu živi mali crni križanac španijela, izgleda poput poljskog španijela. Prije godinu dana počeo je imati probleme s ušima (mislim da je riječ o srednjem uhu) odnosno mahao je glavom i naginjao je na stranu (vjerojatno na uho koje ga boli). Veterinar ga je pregledao i dao otopinu koja se ulijeva u unutrašnjost uha. Nakon te otopine prestao je mahati glavom, no nakon 4 mjeseca upala se vratila i počeli su isti simptomi. Veterinar je ponovno došao, dao injekcije, lijekove, ali pomaka nema. Kod njih tamo nema nekih pravih ordinacija gdje bi se mogao napraviti kompletan pregled uha. Postoji li možda kakva otopina kod vas koja bi mu mogla barem malo pomoći i znate li otprilike o čemu se radi? Pas je star 4 godine i prije nije imao nikakvih problema. Normalno se ponaša, jede, igra se, laje, ali ga uši užasno muče. Svaki savjet je dobrodošao. Unaprijed hvala na pomoći!O: Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Problemi s ušima češće se javljaju u pasa čije su uši spuštene i bogato obrasle dlakom. Razlog tome je nedovoljno zračenje ovog područja, duže zadržavanje vlage i time razvoja uvjeta pogodnih za razvoj mikroorganizama. Upale uha po tijeku mogu biti akutne i kronične, a tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.U slučajevima da je upala zahvatila srednje ili unutrašnje uho provode se i dodatne pretrage. Kapi za uho djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala, kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta (per os) ili injekcijama. Međutim, bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, prikriti privremeno pravo stanje, te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.U ponudi ljekarni Pet centra je "Otifree" otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Međutim, preparat možete koristiti tek nakon pregleda uha kojim će veterinar isključiti eventualna oštećenja bubnjića i istovremeno provesti ciljanu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudlicu staru 6 godina, prije možda godinu dana primjetila sam joj krastu na repu. Čini mi se da je sve veća. Dvoumila sam se trebam li je skinuti ili ne? Hvala,Andela O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. S obzirom na uzrok, ozljede mogu biti mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske. U užem smislu, ozljeda je oštećenje nastalo djelovanjem mehaničke sile. Sve ozljede mehaničke etiologije dijelimo na zatvorene i otvorene rane. Otvorene rane predstavljaju prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a dijele se prema vanjskom izgledu i uzroku na: ubodne rane (vulnus punctum ili ictum), posjekotine (vulnus scisum), razderotine (vulnus laceratum), razderotine i nagnječenja (vulnus lacerocontusum), ugrizne rane (vulnus morsum), nagnječenja (vulnus contusum ili cesifacta - tupi udarac), strijelne rane (vulnus sclopetarium, vulnus explosivum).Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koji su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. Poželjnija je regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Koža i sluznica imaju veliku moc regeneracije epitelizacijom. Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.Rane zaraštavaju na nekoliko načina: primarno (cikatrisatio per primam intentionem), sekundarno (cikatrisatio per secundam) i zaraštavanje pod krastom (cikatrisatio sub crustam). O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela...Dakle, koji su početni procesi koji su mogli dovesti do komplikacija zaraštavanja ozljede na repu Vaše kujice? Kod pasa je vrlo cest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kronicnom obliku. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti (lupus, pemphigus). Na kraju, spomenut ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasicenih masnih kiselina, disbalansa nekih minerala, nedostatka vitamina. Tvorbe na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. One mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Sve navedeno može biti proces od kojeg je ishodila komplikacija stanja (stalni odgovor organizma na neki iritans pa rana nikako ne zaraštava). Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedece kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi; kancerogene (mogu biti maligne) ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Osim navedenoga, na repu u pasa se spominje još i hiperplazija tzv. lojne ili masne žlijeze. Naime, psi imaju lojnu žlijezdu na gornjem dijelu repa blizu njegove baze. Povećanje njezinog obujma najčešća je u nekastriranih mužjaka te u onih pasa koji boluju od smanjene funkcije štitnjače (hipotireoidizam). Vrlo često je na tom mjestu na repu vidljiva masna koža i dlaka, gubitak dlake, kraste te hiperpigmentacija same žlijezde ali i njene okoline. Problem se rješava liječenjem postojećeg procesa ili po potrebi i kirurškim odstranjivanjem.Sve što sam nabrojala moglo je izazvati promjene kao u Vaše kujice, prema tome dijagnostika u tom slucaju je ključna. S obzirom da se tvorba počela povećavati, preporučam Vam da posjetite Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi se utvrdio uzrok te započelo s eventualnom terapijom. Naime, stvaranje krasta je sasvim normalan proces kao i kod ljudi. Kod normalnog zaraštavanja rana, ispod kraste procesima epitelizacije nastaje nova koža koja je za vrijeme stvaranja zaštićena krastom, ali godina dana je izuzetno dugo vremena, a da se oštećenje nije saniralo. Nije nužno da se posljedice po zdravlje vide odmah, no prekinut kontinuitet kože uvijek predstavlja potencijalnu opasnost za širenje infekta (bakterija prvenstveno) i to na kralješničku moždinu koja je zbog svoje blizine površini najizloženija infekciji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, mam maltezericu staru 15 mjeseci, i dosta je osjetljivog zdravlja. Do sada smo imali velikih problema sa upalom ušiju, česte terapije, no sad je to sanirano. Pri zadnjem pregledu veterinara, konstatiro je da ima problema sa želucem, rekao je da ima gastriis i da joj promijenim hranu. Tih zadnjih par dana prije pregleda se dogodilo nekoliko puta da je povratila žućkastu tekućinu. Do tada je jela Royal Canin, a sada smo prešli na Hill'sovu hranu za osjetljiv želudac, u potpunosti smo izbacili sve grickalice i prvih nekoliko dana mi se činilo da je sve dobro. No, sad se počelo događati da prođe cijeli dan da ona ne pojede ništa iz zdjelice, ili da pojede i nakon kratkog vremena to povrati. Također sam primjetila da joj crijeva krulje, i da se jako brzo umara. Veći dio dana spava, ili leži, a prije se igrala neprestano, trčkarala i bila je zaista zaigrana. Veterinar kaže da ne zna što bi moglo biti, pokušala sam joj dati i staru hranu i isto se dogodi, ili pojede i povrati ili jede vrlo malo. Zaista ne znam što mi je činiti, stolica joj izgleda normalno, iako mi se čini da je malo tamnija nego prije. Molim vas neki savjet što da učinim. Unaprijed zahvaljujem. DinkaO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život. Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje je prvenstveno uzrokovano iritacijom želuca. Ne bi ga se smjelo zamijeniti s izbacivanjem hrane netom nakon obroka ili podrigivanjem. Povraćanju prethodi nemir, slinjenje i lizanje usana. Većina akutnih povraćanja ne mora biti nužno povezano uz ozbiljnu bolest. Povraćanje odmah nakon jela ili pijenja može značiti prejedanje ili halapljivo unošenje tekućine ili hrane kad se u želucu naglo nađe velika količina konzumiranog sadržaja te zraka. Mnogi psi povraćaju nakon konzumiranja trave, neki povremeno povrate malu količinu sadržaja žute boje nakon jutarnje šetnje. Ova stanja su u redu ako ih ne prati gubitak apetita. Što se tiče crijeva, poželjno je da u njima ima sadržaja. Naime, u nedostatku hrane koja se treba probaviti bujaju nepoželjne bakterije pa se javljaju plinovi i prateći zvukovi u trbušnoj šupljini. Ako se nepoželjne bakterije prekomjerno namnože vrlo često dolazi i do trovanja organizma njihovim toksinima. Crijeva su u pasa normalno nastanjena prirodnom fiziološkom bakterijskom florom koja razgrađuju ostatke hrane i ne dopuštaju nastanjivanje patogenih bakterija. Međutim, kod određenih okolnosti (npr.uzimanje antibiotika), dolazi do poremećaja crijevne flore što dovodi do mekane stolice ili proljeva. Vrlo efikasni su se u tim slučajevima pokazali probiotski preparati "Darm gel" i "Canizyme" koje možete nabaviti u trgovinama Pet centra. Boja stolice, pak, ovisi naravno o konzumiranoj i probavljenoj hrani a obojanost je najviše pod utjecajem bilirubina, tvari koja nastaje normalnim raspadanjem eritrocita u slezeni. Stoga, ovisno o količini bilirubina, stolica je tamnije ili svjetlije boje. Za zabrinuti se, je stanje kada bi stolica bila crne boje što bi značilo da je došlo do oštećenja stijenke crijeva i krvarenja u gornjim dijelovima crijeva. Dobar je znak što Vaša kujica ima redovito stolicu i ona je normalne konzistencije što bi značilo da u lumenu crijeva ima sadržaja i crijevna mikroflora je dobro probavlja.No, slabost i nevoljkost Vaše kujice upućuje da ipak nešto nije u redu. Osim što joj možete ponuditi hranu za probavne poremećaje od drugih proizvođača (Royal Canin Intestinal ili Sensitivity control, Eukanuba Intestinal) preporučila bih Vam, ukoliko to nije već napravljeno, kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi te eventualno RTG ili UZV abdomena. Kako su problemi probavnog sustava zaista kompleksne naravi preporučujem Vam posjet Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se kompletnim pregledom utvrdio točan uzrok problema Vaše ljubimice te joj pravodobnom terapijom poboljšali kvalitetu života.No isto tako postoje jako izbirljivi psi koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema, nisu izjelice i mogu dugo gladovati sve dok ne dobiju ono što žele. Iskreno se nadam da je sve u redu sa Vašom kujicom te da je ovo potonje razlog njezina ponašanja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene labrador retrivera 6,5 mj. s dobrim pedigreom. Ne uklapa mu se zubalo pa me zanima da li se štene dovoljno razvilo da se zubi uklope ili je to nasljedni faktor? Srđan O: Pravilno građeno zubalo odraslog psa ima 42 zuba, 20 zuba u gornjoj i 22 zuba u donjoj čeljusti. Zubi su kod pasa podijeljeni na sjekutiće, očnjake, pretkutnjake i kutnjake. Prema zubnoj formuli, pas ima po 6 sjekutića, po 2 očnjaka i po 8 pretkutnjaka u obje čeljusti, te 4 kutnjaka u gornjoj, a 6 kutnjaka u donjoj čeljusti.Mliječni se zubi zamijenjuju trajnima izmedu 4. i 6. mjeseca starosti.Ovisno o pasmini, građa čeljusti i izgled zubala se razlikuje. Većina pasa ima škarasto zubalo (stražnja ploha gornjih sjekutića dodiruje prednju plohu donjih sjekutića), no kod nekih se javlja i klještasto zubalo (grizne plohe gornjih i donjih sjekutića se dodiruju); predgriz (stražnja ploha donjih sjekutića dodiruje prednju plohu gornjih sjekutića, pa donja čeljust djeluje izbočeno na van, kao npr. kod boksera) ili podgriz (stražnja ploha gornjih sjekutića odmaknuta je od prednje plohe donjih sjekutića, pa gornja čeljust djeluje kao da je dulja od donje).Za labradore je karakteristično škarasto zubalo i svako odstupanje (predgriz, podgriz, klještasto zubalo) smatra se greškom, koja kod izložbenih pasa umanjuje ocjenu. Greške zubala smatraju se nasljednom manom, stoga se jedinke sa nepravilno građenim zubalom isključuju iz uzgoja.Ponekad se dešava da se poremeti normalni slijed izbijanja trajnih i ispadanja mliječnih zuba, pa mliječni zub zaostane u zubnoj alveoli. To se najčešće dešava kada trajni zub nije pravilno smješten ispod korijena mliječnog zuba (kojeg bi trebao ''izgurati'' iz zubne alveole) pa on uglavnom izbije na krivom mjestu. Samim time mijenja se i zagriz pa se uglavnom na mjestu krivog izbijanja trajnog zuba jave ozljede zubnog mesa, koje se mogu zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Liječenje ovisi o konkretnom slučaju - vađenje zaostalog mliječnog zuba uz pokušaj vraćanja trajnog zuba na adekvatno mjesto pomoću specijalnih ''aparatića za zube''.Ovo se liječenje provodi isključivo u svrhu olakšavanja uzimanja i žvakanja hrane, međutim, životinje koje imaju problema sa zagrizom ne bi se smjele koristiti u uzgoju, jer bi se ovaj problem mogao pojaviti kod njihovih potomaka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu (mješanku) staru 6,5 godina. Do sada je sve bilo u redu, ali u zadnjih nekoliko mjeseci su se pojavile promjene kod sisa. U razdoblju tjeranja povećale su joj se sise. Prema informacijama savjetnika, to je normalna pojava, ali bi joj se nakon nekog vremene sise trebale vratiti u "normalnu" veličinu i trbuh bi trebao biti ravan. No, mojoj kujici su sise ostale povećane i to traje već nekoliko mjeseci. Osim toga, pojavljivalo se i izlučivanje mlijeka, a nakon njega žućkastog sekreta. Ona ne pokazuje nikakve znakove bola kada joj opipavam područje oko sisa. Što mi preporučate da napravim u vezi ovog problema i da li je kastracija neizbježna? Unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam, DragicaO: Poremećaji na mliječnoj žlijezdi u pasa obuhvaćaju sljedeće:Poremećaje produkcije mlijeka uključujući i curenje mlijeka (produkcija mlijeka koja nije vezana uz graviditet), agalakcija (nesposobnost produkcije mlijeka u potrebno vrijeme tj. za vrijeme dojenja) i galaktostaza (abnormalno nakupljanje mlijeka u mliječnim žlijezdama).Mastitis ili upala i/ili infekcija mliječnih žlijezda, a gotovo uvijek se javlja u ženki. Može se javiti u jednoj ili više žlijezda, a javlja se obično za vrijeme laktacije (produkcije mlijeka). U većini slučajeva uzrok su bakterije koje dolaze ascedentno mliječnim putevima do unutrašnjosti žlijezde. Drugi mogući uzroci  ovog stanja su traume (od štenaca koji sisaju) ili se infekcija proširi krvlju (hematogeno). Upala je češća u starijih jedinki i u pasmina pasa sa kratkim nogama kod kojih je veća vjerojatnost za traumu mliječnih žlijezda. Također, pogodovni faktor je i loša higijena. Mastitis može biti izuzetno bolno stanje koje je obično lokalizirano, iako se u nekih životinja javlja i sistemska infekcija ili čak sepsa (bakterijska infekcija krvi). Najuočljiviji simptom infekcije je otečenje mliječne žlijezde (jedne ili više njih), povećane bradavice, zacrvenjenost, gnojno ili obojano mlijeko ili iscjedak iz žlijezde, bolne mliječne žlijezde, abscesi na žlijezdama, apatija i nevoljkost, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura. Mastitis je oboljenje koje se gotovo uvijek javlja kod kuja koje doje. Traume, loši higijenski uvjeti i moguća već postojeća bolest su mogući predisponirajući faktori. U većini slučajeva mastitis nije hitno stanje, a oboljele životinje nisu znatno bolesne. Mastitis je obično akutna upala. Ako se ne uoči, a životinji je blago oslabljen imunološki sustav i prisutna je potencijalno patogena bakterija, infekcija se može proširiti na ostale žlijezde. Povremeno može uzrokovati i septikemiju. Kuje u ovakvom stanju znatno su bolesne i potrebna im je intenzivnija njega. Mliječne žlijezde mogu se toliko inficirati da abscediraju ili su gangrenozne. Kod ovakvog problema treba razlučiti i poremećaje koji klinički sliče mastitisu. A to su:Povećanje mliječne žlijezde zbog gravidnosti visokog stupnja, laktacije ili lažne trudnoće. Ponekad se javlja samo prekomjerno nakupljanje mlijeka u žlijezdama pa su stoga žlijezde otečene, tople i umjereno bolne. Fibroepitelijalna hipertrofija mliječne žlijezde koje je benigan rast tkiva mliječne žlijezde, a uzrokom je otečenja tvrde konzistencije koje može biti iznimno velikih dimenzija. Tumori mliječene žlijezde česti su i najčešći tip tumora koji se mogu razviti u kuja a naročito onih koje nisu sterilizirane. Često su maligne prirode iako se mnogi ne ponašaju agresivno.Svakako Vam preporučujem posjet veterinaru koji će pregledati kuju, načiniti potrebne pretrage, postaviti dijagnozu te na osnovi nalaza preporučiti odgovarajuću terapiju ili zahvat.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva dana pronašla sam nekoliko krpelja na psu, nažalost dosta kasno. Da se radi o krpelju primjetila sam tek nakon krvi u mokraći i, naravno, odvela sam psa veterinaru koji je utvrdio da je temperatura 41.6 i dobila je terapiju. Za sada je dobro, ali me zanima može li to ostaviti kakve posljedice s obzirom da se kuja treba početi terati kroz nekoliko dana. Inače, riječ je o kuji Rotweillera. Ana O: Piroplazmozu pasa uzrokuje Babesia canis koja parazitira u eritrocitima pasa. Inkubacija bolesti je vrlo kratka, a bolest se manifestira općom slabosti, povišenjem tjelesne temperature, te padom broja eritrocita. Ovo smanjenje zavisi o tijeku bolesti, a često puta iznosi i preko 70%. Razaranje eritrocita ima za posljedicu anemiju i pojavu ikterusa (žutilo bjeloočnica i vidljivih sluznica), te hemoglobinuriju (crveni pigment krvi u mokraći).Razvojem bolesti javljaju se i simptomi kao što je ubrzano disanje, ubrzano i slabo bilo, odbijanje hrane i dr. Piroplazmoza je najčešće akutnog toka. U neliječenih životinja koje prebrode krizu, bolest prelazi u kroničnu, što se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana.Zarazu prenose krpelji, ali u inficiranih skotnih kuja ove protozoe mogu prijeći na nerođenu štenad.Hemoliza (razgradnja) eritrocita se normalno susreće u zdravom organizmu. Predstavlja jedan od načina razaranja starih, dotrajalih eritrocita. Razlaganje starih eritrocita se vrši u stanicama RES sustava (jetra, slezena, koštana srž i limfni čvorovi). Prosječna dužina trajanja života eritrocita u krvotoku pasa je 124 dana. Normalno postoji ravnoteža između razaranja eritrocita i njihovog stvaranja, te je broj eritrocita zdravih jedinki uglavnom konstantan. Smanjenje broja eritrocita dovodi do pojave anemije, a brzina regeneracije krvi u pasa ovisi o više čimbenika, no u prosjeku iznosi 3 tjedna. Uslijed naglog gubitka veće količine eritrocita organizam ubrzano nastoji nadoknaditi njihov broj, te se u cirkulaciji nalaze nedovoljno zreli eritrociti.Stoga je vrlo važno kroz sljedećih mjesec dana poštedjeti životinju svih većih tjelesnih aktivnosti, a hranu obogatiti vitaminsko mineralnim dodatkom za pse. Obzirom da kuje u tjeranju gube relativno male količine krvi i taj gubitak ne nastupa naglao, samo tjeranje neće bitno utjecati na njen oporavak.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam kujice šarplaninke stare 9 mj. Vrlo je razigrana i aktivna, osobito uživa u svakodnevnom trčanju i šetnjama. U dobi od 4 mj. pretrpila je ozljedu ligamenta zgloba kuka koja je uspješno tretirana. Sada u dobi od 9 mj. u posljednjih par dana primjećujem da prilikom intenzivnijih napora (jurcanje po parku s drugim psima) u trenutku zastane i poćne šepati na istu nogu koja je bila ozljeđena. Nakon što joj lagano istegnem i promasiram nogicu šepanje prestane i ona nastavi trčati. Pretpostavljam da je riječ o mišićnim grčevima s obzirom da šepanje i trenutačna bol brzo nestaju. Nastojim je hraniti dosta uravnoteženo kako bi zadovoljila njene dnevne potrebe. Da li je potrebno davati joj i neke dodatke uz prehranu? Ne bih joj htjela uskratiti trčanje u kojemu zaista uživa. Hvala, MihaelaO: Ozljede ligamenata obično nastaju kao posljedica naglih pokreta, nezgodnih doskoka, padova ili udaraca. Uglavnom se radi o istegnuću ili rupturi ligamenta.Ove su ozljede češće kod većih pasmina ili kod pretilih pasa.Karakterizirane su izrazito jakom boli, šepanjem, a ukoliko se radi o rupturi ligamenta, životinja zbog boli ne opterećuje nogu, a zahvaćeni je zglob abnormalno pokretljiv.Rupture ligamenata uglavnom se saniraju operativnim putem, jer u protivnom zahvaćeni je zglob nestabilan, dolazi do pojačanog trošenja zglobne hrskavice, a posljedično i pojačanog stvaranja sinovijalne tekućine, što nakon određenog vremena rezultira upalom zgloba.Ozljede ligamenata sporo zacjeljuju, a oporavak ponekad traje i nekoliko mjeseci. Za što bolji oporavak obavezno je mirovanje.U slučaju Vaše kujice, mislim da bi bilo najbolje pokušati dodavati Petvitalove GAG tablete. Djelovanjem visokovrijednog GAG-a (glikozamin glikana) obnavljaju se i stabiliziraju vezivnotkivne strukture (tetive, ligamenti, zglobne hrskavice i intervertebralni diskovi), a budući je ona još uvijek štene, pomoći će u izgradnji vezivnog tkiva.Ovaj pripravak namijenjen je i odraslim psima, za povećavanje izdržljivosti zglobova, te starim psima, kojima olakšava kretanje.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psića mješanca starog 11 g. Držimo ga u dobrim uvjetima, nije vezan i često je u kući. Ima 12 kg. Zadnjih 1-2 mjeseca kad leži tresle su mu se zadnje noge nekontrolirano, što je u zadnja 2 tjedna prešlo na to da mu se tresu dok stoji. U zadnje vrijeme primjećujemo da mu se sve teže ustati, kao da ga bole noge, ali nakon što se malo rashoda sve je OK. Veterinar nam je rekao da je možda posrijedi okoštavanje kralježnice, ali nakon što ga je pregledao, odbacio je tu mogućnost tako da je ostalo na tome da mu je to na bazi živaca. Jede normalno i veseo je i dalje ali nam ga je teško gledati kako jedva počinje hodati, čak izbjegava ustajanje. Kad počinje hodati zadnje noge nosi na široko i ne savija ih, kao da su mu ukočene. Zadnjih tjedan dana primjetili smo mu upaljene jastučiće na šapama, prednjim i zadnjim. To mu je vrlo bolno. Postoji li mogućnost da je to reakcija na antibiotik ili B kompleks koji je dobio kod veterinara? Do sad nije imao problema sa šapama. Unaprijed zahvaljem! SilvijaO: Pododermatitis označava upalni proces na šapama, a karakterizira ga oteklina, crvenilo, temperiranost i bolnost. Može biti posljedica različitih uzroka: infekcija (bakterije, gljivice ili paraziti), prisustva stranog tijela, ozljeda mekuši, alergija, hormonalnih poremetnji itd.Klinički, pododermatitis se manifestira oteklinom, crvenilom, temperiranošću i bolnošću mekuši, životinja konstantno liže ili gricka šape, a zbog bolnosti, hod je otežan i uglavnom je prisutno šepanje. Dijagnoza se postavlja uzimanjem iscrpne anamneze od vlasnika i kliničkim pregledom, a po potrebi se mogu uzeti brisevi za bakteriološku, mikološku ili parazitološku pretragu ili se radi biopsija.Ovo se stanje liječi uklanjanjem primarnog uzroka bolesti, a ukoliko je indicirano, daju se i odgovarajući lijekovi (antibiotici, antimikotici, antiparazitici, kortikosteroidi i slično). Ako je pododermatitis bio posljedica alergije na hranu, neophodna je promjena hrane (uglavnom se daju medicinske, hipoalergene hrane).Kako biste dobili konkretnu dijagnozu, odvedite psa na pregled kod veterinara.Što se tiče spomenute reakcije na lijek, uvijek postoji i ta mogućnost, no ona se uglavnom javlja lokalno, na mjestu aplikacije ili, ukoliko se radi o izrazito osjetljivoj životinji, doći će do opće reakcije organizma, a ponekad i do anafilaksije. Konkretno, budući ne znam koji je antibiotik Vaš pas dobio, teško mi je reći je li upala na šapama direktna posljedica. Reakcije na vitamin B iznimno su rijetke.Problemi u kretanju mogu biti posljedica brojnih uzroka. Najčešće se radi o bolnom procesu (koji može zahvatiti mišiće, fascije, tetive, ligamente, kosti, zglobove ili živce), trombozi veće krvne žile ili mehaničkoj smetnji zbog paralize živaca ili mišića ekstremiteta (kontraktura mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju). Kod starijih se pasa nerijetko javljaju pareze ili paralize živaca, koji su posljedica pomaka, pritiska, nagnječenja ili prekida kontinuiteta, što onemogućava normalni prijenos podražaja, a time i kontrakciju mišića. Samim time dolazi do otežanog i bolnog kretanja, a s vremenom i do atrofije muskulature. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom.Na žalost, većina se ovakvih problema vrlo teško liječi, stoga se uglavnom terapija bazira na uklanjanju bolnosti i ublažavanju simptoma (daju se analgetici, spazmolitici i vitamini B kompleksa).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca bernskog planinskog psa, 4,5 mjeseci. Prije tjedan dana pojavile su mu se kvržice na lakatnom zglobu, ispunjene tekućinom. U vet. stanici dijagnosticirali su mu bursititis. Terapija Ceporexom - prva 4 dana injekcija, zatim kapsule. Jos uvijek se liječi, ali nema nekog vidljivog poboljšanja. Hoće li to proći? Njemu to ne smeta, ali da se ne bi pogoršalo. Hvala, Adriana O: Po svom smještaju burze su izložene stalnim podražajima, traumama te posljedično mogućim infekcijama. Ovisno o smještaju burze, govorimo o subkutanom, subfascijalnom i submukoznom burzitisu. Lakatna kvrga - b. olekrani pripada subkutanim odnosno potkožnim burzama. Upala burze olekrani najčešće se javlja u pasa i konja. Po toku razlikujemo akutnu i kroničnu upalu burze. Kod akutnih upala burza je topla, osjetljiva, jače punjena, a punkcijom dobivena tekućina odn. sinovija nepromijenjene je ili narančaste boje s fibrinom ili bez njega. Ako infekt prodre preko oštećenja na koži, nastaje gnojni ili purulentni burzitis kada je oteklina izrazito bolna i temperirana, a punkcijom dobivamo gnoj. Ako podražaj neprekidno traje, akutni burzitis prelazi u kronični oblik pri čemu sinovijalna ovojnica odeblja, a s vanjske strane burza vezivnotkivno proraste pa se lumen burze izrazito smanji. Osim navedenih simptoma, na ekstremitetima se može javiti hromost (naročito kod gnojnih burzitisa).Pri liječenju akutne upale možemo stavljati tople obloge, punktirati burzu i aplicirati u nju glukokortikoide i antibiotike - višekratno s razmakom 4 do 5 dana. Kronične aseptičke burzitise liječimo punkcijom i aplikacijom npr. jodne tinkture 10 ml ili više (ovisno o volumenu burze), te nakon 10-ak dana izljuštenjem sinovijalne ovojnice kroz učinjeni otvor. U šupljinu se aplicira odgovarajući antibiotik te se rana sašije s 2-3 šava. Također, antibiotike dajemo parenteralno najmanje 5 dana. Kronični fibrozni burzitisi b.olcrani mogu se pokušati liječiti radikalno - kirurški, no zbog nemira područja s mogućnošću dehiscencije šavova i razvoja hipergranulacije se ne preporučuje.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 10 g. starog pekinezera i veterinar je postavio dijagnozu zapletaj crijeva. Primio je injekcije i dobio vitamine, ishrana samo mlijeko i kiselo mlijeko što on povraća poslije sve. Čak nije preporučio operaciju pa vas molim postoji li bilo kakav način da mu se olakša jer stvarno mislim da se pati i u bolovima je iako se igra i još je aktivan. Molim za što brži odgovor i preporuku kome bi se mogli obratiti za pomoć. Zahvaljujem na pomoći i lijepi pozdrav, Ljiljana  O: Zapletaj crijeva (volvulus mesenterialis) predstavlja količno oboljenje u kojem je došlo do promjene fiziološkog položaja crijeva. Zbog promjene položaja crijeva onemogućava se normalna pasaža crijevnog sadržaja, a u zavrnutom dijelu crijeva dolazi do zastoja krvi, ubrzo i do hemoragičnog infarkta, a krajnji je ishod nekroza stijenke crijeva.Budući je onemogućena normalna pasaža sadržaja, stvaraju se toksini, koji se relativno brzo resorbiraju i ukoliko se crijevo na vrijeme ne vrati u fiziološki položaj, može doći do autointoksikacije.Osim toksina, u sadržaju se nalaze bakterije, koje se sve više množe, izlaze kroz stijenku crijeva i uzrokuju lokalnu upalu potrbušnice (peritonitis).Ponekad je moguć i meteorizam (nadam) dijelova crijeva koji su promijenili položaj.Klinički, zapletaj crijeva se manifestira izrazitim količnim bolovima, povraćanjem, nemogućnošću defeciranja, nestankom peristaltike, napetim trbuhom, te naglim pogoršanjem općeg stanja životinje i bolnošću pri palpaciji trbuha.Volvulus se dijagnosticira na temelju anamnestičkih podataka, kliničkom pretragom i obavezno RTG pretragom.Ovo se stanje teško liječi konzervativnim putem, stoga je u većini slučaja neophodna operacija.Do operacije, životinji se može olakšati davanjem spazmolitika, a kako bi je zaštitili od potencijalne upale potrbušnice, treba joj dati antibiotik.Budući iz Vašeg pitanja nisam dobila informaciju koliko sve ovo skupa traje, uputila bih Vas da psa što hitnije odvedete na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje će kolege ponovo pregledati Vašeg psa, napraviti RTG, a budu li nalazi ukazivali da je indicirano, i operirati ga.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 6 godina starog srednjeg pudla srebrne boje. Primijetila sam da u mraku uopće ne vidi, tuče glavom u zid ili ne vidi stepenicu, tako da ga navečer uvijek moram nositi. Molila bih da mi kažete što da radim. Unaprijed se zahvaljujem, Tasija O: Noćna sljepoća ili nyctalopia je stanje u kojem je otežan ili onemogućen osjet vida kod slabog svjetla ili u mraku. Simptom je nekoliko bolesti oka. Noćna sljepoća može biti prisutna od rođenja ili uzrokovana ozljedom ili nedostatnom ishranom (npr. nedostatak A vitamina). Najčešći uzrok noćne sljepoće je progresivna atrofija mrežnice - nasljedni, degenerativni poremećaj u kojemu stanice vanjskog sloja mrežnice postepeno gube sposobnost odgovora na svjetlo. Noćna sljepoća napreduje a s vremenom je često zahvaćen i vid po danu.Progresivna atrofija mrežnice je jedna od najčešćih nasljednih bolesti u pasa. Predstavlja grupu genetskih bolesti karakteriziranih degeneracijom mrežnice koja se javlja bilateralno, dakle, na oba oka. Viđa se u određenih pasmina pasa a u gotovo svih pasmina se recesivno nasljeđuje.Uzrokuje progresivni gubitak vida s ishodom sljepoće.Progresivna atrofija mrežnice se može podijeliti u nekoliko tipova: generalizirana - najčešći tip a uzrokuje atrofiju svih neuralnih struktura mrežnice. Može se podijeliti u displastične bolesti kada se stanice abnormalno dijele i degenerativne kada stanice prolaze normalnu diobu ali podilaze oštećenjima. Progresivna atrofija mrežnice se, nadalje, može podijeliti s obzirom da li su zahvaćene stanice štapići ili čunjići. Štapići detektiraju oblik, kretnje i funkciju kod slabog svjetla. Čunjići detektiraju boju i obrise, te funkciju na jarkom svjetlu. Bolest je karakterizirana nasljednim defektom na jednom od fototransdukcijskih enzima fotoreceptora mrežnice. Kod različitih pasmina pasa različito se manifestiraju znaci bolesti u ovisnosti o lokaciji mutacije i defekta enzima. Početni simptom ovog stanja je obično gubitak noćnog vida a kako je progresivna bolest, neminovno vodi do sljepoće. Dob u kojoj se promjene javljaju ovisi o pasmini. U pudli se može razviti kasno, u 12.-toj godini no najčešće u starosti od 3 - 5 godina.S vrlo sličnim mehanizmom nastanka je i sindrom naglo stečene degeneracije mrežnice (metabolička toksična retinopatija). Sindrom naglo stečene degeneracije mrežnice (Suddenly Acquired Retinal Degeneration Syndrome - SARDS) je stanje okarakterizirano propadanjem stanica mrežnice, zahvaća oba oka i nije bolna. No za razliku od prethodnog poremećaja, do sljepila može doći vrlo brzo, gotovo preko noći pa do nekoliko dana. SARDS je prvi puta identificiran oko 1980. godine kada je primjećeno da psi naglo gube vid unatoč tome što ne dolazi do strukturalnih promjena u oku ili oštećenja retine u ranom stadiju bolesti. Oči se čine potpuno normalnima ali retina ne pokazuje električnu aktivnost. Smatra se kako je ova bolest imunološki posredovana ali se javlja i kod Cushing-ove bolesti i neurotoksičnih reakcija.Također, za razliku od progresivne atrofije mrežnice, stečeno je stanje a ne urođeno.Zatim, kod nasljedne neprogresivne noćne sljepoće, osim vida po noći, gubitak vida po danu varira individualno između pasa. Stanje je recesivno svojstvo kod nasljeđivanja.Savjetujem Vam da sa Vašim ljubimcem posjetite Veterinarski fakultet, Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, gdje će specijalista oftalmolog (dr. Pirkić) obaviti kompletnu oftalmološku pretragu te prema nalazu dati prognozu stanja. Svakako odvedite psa što prije, jer ćete tako izbjeći eventualne komplikacije.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko star mora biti štenac da bi ga mogao prvi puta okupati? Ja imam štenca labradora.Unaprijed zahvaljujem na pomoći i odgovoru, Kruno O: Minimalana dob za prvo kupanje je 2 - 2,5 mjeseca starosti šteneta. Ukoliko beba nije izrazito prljava ili nema onaj specifičan miris "po leglu", kupanje možete odgoditi i za kasnije. Međutim, ako je ono ipak nužno, štenca obavezno okupajte specijalnim šamponom za štence (Beaphar "Puppy"; Trixie "Puppy"; Friskies "Puppy"), jer su prilagođeni nježnoj i osjetljivoj koži šteneta. Osim nabrojanih, možete ga okupati i Vetoquinolovim "Dermilenom", koji je medicinski šampon i izrazito je blag, a namijenjen je i za češća pranja.U principu bi najbolje bilo da psa ne šamponirate prečesto, jer mu na taj način uklanjate površinski sloj masnoće sa kože, ona postaje suha, perutava, lako puca i sklona je infekcijama.Preporuča se psa šamponirati max. 3-4 puta godišnje, osim u "izuzetnim situacijama" (npr. ako se uvalja u nešto što će osim prljavštine, ostaviti i neugodan miris).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo stafordice stare oko 4 godine. Zadnjih nekoliko dana je bezvoljna, slabog apetita, pije malo vode, te ne ide van u šetnju. Oči su joj krvave. Bili smo s njom u veterinarskoj ambulanti te je napravljena analiza krvi. Sve vrijednosti su u granicama normale osim povišenog bilirubina. Na ultrazvuku također nije uočen ni jedan od mogućih uzročnika trenutnog stanja. Zanima nas koje su moguće dijagnoze. Unaprijed hvala, Željko O: Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada ostare, eritrociti su "zarobljeni" u slezeni gdje se raspadaju. Kao rezultat nastaje bilirubin, koji se ispušta u cirkulaciju (nekonjugirani bilirubin). Takav se transportira krvlju do jetre gdje ulazi u procese i konjugira se (spaja sa glukuronskom kiselinom - konjugirani bilirubin). Ovakav se može ili uskladištiti u jetri ili biti izlučen sa žuči. Uslijed povišenih vrijednosti bilirubina u krvi može doći do obojenja tkiva cijelog tijela žutom bojom, što se naziva žutica ili icterus. Također, kod nalaza povišenih vrijednosti bilirubina važan je podatak da li se radi o konjugiranom ili nekonjugiranom bilirubinu.Općenito se može reći kako povišene vrijednosti bilirubina u nalazu biokemije krvi indiciraju na pojačano raspadanje crvenih krvnih stanica (hemoliza), bolesti jetre ili obstrukcije žučnih puteva. Hemoliza je karakterizirana povišenjem konjugiranog (direktnog) bilirubina no u praksi ovaj podatak nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. Hemoliza je pojačana kod slijedećih bolesti: hemolitička anemija, autoimmuna hemolitička anemija, transfuzijske reakcije, invazije babezijama i haemobartonelom, reakcije lijekova, ingestije kemikalija, hemangiosarkoma, sistemskog lupusa eritematozusa, invazije leptospirom. Bolesti jetre: holangiohepatitis, kronična bolest jetre, ciroza jetre, difuzni tumor, fibroza jetre. Također, do oštećenja jetrenih funkcija mogu dovesti lijekovi i toksini: nesteroidni protuupalni lijekovi, acetaminophen, phenobarbital, primidone, bakterije, enterotoksini, endotoksini. Toksini također mogu potjecati i od plijesni, gljivica, algi, pokvarene ili kontaminirane hrane ili čak efekta određenih metala (željezo i bakar).Obstrukcija žučnih puteva: holangiohepatitis, vakuolarna hepatopatija, bolesti gušterače (upala ili tumor), bolesti žučnog mjehura (žučni kamenci, tumor, upala žučnog mjehura i žučovoda), bolesti crijeva kod kojih dolazi do začepljenja žučovoda.. Treba spomenuti i sljedeće: blago povišenje bilirubina u krvi često prati stanja poput gladovanja ili vrućice ali i u slučaju sepse. Znatna povišenja vrijednosti prate disfunkcije jetre i obstrukcije žučnih puteva. Dakle, povišeni bilirubin može upućivati na čitav niz mogućih dijagnoza, te je za postavljanje točne dijagnoze potrebno uzeti detaljnu anamnezu i po potrebi provesti dodatne dijagnostičke postupke.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj mops skoro pa će imati 6 mjeseci. Za oprilike 2 mjeseca ja bih trebala početi raditi. Zamolila bih Vas za savjete kako mu pomoći da se navikne na moju odsutnost, te kako bi to uopće moglo utjecati na njega. Da, maza je! Hvala lijepa, Danijela O: Vašeg psića treba postepeno privikavati da ostaje sam kod kuće. Dobro je da o tome razmišljate već sada, jer svaki nagli prekid uobičajenog dnevnog ritma djeluje stresno na psa. Psi su životinje čopora i društvo im je iznimno važno. Vi za njega predstavljte grupu kojoj pripada, s odrastanjem će prihvatiti da ste "vođa čopora" i počet će se ponašati prema pravilima koje Vi odredite. Stoga bi bilo dobro da s psićem počnete uvježbavati osnovne vježbe poslušnosti, a pri tome koristite neki od priručnika za vlasnike pasa ili potražite pomoć profesionalnog dresera pasa. Kako biste ga navikli unaprijed na svoje izbivanje tijekom dana, psa počnite već sada svakodnevno ostavljati samog u stanu, a vrijeme izbivanja produžujte postepeno. Prije odlaska, psa izvedite u šetnju i poigrajte se s njim. U stanu mu ostavite neku zanimljivu igračku kojom će se zabaviti u Vašoj odsutnosti. Svaki put kada se vratite, nagradite psa nekom poslasticom za pse.Ukoliko morate izbivati duže vrijeme, razmislite o tome da netko ipak dođe u stan i pogleda kako se pas ponaša.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca zlatnog retrivera starog dva mjeseca koji stalno pije vodu. Npr. malo se poigra i odmah popije vodu, naravno odmah piški. Kako ga pokušavamo naučiti na piškenje na za to određenom mjestu, da li mu smijemo na večer uskratiti vodu, odnosno dati mu vodu u par navrata umjesto da mu je zdjelica sa vodom cijelo vrijeme dostupna? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Tamara O: S obzirom da štenad ima brži metabolizam nego odrasli psi, tako ih treba i češće hraniti i poželjno im je rasporediti dnevni unos hrane na tri do četiri obroka.  A samim time i potrebe za vodom dolaze u češćim intervalima.  Tim više, zaigrani štenci troše više energije i brže se, zbog same igre, umore pa su im i potrebe za vodom povećane. Sukladno navedenom, češće mokrenje u štenadi, također je normalna pojava. Niste naveli sa čime hranite Vašeg ljubimca, ali u svakom slučaju svježa voda u zdjelici trebala bi mu biti uvijek na raspolaganju. Smatra se da psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine, a sve što je iznad toga smatramo polidipsijom. Polidipsija, odnosno pojačana žeđ, manifestira se unosom većih količina vode od normalnog, što će rezultirati poliurijom (učestalim mokrenjem). Polidipsija i poliurija smatraju se ranim znacima određenih bolesti kao što su: zatajenje bubrega, diabetes mellitusa, piometra (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemija ili problemi sa štitnom žlijezdom. Učestalo mokrenje može biti i jedan od simptoma infekcije mokraćnog sustava, uslijed čega se pojavljuje mala količina mokraće ili svega nekoliko kapi, neugodan miris urina, zamućena mokraća, bol prilikom mokrenja, krv u mokraći, suprapubična bol, a životinje često zauzimaju i karekterističan stav, koji je prouzrokovan bolnošću. Učenje pasa vršenju nužde vani je individualno. Neki psi steknu naviku nuždu obavljati van već sa 3-4 mjeseca (u fazi privikavanja zna se dogoditi da pokoji put nuždu obave i u stanu), dok neki psi tu naviku steknu u nešto starijoj dobi, od 5-6 mjeseci. Stoga, budite ustrajni u odgoju Vašeg šteneta i to čim više metodama nagrade, a manje kažnjavanjem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, ljubazno molim savjet, a radi se o sljedećem: imam curicu mopsa staru 3 godine, steriliziranu. Bila je prošlo ljeto malo debeljuškasta ali smo po savjetu veterinara i medicinske Hills prehrane r/d uspjeli reducirati težinu (s 12 na 10,5 kg ).  Potom smo nastavili s w/d. U posljednjih mjesec možda i malo više pasić se vuče po podu i odveli smo je na pregled. Ustanovljeno je pregledom mokraće da ima kristaliće u mjehuru. Po uputi veterinara w/d hranu miješamo sa konzervom s/d  ( 5 dana ). Pasić je prvi i drugi dan lijepo jeo, ali sad već dva dana nakon nekoliko sati poslije jela ( naročito navečer - zaspi i probudi se u neko doba noći ) i povrati. Jučer smo bili u šetnji i mislimo da je nehotice progutala kamen, no nismo 100% sigurni. Noćas se ponovo probudila oko 3 ujutro s glasnim " kruljenjem " u želučeku. Vodili smo je van obavila je sve što je trebala i zaspala. Ujutro smo joj dali umanjen obrok navedene mješavine hrane koju je pojela, zaspala, probudila se nakon sat vremena i opet malo bljucnula. Pitanje je da li je moguće da joj ne odgovara ova konzerva s/d hrane, budući je do sada r/d i w/d suhu hranu odlično podnosila?   Je li nužno ponovo kod veterinara ili imate kakav savjet? Zahvaljujem, s poštovanjem, JasnaO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život. Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje je prvenstveno uzrokovano iritacijom želuca tako da može uzrok tome biti i konzerva s/d hrane. No, kako ste spomenuli da sumnjate da je Vaša kujica možda u šetnji pojela kamen, stanje je ozbiljnije. Naime, simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti, jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala kao što su kamen, kesten, šiška od čempresa, razne loptice i plastične igračke, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (tenis loptica). Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Prvi znak je povraćanje, a ponekad se javlja proljev ili mekša stolica. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Možete za početak ponuditi Vašoj kujici medicinsku hranu za istu indikaciju od drugog proizvođača (Royal Canin Urinary). Ako se stanje kroz dan do dva ne normalizira, kujica bude potištena ili gubi apetit, svakako je odvedite veterinaru kako bi se napravio UZV ili RTG abdomena te po potrebi i druge pretrage.