Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa Dalmatinera, starog oko 2 godine (30-tak kila) kojeg sam prije tjedan dana našao na cesti. Bio je smrznut, neuhranjen, prljav, sav izranjavan. Proteklih tjedan dana je pod antibioticima i sada je dobro, jedino je još malo anemičan. Problem je što se meni čini da pas pije previše vode. Svaki put kada pije, popije svu vodu koja je u zdjelici (kapacitet zdjelice je nekih 4 dcl - veliki duboki tanjur) i tako nekih 2-3 puta dnevno. Naravno, zbog toga i jako puno mokri. Hrani se dehidratom, ali svejedno mi se čini da je to malo previše vode. Proteklih tjedan dana je svako malo na nekim pregledima jer mu je krvna slika bila loša, ali je to sada ok. Što vi mislite? Također, jednom sam ga okupao, ali još uvijek ima neugodan miris, pa bih kupanje ponovio. Znam da se psi ne smiju kupati često (2 puta godišnje, je li tako?). Što preporučate? Puno hvala, StjepkoO: Polidipsija je prekomjerno uzimanje vode (prekomjerna žeđ), a za posljedicu ima poliuriju - prekomjerno mokrenje. Takvo stanje organizma je najčešće povezano sa šećernom bolesti (diabetes melitus), diabetes insipidusa, kod kuja se može raditi o piometri (gnojna upala maternice), kod bubrežnih oboljenja, kod bolesti jetre, hormonalnih poremećaja ili čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). Prosječna dnevna količina vode koju konzumira pas od 30 kg je 9 - 18 dcl na dan.Svakako zamolite veterinara da ponovno izvadi krv i pogleda funkciju bubrega i šećer. Ne bi bilo loše da odnesete uzorak psećeg urina na pretragu. Pokušajte ga uhvatiti u sterilnu plastičnu posudicu i odnesite ga veterinaru u što kraćem vremenskom roku. Niste naveli koje je lijekove točno Vaš pas dobivao. To također provjerite s veterinarom koji je liječio Vašeg psa, jer ponekad kada pas završi s terapijom, organizam se vrati u normalu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa zlatnog retrivera i imao je neki ugriz. Otekla mu je gubica i odveo sam ga veterinaru. On ga je cijepio, dao mu je 3 injekcije i oteklina mu je spala, ali za sutradan, pas je bio iscrpljen i nešto ga je smetalo tamo gdje je cijepljen. Mislili smo da je od injekcija, da će proći. Ali nakon par dana nastala je kvrga, veterinar je rekao da je to alergija na injekciju. Cijepio ga je opet da spadne ta kvrga, ali već je prošlo 10 dana i ona ne spada, malo se smanjila, ali još je uvijek vidljiva i tvrda. Malo je manja od teniske loptice. Bio sam danas pa je doktor rekao da pričekam još dva dana dok traje injekcija. Sad me zanima vaše mišljenje o tome. Što da radim? AnteO: U pasa se može javiti iznenadna alergijska reakcija na niz tvari, uključujući i lijekove, vakcine i ubode insekata. Javljaju se dva oblika: urtikarija (i angioedem) i anafilaksija.Urtikarija općenito ne predstavlja reakciju koja ugrožava život, dok anafilaksija može biti pogubna i zahtijeva hitnu intervenciju. Urtikarija i angioedem predstavljaju reakciju preosjetljivosti (ili alergiju) na lijekove, kemikalije, nešto što je uneseno hranom pa čak i sunčevu svjetlost. Potkožno se uočavaju male kvrge. Obično je dlaka uspravna na mjestu uzdignuća a ta mjesta su ponekad vrlo svrbljiva. Kod angioedema uočava se otečenje lica, naročito njuške i oko očiju. Ponekad je ovo otečenje toliko jako da životinja ne može otvoriti oči. Angioedem je najčešće svrbljiv. Angioedem i urtikarija se obično razvijaju 20-tak minuta nakon kontakta s alergenom (tvari na koju je pas alergičan). Općenito, oba stanja ne ugrožavaju život i prolaze sama od sebe. No otečenje se ponekad proširi i na grlo što otežava ili onemogućava disanje te je tada potrebna hitna intervencija veterinara. Općenito, ne postoji načina da se predvidi preosjetljivost psa na neke tvari (prvenstveno lijekove ili vakcine). Ako se preosjetljivost javi jednom kod psa, trebalo bi i ubuduće izbjegavati kontakte s tom tvari. Anafilaksija je rijetko i po život opasno stanje, javlja se gotovo odmah nakon unesenog ili injiciranog alergena. Ako se ne liječi rezultira šokom, zatajenjem dišnog i sustava srca te uginućem. Anafilaksiju uzrokuju ubodi insekta, antibiotici, vakcine, pojedini hormoni i lijekovi te hrana. Najčešći simptomi su: nagla pojava proljeva, povraćanje, šok, napadi, koma i uginuće. Desni u pasa su vrlo blijede a ekstremiteti su hladni na dodir. Rad srca je ubrzan ali puls je slab. Nema otečenja lica. Veterinarsku pomoć treba potražiti odmah, u nekoliko minuta.Također, ne postoji načina predvidjeti na koju tvar bi životinja reagirala anafilaksijom.Dok navedene alergije imaju posljedica na cijeli organizam, vezano uz kožu mogu se javiti i alergijski kontaktni dermatitis i nadražujući kontaktni dermatitis.Alergijski kontaktni dermatitis za razliku od nadražujućeg kontaktnog dermatitisa javlja se kada koža psa prekomjerno reagira na određene molekule u okolini. Alergijski kontakni dermatitis je rijeđi. Tvari koje ga mogu uzrokovati mogu biti određeni antibiotici aplicirani potkožno, materijali poput nikla, gume ili vune i kemikalije poput bojila i sredstva za čišćenje tepiha.Zahvaća samo one životinje koje su preosjetljive na određene molekule. Prije razvitka bolesti obično je potrebno nekoliko izlaganja alergenoj molekuli, a rijetko se javlja u životinja mlađih od 2 godine. Lezije se obično javljaju na onim dijelovima tijela koji su slabije obrasli dlakom i direktno izloženi alergenoj molekuli (donji dio šape, trbuh, njuška i usne).Zahvaćena područja obično su zacrvenjena, vidljiva je kvrga različite veličine i svrbi, a u kroničnim slučajevima uočava se gubitak dlake.Dakle, kako se iz navedenoga može zaključiti, potkožna aplikacija lijeka mogla je biti uzrokom uočene kvrge na tijelu Vašeg psa. Ovisno o veličini iste, potrebno je i oko 3 tjedna da organizam sanira (resorbira) nastali proces. Vama preostaje pratiti razvitak procesa, masaža istog te - ukoliko bi pas počeo pretjerano češati promijenjeno mjesto - onemogućiti ga u tome kako se ne bi stanje dodatno zakompliciralo sekundarnom bakterijskom infekcijom. Svakako slijedite upute Vašeg veterinara.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam 1 g. staru kujicu pit bulla, udomljena je prije 4 mjeseca, tjerala se prije 2 mj. i od onda je slaba na zadnje noge, ne skače, usporeno se diže, sjedi na korijenu repa tako da diže zadnje noge, hoda pogrbljeno, obavili smo preglede i na rengenu je sve OK, slikali smo noge, kukove i kralježnicu... još uz sve to sada ima i lažnu trudnoću. Smršavila je 3 kg, a imala je 24 kg. Zanimaju me simptomi ukliještenja živca, da usporedim s pasicom i da sve to nije povezano s tom trudnoćom. Prije tjeranja je bilo sve super, skakala je, trčala, bila okretna... molim vas za pomoć i unaprijed hvala. Pozdrav, DinaO: Bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Hromost je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje.Uzrok boli u donjem dijelu leđa može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Večina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leda. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje. Postupno se pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Nerijetko je praćena ukoćenošću i grčevima leđa te ogranićenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice. Stanje koje se naziva fibromijalgija (fibromyalgia) izaziva bol u zglobovima i također može uzrokovati ovakvu bol leđa. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia).Bolesti kralježnice vezane su uz kralježničke poremećaje koji se manifestiraju bolom u donjem dijelu leđa. To su spondilolisteza i uklještenje diska (discus hernia).Spondilolisteza (spondylolisthesis) nastaje kada jedan od kralježaka isklizne sa svog mjesta prema naprijed u odnosu na susjedne kralješke. Obično je posljedica ponavljanih ozljeda zglobova donjeg dijela leđa. Medukralježni diskovi se nalaze između kralježaka, a građeni su od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva. Diskovi štite kosti i amortiziraju mehaničke pritiske. Uslijed različitih utjecaja može doći do pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor. Ako ovo tkivo pritisne živac, uzrokovat će upalu i bol. Na žalost, relativno često se ne može otkriti točan uzrok boli, odnosno precizno ukazati na jedno oštećeno tkivo.Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Rentgenska snimka leđa ne pokazuje herniju diska.Kao potpora terapiji, u pasa se preporuča uvesti posebne programe prehrane koji mogu bitno utjecati na oporavak životinje. To su: Hill's "j/d", Royal Canin "Mobility support" i Eukanuba "Joint Mobility". Ovi programi su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.Iako su kolege pregledale Vašu kujicu, niste naveli je li napravljen ginekološki pregled. U obzir bi svakako došla ultrazvučna pretraga maternice, obzirom da lažna trudnoca u kuja nije uvijek benignog tijeka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: 22.10. yorkshire terijerka stara 9,5 g odvedena je na čišćenje kamenca. Prije zahvata nije rađena nikakva biokemijska pretraga. Niti na zahtjev veterinara, a na žalost ni na moj. Mislila sam da je zdrava i da je to rutinski zahvat koji je već i prije radila (svake 2godine). Prilikom čišćenja zubiju izvađena su tri zuba. Po navodima vet-a, isto je bilo neophodno što i ja potvrđujem. Imala je loše zube i zadah. Nakon istoga, počela je povraćati i odbijati hranu. Treći dan se ustanovila upala uha pa je dobila antibiotik kroz 3 dana. U međuvremenu je i dalje povraćala i slabila. Više nije mogla stajati niti obavljati nuždu. Jako loše stanje. Vodili smo je na infuziju petak, subotu i nedjelju. U petak i subotu je zagrijanu infuziju (fiziološku) dobila kroz venu polagano, kroz 45 minuta, a u nedjelju potkožno, rekla bih, na brzinu. Iduću noć se počela grčiti, glavu zabacivati u nazad, svaka noga na svoju stranu..izledalo je prestrašno. Kao moždani udar. I tako cijelu noć do jutra, kada smo otišli kod veterinara. To jutro, 29.10. trebala je raditi bio-kemijski nalaz obzirom na sve kroz što je prošla nakon čišćenja zubiju. Vet je napravio ultrazvuk jetre, ustanovio da je dosta povećana i došao do zaključka da je onaj "napad" toksikološki napad. Da je puna toksina i da ugiba. Nakon njegove informacije da ne može ništa učiniti za nju da ozdravi, ja sam mu dala "zeleno svijetlo" za uspavljivanje. Zatražena je obdukcija na kojoj nije bio naveden zaključak od čega je pas uginuo. Na temelju navedenog u obdukcijskom nalazu, moj veterinar je donio zaključak da je došlo do zatajenja bubrega. Kako je to moguće? Da li je narkoza utjecala da se to sve dogodi? Da li je potkožna treća infuzija mogla utjecati da dođe do "napada"? Sve što mi je vet rekao ne može nas utješiti. Sada sam svjesna da je trebala raditi bio-kemijski nalaz krvi prije narkoze i čišćenja zubnog kamenca. Molim Vaše mišljenje, unaprijed zahvalna, DoroteaO: Opća narkoza predstavlja stanje nesvjesti, kontrolirano inducirane anesteticima a reakcija nastaje intoksikacijom središnjeg živčanog sustava. Reverzibilna je reakcija. Opća narkoza rezultira u odsutnosti osjeta boli cijelog tijela i u manjoj ili većoj mjeri relaksaciji mišića. Opća nakroza osigurava imobilizaciju, nesvjesnost i gubitak boli. Tehnike anestezije su podijeljene u tri glavne grupe: opća anestezija, lokalna anestezija (topička, infiltracijska i specifična blokada živaca) i regionalna anstezija (epiduralna, spinalna ili regionalna intravenozna). Akcije anestetika okreću se oko koncentracije anestetika u plazmi. Krvna plazma nositelj je anestetika do SšS-a. Različiti dijelovi tijela imaju različitu opskrbu krvlju i koeficijente tkivne opskrbljenosti kisikom. Ovo određuje u koje tkivo anestetik lakše ulazi i izlučuje se. Lijekovi se mogu vezati za plazma proteine ili su rasprostranjeni u tkiva slabije opskrbljena krvlju što smanjuje djelovanje anestetika.Anestetici u organizmu imaju utjecaja na disfunkciju kardiovaskularnog sustava (depresija sustava, aritmije i nakupljanje tekućine, smanjene rezerve srčanog mišića), disfunkciju pluća (većina preanestetičkih i anestetičkih tvari uzrokuje depresiju pluća, disfunkcija može biti uzrokovana dijafragmatskom hernijom, pneumotoraksom, hidrotoraksom, upalom pluća, atelektazom ili opstrukcijom), neurološkim bolestima koje su obično povezane s kralješničkom moždinom a u manjoj mjeri s poremećajima na mozgu i moždanim ovojnicama, zatim na bolesti bubrega - svi anestetici obično smanjuju sposobnost filtracije bubrega a isto tako i stres. Ovakvo djelovanje prestaje odmah nakon kirurškog zahvata no može se zadržati i kroz nekoliko dana. Mogu reducirati izlučivanje anestetika ili čak povećati koncentraciju u krvnoj plazmi zbog skretanja ka acidozi. Povećana koncentracija kalija, ako je već prisutna u organizmu, može se podignuti u serumu do granice kada ugrožava život. Kronično zatajenje bubrega može dovesti do anemije, rupture mokraćnog mjehura, a životinja može postati hiperkalijemična, hiponatrijemična, hipokloremična i acidotična. Ove situacije ugrožavaju život.Kod jetrenih bolesti bitno je napomenuti kako injekcioni anestetici i preanestetici mogu uzrokovati probleme (naročito acepromazin, tiobarbiturati i alfa2-adrenergici). Propofol, ketamin i inhalacioni anestetici su općenito najsigurniji. To su anestetici koji se najčešće koriste u praksi.Mnogi anestetici izlučuju se iz organizma putem jetara i bubrega. Eliminacija anestetika iz organizma može biti usporena uslijed smanjene funkcije jetre a može rezultirati u smanjenoj sposobnosti koagulacije. Zatim, oštećeni želučanocrijevni sustav može otpuštati toksine u cirkulaciju. To može smanjiti funkciju srca i izmjenu zraka u plućima, potaknuti endokrine poremećaje uslijed šećerne bolesti ili Addisonove bolesti. Naročito je bitna kontrola nakon operativnog zahvata, te mirovanje kroz nekoliko dana nakon operativnog zahvata. Stres opće narkoze, operativni zahvat sam po sebi i boravak u ambulanti imaju važnu ulogu na zdravlje ljubimca i treba mu se dati vremena za oporavak. Tiho i mirno okruženje kod kuće je esencijalno. Potrebno je i smanjiti dnevne aktivnosti prvih nekoliko dana dozvoljavajući samo kratke šetnje. Redovita kontrola kod veterinara kako bi se procijenilo stanje i po potrebi raspravilo o eventualnoj terapiji ako je potrebna u ovisnosti o oporavku psa. Nenaviknutost životinje na strane uvjete i strane osobe vrlo često uzrokuje stres koji značajno povećava rizik anestezije, kako zbog izlučivanja adrenalina i njegovog utjecaja na kardiovaskularni sustav, tako i zbog potrebe za većim dozama anestetika u uzbuđenih životinja. Najveća zabrinutost u operacijskom zahvatu je opća narkoza. No novi dosizaji farmaceutske industrije i protokol promatranja pacijenta uvelike su povećali sigurnost. Kao rezultat, pacijenti su sigurni pod općom narkozom i brže i lakše se oporavljaju od nje. Predostrožnosti radi, obavljaju se preoperativni testovi i pretrage kao procjena zdravstvenog stanja, praćenje vitalnih znakova tijekom operativnog zahvata, precizno proračunate doze i kombinacije anestetika i postoperativna kontrola. Općenito, ako su poduzete adekvatne mjere predostrožnosti, operativni zahvati pod općom narkozom su izuzetno sigurni za ljubimca. No uz iznimke, kod starijih životinja. Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat. Na osnovi opće kliničke pretrage (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) vjerujem da je veterinar procijenio u kakvom je stanju bila Vaša kujica te na osnovi iskustva i znanja poduzeo anesteziju. Kao i kod operacija u ljudi, uvijek postoji mogućnost nepredvidljivog događaja kao što je nepoznata alergija na lijek ili neka bolest u inkubaciji. Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu operativnog zahvata kojem je bila podvrgnuta. Svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće dalje generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.Nadoknada tekućine i hrane putem infuzije ponekad predstavlja jedini način uzimanja hranjivih tvari u kućnih ljubimaca. Najbržu resorpciju i učinak iskazuje naravno intravenozna infuzija dok je subkutana najsporija resorpcija aplicirane tekućine. Ukoliko nije neophodna intravenozna infuzija u praksi se najviše koristi subkutana jer je manje stresna za životinju. Tekućina, a ovisno o indikaciji koja, aplicira se potkožno i iz tog sloja kože resorbira se u kapilarni sustav a iz njega u krv do svih stanica tijela. Ovaj proces resorpcije događa se bez direktne povezanosti sa jetrom tako da nema utjecaja na njezine funkcije. Smatra se kako ne bi mogla biti uzrokom moždanih napada u pasa.

Odgovara: Ivan Marić, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine koji ima problema sa težinom. Nedavno smo bili kod veterinara gdje se vagao i ima 14 kg. Veterinar je rekao da mora hitno na dijetu, ali je ne znam kako. Ne mogu a da mu ništa ne dam jesti. Sad jede dva puta na dan, ali nema promjene. On je od većine mopseva koje znam dosta viši, veći, ima veću glavu. Veterinar mi je rekao da hitno mora smršavjeti jer će kasnije imati velikih problema, navodno bi mu moglo i srce otkazati. Molim vas pomozite, šta da radim, ne želim ga izgubiti još dugo godina. Tanja O: Kako kod ljudi, tako i kod životinja, sve je više problema s viškom kilograma. Posljedica je to promjene životnih navika ljudi, a s njima i uvjeta života njihovih ljubimaca. Prema nekim istraživanjima oko 50 % mačaka i pasa je pretilo pa je posebno važno da vlasnici životinja razviju svijest o tome da je pretilost zdravstveni, a ne estetski problem. Pretilost značajno povećava rizik oboljenja od jako ozbiljnih bolesti, kao što su diabetes mellitus, problemi s kožom, gušteračom, bolesti srca i zglobova. Pretilost ili direktno utječe na nastanak ili ubrzava razvoj ovih bolesti. Formula nastanka pretilosti je vrlo jednostavna: unos velike količine hrane, uz smanjenu ili nikakvu tjelesnu aktivnost, dovodi do toga da organizam višak energije unešen hranom posprema u obliku masnog tkiva. Zbog toga se pretilost javlja uglavnom kod životinja koje žive u zatvorenom prostoru i kreću se uglavnom po stanovima uz kratke izlaske van samo da se obavi nužda.Ipak, u nekim rijeđim slučajevima pretilost je posljedica hormonalnih poremećaja i drugih zdrvastvenih poremećaja, što opet upućuje na tvrdnju da je pretilost zdravstveni problem i zaslužuje takav tretman. Kolege veterinari ponekad i prešute problem, jer ne žele uvrijediti vlasnike svojih pacijenata, koji ne mogu shvatiti da svojim udovoljavanjem svim zahtjevima svojih ljubimaca po pitanju hrane u osnovi direktno ugrožavaju njihovo zdravlje i dobrobit. Vlasnik određuje kada i koliko i što će životinja jesti, vlasnik je odgovoran što je do pretilosti došlo i vlasnik se treba potruditi da se problem i riješi. Formula mršavljenja je jednostavna kao i formula debljanja, samo ovaj put djeluje u suprotnom smjeru: što više fizičke aktivnosti, uz manji unos kalorija, dovodi do trošenja energije deponirane u masnom tkivu i do postepenog mršavljanja.U startu bi trebalo, uz pomoć veterinara, odrediti u kojem stupnju je životinja s viškom kilograma. Do 15% iznad idealne tjelesne težine smatra se da životinja ima prekomjernu tjelesnu težinu što se može uspješno korigirati promjenom načina prehrane (prelazak na light varijantu hrane, manje količine poslastica) i kod vitalnih i mlađih životinja postepeno povećavanjem fizičke aktivnosti. Ukoliko životinja prelazi svoju idealnu težinu preko 15 % smatra se da je životinja pretila i potrebno je najvjerojatnije provesti korektivni dijetni program.Za provođenje restriktivne djete preporučujem jedan od veterinraskih dijetnih programa za pretile pse. U osnovi, radi se o gotovim potpunim hranama koje su formulirane uglavnom na visokokvalitetnim bjelančevinama, manjem udjelu masti i niskoj energetskoj razini uz dodatke L-karnitina itd. Eukanuba Veterinary Diets program ima hranu "Restricted calorie", Hill's Prescription Diet program ima "r/d" i "w/d" dijetne hrane, a Royal Canin program ima "Weight control" i "Obesity menagment" hranu.Preporučujem da se javite u jednu od veterinarskih ljekarni u Pet centru i konzultirate s nekim on naših veterinara oko izbora najadekvatnije hrane za Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Molim Vas da mi pojasnite kako primjetiti ako pas ima problema s dišnim  putevima, plućima? Jel se to prepoznaje samo po kašlju ili ima nekih drugih simptoma? Unaprijed hvala na odgovoru, Ružica O: Kod upale gornjih dišnih puteva (upala nosa, sinusa, ždrijela) javljaju se simptomi koji su karakteristični za određeno mjesto upale. Rinitis (upala sluznice nosa) i sinusitis (upala nosnih nuzšupljina) karakteriziraju: kihanje; iscjedak iz nosa (jednostrani ili obostrani), koji može biti serozan, mukozan ili gnojan, a u dugotrajnim i teškim slučajevima, čak i krvav.Sluznica nosa uglavnom je zacrvenjena, a ukoliko je iscjedak dugotrajan, moguće je ispod nosnica uočiti iritaciju kože, pa čak i depigmentaciju (gubitak pigmenta).Uz sinusitis uglavnom ide i povišena tjelesna temperatura, iscjedak iz očiju, apatija, a kod vrlo teških upala moguće su i deformacije sinusnog dijela lubanje (otekline).Obje su bolesti uzrokovane bakterijama, virusima, gljivicama, alergijama, parazitarnim invazijama, a mogu biti i posljedica facijalne traume, bolesti zuba, oronazalnih fistula ili nazofaringealnih polipa.Upala ždrijela (pharyngitis) najčešće nastaje kao posljedica infekcija (virusne, bakterijske i sl.). Karakterizirana je crvenilom sluznice ždrijela, bolnošću na palpaciju u faringealnoj regiji, oteklinom regionalnih limfnih čvorova, jakim kašljem, otežanim disanjem, otežanim gutanjem, gubitkom apetita, a u teškim slućajevima moguća je i povišena temperatura.Sve upale gornjih dišnih puteva dijagnosticiraju se kliničkim pregledom, a liječe se ovisno o uzroku, odgovarajućim lijekovima i simptomatski (antibiotici, antitusici, vitamini).Pod upalom pluća podrazumijevamo bolest koja nastaje kao posljedica upale plućnog tkiva, a obično je uzrokovana infekcijom (virusima, bakterijama, gljivicama), parazitarnim invazijama, alergijama ili je posljedica fizičkih ili kemijskih agensa, te posljedica držanja životinje u neadekvatnim uvjetima (dugotrajan boravak na hladnom ili vlažnom prostoru).Ponekad je uzrok upale pluća nepoznat, pa se takva upala označava kao idiopatska.Često se dešava da se upala pluća razvije sekundarno, kao posljedica neke druge bolesti (npr. hipostatska pneumonija nastaje nakon dugotrajnog ležanja zbog neke druge bolesti, koja onemogućuje stajanje ili npr. parazitarna pneumonija posljedica je traume plućnog tkiva koja nastaje parazitarnom migracijom kroz plućni parenhim) ili se javlja kao nastavak na neliječenu i zanemarivanu respiratornu infekciju gornjih dišnih puteva (npr. upala ždrijela, sinusitis i sl.), kada se upalni proces sa gornjih dišnih puteva spusti na pluća, a vrlo je često nastavak neliječeng bronhitisa.Prema tijeku bolesti, upala pluća može biti akutna i kronična.Simptomi uglavnom ovise o tome radi li se o primarnoj upali pluća ili je ona nastala sekundarno, kao posljedica određene bolesti. U tom će se slućaju najprije ispoljiti simptomi primarne bolesti.Tipični su simptomi upale pluća: otežano i plitko disanje (ponekad je izražena bolnost pri udisaju); temperatura je umjereno povišena (kod pasa se kreće oko 40-40,5 stupnjeva); učestali kašalj (koji s napredovanjem bolesti prelazi u paroksizme), koji može biti produktivan ili suh (ovisno o karakteru upale); cijanoza sluznica; brzo umaranje (pogotovo nakon napora); leukocitoza.Zbog otežanog disanja, životinja je apatična, iscrpljena, a često se javlja inapetenca ili povraćanje (isprovocirano dugim i napornim kašljanjem).Dijagnoza bolesti postavlja se kliničkim pregledom životinje (auskultacija), krvnom slikom i RTG pretragom.Bakterijska upala pluća liječi se antibioticima, a ostale upale liječe se simptomatski.U težim slučajevima može se dati infuzija, a ukoliko je disanje jako otežano i prisutna je cijanoza sluznica, životinju treba priključiti na kisik. Osim odgovarajućih lijekova, dobro je davati i vitamine, kako bi se podigla opća otpornost organizma.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog skoro 3 godine, prije 4 dana operirano mu je koljeno (križni ligement). Pije Ceporex 2 puta dnevno 2 kapsule i Rimadyl 50 mg, 2 puta dnevno po 1 kapsulu. Jučer sam primijetila mnogo krvi u mokraći, danas nešto manje. Kirurg je rekao da bi to moglo biti od antibiotika. Što Vi mislite, imam li razloga za brigu, trebam li ga odvesti njegovom regularnom veterinaru? Može li to biti posljedica antibiotika ili možda Rimadyla, ili je problem nešto posve drugo? Puno hvala! KsenijaO: Tkivo mokraćnog sustava vrlo je krhko i svaka promjena u zdravstvenom stanju psa može uzrokovati pojavu krvi u urinu. Najčešći uzrok prisutnosti krvi u urinu su infekcije mokraćnog sustava. Infekcija može biti lokalizirana u bubrezima, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu. Najčešće se radi o bakterijskim infekcijama za koje je karakteristično da dugo vremena ne stvaraju nikakvih problema no kad se bakterije prekomjerno namnože uzrokom su vrlo bolnih upala. Psi sa upalom mokraćnog sustava obično mokre češće nego inače i mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu. Većina infekcija nije sa teškim posljedicama no ne bi smjela proći bez liječenja kako ne bi došlo do pogoršavanja stanja. U muških pasa krv u urinu može predstavljati i infekciju prostate (obično je vidljivo i otečenje penisa i testisa). Prostata je odgovorna za produkciju tekućine koja je sastavni dio sjemena psa. Uslijed utjecaja muških hormona ona se obično povećava sa starošću psa. Može postati toliko velika da vrši pritisak na mokraćovod blokirajući protok mokraće a ako je i upaljena uzrokom je jake trbušne boli.Povremeno se u mokraćnom sustavu psa mogu formirati oštri sitni kamenci koji oštećuju stijenku uretre i uzrokuju krvarenje. Mokraća se čini poput svake druge tekućine no zapravo se satoji iz otopljenih kemijskih tvari, minerala i drugih većinom štetnih tvari. Većinu vremena ove štetne tvari ostaju u tekućem stanju. U nekih pasa događa se to da se minerali međusobno vežu i tvore tvrde male kamenčiće. Prilikom mokrenja vidljivo je da je ono otežano i vrlo često praćeno boli.Također, krvarenje je prisutno i kod otrovanja (najkarakterističnije kod otrova za štakore). No, uz prisutnu krv u mokraći javlja se krvarenje iz ostalih prirodnih otvora, povraćanje, proljev i letargija.Zatim, ubod krpelja zaraženog babezijama (piroplazmoza). Ovaj parazit razara crvene krvne stanice kojih se organizam rješava filtracijom kroz bubrege što rezultira obojenjem mokraće u crveno ili smeđe.Ozljede također uzrokuju promjenu boje urina. Naoko zdravi pas nakon nezgode može imati ozbiljna unutarnja krvarenja a što je najprije vidljivo krvi u mokraći.Ceporex (djelatna tvar cefalexin) lijek je registriran za upotrebu u humanoj medicini. No, kako je bitna djelatna tvar uptrebljava se i za određne indikacije i u veterinarskoj medicini. Antibiotik je iz skupine cefalosporina, širokog je spektra sa djelovanjem na većinu Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. Upotreba cefalexina indicirana je kod infekcija dišnog sustava, mokraćnog, kože i lokaliziranih infekcija mekog tkiva. U pasa može biti učinkovit i za liječnje infekcija gastrointestinalnog sustava. Cefalexin se izlučuje u visokim koncentracijama putem urina.Dok je Rimadyl (carprofen) nesteroidni protuupalni lijek koji također može imati neke neželjene nuspojave. Najčešće uspojave nesteroidnih protuupalnih lijekova uključuju probleme sa želucem (čirevi i/ili krvarenje istih) te problema sa jetrom i bubrezima. U pasa se uočava: smanjeni ili pojačani apetit, povraćanje, problemi sa stolicom (proljev, crna ili krvava stolica), promjena ponašanja (smanjena ili pojačana aktivnost, inkoordinacija, padavica ili agresija), obojenost žutom bojom desni, kože ili očnih jabučica, promjene u pijenju vode, promjene u količini, učestalosti ili mirisu mokraće, promjene na koži (crvenilo, svrbež ili osip).Kako je za oba lijeka moguće da su uzrokom nepoželjnih pojava teško je reći koji je doveo do krvarenja. Stoga je vrlo bitno ukoliko se primijete bilo kakve nuspojave ili drugi medicinski problemi prestati sa terapijom i o tome obavijestiti svojeg veterinara koji će prema slučaju poduzeti odgovarajuće pretrage.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto se moj pas vrti u krug pa onda legne? Rea O: U životinjskom svijetu postoje različita odstupanja od ''normalnog'' ponašanja, javljaju se uglavnom kao posljedica neprilagođenosti životinje uvjetima života (adaptacijski nedostaci, poremećene socijalne interakcije i slično), a nazivamo ih etopatijama. Karakterizirane su smanjenom ili povećanom aktivnošću (lijeganje, ustajanje, kretanje, tapkanje nogama, pijenje vode, gutanje zraka, međusobni kontakti kao što je npr. sisanje uške drugoj životinji), nesigurnim tjelesnim kretnjama.One su uglavnom posljedica dosade, zahtjeva za posebom pažnjom, frustracija (zbog neadekvatnih uvjeta držanja, zbog premalo kretanja i sl.), što životinje same pokušavaju riješiti promjenema u ponašanju.Te promjene uglavnom rezultiraju nizom ponavljajućih radnji, koje su u određenim slučajevima bezazlene - pas se vrti u krug i lovi vlastiti rep, medvjedi u zoološkim vrtovima često se ritmično njišu ili se uporno kreću po kavezu gore-dolje i slično. No, ponekad mogu ozbiljno narušiti zdravlje životinje - npr. čupkanje perja kod peradi i ptica zbog premalih kaveza, a konji koji su konstantno u staji mogu iz dosade početi gristi jasle, što će s vremenom rezultirati u trošenju zuba, a zbog toga su moguće i probavne poremetnje, primjerice često se iver 'zapikne' između zuba ili u zubno meso, što može izazvati upalu, a time i otežano uzimanje hrane i žvakanje zbog boli, što će dodatno za sobom povući cijeli niz posljedica (loša probava, mršavljenje, pad imuniteta i sklonost oboljenjima, nemogućnost reprodukcije...).Postoji niz etopatija koje mogu rezultirati time da se frustracija pretvori u devijantno ponašanje, tj. da životinja zbog nemogućnosti ''saniranja'' problema u potpunosti promijeni ponašanje (npr. postane agresivna ili zloćudna - lovački pas zbog nedostatka kretanja koji je do tada bio miroljubiv postane agresivan, konj koji želi ugristi ili udariti nogom...).Blaži oblici etopatija mogu se ''izliječiti'' promjenama uvjeta držanja i rješavanjem uzroka frustracije.U težim oblicima, kada su već nastale određene posljedice (ili po zdravlje životinje ili je promjena u ponašanju izrazito velika, a životinja prestara da bi se takav oblik ponašanja odgojem i promjenom uvjeta držanja pokušao iskorjeniti), pomoći uglavnom nema.Mislim da je kod Vašeg psa najvjerojatnije u pitanju dosada pa time što lovi vlastiti rep zapravo želi privući Vašu pažnju i nešto Vam reći - npr. odvedi me u šetnju.Ova se pojava vrlo često javlja kao posljedica hiperaktivnosti pa višak energije životinja rješava na ovaj način.Kod nekih se pasa javlja i kao rezultat veselja, no kako biste bili sigurni što je konkretan uzrok ponašanju Vašeg psa, trebali biste ga promatrati kroz određeno vrijeme, vidjeti u kojim situacijama tako reagira i zaključiti ima li lov za repom veze sa emocijama ili je u pitanju višak energije.Ukoliko je hiperaktivnost glavni razlog, učestalije i duže šetnje, više igre sa lopticom ili sa ostalim psima, pri čemu će se Vaš ljubimac izmoriti, učinit će ga sretnim i riješiti Vaš problem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 3 i po godine i zanima me koliko dugo može biti vani po snijegu i kada je hladno? Ne želi nositi kaputiće, tako da me je strah šetati ga dugo da se ne bi prehladio... Hvala unaprijed, Sandra O: Općenito se smatra kako hladno vrijeme i snijeg nisu smetnja, kako za odrasle pse tako i za štenad. Naravno, ne treba pretjerivati, ali psa treba navikavati na izlaske na snijeg, pogotovo ako do sada nije bio u prilici susresti se sa time. Pseće krzno psima pruža dobru zaštitu od hladnoće, ali pošto se radi o maloj pasmini, hodanje po snijegu može predstavljati problem jer se dlaka brzo namoči te se pas može pothladiti ukoliko za vrijeme šetnje nije fizički aktivan. Ukoliko primjetite da pas drhti - to je znak da mu je hladno. Organizam na taj način reagira, tj. ubrzava metabolizam da bi održao tjelesnu temperaturu. Dakle, to će Vam biti najbolji pokazatelj kada prekinuti sa šetnjom i vratiti se u udoban i topli dom.Snijega se ne treba bojati, psa treba osušiti nakon šetnje, a prije izlaska van dobro je namazati mekuši (donji dio šapa) kremom koja štiti od ozeblina i od nastajanja ranica izazvanih solju koja se posipa po našim cestama za vrijeme poledica. Poslije svake šetnje preporučljivo je šapice oprati toplom vodom, ali isto tako od velike je važnosti poslije pranja šape dobro osušiti, jer u protivnom vlaga u tom području predstavlja pogodni medij za razvoj gljivica. S obzirom da je to jedan od najosjetljivijih dijelova tijela, preporučljivo je kod bilo kakvih poteškoća u kretanju obratiti pozornost na područja između prstiju, te na područje mekuši, jer upravo na tim djelovima se zadržavaju strana tijela koja mehanički oštećuju šape i mekuši, te mogu uzrokovati infekcije koje u težim slučajevima zahvaćaju i samu kost (osteomijelitis).U trgovinama Pet centra možete kupiti specijalnu obuću za pse, koja je otporna na hladnoću i smrzotine, te specijalne kreme na bazi propolisa koje ne isušuju mekuši već one postaju na taj način otpornije na hladnoću i vlagu. Stoga ćete primjenom takvih krema i obuće izbjeći posljedice negativnog djelovanja hladnoće na osjetljive šapice Vašeg psa. Preparat se nanosi prije svake šetnje i nema negativnih posljedica na organizam, čak i ako ga pas poliže. U Pet Centru možete nabaviti tu kremicu: Feet Balsam od Beaphara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Neki dan sam bila u veterinara, inaće imam shih-tzua starog 5 mjeseci. Rekao mi je, što me pogodilo, da je pas za svoju dob premalen, mršav iako jede više no što treba, kao ima brz metabolizam, i da je otpadak od legla.. Inače, to nije njegov veterinar, već neki na zamjeni! Koliki bi trebao biti shih-tzu? Koliko kila za starost od 5 mjeseci? Moj ima 1,5 kg, ali jede više nego što treba i jede Hill's. Što se tiče legla, nisam ga vidjela, psa sam dobila, ali sve u svemu, lijep je i zdrav. Mislim da se dobro brinemo o njemu. Ima svoju kućicu na balkonu, punu jastučića i u zaklonici je. Sigurno ćete reći da on ne može živjeti vani, da je hladno, na žalost u kući ga ne mogu držati jer imamo malu bebu koja je počela puzati. Koliko znam, oni imaju jako dobru dlaku i mogu podnijeti niske temperature? Ne sviđa mi se što je rekao da je otpadak, znači ako je manji da ne bi trebao živjeti? Mi ga jako volimo i nama je najljepši. MarinaO: Shih-tzu je pas koji spada u "mini" pasmine, koje obuhvaćaju pse težine od 1-10 kilograma (težina koju postignu kao odrasli psi). Pasmina je podrijetla s Tibeta i stara stoljećima. Visina odraslog psa je 20,3 do 27,9 cm, a teži između 4,5 i 8,2 kg. Kako standard za težinu shih-tzua varira i do 4 kg, može se jedino postaviti pretpostavka da štenac shih-tzua s 5 mj. teži 3,6 kg, sa 6 mj. 4,2 kg, sa 7 mj. 4,9 kg, sa 8 mj. 5,6 kg, sa 9 mj. 6,2 kg.Shih-tzu ne spada u toy-pasmine. Predstavlja manji tip psa s dobrom koštanom strukturom. No na općeniti dojam i oblik psa utječe tip pasmine i uravnoteženost građe. Dakle, moguća su i odstupanja u veličinama a naročito ako postoji velika mogućnost da se radi o mješanom genetskom materijalu s nekom manjom pasminom psa, pa je i sama veličina psa manja od uobičajene.Treba napomenuti kako štenadi malih pasmina pasa treba osigurati dovoljno energije za rast i otpornost organizma. Kako štene hranite jednom od superpremium hrana, koje su izbalansirane i kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe štenadi u rastu za hranjivim tvarima, to je za svaku pohvalu. Štenci malih pasmina pasa troše više energije za rast i imaju brži metabolizam. Stoga, veliku važnost u prehrani pridaje se odnosu proteina i masti (32% proteina i 21% masti ) što predstavlja veći postotak od odnosa u hranama za ostale pasmine pasa. U usporedbi s odraslim psom, štene u rastu zahtijeva 2 - 4 puta više energije na kilogram tjelesne težine. Sa sazrijevanjem energetske potrebe organizma se smanjuju. Štene malih pasmina pasa izraste u odrasli organizam koji je do 30 puta teži nego pri rođenju. Kako bi se potrebe za energijom prilagodile veličini tijela, standardi za pse su uspostavljeni prema težini tijela.Male pasmine pasa tako zahtijevaju 25 kcal ME na kilogram tjelesne težine na dan. Za aktivnog psa je bitno osigurati i dovoljno energije za održavanje tjelesne težine. Kontrola se vrši vaganjem jednom tjedno. Ako je aktivnost trčanje, dnevni unos kalorija potrebno je povećati za 5%, ako aktivno trčanje traje 1 sat, za 10 %. Zatim, psi koji su van kuće ili stana ili oni izloženi ekstremnim vremenskim uvjetima (pretoplo ili prehladno) imaju promjenjive potrebe za energijom.Tijekom topla vremena potrebe za energijom se smanjuju, a tako i količina hrane. Suprotno, zimi su povećane potrebe za energijom, te količine hrane kako bi se održala tjelesna temperatura. Što se tiče procjene gojnog stanja Vašeg šteneta, bitno je imati na umu kako postoje četiri osnovna tipa konstitucije: gruba, snažna, fina, limfatična, te prijelazni tipovi konstitucije na osnovi kojih se procjenjuje stanje.Općenito, možete usporediti obris tijela sa slikama iste pasmine idealne težine. Zatim, prijeđite rukama preko rebara psića. Ako osjetite da su blago prekrivena masnim slojem i ne osjete se lagano, vaš pas je lagano pretio. Ako se rebra teško ili nikako ne mogu osjetiti preko masnog sloja radi se o pretilosti. Za usporedbu, pas normalne tjelesne težine, unatoč gruboj građi, mora imati vidljiv "struk". Mišljenja sam kako je reakcija veterinara bila ishitrena. Neka Vas to ne obeshrabri, već uživajte s Vašim psićem jer je ono, vjerujem, jedno umiljato i nadasve simpatično živo biće.Vodite računa da je Vaš ljubimac u kućici na balkonu zaštićen od vanjskih nepovoljnih uvjeta (vjetar, kiša snijeg) i po mogućnosti s izolacijom, kako bi kućica sačuvala toplinu. Uz osiguranje navedenih uvjeta ne bi trebalo biti nikakvih problema jer su psi dosta otporni na niske temperature. Ukoliko ipak primijetite da je štenetu hladno, ako ste u mogućnosti smjestite ga barem u hodnik.Nadam se da sam Vam pomogla, a za sve dodatne informacije uvijek se možete obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Štovana, moj pas je pre tri godine preležao lajmovu bolest, ali to je ostavilo tragove na zglobovima pa ga pred svaku zimu od jednom počlu boljeti prednje šape tj. prepone. Šta mi savetujete da mu dajem od lekova? Inače, davala sam movalis, ali se bojim zbog probavnog trakta i posljedica po jetru i bubrege. Puno vas molim za pomoć. Hvala, Tatjana O: Artritis ili osteoartritis je jedan od najčešćih oblika bolesti zglobova u kućnih ljubimaca.Zglobovi se sastoje od glavnih dijelova i pomoćnih dijelova. Glavni dijelovi su zglobna tijela sa zglobnim plohama, zglobna čahura i zglobna šupljina. Pomoćni dijelovi zgloba su zglobne sveze, zglobni jastučići i zglobni mišići. Krajevi kostiju sudjeluju u tvorbi zglobnih tijela na kojima se nalaze zglobne plohe (jedna je izbočena, a druga je udubljena). Zglobne plohe su prekrivene s hrskavicom koja je glatka kako bi osigurala nesmetano klizanje zglobnih ploha. Cijeli zglob je obavijen zglobnom čahurom koja luči zglobnu tekućinu koja vlaži slobodne plohe u zglobu i tako im omogućava gipkost, te hrani zglobnu hrskavicu koja nema krvne žile.Degenerativne promjene se primarno javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina. Bolest najčešće zahvaća zglobove koji su najviše opterećeni, ali se može javiti i na drugim zglobovima. Artroza može nastati uslijed traume, teške upale septičnog karaktera kod koje dolazi do nakupljanja gnoja u zglobu, kod nekrotične upale zgloba koja primarno nastaje nakon otvorenih rana u zglobu, a sekundarno širenjem procesa iz okoline itd. Javlja se ukočenost, bol i gubitak pokretljivosti što može ozbiljno poremetiti kvalitetu života. Liječenje u pravilu obuhvaća upotrebu protuupalnih lijekova te kirurški zahvat u uznapredovalim slučajevima koji se više ne mogu držati medikamentima pod kontrolom.Briga za psa koji ima problema sa zglobovima obuhvaća nekoliko područja: kontrola tjelesne težine i aktivnosti, fizikalna terapija, dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3). Tijekom desetljeća se glukozamin pokazao vrlo učinkovitim u olakšavanju tegoba zglobova i polaganim povećanjem pokretljivosti zglobova. Neka istraživanja pokazala su i da ima veliku ulogu u izgradnji hrskavice koje tradicionalni nesteroidni protuupalni lijekovi nisu u mogućnosti pružiti. Glukozamin i hondroitin zajedno poboljšavaju zdravlje zglobne hrskavice.Glukozamin je odgovoran za sintezu hijaluronske kiseline i glukozaminglikana unutar zgloba.Hondroitin (jedan od glavnih glikozaminglikana) također djeluje inhibirajuće na enzime koji ubrzavaju propadanje hrskavice. Kako cjelokupno zdravlje zgloba ovisi o konstantnoj očuvanosti hrskavice, ovo je vrlo korisno. Glukozamin i hondroitin se smatraju vrlo sigurnim za konzumiranje i ne opisuju se neke nuspojave (jedino se spominje blagi proljev). No postoji mogućnost da glukozamin pogoršava djelotvornost inzulina u pacijenata s dijabetesom te se treba davati pod nadzorom. Dok se hondroitin treba izbjegavati u pacijenata s poremećajem cirkulacije, jer može pogoršati ove probleme. Glukozaminu i hondroitinu je potrebno više vremena u usporedbi s nesteroidnim prouupalnim lijekovima da ispolje učinak. Minimalan period pozitivnog učinka uočava se nakon tri tjedna svakodnevnog davanja. Jedino ukoliko se stanje ne bi poboljšalo nakon davanja nekoliko mjeseci bilo bi potrebno ponoviti pretrage i procijeniti učinkovitost doze i stanje pacijenta.Na tržištu postoje izvrsni preparati bogati hondroprotektorima kao dodaci prehrani za pse. U ponudi u našim veterinarskim ljekarnama izdvojila bih: Petvital GAG tablete, nakon kojih kao preventivu možete davati Canina Petvital Arthro-tabs - kod starijih pasa se naročito preporučuje kod tegoba s kretanjem, zatim Vetoquinol Caniviton forte granulat. Stoga Vam preporučam da svakako svome ljubimcu dajete jedan od ova dva veterinarska preparata.Kako niste spomenuli eventualne posebnosti prehrane Vašeg ljubimca, moram napomenuti kako i ona igra važnu ulogu u poboljšanju zdravstvenog stanja kod ovakvih problema u pasa. U ljekarnama Pet centra možete nabaviti medicinsku hranu od nekoliko proizvođača. Hill's Prescription diet j/d hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje spriječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. Osim Hillsa, Royal Canin nudi medicinsku hranu Mobility support i Mobility special kojoj su indikacije pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale te sadrži umjerenu koncentraciju energije koja pomaže u prevenciji debljanja. Od Eukanube, hrana Joint Mobility je potpuna hrana za pse koja pomaže u kontroli tjelesne težine, te sadrži posebne sastojke koji pomažu zdravlju zglobova, boljem imunitetu, zdravlju probavnog sustava, boljoj kvaliteti kože i dlake, dnevnoj higijeni zuba i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi. Kako je lijek Movalis (djelatna tvar meloksicam a pod nazivima i Melox i Recoxa na europskom području) registriran za upotrebu u humanoj medicini savjetujem Vam da ga ne dajete Vašem psu jer je upitna doza i djelovanje lijeka a samim time i potencijalna toksičnost istog. Pomoćne tvari koje se koriste u humanim preparatima prilagođene su probavnome miljeu čovjeka te se ponekad javljaju i želučano - crijevne reakcije u pasa. Za upotrebu u veterini registriran je Metacam sa istom djelatnom tvari ali prilagođen metabolizmu psa (no nije registriran u Hrvatskoj), ali od nesteroidnih, protuupalnih lijekova kod nas možete nabaviti Rimadyl tablete uz veterinarski recept.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam udomio malog štenca lutalicu i zanima me može li se po nekim karakteristikama tijela (repu, glavi, ušima, šapama itd.) znati hoće li kad odraste biti velik ili mali ili eventualno koje je pasmine križanac? Unaprijed hvala, Gabrijel O: Ukoliko se radi o križancu nepoznatih roditelja, ponekad je vrlo teško odrediti je li pas ''plod ljubavi'' dvoje križanaca ili je nastao kombinacijom križanac/čistokrvni pas ili pak parenjem dvoje čistokrvnih pasa različitih pasmina. Ukoliko je barem jedan roditelj poznat, puno je lakše odrediti kojoj će pasmini (ili u kojem će tipu pas biti) nalikovati kad odraste i koliko će po prilici biti velik.Ravnanje prema veličini šapa moglo bi biti primjenjivo isključivo kod čistokrvnih pasa jer su kod njih visina psa i tjelesna građa općenito u zadanim granicama, sa manjim varijacijama i odstupanjima. Križanci su uglavnom vječita zagonetka svojim vlasnicima, pogotovo ukoliko su roditelji nepoznati. Ponekad se događa da se procijeni da će štene biti manji pas kad odraste, jer se radi o sitnijem štencu, sa užim šapama, a može se dogoditi upravo suprotno.Osim toga, štene križanca kao beba može nalikovati jednoj pasmini, a kad odraste, može izgledati potpuno drugačije. Većina križanaca uglavnom izleda ''unikatno'', a upravo je to ''ono nešto'' što ih čini posebnima. Kod križanaca pravila nema.Upravo iz tog razloga, za potencijalne vlasnike kojima nije važno koliko će im biti velik ljubimac u odrasloj dobi, niti kako će konkretno izgledati kad završi svoj razvoj, križanci su idealan izbor.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Problem! Imam psa mješanca prije oko mjesec dana na području oko spolovila pojavila mu se kvrga, postupno je rasla, nisam obraćao preveliku pozornost na nju, ali nakon tjedan dana kao da je pukla na vrhu se nalazi neka rupica iz koje neprestano curi gnoj. Mislim da psa to ne boli jer je sasvim normalan, veseo normalno jede, no možete li mi pomoći? Je li to možda krpelj ili neka hernia? Hvala! MarkoO: Promjene koje opisujete posljedica su nastanka apscesa. Apsces je zatvoreno gnojno žarište u koži ili potkožnom tkivu čiji gnojni sadržaj ima tendenciju izbijanja na površinu. Uzročnici oboljenja su bakterije, a sam nastanak infekcije u području spolovila treba promatrati i kao dio kompleksnije problematike vezane uz ovo područje. Proces svakako ne treba zapustiti, te Vam preporučam da psa odvedete na veterinarski pregled.O spomenutoj problematici vezanoj uz spolovilo i okolna tkiva detaljnije je pisala kolegica dr. Ivana Mlinar-Gruja: Bakterijska infekcija spolovila

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 10 godina. Prije 2,5 - 3 godine pojavilo mu se crvenilo u očima i nešto mu se počelo navlačiti na zjenicu oka (kao mrena, magla). Na preporuku veterinara davali smo mu kapi Maxidex i neku kremu, ali bez efekta. Veterinar je rekao da nakon nekog vremena terapije prekinemo sa istom što smo i učinili. Par dana po prekidu stanje mu se pogoršalo pa su slijedeće intervencije sa kapima samo usporavale pogoršavanje, bez izlječenja. Danas se psu uopće ne vidi bijeli dio oka (bjeloočnica), jer je sve prikrila ta tzv. mrena i nabubrila kao da će puknuti. Zanima me može li se psu vratiti vid (sada vidi jedva 5% pa često upada ili udara jer na vidi) i kako? Komu ga voditi na pregled ili pak operaciju ako je nužna za spas? Bez obzira što pas ima 10 godina, on djeluje dosta veselo i ne staro i stoga nam je jako stalo do njegovog ozdravljenja. Zanima me može li se šta učiniti da bi mu se vid vratio (nekakva terapija ili operacija), jer bez obzira što ima 10 godina pas još izgleda veselo pa čak i ne staro. Molim vas da mi odgovorite i uputite šta mi je činiti da bi pas ponovno progledao. U očekivanju vašeg odgovora i pomoći srdačno vas pozdravljam, IlijasO: Da bi se postavila točna dijagnoza, te odredila adekvatna terapija vrlo je važno napraviti pregled oka. Pregled oka započinjeno vanjskim pregledom koji obuhvaća pregled građe očiju i struktura koje okružuju oko, te postojanje eventualnog iscjedka ili otekline itd. Zatim pregledavamo očnu jabučicu, odnosno rožnicu, leću, prednju i zadnju očnu sobicu i pozadinu oka. Osim navedenog, ponekad je potrebno učiniti i posebne pretrage, kao što su mjerenje očnog tlaka, probu na količinu suza na površini oka, bojanje rožnice (utvrđivanje eventualnih oštećenja rožnice), te bris za mikrobiološku pretragu. Pregled očne pozadine uključuje pregled vidnog živca, krvnih žila mrežnice, dijelove mrežnice itd., a obavezan je dio pregleda kod pasa sa makularnom degeneracijom, dijabetičkom renopatijom itd. Ponekad je kod pregleda potrebno proširiti zjenice, za što koristimo posebne kapi. Pregled očne pozadine izvodimo oftalmoskopom i biomikroskopom. Direktnom oftalmoskopijom nije moguće vidjeti krajnje periferne dijelove mrežnice, pa pristupamo indirektnoj oftalmoskopiji. Na samo oko mogu utjecati mnogi čimbenici, nenasljedni i nasljedni, koji mogu uzrokovati blaža, pa i teška oštećenja oka. Normalan vid podrazumijeva fokusiranje nekog predmeta s oba oka istovremeno. Ukoliko postoji problematika vezana za vid, oko kojim se životinja ne služi (ukoliko se radi o mladoj životinji), zaostaje u razvoju i ne razvija dobar vid. Kod starijih životinja najčešće se razvija katarakta (siva mrena). Katarakta je fokalno ili difuzno zamućenje leće, a može biti genetski uvjetovana ili može nastati kao posljedica inzulta koji mijenja metabolizam leće. Kataraktu prema stadijima razvoja možemo podijeliti na: incipijentnu (rani stadij), nezrelu (zamućenje je nepotpuno), zrelu (zamućenje je potpuno), prezrelu (počinje proteoliza, uveitis itd.). Nadalje, mrene možemo podijeliti na urođene nenasljedne, nasljedne mrene i sekundarne mrene.Urođene mrene nastaju kao posljedica infekcije fetusa za vrijeme graviditeta. Uz takvu mrenu često dijagnosticiramo i druge defekte na oku. Nasljedne mrene možemo primjetiti odmah, a neke se razvijaju tek kasnije. Sekundarne mrene nastaju kao posljedica nekih drugih primarnih bolesti, kao što je dijabetes.Uslijed razvoja katarakte, odnosno posljedičnog uveitisa, klinički se manifestira cilijarna injekcija, hipotonija, fotofobija i mioza. Katarakta je bolest koja se isključivo liječi kiruški i medikamentozna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate. Ekstrakcija leće obavlja se na dva načina:- ekstrakapsularna ekstrakcija, pri čemu se uklanja prednja kapsula, korteks i jezgra leće,- fakoemulzifikacija, odnosno ultrazvučno odstranjivanje leće, ispiranje i aspiracija.Nakon ekstrakcije leće kod većine pasa, dobivamo zadovoljavajuće rezultate. Nakon ekstrakcije leće oftalmolog u dogovoru s vlasnikom, s obzirom na financijski trošak i mogućnost dodatnih komplikacija, odlučuje o mogućoj implataciji sintetičke intraokularne leće. Neke procesi na rožnici ili na kapsuli, izgledaju izvana vrlio slično mreni, pa ih vlasnici često nazivaju mrenama, iako to zapravo nisu.Rjeđe se javljaju bolesti mrežnice koje su posljedica ili znak nekih drugih sistemskih bolesti drugdje u tijelu ( bolesti bubrega, toksemija, bolesti štitne žlijezde, dijabetes), koje mogu uzrokovati degenerativne promjene mrežnice (retinopatije). Uslijed dijabetesa javljaju se promjene na krvnim žilama mrežnice, koje mogu urasti u staklovinu ili se čak javlja i krvarenje. Ponekad se u mrežnici pojavi pukotina pa tekućina iz unutrašnjosti oka prodire kroz njega i odiže cijeli sloj mrežnice od podloge. Tako odignuta mrežnica,prestaje normalno funkcionirati.Glaukom je još jedna teška bolest oka. Očna se vodica normalno ulijeva u krvne žile u području gdje se šarenica spaja sa rožnicom. Zbog otežanog uluijevanja očne vodice, krvni tlak unutar oka raste i oštećuje vlakna očnog živca. Neke očne bolesti kao što je uveitis, mogu biti komplicirane glaukomom.Na ovaj način vrlo je teško, bez gore navedenih pretrga ustanoviti, koji je pravi uzrok promjenama koje su nastupile na oku Vašega psa. Ono što ste opisali svakako zahtijeva urgentnu veterinarsku pomoć, te Vam savjetujem da se što prije obratite na Veterinarski fakultet, Klinika za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju, dr. Pirkiću.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku jazvačara udomila sam ju iz šinteraja ima oko 2 ili 3 godine. Ne podnosi ženske pse, kada se susretnemo s nekim dok smo u šetnji ona poludi, hoće se gristi, svađati itd. Prema ukućanima je skroz normalana, sve nas jako voli i nikada, ali baš nikad, nije zarežala da nas, niti hoće ugristi ili nešto slično. Usvojili smo ju iz šinteraja prije godinu dana. Karla O: Psi se mogu ponašati agresivno iz različitih razloga. Jedan od dobro poznatih je i netrpeljivost jedinki istog spola. Iako je Vaša kujica prema ljudima prijateljski naklonjena, ipak bi je trebalo u potpunosti socijalizirati.Vi morate vladati svojom ljubimicom kako se ona kroz život ne bi, nakon nekog lošeg iskustva ili iz drugih poriva, odlučila stvar rješavati na svoj način. Preporučam Vam da, uz pomoć priručnika za odgoj pasa ili profesionalnog dresera, započnete s kujicom raditi osnovne vježbe poslušnosti. S vremenom bi je trebalo uključiti i u grupni rad. Tako ćete postići da se u svim situacijama ponaša prihvatljivo. Vrlo je važno da dobro uvježbate naredbu "Stoj!" i "Dođi!". Svakodnevno bi trebala hodati uz nogu s uzicom i bez nje, a ostale vježbe uključuju izvršavanje naredbi kao što su "Sjedi", "Lezi", "Tiho" i dr.Kako biste smanjili mogućnost agresivnog ponašanja, nastojte prepoznati znakove nadolazeće agresivnosti. Preduhitrite problem tako da joj, ako je potrebno, stavite i brnjicu. Svakako je nagradite ako po naredbi ignorira drugu ženku ili ne pokaže neprijateljsko ponašanje. Vjerujem da ćete uz dosljedan rad i strpljenje umiriti svoju kujicu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi napišete je li BHA u psećoj hrani otrovan (štetan) za pse i da li ga sadrži Royal Canin ?Puno hvala, Ivana O: Općenito, hrana je kvarljiva, kako ona za ljude tako i ona za kućne ljubimce, bez nekog oblika kontrole temperature skladištenja ili konzervansa. BHA, BHT i brojni drugi, kemijski su antioksidanti proizvedeni kako bi produljili održivost hrane i smanjili kvarljivost masnoća (ranketljivost) u hrani i poslasticama za kućne ljubimce. Butil hidroksianizol (BHA) je srodan butil hidroksitoluenu (BHT), a oba spadaju u skupinu fenola koji se obično dodaju u hranu kako bi produljili održivost masnoća u hrani.Aditivi se dodaju namirnicama da bi se spriječilo kvarenje pod utjecajem bakterija, enzima, te zbog razlaganja masti što izaziva užeglost. Aditivi protiv užeglosti (antioksidansi) nezaobilazni su u većini namirnica koje sadrže masnoće. To je velika skupina aditiva za suzbijanje oksidativnog razlaganja u namirnicama a to su tvari polifenolnog tipa kao što su BHA, BHT i tokoferoli. U vrlo malim količinama djeluju učinkovito, pa ako je namirnica koja sadrži masti pravilno zaštićena, njezina se trajnost može prolongirati čak desetak puta. BHA i BHT su najčešći konzervansi u ljudskoj hrani i hrani za kućne ljubimce, a osim u hrani, koriste se kao konzervansi u kozmetičnoj industriji i farmaciji.BHA i BHT prošli su mnogobrojna istraživanja za upotrebu kao aditiva. FDA (Food and Drug Administration) je ove antioksidanse proglasila sigurnima i učinkovitima ako se koriste u odgovarajućim propisanim količinama. No postoje i dokazi kako njihove oksidativne karakteristike i/ili njihovi metaboliti mogu doprinijeti kancerogenosti ako se koriste u količinama većim od propisanih. Općenito, sintetski aditivi i umjetni konzervansi mogu uzrokovati suhu kožu, alergijske reakcije, bolesti zubiju i slabije opće zdravstveno stanje a što ovisi o individualnom odgovoru organizma te količini unijetih tvari.Od superpremium hrana, Royal Canin dehidrirana hrana konzervirana je s BHA/BHT, Hill's Science Plan dehidrirana hrana konzervirana je prirodnim konzervansima s tokoferolima (vitamin E) i limunskom kiselinom, dok u konzerviranoj hrani nema konzervansa, a životinjske masti u hrani Purina Pro Plan konzervirane su kombinacijom tokoferola (oblici E vitamina). No kako su sve navedene hrane visoko kvalitetne, svakako bih Vam preporučila da je koristite za ishranu Vašeg ljubimca, a za koju se odlučiti, ostavite svojem ljubimcu na izbor koja će mu biti najukusnija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu staru 2 godine. Unazad godinu dana kod nje su se javili epileptični napadaji. Na temelju kliničke slike veterinar je dijagnosticirao epilepsiju. Ona ima napadaje otprilike svakih 3-4 mjeseca. Rečeno mi je da s obzirom na učestalost napadaja, te njezinog brzog povratka k sebi bez naknadne dezorjentiranosti, poremećaja ravnoteže ili nekih neuroloških ispada, sada ne bi još bilo vrijeme za terapiju phenobarbitonima. Zanima me da li se Vi slažete s time, te da li se kod nje mogu javiti neke dodatne komplikacije, što s njezinim eventualnim potomstvom, te da li preporučujete neku hranu koja bi štitila njezine neurone i neurološki sustav? Pozdrav i zahvaljujem, IvanaO: Kako sam o epilepsiji već detaljno pisala, prilažem Vam link na moj tekst objavljen u ovoj rubrici: EpilepsijaDodala bih detaljnije vezano uz specifične probleme ovog slučaja:Općenito, liječenje se provodi jedino kada se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Phenobarbitol i primidon su lijekovi za liječenje epilepsije u ljudi ali se upotrebljavaju i u veterinarskoj medicini. Nuspojave u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka.Općenito se smatra kako jedan ili dva napada, sa dugim vremenskim razmakom između njih, nisu razlog za zabrinutost. Epilepsija se obično prvi put pojavljuje u pasa starosti 6 mjeseci pa do 5 godina, no najčešće u dobi 2-3 godine. Javlja se u svih pasmina pasa, čistih i mješanaca. Može biti nasljedna. Labradori spadaju u pasmine s velikom tendencijom razvitka epilepsije, te je preporučljivo da se psi s epilepsijom ne upotrebljavaju u uzgoju.Epileptični napadi sami po sebi ne ugrožavaju život, osim ako ne progresiraju u status epilepticus kada se napadi nastavljaju kroz nekoliko sati i tada je potrebna hitna pomoć veterinara. Treba napomenuti i kako, u ovisnosti kakvo je oštećenje živčanog sustava nastalo napadom, može doći do posljedične pareze ili paralize pojedinih dijelova tijela.Što se prehrane tiče, vodite računa da je ona kvalitetna, lakoprobavljiva, najbolje superpremium kvalitete, a povremeno možete davati dodatke prehrani osobito bogate B vitaminima koji su neurotropični i koriste se za normalan rad živčanog sustava.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Molim Vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Imam kujicu staru 3 god. a uzima enzime jer je bila na operaciji i ne funkcionira joj gušterača. Veterinari su nakon dosta vremena rekli da joj smijem dati kekse marke Eukanuba. Znači li to da ona smije i druge poslastice prije dobivanja enzima? Hvala, Vanda O: Gušterača je žlijezda koja ima dvije osnovne funkcije: 1.egzokrinu - stvaranje probavnih enzima i 2. endokrinu - produkcija hormona (inzulin i glukagon) bitnih za regulaciju koncentracije glukoze u krvi. Egzokrina insuficjencija gušterače je stanje karakterizirano deficitom probavnih enzima, što ima za posljedicu nemogućnost probavljanja (razgradnje) hrane (maldigestija), a time dovodi i do nemogućnosti resorpcije hranjivih tvari.Insuficjencija gušterače uglavnom je kroničnog tijeka, a najčešće nastaje kao posljedica kroničnog pankreatitisa (koji nastaje preboljenjem akutnog pankreatitisa, kao posljedica nekih zaraznih ili parazitarnih boleti, ali i tumora) ili atrofije gušterače (koja se javlja kao nasljedna bolest kod određenih pasmina pasa,a najčešće kod njemačkih ovčara). Kod mačaka je egzokrina insuficjencija gušterače uglavnom posljedica kroničnog pankreatitisa.Životinja koja boluje od ove bolesti mršavi unatoč dobrom apetitu i pati od čestih i obilnih proljeva. Feces je svjetlije boje, pjenušav, djeluje kao da je presvučen masnim ''filmom'' i ima karakterističan užegli ili kiselkasti zadah. Psi su skloni koprofagiji (jedu vlastiti izmet).Od drugih se simptoma uglavnom javljaju umjereni nadam crijeva, flatulencija (vjetrovi), suha koža sklona upalama, dlaka je bez sjaja i obično u području repa i perineuma masna na dodir.Dijagnoza se postavlja na temelju iscrpne anamneze, kliničke slike, laboratorijske pretrage krvi, a ponekad se radi i RTG pretraga, dijagnostička laparoskopija i punkcija gušterače. Diferencijalno dijagnostički treba isključiti kronične bolesti jetre i žučovoda, kronične bolesti crijeva, parazitarne invazije ili sindrom malapsorpcije.Terapija je uglavnom doživotna, a bazira se na trajnoj regulaciji ishrane (koja mora biti bogata biološki vrijednim bjelančevinama i lakoprobavljivim ugljikohidratima,a siromašna mastima) i davanju gušteračinih enzima nakon obroka (najčešće su u obliku dražeja, a dozama su prilagođene težini životinje,ali i intenzitetu bolesti). Osim toga, ponekad treba parenteralno davati vitamine topive u mastima (A,D,E i K), ali i antibiotike i vitamin B12 jer se nagomilavanjem neprobavljene hrane u crijevima povećava i broj bakterija kojima je ta neprobavljena hrana bogati izvor hrane,a koje ujedno troše i vitamin B 12.Mislim da su za Vašu kujicu najbolji izbor dijetna hrana od Royal canina ''Digestive low fat'', koja je kompletno izbalansirana za pse koji boluju od bolesti gušterače.Kao nagradu joj možete davati Eukanubine ''Restricted calorie'' kekse, koji sadrže vrlo niski postotak masnoća, lako su probavljivi, a zbog repinih vlakana koja sadrže, održavaju konstantnu razinu glukoze u krvi.Oba ova artikla možete naći u veterinarskim ljekarnama Pet centra..