Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li je normalno za štene labradora staro 2,5 mj da svaki dan štuca po par puta? Roberta O: Štucanje ili singultus je ponavljana kontrakcija ošita koja nije pod utjecajem volje, a praćena je zatvaranjem glasnica što dovodi do nastanka karakterističnog zvuka. Štucanje nastaje uslijed podražaja živaca ili moždanih centara koji kontroliraju dišnu muskulaturu, poglavito ošit. Štucavica ne predstavlja normalno stanje (ali nije po život opasno stanje), a može se javiti kao posljedica brzog gutanja hrane, prevruće hrane, upale pluća, poremećaja jednjaka i želuca, upale gušterače, kod poremećaja jetre i žučnog sustava, kao posljedica invazije crijevnim nametnicima... Velikom broju štucanja se može utvrditi uzrok, dok ogromna većina štucanja prođe, a da se uzrok nikada ne uspije utvrditi. Svakako bih Vam preporučila, ako to već nije učinjeno, da obavite čišćenje Vašeg psića od crijevnih nametnika (Banminth pasta, Verpanyl tablete, Pratel tablete, Prazinon tablete, Drontal Puppy suspenzija, Drontal tablete) te po potrebi ponovite to isto 14 dana nakon prethodnog čišćenja, a ako se niti nakon toga štucavica Vašeg psa ne smiri, posjetite svog veterinara kako bi obavio opći klinički pregled psa i eventualno utvrdio razlog štucavice.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 2 godine, unazad dva tjedna povremeno počne udisati zrak otežano, kao kod ljudi kad žele pročistiti nos. Pritom se cijeli ukoči, uključujući i čeljust. Kad mu se to događa, ispruži vrat i glavu gura prema naprijed. Dosta se glasno čuje kad se to događa. Imam osjećaj isto tako da gubi snagu u nogama, povremeno mu curi i nos. Normalnog je raspoloženja, normalno jede, stolica mu je normalna i normalno se igra. Jedino kaj puno spava, ali spavao je i prije toga puno.Hvala,TomislavO: Zbog kratke njuške u mopsa, specifičan je šum disanja pa ponekad i teže dišu te su skloni infekcijama dišnog sustava.Neki od dišnih problema koji se češće javljaju u pasa su:Strano tijelo u nosu - jedan je od većih problema, jer pas stalno njuška i hoda spuštene glave i to je jedan od razloga što u nos mogu ući razni predmeti od kojih je najučestaliji i najopasniji klasić divljeg ječma. Problem je u tome što pas nije u mogućnosti iskihati van klasić, zbog njegove građe tj. izdanaka. Ta strana nosa je začepljena, disanje i njušenje je otežano, a sve to skupa može dovesti do dublje infekcije pa i do sepse.Upala grkljana i dušnika - također od češćih bolesti dišnog sustava. Funkcija sluznica grkljana i dušnika je da uz ostale funkcije čisti udahnuti zrak. Kad se na njoj nakupi dovoljno nečistoće pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Upala se može proširiti i na pluća.Upala pluća - zapravo je nastavak upale grkljana i dušnika, ali bakterije i virusi mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Kod upale pluća se smanjuje površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi. Organizam iz tog razloga ne dobiva dovoljno kisika i ne otpušta sav ugljični dioksid, što nakon prekoračenja minimalnih potreba organizma dovodi do ugušenja. Upala se pluća najčešće javlja kod štenečaka, ali može biti i posljedica komplikacije nekih drugih bolesti. Disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Kako problemi sa disanjem Vašeg ljubimca traju već neko vrijeme, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će uzeti anmnezu od Vas, zatim napraviti opći klinički pregled i na kraju postaviti dijagnozu, te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju. Nemojte svome psu davati za piće prehladnu vodu, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupili smo francuskog bulldoga prije 6 mj. Sada je star 10 mj. Počeli smo ga hraniti Pedigree hranom za štence, no počeo je povraćati nakon svakog obroka. Otišli smo kod veterinara i diagnosticiran mu je kronični gastritis, bio je dva tjedna na dijeti, jeo samo kuhano meso i išao na terapiju. Poslije terapije i dijete malo mu je bilo bolje, hranili smo ga suhom hranom, Hill'som za štence, ali stanje mu nije bilo bolje i povraćao je svaki tjedan. Zatim smo prešli na K9, no stanje se nije mijenjalo. Sada ga hranimo isključivo kuhanom hranom i povraća samo sluz i sukrvicu, ne znamo više kome bi se obratili jer smo pokušali razne savjete drugih ljudi, ali stanje je isto. Što napraviti i kome se obratiti? Unaprijed hvala, HrvojeO: Iako se riječ gastritis koristi u svakidašnjem govoru, riječ je o jednoj od najnejasnije definiranih pojava u gastroenterologiji. Pod pojmom gastritisa u širem smislu podrazumijevamo sve upalne promjene sluznice želuca. Određivanje podskupina gastritisa, prema uzročniku ili prema vrsti upalnih promjena, uistinu je složeno i izmjene u definicijama su vrlo česte. Gastritis može biti akutni (erozivni) ili kronični (neerozivni), što ovisi o tome kada je nastao te o simptomima koji se pojavljuju u nekoj od podskupina. Često akutni gastritis nastaje zbog uzimanja nekvalitetne suhe hrane, disbalansa elektrolita, stresa, te zbog štetnih popratnih pojava nekih terapijskih sredstava. Erozivni gastritis uzrok je krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava, ali razlog njegova nastanka ipak često ostaje nerazjašnjen. Akutni gastritis uključuje sve upalne promjene sluznice želuca, kao što su akutne želučane erozije, erozivni gastritis te akutni hemoragični gastritis.Ponekad akutni erozivni gastritis ne uzrokuje nikakve simptome, ali najčešči su povračanje, gubitak apetita, te bol na pritisak u području želuca. Blago krvarenje zbog oštećenja sluznice u akutnom gastritisu primjećuje se kao promjena boje stolice u crnu (tzv. melena). Rjeđa su obilnija krvarenja kada dolazi do povraćanja krvi, pada tlaka i drugih simptoma hipovolemijskog šoka. Jedina pouzdana metoda dijagnosticiranja ove bolesti je pregled sluznice jednjaka, želuca i dvanaesnika posebnim uređajem (ezofagogastroduodenoskopija).Pri kroničnim upalnim promjenama sluznice želuca u sluznici se mogu pronači limfociti i plazma stanice. Promjene sluznica želuca mogu biti površne (supeficijalni gastritis), ali i teške, koje dovode gotovo do nestanka sluznice (atrofičnigastritis). Osnovna dijagnostička metoda za dokazivanje kroničnog gastritisa također je ezofagogastroduodenoskopija, te histeloška analiza sluznice želuca dobivene biopsijom.Često životinja nema gotovo nikakve simptome, dok se kod drugih pojavljuje povraćanje, gubitak apetita, bolovi u predjelu želuca i slabokrvnost, koja se prepoznaje po slabom podnošenju napora. Ponekad ove brojne simptome prati i gubitak težine. Kako je kronični gastritis prekanceroza (podobno tlo za razvoj raka), u krajnjim fazama bolesti mogu se zamijetiti i znakovi razvoja zločudnog tumora (raka), kao što su izrazit gubitak težine, trajna bol u području želuca, mučnina, povraćanje pa je iznimno važno značenje kroničnog gastritisa i njegovog liječenja.U dugotrajnom liječenju kroničnog gastritisa najvažnije je zaštititi želučanu sluznicu lijekovima te prilagođena prehrana. Nespecifične mjere su redovito uzimanje dnevnih obroka i izbjegavanje nadraživanja sluznice želuca (nekvalitetna suha hrana, previsoke ili preniske temperature hrane i vode i sl.). Savjetujem Vam da napravite kompletan pregled vašeg psa uključujući kompletnu pretragu krvne slike, RTG, ultrazvuk te gastroskopiju koju možete napraviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.Što se prehrane tiče, kuhano bijelo meso, kuhana riža sa sluzi dobar su izbor, no svakako Vam preporučujem da psu dajete medicinsku hranu namijenjenu gastrointestinalnim smetnjama kao što su "Intestinal" od Royal Canina, "i/d" od Hill´sa ili "Intestinal" od Eukanube, podijeljenu na više obroka tokom dana.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednu patuljastu šnaucericu. Htjela bih je pariti. Pomozite mi! Koliko trudnoća traje i kako tada postupati s njom, kako se brinuti o štencima i to. Unaprijed hvala! Maja O: Patuljaste pasmine ne bi se smjele pariti prije navršenih 15 mjeseci. Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi buduća trudnoća protekla u najboljem redu. Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje. Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju jako je važna pravilna prehrana i redoviti treninzi (da ne bude pretila), što će olakšati trudnoću i laktaciju.Kuje obično same biraju svog partnera, što znači da parenje sa mužjakom kojeg ste Vi odabrali ponekad nije izvedivo pa zahtjeva asistenciju vlasnika ili veterinara.Graviditet kod kuje traje 58-64 dana. U drugoj polovici graviditeta počinju značajne promjene i u ponašanju i u fizičkom izgledu kuje. Trbuh i mliječna žlijezda se znatno povećaju, a rastu i kujine potrebe za hranom.Otprilike 2-3 tjedna prije štenjenja, kuji bi energeteki trebalo ''pojačati'' ishranu,stoga se preporuča hraniti je hranom za štence sve do završetka dojenja. Ne bi bilo loše da je oko 45. dana odvedete na RTG, kako biste dobili informaciju koji je minimalni broj štenaca koje možete očekivati.Neposredno pred porod, kuja je nemirnija, traži si mirno mjesto gdje će se ošteniti, a neke čak i same nose mekše stvari na mjesto koje odaberu za svoje ''gnijezdo'', stoga je na Vama da joj osigurate miran i tihi kutak, koji nije na propuhu, kako bi u miru i bez dodatnog stresa provela tih nekoliko sati koliko može trajati štenjenje. Da je porod blizu, osim po ponašanju, prepoznat ćete po tome što će joj rektalna temperatura pasti za cijeli stupanj, a mliječna će se žlijezda naliti sa mlijekom. U ovoj je fazi dobro kuju izvesti van, da bi obavila svoje fiziološke potrebe, budući sam porod može trajati i nekoliko sati. Svaki štenac izlazi zajedno sa svojom posteljicom, koju obično,kao i pupčanu vrpcu,pregrize kuja, no kod neiskusnih kuja je u početku potrebna pomoć vlasnika (pustite je najprije da vidite li hoće li instinktivno sama znati što treba napraviti). Ukoliko porod prolazi bez komplikacija (tj. da je vremenski interval između izlaska dva štenca 10-30 minuta, da su trudovi podjednako učestali...), sve završava kroz nekoliko sati. Preporuča se neposredno po zvršetku porodu ponovo odvesti kuju na RTG, kako biste bili sigurni da su svi štenci izašli van.Nakon poroda, kuja će sama preuzeti brigu o štencima (polizati ih i njuškom pogurati prema sisama,kako bi posisali kolostrum) ili će (možda), ako joj je prvi porod, trebati Vašu pomoć - obrišete ih ručnikom i stavite u blizinu majke pa ukoliko sami ne nađu sise, namjestite ih za sisanje.Ukoliko kuja ima dovoljno mlijeka, štenci uglavnom sišu (jedu svaka 2-3 sata) do 4.ili 5. tjedna, kada im polako možete u jedan obrok ponuditi dehidrat i postepeno ih privikavati na suhu hranu.Štenci bi uz majku trebali ostati do 8. tjedna, a tada ih slobodno možete prepustiti ljubavi i brizi novih vlasnika.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu straru dvije godine i u zadnje vrijeme jede sitne kamenčiće na livadi, hranim ju s Eukanubom, dobiva VMP. Molim odgovor, da li još fali kojih vitamina? Zašto to radi? Sanja O: Labradori su pasmina koju karakterizira poždrljivost. Osim toga, izrazito su znatiželjni, žele sve isprobati, pa čak i ono što nije jestivo. Pojava neprirodnog apetita prema stvarima koje nisu hrana (a životinja ih unatoč tome pojede) naziva se allotriophagia. Ona se uglavnom javlja kao posljedica deficita minerala u hrani ili ih organizam dobiva dovoljno, ali ih ne može u potpunosti iskoristiti zbog određenih bolesti probavnih organa (katara želuca i crijeva ili invazije endoparazita).U svakom slučaju, pojedeni predmet predstavlja strano tijelo, koje može izazvati vrlo teške zdravstvene probleme. Budući se radi o stvarima koje su ugalvnom neprobavljive, životinja ih se nastoji osloboditi povraćanjem. Često je prisutna i izrazita bol u trbuhu (pogotovo ako se radi o oštrom predmetu koji je zapiknut u sluznicu želuca ili crijeva ili je čak došlo i do oštećenja sluznice), što se često manifestira depresijom, bolnim cvilenjem, nemirom, čestim mijenjanjem položaja i nastojanjem da si istezanjem prednjih šapa smanji pritisak na područje trbuha.Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom u kombinaciji sa RTG pretragom.Ukoliko se radi o relativno malim i oblim predmetima, može se desiti da ih životinja sa stolicom uspije izbaciti iz organizma. Međutim, uglavnom se ovakve situacije završavaju operacijom i kirurškim odstranjivanjem stranih tijela.Kod životinja koje su sklone pojesti nešto što nije hrana, bitna je prevencija i pravilan odgoj.Budući Vaša kujica jede superpremium hranu, koja je kompletno izbalansirana, a uz nju joj još dodajete i VMP (multivitaminski i mineralni dodatak prehrani), koji uz Eukanubu čak i nije potreban, mislim da se kod nje radi o ružnoj navici i znatiželji. Ona je mladi pas i takve se stvari odgojem (po potrebi i odgovarajućim kažnjavanjem) još uvijek mogu iskorijeniti. Osim toga, kad je šećete, držite je konstantno pod kontrolom i dovoljno blizu sebe, kako biste na vrijeme odreagirali ako pokuša progutati ili polizati nešto što ne bi smjela.Ukoliko se na ovaj način ništa ne promijeni, odvedite je na pregled kod veterinara, kako bi se isključili eventualni zdravstveni problemi, kao potencijalni uzrok nastranom apetitu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo njemačke doge, zvanog Max. Star je 2 godine i 2 mjeseca. Već mu se neko vrijeme kod zglobova pojavljuju nekakve kvrge. Čak i na kraju repa. Prvo smo mislili da su to žuljevi od ležanja, ustajanja i sl. Ove zime su mu još više narasle i pojavile se na svim nogama. Sada izgledaju kao kvrge od želatine. Nisu tvrde, kao da su ispunjene vodom. Ne čini mi se da ga bole jer ne šepa, ne diže noge i ne reagira kada mu se to dodiruje. Ružno izgleda. Da li se tu radi o nekakvoj upali zglobova? Od veterinara smo dobili nekakve vitamine i tablete VMP, proizvođač je Pfizer iz Poljske. Nisu mu pomogle. Možda se oteklina smanjila za nijansu, ali ništa značajno. Molim vas, pomozite! MartinaO: Prema onome što ste mi opisali, mislim da kod Vašeg psa nije u pitanju artritis jer se on uglavnom manifestira i bolnošću pri kretanju ili palpaciji, a može biti prisutno i šepanje. Naravno, tek bi Vam klinički pregled upotpunjen RTG pretragom, mogao dati točnu dijagnozu.Iako nije uobičajeno da se javlja na svim zglobovima, ono na što sam posumnjala kao mogući uzrok problema kod Vašeg psa su žuči (hygroma hydrops). Radi se o bezbolnim oteklinama koje nastaju zbog abnormalnog nakupljanja sinovijalne tekućine, kao rezultat dugotrajne traume tkiva (npr. ležanje na tvrdoj podlozi) iznad koštanih izbočina. Javljaju se uglavnom kod velikih i teških pasmina ili kod pasa koji dugotrajno leže (uglavnom kod pasa starije dobi, npr. nakon operacije).Žuči ne izazivaju hromost, nisu bolne i nemaju veće kliničko značenje, a smatraju se greškama u ljepoti. U početku su relativno male i mekane, fluktuiraju, a s vremenom narastu i postanu tvrđe. Uglavnom ih nalazimo na lakatnom zglobu, karpalnom i tarzalnom zglobu, kuku, skočnom zglobu, a kod izuzetno mršavih životinja i na prsnoj kosti.U liječenju je bitno spriječiti nove traume tkiva pa bi bilo potrebno omogućiti psu mekši ležaj.Kod manjih oteklina može se pokušati aspirirati sadržaj, a zatim postaviti bandažu kroz 2-3 tjedna, a kod većih i tvrđih može se pokušati postaviti dren, a zatim i bandažu. Kirurška ekscizija je kontraindicirana.Kod mlađih se životinja relativan uspjeh postiže davanjem vitamina D i kalcijevih preparata.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudlicu staru 16 godina i u zadnjih otprilike godinu i pol pojavio se povremen kašalj (npr. kada se pas uzbudi, kada je radostan, kada uzlazi uz stepenice i sl.). Zadnjih 1-2 mjeseca stanje se znatno pogoršalo i pas kašlje neprestano i izgubio je na kilaži. Veterinar mu je propisao neke inekcije (kako nam je šturo objasnio - samo da mu pojačaju imunitet) i primio je 4 takve inekcije, ali stanje se ništa nije poboljšalo. Kašalj je, kako bih ga opisala, hropteći, rijetko kad nešto i iskašlje. Željela bih bilo kakav lijek da mu dam, da mu bar olakšam to stanje, znam da je jako star. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala za odgovor, MerimaO: Prema svim simptomima koje ste naveli, mišljenja sam da Vaš pas ima problem sa srcem. To je problem koji svakako morate rješavati ambulantno tj. kod Vašeg veterinara jer se dijagnostika bolesti srca i pluća prvenstveno temelji na općem kliničkom pregledu, zatim RTG-snimkom, EKG pretragom, te ultrazvukom. Također, pretraga krvi i urina dati će uvid u stanje i funkcioniranje unutarnjih organa. Ovisno o lijekovima koji su preporučeni za Vašeg ljubimca, bitno je napomenuti kako im je potrebno oko 5 dana da postignu potpunu učinkovitost. Nakon otprilike dva tjedna trebalo bi napraviti kontrolu o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti javite se odmah svojem veterinaru. Spomenula bih kako je osobito bitno posvetiti pažnju i na prehranu te omogućiti umjerene aktivnosti Vašeg ljubimca. Postoje posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hill's Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Naravno, ukoliko sumnjate u dijagnozu, imate pravo potražiti mišljenje drugog vetrinara. Svakako bih napomenula da su nužne gore navedene pretrage da bi se postavila konačna dijagnoza te prognoza stanja.Više o bolestima srca pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. na linku: Problemi sa srcem

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rotvajlera starog 2 godine i panično se boji vode.Kako ga okupati?Sanja O: S obzirom da Vaš pas ima dvije godine moguće je da se kao štene, iz nekog razloga, preplašio vode odnosno kupanja. Tim više trebate biti pažljiviji i strpljiviji s njim, te ga postupno privikavati na kupanje. Možete, na primjer, pokušati najprije sa vlažnom spužvom (ne hladnom), smireno kao da ga mazite, prolaziti po dlaci. Pratite njegovu reakciju pa, ako se uplaši, prestanite te probajte ponoviti kasnije ili kroz par dana. Nastojte da to ne bude dok spava, jede ili slično, već kada je odmoran i raspoložen.Kasnije možete spužvu malo više namočiti pa tek kada se potpuno opusti i privikne na "novi osjećaj" pređite na kupanje sa šamponom. Prilikom kupanja treba paziti da voda ne ulazi u uši ljubimca, a to se postiže da voda teče što bliže koži i klizi niz dlaku, nakon toga se stavlja šampon u malim količinama i dobro umasira do stavaranja pjene. Slijedi ispiranje većom količinom vode, a možemo ponoviti još jednom šamponiranje, nakon čega psa osušimo ručnikom i puhalicom.Prije samog kupanja dobro je psa isčešljati čvrstom četkom, i to u suprotnom smjeru od rasta dlake, jer time izvlačimo mrtvu dlaku i vršimo "mikromasažu" kože iz koje će ubrzo narasti nova i zdrava dlaka. Inače, kupanje se preporuča samo kad je neizbježno, odnosno najviše jednom u mjesecu. Preporučila bih vam Dermilen šampon koji posjeduje dobru sposobnost čišćenja dlake i kože, a njegova masna komponenta štiti kožu od isušenja, ne skida masni film sa dlake koji većena šampona uništi, a koristi se i kod alergija kože osjetljivijih pasmina. Preporuča se psa šamponirati max. 3-4 puta godišnje, osim u "izuzetnim situacijama" (npr. ako se uvalja u nešto što će osim prljavštine, ostaviti i neugodan miris).

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U kući živimo ja, supruga, baka i imamo kujicu mješanku pekinezera (steriliziranu). Pas je ipak najprivrženiji meni i supruzi, ali moramo se odseliti u stan i zbog objektivnih razloga pas će ostati sam sa bakom u kući. Da li će pas dugo i koliko tugovati za nama, odnosno da li je preporučljivo da se povremeno (vikendom) dovodi do nas pa ga ponovo vraćati kući ili prekinuti svaki kontakt sa psom? Molim vas za odgovor! Damir O: Psi su društvena bića i vole život unutar čopora. Naši nas kućni ljubimci poistovjećuju sa svojim ''čoporom'', vrlo su nam privrženi, stoga će bilo koji oblik odvajanja - privremeni ili trajni - predstavljati stresnu situaciju, zbog koje će pas patiti.Neki psi odreagiraju promjenom u ponašanju (postaju depresivni i bezvoljni, više spavaju), a kod nekih je depresija toliko jaka da čak počnu odbijati hranu ili se ozbiljno razbole.Koliko će dugo psu trebati da se adaptira na novonastalu situaciju, teško je reći.Budući će Vaša kujica ostati sa jednom poznatom osobom, mislim da joj odvajanje neće biti toliko teško, kako bi, recimo, bilo da je ostavite potpunim strancima. Naravno da će biti tužna i da će Vas neko vrijeme tražiti, ali će se s vremenom priviknuti na činjenicu da više ne živite zajedno. Bitno je postepeno je privikavati na buduću situaciju, kako joj Vaš odlazak ne bi bio preveliki šok.Povremena druženja svakako su bolja varijanta nego potpuno prekidanje kontakta jer će, iako u manjoj mjeri, na taj način ipak i dalje dobivati Vašu ljubav i pažnju. Dakle, ako možete, uzmite je k sebi preko vikenda, a možete je koji put posjetiti i izvesti u šetnju i preko tjedna, kako bi se objektivna praznina unutar ''čopora'' što manje osjetila i negativno utjecala na Vašu ljubimicu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam zapadnoškotskog bijelog terijera starog 2,5 godina. Na prednjim nogama u području nadlaktice i dijela trbuha (gdje se spajaju nadlaktica i trbuh s unutarnje strane) došlo je do otpadanja dlake i na tom mjestu su se javile promjene na koži (izgleda kao ozeblina, tamno crvene prema crnoj boji). Na dodir pas ne reagira pa pretpostavljam da ga ne boli. Ista promjena se pojavila i na zadnjim nogama u predjelu butina, također s unutarnje strane, ali manjeg intenziteta (samo otpadanje dlake, koža je uobičajene boje). Psa kupam svakih cca 45 dana šamponom All Systems - Crisp coat. Hranim ga isključivo Eukanubom (Breed Nutrition - West Highland White Terrier) već duže vrijeme. Pas jede redovito, poboljšanja na dlaci su vidljiva. Protiv vanjskih nametnika  koristim Frontline pipete 2-10 kg, ali psa isključivo tretiram na leđnom dijelu vrata. Primjetio sam da je psu u zadnje vrijeme dlaka poprilično suha. Pas ne živi u stanu već ima svoju prostoriju u sklopu kuće i često je vani. Molim Vas da mi odgovorite o čemu se radi i na koji način to liječiti? Unaprijed srdačno zahvaljujem, HrvojeO: Tamnjenje kože ili hiperpigmentacija u pasa obično je posljedicom prekomjerne količine melanina u stanicama. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment. Feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu a na poticaj melanotropnog hormona. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma) koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Ovo nastaje ili zbog povećanog broja melanocita ili povećane produkcije melanina i njegovog deponiranja u bazalnom epitelu. Ovo se događa ili sekundarno na upalu ili pak idiopatski (primarno). Jedan od uzroka ovakvoj promjeni navodi se atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazuha te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju. Umjesto blijedoružićaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Promjena boje kože može još biti uzrokom eritema i hemoragije. Eritem je obično sekundaran na infekciju, a hemoragija može nastati kao posljedica neke traume ili poremećaja zgrušavanja krvi. Za početak, kako biste mogli razlučiti da li se radi o eritemu ili hemoragiji: izvršite pritisak na promijenjeno mjesto. Ako mjesto pritiska pobijeli radi se o eritemu, a u suprotnom vjerojatno o hemoragiji u koži.Općenito rečeno, koža kućnih ljubimaca ima za funkciju prvenstveno zaštitu organizma, no ako je nepoželjni podražaj prejak ili predugo traje obrambeni mehanizmi popuštaju što se manifestira nekim od kliničkih znakova ili oštećenja kože. Oni mogu biti slijedeće: pruritus, promjena mirisa kože, kraste ili perut, gubitak dlake ili promjene u pigmentaciji kože. No sve navedeno sekundarni su znakovi (vrlo rijetko primarni) i vjerojatno su efekt odgovora kože na kroničnu upalu mnogobrojnih uzroka. Zbog toga, anamneza, simptomi i kompletan pregled su od izuzetne važnosti u postavljanju pravilne dijagnoze.Kako ste vjerojatno tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak istih kroz slijedećih desetak dana. Pratite eventualan svrbež, povećanje površine procesa, tamnjenje ili pak crvenilo i perutanje kože na tom mjestu. Ukoliko se stanje ne popravi svakako odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te poduzela odgovarajuća terapija. O bolestima kože u westija i njihovom liječnju pisala sam i na: Westi i kožni problemi.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, od jučer poslijepodne smo primjetili da nesto nije u redu s našim pekinezerom (star 7 mjeseci). Odbija hranu, povratio je ono što je pojeo, sjedi cijelo vrijeme pogrbljeno i boli ga na dodir trbuh, i to najviše u gornjem dijelu s desne strane. Nismo ga još odveli veterinaru, ali ako mu se stanje ne poboljša, svakako ćemo to i učiniti sutra ujutro, ali do tad možete li mi reći kako mu pomoći, može li mu kakva tableta iz ljudske upotrebe pomoći, tipa ''Nexium''? Aleksandar O: Svi simptomi koje ste naveli upućuju na problem kojeg svakako trebate riješiti ambulantno kod svog veterinara. Naime, odbijanje hrane prvi je znak da sa životinjom nešto nije u redu. Povraćanje je također simptom niza različitih oboljenja: prejedanje, nepodnošenje hrane, upala želuca (gastritis), paraziti, strana tijela, tumori, dilatacija želuca, problemi pokretljivosti, začep, upale trbušnih organa, bolesti bubrega i jetre, metaboličke i hormonalne bolesti, trovanja otrovima ili lijekovima. Akutna bol u abdomenu, praćena naglom i žestokom boli trbušne stijenke i ostalim simptomima i znacima, upućuje na oboljenje jednog ili više organa u abdomenu (akutna upala želuca i/ili crijeva, torzija želuca, maligni proces, ukliještena kila, upala gušterače, bubrežna kolika, zastoj mokraće, upala pluća, upala poplućnice, oboljenja kralježnice, akutna upala jetre, itd.). Također, postoje stanja koja u kratko vrijeme dovedu do upale potrbušnice i kliničke slike akutnog abdominalnog zbivanja, a lepeza mogućih uzroka je vrlo široka. Pritom je potrebno odrediti mjesto i vrstu patološkog procesa, no najvažnije je odrediti hitnost i potrebu eventualnog operacijskog postupka. Stoga je pažljivo uzeta anamneza (koju daje vlasnik životinje) i postavljanje ispravne dijagnoze neobično važno. U anamnezi se osobita pozornost obraća na karakter boli, nauzeju (mučnina), pojavu povraćanja, dijareju ili opstipaciju, groznicu ili povišenu temperaturu. Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Točan uzrok povraćanja može se utvrditi samo pregledom životinje i eventualnim dodatnim dijagnostičkim postupcima, a sukladno tome i određivanje adekvatne terapije.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca, manjeg je rasta, star 7 godina. Prije tri dana počeo je pokazivati simptome "obrnutog kihanja" (našla sam taj pojam na forumu kućnih ljubimaca, uglavnom, točno te simptome je počeo pokazivati). Pročitala sam da je to relativno bezopasno, i odlučila sam pričekati i vidjeti hoće li proći. Nakon tri dana se smanjilo to "obrnuto kihanje", ali je počeo kihati i počeo mu je curiti nos (prozirna vodica). Da li je to prehlada ili možda pokazatelj nečeg ozbiljnijeg? Preporučili su mi Ehinaceu, koju sam mu počela dodavati prehrani, također mu kapam nos 2x dnevno. Inače, nije pokazao promjenu u ponašanju, tj. živahan je, dobro jede, pije i spava, samo mu to kihanje smeta. Hvala Vam na pomoći, IvanaO: Iscjedak iz nosa može biti simptom različitih bolesti gornjih dišnih puteva (rinitisa, sinusitisa) ili se može javiti kao posljedica inhalacione alergije. Osim toga, može biti i popratni simptom nekih drugih, najčešće virusnih bolesti.O kihanju je već ranije pisala kolegica Mlinar-Gruja, dr.vet.med. i njen odgovor možete pročitati ovdje:Kihanje .''Obrnuto kihanje'' je naziv za pojavu u kojoj istovremeno dolazi do suženja dušnika i ubrzanog udisanja zraka, uz pojavu karakterističnog zvuka koji nalikuje na hrkanje ili davljenje.Uzroci ovog oblika disanja su nepoznati, iako se smatra da se češće javljaju u stresnim situacijama, kao posljedica iritacije inhalacionim alergenima ili su popratna pojava u situacijama kad je pas izrazito ekscitiran. Sama pojava može trajati nekoliko sekundi, a zatim spontano prolazi. Uglavnom se češće javlja kod manjih pasmina. Ukoliko se ovo stanje povremeno javlja, nije zabrinjavajuće.Iako ste samoinicijativno započeli sa terapijom, nisam shvatila je li imala efekta ili ne, stoga bih Vam savjetovala da vašeg ljubimca ipak odvedete kod veterinara na pregled jer će se jedino na taj način moći utvrditi radili se kod njega o ''obrnutom kihanju'', problemima sa srcem ili nekoj trećoj bolesti koja ipak može zahtijevati stručno liječenje.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku mopsa staru 6 godina koja je alergična na cijepiva. Problemi su prvo počeli s upalom oka (stalno ima krmelje na očima). Kod veterinara sam dobio kapi i redovito kapao ali nije bilo nekih rezultata. S vremenom je naglo oslabila i dao sam napraviti bris oka i kompletnu krvnu sliku. Rezultati te krvne slike su bili jako loši, vi znate bolje od mene stručni izraz ali meni su objasnili da ima nekakvu autoimunu bolest, da samu sebe nešto iznutra napada, ali nisu baš znali konkretno zbog čega je to ili kako to izliječiti. Zbog njene alergije nije mogla biti cijepljena nego sam dobio tablete Medrol i Peptoran. Od tih tableta joj je bilo bolje ali čim bi prestala to piti, na staro bi se vratilo. Postala bi ponovo jako umorna, nezainteresirana i troma pa sam morao ponovno početi sa tabletama. Sada su ponovo počeli problemi s očima. Jako slabo vidi, a jedno oko je jako izbuljeno prema van, suho i zamagljeno. Kapam s kapljicama ali više ne znam što da radim.Hvala, MatijaO: Imunološki sustav svakog živog bića zadužen je za stvaranje antitijela kojima se organizam brani od infekcija.Autoimunosne bolesti su one kod kojih zbog određenih razloga dolazi do neprepoznavanja vlastitog, zbog čega se stvara imunološki odgovor na stanice koje su normalno prisutne u organizmu (razara se vlastito tkivo, jer ga organizam doživljava kao neku stranu, štetnu tvar).Autoimune bolesti uglavnom su genetski uvjetovane, a mogu zahvatiti različita tkiva u organizmu.U životinjskom se svijetu najčešće javljaju kod pasa.Dijelimo ih na:1. organospecifične (npr. autoimuna hemolitička anemija; pemphigus; miastenija gravis; diskoidni lupus eritematosus; Reumatoidni artritis; autoimuni hipotireoidizam; autoimunosna trombocitopenična purpura; hipoadrenokorticizam; autoimuna bolest crijeva...)2. sistemske (dermatomiozitis; sistemski lupus eritematosus; Sjorgenov sindrom)Kod većine ovih bolesti terapija se bazira na ublažavanju simptoma i prevenciji eventualnih komplikacija.Budući da ne znam točno o kojoj se autoimunosnoj bolesti radi kod Vaše kujice, jedino što Vam mogu preporučiti je da je odvedete na oftalmološki pregled, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, te tamo potražite mr.sc.Pirkića, dr.vet.med. koji je specijalista oftalmolog.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan, imam kujicu staru 2,5 godine. Zove se Fanny. Prije 2-3 tjedna sam primijetila da joj krvari zubno meso (desni). Pretpostavljam da to baš i nije normalno. Inače nema puno karijesa po zubima. Molim vas da mi objasnite o čemu se radi i date savjet. Hvala, uz pozdrav.KarmenO: Uzroci krvarenja zubnog mesa su mnogobrojni. To mogu biti mehaničke ozljede zbnog mesa koje se javljaju kad životinja grize nejestive tvrde predmeta ili se s njima igra. Veliku ulogu u zdravlju zubnog mesa ima i pravilna prehrana. Ukoliko hrana ne sadrži dovoljno bjelančevina, minerala i vitamina, posebno vitamina C, vitamina E, te onih B skupine zubno meso gubi čvrstoću i otpornost. Uz navedeno, uzrok krvarenju može biti graviditet, neke sistemske bolesti, kao i djelovanje određenih ljekova. Krvarenje će se javiti i kod problema vezanih uz zgrušavanje krvi, a najčešći je znak trovanja dikumarolom (otrov za glodavce).Glavni uzrok bolesti zubnoga mesa je plak, žućkasta mekana, ljepljiva masa bogata bakterijama, koja se stalno stvara na zubima. Bakterije stvaraju nusprodukte koji nadražuju zubno meso, oštećuju zube i njihovo potporno tkivo.Stoga Vam preporučam da kujicu odvedete na veterinarski pregled kako bi dobili točnu dijagnozu.Higijena oralne šupljine vrlo je važna u održanju zdravlja životinje, a u ponudi Pet centra je široka paleta proizvoda kojom se ona uspješno održava. Ovu temu opširnije je obradila kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. u svom tekstu koji možete pročitati na sljedećem linku: Higijena zubiju.

   Odgovara: Saša Kozar, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek   P: Zanima me koliko je progesteron test pouzdan. Mojoj kuji je danas deseti dan tjeranja, a test je pokazao da prava ovulacija počinje za četiri dana, ponovit ćemo test. Poznato je da se pari deseti- dvanaesti dan. Unaprijed zahvaljujem, Dejan   O: Spolni ciklus u kuja ima 4 faze. Ove faze pod utjecajem su hormona koji su odgovorni za promjene u spolnom sustavu i ponašanju kuje. Estrusu prethodi period od 9 dana nazvan proestrus (može trajati od 0 do 17 dana). U ovoj fazi dominira povećanje razine hormona estradiola. Kasnije u proestrusu drugi hormon, progesteron, počinje lagano rasti dok se razina estradiola počinje spuštati. Nakon estrusa kuja ulazi u diestrus. Progesteron će ostati povišene razine tijekom diestrusa u skotne ili one koja nije skotna gotovo 60 dana. Prije ovulacije i formiranja žutog tijela progesteron proizvode folikuli, a razina u serumu može narasti i do 2 ng/ml. Kako se približava estrus razina serum progesterona je niža (manje od 2 ng). Kako se ciklus nastavlja, polako se vrijednosti dižu na 5 ng nakon čega nastupa ovulacija. Dan ovulacije može biti vec 7. dana ali i 27. dana estrusnog ciklusa. Kada je razina 5 ng serum progesteron znatno varira. Na primjer, 3 dana nakon ovulacije može varirati od 10 ng pa sve do 60 ng ovisno o kuji. Za određivanje ovulacije najbitnije je 5 ng. Osim navedenog, važno je imati jedan test ispod 5 ng i jedan test iznad. Kad razina dosegne 2.0 do 2.9 ng/ml parenje bi trebalo biti za 4 do 5 dana, 3.0 to 3.9 ng/ml = parenje za 3 do 4 dana, 4.0 to 8.0 ng/ml = parenje taj dan ili sutrašnji (tada se pojavljuje vrh vrijednosti LH), preko 8.0 ng/ml kuja je ovulirala. Jajašca ne mogu ostati oplođena odmah nakon otpuštanja iz jajnika. Naknadno sazrijevanje kroz 2-3 dana mora biti prije penetracije spermija. Jednom kada su jajašca zrela, ostaju plodna još oko 2 - 3 dana prije nego počnu degenerirati. Stoga, pravo vrijeme oplodnje je dugo samo 2 - 3 dana a počinje 4 - 5 dana nakon vrha LH (2 - 3 dana nakon ovulacije). Spermiji u spolnom sustavu kuje ostaju sposobni za oplodnju 5 i više dana tako da parenje jedan do dva dana prije plodnih dana može rezultirati uspješnom oplodnjom. Naknadna parenja tijekom plodnih dana povečava broj spermija a time i njihovo preživljavanje pa tako i mogućnost oplodnje. Pouzdanost progesteron testa je diskutabilna tema, ali velki broj veterinarskih stručnjaka se slaže da je veći od 90 %.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, moj pas imao je "duboku piodermiju" koja je lječena injekcijama, antibioticima. Vetrinar mi je rekao da gnoj, koji je izlazio iz dvije rane, tretiram s bivacinom ili jodom. Nakon deset dana tretiranja s bivacinom jedna se ranica zatvorila, ali iz druge i dalje neprestano curi gnoj. Možete li mi reći, mogu li prijeći na jod, i je li on učinkovitiji od bivacina? Hvala! Marko O: Liječenje piodermija u početnom stadiju obuhvaća samo lokalnu terapiju u obliku višekratne tamponade ili kupke toplim antiseptičkim otopinama. Uključuje također i čišćenje piodermičnih žarišta, kao i razmekšavanje krasta i uklanjanje druge prljavštine s bolesne kože. Tamponirati se može toplim mineralnim uljem (parafinsko ulje) ili npr. maslinovim uljem. Nakon temeljitog čišćenja kože, dolaze u obzir i antibiotske komprese koje se stavljaju na bolesno područje.Prilikom dubokih piodermija možemo, osim s antibiotskim mastima, pokušati i sa sredstvima na bazi joda. Element jod ima značajne medicinske primjene jer ima baktericidno, fungicidno i virucidno djelovanje. Poznati antiseptik je jodna tinktura u kojoj je u etilnom alkoholu otopljeno 3-7% joda čemu se još može dodati 5% kalijevog jodida (KI) koji poboljšava stabilnost otopine. Bivacyn (humani preparat) je kombinacija neomicina i bacitracina. To je lokalni antibiotik, a spektar je njegovoga antimikrobnoga djelovanja širok. Namijenjen je za liječenje gotovo svih lokalnih bolesti koje uzrokuju gram- pozitivne i negativne bakterije. Pri lokalnoj se primjeni ne resorbira i zato ne djeluje sustavno. Sistemska apsorpcija moguća je nakon upotrebe Bivacyna na velikim površinama (> 20 %), pri nanosu na rane, opekline ili ulkuse. Zbog mogućnosti apsorpcije kroz kožu lijek treba posebno oprezno davati životinjama s bubrežnom insuficijencijom (mogućnost nefrotoksičnoga i ototoksičnoga učinka lijeka).U težih je slučajeva, uz lokalno, prijeko potrebno i opće, sistemsko, tzv.usmjereno ili ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.Redovito treba paziti na higijenu kože, a izbjegavati stalno podraživanje i traumatizaciju kože. Također, za vrijeme trajanja bolesti preporučila bih da Vašeg psa hranite medicinskom linijom hrane, koju možete pronači u našim dućanima, kao što je "Skin Support" od Royal Canina, "Dermatosis" od Eukanube ili "d/d formula" od Hill'sa. O piodermijama općenito pisala je kolegica Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. na linku: Piodermija - Staphylococcus Intermedius

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja sam uselila u kuću s velikim dvorištem i sama sam, zanima me imate li mi predložiti neku pasminu. Rado bih imala psa, ali ne znam koji je najbolji za mene.Imala sam samo jednog psa kada sam imala 12 god, a to je bilo davno. Unaprijed hvala, Ivana O: Ovisno o tome za koju namjenu želite psa (za čuvara ili za društvo) i gdje ga namjeravate držati (u dvorištu ili kući), ovisi i odabir pasmine. Ukoliko želite psa za društvo, koji bi mogao živjeti i u kući i vani (isključivo slobodno držanje ili u boksu), mogu Vam preporučiti neke od pasmina koje nisu dobri čuvari - labrador retriver, zlatni retriver, irski seter, bokser, dalmatiner...Za čuvara Vam mogu preporučiti bilo koju vrstu ovčara (njemački ili belgijski ovčar, hrvatski ovčar), doberman, rotweiller...Bitno je da Vi odlučite za koju Vam namjenu pas treba, koliko mu vremena možete posvetiti, ali imajte na umu i potrebe određene pasmine - u smislu zadovoljavanja potrebe za kretanjem, koliko dotična pasmina jede, možete li vladati sa iznimno snažnim psom i slično.Na žalost, konkretnije Vam ne mogu pomoći jer nemam Vaše informacije o svim potrebnim detaljima koje morate imati na umu pri odabiru određene pasmine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 godine staru labrador retrivericu koja odmalena ima problema sa starijim i većim kujama. Problem traje još i danas, iako je već sazrela. Naime, problem je što ju kuje napadaju i jako su agresivne prema njoj, iako je ona jako prijateljski raspoložena prema svim psima i njoj je uvijek na umu igra, a ne nadmetanje na hijararhijskoj ljestvici. Ovo možda i ne bi bio problem da su te kuje iste prema ostalim ženkama. Nažalost, čini se da je samo moja uvijek žrtva, te kuje se s drugima normalno igraju. Ne znam u čemu je problem. Lijepo je socijalizirana i jako je draga, kako sa ljudima tako i sa psima. To uglavnom ovako ide: kada vidi ženku sjedne i čeka da ova dođe do nje. U tom trenutku polegne uši i napravi 'zabrinutu'  facu (nikada se ne okrene na leđa, kako bi radio potčinjeni pas). Kada kuja skuži da je moja ženka, počne režati, a zatim i napadati (na sreću, još je nijedna nije ozljedila, uglavnom je to zastrašivanje). Moja tada zacvili i želi pobjeći (što ne može zbog vodilice), te se sakrije iza mene. Žalosno je što se vlasnici takvih kuja samo nasmiju mojoj i uglavnom kažu da mi je kuja loše odgojena. Traume od kuja još ima od kada je bila mala beba, kada ju je u šetnji napala odrasla ženka. Moje pitanje je je li mogu nekako naučiti labradoricu da se oslobodi tog straha i da na drugi način pristupi takvim kujama ili je jedino rješenje izbjegavanje? I ako biste mi mogli ukratko opisati zašto se te kuje tako ponašaju (danas ju je napala 14-mjesečna kuja bernardinca kojoj je to bio prvi napad u životu)? Unaprijed hvala i lijep pozdrav! AnamarijaO: Psi mogu razviti strah od osoba, mjesta, stvari ili pripadnika iste vrste. Oni nasljeđuju svoj temperament - no samopouzdani roditelji nisu garancija da će imati samopouzdane potomke jer plašljivost može biti skrivena u daljnjem srodstvu i pokazati se tek kroz nekoliko generacija. Psi imaju manju sposobnost od ljudi prevladati genetski usađena ponašanja, tako da plašljivost u pasa ima male ili nikakve vjerojatnosti da se prevlada. No, za razliku od urođene plašljivosti, kod one stečene, ako se strah može identificirati, a u Vašem slučaju je to napad druge kuje u mladim danima Vaše, vjerojatnost za izliječenje je velika, samo je potrebno strpljenje i dosljednost. Također, fizičko zdravlje ima izuzetnu ulogu u temperamentu psa. Npr. kako kuja ne može reći da je nešto boli, reagira na ljudima neprimjerene načine (agresivnošću ili pak izbjegavanjem suočavanja sa situacijama). Kod bilo kojeg, plašljivog ili agresivnog, ponašanja najbolje je najprije provjeriti zdravstveno stanje kuje pregledom kod veterinara. Jednom kada se primijeti da pas reagira plašljivošću, za ispravljanje onog što potiče takvo ponašanje ponekad nije dovoljno da se promijeni navika kuje da reagira na taj način. Dakle, kako se Vaša kuja već dvije godine suočava sa navedenim problemom, ovakvo ponašanje joj je moglo prijeći u naviku. Što se ranije intervenira sa određenim problemom, veća je vjerojatnost da se kuja oslobodi straha. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji. Samouvjerenost u pasa najviše je uvjetovana pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustavima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivoponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.  Promatranjem psa uočava se kako samouvjereni pas uspravno stoji, uzdignutog repa, maše repom u laganom ritmu, uši drži uspravne ili opuštene, upućuje direktan pogled, opuštenog je tijela a zjenice su mu sužene.  Zatim, dominantni pas stoji uspravno, iznad drugog psa, zahvaća pseću bradu i stavlja šapu na ramena drugog psa, smireno prihvaća druge pse ližući usne, gleda izravno. Neki samouvjereni, samopouzdani psi prevrnut će se na leđa, pokazujući trbuh u pokušaju ohrabrenja sramežljivog ili pokornog psa ili kako bi drugog psa pozvali na igru. Opušteni su kada to rade i obično uvijek imaju kontakt očima sa drugim psom.  Zabrinuti ili plašljivi pas ima spušteni stav tijela, rep sušten prema dolje ili podvučen, maše repom u brzom ritmu, gleda od drugog psa ili okreće glavu kako bi pogledao, ima raširene zjenice. Psi obično i laju iz straha, u pokušaju da drže razmak između sebe i zastrašujuće stvari, naročito ako su u kutu, nemaju gdje pobjeći ili su na povodcu. Pokorni pak pas ima spuštenuglavu i tijelo čime dopušta drugim psima da stanu iznad, liže rubove usta i usana drugih pasa, skreće pogled od drugih pasa, liježe na leđa i odmiče glavu od drugih pasa, ima podvučeni rep. Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema.  2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za nju kako ćete je zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi kuju dok prolazite korake do rješavanjaproblema plašljivosti, da li je neophodno da se kuja suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.3. Planiranje korake za suočavanje sa problemom - planirajte kako ćete započeti iz daljine prema plašljivoj situaciji (susret sa drugim kujama). Cijeli proces se svodi na to da u početku sa velike udaljenosti u kratkom vremenu suočavate kuju sa problemom. S vremenom, postepeno, smanjujete udaljenost i pojačavate intenzitet straha, te suočavate kuju kroz dulje vrijeme ovim stimulansima. Ovo, za početak, možete pokušati sa kujom Vaših prijatelja ili poznanika koju Vaša kujica već pozna pa će strah biti manji i opuštenije će se moći upustiti u kontakte. 4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaša kuja obožava. 5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari - započnite program ohrabrenja sa udaljenosti gdje Vaša kuja radosno prihvaća nagradice. Napredujte vrlo polako do cilja, ali do granice gdje se kuja osjeća ugodno kako bi mogla funkcionirati sretno u takvim situacijama i ubuduće. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da je ne požurujete. Ako potaknete njezin strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad. 6. Nagradite je kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, a nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da je nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem kuje prilikom iskazivanja straha. Ako je polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., ona ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je kuja u onom stanju koji je vaš cilj.  Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja kuje, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše kujice. Zašto je 14-mjesečna kujica reagirala napadom može se objasniti ili neadekvatnom socijalizacijom iste ili pak iskazivanjem hijerarhijskog položaja. Hijerarhija među psima obično se odvija vrlo ležerno i gotovo uvijek među pokornim psima u čoporu. Dakle, ne isključivo između pokornih i najviše rangiranih. Psi koji su visoko rangirani često pokazuju svoj položaj, ali i među njima ima onih kojima nedostaje samopouzdanja koji tada položaj pokazuju gotovo uvijek kroz napade.