*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju A. staforda 9 mjeseci staru. Na prvom tjeranju mi se zaljepila s mužjakom, pa me zanima da li bi se mogla razboliti radi prerane trudnoće? Znam da se preporuča parenje nakon trećeg tjeranja. Unaprijed hvala, JelenaO: S obzirom da Vaš pas spada u srednje velike pasmine, koje potpuno sazrijevaju nakon 15 mjeseci starosti, svakako je njena dob od 9 mjeseci prerana za parenje, odnosno za prvo leglo. Gledajuci sa zdravstvenog stajališta, preporučljivo je da vlasnici tu dobnu granicu pomaknu za 12 mjeseci, da ne žure s parenjem. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, no ne prije 1,5 do dvije godine starosti. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. Prerano parenje nezrele kuje ne mora, ali može završiti negativnim iskustvom u smislu neprihvaćanja štenaca, rađanja mrtvorođene ili deformirane štenadi, a dešava se i proždiranje vlastitog legla. Osim nepovoljnog ishoda za štence, prerano parenje može ugroziti i zdravlje Vaše kujice, naročito ako se parila s mužjakom veće pasmine, jer preveliki plodovi samom svojom veličinom mogu stvoriti problem pri porodu. U ovakvim slučajevima, procjenu rizika za zdravlje Vaše kujice može jedino napraviti Vaš veterinar na temelju kliničkog pregleda. U svakom slučaju, prije svake odluke o parenju trebalo bi provesti odredene mjere opreza, kako bi eventualna buduća trudnoća protekla u najboljem redu.Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirodenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje.Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Svakako posjetite veterinara te načinite UZV pretragu, kako biste potvrdili ili opovrgnuli skotnost kujice. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se takoder može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova.Što se tiče najbolje dobi za parenje, pisala je kolegica dr. Rumiha na sljedećem linku: Najbolja dob za parenje mopsice, a o spolnom ciklusu u kuja kolegica dr. Mlinar-Gruja na: Spolni ciklus kod kuje
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 08.03.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam jedno pitanje, odnosno zamolbu za pomoć. Naime, vlasnica sam šetlandskog ovčara, ženke stare 5 godina, koja je prekomjerno teška (umjesto "normalnih" 8-9 kg, ona ima 15 kg). Koristi Royal Canin Medium Adult hranu, no željela bih ju početi hraniti dijetalnom hranom pa me zanima kakav program za mršavljenje predlažete, tj. koji je najefikasniji i najbrži jer je pas počeo imati problema sa zglobovima. Unaprijed puno hvala na odgovoru, Senka O: Kao i u ljudi, početak gubljenja tjelesne težine treba započeti pregledom kod veterinara. Kompletan opći pregled i pretrage funkcije štitnjače otkriti će da li postoji neki medicinski uzrok debljanju (mnogi pretili psi pate od slabije funckije štitnjače). Zatim, trebalo bi pregledati srčane funkcije te uzeti u obzir i neke druge metaboličke bolesti.Drastična dijeta u većini slučajeva obično nije potrebna, umjerena planska redukcija tijekom vremena je uvijek preporučljiva. Najprije treba otkriti uzrok pretilosti, a zatim započeti sa redukcijom. Dakle, ako nije evidentiran neki zdravstveni razlog debljanju, već je uzrok prejedanje, treba pomno voditi računa o dnevnom unosu energije. Umjesto hrane na raspolaganju cijeli dan organizirajte dnevnu dozu u nekoliko obroka (tri ili više), kako se kuja ne bi osjećala kao da je kažnjena. Hranjenje npr. jednom dnevno može čak izazvati suprotan efekt, zbog gladovanja i skladištenja energije. Metabolizam psa sa praznim želucem se usporava, a kad konačno dobi hranu probavni sustav razgrađuje hranu previše učinkovito i opet dolazi do prekomjernog energetskog unosa. Hranu uvijek treba mjeriti (vagati), ali u odnosu na aktivnosti kuje. Uklonite sve zalogaje sa strane (naročito one sa stola jer su najviše masni), a s mjerom ponudite niskokalorične poslastice. Cilj dobrog i zdravog mršavljenja je postupan gubitak tjelesne težine. Kuja bi trebala gubiti 1-2% početne tjelesne težine tjedno. Na početku, izvažite kuju. Dovoljno je za početak da reducirate za 1/3 ukupne količine hrane (za početak ne trebate ništa mijenjati u sastavljanju obroka) koju je do sada dobivala, uključujući i poslastice i zalogaje sa strane. Zatim, izvažite kujicu ponovno za dva tjedna. Ako je izgubila malo na težini, na dobrom ste putu. Ako je težina ostala ista reducirajte, ponovno za 1/3. Slijedi ponovno vaganje za dva tjedna. Ako kuja ne reagira na novi režim prehrane i aktivnosti i nakon tog perioda preporučljiv je pregled kod veterinara, te posebna medicinska hrana za pretile pse.Psu na dijeti potreban je hranjiv, uravnotežen obrok koji treba sadržavati meso (dobar izvor bjelančevina) i masti koje sadrže esencijalne masne kiseline potrebne za niz tjelesnih funkcija, žitarice i povrće kao izvore uglikohidrata te topivih i netopivih vlakana. Hrana mora sadržavati i dovoljno vitamina i minerala za potrebe organizma.Danas na tržištu postoji širok izbor gotove hrane, prilagođene potrebama svakog psa pa tako i pretilih. Prednosti ovog pristupa prehrani su u: jednostavnosti pripreme obroka, deklariranom sastavu koji je napravljen na osnovu analiza stručnjaka veterinara i nutricionista, gotova hrana podliježe strogoj kontroli kvalitete i zdravstvene ispravnosti (kako kod proizvodnje, tako još dodatno prilikom uvoza), veliki izbor hrana prilagođenih dobi i potrebama psa te zdravstvenom stanju organizma. Kvalitetne gotove hrane pružaju psima potpun i izbalansiran obrok, koji će zadovoljiti sve nutricionističke potrebe.Na tržištu postoje različite dijetalne hrane, a indicirane su ovisno o stupnju pretilosti. Ponekad se dešava da se light hranom ne postignu željeni rezultati ili da se, ubrzo nakon završene dijete, tjelesna težina vrlo brzo vrati na onu ''prekomjernu''. Upravo je iz tog razloga koji put bolji izbor hraniti psa medicinskom hranom za pretile pse. U ponudi u našim veterinarskim ljekaranama možete pronaći sljedeće:Royal Canin Obesity (dehidrirana hrana i hrana u konzervi) i Royal Canin Satiety Support (dehidrirana hrana), Hills r/d (dehidrirana hrana i hrana u konzervi), Eukanuba Restricted Calorie (dehidrirana hrana i hrana u konzervi). Također, Eukanuba nudi niskokalorične poslastice - Restricted Calorie Biscuits.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 07.03.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jedan dan sam se igrala sa ćukom i on me je povukao za džemper i oborio me je na pod. Nakon 15 sekundi on je ispljuvao svoj zub. Molim vas, recite mi hoće li mu zub ponovo narasti i hoće li sve biti u redu? TinaO: Štenci imaju 28 mliječnih zubi, odnosno 12 sjekutića, 4 očnjaka i 12 predkutnjaka. Mliječni zubi do 4. mjeseca života postaju istrošeni i počinju se klimati, te počinju ispadati. U konačnici pas ima 42 stalna zuba, od kojih su 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 predkutnjaka i 10 kutnjaka. Stoga, ukoliko je Vaš pas još štene sa mliječnim zubima te mu je ispao mliječni zub, zamijenit će ga "novi" stalni zub. U suprotnom, nažalost, neće.Prijelomi krune i korijena, napuknuća zuba, kao i potpuno izbijanje gornjih ili donjih prednjih zuba najčešće su ozljede zubi, a nastaju najčešće slučajno, u igri tvrdim predmetima - kamenjem, tvrdim štapovima ili kostima, a može se dogoditi i ukoliko se životinja zaleti u nešto tvrdo. Pas uglavnom odreagira bolno, otežano žvače (ili uopće ne jede), ne može držati predmete u ustima, pojačano slini, a ponekad se javlja i krvarenje. Ovakvi problemi rješavaju se ili vađenjem slomljenog zuba ili se radi nadogradnja krune nekim umjetnim materijalom. Svaka ozljeda zubi smatra se urgentnim stanjem i zahtjeva terapiju što prije. Najbolje je da Vašeg ljubimca odvedite veterinaru kako bi utvrdio radi li se o mliječnom ili trajnom zubu. Također, on će kliničkim pregledom ustanoviti da li je došlo do napuknuća, prijeloma ili do izbijanja zuba. Pregledom također može ustanoviti da li je zubno meso ili sam zub onečišćen česticama tla, da li je oštećen korijen zuba i sl.Osim toga, svaka ozljeda zuba može se dodatno i zakomplicirati pa na mjestu oštećenog zubića nastaje mjesto, tzv.locus minoris rezistencije, na koje se vrlo lako mogu naseliti različiti mikroorganizmi koji se dalje krvotokom mogu proširiti na srce i ostale unutarnje organe. Liječiti se mora uklanjanjem primarnog uzroka, uz aplikaciju antibiotika.Preporučam Vam da se javite na Veterinarski fakultet na kliniku za kirurgiju, kako bi se uz pregled i RTG pretragu te eventualne druge pretrage utvrdilo koje je razmjere poprimila ozlijeda zuba kod Vašeg ljubimca, te odredila adekvatna terapija.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 06.03.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku staru 14 godina i na bradavici ima izraslinu koja je najednom počela brzo rasti i sad je kvrga. A i na drugoj je počela druga rast. Osim toga u zadnje vrijeme kašlje, pogotovo po noći. I ima problema sa probavom. Na redovnom cijepljenu, pokazala sam kvrgu i samo su mi rekli da je tumor i da treba operirati. Mozete li možda vi dati koju više informaciju, iako znam da treba pregledati i koliko uopće košta takva operacija tumora. Imamo termin kod drugog vetrinara za kojeg se nadam da će dati više informacija, ali sam nestrpljiva pa vam pišem. Unaprijed hvala na odgovoru. LelaO: Tumor na mliječnim žlijezdama kod kuja se češće javlja kod kuja starije dobi i to kod kuja koje nisu sterilizirane ili su sterilizirane tek u starijoj dobi. Dakle, nastanak ovih tumora je usko povezano sa spolnim ciklusom kuja. Uzrok nastanka mamarnih tumora leži u hormonalnoj disregulaciji. Rizik od nastanka tumora na mliječnoj žlijezdi se povećava sa starošću kuje.Mliječna žlijezda je modificirana znojna tubo-alveolarna žlijeza koja kod kuja leži od ingvinalnog do ksifoidnog podrucja. Kuja ima 4-5 pari mliječnih žlijezda. Svaka žlijezda ima po jednu sisu sa 8-20 otvora. Svaki otvor vodi u svoj kanalić koji se proširuje u cisternu. Razvoj mliječne žlijezde je pod utjecajem spolnih hormona. Kod mladunčadi se mliječna žlijezda sastoji od nekoliko kanalića i malo vezivnog tkiva pa, kako štenad spolno dozrijeva, mliječna se žlijezda sve više razvija i ima sve više žljezdanog, a manje vezivnog tkiva. Mamarni tumori su porijeklom od žljezdanog epitela, mioepitela i vezivnog tkiva ili mogu biti mješoviti. Tumori na mliječnim žlijezdama kod kuja mogu biti benigni i maligni, što se točno može utvrditi jedino patohistološkom pretragom komadića tkiva tumora (biopsija). Benigni tumori su mali, dobro ograničeni, inkapsulirani, čvrste konzistencije i nisu prirasli za kožu, te su često prekriveni cistama koje su ispunjene tekućinom. Maligni tumori obično brzo rastu, te su često praćeni upalom, ulceracijama i infekcijom i mogu metastazirati u pluća i druge organe (jetra, limfni čvorovi...), što se eventualno može ustanoviti rentgenskom slikom i palpacijom područnih limfnih čvorova.Mamarni tumori se odstranjuju kirurškim putem. Postoji nekoliko kirurških metoda, ovisno o zahvaćenosti mamarnog kompleksa i regionalnog limfnog čvora. To će Vam objasniti veterinar koji će operirati Vašu kujicu.Što se kašlja po noći tiče, čini mi se da bi Vaša kujica mogla imati problema sa srcem, što nije ništa čudno s obzirom na njezine godine.Potrebno je napraviti opći klinički pregled, rentgen, ultrazvuk i EKG da bi se dobio uvid u stanje srca i krvožilnog sustava. Moguće je i da se radi o upali grla, glasnica, mandula, tonzila ili bronha.Obavezno prilikom dogovora za operaciju tumora napomenite veterinaru problem koji Vas muči što se tiče njezinog kašlja, kako bi veterinar pregledao životinju prije nego se odluči staviti je u narkozu.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 29.02.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam škotskog ovčara starog 9 g. Bio je potpuno u redu do prije 6 mj., kada sam kod njega primjetila znatno natečene i spuštene testise. Uz to, na području trubuha uz spolovilo koža mu je lagano potamnila. Vezano uz to ili ne, od malena je na području lopatica imao malu izraslinu poput madeža oko koje mu se sada stvorila krastica (područje gdje mu stavljamo ampulu protiv nametnika).Kako nosi ham, nisam sigurna je li moguće da smo mu kod stavljanja i skidanja hama ozlijedili izraslinu. Od relativno veselog psa za svoje godine, sada je dosta mirniji i smanjenog interesa za igru. Nisam u mogućnosti odvesti ga veterinaru. Molim Vas, kako bih mu mogla pomoći, očito nešto nije u redu? Hvala, Ana O: Kako bez općeg kliničkog pregleda nisam u mogućnosti postaviti točnu dijagnozu, općenito ću Vam opisati najčešće bolesti testisa.Moguće je da se radi o upali testisa. Medicinski naziv za upalu testisa je orhitis. Orhitis najčešće nastaje usljed neke traume (udarac, mehanička ozljeda i sl), može nastati kao posljedica periorhitisa ili kao neka metastatska infekcija (bruceloza, tuberkuloza) gdje uzročnik krvlju dospije u testise.Upala testisa može biti akutna-palpirati (pipati) se može bolna, tvrda oteklina testisa, pas otežano hoda i povećani su temperatura, bilo i disanje. Akutni orhitis se liječi antibioticima, toplovlažnim oblozima, postavljanjem suspenzora i mirovanjem. Kod kronične upale testisa, testis je tvrd i povećan, bezbolan (radi se intersticijskom orhitisu) koji je neizlječiv. Moguće je da se radi i o tumoru testisa - obično su tumori bezbolne otekline koje kontinuirano rastu. Naročito su tumorima skloni kriptorhidi (psi kojima su jedan ili oba testisa zaostali u ingvinalnom kanalu ili trbušnoj šupljini). Tip tumora koji se najčešće javlja kod psa su seminomi ili karcinomi.Svakako psa morate odvesti u veterinarsku ambulantu na pregled kako bi veterinar postavio točnu dijagnozu i započeo s adekvatnom terapijom.Moguće je da ste izraslinu u području lopatica oštetili prilikom stavljanja i skidanja hama pa se uslijed ozljede stvorila krasta. Ne bih Vam preporučila da na to mjesto aplicirate ampulu, ampulu možete aplicirati centimetar više ili niže od krastice. Ako izraslina ispod krastice počne rasti, obavezno psa odvedite veterinaru.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 27.02.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo problem sa štenetom, mješanac je dva mješanca i okotio se 11.11.2007., no problem je u tome što se napuhao. Ne može normalno hodati jer mu je stomačić iskrivio zadnje nožice. Molim vas pomozite nam jer ga ne želimo uspavati, a veterinari kod kojih smo bili samo kažu da ga to ne boli i da kupimo tablete za gliste, jesmo, i nije pomoglo, još je uvijek kao malo burence! Hvala, Ines i Ivan O: Glistavost (Toksokaroza) je česti problem kod mladih pasa u dobi do 5 mjeseci. No, gliste se mogu pojaviti i kod odraslih pasa, pogotovo ako se drže u nehigijenskim uvjetima, sa više životinja i ako ih se redovito ne tretira antiparaziticima.Uzročnik je glista Toxocara canis, bjelkaste do blijedo-žute boje, dužine 10-18 cm. Psi se obično invadiraju uzimanjem kontaminirane hrane ili vode sa jajašcima (iz kojih se razvije invaziona ličinka), ili (ako se radi o štencu,kao u Vašem slučaju) još za vrijeme graviditeta majke, kada putem krvi migriraju kroz posteljicu u fetus i majčino mlijeko. Do potpunog razvoja gliste u invadiranom organizmu obično treba proći period od oko 35 dana.Klinički se bolest manifestira bljedilom sluznica, zaostajanjem u razvoju, povraćanjem, proljevom koji se može izmjenjivati sa opstipacijom (začepom), napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prenajela, grčevima, ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem.Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (nalaz jajašaca u fecesu) ili direktnim nalazom parazita u fecesu ili povraćanom sadržaju. Bolest se liječi antiparaziticima, no uz terapiju je bitna i prevencija.U slučaju Vašeg štenca, ukoliko su kolege procijenili da se zaista radi o glistavosti, obavezno mu dajte tabletu protiv glista (doza je 1 tableta na 10 kg tjelesne težine), te ponovite u istoj dozi za 14 dana. Rezultati ne bi smjeli izostati. Kako biste bili sigurni da ste ga u potpunosti očistili,odnesite stolicu na koprološku pretragu.Pse i mačke bi u profilaktičke svrhe trebalo tretirati antiparaziticima svaka 3 - 4 mjeseca (u ponudi naših dućana postoje antiparazitici u obliku tableta ili pasti za pse i mačke), držati ih u higijenskim uvjetima, uklanjati izmet i slično.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 27.02.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, ženku bradatog kolija staru 3,5 god. Prije mjesec dana puknula joj je analna žlijezda, neko vrijeme je pri vršenju nužde bilo tragova krvi, ali uz injekcije k-vit. i antibiotika prošlo je. Sada se ponovo pojavljuje u malim tragovima, poput sluzavih žilica oblaže izmet, ali ne svaki puta. Naš veterinar kaže da je to od ožiljka koji je nastao kad je analna žlijezda pukla. Zanima me Vaše mišljenje. Hvala, Sandra O: Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Većina svake pojedine vrećice prošarana je velikim masnim žljezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žljezdama. Ukupan sekret ovih žljezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris odnosno izlučevina vjerojatno imaju funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analne vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišićnog tonusa ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije pa i samog puknuća vrećice. Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apsces, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci), s mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.Abnormalnosti analnih vrećica izazivaju svrbež, bol i nelagodu kod životinje pa su glavni simptomi promjena na analnim vrećicama struganje anusa, tzv."sanjaknje", lizanje, grizenje, te posljedično i akutni vlažni dermatitis od samoozljeđivanja okolnog područja. Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava i to debelog crijeva, te je moguće da se pojavljuje zbog puknuća analne vrećice. U svakom slučaju savjetujem Vam da pratite daljni tijek nastalog stanja i u slučaju pogoršanja svakako se obratite te slijedite upute Vašeg veterinara. Inače, začepljenja analnih vrećica u pasa imaju tendenciju rekurencije. Analne vrećice u tim slučajevima trebale bi se nježno, ali detaljnjo ispražnjavati. Ako se začepljenje učestalo ponavlja, treba izvršiti ispiranje. Kronično upaljene vrećice treba tretirati kao bilo koju drugu upalu - ispiranjem antibiotskom otopinom, koje ne treba biti kirurški izvedeno. Ako se kronične upale ponavljaju, preporučljivo je kirurško odstanjivanje analnih vrećica.Kako uz mekanu stolicu, postoji još niz drugih faktora koji potpomažu nastanku ovakvog stanja, savjetujem Vam da obratite pozornost i na prehranu Vašeg ljubimca. U ljekarnama Pet centra imamo u ponudi medicinsku hranu za pse sklone alergijama i problemima s analnim vrećicama i to: - Royal Canin Hypoallergenic u suhom obliku i Sensitivity Control u suhom i mokrom obliku- Hill's d/d u suhom i mokrom obliku, Hill's z/d low alergen i Hill's z/d ultra u suhom obliku.- Eukanuba Dermatosis FP Formula u suhom i mokrom obliku.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 27.02.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Bok, danas sam primjetila da je moj samoyed izgubio glas, odnosno da ne može zalajati. Može malo, ali ne onako kako on zna. Nisam primjetila da je kašljao, tako da ne znam da li se radi o prehladi. Da li da ga vodim veterinaru? Ne pokazuje nikakve simptome kao da ga nešto boli. Vesel je i zaigran.Hranim ga Hill's hranom za štenad. Koliko mu moram davati, s obzirom da je 3 i pol mjeseca star i ima 11 kila? Hvala puno, Nina O: Prehladu u pasa prate slijedeći simptomi: iscjedak iz očiju i nosa, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, gubitak glasa, kašalj i/ili kihanje. Prehlada u pasa nije česta pojava, a vrlo rijetko je sa simptomima kao što se javlja u ljudi - kihanje i iscjedak iz nosa. Uzročnik prehlade u ljudi je rhinovirus za kojeg se smatra da nije prenosiv na psa no kod pasa se mogu javiti infekcije gornjih dišnih puteva iz grupe rhinovirusa i sa sličnim simptomima. Infekcije druge etiologije, alergije te druga stanja mogu rezultirati sličnim simptomima. Gubitak glasa u pasa nespecifičan je simptom, prati mnoga oboljenja u pasa, zarazne i nezarazne prirode (hipotireoidizam, dijabetes, bolesti koštano-zglobnog sustava, bolesti probavnog sustava,..). Ako Vaš ljubimac ne pokazuje neke od navedenih znakova nije potrebna intervencija veterinara, no ukoliko ste primijetili neki od navedenih simptoma svakako posjetite veterinara koji će općim kliničkim pregledom i dodatnim pretragama utvrditi o kakvom se problemu radi te pravodobno poduzeti terapiju ukoliko bi ona bila potrebna. Što se tiče davanja hrane štencu, treba napomenuti kako dnevna količina hrane koju trebaju individualni štenci tipično varira za +-16% (npr. 4 mjeseca star štenac može trebati između 315 i 430 grama hrane). Stoga bi količinu hrane trebalo prilagoditi da se održi optimalna tjelesna masa a hranjenje treba podijeliti u 3-4 dnevna obroka u dobi psa od oko 3 mjeseca. Proizvođač Hill's hrane za štence preporučuje za psa srednje veličine u odrasloj dobi a starog tri i pol mjeseca, količinu suhe hrane od oko 320 grama hrane dnevno. Ukoliko kombinirate suhu i mokru hranu za štence, pogledajte preporučene dnevne doze na poleđini pakiranja hrane te u ovisnosti o kombiniranju prilagodite količinu hrane.Dakle, također je važno imati na umu da se radi o preporučenim količinama hrane za štene. Da bi se održala poželjna tjelesna težina treba uzeti u obzir i aktivnosti šteneta. Ukoliko je Vaš pas aktivan potrebno mu je osigurati više energije nego je to sadržano u npr. 320 grama suhe hrane. Tada, a u ovisnosti koliko štene ima aktivnosti dnevno (1 sat ili više), povećavate preporučenu dnevnu količinu hrane za 10 do 20%.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.02.2008.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani! Molim vas ako mi možete dati savjet što činiti s psom koji ima sljedeći problem. Imam psa mješanca (ptičar-ovčar) i star je godinu dana, no njegov izgled je očajan. Jako je mršav i vide mu se kosti, iako mnogo jede. Nema trakavice, niti povraća pojedenu hranu. Ne znam više na koji način da ga udebljam, a privatni veterinar mi je rekao da ne zna što je psu. Molim vas, dajte mi neki savjet. Unaprijed hvala! IvanaO: Kako niste naveli čime hranite psa, kakvog je izgleda izmet i koliko učestalo pas ima stolicu, je li do sada bolovao, te odnosi li se "ovčar" na pasminu njemački ovčar, ovaj odgovor je pokušaj da Vam približim problematiku vezanu uz postavljanje točne dijagnoze. Mršavljenje se razlikuje od gladovanja (pothranjenost) u tome što životinja gubi tjelesnu masu i pored uzimanja normalne količine hrane. Isto tako, kod mršavljenja dolazi do ubrzanog gubitka skeletnog mišićja, a ne masnog tkiva kao što je slučaj kod gladovanja i anoreksije. Do gubljenja tjelesne mase kod mršavosti dolazi uslijed djelovanja nekog endogenog faktora koji izaziva pojačani energetski promet, te se javlja negativan bilans energije. Tako se mršavost javlja uslijed poremetnji u funkciji različitih žlijezda (gušterače, hipofize, tireoideje ili spolne žlijezde). U mladih njemačkih ovčara relativno česta je egzokrina insuficijencija gušterače. Simptomi ovog oboljenja mogu biti slabo uočljivi ili tipični. Tipična slika uključuje izrazitu mršavost uz povećan apetit, potrebu za uzimanjem nejestivih tvari, učestalu defekaciju uz svijetlu, kašastu i masnu stolicu. Egzokrina insuficijencija gušterače predstavlja nedostatak enzima gušterače, a prati je i pojava neprobavljivih sastojaka hrane u stolici. Od ostalih simptoma javljaju se umjereni nadam i pojačana peristaltika crijeva kao i promjene na koži i dlaci. Dijagnoza se postavlja laboratorijskim pretragama krvi i stolice. Na žalost, mršavljenje je i jedan od znakova malignih oboljenja. Malnutricija predstavlja manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu. Ona se može definirati i kao neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama. Marazam je malnutricija koja se javlja kao mješovit sindom proteinsko-kalorijskog deficita, tzv. proteinsko-kalorijska malnutricija. Pojam marasmus senilis označava progresivnu atrofiju uslijed staračkih promjena.Točnu dijagnozu može postaviti jedino veterinar na temelju klinčke pretrage i pomoćnih dijagnostičkih postupaka (laboratorijske pretrage krvi i mokraće, UZV, RTG i druge).
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 27.02.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu zlatnog retrivera staru 10 mjeseci i upravo joj je kraj prvog tjeranja. Kujica je prokrvarila 1.3.08. U stanu je bila do 14.3.08. Taj dan smo je odveli u garažu i ostavili dok smo bili na poslu. Kada smo se vratili zatekli smo nju i mužjaka koji je odmah pobjegao u drugi kraj. Nisu bili spojeni. Sada ne znam da li sam došla "prerano" ili "prekasno"? Zanima me način na koji se može u ranoj dobi odrediti da li je kuja gravidna. Prijavili bi je na izložbu, a ovako nismo sigurni da li je gravidna ili ne. Da li postoje kakvi testovi koji bi u prva 2-3 tjedna od mogućeg parenja dokazali da je kuja gravidna ili ne? I da li možda postoje kakve tablete za pobačaj i kada se trebaju dati, te da li su opasne po život kuje? Hvala, ZrinkaO: Graviditet kod kuja prosječno traje 58-63 dana. Spolni ciklus kuja se dijeli u četiri faze: proestru, estrus, diestrus i anestrus.Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svjetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisala, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona. Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10.-14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa.Dijagnostika graviditeta u prva tri tjedna nakon parenja je malo vjerovatna i vrlo subjektivna. Općenito se kod kuja za dijagnostiku graviditeta koriste rentgen i ultrazvuk. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se također može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova (prema broju kralježnica plodova koje se lijepo vide na rentgenogramu). Postoje i drugi pokazatelji prema kojima ćete (teže) moći dijagnosticirati graviditet, kao što je postupno povećanje tjelesne težine kujice pa će kujica biti mirnija, tromija, manje će se kretati, brže će se umarati, abdomen će se obostrano proširiti. Tjelesna temperatura gravidne ženke je malo povišena zbog intenzivnijeg metabolizma, a pred kraj graviditeta dlaka kujice je slabija, suha i može jače opadati. Također se pred kraj graviditeta povisuje broj leukocita u perifernoj cirkulaciji (bijela krvna zrnca) kako bi kujica bila otpornija prema infekcijama. U zadnjoj trećini graviditeta ćete primjetiti i promjene na mliječnim žlijezdama kod kujice (povećane mliječne žlijezde, bradavice su razvijenije, a pred sam porod se mliječna žlijezda nalije i počne lučiti mljezivo). Kuje također mogu pokazivati znakove graviditeta kada i nisu gravidne, odnosno u stanju lažne trudnoće, koja nastaje kao posljedica hormonskog disbalansa, nakon tjeranja.Osim kliničkih metoda dijagnostike graviditeta , postoje i laboratorijske metode dijagnostike koje se dijele na kemijske, fizikalne, biološke, hormonalne, imunološke i histološke.Moj je savjet da se obratite Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Klinici za porodiljstvo u vezi dijagnostike graviditeta Vaše kujice.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 27.03.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku rottweilera staru 3 godine. Vodili smo je na prvo parenje parenje 9. i 11. dana ciklusa. (dva dana nakon rođendana). Moraju li se ženka i mužjak "zalijepiti" da bi ostala gravidna? Kod njih se to nije desilo, jedino što je bilo meni neobično je da je prilikom parenja dva do tri puta na tren "jauknula". Možemo li eventualno očekivati da je ostala gravidna? Hvala na očekivanom odgovoru, Nenad O: Da naši ljubimci nisu domestificirani i da dalje žive u prirodi, ženka bi dozvolila parenje isključivo poznatom mužjaku. Ukoliko ih je više, postojala bi mogućnost da se spari sa nekoliko različitih ''partnera''.Međutim, u situacijama u kojima vlasnici određuju ''partnera'' svojoj ljubimici, ne teku stvari uvijek glatko i bez problema.Ponekad se radi o iskazivanju teritorijalne dominacije, stoga ih je najbolje pariti na ''neutralnom terenu''.Potencijalni otac kojeg odabere vlasnik ne mora nužno odgovarati ženki, stoga se nerijetko dešava da ga ona tjera i ne dozvoljava parenje.Isto tako, na ishod parenja uvelike utječe i iskustvo. Ukoliko se radi o psima koji se pare prvi puta, možda će biti potrebna asistencija vlasnika.Uz sve nabrojano, na ishod parenja utječe i pravodobno odabrani trenutak - ženka dozvoljava parenje između 9. i 14.dana ciklusa, pa kod odluke o parenju ovaj podatak treba imati na umu.Čin parenja započinje igrom mužjaka i ženke. Ona uglavnom zauzima karakterističan stav - povija prednje noge kao da ga poziva na igru. Psi međusobno njuše spolne organe, da se još malo ''upoznaju'', a zatim mužjak naskoči na ženku, obuhvati je prednjim nogama i penetrira. Kopulacija traje relativno kratko, otprilike minutu-dvije, međutim, nakon toga dolazi do ejakulacije i bubrenja vrha (bulbus) penisa, koji mužjaku onemogućava da ga izvuče, pa psi ostaju spojeni u idućih (otprilike) desetak minuta, čak i do pola sata.U tom periodu oboje zauzimaju novi položaj, tako da su stražnjim dijelom tijela spojeni, a glave im gledaju na suprotne strane. Na ovaj način se štite od eventualnih uljeza koji bi ih omeli u parenju.Kuju bi trebalo pridržavati i onemogućavati joj da sjedne dok su spojeni, kako ne bi ozlijedila mužjaka.U slučaju da bulbus penisa ne natekne pravovremeno, psi se neće spojiti, stoga je u ovakvoj situaciji nužna asistencija vlasnika, koji će podići kujine stražnje noge i držati je, kako bi omogućio da sperma krene prema maternici. U ovoj situaciji dobro je uvesti prst (zaštićen kirurškom rukavicom, kako ne bi došlo do infekcije) u vaginu i digitalnim podražajem je stimulirati na kontrakcije, koje će olakšati put spermijima prema maternici.Ukoliko oplodnja nije moguća ni na ovaj način, uvijek ostaje mogućnost da Vaš veterinar umjetno oplodi kuju sjemenom mužjaka kojeg ste odabrali.''Jaukanje'' koje ste spominjali može biti posljedica mužjakove grubosti i neiskustva, ali i premale količine prve spermine frakcije koja služi kao lubrikant vagine.Iako je bez ''spajanja'' mala šansa da je došlo do oplodnje, je li parenje bilo uspješno, moći ćete saznati tek nakon 30. dana, kada kod veterinara možete napraviti ultrazvuk.Sigurnija je metoda RTG, koji možete obaviti iza 42. dana graviditeta. Ovom se metodom određuje koji je minimalni broj očekivanih štenaca, a također se obavezno radi i nakon poroda, kako biste bili sigurni da su svi štenci izašli.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 23.03.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U 12 mjesecu u Beču, Austrija, radila sam čisto zbog kontrole krvnu sliku psa ali samo jetra, srce i bubreg i sve je bilo sasvim u redu, rezultati u normali. Nakon 2 mjeseca u Makedoniji radila sam opet jer je pas star i kao čisto da se vidi i šećer i sve ostalo. Prvi put je dao dosta visoke rezultate kod ALT 150.8 (ref. vrijednost 8.02-57.3), s time da su mi rekli da možda nisu točne jer im je krv koagulirala, pa smo ponovili još jednom, nakon tri dana. Ovaj put je ALT bio 109.6 i GGT (ref.vrijednost 1.0-9.7) kod njega je bio 10.6. Ostalo je sve u okviru granice normale. Zanima me: nakon vađenja krvi u roku od koliko minuta se treba ispitati ALT da bi rezultati bili točni? Da li se ALT može za dva mjeseci povečati i od čega, ako je ishrana ostala ista (kuhano povrće, riža i posno meso, po malo kvalitetne suhe hrane)? Tjedan dana prije analize pio je Rimadyl tablete protiv bolova, da li to utječe? Da li ALT može biti povećan i zbog povećanog zamora-šetnje, kao posljedica mišića (ima probleme s kralježnicom i normalno prati ga atrofija mišića)? Pas ima 12 godina, super jede i pije i nema nikakve promjene u zdravstvenom stanju. Šeta dosta i rado se igra.Hvala, JosipaO: ALT (alanin aminotransferaza) specifičan je enzim jetre u pasa. Enzimi su proteinske molekule koje pomažu u različitim kemijskim reakcijama u organizmu. Povećanje vrijednosti ALT u nalazu biokemije krvi upućuje na oštećenje jetrenih stanica a vrijednosti koreliraju s brojem oštećenih stanica jetre. Naglo povišenje vrijednosti upućuje na akutni proces, dok sporo povećanje na opstrukciju žučnih prohoda. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja. Pad vrijednosti upućuje na oporavak ili pad broja funkcionalnih jetrenih stanica.U procjenjivanju zdravstvenog stanja jetre, osim navedenog enzima, značaj ima i aspartat aminotransferaza (AST) (osim u jetri ovaj enzim nalazi se i u srčanom mišiću, bubrezima, skeletnom mišićju i mozgu ali je uz ALT specifičan za jetru). Koncentriran je u citosolu a otpušta se ako dolazi do propadanja jetrenih stanica, zbog infekcije ili poremećene opskrbe krvlju. Povišene vrijednosti AST-a mogu se javiti u početku razvitka jetrenih bolesti no i u mladih životinja koje rastu. U cirkulaciji je prisutan mnogo kraće nego ALT, tako da vrijednosti AST imaju tendenciju naglog pada ako je funkcija jetre ponovno uspostavljena. Razina ovih enzima u serumu povećava se dva do tri dana nakon što je jetra bila zahvaćena oštećenjem, a vraća se na normalu za nekoliko tjedana nakon eventualno poduzetog liječenja. Vrijeme od dva mjeseca je, stoga, više nego dovoljno da se biokemijske vrijednosti krvi znatno izmjene.GGT (gamaglutamiltransferaza) je enzim čija je najveća koncentracija u bubrezima i pankreasu ali se također pronalazi i u jetri i drugim organima. No najveći udio GGT-a u serumu dolazi iz jetre. Do povišenja vrijednosti dolazi zbog njegove sinteze a ne otpuštanja zbog oštećenja stanica jetre, stoga se promjene vrijednosti uslijed bolesti ne smatraju značajnima. Velika povećanja GGT-a često su povezana s pankreatitisom i opstrukcijom žučnih puteva. Kako se u slučaju Vašeg ljubimca radi o vrlo neznatnom povećanju ovog enzima, ne bi se moglo smatrati značajnom poremetnjom, a osim toga bez kontrolnog krvnog nalaza nema osobitog dijagnostičkog značenja. Općenito se smatra kako je povišenje ALT-a dva do tri puta veće od normale beznačajno a jedino konstantno povišenje se može smatrati abnormalnim. Razina vrijednosti ALT mogu biti povišene 4-5 puta od normale i u slučajevima nehepatičkih poremećaja kao što je upala gastrointestinalnog sustava, hemolitičke anemije i zatajenja srca. Psi pod terapijom antikonvulziva i glukokortikoida ili oni s otežanim otjecanjem žuči imaju umjereno povišene vrijednosti. Vrijednosti ALT mogu biti povišene i uslijed davanja lijekova. Rimadyl se biotransformira u jetri a u određenoj mjeri podliježe enterohepatičnom kruženju tako da neizbježno ima utjecaja na vrijednosti enzima jetre. U kojoj mjeri i koliko će dugo vrijednosti odudarati od normale ovisi o duljini davanja lijeka, stupnja funkcionalnosti jetrenih stanica i njihovoj sposobnosti regeneracije. Smatra se također, da ukoliko ostala dva specifična jetrena enzima nemaju povišene vrijednosti, nema razloga za zabrinutost ako vrijednosti ALT nisu veće od 300-400 IU/L ili više.Nije rijetka pojava da su visoke vrijednosti ALT-a slučajan nalaz pri pretrazi krvi. Ako se ne radi o nekoj bolesti, vrijednosti se spuste na normalu kroz nekoliko tjedana pa do nekoliko mjeseci. U većini slučajeva njihovo povišenje se ne može specificirati, no osim lijekova, trauma, zaostajanje žuči, krvni ugrušci i toksini mogući su uzroci. Tjelesni napor prvenstveno ima za posljedicu izrazito povećanje CK (kreatin kinaza), laktata i urata, a nema utjecaja na vrijednosti ALT. Za pretragu biokemije krvi potrebno je, nakon vađenja krvi, ostaviti je da se koagulira kako bi se ekstrahirala tekućina (serum). Krv se obično koagulira minimalno 30 minuta a maksimalno 1 sat nakon vađenja krvi, no za ovu se pretragu upotrebljavaju posebni nosači (ukorporirani u epruvetu u koju se krv uzima) koji ubrzavaju ovaj proces ili se krv podvrgava centrifugiranju. Biokemijsku pretragu treba provesti unutar jednog sata nakon vađenja krvi, kako bi se dobili točni rezultati.Imajte na umu kako jedan nalaz povišenih vrijednosti jetrenih enzima u pretrazi krvi nema osobitog dijagnostičkog značaja. Tek dva uzastopna nalaza viših vrijednosti, napravljenja u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene zdravstvene probleme, a osim ovih biokemijskih pokazatelja kod dijagnostike neophodno je napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre te serološka testiranja. Svakako u dogovoru s Vašim veterinarom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobila bolja slika o zdravstvenom stanju Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 23.03.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Što napraviti kada zmija, bilo otrovna ili neotrovna, ugrize psa? Koje bolesti su karakteristične za tornjaka i kada se treba cijepiti protiv tih bolesti?Hvala, Tin O: U Hrvatskoj su otrovni poskok i riđovka. Poskok uglavnom živi na jugu Hrvatske, dok se riđovku može naći u cijeloj Evropi. Zmije otrovnice se mogu prepoznati po trokutastoj glavi. Zmijski ugriz može utjecati na više organskih sustava: kardiopulmonarni sustav, živčani sustav i koagulaciju. Na mjestu ugriza se obično vidi jedna, dvije ili nekoliko malih ubodnih rana s razmakom od 6-8 mm. Ako zmija nije bila otrovnica ili ako nije ubrizgan otrov, bol i oteknuće su minimalni. Ako je psa ugrizla otrovnica, u naredna dva sata na tom mjestu nastaju krvarenje, edem, crvenilo, bolnost, mogu se javiti subkutana krvarenja i mjehuri ispunjeni krvlju. Osim navedenoga, javljaju se mučnina, povraćanje, otečeni regionalni limfni čvorovi, bilo je ubrzano, letargija, slabost, tremor mišića. Ako psa ugrize neotrovna zmija, ugriznu je ranu potrebno isprati vodom i namazati nekom antibiotskom masti, te je zamotati i eventualno psa odvesti na cijepljenje protiv tetanusa.Ako psa ugrize zmija otrovnica, mjesto ugriza je potrebno imobilizirati 5-10 cm iznad mjesta ugriza na način da ga podvežete kako bi se usporilo širenje otrova u čitavom tijelu. Podvezivanje ne smije biti prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija. Psa je potrebno što hitnije odvesti u najbližu veterinarsku ambulantu s time da ga se što manje pomiče (da se spriječi širenje otrova). U tu svrhu ga je najbolje poleći na neku ravnu plohu kao što je daska. Nikako ne pokušavajte isisati otrov iz rane, ne stavljajte led na ranu niti ne zarezujte ugrizne rane. Veterinar će kao potpornu terapiju aplicirati antihistaminike i i.v. tekučinu kako bi prevenirao niski krvni tlak. Aplicirati će antibiotike kako bi spriječio sekundarnu bakterijsku infekciju, lijekove protiv bolova, po potrebi transfuziju krvi. Nesteroidni antiupalni lijekovi i kortikosteroidi su kontraindicirani.Kao specifična terapija se koristi antidot.Što se tiče Vašeg upita o bolestima kojima su skloni tornjaci, skrenula bih Vam pažnju na već objavljene odgovore mojih kolega: Tornjak, Tornjak i Tornjak. Ukratko, kao i ostali psi velikih i gigantskih pasmina, skloni su bolestima: probavnog, lokomotornog i kardiovaskularnog sustava. Cijepljenje pasa se odnosi samo na zarazne bolesti (štenećak, hepatitis, parvoviroza, leptospiroza...) i svakako preporučam da ga redovito cijepite, no to cijepljenje nema nikakve veze s genetskim i organskim bolestina. Te bolesti možete prevenirati jedino pravilnom prehranom i držanjem psa.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 23.03.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam beaglea starog tri mjeseca i prije par dana mu se pojavila mala izraslina na području bjeloočnice iznad donjeg kapka na desnom oku. Oči su mu inače malo crvenije, ali veterinar smatra da ne treba nikakve kapi. Nakon što mu se pojavila ta izrasline doslovce preko noći, odmah sam ga vodila veterinaru i dijagnoza je cista trećeg očnog kapka koja se treba odstraniti kirurški. Zbog čega se javljaju takve stvari i koja je vjerojatnost da mu se nakon operacije ponovo javi isti problem i kako sprječiti da mu se isto to pojavi na drugom oku?Hvala, TeaO: Cista žlijezde trećeg očnog kapka (tzv. "trešnjino oko") nastaje zbog povećanja i upale žlijezde koja se nalazi u trećem očnom kapku. Treći očni kapak smješten je u unutarnjem očnom kutu, a žlijezda ima funkciju proizvodnje posebne sluzi koja prekriva rožnicu (vanjski sloj oka). Iz više razloga, a najčešći je začepljenje izvodnih kanalića kroz koje se izlučuje zaštitna sluz, žlijezda otekne te dolazi do njene upale. Žlijezda se povećava i prolabira ispod donjeg očnog kapka u unutarnjem očnom kutu. Povećana žlijezda je žarko crvene boje, veličine zrna graha ili trešnje.Nakon što ste uočili promjenu na oku, savjet je otići do veterinara koji će nakon pregleda oka i sedacije psa kirurški ukloniti dio žlijezde, te mu dati terapiju koju vlasnik može i sam davati kod kuće. Samo kapanje očiju različitim kapima bez kirurške pomoći neće riješiti problem, već će samo produljiti iritaciju oka pa može doći i do razvoja komplikacija. Cista žlijezde trećeg očnog kapka ima tendenciju recidiva i to u glavnom na onom oku na kojem se prvotno javila, no kod pasa sklonijih ovom problemu može se javiti i na drugom oku. Ono što Vi možete pokušati u namjeri smanjivanja vjerojatnosti pojave recidiva, jest redovita higijena pojedinog oka i područja oko očiju, te povremena masaža izvodnih kanalića odnosno područja neposredno ispod unutarnjih očnih kuteva.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 23.03.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći nešto više o pasmini njemačka doga? Zanima me kako ih hraniti, dresirati, ponašati se prema njima? Voljela bih da mi napišete kakvi su to psi, da li ih je lako imati, da li su osjetljivi, boležljivi i slično? Hvala, Valentina O: Njemačka doga pripada u divovske pasmine pasa. Visina u grebenu kod mužjaka je najmanje 80 cm, a kod ženke 72 cm. Težine su otprilike 60 kg. Dolaze u nekoliko boja: crna, plava (siva), žuta i tigrasta. Njemačka se doga nekada koristila kao borbeni i lovački pas, dok se danas koristi kao pas čuvar i kućni ljubimac. Za prehranu štenadi velikih (divovskih) pasmina pasa bih preporučila hrane iz superpremium kategorije: Hill's: Puppy large breed, Eukanuba: Puppy i Junior Large Breed, Proplan Purina: Puppy Large Breed (robust) ili od Royal canina: Giant babydog. Od premium kategorija hrane odličan izbor je Alleva: Giant Puppy&Junior. Svakako konzultirajte uzgajivača što se hrane tiče, jer ako je štenetu davao bilo koju od navedenih hrana, nema potrebe da mijenjate proizvođača, jer se zapravo radi o još mladom nerazvijenom probavnom sustavu šteneta gdje bi svaka promjena hrane mogla dovesti do probavnih poremećaja. Prehrana divovskih pasmina pasa je jako bitna jer se određeni problemi javljaju zbog loše izbalansirane prehrane, prekomjernog dodavanja dodataka prehrani ili različitim hranjivim tvarima. Brzi rast divovskih pasmina nije poželjan. Hipertrofična distrofija, osteohondroza i displazija kuka smatraju se bolestima koje su dijelom uzrokovane prevelikom količinom hranjivih tvari i dodataka prehrani u razvoju šteneta.Psa je potrebno odgajati od samog dolaska u kuću. Od početka mora naučiti što mu je dozvoljeno, a što nije. Najbolje ga je odgajati metodom nagrađivanja, tj. kada posluša nešto što ste od njega zahtjevali, obavezno ga nagradite psećim keksom uz tapšanje po glavi i riječju "bravo". Ako napravi nešto što ne smije, pokudite ga ozbiljnim glasom uz riječ "fuj to" ili slično.Što se profesionalne dresure tiče, najbolja dob je oko 6 mjeseca starosti šteneta. U Zagrebu postoji nekoliko škola za pse. Vjerujem da putem interneta možete doći do njihovih brojeva telefona i radnog vremena.Općenito se može reći da su velike i divovske pasmine pasa kraće živuće nego mali psi. Divovske pasmine imaju osjetljiv probavni sustav i zglobovi im trpe velika opterećenja, stoga su skloni bolestima probavnog i lokomotornog sustava.Niti jednog psa nije lako imati ako za njega nemate dovoljno vremena, pažnje i ljubavi. Pas je živo biće i svakodnevna briga i obaveza. Potrebno ga je izvoditi četiri puta dnevno u šetnju, redovito mu mijenjati vodu, hraniti ga, četkati i baviti se njime. Također je potrebno voditi brigu i o godišnjim odmorima, jer ako psa ne možete voditi sa sobom ili ga nemate za to vrijeme kome ostaviti na čuvanje, uvijek će netko od članova obitelji morati ostati s njim kod kuće. Ako imate dobre uvjete za pružiti psu sretan i ugodan život, svakako ga nabavite, jer toliku ljubav i veselje Vam nitko neće pružiti, kao što će to činiti Vaš pas.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 14.03.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku zlatnog retrivera staru 14 meseci. Na nekoliko zuba joj se stvorio karijas. Molim vas da mi pomognete i kažete uzroke pojavljivanja te bolesti i savetujete oko ishrane. Hranim je granulama i psećom salamom, a od vitamina trenutno joj dajem multivitamin. Da li karijas može nastati kao uzrok prekomernih ili premalih doza kalcijuma? Šta da radim? Unapred hvala! Peđa O: Karijes ili pokvaren zub je oboljenje zubne cakline i općenito je rijetka bolest pasa i mačaka od koje češće oboljevaju starije jedinke. Karijes najčešće nastaje zbog zaostale hrane u ustima koja osigurava rast bakterija koje čine zubni plak koji, ako se redovito ne uklanja, ima za posljedicu da se oštećuje zubna caklina. Najčešće bolesti oralne šupljine kod pasa i mačaka vezuju se uz nagomilavanje zubnog plaka koji se, odlaganjem kalcija iz sline, pretvara u zubni kamenac. Nastanku karijesa kod pasa pogoduje nepravilno zubalo, lošija kvaliteta cakline i dentina, ako pas u vrijeme izmjene mliječnih u trajne zube ne izgubi mliječne zube, nego ima dva reda zubiju između kojih se nakuplja hrana, problemi sa zubnim mesom i nepravilna prehrana (općenito hrana namijenjena ljudskoj prehrani).Odrastao pas ima 42 zuba. 20 zubiju se nalazi u gornjoj čeljusti, a 22 zuba u donjoj. Pas ima po 6 sjekutića, po 2 očnjaka i po 8 pretkutnjaka u obje čeljusti, te 4 kutnjaka u gornjoj, a 6 kutnjaka u donjoj čeljusti. Promjena mliječnih zubiju u trajne počinje od 3 mjeseca i traje otprilike do 7 mjeseca starosti. Higijenu usne šupljine kod psa je preporučeno početi održavati već nakon izmjene mliječnih zuba u trajne preparatima koji su predviđeni s obzirom na dob psa.U Pet centar trgovinama možete nabaviti proizvode za zubnu higijenu:- Beaphar DOG-A-DENT žvakaće tablete s klorofilom - apsorbiraju neugodne mirise u usnoj šupljini, a sadrže biljku kozji rog koja dezinficira usnu šupljinu.- Beaphar DOG-A-DENT spray - uklanja zubni plak, sprečava nakupljanje zubnog kamenca i pomaže kod neugodnog zadaha.- Beaphar DOG-A-DENT gel s propolisom - čisti zube, jača desni i osvježava dah. Hrana koja se preporuča za održavanje higijene usne šupljine, koja se može ponuditi kao kompletan obrok ili kao poslastica:- Hill's t/d - dijetetska potpuna hrana za odrasle pse za smanjenje zubnog plaka, pigmenta i kamenca te zaštita od gingivitisa, a smanjenjuje i zadah dentalnog porijekla iz usta.- Hill's Canine Oral Care Adult - potpuna hrana za odrasle pse s posebnim prirodnim vlaknima koja djeluju kao četkica za zube, te pomažu skidati naslage plaka i kamenca s površine zuba.- Royal Canin Dental Hygiene - kompletna hrana za odrasle i starije pse oralne osjetljivosti Medicinski pripravci:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvoPranje zubi - vrlo je važno udobno smjestiti psa. Podignite gornju čeljust i četkajte vidljive zube do granice izmedu zubi i desni. Uvijek koristite četkice i paste za zube za pse, prilagođene veličini Vašega psa. Ako je pas miran, nagradite ga s njemu najdražom poslasticom. Svaki dan ovo ponavljajte, pri tome produljujući vrijeme četkanja i proširujući područje koje četkate. Za otprilike dva tjedana Vaš ljubimac bi trebao steći naviku čišćenja zuba, što je lakše izvedivo ako se pas na četkanje nauči u što ranijoj životnoj dobi. Postoji nekoliko različitih tipova zubnih četkica za pse. Najpraktičnija je zubna četkica koja se natakne na prst. U tom se kompletu nalazi i gumena četkica koja se koristi za masažu desni. Pseće paste za zube su također okusima prilagođene kućnim ljubimcima.U Pet centru imamo veliki izbor hrane, poslastica, tableta, sprejeva za održavanje higijene usne šupljine, kao i četkice za zube i paste za zube, s blagim i umirujućim djelovanjem na zubno meso.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 14.03.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U posljednje vrijeme imam velikih problema sa svojim psom. Stalno mi bježi iz dvorišta. I prije je to radio, ali dok je bio jako mali i vratio bi se kući nakon 15-tak minuta. Sada ima već 4 godine i stalno bježi od doma. Što više ja brinem o njemu i ugađam mu, to on više zloupotrebljava. Ne mogu ga nikako zaustaviti. Samo odjednom nestane iz dvorišta i ne želi se vratiti koliko god ja njega zvala i zviždala mu. Više to ne mogu trpjeti. Ima čip i ne bojim se da će pobjeći i ne vratiti se, nego da ga slučajno ne bi neki automobil udario. Moje pitanje je: u kojim godišnjim dobima se psi "tjeraju" i koliko često, te zašto ga toliko privlači biti izvan dvorišta? Bježi li zato što mu se više ne sviđa biti kod nas ili što? Zašto uopće bježi? Molim Vas pomozite jer ne želim ostati bez svog ljubimca! Unaprijed puno hvala, ViktorijaO: Nagon za lutanjem izraženiji je kod mužjaka nego kod ženki. Uglavnom se javlja kada mužjak osjeti ženku u tjeranju, što ga navodi da krene u potragu za njom. Budući je ovaj nagon izuzetno jak, psi koji su ''zaljubljive prirode'' u potpunosti ignoriraju sve što se oko njih dešava, oglušuju se na dozive ili naredbe vlasnika jer imaju isključivo jedan cilj - naći ženku koja se tjera.Ovaj oblik ponašanja može se iskorijeniti isključivo kastracijom. Kastrirani pas je mirniji, privrženiji, a nagon za lutanjem se gubi.Kažnjavanje psa sklonog lutanju nije metoda izbora jer je previše zbunjujuća - pas nije u stanju shvatiti zašto ga kažnjavate (osim ako se ne radi o nečemu što je neposredno prije napravio).Osim toga, trudite mu se omogućiti dovoljno kretanja jer neki psi lutaju i iz tog razloga. Naime, ukoliko se pas premalo kreće (pogotovo ako se radi o lovačkoj pasmini kojoj je urođeno da se kreće više od ostalih pasmina), on nakuplja veliku količinu energije, koja počne predstavljati frustraciju. Kako bi sam riješio svoj problem, pas počne lutati. Što se tiče tjeranja, mužjaci nemaju specifične vremenske intervale i u principu su sposobni za parenje kad god osjete miris ženke koja se tjera. Upravo iz ovog razloga, kako biste suzbili seksualnu želju kod Vašeg ljubimca, ponovo bih Vam preporučila kastraciju.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 12.03.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica fox terijerka ponekad brzo nakon jela s lakoćom izbaci pojedenu hranu i opet ju pojede. Inače je zdrava, jede kombinaciju Eukanube i kuhanog - piletina, riža. Čitala sam da tome može biti uzrok deformacija jednjaka, međutim, kako smo prije godinu dana zbog gastritisa i povraćanja krvi bili na snimanju pod kontrastom, pretpostavljam da bi se to vidjelo. Inače, mislim da ju vaše osoblje čak i zna, imali smo dugo problema sa stolicom jer je došla jako bolesna od uzgajivača iz Mađarske. Pozdrav, Iva i Hana O: Povraćanje je uglavnom posljedica bolesti probavnog sustava. No, povraćanje se može javiti i kao popratni simptom nekih drugih bolesti (zatajenja bubrega ili jetre, kod piometre, pankreatitisa, Addisonove bolesti, trovanja, ketoacidoze i sl.). Ispovraćani sadržaj uglavnom se sastoji od ostataka probavljene hrane, primjesa žuči i/ili pjene.Pojava koja sliči povraćanju je regurgitacija, a ona označava izbacivanje sadržaja iz jednjaka. Javlja se kao posljedica gubitka tonusa jednjaka, što uzrokuje njegovo proširivanje (megaoesophagus) i stvaranje ''džepova'' u kojima se akumulira hrana. Zbog nemogućnosti da sadržaj potisne dalje u želudac, nedugo nakon obroka dolazi do izbacivanja, što se lako može zamijeniti sa povraćanjem.Regurgitirani sadržaj je neprobavljen, obično tubularnog izgleda, a površina mu je uglavnom prekrivena sluzavim omotačem. Povraćanje nakon jela može se javiti i ukoliko su granule previše sitne pa ih pas ne žvače, nego samo pohlepno guta. U tom se slučaju hrana ne počne probavljati već u ustima, nego odlazi direktno u želudac.Osim toga, gutanjem cijelih granula pas se naguta i zraka, koji će zajedno s neprobavljenom hranom opterećivati želudac. Iz tog si razloga životinja nastoji olakšati izbacivanjem sadržaja. Kod ovakvih situacija, vlasnik sam može pomoći prilagođavanjem režima hranjenja - psa treba hraniti u više manjih obroka dnevno, umjesto uobičajena dva obroka.Koji je pravi uzrok povraćanja kod Vaše ljubimice, mogao bi otkriti isključivo veterinar koji će najprije obaviti klinički pregled.Budući niste naveli koliko dugo traje ovaj problem, bez obzira na to što ste prije godinu dana obavili Rtg snimanje kontrastom, to je relativno dugi period u kojem je moglo doći do raznih promjena. Upravo iz tog razloga, možda bi bilo najbolje da psa odvedete na pregled pa, ukoliko kolege procijene da je potrebno, ponovo izvršite snimanje (i eventualne dodatne pretrage) jer se jedino na taj način može dobiti odgovarajuća dijagnoza i odrediti eventualna terapija.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 12.03.2008.