Pitajte veterinara

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog 4,5 mjeseci koji ima problema sa testisima! Radi se o tome da oba testisa postoje, zapravo su u kanalu, ali nisu spuštena! Pa vas molim da mi kažete nešto više o tome, da li nešto utječe na njihovo spuštanje? Inače sam iz Splita i konzultirao sam se s veterinarima ali na žalost njihova mišljenja su nedorečena! Među ostalim primio je 10-tak hormonskih injekcija i jako mali pomak vidim te se bojim da ne bi došlo do onog najgoreg a to je da se nikako ne spuste! Inače radi se o Kanarskom psu (perro de presa canario)! Unaprijed hvala, Toni O: Kriptorhizam je defekt u građi muških spolnih organa. Psu u skrotumu može nedostajati jedan ili oba testisa, pa govorimo o jednostranom ili obostranom kriptorhizmu. Proces spuštanja testisa se može podijeliti u tri faze: 1. spuštanje kroz trbušnu šupljinu od mjesta nastanka do preponskog prstena 2. stvaranje otvora u preponskom kanalu kroz koji testis izlazi iz trbušne šupljine 3. prolaz kroz preponski kanal i spuštanje u mošnju Poremećaj bilo koje faze može uzrokovati nepotpuno spuštanje jednog ili obaju testisa. Ukoliko je proces spuštanja nepotpun, testis može ostati bilo gdje od trbušne šupljine do iznad mošnji. Ponekad testis počne spuštanje, ali završi na krivom putu i na nekoj neuobičajenoj lokaciji (ektopični smještaj), ali obično nije daleko od mošnji. Putem koji testis putuje do skrotuma, može zapeti o različite prepreke, što rezultira kriptorhizmom. Testisi bi se trebali spustiti u skrotum najkasnije 2 - 3 tjedna nakon poroda, a u dobi od 6 - 8 tjedana bi se u svih muških životinja trebali moći napipati testisi u skrotumu. Kriptorhizam je nasljedna mana, koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo, preko nasljedno opterećenih majki. Stoga se mužjaci s ovim problemom isključuju iz uzgoja, odnosno predlaže se kastracija. Kastracija je opravdana i iz razloga što kriptorhidni testisi s vremenom podliježu neoplastičnim promjenama. Iz testisa koji su zaostali u ingvinalnom kanalu razvija se seminom, a iz testisa koji je zaostao u abdomenu razvija se tumor sertolijevih stanica. Tumorozno promijenjeni testisi, zbog povećanja obujma skloni su torziji. Liječenje kriptorhizma može se provesti se na dva načina: 1. gonadotropnim hormonima 2. operativno. Hormonskom terapijom se, na žalost,  ne uspjeva uvijek spustiti testise u skrotum. Orchiopexy je kirurška metoda spuštanja testisa, te njihovog fiksiranja u skrotumu. Ovaj zahvat se rijetko provodi u pasa, obzirom da se često javljaju komplikacije i recidivi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mužjaka, dobermana, starog 4 i pol godine. Unazad 7 - 8 mjeseci više puta sam bio kod veterinara zbog njegovih zadnjih nogu. Povrijedi se prilikom igre i onda ne može na nogu ili na noge. I inače je teško ustajao i to me iznenađivalo, budući da pas nije toliko star. Veterinar je govorio da je to zbog njegove pretjerane težine. Tada je imao 47 kg (sada ima 42 kg). I kad je pas izgubio na kilaži, problem se pojavio ponovo. Na naše inzistiranje uradili smo kompletne pretrage s rendgenskim snimcima i ustanovilo se da na jednom dijelu kralježnice između dva pršljena ima nekakvu "stvar". Veterinar je rekao da se ta stvar/tkivo pokušava povezati s ta 2 pršljena na kojima leži. Po njemu to bi bilo bolje za psa, jer tada ne bi imao bolove a taj dio kičme ne bi mogao pomjerati i kao to nije toliki problem. Također je rekao da svaki puta kada se pas naglo okrene, prilikom igre, da ta stvar napukne i to dovodi do upale i bolova. Pitali smo za odstranjivanje; rekao je da je već imao takve slučajeve i da se poslije operacije znalo pojaviti jos veće i preporučio nam da ne mislimo na operaciju. Savjetovao je da od sada pazimo kako se igramo s njim i da mu umanjimo sve nepotrebne okrete. Jako teško za psa kojem je 90% bilo zasnovano na igri! Uglavnom, pišem vam iz razloga da želim čuti vaše cijenjeno mišljenje. Pisao sam vam već i prije i bio sam zadovoljan vašim odgovorom i savjetima. Najbolji ste :) Unaprijed se zahvaljujem, puno pozdrava iz hladne Danske. MaxO: Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) generalizirana je bolest starenja sekundarna degeneraciji intervertebralnih diskova. Stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Obično nema pritiska na kralježničku moždinu ali je kralježnica imobilizirana na tom mjestu. Ako se stanje nastavi širiti mogu se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi mnogo je češća u starijih pasa. Smatra se da su joj osobito skloni njemački ovčari, bokseri i ostali psi velikih pasmina pasa, no u posljednje vrijeme došlo se do zaključka da se spondiloza može javiti bez obzira na pasminu ili spol. Točan uzrok bolesti nije razjašnjen, ali se zna da nije upalne naravi, promjene na kralježnici rezultat su nestabilnosti intervertebralnog prostora. Spondiloza je obično prisutna u pasa ne uzrokujući kliničke znakove. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka, no ova bol može biti i uslijed popratnog artritisa, cauda equina sindroma ili drugih problema. Nije u potpunosti razjašnjeno zašto ovaj poremećaj napreduje ali može započeti raskidanjem vlakana koje tvore prsten ili vanjski dio intervertebralnog diska. Posljedično, unutarnji disk izbija rastežući longitudinalni ligament i promiče pojavljivanje osteofita (stanica koje grade koštano tkivo) koji rastu iz tijela kralješka. Konačno a u ovisnosti o pasmini i anamnezi predaka, prostor između diskova je premošten koštanim tkivom. Prava ankiloza (kompletno spajanje u neprekinuti koštani most izmedu kralješaka) rjeđa je od jednog mosta ili pak nekoliko. Tek u rijetkim slučajevima osteofiti rastu prema kralješničkoj moždini te je ubadaju čime uzrokuju neurološke smetnje.Spondiloza se općenito može smatrati relativno blagim poremećajem u usporedbi sa displazijom kuka, displazijom lakta, Wobbler sindromom itd. Mnogi psi sa ovom bolešću žive sasvim normalno iako su ponekad ograničeni u kretanju i rasponu pokreta. U pojedinim slučajevima opaža se naglo pogoršanje stanja češće nego kontinuirano pogoršanje. Vrlo često spondiloza je i slučajan nalaz.Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli).Još ne postoji općenito prihvaćen kirurški zahvat jer se uklonjena kost jednostavno ponovno izgradi. Prognoza bolesti je ograničena jer se u potpunosti ne može izliječiti. Dugoročni problemi mogu nastati ako nastane kompletna ankiloza no ona se javlja u najtežim slučajevima i relativno rijetko. Ovo dovodi do abnormalnog načina hodanja i otežanog hodanja uz stepenice, otežanog skakanja i ostalih kretnji u kojima je važna pokretljivost kralješnice.Dakle, pripazite na vrstu kretanja. Ne mora to uvijek biti skakanje, brzo trčanje za loptom, trčanje po stepenicama; duga lagana šetnja sasvim može udovoljiti njegovim potrebama za aktivnošću. Hranite ga kvalitetnom lakoprobavljivom hranom s dobro izbalansiranom odnosom minerala. Uz ove preventivne mjere zasigurno ćete još dugo uživati sa svojim ljubimcem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovanje! Zanima me da li pas koji ima leptospire, bakterije stalno iz tijela izlučuje putem urina, ili ih nakon antibiotske terapije prestane izlučivati? Da li se one, kada se jednom "nastane" u bubrezima, mogu uništiti antibiotikom ili su prisutne doživotno u tijelu zaraženog psa? Da li se leptospiroza prenosi i slinom sa zaražene životinje na čovjeka u akutnoj ili kroničnoj fazi bolesti? Čula sam puno kontradiktornih mišljenja različitih veterinara o ovoj bolesti, pa me zanima Vaše mišljenje. Unaprijed puno hvala, Lidija Što je leptospiroza? O: Leptospiroza je akutna do kronična zarazna bolest mnogih vrsta toplokrvnih životinja. Leptospiroza je također i zoonoza što znači da se sa životinje može prenijeti i na čovjeka. Simptomi, uzročnici i osobine leptospiroze Klinički se očituje septikemijom, hemolitičkom anemijom, žuticom, intersticijskim nefritisom, krvavom mokraćom, pobačajem u mnogih vrsta, osobito u krava i krmača. Uzročnici bolesti su patogene leptospire klasificirane u vrstu Leptospira interrogans. Leptospire mogu u vodi, osobito u vodama stajačicama (barama), preživjeti tjednima. U mulju se mogu održati do 183 dana. Kiseline i lužine ih vrlo brzo unište. Temperatura od 45 - 55°C ih ubija za 10 - 60 minuta. Leptosira interrogans je proširena u cijelom svijetu. Leptospire se mjesecima izlučuju mokračom (leptospirurija) inficiranih životinja i mogu preživjeti izvan organizma. U neutralnoj do blago alkaličnoj mokrači leptosire prežive dulje. Zato biljojedi imaju značajniju ulogu u prenošenju leptosira od mesojeda čija je mokrača kiselija. Česte kiše i topla ili umjerena klima pogoduju njihovu preživljenju više nego iznimno suha klima ili krajnje niske temperature. Leptospiroza se iz tih razloga javlja češće ljeti i u jesen. Kako se prenosi leptospiroza? Bolest se prenosi izravnim kontaktom s mokraćom koja sadrži leptospire ili kontaminiranom vodom, hranom, tlom ili predmetima. Leptospiroza se još izlučuje plodnom vodom i ovojnicama, mlijekom, spermom i slinom. Svi sisavci (i čovjek) mogu biti inficirani leptospirama i mogu ih izlučivati. Sitni glodavci su važan izvor infekcije (štakor, miš). Oni često udomaće i izlučuju leptospire, te svojim izlučevinama kontaminiraju okoliš. U pasa većina infekcija leptosirama ima subklinički oblik. Obično najteže obole psi mlađi od godinu dana. Leptospiroza kod ljudi Čovjek se najčešće inficira preko mokraće pasa. Simptomi bolesti u čovjeka mogu biti vrlo blagi, slični simptomima gripe i redovito ih prati vručica. Kod teškog oblika bolesti promjene su izražene na središnjem živčanom sustavu, jetri (žutica) i bubrezima uz vrlo naglašene gastrointestinalne simptome. U liječenju leptosiroze čovjeka primjenjuju se antibiotici. Sigurna dijagnoza leptospiroze se postavlja laboratorijskim nalazima. Svakako Vam savjetujem, ukoliku sumnjate na zarazu, da posjetite svog liječnika opće prakse kako bi Vas uputio na daljnje pretrage. Još informacija o leptospirozi možete pronaći ovdje. Za sve daljnje upite i nejasnoće u vezi leptospiroze obratite se Veterinarskom fakultetu, Zavodu za zarazne bolesti domaćih životinja, jer je to jedini Zavod koji ima referentni laboratorij za leptospirozu u cijeloj Republici Hrvatskoj.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jazavčara starog godinu dana, prije 2 tjedna primijeto sam da mu nakon duže šetnje mišići s gornje strane vrata jako pulsiraju. Inače je živahan, normalno jede, trči i sve ostalo radi kao i do sada. Nakon određenog vremena, kada malo odmori, sve opet bude normalno, pulsiranje prestaje. Je li  to od umora ili mu nešto nedostaje? Neki vitamin? Hranim ga Royal Canin juniorom. Unaprijed hvala! Krešimir O: Jazavčar je lovački pas sa snažnom muskulaturom koja mu omogučava pokretljivost i izdržljivost.  Budući da psi nemaju ključnu kost to im omogučava veliku pokretljivost prilikom trčanja. Prednje noge psa nose više od 60 % njihove tjelesne težine. Pas ima tri vrste mišića: glatko mišićje koje nadzire pokrete organa, srčani mišić koji pokreće srce i skeletno mišićje koje je pod utjecajem volje psa. Budući da Vaš pas ne šepa (ne pokazuje znakove hromosti) najvjerovatnije se radi samo o trzanju mišića. Moguće je ipak i da se kod Vašeg psića možda radi i o miozitisu, koji pripada prikrivenim povredema. Miozitis je upala koja se odvija u mišićnom vezivu (perimiziju), ali može doći i do oštećenja mišićnih vlakana kod produktivne upale ili poremećaja u ishrani mišića (upalni procesi rezultirat će degenerativnim procesima u mišićnom parenhimu). Tok bolesti može biti akutan ili kroničan. Kroničan tok bolesti karakterizira jako bujanje intersticija. Upala mišića najčešće nastaje zbog gnječenja, istezanja, može nastati i zimi (miozitis reumatica), može nastati i zbog traume tupim predmetom.Kako biste bili sigurni da je Vaš psić potpuno zdrav, odvedite ga svom veterinaru na pregled. Odabir hrane je odličan i tako se i dalje nastavite brinuti o njemu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Na početku da pohvalim vašu stranicu, do sada ste mi jako puno pomogli. Imam štene ženku shi tzu staru šest mjeseci koja unazad dva mjeseca ima problema s ušima, tj. pojačano izlućivanje smeđeg sekreta izrazito neugodnog mirisa. Bili smo kod veterinara, dobila je dvije inekcije, kapi otiprin. Nakon toga se pokazalo malo bolje da bi opet sve to buknulo, uz naravno terapiju kapima.  Veterinar joj je dao opet inekciju i uzelo bris. Nalaz je uredan i ne pokazuje nikakvu bakteriju. Sad ispada da je neka alergija. Zanima me kako otkriti na što je alergična? Jede royal canin hranu namjenjenu toj pasmini i nagradne kekse. Ne znamo što napraviti, tolike inekcije i konstantno uzimanje kapi, da li je to uopće i zdravo, a ne pokazuju nikakvo poboljšanje. U iščekivanju vašeg odgovora unaprijed zahvaljujem, Elene O: Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvukovodu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečištoće i mrtvim dlakam iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito čupanje mrtve dlake kod pasa koji imaju mrtvu dlaku u ušima i sl), dolazi do problema s ušima kod pasa.Upalu vanjskog slušnog kanala (otitis externa), najčešće uzrokuju bakterije, gljivice i paraziti. Upalne promjene mogu biti i posljedica alergija ili se javljaju kao kožna reakcija vanjskog zvukovoda po upali analnih vrećica. Upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa) je najčešća bolest pasa i mačaka, a mogu je uzrokovati svi uzroci koji uvjetuju razvoj ekcema ili dermatitisa. Kod dugouhih pasa često se rastvara cerumen i draži kutanu prevlaku vanjskog slušnog kanala. Kod kupiranih pasa prašina i vlaga imaju posebnu ulogu. Uzrok upale vanjskog slušnog kanala mogu biti i strana tijela kao što su klasić od trave ili divlji ječam. Klinički se bolest manifestira tako da životinja češe uške, trese glavom i drži glavu nakoso, tako da oboljelo uho leži niže. U akutnim slučajevima vanjski slušni kanal je naotečen, zažaren je i osjetljiv te prekriven gnojnim ili seroznim eksudatom. Ponekad iz uha može izlaziti gnoj, a dlake su na dnu uške slijepljene (otoreja). U kroničnim slučajevima nađe se crno smeđa i smrdljiva, ceruminozna masa.Alergeni su najčešće proteinskog podrijetla, a mogu biti i tvari koje nisu bjelančevine. Najčešći alergeni za pse su govedina, piletina, puretina, mliječni proizvodi i pšenica, međutim da bi točno utvrdili o kojem se alergenu radi, potrebno je psa odvesti na alergo testove. Nisam sigurna da li ih ima Veterinarski fakultet u Zagrebu, ali sigurno znam da u Ljubljani na Veterinarskom fakultetu vrše taj tip pretraga. Također u dogovoru sa svojim veterinarom možete pokušati psića staviti na medicinski program za alergije:- Royal Canin Hypoallergenic dehidrirana hrana, sadrži hidrolizirani pileći protein, odnosno protein razbijen na sitne molekule i kao takav ne može ući u alergijsku reakciju.- Royal Canin Sensitivity Control dehidrirana hrana sa ribom i konzervirana hrana sa piletinom i patkom.- Hills z/d low alergen i z/d ultra allergen free, dehidrirana hrana sa hidroliziranim proteinom.- Hills d/d dehidrirana hrana koja dolazi u tri okusa, s patkom, jajima i lososom te u konzerviranom obliku sa janjetinom i lososom.- Eukanuba Dermatosis Formula u dehidriranom obliku sa ribom te u konzerviranom obliku.Sve navedene medicinske hrane su visoko probavljive, omogućavaju laganu apsorpciju sastojaka, smanjuju alergijsku reakciju, poboljšavaju stanje kože i dlake.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam nekoliko pitanja vezanih za mog psa, star je 3,5 mjeseca i križanac je pekinezera. Naime, u zadnje vrijeme stalno jede drvo. Kad nađe štapić pojede ga u sekundi i stabiljke cvijeća sam trga i jede. Zanima me da li ga možda bole zubi jer je još malen, isto tako zadnjih dana si pravi grbu na leđima, kao mačka se napuše, a često pronađe i kakvu kost pa je pojede. Hranim ga prdigreeom i chapi konzervama i keksićima u odgovarajućoj porciji ali on nikad nije dovoljno sit. Unaprijed hvala, Martina O: Žvakanje i griženje je prirodno za pse. Svi psi istražuju svijet sa svojim ustima, a naročito dok su štenad. Postoji mnoštvo razloga zašto ovo čine ali jedino što možemo učiniti je odučiti ih od ove loše navike te obratiti pažnju da ne uzmu nešto što bi im naštetilo zdravlju. Rast zubiju, neugoda, monotonija i nedovoljno kretanja su pogodovni faktori. No, žvakanje može biti usmjereno i na neprikladne predmete kao što je namještaj, jastuci i cipele te bilo kakav predmet u prirodi (drvo, kamen i sl.). Na Vama je da naučite psa što smije, a što ne smije žvakati. Jedan od načina je da mu ponudite velik izbor igračaka. Kad izabirete igračke za Vašeg psa, uvijek morate voditi računa o tome što je sigurno za njega. Igračke za žvakanje uvijek bi trebale biti odgovarajuće veličine prema veličini psa. Uzice, gumbi ili tkanine u komadićima trebali bi se izbaciti iz popisa igračaka. Postoje i neke igračke koje bi se smjele dati isključivo pod Vašim nadzorom. Npr. igračke od špage i plišane igračke sa punjenjem. Ako se progutaju mogu uzrokovati gušenje ili obstrukciju crijeva. Sve igračke koje zvižde strogo morate nadzirati jer većina pasa teži tome da uništi zviždalicu iz igračke koju nakon toga može progutati. Dobro je mijenjati igračke; ako se prestane igrati sa jednom, uklonite je. Za nekoliko tjedana ponovno mu je ponudite. Imajte na raspolaganju različite igračke za Vašeg psa.Također je bitno u šetnji uočiti trenutak kada se saginje prema uočenom neželjenom predmetu i naglo ga povući te odrješito reći "NE!" ili "PUSTI!". A čim ispusti pedmet nagraditi ga omiljenom poslasticom i vedrim tonom glasa. Zatim, preusmjerite pažnju Vašeg štenca s predmeta te započnite s igrom. Naučite ga igre "lovi" i "nosi" (npr. štap ili igračku), što će mu usta zadržati zaposlenima. Ako radite s njim svaki put kad ste vani kroz kratak vremenski period štene će poboljšati svoje ponašanje. Ako ga držite vani u stalnom pokretu potičući ga da Vas slijedi odagnati ćete mu misli na nepoželjne predmete. Također, možete ga ograničiti stavljanjem brnjice.Psu bi trebali pružiti fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost, a naročito prije nego ga ostavite samog. Nahranite ga prije odlaska, ostavite mu za igru neku zanimljivu igračku za pse, a da se ne osjeća potpuno usamljen ostavite upaljen radio ili televizor. Psi vole žvakati, pa je i u slučaju Vašeg psa igračka najbolji izbor. Osim toga, uz pomoć igračaka pas može vježbati svoj um i osjetila. Neke igračke za žvakanje su iznutra šuplje i mogu se napuniti ukusnim poslasticama. Izvlačenje hrane iz njih predstavlja izazov koji će psa zaokupiti duže vrijeme. Neke igračke su napravljene tako da ih pas nosom gura po podu i dok se igračka kotura, iz nje ispadaju komadići hrane. Pas će vrlo rado prihvatiti i igračke koje pište, zatim loptice ili mekane imitacije manjih životinja. No, sve to neće biti dovoljno ako dugo izbivate. Ako ste u mogućnosti, zamolite nekog da izvede psa u šetnju i poigra se s njim. 

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dobermanku staru 8 godina. Posljednja dva dana se neobično ponaša, odbija hranu i stalno spava. I prije se znala tako ponašati, no danas sam na njoj pronašla krpelja. Bio je toliko malen da smo ga jedva primjetili i žarko crvene boje. Odmah sam ju odvela veterinaru. Nije bio siguran radi li se o piroplazmozi, rekao mi je da ju taj krpelj još nije mogao izazvati, ali možda je bio neki drugi. Nije imala povišenu temperaturu te se dvoumio da li da joj da terapiju. Prevencije radi, ipak joj je dao imizol, simivet retard i plivacor. Znam da lijek izaziva oštećenje jetre i bubrega, pa me zanima koliko je to opasno, pošto je već jednom imala piroplazmozu i što joj se može dogoditi? Kolika su ta oštećenja i što ako joj krpelj ponovno prenese bolest? Zanima je i da li ima neko sigurno rješenje protiv krpelja, čula sam da su neki psa cijepili. Znam da postoje i privjesci, koliko su oni efikasni? Hvala, Silvestra O: Piroplazmoza (babezioza) je bolest pasa koju uzrokuju endoglobularna protozoa Babesia canis. Uzročnike bolesti prenose krpelji šikare, a parazitiraju u eritrocitima invadirane životinje. Svojim umnažanjem ovaj parazit uništava eritrocite, iz kojih se oslobađa hemoglobin, a kao poslijedica javlja se hemolitička anemija.Piroplazmoza je češće akutnog toka, a očituje se vrućicom, opsežnim propadanjem eritrocita, žuticom, anemijom, a katkad i hemoglobinurijom. U psa su mogući i živčani simptomi pri oštećenju mozga zbog začepljenja moždanih kapilara. Ako životinja prebrodi krizu, bolest prelazi u kroničnu koja se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana. Dijagnosticira se pregledom krvnog razmaza i serološkim pretragama. U terapiji se najčešće koristi imidocarb diproprionat (Imidocarb, Imizol) apliciran u dozi 3 do 5 mg/kg. Uz ovu terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti.Terapijom se ne uništava parazit u potpunosti pa je moguća pojava relapsa bolesti, a psi koji su preboljeli piroplazmozu ne bi smjeli biti donori krvi za transfuziju.Preparat Imizol korišten u terapiji svojim djelovanjem može uzrokovati i oštećenja jetre i bubrega kod pacijenta.Studije toksičnosti pokazale su da se kod pasa koji su primali ovaj preparat javlja značajan porast vrijednosti jetrenih enzima u serumu, ali se te vrijednosti nakon nekog vremena vraćaju u normalu.Jetra i bubrezi imaju funkciju da detoksiciraju i izluče sve toksine unešene u organizam ili nastale kao produkt biokemijskih reakcija u organizmu. Zbog takve funkcije jetra ima izuzetno visoku sposobnost regeneracije i ovisno o tome u kakvom je stanju jetra bila prije terapije, kao i o tome kakve posljedice je ostavila sama bolest, ovisit će i funkcionalna sposobnost i zdravlje jetre nakon bolest i terapije.Svaki lijek koji se unosi u tijelo djeluje na određene organe u tijelu i sudjeluje u određenim biokemijskim procesima u tijelu zbog čega se uz željeni učinak mogu javiti i određene nuspojave. Stupanj tih nuspojava ovisi o lijeku, ali i o zdravstvenom stanju samog organizma.Prije stavljanja lijeka u promet provode se studije toksičnosti i sigurnosti primjene da bi se odredilo koliko učinak nekog lijeka opravdava opasnost od mogućih nuspojava.Moj savjet je da neko vrijeme nakon što se pas oporavi napravite kompletnu krvnu sliku i provjerite vrijednosti jetrenih enzima i drugih biokemijskih parametara stanja organizma. To je jedini način da se objektivno ocijeni stupanj mogućih oštećenja i nakon toga prikladnim preparatima olakša oporavak organizma.Na žalost, za sada ne postoji cjepivo protiv piroplazmoze i jedini efikasan način zaštite od bolesti je zaštita od krpelja.U tu svrhu možete koristiti neki od preparata tipa Frontline, Advantix, razne antiparazitske ogrlice itd. Jako je bitno da se preparati koriste redovito, osobito u vrijeme najveće aktivnosti krpelja (proljeće i jesen). Uz primjenu antiparazitika, potrebno je psa dobro pregledavati nakon šetnje kako biste otkrili krpelja koji se možda zakačio, jer niti jedno sredstvo zaštite ne djeluje 100%. Obzirom da novi krpelj treba provesti na psu 2 - 3 dana da bi mogao prenijeti uzročnika bolesti, redovna kontrola i pravovremeno uklanjanje krpelja može biti presudno u sprječavanju bolesti.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koje su posljedice ako pas pojede preslani obrok? Romana. O: Sol je neophodna svim živim organizmima. Koncentracija natrija i klora u organizmu toliko je bitna da više mehanizama na razini stanice održava pravilan odnos ova dva elektrolita. Koncentracija natrija je oko 30 puta veća unutar stanice, dok je koncentracija klora oko 10 puta manja unutar stanice nego izvan stanice. Ova razlika u koncentraciji elektrolita doprinosi stvaranju razlike u elektrokemijskom naboju stanične membrane što se naziva membranski potencijal Natrij i klor sudjeluju u regulaciji količine vode unutar i izvan stanice, natrij pomaže u prijenosu nutrienata u stanicu i odstranjivanju otpadnih produkata metabolizma stanica dok klor sudjeluje u regulaciji acido-bazne ravnoteže u organizmu. Klor također sudjeluje u stvaranju želučane kiseline koja sudjeluje u probavi hrane. Smatra se da organizam u mirovanju troši oko 20% energije u svrhu održavanja odnosa elektrolita na razini stanične membrane što dovoljno govori koliko je pravilan odnos ovih elemenata bitan za organizam.S obzirom da se većina pasa danas hrani gotovom izbalansiranom hranom za pse, posljedice nedostatka natrija i klora u prehrani su izuzetno rijetke. Deficit ovih elektrolita u organizmu puno se češće događa kao poslijedica pojačanog gubljenja elektrolita uslijed dugotrajnog proljeva i povraćanja. Zbog toga je bitno psa koji duže povraća i/ili ima proljev obavezno odvesti veterinaru.Trovanje pasa kuhinjskom soli (natrij klorid) u pravilu se ne dešava kod pasa koji imaju na raspolaganju dovoljnu količinu pitke vode. Dok god pas ima na raspolaganju dovoljno pitke vode i nema oštećen mehanizam regulacije koncentracije minerala u organizmu, višak unešenih elektrolita natrija i klora izlučuje se putem bubrega u urinu.Ukoliko je došlo do unosa veće količine soli u organizam, a iz nekog razloga pristup pitkoj vodi je onemogućen - koncentracija u organizmu može znatno porasti i dovesti do trovanja. Klinički znakovi trovanja su prvenstveno neurološki, grčevi, sljepoća, dehidracija kao poslijedica pojačanog mokrenja te smrt u roku 24 sata. U literaturi se navodi da je letalna doza za psa 4 grama na kilogram tjelesne težine.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me sve o pasmini Yorkshire Terrier. Hvala, Ana O: Yorkshire Terrier je mala pasmina pasa, odrasli psić dosiže visinu od 15 - 17 cm, težine do 3,2 kg, živi preko 15 godina. Uzgajaju se već preko 100 godina. Uzgajani su u početku da budu mali lovci, danas to više nisu, ali je ta osobina malog lovca i ratnika ostala zabilježena u njihovim genima i vrlo su znatiželjni, hrabri i uvijek spremni na svaku avanturu što ih ne rijetko dovodi u velike nevolje i nezgode. Vlasnici ih moraju zato neprestano imati pod kontrolom, uza sebe i na povodniku( vodilici). Zlatno smeđe su boje s crnim paležom, duge, sjajne i fine dlake poput svile koja se proteže od kičme i pada s obje strane do poda. Ako se ne izlažu na (psećim izložbama), vlasnici ih obično šišaju na kraću dužinu.Vrlo su živahnih pokreta, crnog malog nosića i očiju, normalnog škarastog zubala, ušiju u obliki slova "V", vrlo obilne i duge dlake na području glave te je nužno vezivati je u repić da se ne bi prljala pri hranjenju i da mu vidno polje bude što preglednije, zato većina vlasnika trima dlaku na glavi svojih ljubimaca. Mala su pasmina, uvijek spremni na igru i avanture, jako su energični, hrabri, pametni i vrlo lojalni svojim vlasnicima, a sumnjičavi prema strancima i gostima u kući. Agresivan je prema drugim psima, posebno manjim od sebe, bolje se slažu s odraslijom djecom. Lako uče i treniraju, tvrdoglavi su i zahtjevaju punu pažnju svojih vlasnika i energično brane svoj teritorij (stan) i ne smije im se popuštati u odgoju jer postaju neurotični i neumjerno tada laju, nužno je odučiti ih od toga. Uza sve to oni su jedni od naobožavanijih malih pasmina, jer osvajaju svojom umiljatošću, slatkoćom i energijom "malog ratnika". Uglavnom pate od bronhitisa i problema zubnog propadanja, od paraliza ekstrermiteta uzrokovanim hernijom diska leđnih kralježaka. Skokovi i padovi dovode do lomova ionako već malih i fragilnih kostiju. Peporuka je hraniti ih isključivo premium suhom hranom Hill's, Eukanuba (od nedavno možete nabaviti hranu koja je posebno pripravljena za ovu pasminu), Royal Canin za male pasmine, zbog zdravlja usne šupljine i koštanog sistema (prethodno navedeni problemi). Lako se prilagode životu u stanu i vrlo su aktivni unutar njega, osjetljivi su na hladnoću i preferiraju boravak u toplom okolišu. Potrebna je DNEVNA briga o njegovoj dlaci, jer za izložbe ona mora biti bezprijekorne boje, izgleda i sjaja što se postiže brižnim i ispravnim češljanjem (ne čupanjem) dlake, vezivanjem u repić na glavi i vezivanjem ostale dlake na tijelu pomoću svilenih papirića da bi se očuvala duljina i kvaliteta, kupanjem sa specijalnim šamponima namijenjeni za tu vrstu dlake (BIO GROOM, RING 5 i dr.). Nažalost pravu tajnu o njezi dlake terijera znaju samo stari i iskusni uzgajivači i " groomeri". S obzirom da su mali psi, lako ih je voditi s nama na putovanja u tzv. transporterima koje možete nabaviti u PET CENTRU, a vole boraviti u njima i kad niste na putu, spavaju preko noći u njima jer im je nužan osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.Ako želite nabaviti ovu pasminu obratite se Hrvatskom kinološkom savezu u Zagrebu koji će vam dati željene podatke o uzgajivačima, trenutnim leglima u Hrvatskoj i izložbama pasa. Moja je preporuka da posjetite što više izložbi, jer ćete tamo najviše doznati i naučiti o željenom psiću.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi molim Vas reći nešto o upali dušnika? Hvala, Dajana O: Upala dušnika ili tracheitis, javlja se kao samostalno oboljenje ili u okviru nekih drugih bolesti zaraznog i nezaraznog karaktera. Kao samostalno oboljenje uzrokovano je virusnom infekcijom, rijeđe bakterijskom (Staphilococcus spp.) i gljivičnom ili se početna virusna infekcija komlicira bakterijskom infekcijom. Kao sekundarno oboljenje najčešće se javlja kod zaraznih bolesti kao što su štenećak, herpes virusne infekcije te zarazni kašalj (adeno virus) u pasa, dok kod mačaka se javlja kod zaraznog rinotracheitisa, calici virusne infekcije, mačje influence itd.   Od nezaraznih bolesti može biti posljedica alergijskih reakcija, rinitisa, pharyngitisa,laryngitisa itd. Razvoju bolesti pogoduju loši zoo-higijenski uvjeti, mehanički pritisak (ogrlica, lanac), hladna voda itd. Upala dušnika očituje se jakim kašljem, koji provaljuje na mahove, a pritiskom na grkljan ili dušnik vrlo se lako može izazvati. Kašalj je promukao, često vlažan, bolan i učestao. Životinja kašlje spontano, naročito ako je na hladnoći ili je izložena dimu cigareta i sl. Grkljan i dušnik su umjereno osjetljivi na pritisak. Nad grkljanom i dušnikom čuje se pooštren dišni šum popraćen hropcima, najčešće kada je sluznica jače edematozna i pokrivena sekretom ili membranama fibrina. Bolest se može prošitiri na bronhije i pluća, što dodatno komplicira stanje životinje. Opće stanje životinje u većini slučajeva nije promijenjeno, apetit je očuvan, tjelesna temperatura je u fiziološkim granicama. Ako se bolest komplicira, životinja će imati problema s gutanjem, smanjit će se apetiti, a tjelesna temperatura je povišena.Najvažnije je reagirati odmah i životinju odvesti veterinaru. Na temelju kliničkog pregleda i drugih dijagnostičkih zahvata , određuje se terapija. Ukoliko se radi o nekompliciranom tracheitisu, terapija je simptomatska, što uključuje primjenu antitusika i vitamina. Ukoliko je došlo do promjene općeg stanja životinje primjenjuje se pareneteralno antibiotici.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo 9 mjeseci starog labradora. U posljednje vrijeme, kada nas nema doma, izgrizao je sve štokove i vrata u stanu. Inače, dok je bio manji i ostajao doma sam, nije grizao ništa, osim gumene šlape. Zanima me zašto je to odjednom počeo raditi? Hvala, pozdrav, Marta O: Psi su društvena bića, te nerijetko teško podnose samoću. Mlade jedinke su pune energije, a njihova potreba za aktivnošću ponekad neugodno iznenadi vlasnike. Osim toga, bez prave motivacije i prepušteni samima sebi, oni se dosađuju. Tako najčešće počinju gristi različite predmete u stanu, a štokovi i vrata su odlična meta. Neki psi laju i zavijaju, dok neki ponavljaju ritmične pokrete tijelom ili sl. S vremenom, ovo može postati loša navika. Stoga treba na vrijeme spriječiti dosadu.   Psu bi trebali pružiti fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego ga ostavite samog. Nahranite ga prije odlaska,  ostavite mu za igru neku zanimljivu igračku za pse, a da se ne osjeća potpuno usamljen ostavite upaljen radio ili televizor. Psi vole žvakati, pa je i u slučaju Vašeg psa igračka najbolji izbor. Osim toga, uz pomoć igračaka pas može vježbati svoj um i osjetila. Neke igračke za žvakanje su iznutra šuplje i mogu se napuniti ukusnim poslasticama. Izvlačenje hrane iz njih predstavlja izazov koji će psa zaokupiti duže vrijeme. Neke igračke su napravljene tako da ih pas nosom gura po podu i dok se igračka kotura, iz nje ispadaju komadići hrane. Pas će vrlo rado prihvatiti i igračke koje pište, zatim loptice ili mekane imitacije manjih životinja.   No, sve to neće biti dovoljno ako dugo izbivate. Ako ste u mogućnosti, zamolite nekog da izvede psa u šetnju i poigra se s njim. Za zaštitu štokova i vrata nanesite sprej na bazi eteričnih ulja koji mirisom odbija pse. U ponudi Pet centra je više takvih preparata, a naše osoblje će Vam rado pomoći pri izboru. Isto tako, vjerujem da ćete u velikoj paleti igračaka pronaći one koje će potaknuti Vašeg ljubimca na igru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zbog problema s kožom svom sam psu počela davati Biotin pastu i Derm-caps (Petvital-Canina). Također, pije i vitamine Vita-bon. Da li je ta kombinacija dobra te koliko psu vremenski smijem davati te kapsule? Da li prekinuti nakon prestanka tegoba ili mogu nastaviti i dalje? Unaprijed zahvaljujem, Mira O: Kako niste naveli čime hranite psa, navest ću opće smjernice vezane uz dodatke prehrani koje ste naveli. Ovo naglašavam stoga što se različite vrste hrane, pripremljene u kućanstvu ili kupljene kao gotove hrane za pse, bitno razlikuju po sirovinama i po sastavu. Esencijalne masne kiseline organizam psa ne može stvoriti sam, već se moraju unositi svakodnevnom prehranom. Kod nedovoljnog unosa masnih kiselina mogu se pojaviti različiti simptomi: hrapava isuha koža i dlaka, ispadanje dlake i ekcemi, seboreja, prhut, kožne alergije i infekcije, usporeno zacjeljivanje rana, poremećaji pri rastu, reduciran tonus mišića te masna degeneracija jetre.Povećana potreba za masnim kiselinama javlja se u rastu, laktaciji, stresu, pri deficitarnoj prehrani, prehrani bogatoj šećerom, kožnim alergijama, liječenju kortizonom i dr.Petvital derm caps sadrže niz masnih kiselina zajedno sa specifičnim vitaminima i elementima u tragovima. Preporuča se kombinirati s pripravcima koji sadrže biotin. Kapsulu je najbolje životinji staviti direktno u usta ili pomiješati s hranom. Za psa s lošim stanjem kože i dlačnog pokrivača preporuča se započeti s intenzivnom kurom. To znači da bi životinji u periodu od oko 2 tjedna svakodnevno trebali dati po 1 kapsulu na svakih 10 kg težine. Nakon završene kure, daje se ista količina 3 puta tjedno. Kao preventiva, ista količina se daje 2 puta tjedno.Biotin (vitamin H) je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Esencijalna je tvar u metabolizmu proteina, ugljikohidrata i masti. Meso i mesne prerađevine sadrže premalo biotina, a gotovo ga uopće nema u povrću i biljnim preparatima. Stoga je obogaćivanje hrane za pse biotinom mjera sprječavanja oboljenja kože i dlake. Potrbe za biotinom posebno su izražene kod linjanja, pa se svakako preporučaju u tom periodu (dva puta godišnje). Preparati biotina trebali bi se dodavati kroz 6-8 tjedana. Kako unos ovog vitamina zavisi o načinu prehrane psa, potražite na deklaraciji proizvođača sadrži li ga hrana koju jede Vaš pas. Predoziranje nije moguće, jer se višak biotina izlučuje iz tijela.Vita-bon je vitaminsko - mineralni dodatak prehrani za pse. Preporučena doza je jedna tableta dnevno kroz mjesec dana, a pripravci se proizvode za tri kategorije pasa (mali, srednji i veliki). Ovisno o načinu prehrane, može poslužiti kao dodatak kroz cijelu godinu, ali s tim da dajete po jednu tabletu 1 - 2 puta tjedno.Predozirani unos nekih od vitamina (A, D i E) kao i nekontrolirani unos određenih minerala (npr.kalcij) može ozbiljno narušiti zdravlje psa.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Našoj je kujici pregledom ušiju veterinar ustanovio šugarce. Trenutno joj s Otifry otopinom čistimo uši. Dobili smo i neku mješavinu kapi koje bi trebalo kapati 7 dana pa 8 pauza pa opet 7 itd. Još nismo počeli sa kapanjem. Prije 17 dana stavili smo joj ampulu Advantixa, pa pretpostavljam da zbog toga nismo dobili lijek u obliku ampule koja se stavlja na vrat i ubija šugarce. Zanima me za koliko bi joj dana smijeli staviti tu ampulu protiv šugaraca jer mi se ampula čini mnogo jednostavnija od kapanja ušiju koje nam inače stvara velike probleme! Hvala na odgovoru!VladoO: Ušni šugarci jedan su od najčešćih uzroka zdravstvenih problema uha pasa i mačaka.Uzročnik je šugarac Otodectes cynotis, koji parazitira u vanjskom ušnom kanalu, ali se može proširiti i na ostale dijelove tijela. Psi se najčešće infestiraju preko mačaka, a iako izuzetno rijetko, paraziti mogu prijeći i na ljude. Životni ciklus ušnih šugaraca traje 21 dan za vrijeme kojeg prođu 4 razvojna stadija; od jaja preko larve i nimfe do adulta - odraslog parazita.Šugarci se hrane ušnim lojem i ostacima epitelnog tkiva, ali za razliku od nekih drugih šugaraca ne ulaze u kožu. Kretanjem i hranjenjem unutar vanjskog ušnog kanala izazivaju iritaciju i sekundarno upalu. U uhu se može istovremeno nalaziti tisuće ovih sitnih parazita koji puze po vanjskom ušnom kanalu i ako se dugo nalaze u uhu mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.Iziritirana stijenka vanjskog ušnog kanala pogodno je mjesto za razvoj raznih bakterijskih i gljivičnih kultura, što dovodi do još jače iritacije i nelagode za životinju te težeg liječenja. Ovisno o prirodi sekundarne infekcije dolazi do stvaranja obilnijeg iscjetka iz uha koji može postati i gnojan. U pravilu, ušni šugarci ne probijaju stijenku bubnjića ali kod jake i dugotrajne invazije popraćene jakom sekundarnom infekcijom može doći do proboja bubnjića i patologije srednjeg uha što može dovesti kod životinje do poremećaja orijentacije, gubitka ravnoteže i neuroloških problema. Životinje zbog jakog svraba intenzivno češu uho, što dovodi do ozljeda okoline uha i sekundarnih infekcija okolne kože.Simptomi su trešnja glavom, češanje uha i posljedične ozljede okolice uha, pojačano stvaranje crvenkasto-smeđeg do crnog cerumena u uhu te iscjetka .Šugarci se mogu vidjeti pregledom uha otoskopom kao male bezbojne grinje koje pod jakim svjetlom gmižu po unutrašnjosti uha.Postoji više antiparazitskih sredstava koja djeluju na ušne šugarce, a jedno od njih je pripravak u ampulama Stronghold koji se nanosi na kožu.Moj savjet je da nastavite terapiju koju Vam je preporučio veterinar i da se držite danih preporuka o terapiji. Iako je nakapati kapi u uho puno teži zadatak nego staviti ampulu na kožu, terapija kapima će djelovati i na upalu uha koja je nastala kao poslijedica ušne štuge te smanjiti iritaciju, bol i posljedično češanje kod životinje. Započetu terapiju uvijek je potrebno provesti do kraja, osim naravno u slučajevima kada bi terapija štetila životinji.Potrebno je također napomenuti da Stronghold štiti životinju od buha i ušiju ali ih ne štiti od krpelja. U ovo vrijeme intenzivne aktivnosti krpeljima i opasnosti od svih bolesti koje krpelji prenose mislim da je sigurnije da ušne šugarce riješite putem kapi za uši a psa i dalje štitite od vanjskih parazita putem Advantixa ili nekog drugog pripravka koji štiti i od buha i od krpelja.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku Westya staru 2.5 mj. Primjetila sam da u zadnjih  dva dana ima sluzavu stolicu, a danas je nakon doručka povratila sve što je pojela. Prije i nakon toga ponaša se normalno, zaigrana je i dalje. Hranim ju dehidratom Eukanuba, ujutro s pomješanim mlječnim proizvodom. Primila je dva cjepiva i čišćena je protiv glista. Da li da odem do veterinara ili da sama pokušam to smiriti s nekom dodatnom hranom? Da li je dobro što joj dajem samo dehidrat ili bi trebala povremeno promjeniti s konzervom dok je još mala? Preporučili su mi Pedigree junior vrećice. Da li je to kvalitena hrana? Mislim da je vrijeme za prvo šišanje, da li je to prerano? Hvala u naprijed. IvaO: Uzroci povraćanja u štenadi mogu biti različiti: halapljivo uzimanje hrane, nedovoljno žvakanje prilikom uzimanja hrane, prejedanje, endoparaziti (gliste), zatim povraćanje može biti i virusne ili bakterijske etiologije, strana tijela u želucu, enteritis i kolitis (upala crijeva), gastritis (upala želuca)... Sluz u stolici se javlja kod ubrzanog prolaza crijevnog sadržaja, kod bolesti debelog crijeva (kolitis), malapsorpcije... Ako Eukanubu prelijevate mliječnim proizvodom koji je netom izvađen iz hladnjaka, to može uzrokovati probavne smetnje u šteneta, ali i odraslih pasa. Budući da ste naveli da se štene ponaša normalno, te da je zaigrano i da ima apetit, možete mu pokušati neko vrijeme davati medicinsku hranu od Eukanube - Puppy intestinal koja je potpuna hrana za štenad bolesnog probavnog sustava. Hrana se daje suha i preporučeno je štence hraniti 1 - 2 tjedna s Puppy intestinal hranom, a po potrebi i duže. To je visokoprobavljiva hrana kojoj je cilj osigurati uspostavljanje gastrointestinalne funkcije. Štenetu je medicinsku hranu potrebno davati u pet do šest obroka dnevno. Dehidrat i konzervirana hrana za pse su kompletne hrane, te se mogu davati u kombinacijama ili odvojeno. Međutim, problem kod nekih pasa je taj što kada jednom osjete konzerviranu hranu, počnu odbijati dehidrat, a uglavnom se dehidrat preporuča jer je manje kvarljiv nego konzervirana hrana, praktičniji je u smislu da može nekoliko dana stajati u psećoj zdjelici, a da se ne pokvari te je pas prisiljen žvakati hranu, a ne guta samo komade konzerve i na taj se način smanjuje stvaranje plaka i kamenca jer zubi rade. Osim toga, postoje i medicinske hrane koje su posebno oblikovanih granula i sastava, a koriste se za smanjenje zubnog plaka, pigmenta i kamenca i zaštitu od gingivitisa, te smanjenje zadaha iz usta. Ako Vaše štene može žvakati granule nije ih potrebno močiti niti prelijevati mliječnim proizvodima. Pedigree je komercijalna hrana koja ima dehidriranu hranu za štence, konzerve za štence i vrečice za štence u kojima se nalaze komadići mesa u želatini. Eukanuba je superpremium hrana koja ima i medicinski program. Svakako Vem preporučam da psića nastavite hraniti Eukanubom jer je potpuno izbalansirana, napravljena od kvalitetnog mesa sa svim dodacima koji su štencima potrebni za pravilan rast i razvoj. Što se pak šišanja tako malog šteneta tiče najbolje je da se obratite frizerskom salonu za šišanje i uređivanje pasa.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi pomognete, a radi se o kućnom psu (shitzu/maltezer). Inače nije agresivan, ali je navečer nervozan i često lagano reži kada ga tjeramo na spavanje ili da uđe u kuću ili nešto što ne želi, pa je za vrijeme takvog laganog režanja ugrizao vlasnika za prst. Gdje smo možda pogriješili u odgoju tog psa, inače to nam je prvi kućni ljubimac. Pozdrav! Hvala, Mara O: Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Ponekad je agresija opravdana jer pas reagira instinktivno npr. ako se pas brani od drugog psa ili čovjeka koji ga zlostavlja, borba za teritorij, ženku i sl. U literaturi je opisano nekoliko oblika agresije, od kojih svaka ima specifičan uzrok. To su: - dominantna, koja može biti usmjerena na ljude ili druge pse- teritorijalna, koja je povezana s obranom određenog područja- protektivna, usmjerena na ljude i životinje koje pas procjenjuje kao prijetnju vlastitoj grupi- posesivna, pas brani hranu, igračke ili sl.- predatorska, predstavlja lov- uzrokovana boli- naučena, psi izvršavaju naredbu- uzrokovana strahom, kao obrambena reakcija na stvarne ili ponekad krivo procjenjene opasne situacije- uvjetovana spolom, manifestira se kao borba mužjaka Najčešće je u pasa prisutna tzv. dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse i na ljude. Strahove koje je pas razvio u mlađoj dobi, sa sazrijevanjem se mogu izraziti ili kao stidljivost ili agresivno ponašanje. Dob u kojoj psi ulaze u adolescentsko doba (ili ga završavaju) ovisi o pasmini, ali i svakoj jedinki. U toj fazi ne možete biti sigurni da li se radi o nečem prolaznom ili je to dio temperamenta odraslog psa.Dominantna agresija je najčešći razlog zašto psi reže na svoje vlasnike ili ih ugrizu. Iako se čini da nastupa naglo, to je proces koji svakako traje određeno vrijeme, a pas svaki put procjenjujući svoj položaj nastoji zadržati stečenu poziciju i prijetnju čak pretvoriti u napad. Sve dok mu je to dopušteno, psu se daje do znanja da je odabrao dobru metodu koja djeluje. Svom se psu morate postaviti kao vođa čopora, tako da prama Vama ima poštovnja, jer su psi životinje koje žive u zajednici i ponašaju se prema pravilima čopora.Preporučam Vam da potražite stručnu pomoć iskusnog dresera za Vašeg psića, prije nego takvo njegovo ponašanje uzme još više maha.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mladog staforda, starog 4 mjeseca i čini mi se da se prehladio, curi mu nosić i pun je skorenog gnoja te ponekad kiše, ali je sve ostalo u najboljem redu. Mislila sam da skuham kamilicu i očistim mu nosić time, ali neznam kako kamilica funkcionira u pasa. Molim Vas za mišljenje, jer me strah da se prehlada ne pretvori u nešto kronično. Trenutno traje već tri dana. Hvala, Aleksandra O: Upala nosa (rhinitis) se javlja u dva oblika, kao akutna upala kataralne naravi i kao kronična upala nosa. Serozna ili gnojna upala nosa je vrlo često popratni simptom različitih zaraznih bolesti kao što je npr. štenećak. Katar nosa često prati upalne promjene i drugih dišnih organa (došupljine nosa, bronhi, pluća...). Kronični katar nosa posljedica je kroničnih upalnih promjena u nosu, nosnim došupljinama, bolesti kutnjaka, tumora, stranih tijela ili nametnika. Akutni katar nosa se očituje obostranim iscjetkom iz nosa koji je u početku vodenast, a kasnije je sluzav ili gnojan. Životinja često kiše ili frkče ili trlja njuškicu, a ponekad i trese glavom. Ako je nosna sluznica jako natekla ili su nosni otvori suženi sasušenim sekretom, disanje je otežano, popraćeno stenoznim šumovima i hropcima. Sluznica nosa je crvena i natekla. Rijetko kad se razviju čvorići, mjehurići, erozije ili fibrinske naslage. Teže oblike rhinitisa prati groznica. Podvilični limfni čvorovi su obično povećani i osjetljiviji. Ako je bolest posljedica alergije, s upalom sluznice nosa često se razvije i konjuktivitis, a ponekad i stomatitis, faringitis ili laringitis. Ponekad se jave i promjene na koži u okolini nozdrva.Rhinitis se dijagnosticira prema kliničkim simptomima. Akutni katar nosa obično prolazi sam od sebe. Za upalu nosa kod pasa se mogu koristiti humani lijekovi (npr. Operil kapi za nos). Kapati je potrebno nekoliko puta na dan po 2 - 3 kapi u obje nosnice.Za ispiranje nosa možete koristiti i fiziološku otopinu, a po novim istraživanjima se ne preporuča kamilica, jer kamilica predstavlja dobar medij za razvoj bakterija.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi je star godinu i pol i jučer sam primjetila da ima proljev i to sluz pomješano s krvi. Par puta je i povraćala ali samo žutu vodu, a navečer se tresla, najviše zadnji dio tijela. Inače pazim na stolicu tako da sam sigurna da je počelo jučer. Prvo sam pomislila na gliste ali dala sam joj prije mjesec i pol Pratel, tako da mi nije jasno kako ih može imati. Inače je jako razigrana ali sada se stalno negdje zavlači i stalno spava. Jede normalno ali kao da je malo omršavila. Unaprijed hvala, Ružica O: Uzroci proljeva i povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prahrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Sam akt povraćanja predstavlja forsirano izbacivanje sadržaja želuca i/ili sadržaja gornjeg dijela tankog crijeva kroz usta. Akt povraćanja sastoji se iz tri faze: u prvoj fazi životinja obilno slini, oblizuje se, javljaju se pokreti gutanja te postaje uznemirena ili potištena. Ova faza se naziva "nauzea", a nakon nje može, ali i ne mora uslijediti povraćanje. Zatim dolazi do napinjanja trbušnih mišica uz pokrete koji sliče dubokom disanju i konačno do izbacivanja želucanog sadržaja. U drugoj fazi povraćanja, pas se ponekad izrazito napreže dok ne uspije povratiti. Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekučine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do opisanih promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Povraćanju prethodi nemir, slinjenje i lizanje usana. Večina akutnih povraćanja ne mora biti nužno povezano uz ozbiljnu bolest. Povraćanje odmah nakon jela može značiti prejedanje. Mnogi psi povraćaju nakon konzumiranja trave, neki povremeno povrate malu količinu sadržaja žute boje nakon jutarnje šetnje. Ova stanja su u redu ako ih ne prati gubitak apetita. Gastritis je još jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutan ili kroničnog toka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje, te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Proljev se definira kao abnormalno povećanje broja, konzistencije i volumena fecesa kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev se javlja zbog promjena u absorpciji tekučina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Kretnje tekučina, hranidbenih tvari i kemikalija duž stijenke crijeva može biti pasivno (osmoza) i aktivno kemijskim putevima, u koje su upleteni vitamini, bakterije i energija. Navodi se mnogo uzroka koji dovode do proljeva. Vrlo često posljedica je invazije crijevnim prazitima, oblićima ili trakavicama. Paraziti uzrokuju proljev, ali i druge gastrointestinalne probleme. Zatim, infekcija. Ako su zahvaćeni gornji dijelovi crijeva, infekcija može biti uzrokovana nizom patogenih mikroorganizama - bakterija (neke su i zoonoze - Salmonella i Campylobacter) ili virusa (poput parvovirusa), a povremeno infekcija može biti uzrokovana i kvasnicama, te parazitom Giardia. U večini ovih slučajeva stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima javlja se povišena tjelesna temperatura, te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drugačiji način: proljev je više sluzav, kojeg redovito prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. U Pet centar ljekarnama možete nabaviti medicinsku hranu Hill's i/d (intestinal diet), Royal canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal) koja se daje psima koji pate od gastrointestinalnih poremećaja, ali je također indicirana i za štenad u rastu uključujući i prerano odbijanje jer je cilj takve hrane zadovoljiti sve hranidbene potrebe štenadi u rastu i omogučiti štenadi visokoprobavljivom hranom prevenciju gastrointestinalnih poremećaja. Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Opčenito se može reči da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita. I/d hrana je od puretine s mljevenom rižom, kukuruzom i jetrom. Dokle god se radi o svježoj krvi u stolici, znači da nije zahvaćen gornji dio probavnog sustava (želudac, tanko crijevo), već pretpostavljam da mu prilikom izlaska fecesa, na kraju debelog crijeva, zbog tiskanja pukne kapilara i od tuda svježa krv u stolici. To nije ništa zabrinjavajuće, a problem možete pokušati riješiti tako da psića držite neko vrijeme na medicinskoj hrani. Međutim, kako bez pregleda životinje nije moguće postaviti dijagnozu, svakako savjetujem da psa odvedete veterinaru. Kako sam navela, uzroci povraćanja i proljeva u pasa mogu biti različiti, te je lako moguće da je psu osim medicinske hrane potrebna i antimikrobna terapija.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Na području Rijeke pojavili su se opasni krpelji, ali ne oni koji prenose virus, već samo bakteriju - Lyme borelioza. Pročitala sam da je piroplazmoza opasna bolest za kućne ljubimce. Da li piroplazmoza dolazi od bakterije Lyme borelioze ili od krpeljnog meningoencefalitisa, odnosno da li je Lyme borelioza opasna za pse i ako da, koji su simptomi? Postoji li terapija ako je pas zaražen ili samo prevencija sredstvima protiv krpelja? Ukratko, da li piroplazmoza postoji neovisno od bakterije Lyme borelioze ili od krpeljnog meningoencefalitisa? Zahvaljujem, Smiljana O: U našem podneblju krpelji na pse mogu prenijeti više različitih uzročnika. Svaki od njih razvit će različitu kliničku sliku bolesti, a terapija se provodi prema postavljenoj dijagnozi. Epizootiolozi su stručnjaci koji prate pojavu i tijek pojedinih zaraznih bolesti na određenom području, a izvješća o njima dostavljaju se svim veterinarskim ambulantama. Ovdje želim naglasiti da svaki krpelj nije zarazan, odnosno sve zavisi da li je u razvoju dolazio u kontakt s oboljelom životinjom ili kliconošom. Piroplazmoza (babezioza) je bolest pasa koju uzrokuju protozoa Babesia canis. Uzročnik bolesti parazitira u eritrocitima invadirane životinje. Svojim umnažanjem ovaj parazit uništava eritrocite, iz kojih se oslobađa hemoglobin, a kao poslijedica javlja se hemolitička anemija.Piroplazmoza je češće akutnog toka, a očituje se vrućicom, opsežnim propadanjem eritrocita, žuticom, anemijom, a katkad i hemoglobinurijom. U psa su mogući i živčani simptomi pri oštećenju mozga zbog začepljenja moždanih kapilara. Ako životinja prebrodi krizu, bolest prelazi u kroničnu, što se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana. Dijagnosticira se pregledom krvnog razmaza i serološkim pretragama. Lyme borelioza je bakterijska bolest. Uzročnik je Borrelia burgdorferi, spiroheta iz roda Borrelia. Uzročnik se prenosi s jedne generacije krpelja na drugu. Klinički se razlikuju tri stadija razvoja bolesti.Prvi znakovi bolesti su promjene na koži tzv. migrirajući eritem.Ako se prvi stadij ne liječi, bolest kod nekih nakon više tjedana ili mjeseci progredira u drugi stadij u kojem dominiraju različita upalna stanja zglobova, srca i živčanog sustava (serozni meningitis, paralize moždanih živaca i dr.). U trećem stadiju, nakon više mjeseci ili godina mogu se pojaviti upale zglobova - upala zahvaća jedan ili više velikih zglobova koji su otečeni i bolni. Na kraju nastaju teške degenerativne promjene uz gubitak zglobne hrskavice. U ovom stadiju mogu nastati i kronične promjene na koži. Liječenje se provodi antibioticima, a uspješno je samo u ranom stadiju bolesti. Još jedna od bolesti koju prenose zaraženi krpelji je Erlihioza. To je akutna zarazna bolest koju uzrokuje mikroorganizam iz porodice Rikettsiaceae, rod Ehrlichia. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod životinja (pas). Erlihioza se razvija 7 do 10 dana nakon uboda krpelja i očituje se: povišenom temperaturom, malaksalosću, bolovima u mišićima i zglobovima, povraćanjem, te promjenama na koži u vidu ružičastog osipa. U težim slučajevima dolazi do upale središnjeg živčanog sustava, oštećenja bubrega i poteškoća s disanjem. Kod nekih zaraženih jedinki bolest može imati vrlo blagi tok. Liječenje se provodi antimikrobnim lijekovima. Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa (KME) je virus iz roda Flavivirusa. Virus KME pripada skupini arbovirusa, tj. virusa što ih prenose člankonošci (artropodi). KME virus ima dva podtipa: a) središnje-europski i b) dalekoistočni. Kao prirodni rezervoar (izvor zaraze) KME virusa navode se različite vrste malih šumskih glodavaca, zatim jež, krtica, te rjeđe ptice močvarice i šišmiši. Sama bolest se razvija polagano u dvije faze. Nakon perioda inkubacije, razvija se bolest slična prehladi s povišenom temperaturom, klonulosti, boli u čitavom tijelu. Nakon toga dolazi do oporavka i asimptomatske faze da bi nakon 7 - 10 dana započela druga faza sa znakovima meningitisa i/ ili encefalitisa.Krpelji parazitiraju na više od 100 različitih sisavaca, reptila i ptica; tijekom cijelog svog razvojnog cilkusa od larve do odraslog krpelja mogu se zaraziti virusom KME sišući krv zaražne životinje. Međutim, virus KME je za većinu životinja apatogen tj. ne razvija bolest jer životinja razvije antitjela ne virus. Najčešći rezervoari virusa su poljski miš, voluharica, lisica, jelen, pas, koza i krava. Trajanje viremije ovisi o životinji, njenoj tjelesnoj temperaturi i temperaturi okoline. Prosječno traje 2 - 8 dana, ali za hladnih dana 8 - 14.