Pitajte veterinara

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam pudlicu staru 7 godina i ponekad ima napadaje. Cijeli dan je normalna i onda odjednom izgubi kontrolu. Počne se "bacati". To traje samo nekoliko sekundi, i onda je opet sve po starom. Kao da se ništa i nije dogodilo. Meni izgleda kao da ne zna ni gdje je ni što je. Da li mi možete reći u čemu je problem? Je li to zbog starosti ili zbog nečeg drugog? Molim Vas odgovorite! Hvala. Anita O: Kod Vašeg se psa najvjerojatnije radi o epilepsiji. Ona je jedna od najčešćih neuroloških bolesti, a predstavlja poremećaje živčanog sustava koji se javljaju zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu.Iako se slika epilepsije najčešće povezuje s velikim napadom (koji protječe vrlo dramatično: životinja trza mišičjem, gubi svijest i slini), ovo oboljenje može se manifestirati i vrlo blagim, gotovo nezamjetnim epizodama, odnosno napad može odgovarati onom koji opisujete u Vaše pudlice.Epileptički napadaji se prema vrstama dijele na parcijalne i generalizirane napadaje.Parcijalni mogu biti jednostavni ili kompleksni, što će ovisiti o lokalizaciji epileptičkog žarišta u mozgu. Oštećenja mogu zahvatiti motorički ili senzorni dio mozga.Generalizirani napadaji karakterizirani su izbijanjem u širokom području mozga, bez lokaliziranog početka, s poremećajem svijesti. Toničko-klonički oblik ovih napadaja (grand mal) karakteriziran je padom životinje na pod i tipičnim grčenjem mišića. Pas grčevito diše, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovo je najdramatičniji oblik svih epileptičkih napadaja. Apsans ili mali napadaj se najčešće javlja u mlađih jedinki, a karakterizira ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez rušenja. Tijekom napadaja može se javiti grčenje mišića, smetnje osjeta, vida, njuha, sluha, kao i djelomični ili potpuni poremećaj svijesti. Iako su uzroci epilepsije različiti, sam proces starenja ima epileptogeni učinak na neurone mozga izazivajući najčešće pojavu parcijalnih epileptičkih napadaja. Više o epilepsiji, njenim uzrocima i postupku s oboljelom životinjom možete pročitati u rubrici:/ Pitajte naše veterinare/ Psi:Epilepsija; 19.02.2007.Epilepsija

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 9 godina starog psa koji ima užasan miris. Veterinar koji ga svake godine cijepi rekao nam je da ima gastritis. Koža mu nije masna i ne peruta se. Kupujemo mu Chapi hranu, u koju mu stavimo 2 - 3 kolutića od Hill's hrane. Zato jer je malo preskupa da bi je jeo svaki dan. Kada mu damo malo hill's hrane, onda više ne smrdi. Postoje li kakvi preparati ili lijekovi za to? Smije li pas piti mlijeko i jesti mliječnu hranu? Kaj ne smije jesti od voća i povrća? Hvala, Dunja  O: Neugodan miris koji odaje pas može potjecati iz pojedinih dijelova tijela ili ga osjećate podjednako po cijelom tijelu. Neugodan zadah iz usta najčešće je posljedica infekcija povezanih s bolestima zuba, desni ili ostalim strukturama usne šupljine. Problemi počinju s nakupljanjem plaka, ljepljivog filma na površini zuba. Ukoliko se ne ukloni, plak otvrdne i formira se kamenac. Plak i kamenac su površine na kojima se razmnožavaju bakterije što može dovesti do gingivitisa, bolne upale zubnog mesa koje u neliječenih životinja ima za posljedicu razvoj bolesti periodonta.Neugodan zadah iz usta posljedica je i želučanih problema, te nekih metaboličkih oboljenja (diabetes mellitus, uremija, bolesti jetre).Svakako da se u pasa nakon obroka može osjetiti izrazitiji miris pojedinih sastojaka, a koji se ponekad izlučuju i preko kože.Preporučam Vam da psu ipak odaberete neki od premium ili superpremium programa, čime biste eliminirali hranu kao uzrok ovoj neugodnoj pojavi. Ujedno, premium i superpremium hrane oblikom kroketa osiguravaju kvalitetno čišćenje zuba od zubnog plaka. Osobno preporučujem premium program Alleva, izvrsne kvalitete i vrlo popularne cijene. Navedenu hranu u Hrvatskoj možete nabaviti samo u Pet centar trgovinama.Za neutralizaciju mirisa u pasa poslužit će dražeje na bazi klorofila ("Dog-stop" Canina), a u ponudi Pet centra su različite poslastice koje sadrže klorofil i mentol.Odrasli psi vrlo često ne mogu potpuno probaviti mlijeko, obzirom da se u njih javlja nedostatak enzima koji razgrađuju mliječni šećer - laktozu. Stoga im nije preporučljivo davati kravlje mlijeko, ali slobodno mogu uživati u nekim mliječnim prerađevinama (npr. acidofil).Psima možete ponuditi gotovo sve vrste voća, dok treba izbjegavati povrće koje izaziva nadimanje.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Puno pohvala za stranicu. Zanima me Vaše stručno mišljenje o kliker metodi dresure pasa. Unaprijed zahvaljujem, Bruno O: Odgoj pasa, odnosno dresura, temelji se na stvaranju uslovnih refleksa. Uslovni refleksi mogu biti pozitivni i negativni. Pozitivni se stvaraju kada pas po izrečenoj naredbi izvrši određenu radnju i odmah po tom bude nagrađen. Razvojem dovoljno jakog refleksa s vremenom će pas izvršiti naredbu i bez nagrade. Za razliku od pozitivnog uslovnog refleksa, negativan refleks se razvija kad psa kaznite za određenu radnju. Dakle, slijed je isti sa suprotnim završetkom: naredba, radnja, izbjegavanje kazne. Osobno smatram da je metoda nagrade neusporedivo bolja, ali za određene naredbe metoda izbora je ipak kazna (npr. za naredbu "fuj"). Pozitivni refleksi se brže i lakše stvaraju, iako negativni mogu biti trajniji. Postoji mnogo metoda dresure, a 'klicker dresura' je jedna od njih.'Kliker dresura' obuhvaća princip pozitivnog poticanja ponašanja. 'Kliker' je mala plastična kutija koja sadrži komad metala koji proizvodi zvuk 'klik' kada se pritisne. Najvažniji prvi korak u 'kliker dresuri' je nalaženje motivacije psa, što je za većinu poslastica ili igra. Sljedeći korak je povezati pozitivno značenje s 'klikom', govoreći psu "bravo", "dobar pas" ili sl. Najvažnije je da Vaš pas poveže zvuk 'klika' s nečim pozitivnim. Pozitivan odgovor od strane vlasnika treba uslijediti neposredno nakon radnje.Metoda se zasniva na pozitivnom potkrjepljenju (pojačanju, odnosno nagrađivanju) gdje potkrjepljenje ne treba biti samo hrana, već nešto Vaš pas voli. To znači da potkrjepljenje može biti bacanje lopte, milovanje, šetnja itd. Zvuk klikera može se zamijeniti zvukom neke gumene igračke, pucketanjem jezikom, pucketanjem prstima. Zvučni marker može biti neka kratka i jasna riječ. Bit učenja je vrlo jednostavna, jer nudi samo dvoje, DA i NE. Bezbroj je mogućnosti koje ova metoda otvara u Vašem druženju s psom. Svog ljubimca možete nučiti različitim zabavnim "trikovima". Ova metoda se koristi i pri učenju pasa koji "glume" na filmovima. Kliknuti treba kada pas napravi i najmanji korak ka nekom vašem cilju. Ako nije ispunio očekivano, ignorirate ga. Neposredno nakon toga treba ponoviti naredbu i tek kad ispuni očekivano kliknite i nagradite ga. Nagrada uvijek mora slijediti zvuk klikera. Metoda se može primijeniti i za druge životinje (mačke, ptice, glodavce...) .

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Na brisu kože našeg labradora pronađena je bakterija Pseudomonas species. Možete li mi reći malo više o toj bakteriji i da li se prenosi kontaktom među psima?Hvala, Goga O: Pseudomonas Sp. spada u skupinu aerobnih, gram-negativnih bakterija. Ova bakterija je saprofit, raširena u okolini, a naročito u vlažnoj sredini. Vrlo često se nađe i na koži i mukoznim membranama. U pasa se najčešće spominje kao česti uzročnik vrlo ozbiljnih infekcija rožnice. Koža pasa predstavlja podlogu za uravnotežen (kontroliran) rast bakterija. Koža potpomaže rast korisnih bakterija koje štite domaćina od onih štetnih (patogenih) bakterija. Faktori u okolini, ali i samom organizmu, opća otpornost organizma, te patogenost uzročnika su usko povezani s nastankom infekcije kože. Stalni stanovnici kože, gram pozitivne bakterije (Staphylococcus, Micrococcus, Corynebacterium sp. Staphylococcus aureus i Streptococcus pyogenes) najčešći su uzročnici infekcija kože. Gram-negativne bakterije kao što su Pseudomonas sp. (najčešće Pseudomonas aeruginosa), Pasteurella multocida, Bartonella sp., Klebsiella sp., i Vibrio sp. nisu tipična kožna mikroflora, ali mogu uzrokovati infekcije u povoljnim uvjetima za njihovo namnažanje. Infekcije kože bakterijske etiologije najčešće se nazivaju piodermije. One se mogu podijeliti po dubini inficirane kože, uzročniku, te da li je primarna bolest ili je rezultat sekundarne infekcije. Većina infekcija kože je površinska i sekundarne naravi kao komplikacije različitih oboljenja, a najčešće alergija (na buhu, atopični dermatitis, na hranu), unutarnje bolesti (endokrinopatije - hipotireoidizam ili hiperadrenokorticizam), seboreični procesi (uključujući bolesti folikularnih ili lojnih žlijezda), parazitarne bolesti (demodikoza) ili anatomska predispozicija (nabori kože usana, vrata).Primarne piodermije pojavljuju se u naoko zdravih životinja, bez nekog prepoznatljivog razloga, vrlo lako se liječe prikladnim antibioticima, a najčešće su uzrokovane bakterijama Staphylococcus sp. (najčešće S. intermedius).Bakterijska piodermija obično započinje prekomjernim namnažanjem normalne mikroflore kože.No, važnu ulogu kao uzročnici sekundarnih infekcija imaju bakterije koje nisu tipična mikroflora već se samo povremeno nađu na koži. Topla, vlažna mjesta na koži (kao što su nabori usana, nabori lica, vrata, pazušnog područja, gornjeg i donjeg dijela područja između prstiju) češće su zahvaćena infekcijom nego drugi dijelovi tijela. Predisponirajući faktor nastanku infekcija s bakterijama koje se povremeno nađu na koži je vlažnost, a naročito okoline (sredine, prostora).Klinički se kod površinskih piodermija mogu uočiti: gubitak dlake, perutanje kože, eritem, papule, pustule i epidermalne diskoloracije. Znači, najvažniji su predisponirajući faktori nastanka ovih infekcija (vlažna okolina, opća otpornost organizma, anatomska predispozicija, patogenost uzročnika), a prijenos infekcije kontaktom je gotovo zanemariv.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu staru 6 godina. Sterilizirana je kada je imala osam mjeseci. Već duže vrijeme ima problema s inkontinencijom. Njezin veterinar nam je rekao da se to često događa sa steriliziranim kujama te da bi morali u inozemstvu potražiti lijek canifebrin (nije bio siguran da li se tako zove). Možete li nam Vi savjetovati koji lijek bi bio najbolji za našu Bubicu i kako doći do njega s obzirom da živimo daleko od većih gradova. Da li je moguće slanje lijeka poštom? Puno pozdrava. Snježana O: Inkontinencija urina je poremećaj kod kojega životinja nije u mogućnosti zadržavati urin, odnosno nemogućnost kontrole uriniranja. Uzroka inkontinencije ima mnogo, a mogu biti locirani na mjehuru, uretri, dijelovima mozga i leđne moždine odgovornim za kontrolu uriniranja i hormonalno uvjetovani. Postoje i zdravstveni problemi kod kojih je pojačano izlučivanje mokraće, kao npr. upala mjehura kod kojih se ne radi o pravoj inkontinenciji nego životinja zbog pojačane potrebe za uriniranjem ne može do kraja kontrolirati uriniranje.Psi s parcijalnom blokadom mokraćnih puteva kao poslijedica tumora ili mokraćnih kamenaca također mogu imati problem inkontinencije. Nemogućnost potpunog pražnjenja mjehura zbog blokade mokraćnih puteva dovodi do prenapunjenosti mokraćnog mjehura, zbog čega dio mokraće uslijed povečanog pritiska curi oko mjesta blokade prohoda.Kod starijih životinja inkontinencija može biti poslijedica slabljenja muskulature koja sudjeluje u zadržavanju urina u mjehuru, što se posebno očituje kod nekih zdravstvenih problema koji dovode do pojačanog stvaranja urina (poliurija), koji pritišće oslabljenu muskulaturu i dovodi do njenog popuštanja i propuštanja urina.Kod jako starih životinja, inkontinencija može biti i poslijedica senilnosti pa dolazi do nesvjesnog ispuštanja urina.Hormonalno uvjetovana inkontinencija javlja se kod steriliziranih/kastriranih životinja - najčešće steriliziranih kuja.Može se javiti mjesecima i godinama nakon sterilizacije. Životinja urinira normalno, ali se primjećuje nekontrolirano curenje mokraće dok životinja leži.Kod ovakvih stanja nekada se koristio preparat Stilbestrol kojeg više nije moguće naći u Hrvatskoj jer je zabranjena njegova upotreba. Stilbestrol (dietilstilbestrol) je sintetski estrogen koji pojačava tonus uretre i na taj način spriječava istjecanje mokraće. Koristio se za spriječavanje graviditeta kod neželjenog parenja, ali je povučen s tržišta zbog nuspojava - supresije koštane srži.Naziv Canifebrin mi ne govori mnogo jer se radi o trgovačkom imenu proizvoda, a ne kemijskom nazivu aktivne supstance. Trgovački naziv varira ovisno o proizvođaču i zemlji u kojoj se prodaje, tako da je bez kemijskog naziva lijeka teško dati informaciju da li ga je moguće nabaviti i gdje.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Namjeravam kupiti psa, pasmine Pitt Bull. Molila bih Vas da mi napišete što je više moguće o toj pasmini te da me savjetujete da li je bolje kupiti ženku ili mužjaka, pošto već imam ženku Engleskog Settera, a u susjedstvu ima puno životinja (većinom psi, mužjaci). Još bih Vas molila da mi kažete kolika im je cijena te da mi nabrojite nekoliko pouzdanih uzgajivača. Unaprijed hvala, Anja. O: Vjerojatno ne postoji pasmina koja izaziva toliko kontraverzi kao pitt bull. Kroz zadnjih nekoliko desetljeća, novinski članci o učestalim napadima na ljude doveli su ovu pasminu na "loš glas", premda će svaka obitelj koja ima ovog psa za kućnog ljubimca potvrditi da se radi o izuzetno privrženom i nježnom psu. Neosporno je da se radi o izuzetno privrženom, inteligentnom i dobroćudnom psu koji pokazuje izrazitu naklonost prema svojim ukućanima, često i strancima pa čak i veterinarima. Iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti da su ovi psi izuzetno mirni i neproblematični pacijenti u ambulanti i da nikada nisam imao psa ove pasmine koji bi pokazao agresivnost za vrijeme pregleda i terapija. Međutim, radi se o pasmini koja ima u svom temperamentu ugrađenu dozu agresivnosti te u rukama neodgovornog i neprikladnog vlasnika može ispoljiti izuzetno teško ukrotivu, agresivnu narav. Porijeklo vuku iz Engleske, gdje su njihovi preci nastali u 19. stoljeću, planskim križanjem buldoga i terijera. Cilj je bio da se dobije manji, snažan i okretan pas koji će se koristiti za tada jako popularne borbe pasa. Rezultat križanja je pas koji utjelovljuje sve osobine velikog borca; snažan, neustrašiv i privržen svojim bližnjima. Ova pasmina stvarana je za borbe pasa pa je potencirana njihova agresivnost prema drugim psima, ali su već tada iz uzgoja isključivani psi koji su pokazivali agresivnost prema ljudima jer su bili teško ukrotivi za vrijeme održavanja borba pasa. Dio te planski građene agresivne naravi ove pasmine zadržalo se do danas u svakom psu, zbog čega ovo nije prikladna pasmina za ljude koji nemaju iskustva u odgoju pasa. Samo pod kontrolom odgovornog vlasnika, koji je u stanju dominirati i imati psa pod kontrolom, uz ranu socijalizaciju psa, ova pasmina će ispoljiti svoje dobre osobine i dati izuzetno nježnog i privrženog psa, člana obitelji. Vlasnik koji nije u stanju kontrolirati narav svoga psa ili koji potencira njegovu agresivnu narav dobit će psa koji će prije ili kasnije dovesti u probleme i sebe i svog vlasnika.Prema građi radi se o kratkodlakom psu srednje veličine, čvrste mišićave građe. Mužjaci izrastu do težine od 16 - 29 kg, a ženke 16 - 27 kg. Kratke, duboke i široke lubanje sa snažnom vilicom i velikim zubima. Tijelo mišićavo, katko i oštrih linija sa širokim i dubokim prsnim košom. Uši široko postavljene, poluuspravne padaju od glave. U prošlosti je kod ove pasmine bilo uvriježeno kupiranje ušiju pa moram reći da je kupiranje ušiju potpuno neopravdano zlostavljanje životinje i nadam se da ćete svog budućeg ljubimca poštedjeti ove nepotrebne patnje. Ujedno naglašavam da su takvi zahvati na psima zabranjeni temeljem novog Zakona o zaštiti životinja (Članak 8.). Radi se o atletskom tipu psu koji ima dosta energije i potrebno mu je dosta tjelesne aktivnosti da ne postane frustriran i destruktivan, što znači da i vlasnik mora imati dovoljno slobodnog vremena da ga provede s psom. Obično su dobrog zdravlja i očekivana životna dobe je 12 do 16 godina. Dosta su tihi i rijetko laju.U RH je na temelju Zakona o dobrobiti životinja donešen Pravilnik o opasnim psima (NN 26/2005.). Prije nabave psa potrebno je  informirati se o dijelu tog pravilnika koji se odnosi na pse iz pasmina terijera, tipa bull.Kod izbora spola možda bi trebali obratiti pažnju na to da psi ispoljavaju agresivnost uglavnom prema pripadnicima vlastitog spola, iako, ako je pas socijalizirani s drugim psom u kući ne bi trebalo biti nikakvih problema.Na žalost nisam Vam u mogućnosti reći kolika je cijena štenaca pitt bulla niti koja uzgajivačnica bi zadovoljila Vaše želje. Preporuka je da se informirate o iskustvima drugih vlasnika pasa iz istog uzgoja. Kod izbora šteneta pitt bulla posebno je bitno izabrati uzgajivača koji selektira pse prema njihovoj blagoj naravi i privrženosti, a ne agresivne jedinke "prikladne" za ilegalne borbe pasa. Savjetujem Vam da se obratite Hrvatskom kinološkom savezu, Ilica 61; tel: 01/48 46 124, gdje će Vas informirati o svim uzgajivačnicama u Hrvatskoj.Izborom psa iz dobre uzgajivačnice, uz pravilan odgoj i odgovornost za psa, pitt bull će izrasti u privrženog i blagog člana obitelji, međutim pogreške u izboru psa i njegovom odgoju mogu Vam prouzročiti ozbiljne probleme.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Lijep pozdrav, našoj maltezerici od 2g. utvrđen je početak luksacije patele lijeve noge (desna i kičma su joj ok) te me zanima koji bi joj vitaminsko - mineralni dodatak usporio razvoj bolesti. Također su mi preporučili C vitamin i flex-a-min, samo ne znam u kojoj količini bi joj davala C vitamin (ima 5 kg) i da li bi mogao biti u obliku šumećih tableta? Zahvaljujem unaprijed na odgovoru! Srdačan pozdrav od Ivone O: Patela ili iver je mala kost koja je umetnuta u tetivu velikog butnog mišića. Nalazi se prednje starne koljena, a predstavlja važan oslonac velikom butnom mišiću. Ova kost je lebdeća kost, sa svoje stražnje strane presvučena je hrskvicom kojom klizi pri pokretanju po donjem dijelu butne kosti pa na RTG snimkama patela izgleda kao klin, a na butnoj kosti postoji odgovarajući utor kako bi smijer kretanja patele bio uvijek isti. Problemi koji nastaju najčešće su vezani za traumu ili genetiku. Kao posljedica traume ili slično, najčešće nastaje luksacija ili iščešenje, pri čemu specifične sile "izguraju" patelu iz njenog ležišta usporkos svim vezivnim svezama i mišiću koji se opire tome. Osim kod trauma, luksacija patele može se dogoditi i spontano prilikom normalnih kretnji i svakodnevnim aktivnostima psa. U tim slučajevima rijetkost je samo jedno iščašenje, već je češća situacija da se luksacije događaju povremeno i bez intenzivnih kretnji. Moguće je i da nakon prvog traumatskog iščašenja, slijedom cijelog niza faktora dođe do trajne nestabilnosti u tom području, pa patela postane "luksabilna", odnosno sklona iščašenjima. Ukoliko nema početne traume, već patela od prve "iskače" bez traume, govorimo o stanju za koje se predispozicija nasljeđuje, a njegovu pojavljivanju može pogodovati i mišićna slabost.Upravo problemi sa patelom česti su uzrok šepanja pasa malih i većih pasmina. Najčešće nastaje medijana luksacija patele, gdje patela "isklizne" prema medijalnoj starni koljena. Rijeđe se viđa lateralna luksacija patele, kada patela sklizne na vanjsku stranu koljena. Medijalna luksacija patele češća je u manjih pasmina i to u ženki, dok lateralnu luksaciju češće susrećemo u velikih pasmina pasa. No, postoje i iznimke pa se ponekad i nađe lateralna luksacija u manjih pasmina, a medijalna u velikih.Najčešće se javlja prolazna bol i šepanje, a pas ponekad poskakuje poput zeca. Kada kod psa za kojeg znamo da ima luksaciju patele dođe do akutne boli i šepanja moramo obratiti pažnju na druge moguće uzroke takvih simptoma, kao što je povreda križnih ligamenata koljena. Ovisno o stupnju luksacije ovisi intentizet i učestalost šepanja.Prvi stupanj luksacije: koljenski zglob je normalan, a do luksacije patele dolazi samo kada je zglob u ekstenziji i kada pritisnemo patelu. U ovom stadiju bolesti, najčešće nema manifestnih znakova bolesti pa se i ne preporučuje kiruški zahvat.Drugi stupanj: u ovom slučaju patela obično leži na svojem mjestu, ali u fleksiji zgloba dolazi do njene luksacije i ona ostaje luksirana dok ju pritiskom ruke ili stavljanjem zgloba u ekstenziju ne vratimo natrag na mjesto. Ponekad se sama patela vrati natrag prilikom istegnuća noge i šepanje prestaje. U ovom satdiju bolesti već su moguće degenerativne promjene na samoj strukturi koljena pa se preporučuje operativni zahvat. U ovom stadiju vidljivi su i znakovi bolesti, odnosno šepanje, poskakivanje i držanje noge u zraku.Treći stadij bolesti: patela je gotovo uvijek luksirasna, a ponekad se može vratiti na mjesto postavljanjem noge u ekstenziju.Četvrti stupanj: patela je konstantno luksirana i ne može se vratiti na mjesto. Ovakvo stanje potrebno je što prije sanirati, osobito u mladih pasa, kako ne bi došlo do daljnih oštećenja zgloba.Ovisno o intezitetu bolnosti i šepanju, osim kirurške, propisije se i terapija analgeticima. Osim analgetika preporučljivo je davanje preparata sa hondroitin i glukozamin fosfatom. U našim trgovinama u ponudi imamo preparate Caniviton i GAG.Caniviton je prah koji sadrži hondroitin sulfat, odnosno šećere s učinkom na zglobove, vitamin C, mangan, jod, selen te L-karnitin. Hondroitin regenerira hrskavice, tetive i ligamente. Vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima, pa dodatak vitamina C prevenira otok zglobova. Preparat se daje u dozi od 1 žličice na 30 kilograma tjelesne težine, a dolazi u pakiranju od 400grama i 1 kilograma. GAG je glikoaminoglikan, koji je dobiven iz osušenih zelenih usnatih školjki, a pomaže u održavanju zdravlja vezivnog tkiva i zglobnih hrskavica.Osim navedenoga sadrži omega-3 masne kiseline, koje imaju protuupalni učinak, aminokiseline, hondroitin sulfat, heparin i heparin sulfat, brašno morskih algi, vitamin E i selen. Preparat se dozira u dozi od jedne žličice za pse do 15 kilograma.Kako je flex-a-min humani preparat, nije registriran za primjenu u pasa, koncentracija djelatne tvari ne odgovara, a i doza. Pomoćne tvari koje se koriste u humanim preparatima, prilagođene su probavnome miljeu čovjeka te se ponekad javljaju i želučano - crijevne reakcije u pasa, isto vrijedi i za humane preparate vitamnia C. Stoga Vam preporučam da svakako svome ljubimcu dajete jedan od ova dva veterinarska preparata, s time da uz Caniviton koji sadrži i vitamin C, nije potrebno posebno dodavanje istoga.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu koju bi trebalo sterilizirati. Čula sam da postoji sterilizacija laparoskopskom metodom, da li Vam je to poznato i ako postoji molim Vas mišljenje. Hvala. Vesna O: Laparoskopija je direktno promatranje trbušne šupljine, jajnika, vanjske strane jajovoda, maternice, a i svih ostalih trbušnih organa, ukoliko se zahvat ne izvodi u ginekološke svrhe. Laparoskopija se izvodi pomoću malog instrumenta, laparoskopa, koji pomoću optičkih vlakana dovodi svjetlost u trbušnu šupljinu. U trbušnu šupljinu se upuhuje ugljični dioksid, kako bi se organi odvojili, čime olakšavamo njihovo promatranje. U humanoj medicini koristi se minimalni kiruški dijagnostički zahvat, odnosno mikrolaparoskopija, gdje se koriste još manji instrumenti nego u laparoskopiji.Laparoskopija se obavlja pod općom anestezijom. Nakon preoperativnih priprema, najprije se napravi rez na koži, ispod pupka. Kroz taj se rez uvodi igla, pomoću koje se upuhuje ugljični dioksid. Nakon toga se uvodi laparoskop, na koji je priključena video-kamera. Kroz manje rezove ispod osnovnog reza, mogu se uvoditi i ostali potrebni instrumenti. Na kraju operacije unešeni plin se ispušta, a koža se zatvara kiruškim šavovima.Poslije laporoskopije, defekt kože i tkiva je minimalan, bolovi neznatni, a životinja se puno prije oporavlja. Kod laparotomije kiruška rana je puno veća te je i veći stres na organizam. No, kod životinja za razliku od ljudi izostaje psihološki faktor pa već nakon buđenja iz narkoze životinja ustaje i vraća se svojim normalnim aktivnostima. Kod laparoskopije je smanjen i neuroendokrini i citokinski odgovor u odnosu na "otvorene" zahvate u kojih postoji velika rana na trbušnoj stjenci. Intezitet imunosupresije kao posljedice svakog kirurškog zahvata je direktno proporcionalan veličini rane pa je i on kod laparoskopije minimalan. Laparoskopski zahvati povoljno utječu i na funkciju srca pa je broj kardiovaskularnih komplikacija u odnosu na "otvorenu" kirurgiju zanemariv. Isto vrijedi i za plućnu funkciju i broj respiracijskih komplikacija.Isto tako treba uzeti u obzir da su i kod ovog zahvata moguće komplikacije. Komplikacije pri laparoskopiji možemo uvjetno podijeliti na vanjske i unutarnje. Vanjske su vezane uz laparoskopske otvore u trbušnoj stijenci, a unutarnje uz rad na bolesnom organu ili u njegovom okruženju. Komplikacije vezane uz cijeljenje rane: serom, hematom, upalne promjene ili poslijeoperacijske kile su mnogo rijeđe kod laparoskopskih zahvata. Razlog tome je u veličini rane koja se pri laparoskopiji mjeri i milimetrima, dok su rane pri laparotomiji mnogo veće i opterećene su gnječenjem tkiva, seromom ili hematomom. Manja ozljeda trbušne stijenke dovodi do bržeg i ugodnijeg oporavka i znatno smanjuje broj vanjskih komplikacija. Od unutrašnjih ozlijeda najčešće su krvarenja, ozlijede drugih organa i krvnih žila. Takve ozlijede mogu nastati za vrijeme samog kiruškog zahvata ili nakon zahvata. Kastracija ženki je operativno uklanjanje jajnika, jajovoda i maternice. U nas se izvodi klasična laparotomija i to na dva načina. Jedan je način uklanjanje samo jajnika - ovariotomija, a drugi je uklanjaje janika, jajovoda i maternice - ovariohisterektomija. Sam zahvat obavlja se rutinski u svim ambulantama male prakse. Kastracija se izvodi u općoj anesteziji, odnosno narkozi. Razlozi za kastraciju su slijedeći: životni vijek kastrirasnih životinja duži je od nekastriranih, reducirana je pojava tumora mliječnih žlijezda, spriječavamo pojavu pyometre - gnojne upale maternice, koja se javlja nakon tjeranja i češća je u kuja koje su imale učestale lažne trudnoće, manja je mogućnost nastanka alergija te hormonski uvjetovanog dijabetesa, epilepsije, bolesti štitnjače itd. Osim zdrastvenih razloga, vlasnici se za kastraciju najčešće odlučuju da bi spriječili neželjeno potomstvo.Mišljenja sam da kastracija klasičnom laparatomijom daje puno bolji uvid u stanje reproduktivnih organa za vrijeme samog izvođenja zahvata te svakako i omogućuje bržu sanaciju eventualnih komplikacija za vrijeme zahvata, a i zahvat kraće traje od laparoskopije. U inozemstvu se najčešće primjenjuje laparaskopska metoda kastracije, dok u Hrvatskoj, koliko je meni poznato se navedeni zahvat ne vrši, osim na Veterinarskom fakultetu. Ukoliko se ipak odlučite za ovu kiruršku metodu, svakako Vam preporučam da se obratite Veterinarskom fakultetu, klinici za Porodništvo, gdje će Vam tim stručnjaka iz ovog područja dati sve potrebne informacije o samom zahvatu, a možete se obratiti prof.dr.sc. Tomislavu Dobraniću.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam zlatnu koker španijelku staru 4.5 godine. Problem je što joj se jako osjeća neugodan miris iz ušiju. Stalno ih češe i trlja. Više ne znamo što napraviti?! Da li se možda radi o upali ušiju? Što bi trebali učiniti u tom slučaju? Imamo problem i s buhama, ne možemo ih se nikako riješiti. Koristili smo ampule i sprejeve ali buhe su non stop na njoj. Unaprijed zahvalna, Aleksandra. O: Upalu vanjskog slušnog kanala (otitis externa), mogu uzrokovati bakterije, gljivice i paraziti. Upalne promjene mogu biti i posljedica alergija ili se javljaju kao kožna reakcija vanjskog zvukovoda po upali analnih vrećica. U slučaju nagle pojave boli, najčešće se radi o stranom tijelu u uhu. Klinički se bolest manifestira češanjem uške, tresenjem glavom i držanjem glave nakoso, tako da oboljelo uho leži niže. U akutnim slučajevima vanjski slušni kanal je otečen, zažaren i osjetljiv te prekriven gnojnim ili seroznim eksudatom. Ponekad iz uha može izlaziti gnoj, a dlake su na dnu uške slijepljene (otoreja). U kroničnim slučajevima nađe se crno smeđa i smrdljiva, ceruminozna masa. Prije bilo kakve terapije trebate otići svom veterinaru kako bi pretražio slušni kanal otoskopom i po potrebi uzeo bris. Ukoliko nije povrijeđen bubnjić, ušku i vanjski slušni kanal prije terapije treba očistiti otopinom za čišćenje uha. U ponudi Pet centra su "Otifree"(Vetoquinol) i Tekućina za čišćenje ušiju (Beaphar).Buhe u okolini naših ljubimaca (tepisi, dekice, naslonjači) izlegu 50-tak jaja dnevno i tako kroz 100 dana života jedne buhe, prošire svoju populaciju u velikom broju. Dakle, u borbi s buhama nije dovoljno tretirati samo životinju. Pse možemo tretirti preparatima u obliku ampula (Frontline, Frontline Combo, Advantix - buha se mora nahraniti krvlju domaćina da bi uginula u tijeku 24 sata) ili ljubimce poprskati Frontline sprejem koji nametnike ubija trenutno. Vrlo su učinkovite i ogrlice antiparazitnog djelovanja (Kiltix, Scalibor, Ectoband i dr.) ili preparati na bazi eteričnih ulja (kokos, jojoba) u obliku spreja ili kapi koje nanosimo uzduž kralježnice svakih 3 cm po par kapi (Verminex kapi).Istovremeno je neophodno tretiranje okoline (kućice psa, tepiha, dekica, namještaja, parketa) sprejevima protiv vanjskih nametnika (Biokil, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bit je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature, ispod 3°C) i postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan posisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti za 14 dana.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam zlatnu retrivericu staru 22 mjeseca. Do sada uvijek zdrava, jedino izmišlja oko hrane. Prvih 8 mjeseci jela je Hill's, drugih 10 mjeseci Royal Canin, te je sada na Pro Planu losos-riža. Niti jednu od navedenih hrana nije jela samu, a da nešto nisam stavio u nju. Probao sam joj staviti hranu 15-ak minuta, pa joj maknuti zdjelicu, međutim ona nije htjela jesti samo suhu hranu 11 dana, pila je samo vodu, pa sam morao popustiti. Inače ima 28 kg i ekstremno je živa i aktivna, te izgleda dosta mršavo. Zanima me koliko je dobro miješati svježe prokuhane pileće vratove (oko 200 g dnevno) samljevene u hrani da joj promijene okus suhe hrane. Također me zanima koliko puta mjesečno smijem dati psu veću goveđu kost. Ovih dana primjetio sam prilikom češljanja veću količinu iščešljane dlake, te kao da je izgubila sjaj, zanima me je li to normalno? Puno Vam hvala na odgovoru, MarijanO: Pas je svejed, no primarna hrana mu je meso. Upravo ta činjenica je vrlo važna pri odabiru vrste hrane i načinu hranjenja.Zubalo pasa je prilagođeno za trganje, sjeckanje i drobljenje hrane. Pas vrlo slabo žvače i slini zalogaj. S obzirom da psi imaju kraći probavni trakt od biljojeda, teže i probavljaju hranu biljnog podrijetla, stoga je vrlo bitan pravilno izbalansiran obrok. Takav obrok sadži idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, te vitamina i minerala, ali i balasta koji potiče probavu. Upravo na tržište dolaze premium i superpremium hrane koje će u potpunosti zadovoljiti sve nutritivne potrebe pasa. Takve hrane su kategorizirane po starosnim skupinama pasa, veličini pasa (psi malih pasmina imaju puno brži metabolizam od pasa većih pasmina, pa su energetske potrebe različite), te fiziološkim stanjima (graviditet, laktacija) i aktivnosti pasa (radni, službeni psi, psi na dresuru, lovački itd).Upravo zbog navedenog vrlo je teško kod kuće pripremiti pravilan obrok za psa. U prehrani svojeg ljubimca morate biti dosljedni. Zapamtite, Vi ste gazda i pas ovisi o Vama. Dakle, jesti će ono što mu Vi ponudite. Nemojte popuštati, budite autoritet, pas neće sigurno uginuti od gladi i na poslijetku će jesti ono što mu ponudite. Hrana nikada psu ne smije biti na raspolaganju, već mora imati uredne obroke u pravilnim vremenskim razmacma. Ukoliko pas dio obroka ostavalja u posudi, moguće da mu je obrok prevelik, pa smanjite slijedeći obrok. Pas neće ostati gladan, no svakako je bolje da bude i malo gladan, nego da se optereti prevelikim obrokom, što ćesto dovodi do pretjeranog širenja i oštećenja želučane stijenke.Ono što bih Vam preporučila je da ostane pri jednoj od najkvalitetnijih hrana, a svakako možete povremeno u obrok dodati grkljane i sl. Svakako vodite računa da meso i iznutrice nabavljate samo kontroliranog podrijetla. Iako hranjenje sirovom hranom ima određene dobre strane, nekoliko je negativnih osobina: teško je održati pravilnu nutricionostičku ravnotežu (što može skratiti životni vijek psa), postoji opasnost (termički neobrađene namirnice) bakterije Escherichia coli i Salmonela sp.. U većine pasa infekcije ovim bakterijama prolaze bez simptoma, ali se mogu inficirati ljudi (osobito djeca oslabljenog imuniteta), te druge životinje. Stoga Vam preporučam da grkljane i iznutrice svakako prije skuhate; isto vrijedi i za goveđu kost, koju slobodno možete davati jednom tjedno. U našim trgovinama imamo u ponudi "kosti" od bivolje i goveđe kože koje možetet davati i češće.Posebno Vam skrećem pažnju na hranu Alleva, koju prema našim iskustvima psi izuzetno rado jedu, a svakako spada u sam kvalitativni vrh raspoloživih hrana na tržištu. U ovom godišnjem periodu sasvim je normalno da psi mjenjaju dlaku. Ako dlaka ne ispada na mjestima i ne vide se bezdlačna područja nema razloga za zabrinutost. Savjetujem Vam redovno iščetkavanje, a sjaj i strukturu dlake možete ojačati preparatima poput Dermanorm ulja ili kapsula, koje su bogate omega kiselinama , te Ungiotin praha, koji sadrži vitamin H-biotin. Navedeno možete nabaviti u našim veterinarskim ljekarnama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca starog oko 4 mjeseca. Majka pekinezer a otac nepoznat. Po veterinaru mogao bi biti Border Collie. Zanima me jedan takav pas koliko treba hodanja? I koliko s vremenom povečavati hodanje? Hvala, Igor O: Pekinezeri nisu ljubitelji dugih šetnji a što je i razumljivo s obzirom na njihov mali rast. Budući da je njihova potreba za kretanjem osrednja, idealni su psi za grad i pogodni za ljude koji su manje sportski aktivni. S druge strane, Border Collie obožava agiliti jer je vrlo aktivna i energična pasmina. Ova pasmina zahtijeva dosta slobodnog vremena od svog vlasnika, jer ako nije aktivan dnevno, barem par sati ne trči ili trenira (agiliti), reflektira se na cijelo njegovo ponašanje i zdravlje - potištenost, debljanje, bolesti.Ne postoji neko univerzalno pravilo kojim bi se moglo odrediti koliko je aktivnosti potrebno za pse, već je potrebno individualno promatranje kako bi se odredilo koliko aktivnosti i koje vrste pas ima potrebu. 15-minutna šetnja dvaput dnevno je za neke pse sasvim dovoljno dok drugi trebaju bar dvije, ako ne i više, 30-minutne šetnje. Naravno da treba i dob uzeti u obzir. U starosti od 4 mjeseca pse je u pravilu potrebno izvoditi i 4-5 puta dnevno. Preporuča se kod manjih pasmina pasa s intenzivnijim aktivnostima započeti u starosti minimalno od 6 mjeseci. Za zglobove štenaca je stanoviti napor kontinuirano trčanje ili ubrzano hodanje. No u ovoj dobi, koštano-zglobni sustav je dovoljno razvijen da podnosi i teže izazove bez posljedica na zdravlje.Treba imati na umu kako potrebe za aktivnostima imaju malo zajedničkog sa veličinom psa. Ukoliko je mali pas temperamentan, nedovoljno aktivnosti dovodi do poremećaja u ponašanju (najčešće destruktivno ponašanje). U pravilu, manje pasmine pasa zahtijevaju nešto više vježbanja nego onih velikih. No, dovoljno aktivnosti možete pružiti i u zatvorenom prostoru.Ako pas male pasmine pasa ima dovoljno igračaka ili društva drugog ljubimca, može se u potpunosti zadovoljiti potreba za aktivnostima.Kod mješanaca je naročito teško procijeniti koji tip vježbanja odgovara za psa. Ukoliko je nemiran, živahan, aktivan, istražuje okolinu i sl. - zahtjevniji je glede aktivnosti. Ako Vaš ljubimac ne pokazuje nikakve znakove iscrpljenosti i izgubljene energije kad se vratite iz šetnje to znači da nije bilo dovoljno aktivnosti za njega. Ovo možete riješiti dužim šetnjama ili trčanjem te interaktivnim igrama u zatvorenom prostoru. Promatrajte svoga ljubimca jer ćete na taj način sami moći najbolje procijeniti kako udovoljiti njegovim potrebama. Dok neki psi potražuju više aktivnosti od ostalih, svi psi imaju koristi od dnevnih šetnji. Jedan od najkvalitetnijih načina vježbanja Vašeg ljubimca je kroz šetnje, nekoliko puta dnevno pa čak i ako je to kratka šetnja oko kvarta. Još jedna mala napomena, nikad ne hranite psa neposredno prije ili poslije šetnje, dresure, agilitija i ostalih fizičkih aktivnosti. Nastojte da se pas odmori i ponudite mu hranu par sati prije ili poslije. Za sve dodatne informacije o njezi i prehrani možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Najljubaznije Vas molim za savjet. Naša kuja (bernski planinski) okotila je 11 štenaca. Okot je trajao 7 sati i protekao je bez problema. Drugi dan po okotu drastično joj se smanjio apetit i sada već drugi dan jede jako malu količinu hrane. Nudimo joj suhu, konzerviranu hranu, kuhano meso....itd., međutim, na sve ponuđeno reagira isto. Vode pije puno. Molim vas za savjet. Također me zanima da li je normalno da često ustaje i prošeće  te se često premiješta po kutiji u kojoj je sa štencima. Unaprijed zahvaljujem na pomoći. Srdačan pozdrav, Zvjezdana Novosel O: Dojenje štenadi predstavlja izraziti napor za kuju, osobito ako je u leglu veći broj štenaca. Stoga je prehrana kuje u laktaciji izrazito bitna, kako se ne bi dojenje legla negativno odrazilo na zdrastveni status kuje. Savjetuje se prehrana sa premium i super premium hranom, kako bi se zadovoljile sve nutritivne potrebe kuje u laktaciji te štenaca, koji hranjive tvari dobivaju putem majčinog mlijeka. Od premium hrana svakako bi preporučila Allevu High energy iper H/P,  koja predstavlja potpunu prehranu pasa s pojačanom tjelesnom aktivnošću, gravidnih i dojnih kuja.  Ova hrana zadovoljava sve potrebe organizma za proteinima, mastima, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, održava muskulaturu te povećava fizičku spodobnost. Dojnim kujama hrana mora biti ponuđena ad libitum, znači jedu koliko žele bez ograničenja, uz svježu vodu.  Tjelesna težina u dojnih kuja često varira, a kod kuja dobre konstitucije, tolerira se gubitak težine od 5 - 10%.  Neka Vas ne zabrinjava to što Vaša ljubimaca manje jede u ovoj fazi,  što je sasvim  normalno, već pomno pratite njeno zdrastveno stanje te gubitak mase, ukoliko je prisutan. Proizvodnja kujinog mlijeka ne odvija se ravnomjerno, tako da kuja sa 4 - 6 štenadi u prvih sedam dana nakon poroda daje količinu mlijeka od 3 - 4% svoje tjelesne težine, u drugom tjednu količina mlijeka se povećava na oko 4,5 %, u trećem na 5,5%, a u četvrtom tjednu na 6 - 6,5% tjelesne mase. Kod većeg legla dnevna produkcija mlijeka se povećava u skladu s brojem štenaca. Temeljem visoke koncentracije hranjivih tvari mlijeka kuja (23,6% suha tvar, 8,4% bjelančevina i 10,3% mliječne masti), potrebna je prilagođena visoko koncentrirana hranidba. Nutritvne potrebe kuja u laktaciji (kuje sa 4 - 6 štenaca) u prvom tjednu su za 50% veće, a u trećem tjednu i na dalje i trostruko veće nego u vrijeme graviditeta.  Ukoliko mijenjate hranu ili njenu količinu, činite to vrlo oprezno, kako bi izbjegli moguće probavne smetnje koje su vrlo opasne  u fazi u kojoj se kuja trenutno nalazi. U prvih 24 sata nakon okota kuja ne napušta svoje leglo. Njihov "plač" ju uznemiruje, što joj signalizira da su gladni te se ona ubrzo postavlja u položaj za hranjene. Kuja rijetko napušta leglo, a odbacuje onu štenad za koju osjeti da s njima nešto nije u redu te se usredotočuje na zdravu štenad. Obratite pozornost na napredovanje štenaca, da li se svi normalno razvijaju te da li je mjesto u kojem boravi kuja sa štencima udobno za nju i leglo. Ukoliko je mijesto neudobno ili tijesno, često se dešava da kuja potraži novo mjesto te premjesti štence. Isto tako savjetujem da pogledate mliječne žlijezde, da li su upaljene i otečene, što je vrlo bolno za kuju. U tom slučaju često u toku dana napuštaju leglo kako bi se odmorile. Ukoliko primjetite bilo kakvu promjenu na mliječnim žlijezdama posjetite što prije svog veterinara.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene bostonskog terijera koje će 12.04. navršiti 4 mjeseca, cijepljen je do sada 3 puta, očišćen je od glista i tretiran je protiv kožnih nametnika.Prije par tjedana smo ga prvi put pustili na vrt i nekoliko sati nakon toga dobio je crveni osip na trbuhu. Jako se češkao pa smo ga odveli veterinaru, gdje je dobio nekakvu injekciju i osip se povukao. Neki dan smo ga opet pustili van na travu i opet je dobio osip, ali ne toliko jak, nije se češkao. Još ima malo crvenila po trbuhu. Da li je moguće nekako ojačati njegov imunitet? Ne znamo što da radimo, da li je moguće utvrditi na što je pas točno alergičan i može li se alergija liječiti? Hvala lijepo. AndrijanaO: Pod pojmom alergija se podrazumijevaju specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane. Te se promjene razlikuju od normalnih reakcija organizma kvalitativno, kvantitativno i vremenski. U većini slučajeva organizam reagira brže i žešće nego je normalno, ali može biti i obrnuto. Tvari koje su tijelu strane u organizmu potiču tvorbu antitijela. Antitijela su globulinske naravi i potječu od stanica te su specifično usmjerena prema stranoj tvari - antigenu ili alergenu, koja je izazvala tvorbu antitijela, pa na temelju međusobnog afiniteta samo s njom reagiraju. Reakcija antigena s antitijelom može biti uzrok umanjenjoj otpornosti organizma ili uvjetuje preosjetljivost i sklonost bolesti. U prvom slučaju se radi o hiposenzibilitetu ili alergiji, koja obuhvaća i imunitet kao rezultat alergijskog zbivanja. U drugom slučaju se radi o hiperergiji ili alergijskoj preosjetljivosti. Kao alergeni prvenstveno sudjeluju bjelančevine. Najčešće se radi o velikim molekulama bjelančevina koje su tijelu strane, ali i razgradni produkti bjelančevina manje molekularne težine mogu djelovati antigeno. Takvi spojevi mogu nastati prilikom nepravilne proteolize i resorpcije u crijevu ili kasnije tijekom intermedijarnog prijetvora sve do sinteze specifičnih bjelančevina. Kao antigeni mogu djelovati i tvari koje ne sadrže dušik npr. lipoidi, ugljikohidrati, hapteni - spojevi malih molekula koji se vežu na bjelančevine i na taj način djeluju antigeno. Hapten može biti egzogenog i endogenog porijekla. Tako razni lijekovi i produkti izmjene tvari mogu postati alergeni.Alergeni se prema porijeklu dijele u tri skupine: egzogeni alergeni - u tijelo dospijevaju izvana (nutritivni alergeni, lijekovi...), endogeni alergeni - nastaju u organizmu ili potječu od bakterija koje su se zadržale u tijelu, invazioni alergeni - u tijelu ih proizvode i luče parazitiJoš imamo i fizikalne faktore - hladnoća, toplina, svijetlo, pritisak koji mogu uzrokovati alergijsku reakciju.Dijagnozu alergija je teško postaviti budući da simptomi alergija nisu specifični pa mogu nastati i zbog drugih uzroka. Potrebno je uzeti temeljnu anamnezu te uzeti krv (povećana količina eozinofila u krvi upućuje na alergiju), povišen kvocijent K/Ca u krvnom serumu te pojačana propusnost krvnih žila upućuju također na alergiju. Međutim, ako bilo koji od gore navedenih testova izostane, ne znači da se ne radi o alergiji. Alergen koji je uzrokovao senzibilizaciju Vašeg psa, teško je dokazati pa često puta ostaje nepoznat.Nisam sigurna imaju li naši veterinari alergo testove isključivo napravljene za pse. Mnogi naši kupci su radi takvih i sličnih oboljenja vodili svoje kućne ljubimce na Veterinarski fakultet u Ljubljani. Ako budete zainteresirani, slobodno se obratite veterinarima u Pet centrima koji će Vas uputiti dalje.Za jačanje imuniteta svom psu možete davati vitaminsko mineralne komplekse kao što su Pfizerovi "VMP" vitamini u obliku tableta, "Vita - pet" pastu od Vetoquinola ili možete davati svom psu kolostrum "Imunoboost" u obliku paste.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene mopsa koje smo liječili od impetiga antibioticima, oralno i mazanjem oboljelih područja. Poznato je kako do impetiga dolazi zbog oslabljenog imuniteta psića. Čini mi se da bi se problem mogao ponovno pojaviti kada završimo s terapijom, tako je već jednom bilo. Isto tako, pojavilo mu se crvenilo kože na području ispod vrata. Hranimo ga Hill's hranom i inače je vrlo živahan. Možete li preporučiti nešto za suzbijanje crvenila i jačanja imuniteta? Hvala, Mia O: Impetigo u štenadi (pyodermia, juvenilni pustularni dermatitis) predstavlja površinsku infekciju kože koja se najčešće javlja u pasa mlađih od godinu dana. Uzročnik je bakterija (Staphylococcus), promjene na koži su lokalizirane i rijetko zahvaćaju dublje slojeve kože. Terapija se provodi lokalnom primjenom antiseptika ili antibiotika. Ponekad blaži oblici bolesti mogu proći i bez terapije. Kao potporu imunitetu preporučila bih "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata. Ova pasta je u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra. Hill´s program prehrane za štence spada u sam vrh gotovih hrana za pse, te psića svakako nastavite hraniti na isti način. Crvenilo kože u području vrata moglo bi biti posljedica natiska od zdjelice za hranu i vodu, a takva područja koja ostaju vlažna često su podložna bakterijskim i gljivičnim infekcijama. Dijagnozu će postaviti Vaš veterinar, te preporučiti terapiju. Provjerite i je li ogrlica Vašeg šteneta uzrok crvenilu na koži vrata. Dobro rješenje bi bio hamić od mekog materijala kojim se izbjegava pritisak na vrat, a težina kojom pas zateže raspoređuje se na cijeli rameni pojas.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo shi-tzua starog 4 mjeseca, koji je i zaigran i miran i skoro nikada ne laje, a kada se to i dogodi ako traje malo duže - i to isključivo laje kada se jako naljuti - nakon par laveža povrati. Zašto to radi i kako to spriječiti? Hvala unaprijed na odgovoru, Davor O: Psi komuniciraju na više načina: govorom tijela (promjene položaja ušiju i repa, dlake i tijela), mirisom (urinom i fecesom označavaju teritorij) i glasovnom komunikacijom (lavežom, zavijanjem, cviljenjem, režanjem...). Snažnim lajanjem i uzbuđenjem Vašeg psića najvjerovatnije se komprimira njegovi trbuh, te se podraži vagus, što se manifestira povraćanjem. Međutim uzroci povraćanja mogu biti i mnogi drugi: nepravilna prehrana, želučani poremećaji, crijevni poremećaji, upala gušterače, upala potrbušnice, tumori u trbušnoj šupljini, bolesti bubrega, jetre, šećerna bolest, septikemija, endotoksemija, poremećaji elekrolita i acidobazne ravnoteže, strah, otrovi i lijekovi, poremećaj centra za ravnotežu, bolesti središnjeg živčanog sustava, neke akutne bolesti i mnogi drugi uzroci.Povraćanje (vomitus, emesis) treba razlikovati od regurgitacije. Regurgitacija je izbacivanje hrane iz jednjaka gotovo bez napora, a najčešći joj je uzrok povećanje jednjaka.Budući da u svom upitu niste naveli kakav sadržaj Vaš psić povraća i kako se ponaša nakon toga, ne mogu sa sigurnošću reći o čemu se točno radi, ali pretpostavljam da uzrok njegovog povraćanja leži samo u velikom uzbuđenju i naporu da laje što jače. Takvo povraćanje jedino možete spriječiti ako spriječite psića da se uzrujava i jako naljuti.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, dva dana nakon okota kuja (zlatni retriever) je počela izbacivati tamnu krv (u relativno malim količinama) pa smo je odveli kod veterinara. Veterinar je izmjerio temperaturu (39,7) te dao dva cjepiva uz dijagnozu upale maternice. Pregled je trajao kratko i moram priznati da sam bio sumnjičav u zainteresiranost veterinara. Zanima me je li moguće da je ostalo nešto unutra? I da, donijela je svoje igračke i zavlači se iza fotelje. Unaprijed se zahvaljujem na pomoći, Ivan O: Nakon okota, maternica kuja se čisti, te se iz vagine, kroz oko tjedan dana, cijedi relativno obilan iscjedak. Boja iscjetka je tamno zelena s primjesama sukrvice. Količina iscjetka se smanjuje do desetog dana, a nakon toga se može još zadržati sluzavi sukrvavi iscjedak (do mjesec dana, u tragovima).Obzirom na povišenu temperaturu, veterinar je vjerojatno terapirao kuju antibiotikom.Svakako Vam preporučam da kuju u što kraćem roku odvedete na ultrazvučni pregled kako biste isključili i ostale moguće komplikacije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca, starog skoro 9 godina. Prije nekoliko dana, primjetila sam da grize dio kože na butu, ali nisam primjetila nikakvu promjenu. Danas sam vidjela da na tom mjestu više nema dlaka (vjerojatno ih je on izgrizao, jer skoro stalno gricka to mjesto - imam osjećaj da ga užasno svrbi), ali se pojavilo i okruglo crvenilo, promjera oko 1 cm. Što bi to moglo biti i postoji li nekakav preparat za ublažavanje, odnosno liječenje simptoma? Puno Vam hvala. Zorana O: Bolesti kože su najvećim dijelom po svojoj etiologiji i patogenezi povezane s unutarnjim oboljenjima. Glavni simptom kožnih bolesti je svrbež (pruritus), zbog kojeg može doći do oštećenja kože i posljedično do sekundarne bakterijske kožne infekcije. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Najčešći uzroci svraba kod pasa su: nametnici - buhe, uši i kožni šugarci, ubod komarca ili krpelja; infekti - bakterije, gljivice; alergije - preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele.Gubitak dlake kod psa ili alopecija, nastaje zbog nemogućnosti rasta dlaka, zbog stalnog češanja, lizanja dlake ili ispadanja. Ispadanje dlake (alopecija, atrichia), može biti stečena ili simptomatska. Od kožnih bolesti alopecija prati ekzematozne dermatoze te kožne bolesti uzrokovane nametnicima (ušima, šugarcima, demodeksima) i gljivicama (trihofitija). Simptomatska alopecija se javlja kao znak unutarnjih poremećaja (hormonalni poremećaji kod kuja potkraj bređosti i u toku dojenja), kod tumora testisa, prerane kastracije, nedostatne ishrane (premalo bjelančevina, oligoelemenata, vitamina). Alopecija može biti i posljedica otrovanja talijem ili njegovim preparatima, kao i vanjske ili unutarnje primjene nekih lijekova.Ako se radi o kroničnoj upali paraanalnih žlijezda, kronične ekzematične promjene se javljaju u području stražnjice, anusa, korijena repa i stražnjih nogu.Da bi postavili točnu dijagnozu, potrebno je napraviti kliničku pretragu kože. Odvedite psa što prije svom veterinaru kako se zdravstveno stanje Vašeg psa ne bi pogoršalo.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam labrador retrivera starog 4 mj. i hranim ga hranom Alleva za štence medium & large. Do sada je htio jesti dehidrat razmočen u vodi, ali u posljednjih par dana neće jesti razmočen, nego suho. Upozoren sam da pas može dobiti gastritis ako dehidrat nije razmočen u vodi. Da li je moguće da od suhog dehidrata dobije gastritis? Hvala. Krešo O: Ovakva upozorenja su neutemeljena, obzirom da stručnjaci koji su uključeni u proizvodnju dehidrirane hrane za pse (renomiranih superpremium i premium proizvodača) preporučuju da se hrana daje u suhom obliku. Ukoliko je pas odbija te ako ima problema sa zubima ili oboljenjima usne šupljine, naravno da je omekšana ili meka hrana primjerenija takvoj jedinki. Uz dehidriranu hranu je važno ponuditi psu dovoljno svježe vode, koja mu treba biti stalno dostupna. Prehrana dehidratom pokazala se kao dobar izbor iz razloga bolje održivosti, praktičnije primjene te kao neusporedivo bolji način prehrane u smislu prevencije nastanka plaka i zubnog kamenca. Jasno da različita iskustva vlasnika treba promatrati i kao individualni izbor vrste i kategorije samog proizvoda. Ponekad je takav izbor i prepakirana suha hrana u rinfuzi, što se na žalost u praksi pokazalo kao hrana dvojbene kvalitete. Pri kupnji je važno pažljivo pročitati deklaraciju, potražiti rok trajanja te ne zaboraviti da za svaku životnu dob i aktivnost psa postoje hrane različito izbalansiranih nutrijenata. Kako Alleva pripada premium skupini gotove hrane za pse, svakako bih Vam je preporučila kao suhi obrok, a povremeno je možete namočiti običnom mlakom vodom ili nezačinjenom juhom uz dodatak kuhanog povrća.