Pitajte veterinara

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedno pitanje: u čemu je razlika između ampule Frontline i Advantix te u čemu je razlika između ampula i ogrlica? Hvala, Ivan O: Advantix je insekticid, akaricid i repelent koji sadži kombinaciju ektoparaziticida imidakloprida i permetrina. Koristi se za suzbijanje i sprječavanje infestacije pasa buhama i krpeljima, a djeluje i kao repelent na komarce i papatače. Posredno smanjuje mogućnost prijenosa bolesti posredovanih krpeljima, komarcima i papatačima i pomaže u liječenju alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama. Nakon jednokratne primjene spriječena je infestacija psa krpeljima i buhama kroz narednih mjesec dana.Frontline je insekticid, akaricid koji sadrži ektoparaziticid fipronil. Koristi se za suzbijanje i sprječavanje infestacije pasa buhama, krpeljima, ušima i paušima. Posredno smanjuje mogućnost prijenosa bolesti posredovanih krpeljima i pomaže u liječenju alergijskog dermatitisa uzrokovanog buhama. Nakon jednokratne primjene sprječena je infestacija psa krpeljima kroz narednih mjesec dana, a buhama do 5 tjedana.Preporuka je proizvođača da se životinja ne kupa dva dana prije i poslije primjene preparata.Frontline i Advantix su spot-on pripravci koji se primjenjuju nakapavanjem na kožu tretirane životinje. Razlikuju se po vrsti djelatne tvari odnosno antiparazitiku i prema principu njegovog djelovanja na parazita. Osim na krpelje i buhe, Frontline djeluje i na uši i pauši dok Advantix djeluje na buhe, krpelje, komarce i papateče.Frontline je kontaktni antiparazitik, što znači da djeluje na parazita kada parazit dođe u kontakt s Frontlinom na koži i dlaci psa, dok Advantix ima i repelentni učinak što znači da tjera nametnike i sprječava ih da se "zakače" na životinju.Preporuka je proizvođača da se životinja ne smoči 2 dana prije i nakon tretmana s Frontline-om dok proizvođač Advantixa (Bayer) ne navodi vremenske preporuke po pitanju kupanja prije i nakon tretmana Advantixom. Moja preporuka je da se životinja ipak ne kupa neko vrijeme nakon tretmana, dok se preparat ne raspodjeli po cijeloj koži i dlaci.Antiparazitne ogrlice razlikuju se također po sastavu i principu djelovanja. Kod nekih djelatna tvar je antiparazitik koji uništava nametnike na životinji, a kod drugih su to razna eterična ulja koja "tjeraju nametnike" od životinje.Kiltix ogrlice sadrže dvije djelatne tvari: flumetrin i propoksur koje kod nametnika remete prijenos impulsa što urokuje njihovu paralizu i uginuće. Nakon otpuštanja iz ovratnika dijelatne tvari se raspodijele po dlaci psa i djeluju prolongirano protiv buha i krpelja.Buhe i krpelji počinju ugibati nakon 24 sata, a zaštita traje do 7 mjeseci.Ogrlice se mogu koristiti kod pasa starijih od 12 tjedana.Vitakraft ogrlica kao dijelatnu tvar sadrži antiparazitik dimpylat. Ne smije se upotrebljavati kod štenaca, a preporuka proizvođača je da se ogrlica zamijeni novom nakon 5 mjeseci.Biljna ogrlica marke Trixie sadrži esencijalna ulja aromatičnog bilja koja svojim mirisom tjeraju nametnike. Preporuka je proizvođača da se ogrlica zamijeni novom nakon 3 mjeseca.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih Vas  da mi kažete što je to renalna osteodistrofija i kako se liječi? Riječ je o štencu aljaškog malamuta starom 7 mj. kojemu je dijagnosticirana leptospiroza, ali ima i zadebljanja na prednjim nogama u predjelu zgloba. Normalno se kreće, voli trčati, ništa ga ne boli... Veterinarka  sumnja na osteodistrofiju pa Vas molim da mi kažete nešto više o ovoj bolesti. Hvala, Lidija O: Renalna osteodistrofija je bolest mijene tvari kod koje je bitno zahvaćen koštani sustav. Ovdje se radi o poremetnjama u prometu mineralnih soli, najčešće su to kalcij i fosfor. Iz tog razloga nastaju najvažnije poremetnje u strukturi i funkciji skeleta, koje se klinički očituju kao rahitis, osteomalacija i osteofibroza. Dakle, bubrežna osteodistrofija je sindrom poremećaja humoralno-hormonalnoga mehanizma u bubrežnoj bolesti, njezinoj progresiji u stanje zatajivanja bubrežne funkcije i postupnom nastajanju histoloških i strukturnih promjena koštanoga tkiva. U etiopatogenetskom mehanizmu bitna je smanjena sinteza kalcitriola u bubrezima te, s tim u svezi, i poremećaj metabolizma kalcija i fosfora te hormona PTH i kalcitonina. Kosti su za vrijeme života podvrgnute stalnoj mijeni. U mladosti izgrađuju se i rastu, u odrasloj dobi nalaze se u labilnoj ravnoteži, dok se u starosti postepeno razgrađuju. Razvojem koštanog sustava i njegovim funkcijama, upravljaju paratiroidna žlijezda, hipofiza i štitnjača. Normalna struktura i funkcija skeleta ovisi i o živčanom sustavu (trofični impulsi), mišićju (mehanički utjecaji), želučano-crijevnom traktu (resorpcija mineralnih soli) i bubrezima (izlučivanje mineralnih soli i acidobazična ravnoteža). Sklad u funkciji svih navedenih faktora uvjetuje ravnotežu između neprekidne izgradnje i razgradnje koštane supstance. Poremeti li se odlaganje koštanih soli u skelet ili se mineralne tvari iz kosti iz bilo kojeg razloga gube, nastaju distrofične promjene na kostima. Kod mladih životinja koje rastu, potrebne su za izgradnju skeleta znatne količine kalcija i fosfora, kojima se organizam opskrbljuje hranom. Vrlo je bitan i pravilan omjer kalcija i fosfora u hrani. Znatan višak kalcija u hrani utječe nepovoljno na resorpciju fosfora i obrnuto. Pri razvoju distrofija u životinja redovito sudjeluje i nestašica vitamina D. Ako poremećaji u prometu kalcija i fosfora zahvate skelet u razvoju, naruši se izgradnja koštanog sustava. Endostalni i periostani razvoj kostiju je poremećen. Zona rasta na hrskavičnoj granici epifiza proširuju se, pa na tim mjestima nastaju zadebljanja. Osteoidno tkivo ubrzano raste, no nedovoljno okoštava, iako je aktivnost fosfataze u kostima povećana. Količina anorganskog fosfora u krvi je smanjena, dok je razina kalcija normalna ili neznatno snižena. Kako je koštana fosfataza glavni izvor alkalne fosfataze krvnog seruma, to je aktivnost enzima u krvnom serumu povećana. U cijelosti razvija se slika rahitisa. Ukoliko je dijagnosticirana renalna distrofija, primjenjuju se nadomjesci kalcitrola, kako bi se nadoknadio manjak, koji nastaje zbog insuficijentnih bubrega. Nizak nivo kalcitrola, dovodi do hiperparatiroidizma, odnosno kalcitrol ima supresivni efekt na transkrip gena za PTH (paratiroidni hormon), tako da pada nivo kalcitrola, a raste nivo PTH. Nizak nivo kalcitrola, umanjuje absorpciju kalcija u gastro-intestinalnom traktu što dovodi do hipokalcemije, odnosno do povećane produkcije i sekrecije PTH i kacitonina. PTH u visokoj koncentraciji stimulira osteoblaste.Kalcitonin luče parafolikularne stanice tireoidne žlijezde. U kostima kalcitonin blokira razgradnju kostiju. U kostima se nalaze dvije vrste stanica:osteoblasti - uzimaju kalcijeve ione iz krvi i ugrađuju ga u koštani anorganski matriks (kalcijev fosfat i kacijev karbonat) i osteoklasti - razgrađuju koštani matriks i u krv oslobađaju kacijeve ione.Kalcitonin blokira osteoklaste i time sprječava razgradnju kostiju i povišenje koncentracije kalcija u krvi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Unazad mjesec dana pas u susjednom dvorištu je počeo žmiriti na jedno oko. Budući da je bio u doticaju s mačkama koje lutaju po dvorištima, vlasnica je mislila da ga je mačka ogrebala. Dobio je kapi no međutim stanje se samo pogoršalo. Oko mu je postalo stakleno plavo i više nije vidio na njega. Nakon tjedan-dva oslijepio je na drugo oko a njegova vlasnica kaže da je taj dan ujutro normalno vidio a kad ga je popopodne izvela u šetnju počeo se zabijati u zid. Pas je star oko 4 godine i mislim da nije cjepljen protiv zaraznih bolesti. Zanima me ima li to veze sa tzv. mačjim sljepilom i da li je moguće da taj pas zarazi druge obzirom da se svi psi u kvartu kreću po istim parkovima? Hvala, NikolinaO: Postoji niz uzroka problema s očima i sljepilom u pasa. Neki od ovih uzroka genetski su uvjetovani dok su drugi po prirodi stečeni. Neke od najčešćih i teških poremećaja funkcija oka u pasa su:Glaukom - nastaje kao rezultat povećanja pritiska očne tekućine unutar oka. Bolno je stanje koje može rezultirati trajnim sljepilom. Ova bolest može biti nasljedna (primarni glaukom) ili kao rezultat ozljede (borba sa mačkom, trn, nagrizajuće tvari i sl.), funkcionalne bolesti, tumora, infekcije bakterijama, virusima ili gljivicama (sekundarni glaukom). Ako je intraokularni tlak povećan dulje od 24-48 sati obično nastaje trajno oštećenje u vidu sljepila ili kompletnog gubitka oka. Znakovi glaukoma mogu biti vrlo suptilni u početku a uočava se proširena zjenica, zamagljena rožnica, crvenilo oka i oslabljen vid. Katarakta - kao i glaukom može biti nasljedan ili uzrokovan bolesti (dijabetes, bolesti štitnjače), infekcijom ili ozljedom. Normalno prozirna leća postaje mutna čime priječi prolazak svjetlosti do retine.Progresivna atrofija retine i progresivna degeneracija retine - obje su nasljedne bolesti koje uzrokuju propadanje stanica retine. Ova bolest nije bolna a zahvaća oba oka.Sindrom naglo stečene degeneracije retine (Suddenly Acquired Retinal Degeneration Syndrome - SARDS) - i kod ove bolesti dolazi do propadanja stanica retine, zahvaća oba oka i nije bolna. No, za razliku od prethodno navedenih, do slijepila može doći vrlo brzo, gotovo preko noći. SARDS je prvi puta identificiran oko 1980. godine kada je primijećeno da psi naglo gube vid unatoč tome što ne dolazi do strukturalnih promjena u oku ili oštećenja retine u ranom stadiju bolesti. Oči se čine potpuno normalnima ali retina ne pokazuje električnu aktivnost. Smatra se kako je ova bolest imunološki posredovana.Preporuča se hitno potražiti pomoć veterinara u slijedećim slučajevima: zacrvenjeno oko, bolno oko (žmirkanje, grebanje šapom, trljanje oka, suzenje, smanjeni apetit), zamagljeno oko, krv u i/ili oko oka, naglo sljepilo oka, raširena zjenica, otečeno oko.Uz navedene poremećaje, od zaraznih bolesti spomenula bih jedino zarazni hepatitis pasa (HCC). U ove bolesti se kao jedan od simptoma navodi i zamućenje rožnice ("plavo oko"). Kako je ovo samo jedan od niza simptoma bolesti, jedino će veterinar po temeljitom pregledu životinje moći diferencijalno dijagnostički isključiti navedenu zaraznu bolest.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu staru dvije godine kojoj sam otkrila veliku i duboku ranu na desnoj stražnjoj nozi. Ne znam kako je rana nastala, ali odvela sam ju veterinaru koji je utvrdio da je rana stara najmanje četiri dana i da ju je napao stafilokok. S obzirom na to da mu je u ordinaciji bila gužva naručio ju je za sutra na šivanje te joj dao inekciju Ceporexa, ali mene zanima kakvi su sve rizici od takve zaraze i da li je ona za život opasna. Molim Vas da mi što prije odgovorite. Unaprijed zahvalna, Martina. O: Svaka je rana primarno inficirana, a opći i lokalni utjecaji pomažu pojavu infekcije. Opći utjecaji su: gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost, glad, hladnoća, anemija. Lokalni utjecaji su: količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, stvaranje đepova u rani, hematom, poremećaji cirkulacije. Prvih 5 sati rana je bez promjena, a između 5 i 9 sata dolazi do nakupljanja limfocita, između 9 i 12 sata tu su Gram pozitivne bakterije, a nakon 12 sati i Gram negativne bakterije. Za 24 sata se razmnože i piogene bakterije. Do 7 dana u rani se mogu naći i sporogeni anaerobi i streptokoki, a nakon toga do 20 dana bakterije (E.colli, Proteus spp.) i u tom periodu anaerobi i nestaju. Nakon 20 dana ostaju piogene bakterije (koki). Prema vrsti mikroorganizama i kliničkoj slici, infekcije rana mogu se podijeliti u tri skupine: piogene, anaerobne i putridne. Staphyloccocus aureus je gram pozitivna bakterija iz roda Staphylococcus. Kod životinja se nalazi na površini kože kao dio fiziološke flore. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul...). Iz svakog se lokalnog žarišta, u ovisnosti od odnosa virulencije i otpornosti organizma mogu krvlju ili limfom proširiti po čitavom organizmu ili u razna druga tkiva i organe. Tako mogu izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upalu zglobova, upalu pluća, gnojni meningitis. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica kao što je upala krajnika, sinusa i spojnice oka. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog i probavnog trakta. Stafilokokne infekcije mogu se prenositi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima te zrakom. Ulazna vrata za infekciju najčešće su sitne ozljede površine kože i sluznica nosa i pluća.Iz priloženog možete vidjeti da stafilokokne infekcije nisu bezazlene stoga ih je potrebno pravovremeno liječiti. To što veterinar nije odmah pristupio šivanju rane nije od velike važnosti, bitno je da je kujica pokrivena antibiotikom. Vjerujte svom veterinaru jer ipak on zna što je najbolje za Vašu kujicu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zamolila bih Vas nekoliko savjeta. Htjela bih nabaviti mini maltezera pa imam nekoliko pitanja. Kako doći do psa, na što moram paziti pri kupnji? Čitala sam razne forume i neki ljudi imaju neugodna iskustva... ili su dobili križanca ili je pas bio bolestan, itd. Zamolila bih Vas da mi date savjet u vezi prvih mjesec dana sa psom u stanu. Da li je bolje uzeti mužjaka ili ženku, ima li razlike u ponašanju? Kakva je prehrana ako pas ima oko 2 mjeseca? Koliko često treba psa voditi veterinaru? Koja cijepiva treba primiti? Smije li odmah van u šetnju? Kupanje? Koja je cijena mini maltezera, ako ne želim papire i može li se sa psom u inozemstvo i što je sve potrebno? Unaprijed Vam zahvaljujem! DinaO: Prilikom kupnje uvijek možemo naići na nešto "neispravno", a to otkrijemo naknadno. Štene prilikom kupnje ne mora pokazivati simptome ili znakove koji bi upućivali na moguću nasljednu manu ili bolest, tu mogu pogriješiti (mislim na odabir) vrlo iskusni uzgajivači ili kinolozi. Tek kada štene odraste, u periodu kada su stari oko 5 - 7 mjeseci, tek onda možemo uočiti neke nasljedne mane ili uznapredovali razvitak bolesti. Kada kupujete željenu pasminu, uzmite psa s rodovnicom, što znači da je vlasnik legla registriran kod Hrvatskog kinološkog saveza, da je Vaš budući pas pregledan od komisije koja odobrava leglo, odnosno da štenad iz tog legla odgovaraja standardu te pasmine te da je svako štene dobilo svoj matični broj (koji mora biti tetoviran na uhu ili bedru ovisno o pasmini) i da se taj broj nalazi u njegovoj rodovnici sa svim podacima o njegovim roditeljima, bakama i djedovima. Pravi uzgajivač dati će Vam upute kakao održavati određenu pasminu i sigurno će svoje leglo prethodno očistiti od crijevnih i kožnih nametnika, cijepiti jednom od registriranih vakcina koje se koriste u Republici Hrvatskoj . Također Vas uzgajivač mora upozoriti s kojom hranom je hranio leglo, jer Vi morate nastaviti s istom vrstom barem kroz slijedećih 7 - 10 dana, a nakon toga možete promijeniti vrstu suhe hrane postepeno kroz 7 dana, miješajući staru s novom hranom (prva dva dana 1/3 nove s 2/3 stare hrane, treći dan pola stare, a pola nove hrane, peti dan 2/3 nove hrane i 1/3 stare hrane, sedmi dan prelazimo samo na novu hranu, omjeri se odnose na propisanu dnevnu dozu). Oko trećeg mjeseca života štenad počinje mijenajti zubiće te im je teško grickati suhu hranu, da bi im olakšali namočite obroke s malo vode ili s kiselomliječnim produktima (acidofili). U 12 tjednu života treba ponovno nadocijepiti štene istom vakcinom kao prvi puta, jer tek će sada revakcinacijom dobiti potpunu zaštitu od zaraznih bolesti opasnih za mlade pse. U međuvremenu štenad ne treba dovoditi u kontakt s ostalim odraslim psima, kako se ne bi zarazili jednom od tih bolesti (štenećak, hepatitis, leptospiroza, parvoviroza, corona bolest i drugo). Također nakon trećeg mjeseca života psa dužni smo ga cijepiti i protiv bjesnoće, kada će štene biti i "čipirano" i dobija svoj "pasoš", odnosno knjižicu u koju se unose svi podaci o psu i vlasniku, kada je i protiv čega je cijepljen. Ovu knjižicu nužno je imati kod sebe prilikom prelaska granice RH. Ovisno o zemlji u koju putujete morat ćete podići i veterinarsku svjedodžbu kojom se potvrđuje da pas dolazi iz zemlje u kojoj trenutno nema slučajeva bjesnoće ili neke druge opasne bolesti (slinavka, šap i drugo).Prvo kupanje se preporuča odmah po dolasku iz uzgajivačnice, a potom možete koristiti pudere za suho pranje ili kupanje u običnoj vodi. Nakon petog mjeseca života započnite kupanje sa šamponima za pse (Dermilen, All systems šamponi za pse s bijelom dlakom), kupanje sa šamponom ne treba previše primjenjivati (jednom mjesečno). Mužjak ili ženka, neki vlasnici obožavaju ženke jer su privrženije obitelji, jedini mali problem je tjeranje svakih šest mjeseci kada su ženke atraktivne mužjacima koji ih "opsjedaju i gnjave" te može doći do neželjene oplodnje, ako vlasnik nedovoljno čuva svoju ljubimicu. Mužjaci se vole dokazivati i vrlo lako upadaju u borbe s drugim mužjacima, a nakon toga obavezno slijedi posjet veterinaru zbog zadobivenih ugriznih rana. Nabavnu cijenu psa s rodovnicom određuje svaki uzgajivač za sebe, a ona ovisi o postignutom uspjehu roditelja Vašeg budućeg štenca (ocijeni) na izložbama pasa.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bi Vas stručnu veterinarsku pomoć pri riješavanju u naslovu navedenog problema. Maltezer je star 4 g i ima 5 kg. Problem je počeo pred mjesc dana s povraćanjem i krvavo - sluzavim proljevima uz odbijanje hrane. U početku svakodnevno, a sada povremeno ima samo krvave stolice bez povraćanja. Žao mi je što moram priznati da se veterinarska pomoć koju smo odmah potražili svela na jedno veliko ništa. Mene je kao liječnika neugodno iznenadila činjenica da se obrada svela na naše iznošenje simptoma i njihove (bilo ih je više) konstatacije o tome kako je to "vjerovatno" / navodit ću redom mišljenja vaših kolega /: namjerno trovanje, potom gastritis, parazitarna bolest....Sve je to i laicima poznato, mene je zanimalo o kojoj bolesti se radi u ovom konkretnom slučaju. Povezujući simptome s ljudskim organizmom koji mi je bliži, pretpostavila sam da bi se mogla pregledati stolica, na što je Vaš kolega pristao i izvjestio me da je pronašao giardiu i naglasio da to nije giardia lamblia nego giardia cani? Savjetovao je MONIL tbl/albendazol/ 25 mg/ kg - 2x na dan, 2 dana. Znajući da se Giardia kod ljudi liječi metronidazolom, provjerila sam preporučenu th i mišljenja sam da je apsolutno neprimjerena. Molim Vas da mi odgovorite da li je krvavo - sluzavi proljev simptom koji se uopće vezuje uz infekciju Giardiom kod pasa te koja je zapravo odgovarajuća th, u kojoj dozi i koliko dugo. Šta bi Vi savjetovali da se učini u daljnjoj obradi? Koja je preporučena prehrana u tijeku ove bolesti? Srdačni pozdravi iz Trogira, MarijaO: Giardioza je kronična, intestinalna protozoarna infekcija. Uzročnik je giardia spp., bičaš koji se javlja u vegetativnom i cističnom obliku. Ciste su izvor infekcije i reinfekcije za životinje, a incidencija je veća u mladih jedinki te onih s oslabljelim imunitetom. Trofozoiti se nalaze na epitelu u kriptama tankog crijeva, a ciste se izlučuju izmetom. Vrlo su otporne prema vanjskim utjecajima. Ova bolest se javlja diljem svijeta u mnogih domaćih i divljih sisavaca, ptica i čovjeka. Infekcija je najčešća u pasa i mačaka.Giardia spp. je morfološki slična. Uobičajeno je da se svakoj G. daje različito ime, prema životinji u koje je dijagnosticirana. Tako se npr. Giardia u pasa naziva Giardia canis, u goveda Giardia bovis, itd.Infekcija gijardijom može biti inaparentna ili se manifestirati gubitkom težine i kroničnom diarejom ili steatorejom. One mogu biti kontinuirane ili intermitentne. Iako se kao tipičan simptom ne navodi krv u stolici, prisustvo krvi ne treba isključiti u dužih vodenih proljeva kakvi se javljaju u ove bolesti. Povraćanje se javlja sporadično.Dijagnoza se postavlja mikroskopskim nalazom pokretnih kruškolikih trofozoita ili ovalnih cisti.Terapija inficiranih pasa je često djelomično uspješna, a reinfekcije su česte i u potpuno eliminarnih infekcija.Terapija se u pasa provodi:- fenbendazolom (50mg/kg/dan) koji djelotvorno uklanja ciste uzročnika iz fecesa psa. - kombinacijom : praziquantel, pyrantel pamoat i febentel kojom se postiže smanjenje ekskrecije cista u inficiranih pasa. - albendazolom - metronidazolom, kojim se postiže efekt od oko 65% u eliminaciji Giardia spp. u pasa, ali su zabilježeni slučajevi akutne anoreksije i povraćanja, što ponekad dovodi do ataksija i nistagmusa.- furazolidonom također, ali se popratno mogu javiti proljev i povraćanje.Fenbendazol u kombinaciji s praziquantelom se navodi kao sredstvo izbora za terapiju u pasa.Kako niste naveli čime hranite Vašeg psa i jesu li u njegovu prehranu uvedene nove namirnice, a što bi također moglo utjecati na opisane poremećaje, preporučam Vam da psu ponudite dijetalni intestinal program za pse (dehidrat ili meku hranu u konzervi), već prema dostupnosti :"Hill`s", "Eukanuba" ili "Royal canin".

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mopsa koji ima problema s dišnim sustavom. Kako bi mu olakšali život, što nam preporučujete? Hvala, Mato O: Mops potiječe iz Kine, mada se navode podaci da "vuče" porijeklo iz Engleske. Ova pasmina je nastala u antičko doba smanjivanjem mastifa u Aziji, a bili su pratnja budističkim svećenicima. U Nizozemsku su stigli u 16. stoljeću te postali ljubimci plemstva i kraljeva. Mops je vrlo zanimljiv pas, tvrdoglav i uporan. Zbog kratke njuške, specifičan je šum disanja pa ponekad i teže dišu te su skloni infekcijama dišnog sustava. Zbog premalo navedenih podatak mogu Vam općenito navesti najčešće bolesti dišnog sustava kod pasa općenito, a za sve ostalo se morate obratiti svom veterinaru u veterinarskoj ambulanti.Strano tijelo u nosu je jedan od većih problema, jer pas stalno njuška i hoda spuštene glave i to je jedan od razloga što u nos mogu ući razni predmeti od kojih je najučestaliji i najopasniji klasić divljeg ječma. Problem je u tome što pas nije u mogućnosti iskihati van klasić, zbog njegove građe tj. izdanaka. Ta strana nosa je začepljena, disanje i njušenje je otežano, a sve to skupa može dovesti do dublje infekcije pa i do sepse.Upala grkljana i dušnika je također od češćih bolesti dišnog sustava. Sluznica grkljana i dušnika je da uz ostale funkcije čisti udahnuti zrak. Kad se na njoj nakupi dovoljno nečistoće pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Upala se može proširiti i na pluća.Upala pluća je zapravo nastavak upale grkljana i dušnika, ali bakterije i virusi mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Kod upale pluća se smanjuje površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi. Organizam iz tog razloga ne dobiva dovoljno kisika i ne otpušta sav ugljični dioksid, što nakon prekoračenja minimalnih potreba organizma dovodi do ugušenja. Upala se pluća najčešće javlja kod štenečaka, ali može biti i posljedica komplikacije nekih drugih bolesti. Disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama. Za terapiju i lijekove se morate obratiti svom veterinaru koji prvo mora uzeti anmnezu od Vas, zatim napraviti opći klinički pregled i na kraju postaviti dijagnozu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 9 g. staru pekinezericu. Prije oko godinu oslijepila je i počela jako puno jesti. Cvilila bi svaki put dok je ne bih nahranila. Sada je 3 puta deblja nego što je bila a bila je mršava. Hranim je hranom za pse. Zadnjih 5 dana ona reži i laje trljajući se zadnjim dijelom o pod. Ne znam što joj je, ovo je prvi put da ona reži. Ponaša se kao da je nešto boli, ali ne cvili, više je ljuta. Ne da mi ni prići da vidim što joj je ali uspjela sam vidjeti da joj je čmar crven. Izmet joj je normalne boje ali veličine klikera. Ne mogu je odvesti veterinaru, nemam gdje, što da radim? U kolovozu bi trebala primiti vakcinu protiv bjesnila - da li bih to trebala uraditi pošto sam čula da stare ili bolesne pse ne treba cijepiti. Hvala unaprijed, Kristina O: Simptomi koje opisujete kod Vaše ljubimice vjerojatno upućuju na probleme ili s analnim vrećicama ili poremetnje probave, najvjerojatnije začep. Analne ili mirisne vrećice paran su organ smještene 1 -2 centimetra od čmara, u kojima se skuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva). Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze, te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva, izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju, sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetki su recidivi ovakvog stanja nakon terapije. Zbog zaostajanja sadržaja, vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko čmara. Pas postaje nervozan, maše repom, često se dešava da struže čmarom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko anusa grize zubima ili liže što je vidljivo lokalnim crvenilom. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao posljedica resorpcije i migracije sadržaja unutar organizma. Ponekad se javlja i svrbež uški, te upala vanjskog ili srednjeg uha. Ako na iritiranim djelovima kože parazitiraju buhe, nakon ugriza, pas se još jače češe, te se stanje može dodatno komplicirati alergijskim dermatitisom. Na koži nastaju promjene u vidu eritema ili ekcema, koje životinja izrazito grize, te nastaju povrede kože i tkiva koje mogu biti jako duboke. U takve povrede naseljavaju se različiti organizmi, uzrokujući upale i gnojenja. Na temelju kliničkih znakova bolest se može lako raspoznati, a dijagnoza se postavlja rektalnom palpacijom analnih vrećca, pri čemu se nalazi njihovo povećanje i bolnost, a na pritisak izlazi sekret neugodnog mirisa i tamno sive ili tamno smeđe boje. Ukoliko je došlo do gnojenja, te nastanka apscesa i fistula, takav sekret osim gnoja može sadržavati i primjese krvi. Ovakvo stanje svakako zahtjeva intervenciju veterinara, bez obzira da li se radi o samom početku ili je došlo do komplikacija. Veterinar manuelno ispražnjuje zaostali sadržaj u analnim vrečicama, nakon čega uvođenjem kanile ili sl. izvodnim kanalima, ispire analne vrećice antiseptikom ili sl. Ponekad je uputno aplicirati i antibiotik prolongiranog djelovanja, te po potrebi primijeniti kortizonsku terapiju. Kod težih slučajeva, čestih recidiva, a osobito u pasa koji imaju i česte promjene na koži kao posljedica retencije sadržaja analnih vrećica, preporuča se kiruško odstranjivanje istih. Upaljena koža oko čmara može se liječiti antibiotskim mastima ili sl., kako bi se umanjila upala, bolnost i svrbež. Kako uz mekanu stolicu, postoji još niz drugih faktora koji potpomažu nastanku ovakvog stanja, savjetujem Vam da obratite pozornosi i na prehranu Vašeg ljubimca. Psima koji su skloni nakupljanju i retenciji sadržaja, preporuča se specijalna medicinska hrana. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica, te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu: - d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku s jelenom, janjetinom, patkom i lososom.- Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku s piletinom i patkom.- Dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku. Moguće je da se analne vrećice psu pune svakih mjesec dana. Razlog tome može biti hrana, pseće buhe, tjeranje, alergijska reakcija i mnogi drugi razlozi. O tim razlozima ćete također morati porazgovarati sa svojim veterinarom koji će Vam ujedno kujicu i pregledati. Zatim, začep ili constipation koji je uobičajeni zdravstveni problem kod malih životinja odnosno naših kućnih ljubimaca. Što se feces (izmet) duže zadražava u debelom crijevu, postaje tvrd i suh i teže ga crijeva izbacuju prema van. Pas se često napinje a obično cvili od boli. Uzrok začepa može se nalaziti unutar volumena crijeva ili van crijeva ili posljedica autoimune bolesti dotičnog organizma a može biti djelomičan ili kompletan. Kosti, dlaka ili paraziti izmješaju se s fekalnim materijalom i dovode do začepa (unutarnji uzrok). Pritisak na crijevo od strane kostiju (prijelomi, zadebljanja) ili povećanih limfnih čvorova ili povećana prostata ili novotvorevina također dovode do začepa (unutarnji uzrok). Hipokalemija, hiperkalcemija, smanjena funkcija štinjače, lijekovi (diuretici, antihistaminici, opijati) također usporuju rad crijeva. Nedovoljno kretanje naših ljubimaca uz pretilost, isto su jedan od uzroka ovakve poremetnje rada crijeva. Da bi se ustanovio pravi uzrok poremetnje treba obaviti razne pretrage u veterinarskoj ambulanti. Do tada možete pomoći svojem ljubimcu dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio lakoprobavljive vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu; naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom. Iz svega iznesenoga stoji kako je ipak problem kompleksan, te bih Vam savjetovala da posjetite najbližeg veterinara. Jedino se kliničkim pregledom može utvrditi točan uzrok problema, pa onda i terapija za Vašeg psa. Kako je veterinarska služba organizirana na način da pokriva sva područja, zasigurno ćete u blizini lako pronaći pomoć.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi se neprestano trese. Bila sam kod veterinara i on mi svaki puta kaže da može biti puno razloga. Jednostavno mi nije jasno kako, otkako sam je dobila, ima nalete tako da se po par dana trese. Izmjerim joj temperaturu i normalna je. Više ne znam što da radim, to me stvarno brine. Ima gastritis pa je li moguće da se trese jer je boli? Svaki dan popije barem pola jogurta i jede Canine Sensitivity Control i dajem joj bijelog mesa s rižom. Izgleda bolesno, samo leži i kada je zovem uopće se ni ne pomakne i stalno ima podvijen rep. Unaprijed hvala, Ružica O: Strah kod psa je stvoren kako bi ga zaštitio od opasnosti. Kora mozga psa prepozna stres te putem limbičkog sustava stupa u kontakt s ostalim dijelovima mozga i okida cijeli niz kemijskih promjena koje utječu na cijelo tijelo. Ukoliko se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo, mogu nastati emocionalni poremećaji. Neprestano otpuštanje kemijskih tvari kod stresa može izazvati dugoročno oštećenje. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl. Za uplašene pse se koriste sedativi. Anksiolitici se prepisuju za kratkotrajne strahove (npr. vožnja automobilom).Gastritis je upala želucane stijenke. Upalni proces je difuzan i širi se u dubinu, pa može biti hemoragične, eksudativne i nekrotične naravi - u tom slučaju upalu sluznice prati tvorba krupoznih odnosno difteroidnih membrana. Gastritis je samostalno oboljenje ili pak nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi. Želudac je najvažniji organ probave. Tu se razgrađuju brojni proteini, pod utjecajem enzima pepsina. Pepsin se aktivira samo u kiseloj sredini. Stoga, ako je došlo do poremećaja kiselosti, uslijed neadekvatne prehrane, upalnih promjena na stijenci želuca, erozivnih i ulceroznih promjena, neoplasticnih tvorbi, oštećenja uslijed djelovanja nekih lijekova itd., dolazi do poremećaja kiselosti, što dovodi do nepotpune probave i razgradnje proteina, sinteze vitamina i minerala (B12, biotin, cink itd.). Kao posljedica gastritisa, lako je moguće da se pas od bolova trese. Znat ćete da se trese od bolova ako taj dan tužno leži, odbija hranu i nije zainteresiran za bilo koji oblik druženja. Ako pas normalno jede, onda uzrok drhtanja nije gastritis već nešto drugo. Tek se u novije vrijeme počelo vjerovati da psi mogu imati i psihološke preobleme, međutim nisam sigurna da se u Hrvatskoj netko bavi bihavioralnom veterinarskom medicinom. Mogu Vam jedino savjetovati da se pokušate obratiti Veterinarskom fakultetu i tamo potražite stručnu pomoć.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam špringer španijela starog malo više od dvije godine i imamo problema s analnim vrećicama i upalom ušiju. Upale ušiju su gotovo kronične, u prosjeku svaka 2-3 mjeseca, a vrećice dupkom pune. Veterinar nam je dijagnosticirao alergiju na neki od proteina, čak je prilikom jedne upale uha, koja je bila popraćena nekim mirisom u uhu, rekao da je pas gotovo dobio seboreju. Hranim ga Royal caninom, prešli smo na sensitiv program, ali očito i to ne pomaže. Zato mislim da bi izvor njegovih alergijskih reakcija mogla biti piletina, budući da je cijeli rRyalov program baziran na njoj. Kakvu prehranu biste nam Vi preporučili i koji su uopće Vaši savjeti za sprečavanje upala uha i punjenja analnih vrećica? Mislila sam prijeći na Hill's-ovu hranu s janjetinom ili tunom, možda su mu ti proteini podnošljiviji? Ili bi bolja bila medicinska hrana (prescription diet d/d)? Što mislite? Unaprijed Vam se zahvaljujem. I još nešto - kako često se uši smiju tretirati otonazolom? DankaO: Analne vrećice nalaze se 1 - 2 cm od čmara, u njima se skuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva).Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva, izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju, sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Česti su recidivi ovakvog stanja nakon terapije.Zbog zaostajanja sadržaja, vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko čmara. Pas postaje nervozan, maše repom, često se dešava da struže čmarom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko anusa grize zubima ili liže. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao posljedica resorpcije i migracije sadržaja unutar organizma. Ponekad se javlja i svrbež uški te upala vanjskog ili srednjeg uha. Ako na iritiranim djelovima kože, parazitiraju buhe, nakon ugriza, pas se još jače češe te se stanje može dodatno komplicirati alergijskim dermatitisom. Na koži nastaju promjene u vidu eritema ili ekcema, koje životinja izrazito grize, te nastaju povrede kože i tkiva koje mogu biti jako duboke. U takve povrede naseljavaju se različiti organizmi, uzrokujući upale i gnojenja. Na temelju kliničkih znakova, bolest se može lako raspoznati, a dijagnoza se postavlja rektalnom palpacijom analnih vrećca, pri čemu se nalazi njihovo povećanje i bolnost, a na pritisak izlazi sekret neugodnog mirisa i tamno sive ili tamno smeđe boje. Ukoliko je došlo do gnojenja te nastanka apscesa i fistula, takav sekret osim gnoja može sadržavati i primjese krvi.Ovakvo stanje svakako zahtjeva intervenciju veterinara, bez obzira da li se radi o samom početku ili je došlo do komplikacija. Veterinar manuelno ispražnjuje zaostali sadržaj u analnim vrečicama, nakon čega uvođenjem kanile ili sl. izvodnim kanalima, ispire analne vrećice antiseptikom ili sl. Ponekad je uputno aplicirati i antibiotik prolongiranog djelovanja te po potrebi primijeniti kortizonsku terapiju. Kod težih slučajeva, čestih recidiva, a osobito u pasa koji imaju i česte promjene na koži kao posljedica retencije sadržaja analnih vrećica, preporuča se kiruško odstranjivanje istih. Upaljena koža oko čmara može se liječiti antibiotskim mastima ili sl., kako bi se umanjila upala, bolnost i svrbež.Špringer španijeli i slične pasmine, imaju prekopljene uške, u kojima je slaba prozračnost i ventilacija, što predstavlja idealan medij za razvoj organizama i čestih upala. Ovakve upale najčešće su povezane s problemima analnih vrećica, uz što se često javlja i promjene na koži, te alergijske reakcije. Svakako bi trebalo prvo riješiti problem s analnim vrećicama, uzeti bris uha, kako bi se na temelju mikrobiološkog, mikološkog i parazitološkog nalaza odredila ciljana terapija. U većini slučajeva terapija "na pamet" ne daje zadovoljavajuće rezultate. Preosjetljivost na hranu je općenito izraz za nepoželjne reakcije na hranu, a usko su povezane s problemima analnih vrećica. Dva su osnovna oblika preosjetljivosti:1) alergija na hranu, koja se javlja kada tijelo stvara imunološku reakciju na pojedini sastojak iz hrane (alergen)2) netolerancija na hranu, kada preosjetljivost ima drugi uzrok. Simptomi ove prosjetljivosti su probavni problemi ili iritacija kože. Mehanizam djelovanja preosjetljivosti na hranu je vrlo složen, a u slučaju alergije alergen je gotovo uvijek bjelančevina. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno. Jedino rješenje je uklanjanje takvog alergena iz prehrane. Preosjetljivost na hranu puno je češća kod mladih jedinki, a isto tako je u toj dobi jača razina alergijske reakcije.Svakako Vam savjetujem da psa hranite medicinskom hranom, u ovom sličaju Hills z/d, koji sadrži hidrolizirani pileći protein, te hidrolizirani protein iz žitarica. Hidrolizirani proteini, su razbijeni na sitne molekule te tako mali ne mogu se vezati na IgE protutijela u crijevu, niti ući u lanac alergijske reakcije. Prema tome i psi koji su alergični na piletinu, u ovom slučaju, ne bi smijeli reagirati na ovu hranu. Uz ovu hranu savjetujev Vam i Dermanorm kapsule, koje sadrže omega 3 i 6 masne kiseline, koje djeluju kao medijatori upale.Pošto Otonazol kapi sadrže kortizonsku komponentu, ne preporuča se tretiranje upale uški, više od jednom u 3 - 4 mjeseca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Primijetila sam da je našem 4 godine starom zlatnom retriveru potamnila koža u području pazuha. Mrlja je prilično velika, teže je odrediti ispod dlake, ali vjerojatno veličine šake i ljubičaste je boje. S vremena na vrijeme se češe na tom mjestu, ali ne pretjerano. Inače dobro jede, veseo je i nema drugih promjena. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru! Lijep pozdrav, Aleksandra O: Koža kućnih ljubimaca ima za funkciju prvenstveno zaštitu organizma no ako je nepoželjni podražaj prejak ili predugo traje obrambeni mehanizmi popuštaju što se manifestira nekim od kliničkih znakova ili oštećenja kože. Oni mogu biti slijedeće: pruritus, promjena mirisa kože, kraste ili perut, gubitak dlake ili promjene u pigmentaciji kože. No sve navedeno sekundarni su znakovi (vrlo rijetko primarni) i vjerojatno su efekt odgovora kože na kroničnu upalu mnogobrojnih uzroka. Zbog toga, anamneza, simptomi i kompletan pregled su od izuzetne važnosti u postavljanju pravilne dijagnoze.Tamnjenje kože ili hiperpigmentacija je obično posljedicom prekomjerne količine melanina u stanicama. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment. Feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu a na poticaj melanotropnog hormona. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma) koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Ovo nastaje ili zbog povećanog broja melanocita ili povećane produkcije melanina i njegovog deponiranja u bazalnom epitelu. Ovo se događa ili sekundarno na upalu ili pak idiopatski (primarno). Jedan od uzroka ovakvoj promjeni navodi se atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazuha te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju. Umjesto blijedoružićaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Promjena boje kože može još biti uzrokom eritema i hemoragije. Eritem je obično sekundaran na infekciju a hemoragija može nastati kao posljedica neke traume ili poremećaja zgrušavanja krvi. Za početak, kako biste mogli razlučiti da li se radi o eritemu ili hemoragiji: izvršite pritisak na promijenjeno mjesto. Ako mjesto pritiska pobijeli radi se o eritemu, a u suprotnom vjerojatno o hemoragiji u koži.Kako ste tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak mrlje. Ukoliko bi se povećavala, tamnila ili pak koža na tom mjestu zacrvenila, odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake te utvrdila konačna dijagnoza.  

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca zlatnog retrivera i čini se da je sve super, a onda odjednom samo počne režati i lajati kao da pobjesni. Prijetimo mu šibom ali ga ne tučemo, a kada maknemo šibu on opet reži, tako je i kada ga kupamo. Kupa se u kadi i sve bude dobro, a kada treba ići van neda se izvaditi. Star je 6 mjeseci i još je mali da bi skočio iz kade. Kada ga mazimo a leži bude dobro prvih minutu, a onda opet stane režati. Ne znamo zašto je takav, pa Vas molimo za pomoć. A što se tiče češanja, ne može podnijeti ogrlicu protiv buha, baca se po podu, grebe je šapicama, sve samo da bi je maknuo, a stavili smo mu Frontline ali izgleda da to ne pomaže, niti tu ne znamo što da radimo. Čuli smo za neko cjepivo Imizol za buhe, ali toga nigdje nema. Puno ga svi volimo, ali svi govore da je agresivan. Ponekad imam osjećaj da je jako ljubomoran ako netko dođe u dvorište, pa čak i mislim da je dio tog njegovog režanja uzrokovan ljubomorom zbog prisutnosti susjeda? Molim Vas pomozite! BennO: Vaš ljubimac sazrijeva, ulazi u doba puberteta i pokušava Vam se nametnuti. Režanje može biti posljedica nesigurnosti i straha, ali isto tako pokušaja da pas upravlja situacijom. U svakom slučaju ovo je početni i blagi oblik agresije koji predstavlja fazu upozorenja. Savjetujem Vam da potražite pomoć profesionalnog dresera pasa i da ljubimca svakako uključite u neki od programa koji uključuju vježbe poslušnosti. Sa psom treba svakodnevno ponavljati ove vježbe, čime ćete učvrstiti svoj položaj "vođe čopora". U obitelji pas zauzima poziciju koju mu Vi odredite. Dakle, on u svakoj situaciji treba biti podređen vlasniku i ne smije ispoljavati znakove agresije. Pri tome Vam savjetujem da izbjegavate kazne i koristite pohvale i nagrade kao metodu izbora kojom ćete izazivati pozitivan reflekse u psa."Imizol" (imidocarb diproprionat) nije cjepivo protiv buha, već lijek koji se koristi za terapiju piroplazmoze. Za zaštitu od buha koriste se, uz "Frontline", "Advantix" spot-on ampule, "Stronghold" spot-on ampule koje se izdaju na veterinarski recept. Za sve dodatne informacije i pomoć pri izboru obratite se veterinarima u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas, 2 godine star shih tzu Kiki, zadnjih otprilike 6 mjeseci , u razmacima od 1 - 2 tjedna odjednom se počne "gušiti" - kao da nema zraka (u ustima i nosu mu nisu nikakva strana tijela ili predmeti). Iako može doći do zraka izgleda kao da se guši. On se uplaši i spusti rep ili se sakrije ispod kreveta. Mi ga smirujemo i dajemo mu vode, ali to ne pomaže nego se smiri za 1, 2, 3 minute, nekad više, nekad manje. Vodili smo ga kod veterinara i njima sve objašnjavali ali oni kažu da se ne može ugušiti, a ne znaju zasto to radi. Je li moguće da je to od blažeg gastritisa - kojeg on možda ima - tako su rekli veterinari, ili od nekog šoka kada je bio štene? Ja bih Vas molila da mi pomognete i date mi neke savjete kako postupiti kada se počne tako grčiti i gušiti i koji je razlog tome, jer je sad maloprije imao takav "napadaj" pa me to još više zabrinulo. Ne mogu ga gledati kako se muči! Hvala Vam na pomoći, DajanaO: Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak."Gušenje" koje Vi spominjete može biti posljedica srčanih bolesti ili kolabirane traheje. Trahea je organ kroz koji zrak struji u i iz pluća i građen je od hrskavičnih prstenova. Iz nepoznatog razloga trahea izgubi rigidnost i kolabira i gubi svoju čvrstu strukturu. Simptomi ovakvih poremećaja najčešće se jave kod pojačanih fizičkih napora, uzbuđenja, lajanja, tj. svih stanja koje ubrzavaju disanje. Očituju se problemima disanja - što pas jače pokušava udahnuti to trahea više kolabira i onemogućava prolaz zraku. Poprilično neugodno je za vidjeti, jer je jako slično gušenju. Kako se naglo javi ubrzo i prestaje i pas normalno dolazi do daha. Nakon toga moguć je i kašalj koji podsjeća kao da pas pokušava pročistiti dišne puteve.Budući da ste psa odveli veterinaru i da je dijagnoza postavljena, poslušajte savjete koje Vam je dao Vaš veterinar. Bez pregleda psa općenito je nemoguće postaviti dijagnozu, ono što je gore navedeno su samo još neki od problema koji mogu dovesti do problema koje ste naveli da ima Vaš psić.Mnogo pasa normalno žive sa ovim problemima, ali s ograničenom aktivnošću, jer je to jedan od osnovnih načina na koji se može spriječiti "gušenje". Kod učestalih "napadaja" postoji rizik od oštećenja pluća te pogotovo srca, jer su kod takvih stanja u izuzetnom opterećenju i stresu. Također treba voditi računa o tjelesnoj masi psa - kod pretilih pasa rizik je povećan. Možda ne bi bilo loše (u slučaju da se radi o upalnom procesu) da psu neko vrijeme dajete konzerviranu hranu, a ne dehidrat kako mu suha hrana ne bi dražila dušnik. Niti voda, niti hrana koju psu dajete ne smije biti hladna iz hladionika već hrana mora biti poslužena na sobnoj temperaturi, a voda iz slavine.Nipošto psiću nemojte stavljati ogrlicu, već ormicu koja ide oko ramena. Ogrlica može dodatno pogoršati stanje, jer se vrši dodatni pritisak na traheu.U trenutku kada pas ima napad, ostavite ga da se smiri u hladnoj i zamračenoj prostoriji i nikako nemojte paničariti i vikati jer od panike ćete ga još više uzbuditi, pa će napad gušenja biti jači.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Naša boxerica (stara tri godine) počela se tjerati sa zakašnjenjem od cca. 3 mjeseca od uobičajenog termina. Pretpostavljam da to i nije nešto čudno, no brine me da li to može utjecati na određivanje plodnih dana, s obzirom da ju ovaj puta želimo pariti (to bi joj bilo prvo leglo). Dakle, dana 14.06.2007. smo primjetili da joj je stidnica nabubrila, a danas 15.06.2007. smo primjetili prve kapljice krvi. Kako ju na parenje namjeravamo odvesti u nešto udaljenije mjesto i tamo ostaviti nekoliko dana, bilo bi nam od velike pomoći kada biste nam predložili koji bi to termin trebao biti i koliko dugo da ih ostavimo zajedno (3-4 ili više dana). Unaprijed zahvaljujemo! IvanaO: Estrus (tjeranje) obuhvaća promjene koje nastaju na spolnim organima, koje nastaju kao posljedica djelovanja spolnih hormona, okoline, zdrastvenog stanja ženke, prehrane, starosti i dr.Estrus protječe u četiri faze: prva faza traje 2 - 25 dana; manifestira se krvarenjem iz rodnice i stidnica je otečena i crvena, kujica privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Druga faza traje 5 - 9 dana; to je razdoblje sazrijevanja jajašca i ovulacije i u tom razdoblju kujica može ostati gravidna. U prisutnosti mužjaka kujica čvrsto stoji, podiže zdjelicu, pomiče rep u stranu i dozvoljava parenje. U tom razdoblju je krvarenje bitno smanjeno pa vlasnici znaju biti u zabludi misleći da je tjeranje završilo. Treća faza je tzv. diestrus koji traje 56 - 67 dana i ženke tada više ne privlače mužjake, a krvarenje je potpuno prestalo. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5-og dana i 25-og dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. No, treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test. Čini mi se da takav tip testiranja možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za porodiljstvo domačih životinja.Kuje biraju svoje partnere, tako da uopće ne znači da će se Vašoj kujici svidjeti pas kojeg ste joj Vi izabrali i da će se htjeti s njime pariti. Iz gore navedenih podataka o spolnom ciklusu kod kuja, ne bi bilo loše da kujica i mužjak zajedno provedu tjedan dana, kako bi bili što sigurniji zbog ovulacije kujice gdje nema sigurnih pravila. Savjetujem Vam da kujicu svakako odvedete na testiranje na Veterinarski fakultet kako bi što točnije odredili vrijeme ovulacije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb   P: Imam pitanje prije nego se, ovako uspaničena, uputim veterinaru. Naime, imam Westyja starog 2 i pol mjeseca. Cijepljena je protiv štenećaka prije 18 dana, ali ja s njom izlazim van kako bi mogla obaviti dnevne potrebe jer je to već jako dobro svladala. Ne puštam ju u travu, niti blizu drugih pasa, a pazim i na to da ne njuška ili liže nešto po putu. Pred nekoliko sam dana pri put primijetila prištić na području kože između zadnjih nogica (prepone). Sada se taj 'osip' dosta proširio i prištića ima dosta po cijeloj toj mekanoj koži i oko genitalija, dok ih negdje drugdje (naročito ne gdje je bujna dlaka poput leđa ili nogica) nisam pod prstima primijetila. Ona jede uredno, kuhanu hranu, junior konzerve i svoju dehidriranu hranu, dajem joj i Vitabon bombončiće, pije dosta vode, razigrana je i uvijek vesela, mirno spava pa s te strane nisam toliko zabrinuta jer se nadam da nije nešto strašno posrijedi. Svejedno, ja sam se prepala da slučajno nije 'skupila' kakvu infekciju, nedaj Bože, štenećak ili štogod slično pa vas molim da mi pomognete i preporučite što dalje. Svakako ću posjetiti veterinara, no trebam li pričekati koji dan ili da hitno odem k njemu?Hvala vam najljepša!  Uspaničena 'mama' Anja O: Čini mi se da se kod Vašeg Westyja radi o alergijskoj reakciji koja se manifestira prištićima na koži.  Naime, promjene na koži šteneta često počinju kao posljedica pada ionako nedovoljno zrelog imuniteta. Na primjer: stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjenom načina ishrane. Još je potrebno posebno naglasiti da su općenito Westići psi koji su skloni kožnim bolestima, tako da je posebno potrebno obratiti pozornost na njihovu prehranu i njegu kože i dlake. Kao alergeni prvenstveno sudjeluju bjelančevine. Najčešće se radi o velikim molekulama bjelančevina koje su tijelu strane, ali i razgradni produkti bjelančevina manje molekularne težine mogu djelovati antigeno. Takvi spojevi mogu nastati prilikom nepravilne proteolize i resorpcije u crijevu ili kasnije tijekom intermedijarnog prijetvora sve do sinteze specifičnih bjelančevina. Kao antigeni mogu djelovati i tvari koje ne sadrže dušik npr. lipoidi, ugljikohidrati, hapteni - spojevi malih molekula koji se vežu na bjelančevine i na taj način djeluju antigeno. Hapten može biti egzogenog i endogenog porijekla. Tako razni lijekovi i produkti izmjene tvari mogu postati alergeni. Alergeni se prema porijeklu dijele u tri skupine: - egzogeni alergeni - u tijelo dospijevaju izvana (nutritivni alergeni, lijekovi...), - endogeni alergeni - nastaju u organizmu ili potječu od bakterija koje su se zadržale u tijelu, - invazioni alergeni - u tijelu ih proizvode i luče paraziti. Još imamo i fizikalne faktore - hladnoća, toplina, svjetlo, pritisak koji mogu uzrokovati alergijsku reakciju. Kako niste naveli čime hranite štene, preporučila bih Vam hranu na bazi janjetine i riže za štenad (Alleva, Hill's, Eukanuba) ili na bazi ribe (Alleva, Proplan Purina) što će biti potpora terapiji koju odredi Vaš veterinar, a isto tako odličan izbor kroz cijeli život. Naime, janjetina ili riba kao izvor animalnog proteina u obroku psa, osigurava optimalnu količinu nezasićenih masnih kiselina i esencijalnih aminokiselina neophodnih za pravilan metabolizam kože.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molio bih Vas da mi kažete u kojoj je dobi najbolje kastrirati mužjaka srednjoazijskog ovčara kako bi se prevenirala ili ublažila agresija prema drugim psima ? Da li se kastracijom prije puberteta gubi na razvoju mišićne i koštane mase psa, te da li pas na taj način ne naraste do svoje maksimalne visine? Odstranjuju li se testisi ili se samo presječe sjemenovod? Kako se tim zahvatom mijenja ponašanje psa ? Hvala, Miroslav O: Naravno da uvijek postoje razna mišljenja o određenom problemu, odnosno kako i kada ga riješiti. Pitanje najprimjerenije dobi za kastraciju naših ljubimaca jedno je od onih koja izazivaju najviše polemika veterinarske struke, a stavovi do danas nisu u potpunosti usuglašeni, te se javljaju argumenti koju podupiru oba razmišljanja. U SAD-u postoji problem prekomjerne populacije kućnih ljubimaca (pasa i mačaka) čiji se broj kreće oko 8 - 10 milijuna registriranih pasa i mačaka, u Engleskoj broj registriranih mačaka je oko 3 milijuna, priznat će te da se radi o "milijunski teškom" problemu. Ove podatke sam navela radi sljedećeg: navedene države inzistiraju na sterilizaciji - kastraciji kućnih ljubimaca prije njihovog spolnog sazrijevanja, a kirurški zahvat prepuberalne gonadectomije radi se kada ljubimci navrše 16 tjedana starosti, ponekad već i u dobi od 7 tjedana starosti. Ovdje se radi o "mikrokirurgiji" koja zahtjeva posebnu kiruršku opremu i tehniku, a smatra se da je oporavak mlađih životinja poslije zahvata vrlo kratak i više zadovoljavajući nego kod starijih životinja kod kojih i povečana količina masnog tkiva otežava pristup kirurga spolnim organima i žljezdama. Mlađe životinje su nešto osjetljivije na pad tjelesne temperature i pad razine šećera u krvi koji se javljaju usljed djelovanja anestetika. Sam intezitet rasta kod vrlo mlade sterilizirane/kastrirane životinje je usporen i dulje će trajati, ali ne utječe na konačan rezultat odnosno na veličinu psa ili mace. Prema nekim istraživanjima moguće je u ovakvim slučajevima da su podlaktične kosti neznatno duže. Problem prekomjerne težine može se javiti i kod operiranih i kod neoperiranih ljubimaca, tu su bitni faktori pravilne ishrane i fizičke aktivnosti. Kastracija je kontracepcijska metoda kod mužjaka (psa i mačka) koje nemamo namjeru koristiti u uzgoju, također ih štitimo od mogućeg razvoja oboljenja prostate prisutnog kod mnogih starijih pasa. Kastracijom uklanjamo oba testisa i time smo zaustavili primarni izvor testosterona, smanjili agresivnost životinje kao i njegovu želju za skitnjom.Vasektomija ili presijecanje sjemenovoda nije uobičajena metoda kod pasa jer se ovim zahvatom ne rješava problem u potpunosti, moguće je da pas i dalje pokazuje spolnu želju. Nakon operacije, zaostali muški hormoni još cirkuliraju putem krvi slijedećih 8 tjedana i pas će tada još pokazivati spolni nagon, agresivnost i obilježavati svoj teritorij, nakon 3 mjeseca ovi znakovi će se umanjiti ili u potpunosti nestati. Osobno smatram da svaku životinju treba pustiti da se spolno i fizički razvije, da svi hormoni u tijelu "dođu na svoje", jer su oni poput pikulica koje udaraju jedne o druge i tako utječu na svoju količinu i funkciju, međusobno su ovisni jedni o drugima a svi skupa grade i kontroliraju tijelo i njegove organe. Poremetimo li tu "igru", odnosno prerano isključimo bilo koji hormon iz tijela, može doći do razvoja neočekivanih zdravstvenih problema (npr. inkotinencija ili nekontrolirano mokrenje). Moja je preporuka stoga da se pas kastrira nakon 12-15 mjeseci starosti.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 3,5 godine. Prije godinu i pol počeo je krvariti iz spolnog organa i odveli smo ga veterinaru (njegovo objašnjenje za to je bilo da ima probleme s mokraćnim kanalima), te je dobio ljekove. Krvarenje nije stalo, povremeno se pojavljuje no i dalje nema pomaka na bolje. Što učiniti, jer na kojem god mjestu smo zatražili pomoć nismo dobili konkretni odgovor (uz sve moguće preglede)! Drugi problem koji naš ljubimac ima je odbijanje hrane i to već 2 mjeseca. Hranimo ga Eukanubom pomješanom s Pedigree konzervom jer samu suhu hranu neće jesti. Ponekad mu damo mesa ili kosti, no vrlo rijetko, čak se ni tome sada ne veseli. Izgubio je na težini, samo leži, slabo se kreće. Prije 5 dana ga je uhvatio išijas, dobio je 3 injekcije, no stanje mu se opet pogoršava. Molim Vas za savjet jer mislim da je moj pas pre mlad da bi se poduzimale mjere koje se vrše na starim psima! IvaO: Bolest donjih mokraćnih puteva nisu rijetkost u pasa.Simptomi mogu biti gotovo nezamjetni, ali se u neliječenih jedinki mogu razviti u vrlo ozbiljno oboljenje.Vlasnici u početku opažaju promjene u ponašanju kao što je nemir, skrivanje ili odbijanje hrane. S vremenom životinja počinje učestalo mokriti u malim količinama, ili mokri na neuobičajenim mjestima ili u kući. Javlja se naprezanje prilikom mokrenja, nenormalna boja mokraće uključujući i krv u mokraći. Problem je složene etiologije, a predstavlja cijelu grupu stanja koja za posljedicu imaju upalu donjih mokraćnih puteva. U mokraćnom mjehuru i uretri formiraju se kristalići koji, već zavisno o veličini, na svom putu izazivaju oštećenja različitog stupnja. Oštećujući dublje strukture tkiva otvaraju put infekciji, a duž oštećene stijenke dolazi do kapilarnih krvarenja. Rizične faktore za ovo oboljenje predstavljaju: hrana, način ponašanja, tjelesna kondicija i spol.Visoka razina određenih minerala u hrani te pojedini sastojci koji utječu na stupanj kiselosti urina pogodovni su faktori za razvoj urolitijaze.Manjak kretanja, nedovoljan unos vode, kao i dugo zadržavanje mokraće također igraju veliku ulogu u razvoju ovog oboljenja. Predisponirajući faktor je i prekomjerna tjelesna težina, a nešto češće oboljevaju kastrirani mužjaci. Za razliku od ženki koje imaju kraću i širu uretru, u mužjaka je uretra duga i tanka. Uretra je odvodni kanal mokraće iz mokraćnog mjehura.Mokraćni kamenci se razlikuju po kemijskom sastavu, pa postoje topive i netopive vrste kamenaca. Topivi su samo struviti. Ciljanom prehranom postiže se kompletna disolucija struvita, te postiže sekundarna prevencija. Netopivi kamenci su brojniji(oksalati, cistini, urati, mješani...). Ako su zrnca kamenca manja, psi ih izmokre, a kod većih se terapija provodi kirurškim odstranjivanjem. U ovih vrsta kamenaca obavezna je sekundarna prevencija dijetalnom prehranom.U dijagnostici se koristi više metoda. Tako veterinar može odrediti pH urina, izvršiti laboratorijsku detaljnu analizu urina, te preporučiti drugu dijagnostičku proceduru (npr. ultrazvučni ili rentgenski pregled).Kamenci pozitivne gustoće sjene mogu se vidjeti na nativnom rendgenogramu, dok je kontrastna uretrografija indicirana kod svih sumnjivih oboljenja uretre.U ponudi Pet centra su dijetalni programi prehrane renomiranih proizvođača medicinske hrane za pse s ovim problem. Uz konzultaciju s Vašim veterinarom, preporučam Vam da s tim ciljem promjenite prehranu psa. U izboru ćemo Vam rado pomoći.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Unazad dva mjeseca, povremeno se kod mojeg osmomjesečnog pudla pojavljuju grčevi koji prolaze cijelim tijelom. Manifestira se "hvatanjem zraka" i vidljivim grčevima od vrata do samog repa. Svog psa smirim i nakon 5-10 sekundi napadaji prestaju. Pas normalno jede, nema nikakvih vidljivih posljedica. Igra se i normalno izgleda. Ne kašlje. Ne povraća. Stolica je u redu. Što bi mogao biti uzrok? Hvala, Suzana O: Nekontrolirani mišićni ispadi uglavnom su posljedica neuroloških ispada, tj. disbalans elektromagnetnih valova u mozgu nazvanih epilepsija. Napadaji nastaju razlogom nekoordiniranih kretnji neurona iz dijela mozga koji se naziva cerebrum. Mehanizam zašto ovi neuroni ne funkcioniraju normalno, nije razjašnjen, ali je vrlo sličan, ako ne i istovjetan onog u ljudi. Vejrojatno određene tvari (nazvane neurotransmiteri) nisu u pravilnoj kemijskoj ravnoteži, tako da se živci ne ponašaju u koordiniranom modu.Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima.Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar itd.Razlikuju se ovi tipovi napada: parcijalni - koji zahvaćaju samo neke dijelove tijela, a obično su uzrokovani oštećenjima mozga.Generalizirani napadaji - zahvaćaju cijelo tijelo, a mogu se podijeliti u dva tipa (veliki i mali). Najčešći je veliki napad. Pas obično pada na jednu stranu i pokazuje nekontroliranu mišićnu aktivnost, kao što je udaranje nogama, plivanje ili sl. Slinjenje je obilno, a pas obično nesvjesno mokri ili defecira. Nesvjestan je svijeta oko sebe i svojih aktivnosti. Kod malih napada nema konvulzija već pas obično izgubi svijest. Može izgledati kao da je pas pao u kolaps ili šok. Najteži oblik napadaja je onaj u kojem se dogode nekoliko uzastopnih velikih napada, bez oporavka od prvog. Pas može biti u napadima kroz nekoliko sati. Ovaj oblik naziva se status epilepticus, a ukoliko pas dođe u to stanje potrebno ga je što prije odvesti na pregled.Postoje tri faze epileptičkog napada: faza prije napadaja - obično se naziva aura. Pas se ponaša nemirno, traži pažnju, cvili, pojačano slini ili se sakriva. Ovi znakovi vidljivi su tek nekoliko minuta prije samog napada. Zatim, ictus (napad) - pas može djelovati vrlo uzbudeno, slini, trči u krug, kolabira ili pokazuje nekoordinirane mišićne aktivnosti. U pravilu ovo traje manje od 5 minuta. I, faza nakon napada - nakon napada nastupa faza oporavka. Pas se može činiti dezorijentirano, nekoordiniran, a povremeno može pokazivati i znakove sljepoće. Ovo može trajati nekoliko minuta do više dana. U ovisnosti kakvo je oštećenje živčanog sustava nastalo napadom, može doći do posljedične pareze ili paralize pojedinih dijelova tijela. Kako bi bili sigurni u dijagnozu te pravodobno poduzeli liječenje, posjetite veterinara te napravite specijalistički neurološki pregled.