Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na ovim stranicama našla sam informacije o gljivičnoj upali šapa kod pasa, to je slučaj i s mojim ljubimcem. Ima 9 godina i prije oko mjesec dana i veterinar je dijagnosticirao gljivično oboljenje. Simptomi su bol u šapama, konstantno lizanje i grickanje noktiju. Trenutačno pije antibiotik Klavocin, no nikakvi rezultati nisu vidljivi (pije ga nešto više od mjesec dana). Veterinar nam je preporučio i mast Canesten, no problem je u tome što pas poliže šape odmah nakon nanošenja. Zanima me da li je pametno nastaviti tretman sa Canestenom, tj. da li je štetno ako pas dva puta dnevno poliže lijek. Također, htjela bih znati koliko otprilike traje rješavanje te bolesti i da li se može izliječiti u potpunosti ovakvom terapijom? Hvala, TeaO: Dermatomikoze su gljivične infekcije orožnjalih dijelova kože, dlake i noktiju u domaćih i divljih životinja te čovjeka. Uzročnici najčešće pripadaju rodovima Microsporum, Trichophyton, Epidermophyton. Kod pasa su najčešći predstavnici M. canis, M. gypseum te T. mentagrophytes.Liječenje dermatomikoza se provodi lokalno, sistematski ili kombinirano (lokalno + sistematski), a vrijeme trajanja je individualno te se uvijek kreće u intervalima od više tjedana (minimalno 4-6 tjedana).Za vrijeme liječenja, potrebno bi bilo spriječiti ljubimca da poliže nanesenu kremu. Iz tog razloga, možete svom ljubimcu postaviti ovratnik te mu šapice zamotati. Naime, i sam proizvođač navodi da je za djelovanje kreme potrebno održavati određenu količinu djelatne tvari na navedenom mjestu kroz određeni vremenski period. Samim lizanjem, ljubimac umanjuje udio kreme, odnosno, uklanja djelatnu tvar. Na takav način, prolongira se period oboljenja, a posljedično i vrijeme oporavka. Sam oporavak ovisi o jačini oboljenja, učinkovitosti tretiranja oboljelog područja te općem stanju ljubimca. Također, o vremenu trajanja terapije te uspješnosti iste savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, na ta pitanja Vam može odgovoriti samo Vaš veterinar jer se i terapija i period liječenja prilagođava samom pacijentu. Iz tog razloga, uputno je često obavljati kontrole kod svog veterinara, kako bi isti bio upoznat sa svim aspektima liječenja i samog oporavka, odnosno, po potrebi odredio i neke druge pristupe u liječenju.Više o gljivičnim bolestima kod pasa možete saznati i u odgovoru kolegice Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da pročitate i odgovor kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med., o poprilično sličnom stanju kod ljubimaca ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo AST-a starog 5 mjeseci i imamo jedan problem. Kod nas je došao sa 3 mjeseca i sve je bilo super, kod svakog bi stao i mahao repom veselo i bezbrižno, do jednog događaja koji mu se desio sa 4 mjeseca starosti: prepao se neke djece koja su sa romobilima išli prema njemu, bili su malo glasniji i bacili su pred njega te romobile od čega se on jako prepao i pobjegao... i od tog dana se promijenio, postao nepovjerljiv prema strancima, naročito prema djeci.. Ako netko krene prema njemu biciklom ili nekim drugim vozilom on se prepadne i počne lajati od straha, ponekad i tresti. Od tad je prošlo mjesec dana i mi ga svakodnevno izvodimo u šetnje među ljude da to prebrodi, po preporuci uzgajivačai recimo da je koliko toliko prebrodio strah od odraslih ljudi, stranaca ali su mu i dalje bicikle, romobili, role i djeca najveća "opasnost" kraj kojih i dalje reži i laje... Molimo Vas za savjet, što dalje činiti po tom pitanju i može li se to u potpunosti ispraviti i kako?Hvala unaprijed, ValentinoO: Osjećaj poput straha predstavlja obrambeni mehanizam ljubimca. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran, drugi psi i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl. Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta, osobe ili situacije. Kao posljedica straha javlja se agresivnost ili bijeg. Pas najprije zauzme "ukočen"stav pa ako to vlasnik ne primijeti i dalje se kreće prema izvoru straha, pas će početi režati pa napadati ili će početi bježati. Liječenje ovih poremećaja najčešće predstavlja dugotrajan proces koji traži mnogo strpljenja, zalaganja, truda vlasnika i rada s ljubimcem. Važno je ostvariti veliko međusobno povjerenje kako biste prilikom susreta s "problematičnom situacijom" pokazali smirenost te isto prenijeli na ljubimca. Mazite i ohrabrujte svog ljubimca, pokušajte u šetnju ponijeti i četku pa ga četkajte ili dajte igračku da mu skrenete pažnju. Ako vidite da se i dalje boji, udaljite se od djece ili onoga što i uzrokuje strah. Strah bi se mogao prevladati kroz naviku da se mora susretati s djecom, biciklima,... i da isti ne predstavljaju opasnost, ni za njega ni za Vas. U svakom slučaju, nemojte na silu tjerati ljubimca da se suočava sa svojim fobijama ili strahovima nego mu dajte dovoljno vremena da zajedno isto prebrodite. Također, u nastojanjima da zajedno prebrodite postojeći emocionalni poremećaj nemojte zaboraviti i na nagrade ljubimcu.Najčešći način da se umanji ili potpuno potisne ovaj poremećaj je da se ljubimac, na "situacije koje uzrokuju traumu", desenzibilizira. To se postiže različitim metodama. Neke od njih obuhvaćaju da ljubimca prvo naučite da sjedne. Nakon toga, dok ljubimac sjedi, probajte ga umiriti riječima i pogladiti ga po glavi. Za to vrijeme, neka na određenoj udaljenosti bude netko ili nešto, što kod ljubimca inače uzrokuje strah. Nakon nekog vremena, kada se ljubimac navikne na prisustvo osobe ili objekta neka se isti ili isto udalje. Postepeno, ponavljajte vježbu na takav način da je osoba ili objekt sve bliže i bliže ljubimcu. Kada se osoba ili objekt dovoljno približe ljubimcu, dopustite ljubimcu da ih ponjuši. Različite načine rješavanja gore navedena poremećaja možete pronaći i u odgovoru o sličnim problemima kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da se obratite i u neke od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, tamo će Vam stručno i osposobljeno osoblje biti u mogućnosti različitim metodama i tehnikama ispraviti gore navedeni poremećaj.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja kujica, stara skoro 4 godine, povraća, ima proljev, ne može stati na zadnje noge, vidljivo je oslabila i na kraju je dobila ranice po nogama. Rane izgledaju kao mali krvavi balončići, koji puknu na dodir. Nekolicina ih je i na mjestu gdje su bile ostanu rane, kao da nema kože, i gnoje se. Nedavno se, prije kojih mjesec i pol, dva oštenila i svi su mladi umrli zbog prevelike doze dripa koji uopće nije trebala dobiti, ali izliječila se kod veterinara. I sada opet povraća i ne može stajati na zadnjim nogama, baš kao i poslije poroda.  Da li to ima veze, i ako nema ili da se to nije dogodilo, što ovi simptomi znače? Hvala vam puno unaprijed, puno mi znači vaša pomoć. DinoO: Učestalo povraćanje životinju iscrpljuje i isušuje pa je bitno ustanoviti uzrok i ukloniti ga na prikladan način. Refleks povraćanja, kojim se sadržaj želuca ispražnjuje na usta ili na nos, izazivaju u prvom redu bolesti probavnog sustava: upala ždrijela i strano tijelo u njemu, opstrukcija jednjaka, katar i upala želuca i crijeva, tvari koje nadražuju želučanu sluznicu, poremećaji u prohodnosti želuca i crijeva, zatim neke jetrene bolesti, upala potrbušnice itd. U mesojeda povraćanje može biti centralnog (moždanog) porijekla, kod bolesti mozga i moždanih ovojnica, neka otrovanja i autointoksikacije (uremija, kolemija).Podražaj na povraćanje smanjujemo već mirovanjem, postom i sredstvima protiv povraćanja koja dijeluju periferno ili centralno (antihistamintici, hipnotici, sedativi). Kod dugotrajnijeg povraćanja, treba pravodobno suzbijati dehidraciju, aplicirati izotonočnu otopinu natrij klorida ili davati na usta uravnoteženu otopinu elektrolita.Vaša kujica ima proljev i povraća, što ubrzava dehidraciju (gubitak vode i soli iz organizma), povraćanjem gubi vodu i ione H i Cl, a proljevom gubi vodu i K i bikarbonate. Sama dehidracija je opasna te dovodi i do uginuća pa što hitnije potražite pomoć veterinara, ukoliko to već niste u međuvremenu učinili.Važna je i informacija o tome kojom hranom hranite kuju inače i sad u tom stanju i da li ona uopće jede, pije, da li ima temperaturu, kakve boje je proljev...Uzrok stanja može biti višestruk, od  bolesti jetre, bubrega, bolesti virusne ili bakterijske etiologije pa do alergije, kao što je nesnošljivost na hranu.O ekcemima sam detaljnije pisala ovdje.Potreban je kompletan klinički pregled Vaše ljubimice i labaratorijska obrada krvi i urina, ultazvuk ili rengen abdomena te dijetna prehrana "Intestinal" (npr. Royal Canin ili Eukanuba ) ili "i/d" (Hill's) - visoko probavljiva, neiritirajuća hrana, koja sadrži topiva vlakna (fibrim), formulirana da pomogne spriječiti proljev i povraćanje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas zadnjih pet meseci neprestano liže prednju šapu. Vodila sam ga do sad bezbroj puta kod veterinara, ali su mi samo uzimali pare - stavljali ga na rentgen, davali antibiotike, da bi na kraju rekli da ima alergiju na hranu i dali mi diet hranu Royal Canin da mu dajem par nedelja. U početku je hteo da je jede, ali je kasnije odbijao. Toliko je tvrdoglav da bi čak tri dana ostajao gladan ne pogledavši tu hranu pa sam počela da mu kuvam piletinu. Međutim, sad je počeo i zadnju šapu da liže i totalno je ogoleo. Molim Vas dajte mi savet šta smem od domaće hrane da mu spremam jer ovu antialergijsku odbija.Hvala unapred, DanijelaO: Lizanje šapa može imati više uzroka: alergija izazvana alergenom iz okoline, a to mogu biti kemikalije ili određene biljke u cvatu, alergija na hranu, tj. neke sastojke u hrani, kao što su konzervansi, hormoni ili neresorbirani lijekovi, moguće da psihičko stanje psa dovede do ponašanja koje može dovesti do sličnih posljedica kao i alergeni, a to je upravo lizanje šapa.Liječi se na jedan jedini način - izbjegavanjem kontakta s alergenima, a kako to u nekim slučajevima nije moguće, tegobe se umanjuju kortikosteroidima. No, to je najčešće slučaj ako se radi o alergijama na cvijetni prah, ali ako je uzrok neki sastojak hrane, onda treba promijeniti način prehrane.Alergija na hranu je vrlo složena, ali je važno naglasiti da je "krivac" uvijek bjelančevina. Bjelančevine mogu biti različitog porijekla pa ih tako pas konzumira u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, povrću ili žitaricama. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno, a rješenje je u uklanjanju te supstance iz prehrane.Sljedeći korak mogao bi biti i obrok u kojem je jedan izvor bjelančevina te ugljikohidrata u izvornom obliku. Npr. janjetina i riža, riba i riža, jaja i riža. Vaš pas u ovom periodu ne bi smio jesti ništa drugo. Na taj način, eliminacijskom bi dijetom saznali točno na koju bjelančevinu pas reagira. Daljnju prehranu osmislili bi već prema rezultatima eliminacijske dijete, a najkraće nakon perioda u trajanju 1-2 mjeseca. Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. To su žitarice i povrće, dakle tjestenina, žganci, riža, zobene pahuljice, zobena kaša, ječmena kaša, zatim različita variva, npr. od mrkve, blitve, špinata. Ona nam služe kao prilog mesnoj hrani. U ponudi Pet centra možete nabaviti rižu (Riža ekspandirana bijela, u pakiranjima od 1 kg i 5 kg) te  tjesteninu (Tjestenina Maxi mix u pakiranju od 4 kg). Kuhinjska sol sadrži za tijelo dragocjen i važan natrij te stoga hranu treba lagano posoliti (približno za jednu trećinu čovjekove uporabe). Odraslom psu je potrebno više natrija nego štenetu. Previše soli, opet, loše utječe na bubrege. Šećer možemo potpuno izostaviti iz njegove prehrane i ne bismo trebali psa ni navikavati na slatka jela.  Voće psu najčešće ne škodi. No, morate biti oprezni s koštunjavim voćem, pogotovo breskvama jer njihove koštice mogu izazvati začepljenje crijeva.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li psi smiju piti mlijeko? Koliko često psu treba davati tablete za čišćenje? Hvala na odgovoru i  puno pozdrava,NinoO: Odrasli psi često pokazuju intoleranciju na laktozu, odnosno, vrlo često ne mogu potpuno probaviti mlijeko. Razlog tome leži u činjenici da se u njih javlja nedostatak enzima koji razgrađuju mliječni šećer - laktozu. Veća količina neprobavljenog šećera u probavnom traktu stvorit će idealno okruženje za razvoj bakterija te posljedičnu iritaciju stijenke želuca i crijeva.Iz tog razloga, ne preporučuje se davati psima kravlje mlijeko jer isto nerijetko može dovesti do različitih probavnih smetnji (proljev, povraćanje). Međutim, ljubimci mogu slobodno uživati u nekim mliječnim prerađevinama, kao što su acidofil, jogurt, sirutka, kravlji sir,....Tablete za čišćenje ljubimaca od endoparazita (glista, trakavica) preporučljivo je davati 3 do 4 puta godišnje, odnosno moguće ih je davati i češće, kada za to postoje opravdani razlozi (određuje Vaš veterinar).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo štene njemačke doge, staro 4 mjeseca. Molimo  vas da li kod vas ima dodatak hrani ili kakav preparat kalcija i koliko se često mora uzimati? Isto tako i za  vitamine, ako ima, kako se daju u kombinaciji? Da li se dodatni kalcij može davati u kombinaciji sa d3 kapima i ako se može, koliko kapi se daje za štene teško 18 kg? Unaprijed hvala. Srdačan pozdrav, IvicaO: Postoje dva najčešća problema kod hranidbe velikih pasmina pasa u razvoju, a to su hranjenje prevelikim količinama hrane i dodatno davanje kalcija koje uzrokuje njegov suvišak.Hranjenje velikim količinama hrane uzrokuje brz rast štenca i istovremeno brz razvoj kostiju slabe gustoće, koje ne mogu nositi tjelesnu masu i dolazi do njihovih abnormalnosti. Kalcij u svakodnevnom suvišku od 3% u suhoj tvari može doprinijeti znatnim abnormalnostima koštanog sustava. No, treba imati na umu i da dodavanje vitamina, naročito vitamina D, također povećava apsorpciju hranom unesenog kalcija (čak i do prekomjernih količina). Pošto je u svakoj hrani već izbalansiran omjer kalcija i fosfora (1.2:1.0) bolje je dodavati potporu zglobovima u obliku glukozamina. O tome je detaljno pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Ako Vaš pas već jede hranu za štence velikih pasmina, nije potrebno dodavanje preparata, ako je razvoj skladan i pas se ne napreže jako u smislu da naročito opterećuje koštani sustav (radni, službeni i lovni psi, dresura, često hodanje po stepenicama...).Ako Vaš ljubimac ne jede hranu za štence velikih pasmina, onda bih je svakako preporučila. Program takve hrane nude superpremium hrane Royal Canin (Giant Babydog, Giant Puppy, Giant Junior i Giant Adult te za odrasle pse pasminski prilagođenu hranu za dogu "- Great Dane), Brit Care (Junior Large Breed), Hill`s (Puppy Large Breed), Eukanuba (Puppy Large Breed) i Pro Plan (Puppy Large) ili premium hrane Alleva (Puppy & Junior Medium & Large) i K9 (Growth Large Breed).Dodaci hrani za štence s kalcijem i fosforom (npr. Canina Welpenkalk) preporučaju se kada postoje simptomi nerazvijenosti zuba i kostiju zbog nedovoljne opskrbe kalcijem i fosforom te drugim  mineralima.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku westija, staru godinu i pol. Ima 7 kg. Vrlo je draga, druželjubiva i živahna. No, s druge strane je i bojažljiva (pred nepoznatim psima povija rep, baca se na leđa, predaje se...). Između ostalog, jako se boji veterinara, nešto manje groomera. Odlazak s njom na cijepljenje je prava muka jer skače, drhti, srce joj tuče... Zadnji put je na cijepljenju bila izvan sebe, a veterinarki je uredno nogicom po šavu poderala cijeli džep na kuti. Zanima me je li moguće da joj ubuduće, barem kad idemo na cijepljenje, dam prije neko sredstvo za smirenje, da se opusti i da ne pada u takva strašna stanja straha, jer se nekad bojim da će je srce "drapit"? Hvala, BiljanaO: Osjećaj poput straha predstavlja obrambeni mehanizam u pasa. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran, drugi psi i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl. U pokušajima da se postojeći strah reducira ili potpuno ukloni, koriste se različiti preparati i različite metode. Od preparata se koriste različiti sedativi, koji dolaze u mnoštvo različitih naziva, oblika, načina i jačine djelovanja. Ti lijekovi najčešće dolaze u obliku tableta, kapsula, gelova, ampula ili se injektiraju. Njihova uporaba je inducirana u mnogim stanjima jer mijenjaju mentalnu aktivnost, odnosno djeluju smirujuće. Korišteni uz naputke i preporuku svog veterinara, uz strogu kontrolu doziranja i načina primjene, ne bi smjeli biti opasni po zdravlje ljubimca. Međutim, ako se koriste "na svoju ruku" mogu postati opasni po zdravlje ljubimca te dovesti do težih zdravstvenih poremećaja.Jedno od poznatijih sredstava za umirenje ljubimaca je acepromazin, koji se i može davati u situacijama kao što su strah, uznemirenost, pregled kod veterinara, putovanje,... Na našem se tržištu nudi Sedalin gel (Vetoquinol) sa djelatnom tvari acepromazinom, koji se izdaje isključivo uz recept veterinara. Više o sedalinu možete doznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se oko preparata pogodnih za Vašeg ljubimca, posavjetujete sa svojim veterinarom. Naime, isti će biti u mogućnosti utvrditi najprikladniji preparat i način doziranja za Vašeg ljubimca, a sve prema trenutnom zdravstvenom stanju i povijesti bolesti.Strah od veterinara se može pokušati reducirati i različitim metodama. Jedna od njih je i ta da se proba nekoliko puta odvesti svog ljubimca kod veterinara, koji će mu polako i postepeno prići, a ako vrijeme i mogućnosti to dopuste, malo i poigrati. Na takav način, moguće je da Vaš ljubimac odlazak kod veterinara počne povezivati s pozitivnim prethodnim iskustvom te tako prevlada postojeći strah od veterinara. Naravno, nemojte zaboraviti i poslužiti se slasticama, kao nagradama, za svako dobro ponašanje ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam malog štenca i cijele noći zavija. Ako tako nastavi, morat ćemo ga nekome dati, a ja ga tako volim. Ne znam što da napravim. U kuću smije, ali samo kad je dan, a po noći mora biti vani, ali on cvili i zavija. Žao mi ga je. Ne znam što da napravim, a da prestane po noći zavijati jer nitko od njega ne može spavati. Dajte mi neki savjet. Unaprijed hvala, LauraO: Zavijanje predstavlja jedan od oblika komunikacije pasa. Naime, smatra se da je taj oblik komunikacije pas naslijedio još od vuka. Zavijanje je kod pasa najčešće predstavlja poziv na daljinu ili se dovodi u vezu s dosadom, odnosno strahom od odvajanja. Najčešće zavijaju osamljeni psi koji traže kontakt. Osamljenost psa može biti posljedica zapostavljanja od strane vlasnika ili želje da se pridruži drugim psima, npr. kuje u tjeranju.Kako je riječ o štencu, koji je nedavno došao kod Vas, vrlo vjerojatno se i radi o osamljenosti, strahu ljubimca i tuzi zbog odvajanja od kuje i drugih ljubimaca iz legla. Zavijanje se najlakše može reducirati ako ljubimca pustite u kuću. Naime, blizina, zvuk koji proizvodite i miris njegove nove obitelji tješiti će ljubimca u prvim danima te mu, na takav način, dati do znanja da pripada zajednici i da ga ista u potpunosti prihvaća. To će mu dati dovoljnu sigurnost da danas-sutra može sam, na mjestu koje ste mu Vi odredili kao njegovo, spavati.Smatra se da bi period od tjedan dana bio potreban da ljubimac stvori dovoljan osjećaj sigurnosti kako bi samo spavao u svojoj vlastitoj "spavaonici".Veliki uspjeh u rješavanju ovog problema može se postići i uz pomoć stručnjaka iz klubova za odgoj i školovanje pasa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ženka labrador retrivera stara je 3 godine. Pre par dana primetili smo da ima malu izraslinu na njušci i da se češe kao da se umiva, međutim to češanje je sad učestelije, jače, a sad je počelo i povraćanje. Obratili smo se veterinaru, nismo dobili nikakav odgovor. Da li postoji neka mast ili nešto? Kako bi mogli da pomognemo našoj kuci?IvanaO: Promjene na koži Vaše kujice koje opisujete mogu biti različite etiologije. Jedna od mogućnosti je oboljenje kože bakterijske etiologije.Općenito, bakterijske kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.Liječenje bakterijske infekcije kože mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar propisuje i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.O bradavicama i ostalim izraslinama na koži pisala je Vatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Zatim, kako psi nemaju običaj grebati se po njušci, osim ako ih nešto u tom području ne iritira, treba spomenuti i probleme sa zubima, zubnim mesom i upalom očiju pa nastala promjena može biti posljedicom iziritirane i inficirane kože češanjem. U takvim slučajevima trebalo bi psu temeljito pregledati i usnu šupljinu kako bi se isključilo da u njoj nije zaostalo kakvo strano tijelo koje mu smeta. Strano tijelo treba se što prije odstraniti, kako psu ne bi uzrokovalo daljnje komplikacije. Ako se radi o gingivitisu (upala zubnog mesa) treba poduzeti odgovarajuću terapiju. Ako je u pitanju upala očiju, psa najvjerovatnije smeta sekret koji nastaje prilikom upale, pa ga pokušava sa šapicom odstraniti.O uzrocima povraćanja u pasa pisala sam ovdje.Svakako bih Vam preporučila da svoju kujicu odvedete na veterinarski pregled u drugu ambulantu. Ako veterinar ništa ne pronađe običnim pregledom, uzet će bris kože sa sumnjivog područja na njušci, kako bi ustanovio da li se radi o kakvim patološkim promjenama uzrokovanim parazitima, gljivicama ili bakterijama te Vam na osnovu nalaza preporučio lokalnu terapiju. Također, pregledom će moći utvrditi nije li povraćanje povezano, npr. sa stranim tijelom u usnoj šupljini ili niže u probavnom traktu ili je pak uzrok povraćanja nevezan uz pojavu promjena na njušci i češanja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našao sam malo štene. Ima blago nadut stomak i interesuje me šta bi trebao da radim? Kako pravilno da ga hranim, šta je sve potrebno za pravilan i zdrav odgoj? Unaprijed hvala, EmirO: Povećanje abdomena štenaca najčešći je pokazatelj crijevnih parazita te podrazumijeva provođenje postupka dehelmintizacije. Pod dehelmintizacijom pasa podrazumijevamo čišćenje pasa od crijevnih parazita (gliste i trakavice). Ovaj postupak se provodi jer isti mogu dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema štenca.Režim čišćenja štenadi započinje već sa deset dana starosti, kada im se može davati, npr. "Banminth pasta" (svakih 14. dana), a sve prema uputama proizvođača. Kada štenci navrše 6-8 tjedana može ih se čistiti sa "Verpanil" tabletama i čišćenje treba ponoviti još jednom za 14 dana. U dobi od navršena 3-4 mjeseca starosti štence se može čistiti s "Pratelom", "Prazinonom", "Drontalom" i drugim preparatima. Uvijek treba paziti na dozu jer predoziranje bilo kojim preparatom za čišćenje parazita za posljedicu može imati proljev i povraćanje, gubitak apetita,... Iz tog razloga,  potrebno je psa prethodno izvagati. Način doziranja ovisi o svakom pojedinom proizvođaču te bi ih se trebalo striktno pridržavati.Kada odrastu, pse je dovoljno čistiti 3 - 4 puta godišnje. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Isti će, u dogovoru s Vama, odrediti najprikladnije preparate, doze i intervale ponavljanja istog, odnosno, dogovoriti se s Vama o provedbi režima cijepljenja te najprikladnijem načinu hranjenja ljubimca.Više o prehrani novog ljubimca možete saznati u odgovoru kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje.Također, korisne informacije, koje biste morali znati kao novi vlasnici, možete pronaći i na našoj web rubrici Moj ljubimac/ Moje štene.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me što to znači kad pas neprestano liže noge čovjeka. Da li je to higijenski, može li kakvu bolest prenijeti, da li je to izraz privrženosti ili nešto sasvim drugo?O: Iako do danas nisu provedena znanstvena istraživanja na tu temu, na temelju saznanja o ponašanju pasa te odnosima pas-čovjek smatra se da je lizanje nogu izraz privrženosti i podčinjenosti unutar čopora.Naime,   poznato   je   da   mnoge   životinjske   vrste   luče feromone  (bezmirisne kemijske  tvari koje luči organizam) iz žlijezda koje se nalaze na različitim dijelovima tijela. Na takav način, životinje se koriste u označavanju teritorija, ali i pronalaska pravog puta. Kad druge životinje osjete takve mirisne oznake, nerijetko ližu objekte kako bi pojačali podražaj na osjetila, odnosno, kako bi bolje interpretirali poruku.Iako se psi, u pravilu, toliko ne oslanjaju na gore navedeni način komunikacije (za razliku od mačaka) mnogi znanstvenici sugeriraju na njenu važnost u određivanju ponašanja ljubimca.Poznato je da mnogim psima ne odgovara da ih se za šape dira. To ukazuje na činjenicu da je psima taj anatomski dio tijela poprilično važan i da ga, s razlogom, štite. Naravno, to može imati i razlog u činjenici da su ekstremiteti nužni za normalno kretanje ljubimaca. Međutim, utvrđeno je da psi kojima ne odgovara da ih se za šape dira, istovremeno dozvoljavaju da ih se dira po drugim dijelovima ekstremiteta. Ta činjenica implicira na važnost šapa u njihovom ponašanju.Također, psi koji označavaju teritorij mokraćom ili stolicom nerijetko razbacuju zemlju zadnjim nogama ("zakopavaju"). To, ne samo da ostavlja vizualnu oznaku (trag), nego se i mirisom sa šapa može promijeniti poruka koja se ostavlja. Stoga se smatra da psi koji nakon mokrenja ili defeciranja "zakopavaju" mjesto, pojačavaju ili ublažavaju značenje poslane poruke.Slično je i kod ljudi. Dugo je bilo uvriježeno mišljenje da je ljudski miris posljedica različitih zdravstvenih poremećaja (bolesti) ili neprakticiranja higijene. Određena novija istraživanja dovode nas do zaključka da ljudi proizvode feromone te da ih, u određenoj količini, možemo detektirati, što bitno može utjecati na naše ponašanje, odnosno, ponašanje ljudi u svojoj okolini.Iako, do danas, znanost nije previše istraživala i pokazivala pažnje prema mirisnim oznakama koje ljudi ostavljaju nogama, psi te činjenice ne zanemaruju. Tako, poneki psi pokazuju i izbirljivost prema pojedinim osobama i njihovim mirisima nogu, kao što su i nama neki mirisi nekih ljudi odbojni, a nekih ne.Prema određenom tradicionalnom vjerovanju, smatralo se da psi grizu cipele jer im koža potiče sjećanje na "davna vremena" kada su lovili svoj plijen u divljini. Međutim, iz svega gore navedenog, može se postaviti i drukčija teorija, a to je da oni žvaču cipele kako bi, preko mirisa koje im ostavljaju članovi njihove "ljudske obitelji", umanjili stres kad istih nema u blizini.Stoga, da li je riječ o njihovoj privrženosti, o načinu komuniciranja ili uzimanju soli iz našeg znoja, odnosno, što je točno u pozadini njihova lizanja naših nogu, na nama je tek da se utvrdi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo pekinezericu, staru 7 godina, steriliziranu prije 4 godine. Živi u stanu, jede ujutro suhu kupovnu, a predvečer konzerviranu kupovnu hranu. Već dva dana se čudno ponaša: otežano se kreće, trbuh joj povremeno "pulsira", zadrhti pri dodiru njena donjeg dijela tijela, odbija suhu hranu, noću mokri i obavlja stolicu po stanu. Stolica izgleda ok, ne vide se nikakvi paraziti. Kujica ne povraća, ne kašlje. Ima visoku temperaturu već 2 dana - oko 40,5 °C. Bila je kod veterinara - mokraća je (zasad) uredna, daju joj svakodnevno dosta infuzije i danas su je rontgenski snimili. Na snimci se vidi nekakva loptica u trbuhu, ali veterinar ne može reći je li riječ o tumoru ili je nešto pojela... Kaže i da je vjerojatno upala jetre i gušterače i da bi to mogla biti teška dijagnoza. Njega zabrinjava najviše ta, kako kaže, previsoka temperatura. Zanimljivo je da je kujica odmah "smazala" kupovnu konzerviranu (mokru) hranu. Veterinar je preporučio samo kuhanu piletinu i puretinu. Da li možda možete iz ovoga zaključiti o čemu bi se moglo raditi i kakvi su izgledi da se to izliječi?Hvala, HrvojeO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život.Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu i crijevima su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala, kao što su kamen, kesten, šiška od čempresa, razne loptice i plastične igračke, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (tenis loptica). Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva, dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva, što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Prvi znak je povraćanje, a ponekad se javlja proljev ili mekša stolica. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Razlučivanje stranog tijela od tumora u probavnom sustavu moguće je najprije pretragom kontrastnim sredstvom te po potrebi i dodatnim pretragama.O probavnim poteškoćama pasa uslijed oštećenja gušterače pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Što se tiče upale jetre, spomenut ću kako ona može biti akutna ili kronična. Akutna upala uzrokovana je uglavnom otrovima i uzročnicima zaraznih bolesti (zarazni hepatitis, leptospiroza). Simptomi bolesti jetre su otečenost jetre, znaci žutice, a često i upale crijeva.Kronična upala (ciroza jetre) uzrokovana je otrovima (toksinima) ili parazitima koji dovode do razaranja jetrenog tkiva. Jetra može hipertrofirati (povećati se) ili atrofirati (smanjiti se). Simptomi su mršavljenje, žutica, želučano-crijevni katar. Kao posljedica poremećenog krvotoka može se javiti i nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini (ascites). Budući da fizički znaci bolesti jetre nisu specifični, potrebno je provesti niz pretraga kako bi se postavila precizna dijagnoza. To može uključivati: pretrage krvi-njima se detektiraju biokemijske promjene koje mogu upućivati na oštećenje ili nenormalnu funkciju jetre, zatim snimanje jetre-promjene oblika, veličine ili opskrbljenosti krvlju mogu se otkriti ultrazvučnim ili rentgenskim snimanjem, te biopsijom jetre - mali uzorak jetre labaratorijskom obradom može ukazati na problem u jetri.Treba spomenuti i kako je jetra organ u tijelu koji je najčešće zahvaćen nekim promjenama, s obzirom na to da je jetra najveći unutarnji organ u tijelu psa i ima ima oko 1500 funkcija. Ona ima najveću ulogu u probavi i konverziji hranjivih sastojaka, otklanjanju toksičnih supstanci i sintezi ključnih komponenti krvi kao i skladište za vitamine i minerale.Povišena tjelesna temperatura predstavlja samo jedan od simptoma koji prate različita stanja i različite bolesti. Činjenica je da se ona, gotovo uvijek, pojavljuje kod zaraznih bolesti. Naime, smatra se da povišena temperatura, u gotovo 90% slučajeva, predstavlja obrambenu reakciju organizma na bakterijsku ili virusnu infekciju. Bezvoljnost, gubitak apetita, umor, pospanost,... česti su simptomi koji prate povišenu tjelesnu temperaturu. U svakom slučaju, potrebno bi bilo utvrditi i druge parametre, kao što su bilo, disanje, boja sluznica, stanje limfnih čvorova, opće stanje ljubimca,.... Mišljenja sam kako je preuranjena ozbiljna dijagnoza u Vaše kujice jer, kako ste mi naveli, nisu rađene nikakve dodatne pretrage osim mjerenja temperature i RTG-snimke. Navedeno je doista nedostatno da bi se mogao postaviti bilo kakav zaključak. Stoga sam Vam navela karakteristike mogućih problema u Vaše ljubimice, no kako se može zaključiti, bez kompletnog pregleda i dodatnih pretraga nije moguće postaviti dijagnozu, a prema tome ni postaviti prognozu zdravstvenog stanja.Svakako slijedite upute Vašeg veterinara te ga o svakoj promjeni ponašanja i stanja Vaše kujice pravovremeno obavijestite kako bi poduzetu terapiju mogao prilagoditi ili promijeniti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju staru godinu i 2 mjeseca, koja se tjerala s godinu dana. Nakon toga mliječna žlijezda joj je spuštena te su ostale sise nabreknute. Nema nikakvih promjena u ponašanju. Da li je to lažna trudnoća ili je to fiziološka pojava? VlatkaO: Lažna trudnoća ili pseudograviditet je relativno česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće unutar prvih nekoliko mjeseci po tjeranju. Klinička slika poprilično varira te se simptomi mogu kretati od jedva primjetnih pa sve do ozbiljnih problema, koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. Neke se kujice udebljaju, a glavni je simptom oticanje mliječnih žlijezda, pojavljuje se mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je on i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca.Ukoliko su navedeni simptomi izraženiji, treba potražiti pomoć stručnjaka, što Vam i savjetujem. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upala vimena. Također, prilikom posjeta veterinara, isti će biti u mogućnosti i isključiti neke druge procese, odnosno, na takav način postaviti dijagnozu i odgovoriti Vam na pitanja.Za to vrijeme, imajte i na umu da je izdajanje kontraindicirano jer ono ima isti učinak kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu, a posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo bischona od 8 mjeseci i zadnjih 2 mjeseca ga učimo naredbama poput "sjedi", "lezi", "stop" i sl. Sve je uspio svladati, osim naredbe "daj šapu". Čini se kao da uzaludno pokušavamo, ne vidimo nikakvog napretka. Samo spusti uši i i okrene glavu na tu naredbu. Možete li nam odgovoriti da li je prerano za takvu vrstu treniranja i možda dati poneki savjet vezano uz treniranje? Hvala! BelmaO: Trening psa treba biti zadovoljstvo, kako za vlasnika tako i za psa.Izaberite neko mirno mjesto, na kojem Vas neće ništa ometati tijekom vježbi.Kod pasa je vrijeme koncentracije puno kraće nego kod ljudi. Trenirajte Vašeg psa najdulje 15 minuta, dva puta dnevno. Ako primjetite da se teško koncentrira, treba taj dan treba malo usporiti. Najpovoljnije vrijeme za trening je kad je pas gladan. Tada je mentalno budan i najbolje reagira na nagrade. Trening uvijek završite s nečim što psu izaziva ugodu i što voli raditi. Nakon što pas svlada komandu u kući, izaberite neko mirno mjesto vani i ponovite ih. Trenirati treba uvijek jedna osoba u kući, no kada savlada vježbu mogu se uključiti i drugi ukućani. Psa ćete naučiti da pruži šapu tako da ćete sjesti na pod, čučnuti tako da Vam je pas s Vaše lijeve strane i dati mu naredbu "sjedi". Lijevom rukom držite psa za ogrlicu, a u desnu stavite nagradu i pružite ju ispred njega na pod ispred njegove šape. Lijevom rukom kojom ga držite za ogrlicu, spriječavate ga da legne kada osjeti miris poslastice u drugoj ruci. Kada pas podigne šapu, stavite ruku s nagradom ispod nje i lagano je odignite od poda. Cijelo vrijeme dok je šapa na našoj ruci, polagano je dižite, dok je sasvim ne podignete od poda, uz naredbu "šapa". Zatim psa nagradite. Ponavljajte naredbu.Ovo je osnova za sve kasnije vježbe sa šapom, uključujući "daj šapu".Sretno!

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas za savjet vezano uz mladog psa (6 mjeseci, križanac brak jazavčara), koji odnedavno mokri na krevet i na kauč. Naime, pas je već naučio ići van u određeno vrijeme i već može izdržati preko noći da se ne popiški, ali iz nekog nepoznatog razloga piški na naš krevet i na naš kauč, a da je prethodno bio u šetnji. Primijetili smo da se to počelo dešavati od kad smo ga na duže vrijeme počeli ostavljati samog kod kuće jer donedavno to nije bio slučaj (imali smo mogućnost dosta vremena provoditi sa njim, ali nam sada to posao ne dozvoljava). Pas ide u šetnju tri puta dnevno, a taj treći put (navečer) ga vodimo na livadu  gdje,  s   puno drugih pasa,  boravi  ponekad  i više od  2 sata  pa  stoga  ne možemo reći da ne vodimo brigu o njemu i da ga držimo zatvorenog u kući. Isto tako, imamo malo dvorište na kojem također boravi dok smo kod kuće jer je još uvijek premalen te se može provući kroz ogradu (čim se malo još proširi namjeravamo ga ostavljati vani). Od sljedećeg tjedna pas će krenuti u školu za pse na socijalizaciju. Inače, radi se o iznimno neposlušnom i tvrdoglavom psu, a koji nam je već po kući napravio veliku štetu, na što smo i bili spremni, ali ovo mokrenje po krevetu i kauču (do te mjere da moramo kupiti novi krevet i madrace) definitivno nismo očekivali i zaista ne znamo što da radimo. Naša je krivnja što smo mu omogućili nesmetano ulaženje u spavaću sobu, ali ne možemo mu zabraniti hodanje po dnevnoj sobi, a tamo nam je već barem 5 puta popiškio kauč i još toliko puta na deke koje se na istome nalaze. Što da radimo i zašto se pas tako ponaša?Unaprjed se zahvaljujemo! VesnaO: U intezivnoj dobi odrastanja (do 6.-7.mjeseca života) štenci mokre do 12 puta jednog dana, u razmacima od dva sata, a također nemaju potpunu kontrolu nad mokraćnim mjehurom u periodu rasta i sazrijevanja te se pomokre iznenada, potaknuti raznim događajima oko sebe (dolazak vlasnika kući, iznenadni i nepoznati zvuk s ceste, strani ljudi u kući i drugo). Štenad je vrlo uzbuđena prilikom šetnji, sami ste naveli da ste u večernjoj šetnji duže i društvu drugih pasa s kojima se puno igra i zabavlja, te je Vaš ljubimac doslovce zaboravio da mora obaviti nuždu. Također, prema Vašim navodima (duže ostaje sam u kući zbog Vaše odsutnosti), promijenili ste mu i donedavnu rutinu. Psi su "ovisnici" o dnevnoj rutini, obroci i šetnje moraju biti uvijek u isto ili bar prbiližno isto vrijeme tokom dana. Naši ljubimci, posebno štenad, vrlo su nam odani i vezani uz nas te ih ovakve iznenadne promjene zbunjuju, razočaraju i ponekad su osvetoljubivi pa će napraviti upravi ono za što su sigurni da će nas uzrujati i da ćemo se nakon toga posvetiti njima s puno više pažnje, makar to bilo i vikanje vlasnika radi mokrenja i obavljanja velike nužde na krevetima vlasnika. Ovim činom, posebno mlađi psi, žele se nametnuti vlasniku kao "alfa" ili vođa čopora. U svakom slučaju, to mu ne smijete dozvoliti i svakako otiđite i završite tečaj u školi za pse.Probleme s vršenjem nužde unutar kuće pokušajte riješiti tako da uvedete još jednu kratku šetnju prije spavanja, a prilikom šetnji, kada Vaš pas mokri, bodrite ga uvijek istim riječima (na primjer: "idemo piškiti...") te će pas te riječi povezati s činom mokrenja, a nakon par dana ponavljanja, obavljat će nuždu na van kuće Vašu komandu ("idemo...").

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imala sam west terijerku koja je imala CMO. Simptomi su se javili već u starosti od 2,5 mjeseca. Obilazili smo veliki broj veterinara, nitko nije znao što joj je. Konačno nam je jedna uzgajivačica westija rekla o čemu se radi, iz vlastitog iskustva. Nakon godine dana starosti bolest se smirila, čeljust više nije bila bolna, nije imala zadebljani dušnik. Uginula je prošli tjedan od babezioze u starosti od 9,5 godina. Veterinar je rekao da smo u stvari došli na vrijeme, ali joj je srce bilo slabo. Zanima me da li je slabo srce bilo posljedica CMO? Želim nabaviti novog psa. Zanima me nešto više o CMO, kako ju prepoznati pri kupnji novog šteneta? LjiljanaO: Kranio-mandibularna osteopatija (Craniomandibular Osteopathy - CMO) ili osteoartropatija je nekancerogeni rast mandibule, odnosno njenih dijelova. U većini slučajeva, radi se o bolesti koja se pojavljuje s obje strane mandibule. Sama kost je zadebljala te joj je površina hrapava, što se i može utvrditi prilikom palpatornog pregleda izvršenog od strane veterinara.Za nastanak ove bolesti, smatra se da ima veze i upalni proces. Bolest, kod štenaca, uzrokuje bol i pojavu osjećaja nelagode prilikom žvakanja hrane ili prilikom otvaranja i pregleda usne šupljine. Rast kostiju se može pojaviti i na drugim kostima u tijelu, kao što su radijus, ulna, kosti glave,... Bolest se najčešće može dijagnosticirati kod štenaca između 4-7 mjeseci života. Naime, najraniji slučaj dijagnosticiranja ove bolesti je u dobi 3-4 tjedna starosti, odnosno, najkasnije je utvrđen u 9.-10. mjesecu života štenca.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova i palpacije. Međutim, za dijagnostiku te određivanje položaja na zahvaćenoj kosti, potrebno je obaviti rentgensko snimanje zahvaćenog područja. Za to vrijeme, u pravilu, krvna slika i uro-kultura oboljelog ljubimca su unutar svih dozvoljenih parametara.Liječenje se provodi s protuupalnim lijekovima. Međutim, kako je terapija nerijetko dugotrajna, o izboru lijeka i njenim dozama potrebno je konzultirati se sa svojim veterinarom. Cilj liječenja je osigurati osnovnu kvalitetu života štenaca s uporabom najmanjih količina propisanih lijekova.U većini slučajeva, dolazi do oporavka. Međutim, samo liječenje nerijetko dugo traje i kreće se 4-10 mjeseci. Po terapiji, remodeliranje čeljusti se izvrši, što nerijetko dovodi do te činjenice da je kod pasa sa 2-3 godine starosti, poprilično teško prepoznati da je isti pas imao ili prebolio gore navedenu bolest.Bolest je genetski uvjetovana, odnosno, prenosi se s roditelja na potomstvo. Utvrđeno je da bolest uvjetuje recesivan gen, što nas dovodi do zaključka, da je za pojavu ove bolesti potrebno imati i jednog i drugog roditelja koji u svojem genetskom kodu posjeduju bar jedan recesivan gen za ovu bolest.Bolest se pojavljuje kod različitih pasmina, kao što su West Highland terijer, škotski i bostonski terijer, doberman, doga, labrador, vjerojatno i u buldoga,... Također, bolest se pojavljuje i kod jednog i drugog spola u jednakim postocima učestalosti.Pravovremenim postavljanjem dijagnoze te prikladnim liječenjem bolest se može prebroditi, a ljubimcu osigurati potpun, zdrav i kvalitetan život.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam lovačkog psa koji boravi u boksu. On pije prljavu vodu zato što uvijek unese pijesak u nju te se ona isprlja, da li će mu što biti? ValerijaO: Psi trebaju svakodnevno imati na raspolaganju čistu zdjelicu vode, iz koje mogu piti kada ožedne. Tijekom dana pas gubi vodu putem urina i fecesa, prilikom dahtanja i donekle znojenjem šapa. Hrana u konzervama se u otprilike 75% sastoji od tekućine, međutim to nije dovoljno za zadovoljenje potreba psa za vodom.Psi su, kao i ljudi, ovisni o vodi i mogu imati problema s nepovratnom dehidracijom i oštećenjima ako im voda nije dostupna duže od 48 sati. Za normalno održavanje zdravlja ljubimca potrebno bi bilo, na dnevnoj osnovi, osigurati dovoljne količine pitke i svježe vode te prilagoditi prehranu. Na takav način, moguće je spriječiti eventualne probavne smtetnje, smetnje u normalnoj funkciji bubrega, odnosno druge zdravstvene poremećaje.Također, prljava voda je idealno stanište za različite mikroorganizme, koji dodatno mogu narušiti zdravstveni status jedinke koja ju uzima. Iz toga razloga, nije preporučljivo uzimati prljavu vodu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me da li po ovoj krvnoj slici (u prilogu e-maila) može da se ustanovi da je kuja imala hemobartonelu? Lečena je doxiciklinom, gvožđe, folna, vitamin C,.. Ali izgleda da je redom dobijaju svi psi sa kojima ima kontakt lizanja i slično. Da li je to hemobartonela i kako je izlečiti skroz,  da ne prenosi na mlade pse? Hvala, IvanO: Hemobartoneloza (Haemobartonellosis) je bolest koja se prenosi krpeljima (ponekad i buhama) te se pojavljuje kod pasa i mačaka. Cilj uzročnika su crvena krvna zrnca (eritrociti) koja su odgovorna za prijenos kisika. U mačaka, bolest se zove infekciozna anemija mačaka.Hemobartonelozu uzrokuje Haemobartonella canis i H. felis. I jedan i drugi uzročnik nisu tipične bakterije. Naime, oni pripadaju skupini mikroorganizama koji nose naziv mikoplazme. Danas ovaj uzročnik nosi naziv Mycoplasma haemocanis i M. haemofelis.Bolest se prenosi kontaminiranim krpeljima i buhama. Kod mačaka, M. haemofelis (prije - H. felis) se može prenijeti i s majke na mačiće. Kod pasa postoje slični slučajevi, ali se to još mora znanstveno potvrditi.U pravilu, kod pasa se bolest ne manifestira, odnosno, do pojave kliničkih simptoma dolazi kada za njih postoje određeni preduvjeti, kao što su pad ili ozbiljno narušen imunitet, odstranjivanje slezene, infekcije različite etiologije. Naime, slezena je odgovorna za filtraciju krvi na taj način što uklanja i uništava oštećene eritrocite. Iz tog razloga, ljubimci koji nemaju slezenu su poprilično prijemljivi na ovu bolest. Kliničku sliku prate gubitak apetita, depresija, apatija, gubitak na tjelesnoj težini i visoka groznica. U težim slučajevima, moguće je i uginuće ljubimca. Kako zaraženi krpelji mogu prenijeti i mnoge druge bolesti, nerijetko se na oboljeloj životinji od hemobartoneloze mogu utvrditi i uzročnici drugih bolesti, kao što su erlihioze i babezioze.Bolest se može dijagnosticirati na različite načine. Tako, ponekad je moguće utvrditi uzročnika unutar samih eritrocita (mikroskopom) na krvnom razmazu. Broj samih mikroorganizama može znatno fluktuirati, što bitno otežava samu dijagnostiku. Molekularna detekcija PCR metodom (metoda lančane reakcije polimeraze) je najosjetljiviji i specifičan način za detekciju M. haemocanis u krvi inficiranih pasa, bilo u fazi akutne ili latentne infekcije. Hemobartoneloza se liječi antibioticima, kao što su tetraciklini, oksitetraciklini ili doksiciklin, koji se daju kroz tri tjedna. Kod nekih životinja, potrebno je obaviti i nekoliko transfuzija krvi. Iako tretman oboljelih pasa antibioticima može kontrolirati akutnu infekciju, antibiotici ne mogu u potpunosti izliječiti životinju. To može rezultirati da mnogi inficirani psi postanu prijenosnici. Bolest se prevenira na način da se provode sve mjere u svrhu zaštite ljubimaca od krpelja i buha. Proizvodi koji se koriste, odbijaju i ubijaju krpelje i buhe te na takav način spriječavaju širenje različitih, krpeljima i buhama, prenosivih bolesti. U svakom slučaju, prema krvnoj slici se ne može utvrditi, odnosno, sa sigurnošću postaviti dijagnoza gore navedene bolesti. Za to je potrebno obaviti neke od gore navedenih dijagnostičkih postupaka i utvrditi postojanje uzročnika.Iz tog razloga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru na daljnje konzultacije ili zatražite drugo mišljenje.