Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Imala sam west terijerku koja je imala CMO. Simptomi su se javili već u starosti od 2,5 mjeseca. Obilazili smo veliki broj veterinara, nitko nije znao što joj je. Konačno nam je jedna uzgajivačica westija rekla o čemu se radi, iz vlastitog iskustva. Nakon godine dana starosti bolest se smirila, čeljust više nije bila bolna, nije imala zadebljani dušnik. Uginula je prošli tjedan od babezioze u starosti od 9,5 godina. Veterinar je rekao da smo u stvari došli na vrijeme, ali joj je srce bilo slabo. Zanima me da li je slabo srce bilo posljedica CMO? Želim nabaviti novog psa. Zanima me nešto više o CMO, kako ju prepoznati pri kupnji novog šteneta? Ljiljana

O: Kranio-mandibularna osteopatija (Craniomandibular Osteopathy - CMO) ili osteoartropatija je nekancerogeni rast mandibule, odnosno njenih dijelova. U većini slučajeva, radi se o bolesti koja se pojavljuje s obje strane mandibule. Sama kost je zadebljala te joj je površina hrapava, što se i može utvrditi prilikom palpatornog pregleda izvršenog od strane veterinara.

Za nastanak ove bolesti, smatra se da ima veze i upalni proces. Bolest, kod štenaca, uzrokuje bol i pojavu osjećaja nelagode prilikom žvakanja hrane ili prilikom otvaranja i pregleda usne šupljine. Rast kostiju se može pojaviti i na drugim kostima u tijelu, kao što su radijus, ulna, kosti glave,...

Bolest se najčešće može dijagnosticirati kod štenaca između 4-7 mjeseci života. Naime, najraniji slučaj dijagnosticiranja ove bolesti je u dobi 3-4 tjedna starosti, odnosno, najkasnije je utvrđen u 9.-10. mjesecu života štenca.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova i palpacije. Međutim, za dijagnostiku te određivanje položaja na zahvaćenoj kosti, potrebno je obaviti rentgensko snimanje zahvaćenog područja. Za to vrijeme, u pravilu, krvna slika i uro-kultura oboljelog ljubimca su unutar svih dozvoljenih parametara.

Liječenje se provodi s protuupalnim lijekovima. Međutim, kako je terapija nerijetko dugotrajna, o izboru lijeka i njenim dozama potrebno je konzultirati se sa svojim veterinarom. Cilj liječenja je osigurati osnovnu kvalitetu života štenaca s uporabom najmanjih količina propisanih lijekova.

U većini slučajeva, dolazi do oporavka. Međutim, samo liječenje nerijetko dugo traje i kreće se 4-10 mjeseci. Po terapiji, remodeliranje čeljusti se izvrši, što nerijetko dovodi do te činjenice da je kod pasa sa 2-3 godine starosti, poprilično teško prepoznati da je isti pas imao ili prebolio gore navedenu bolest.

Bolest je genetski uvjetovana, odnosno, prenosi se s roditelja na potomstvo. Utvrđeno je da bolest uvjetuje recesivan gen, što nas dovodi do zaključka, da je za pojavu ove bolesti potrebno imati i jednog i drugog roditelja koji u svojem genetskom kodu posjeduju bar jedan recesivan gen za ovu bolest.

Bolest se pojavljuje kod različitih pasmina, kao što su West Highland terijer, škotski i bostonski terijer, doberman, doga, labrador, vjerojatno i u buldoga,... Također, bolest se pojavljuje i kod jednog i drugog spola u jednakim postocima učestalosti.

Pravovremenim postavljanjem dijagnoze te prikladnim liječenjem bolest se može prebroditi, a ljubimcu osigurati potpun, zdrav i kvalitetan život.

OZNAKE: