Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedan malo veći problem. Prije 3 dana okotila mi se kuja bernardinka koja je okotila 6 štenaca, a jedno je lipsalo, ali ne znam razlog. Ostalo leglo izgleda sasvim dobro, ali me je jako strah kako da ih očuvam od bolesti, kao što je štenećak itd. Imam već jedno predhodno loše iskustvo sa tom vrstom bolesti. Šta mi je najneophodnije da bi mi leglo ostalo očuvano do prvog cijepljenja, tj. vakcine? Da napomenem da mi je prva veterinarska stranica daleko oko 45 km, tako da nisam u mogućnosti trenutno voditi kuju veterinaru na pregled radi štenaca, ali mi ona izgleda o.k.JasminaO: Što treba napraviti da bi se spriječilo uginuće štenaca nakon poroda pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Nakon poroda, štenad od majke stječe pasivnu imunost. Pasivna imunost se stječe primanjem protutijela koje je proizvela neka druga životinja iste ili različite vrste. Mladunčad postaje pasivno imuna prirodnim načinom ako primi majčina protutijela kroz placentu (dijaplacentarno) tijekom intrauterina razvoja ili mljetivom (kolostrumom) neposredno nakon rođenja.Tijekom intrauterina razvoja mladunčad je razmjerno dobro zaštićena od infekcija, no odmah nakon rođenja dolazi u okoliš koji obiluje patogenim mikroorganizmima. Kod kuja i mačaka samo 5 do 10 % majčinih protutijela potrebnih za kvalitetnu zaštitu mladunčadi prima se dijaplacentarno, a preostali dio kolostrumom.Optimalno vrijeme za vakcinaciju je kada se razgradi većina majčinih protutijela i imuni sustav šteneta postane sposoban na odgovarajući način reagirati na antimikrobne antigene.Ako je majka imuna prema štenećaku i štenad na vrijeme primi dovoljnu količinu kolostruma, većina majčinih protutijela u štenetu razgradi se za 10 do 12 tjedana, rjeđe tek nakon 16 tjedana. Tada štenad postaje primljiva za infekciju, ali se može uspješno vakcinirati protiv štenećaka (aktivna imunost).Otprilike deveti tjedan prema infekciji je osjetljivo približno 30% štenadi, a između 10 i 12 tjedana prema infekciji su osjetljive gotovo sve životinje i to je optimalno vrijeme za vakcinaciju. Međutim, budući da otprilike 30% štenadi može oboljeti od štenećaka prije 12- tog tjedna života, preporučuje se štenad prvi puta cijepiti u dobi od 9 do 10 tjedana i nadocijepiti u dobi od 16 tjedana. Kada bi se u dobi od 4 do 6 tjedana sva štenad cjepila virusom štenećaka, bez prethodnog utvrđivanja prisutnosti majčinih protutijela, znatan broj životinja ne bi postao imun jer se svi imunoglobulini ne izluče iz organizma u isto vrijeme niti sve životinje iste vrste ili legla prime jednaku količinu majčinih protutijela. Budući da u praksi nije uobičajeno određivati titar protutijela, njihov titar je nepoznat pa stoga i dob u kojoj štenad postaje primljiva za infekciju nije točno poznata.Najčešći protokol cijepljenja je prvi puta u dobi od 8 tjedana, sa dvije revakcinacije u razmaku 2 do 3 tjedna, cjepivom kojim se stječe imunost protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze i infekcija dišnog sustava psa (psećeg adenovirusa i virusa parainfluence pasa). No, protokoli cijepljenja se razlikuju od ambulante do ambulante i ovise o vrsti cjepiva i učestalosti pojave bolesti u pojedinoj regiji. O rasporedu cijepljenja i najčešće korištenim vakcinama u Hrvatskoj pisale su kolegice Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje i Silvija Havrle-Lovrić, dr.vet.med. ovdje.Kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr.vet.med. pisala je ovdje na što treba obratiti pozornost kod kuje nakon okota.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog godinu dana. U zadnja 2 tjedna primjetili smo da često mokri u stanu iako ide u šetnju najmanje 3 puta dnevno i za svaki slučaj ima mjesto za mokrenje i na balkonu. To svoje mjesto je imao kad je bio manji pa smo mu to ostavili u slučaju da mu je baš jako sila da ne mora trpiti. Nuždu je uredno obavljao vani a na balkonu samo rano ujutro (koliko smo uspjeli pratiti) s time da je veliku nuždu radio samo vani. Najčešće se pomokri na neku vrećicu koja je slučajno na podu ili teglu sa cvijećem na balkonu. Ono što mene muči je razlog zbog čega bi se to sad događalo i da li on to možda nama namjerno radi da privuče pažnju? Hvala, DanijelaO: Za životinje nije tipično da vrše nuždu u prostoru u kojem borave. Novonabavljeno štene vrlo se brzo nauči kućnoj higijeni, tj. omogućite mu mjesto u kući gdje vrši nuždu, dok ne krene van. Ako se spomenuto ponašanje javi kod životinje koja je do tada normalno nuždu obavljala vani, za to može postojati nekoliko razloga.Prvenstveno bi trebalo isključiti zdravstveni problem, tj. bolesti od strane uro-trakta (upala bubrega, mokraćnog mjehura, inkontinencija).Ovakvo vršenje nužde učestalo se javlja kod životinja koje nisu kastrirane odnosno sterilizirane.Javlja se i kod životinja koje su plahe, plašljive, nesigurne, koje žive u suživotu s drugim psima ili drugom vrstom životinja.Također, pas ponekad na taj način želi skrenuti pažnju na sebe, tj. ako se osjeća zapostavljenim iz bilo kojeg razloga.Pošto Vaš ljubimac spada u pasminu malih pasa, njegov rast i razvoj završava s godinu dana, odnosno on je tada i spolno zreo. Neki psi se u fazi tjeranja ponašaju upravo kao Vaš. Psi svojim izlučevinama u području ostavljaju mirisne oznake, kojima prenose informacije drugim mužjacima i ženkama. Pas svojim mirisom urina prenosi podatke o spolnom statusu ženke ili o autoritetu mužjaka. Mužjaci obično nastoje što više poruka ostaviti u svojoj okolini, što je možda slučaj i s Vašim ljubimcem.Psi obično za vrijeme šetnje češće uriniraju jer svojim urinom pokušavaju prikriti mirise prethodne životinje, s obzirom da to područje smatraju svojim teritorijem. Kuje svoj miris češće ostavljaju samo u fazi tjeranja.Ako je i vaš ljubimac u fazi tjeranja, takvo stanje će potrajati oko mjesec dana, pošto se psi tjeraju svakih šest mjeseci. Želite li biti sigurni u to, odnosno da biste isključili mogućnost bolest uro-trakta, posjetite svog veterinara koji će pregledati psa i točno utvrditi o čemu se radi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, vlasnik sam dvije ženke (sestre) rotweillera, stare 5 godina. Interesira me da li sterilizacija smanjuje agresivnost i da li se ona preporuča?IvanO: Sterilizacija/ kastracija je operativni zahvat, koji se obavlja pod općom anestezijom, a koristi se u svrhu sprječavanja reprodukcije i prevencije određenih zdravstvenih poremećaja ljubimaca. Razloge za kastraciju moguće je pronaći u njenom povoljnom utjecaju na zdravlje ljubimaca i na ponašanje te u sprječavanju nekontroliranog i neželjenog razmnožavanja.Sterilizacija ili kastracija mogu pomoći u smanjivanju sklonosti prema agresivnom ponašanju. Odstranjivanjem spolnih organa mijenja se ponašanje životinje, koja češće miruje te živi bez tzv. "spolnih frustracija" i potreba za pronalaženjem partnera. Naime, poznato je da je ženka koja se tjera uglavnom nemirna, malo spava i malo jede. Međutim, također se savjetuje da se i utvrdi razlog pojave agresivnog ponašanja Vaših ljubimaca. Naime, kako postoje mnogi oblici agresije (agresija uzrokovana strahom, željom za dominacijom, teritorijalna agresija, posesivna agresija,....) uputno bi bilo o ovoj temi se i konzultirati s instruktorima iz škola za odgoj i edukaciju ljubimaca, koji ovakve probleme rješavaju u velikom postotku slučajeva.Više o sterilizaciji u starijih ljubimaca možete saznati i u odgovoru kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da se obratite i svom veterinaru ili na Klinke za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na području porodništva biti u mogućnosti savjetovati Vas o samom postupku, najnovijim metodama i načinima sterilizacije.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu labradora i ovo joj je prvi okot. Nakon što se okotila, sve je bilo u redu i nakon nekoliko sati u noći je izbacila vjerojatno posteljicu ili šta je ostalo i sad se još jednom to dogodilo tijekom dana. Ubrznao diše cijeli dan. Da li ona možda nije sve to izbacila? I ako je tako, da li to može sama ili mora dobiti onu injekciju za čišćenje?Hvala, DavorO: Rađanje traje od 1 do 6 sati, katkada i dulje, a novorođenčad izlazi u pauzama od nekoliko minuta do jednog sata.Katkad se događa da štenad veoma brzo slijede jedno za drugim pa ometena novim trudovima majka ne uspijeva pregristi pupkovinu i osloboditi upravo rođeno štene od posteljice. Tada moramo pomoći prekinuti pupkovinu, ali ne sa škarama, već je gnječeći prekinuti čistim i opranim prstima, posteljicu svući, a štene položiti majci pred gubicu da ga obliže i zatim ga staviti pod sisu.Posteljica ima isti broj kao i štenaca. To je važno jer morate biti sigurni da su sve posteljice izašle! Kuja obično pojede posteljicu, što je u redu jer se time potiče lučenje mlijeka. Ali ipak, ne morate inzistirati da kuja to jede ako ne želi, a ne mora ih pojesti niti primjerice 10, ako ima 10 štenaca. Postoji velika vjerojatnost da će dobiti proljev ako pojede sve posteljice, no to nije pravilo. Dovoljno bi bilo da pojede 4-6 posteljica.Ponekad se dogodi da kuja porodi jedno ili dva šteneta pa napravi pauzu od nekoliko sati, neka vas to ne brine, ukoliko nema trudove. Ako ima stalne trudove (kontrakcije mišića), a ništa ne izlazi posjetite veterinara.Kuji prvih 7 dana curi obilan iscjedak, tamno zelene i krvave boje. To se smanji do 10. dana, a onda se može zadržati sluzavi sukrvavi iscjedak, čak ponekad i do mjesec dana, ali u vrlo malim količinama. Iscjedak ne smije imati nikakav miris. U kuja rijetko dolazi do zaostajanja posteljice, a dijagnosticira se vaginalnim pregledom, palpacijom trbušne stijenke i rengenom. Posteljica se laganim masažama može istisnuti van. Potrebno je da veterinar isključi mogućnost zaostajanja plodova.Zaostajane posteljice popraćeno je promjenjenim općeg zdrastvenog stanja, povišenom temperaturom  (veća od 39 stupnjeva), poremećenim apetitom, životinja je apatična i bezvoljna.Na osnovu Vaših informacija ne mogu procijeniti stvarno stanje pa Vam preporučujem da svakako posjetite veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu koja sada ima godinu dana. Nisam je šišala i željela bi da tako i ostane. Na internetu sam našla da ljudi koji maltezere vode na izložbe motaju dlaku u papilotne i da samo tako održavaju dlaku dugom. Ja to ne bih htjela jer moju maltezericu neću voditi na izložbe. Ali njena dlaka traži dodatnu njegu osim šampona i regeneratora jer dlaka puca. Zanima me kako i koliko često? Unaprijed zahvalna, VesnaO: O češljanju i kupanju maltezera pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje. O kupanju i održavanju dlake psa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.U mnogim literaturama o specifičnoj njezi dlake u maltezera spominje se kako nije uvijek neophodno dugu dlaku održavati stavljanjem papilotna, već je dovoljna redovita i pravilna njega dlake, pri čemu je najbitnije isčetkavanje najmanje svakog drugog dana. S obzirom kako češljanje u maltezera iziskuje mnogo vremena, psića najprije treba navikavati na mirno ležanje dovoljno dugo. Pri svakom češljanju dobro je nanijeti regenerator u spreju obogaćen uljima za dlaku jer potonje sprječava lomljenje dlake. Treba očetkati cijelo krzno, a ne samo vrhove. Najprije počinjete pin četkom, a češljem za razdjeljivanje odvajajte dio po dio. U održavanju dugog krzna bitan je i način četkanja. Najveće greške su kratki pokreti iz zgloba koji lome dlaku. Dlaku treba češljati cijelom duljinom, a završiti samo laganim pokretom jer pokreti koji iziskuju okretanje u zglobu mikroskopski lome vrškove dlake, čime se ne može postići dovoljno dugi rast dlake.Učestalost kupanja ovisi ponajprije individualno o sklonosti svakog maltezera ka petljanju dlake, a što ovisi i o okolini u kojoj borave (pse koji mnogo izlaze van treba kupati češće). Ponekad je potrebno psića kupati jednom tjedno kako bi se krzno održavalo kako želimo. No, preporučljivo je kupanje činiti jednom u 7-10 dana. Nakon svakog šamponiranja mora uslijediti regenerator, a kupanje treba činiti polako i laganim pokretima jer grubo ophođenje sa dlakom dovodi do njezina loma. Prije samog kupanja, maltezere je potrebno temeljito očetkati kako bi se odstranila mrtva dlaka, zapetljana dlaka i čvorići. Prvo pravilo kupanja maltezera je dobro isprati sredstvo koje smo nanijeli na dlaku jer nedostatnim ispiranjem dolazi do iritacije kože i pojave dlake bez sjaja, iako se potonje može ispraviti upotrebom kvalitetnog regeneratora koji ujedno omogućava lakše rasčešljavanje i ima antistatičko djelovanje.Maltezere je nakon kupanja u pravilu najbolje osušiti sušilom za kosu kako se trljanjem ručnikom dlaka ne bi dodatno lomila. Psića je najprije potrebno naučiti na sušilo jer se mnogi boje zvuka, a treba svakkao pripaziti da sušilo nije preblizu psića kako ne bi došlo do opekotina te sušilo uključiti na slabu ili srednje jaku snagu. Najbolje je sušiti dio po dio dlake te je istovremeno lagano pročešljavati a u tu svrhu se koriste sušila sa postoljem kako bi nam ruke bile slobodne.Za njegu dlake Vašeg maltezera, preporučila bih profesionalne linije kozmetike za pse (#1 All systems, Armonie Naturali, Ingenya). Svi navedeni proizvođači imaju široku ponudu te prema vrsti pasmine, odnosno tipu dlake možete izabrati i preparat. U izbor ulaze šamponi (White Lightening, Proteinski šampon i drugi), regeneratori bogati uljima i biljnim ekstraktima s antistatičkim učinkom, posebni sprejevi koji štite dlaku između pranja, smanjuju zapetljavanje, čuvaju sjaj i boju dlake. U Pet centru je dostupan velik izbor navedenih preparata, među kojima možete odabrati upravo onaj najbolji za Vašeg ljubimca, a za dodatan savjet možete se slobodno obratiti podajnom osoblju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene westija staro dva i pol mjeseca. Iz uzgajivačnice smo ga donijeli prije 2 tjedna i još u uzgajivačnici je imao malu krasticu ispod brade, na vratu, međutim tada smo mislili da je riječ o posljedici igre psića u leglu, odnosno da ga je drugi psić ugrizao. Kada smo došli kući on se nastavio češati po toj ranici pa smo išli veterinaru koji mu je dao ampulicu protiv krpelja te mu ispraznio analne vrećice. Stanje sa češanjem se smirilo 4-5 dana, no tada je ponovno pročešao vrat na jednom mjestu te sada tu ima krasticu, a jednu je napravio i na desnoj strani njuške. On se ne češe puno, uglavnom kada se probudi, a tada i liže stražnje šapice te grize dlaku na šapama i slabinama. Veterinar mi govori da je možda riječo nekakvoj infekciji, ali ja sumnjam na alergiju pa bi vas molio da mi kažete na što upućuju ovakvi simptomi i što mi je raditi? Hvala, PetarO: O problemima s kožom u westija pisala sam ovdje.O svrbežu u štenadi pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Nerijetko se u štenadi javlja tzv. juvenilna piodermija. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Ovo je kožna bolest izazvana bakterijama (piodermija), a najčešće nastaje nakon oštećenja površinskog sloja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Dijagnostika dermatoloških oboljenja vrlo je kompleksna, uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva a od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog  (za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu) i općeg značenja (koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima).U dermatološkoj dijagnostici minimalno su uključene sljedeće pretrage: uzimanje kožnih strugotina, bris uha i kutana citologija. Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, dermatofitoze, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka, na koji se sve ostalo nadovezalo (alergije, endokrinopatije, poremećaji orožnjavanja te autoimune kožne bolesti...).S obzirom na navedeno, nažalost, neophodan je ponovni odlazak veterinaru kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te po potrebi poduzela pravovremena odgovarajuća terapija. Ukoliko Vaš veterinar ne raspolaže potrebnim tehničkim uvjetima za provedbu pretraga, možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.Također, treba napomenuti kako liječenje kožnih bolesti ponekad traje iznimno dugo (i do 6 mjeseci), ovisno o inicijalnom uzroku, pa je potrebna velika upornosti i strpljivost.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem. Prije tri godine udomila sam psa od nemarnog vlasnika koji ga je držao u jako lošim uvijetima, jadna životinja bila je pothranjena i jako mršava. Pas je mješanac, duge dlake, kao škotski ovčar. Nakon godine dana moje brige o njemu primjetila sam promjene. Počeo je vući (u sjedećem položaju) svoj zadnji kraj po podu. Nije mi bilo jasno zašto, čist je, kupamo ga redovito (ne previše i prečesto), češljam ga, šišam, ima ogrlicu protiv nametnika... Pitala sam veterinara, rekao je da su neke analne vrećice i odveli smo ga tamo da mu to očisti. Pas je neko vrijeme bio dobro. Ali si je onda krenuo gristi zadnji dio (trbuh, butine, noge, dio leđa, rep, zdjelicu) te lizati i čupati dlaku,  što je dovelo do toga  da mu je jedan period cijeli zadnji dio bio gol, počupao je svu dlaku, a koža mu je potamnila, njuška također. Nisam znala kako da mu pomognem, stalno smo ga vodili veterinaru, ali nije znao što da napravi, samo mu je čistio te analne vrećice, a to mu nije pomagalo. Odvela sam ga novom veterinaru da potražim drugo mišljenje. Preporučio nam je ampule Stronghold, rekao je da je možda šugarac. Pomogle su mu, ali se još uvijek pojačano čupa u jesen, te pogotovo zimi i kad pojede nešto masnije. Redovito mu čistimo analne vrećice i dobiva ampulu. Željela bih čuti Vaše mišljenje i preporuke: šta bi to moglo biti, ima li još načina da mu pomognem, kako i koliko dugo da ga liječim, koji su ispravni ljekovi, koju hranu mi preporučujete? Unaprijed puno zahvaljujem, Anna O: Prvi simptom koji ste opisali kod Vašega psa, tj. da se vuče zadnjim dijelom tijela po podu, upućuje na problem sa analnim vrećicama.Analne ili mirisne vrećica nalaze se 1-2 cm od čmara i u njima je smješten sekret, koji psima služi za obilježavanje teritorija. Analne vrećice se fiziološki prazne prilikom istiskivanja izmeta. Ako životinja jede kuhanu ili hranu iz konzerve, stolica je mekše konzistencije pa kao takva ne može istisnuti analnu vrećicu. Tada dolazi do zaostajanja sadržaja, što dovodi do upale analne vrećice. U tom slučaju može se javiti svrbež u području čmara, ali i na drugim dijelovima tijela.Terapiju provodi veterinar po vlastitoj procjeni (ispiranjem analne vrećice, aplikacijom antibiotika ili kortizonskih preparata). U slučaju da se takvo stanje učestalo javlja, preporuča se kirurško odstranjenje vrećica.Ako je pretpostavka da se radi o šugarcu, kao što ste naveli, to opet mora utvrditi veterinar, na osnovu mikroskopskog pregleda strugotine kože na više ijesta.Mogu se aplicirati ampule Sstronghold ili Advocate. To su sntiparazitici širokog spektra, koji istovremeno djeluju na unutarnje i vanjske parazite (buhe, crijevne obliće, ušne grinje, šugarce), ali ne djeluju na krpelje. Ampule djeluju 30 dana pa je potrebno nekoliko mjeseci uzastopno aplicirati sredstvo (3-4 mj). Istovremeno se morate riješiti parazita iz okoline u kojoj životinja boravi (primjerice, buhe).Po potrebi veterinar može odrediti i drugu terapiju (medicinske kupke ili parenteralnu aplikaciju antiparazitika).Najčešći razlozi bolesti kože, praćeni češanjem i ispadanjem dlake, su alergije. Uglavnom su to alergije na hranu, tj.na pojedinu komponentu iz hrane. Najčešće je to meso peradi, svinjetina, govedina, gluten iz žitarica, mliječni proizvodi... Znaci preosjetljivosti su promjene na koži i simptomi od strane probavnog trakta. Alergije na koži očituju se svrbežom po cijelom tijelu, crvenilom oko očiju, ušiju, po šapama, pod pazuhom, u okolini čmara, pojačana pigmentacija kože i zadebljanja na koži. U tom slučaju, psu se ukida sva hrana i poslastice koju je do tada jeo i prelazi se na hipoalergenu hranu.Svaki proizvođač ima svoju medicinsku hranu: Hill's "z/d" suhu hranu i konzerve te "d/d" suhu hranu u tri okusa i konzerve; Royal Canin "Hypoallergenic" ili "Sensitivity Control" suhu hranu i konzerve, Eukanuba "Dermatosis" suhu hranu i konzerve.Životinja ma medicinskoj prehrani mora biti najmanje 1-2 mjeseci, a neki i cijeli život.Kod životinja se može javiti i kontaktna alergija, tj. da su slergične na neke alergene izvana (prostirka, voda, trava, pelud, korov). U tom slučaju se alergije javljaju periodično, tj. imaju sezonski karakter, što vlasnik tijekom godine i primjeti pa je to različito od alergije na hranu, koja traje tijekom cijele godine i ne jenjava. Tada se primjenjuje kortizonska terapija u periodu kada se javlja alergija i kupanje blagim medicinskim šamponima, da bi se smanjio svrbež i upala kože ("Meladerm", "Lactaderm").Kod Vašeg ljubimca bi veterinar trebao utvrditi da li se radi o alergiji ili o šugarcu, da bi se mogla provesti učinkovita terapija.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas ima 14 godina i duže vrijeme se konstantno  liže, pogotovo prednje capice, a sada je počeo i sa lizanjem plahte na kojoj leži. To je postalo neizdrživo. Već godinu dana svakodnevno mu dajem B-complex po preporuci veterinara, a hranim ga hranom Cibau senior i obožava ju. Ne znam da li je u pitanju alergija ili neki drugi problem. Molim vas pomozite. Unaprijed hvala, AnkicaO: Zbog "visokih" godina Vašeg psa, uzroci ovakvog promijenjenog ponašanja mogu biti višestruki i kombinirani, odnosno jedan uzrok omogućava razvoj ostalih čimbenika promijenjenog ponašanja. Nužno ili uobičajeno lizanje psa tijekom dana, u kraćem periodu, je radi "groominga" samog sebe kod pasa i mačaka, odnosno oni žele svoja krzna održati čistim. Također, lizanje može imati svrhu istraživanja određenih površina (štenad liže sve nepoznato oko sebe, stariji psi ližu druge pse ili kuje prilikom upoznavanja, lizanje nove hrane ili igračke...). Pojačano, prekomjerno ili opsesivno-kompulzivno lizanje predstavlja promjenu u odnosu na do tada uobičajeno, svakodnevno i normalno ponašanja. Često ga prati i promijenjen apetit, način konzumiranja hrane i pijenja vode, igranja i odnosa s ljudima iz stalne okoline. Ovakvo ponašanje psa ne može biti prekinuto od strane vlasnika ni na jedan normalan i uobičajeni način, kao što je poziv na hranu, šetnju i igru; psi uporno ližu šape i donji dio nogu te prelaze na lizanje podloge oko sebe (primjerice, plahte, kao u slučaju Vašeg ljubimca). Glavni uzrok lizanju može neuronataomski (artritisi, dermatitisi, svrbež i slično) ili neuropsihološki (senilna demencija ili "pseća Alzheimerova" bolest). U svakom pogledu nužan je veterinarski pregled i anamneza (povijest psa) te nakon postavka dijagnoze, promjena prehrane (u slučajevima upale kože, senilnosti...), davanje terapije (u slzčaju artritisa). U slučaju senilnosti (što je moguće, s obzirom na starosnu dob Vašeg ljubimca) preporučam Hill's dijetu "b/d" koja pomaže u zaštiti od slobodnih radikala, suzbija promjene u ponašanju uzrokovane starenjem te održava zdravlje srce i bubrega starijih pasa. U slučaju artritisa i posljedične bolnosti, veterinar može preporučiti određene dodatke ishrani za bolje funkciniranje zglobova i lijekove protiv boli.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kokericu staru 7 mjeseci i nikako da se riješimo prhuti, koje na dane ima puno, a na dane ne, jako ružno izgleda jer je ona crna. Bili smo kod veterinara, koji je rekao da će joj Vetstar glavaderm kapsule pomoći. Prije toga je popila cijelu kuru Caniderm kapsula i nikakvog pomaka nema. Kupam je isključivo Meloderm šamponom, jede RC, kuhanu rižu, lešo piletinu, puretinu, teletinu i mrkvu. Pitala sam veterinara može li napraviti test da vidimo od čega je prhut jer me strah da nije seboreja, no on je odgovorio da seboreja nije, da je to puno gore od ovog što ona ima. Molim Vas da mi kažete može li se ta prhut tretirati nečime da potpuno nestane ili ne možete znati bez pretrage? Unaprijed zahvaljujem, TinaO: Stare stanice kože odumiru i ljušte se, a zamjenjuju ih nove stanice. Taj bi se proces trebao događati postepeno i neprimjetno. Međutim, kod prhutanja se proces odumiranja stanica toliko ubrzava, da odumrli ostaci kože počinju formirati ljuskice. Ponekad prhutanje kože može biti popraćeno svrbežom i/ili crvenilom. Sve to ovisi o uzroku koji je potaknuo prhutanje kože. Pojačano stvaranje prhuti je obično znak neizbalansirane prehrane, a rjeđe se javlja kao nedostatak biotina (vitamin H), koji je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Također se prhutanje kože javlja kod raznih sistemskih bolesti i parazitoza te gljivičnih oboljenja. Prhut je česta pojava i u zimskim mjesecima, dok naši ljubimci pretežno borave u kući. Posebice su osjetljivi na centralno grijanje jer suhi zrak pojačava suhoću i ljuskanje kože.Prhutanje kože je medicinski problem pa bih Vam preporučila da ponovno posjetite svog veterinara kako bi utvrdio točan uzrok prhutanja i kako bi odredio da li se radi o suhoj ili masnoj seboreji. Naime, činili ste sve što se obično preporučuje u terapiji opisanog stanja (kvalitetna prehrana, dodaci prehrani, medicinski šampon), a nije polučilo rezultatom. Također, moram napomenuti kako je dijagnostika dermatoloških bolesti vrlo zahtjevna i dugotrajna, uključuje i pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva, a sve sa ciljem otkrivanja uzroka patološkoj pojavi kako bi u konačnici došlo do izliječenja bolesti. Isto tako, liječenje kožnih bolesti ponekad traje iznimno dugo (i do 6 mjeseci), ovisno o inicijalnom uzroku, pa je potrebna velika upornosti i strpljivost.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene, kujicu staru 3 mjeseca. Zanima me da li postoji još koji način sterilizacije kod nas osim odstranjivanja maternice i jajnika? Da li se laparoskopijom odstranjuju organi? Hvala vam na pomoći unaprijed.Puno pozdrava,RominaO: Sterilizacija/ kastracija je operativni zahvat, koji se obavlja pod općom anestezijom, a koristi se u svrhu sprječavanja reprodukcije i prevencije određenih zdravstvenih poremećaja ljubimaca.Kod ženki, operativni zahvat se svodi na uklanjanje oba jajnika (ovariotomija) ili uklanjanje jajnika, jajovoda i maternice (ovariohisterektomija). Sam zahvat obavlja se rutinski u svim ambulantama male prakse i provodi se pod narkozom, odnosno, općom anestezijom.Osim laparotomske sterilizacije, kojom se radi rez duž stijenke trbuha, moguće je sterilizaciju obaviti i pomoću laparoskopske metode. Više o laparoskopskoj metodi kastracije možete saznati u odgovoru kolegice Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Razloge za kastraciju moguće je pronaći u njenom povoljnom utjecaju na zdravlje ljubimaca, na ponašanje te sprječavanju nekontroliranog i neželjenog razmnožavanja.Vaš veterinar će, nakon pregleda ljubimca, odrediti najprikladniji način i metodu operativna zahvata.Također, savjetujem Vam da se obratite i na Klinke za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na području porodništva biti u mogućnosti savjetovati Vas i o najnovijim metodama i načinima sterilizacije.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja draga kolegica posjeduje tri psa. Ženku (majka) i njena dva mlada (mužjak i ženka). Sada su ti takozvani mladi već stari više od godinu dana i dogodilo se to da su se ti brat i seka međusobno sparili. Njima to nije bila namjera, ali eto dogodilo se te je ženka dobila mlade i ja sam uzela jednog i sada mene zanima je li može biti nekih problema s tom mladom kujicom koju sam uzela i da li kasnije može doći do nekakvih komplikacija jer sada izgleda i ponaša se sasvim normalno (stara je četiri tjedna)? Kolegica je bila kod veterinara nakon što je njena kuja ostala skotna i on je rekao da se to događa i da je sasvim normalno, ali ipak mene zanima još jedno mišljenje. Unaprijed zahvaljujem. Antonija O: Parenje brata i sestre može proći i bez nekih određenih zdravstvenih problema ili genetskih poremećaja, ali ono može dovesti i do pojave nepoželjnih posljedica na zdravlje potomaka. Naime, na ovakav način se potencira pojavnost loših osobina te njihova ekspresija. Dakle, parenje u srodstvu ne kreira loše gene, nego će još više pojačati bilo koju nasljednu grešku jer najbliskiji srodnici imaju vrlo visoku vjerojatnost posjedovanja potpuno sličnih gena. Ako su ovi geni recesivni (i s greškom), greška se može prikazati tek u nekoj od sljedećih generacija. Stoga, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca kod veterinara koje će je u cijelosti pregledati i odrediti njen zdravstveni status. Također, redovitim kontrolama kod svog veterinara možete reducirati pojavu težih problema ranijom dijagnostikom eventualnih mana i nasljednih bolesti.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi savjetujete kako da izliječim upalu očiju kod kujice stare 3 mjeseca. Pokušala sam sa kamilicom, ali nema nekih rezultata. Da li postoje neke kapi za kupiti? Zahvaljujem unaprijed, ValentinaO: Da li se radi o upali može odrediti samo veterinar pa preporučujem pregled. Kamilica omekšava rožnicu kod pasa i time je čini podložnijom utjecaju bakterija pa molim da oko Vaše ljubimice ne ispirete kamilicom. Bolji učinak bi imala mlaka i prokuhana voda 2-3 puta na dana, a tretirano područje potrebno je i osušiti. Pretpostavljam da se radi o konjuktivitisu (upala spojnice), koji se dijeli prema lokalizaciji patološkog procesa. Infekcija može biti virusna, bakterijska, gljivična, parazitarna, u pitanju može biti i alergijska reakcija, toksično-kemijsko djelovanje, manjak suza.Moguće je da su upalom zahvaćeni i drugi dijelovi oka - rožnica, šarenica.Simptomi su iscjedak (sivožuti, zelenožuti pa i crveni), otečenost, promijenjena boja sluznice (zažarena), često se javlja svrbež.Općenito lijekove u terapiji očnih bolesti možemo podijeliti u kapi i masti. Kapi trebaju biti izotonične sa suzama, dok kod aplikacije masti treba paziti da vrh tube ne dodiruje sluznicu. Kod propisivanja lijeka treba znati svojstva lijeka, mjesto djelovanja, koncentraciju djelatne tvari i način aplikacije. Izbor lijeka, naravno, ide po preporuci veterinara, nakon postavljene dijagnoze.Pekinezeri, kao i drugi psi, imaju "suzne" kanaliće. To su nazolakrimalni odvodni putevi kojima oči dreniraju suze, ali su u nekih pasmina kratki i suženi. Pekinezeri, baš kao i neke druge pasmine (maltezer, ši-cu, pudl, mops, jorki...) češće imaju problema s iscjetkom iz očiju zbog oblika glave i njuške (prirodno skraćeni ili suženi suzni kanali), oblika samog oka i donjeg kapka ili pak začepljenosti  sustava odvođenja suza. Karakteriziraju ih velike, okrugle i tamne oči. Kod većine maltezera javlja se iscjedak iz očiju pa im je dlaka oko i ispod očiju žute do smećkaste boje. Tamna dlaka ispod očiju može biti posljedica obojenja okoline oka upalnim sekretom, ali i samim suzama.  Kako suze otječu, po dlaci ostavljaju taman, vlažan trag, koji ponekad odaje neugodan miris. Okolinu oka ovih pasmina trebalo bi čistiti i njegovati blagim pripravcima za otapanje i uklanjanje nečistoće.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam pudlu, ženku, staru 5 godina. Primjetila sam da ju pri nekom pokretu nešto zaboli, tj. zacvili. No, to se desi čak i kad leži (miruje). Unazad par dana nije tako jako vesela kao inače i to samo u kući. Kada smo vani ponaša se normalno (kao da zaboravi ili joj odgovara kretanje, trčanje). Detaljno smo ju isprepipali (noge, leđa, vrat), istegnuli, stisnuli, no nije bilo nikakve reakcije. U čemu bi mogao biti problem? Unaprijed puno hvala, TinaO: Prema opisanom, moguće je da je došlo do istegnuća jednog od mišića, koje se očituje bolnošću samo u određenom položaju ili pokretu. Psi mogu istegnuti jedan ili više mišića prilikom igre, skakanja s povišenog  ili  uvis, pri naglom pokretu nakon mirovanja.Bolnost koja se očituje prilikom  mirovanja se može smanjiti, kad se mišići razgibavaju ili "zagriju", tj. kad izađete  sa psom u šetnju. Psi često i zanemare bolnost u želji da izađu van, kako bi istražili nove mirise i sreli svoje pseće prijatelje.Prilikom istegnuća mišića dolazi do prekomjernog istezanja mišićnih vlakana, koja mogu i djelomično popucati, ali tada dolazi do oticanja i hematoma (podljeva) koji se može primjetiti samo ako je mišić ispod kože.Kako bi se sa sigurnošću utvrdilo o čemu je riječ, najbolje bi bilo da odvedete Vašu kujicu na pregled kod veterinara.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju zlatnog retrivera. Prije  pet tjedana dobila je proljev te smo ju vozili veterinaru koji joj je u dva navrata dao injekcije u području rebara. Proljev je veoma brzo nestao, no nakon otprilike tjedan dana pojavio se drugi problem. Na mjestima uboda od igle izbile su ogromne kvrge veličine osrednje stisnute šake. Veterinar uporno tvrdi da je to izbilo od nekog teškog udarca, a ne od igle. Dao nam je antibiotik (kapsule) i kremu heparin, no nakon i tri tjedna terapije kvrge se ne povlače. Molim vas za neki savjet od Vas kako to izliječiti jer smo sigurni da se kuja nigdje nije udarila kao što tvrdi veterinar jer je teško za vjerovati da se udarila s lijeve i desne strane, i to baš na mjestu uboda igle, gdje su izbile kvrge. Molim Vas za  savjet i unaprijed hvala. MladenO: Poprilično je često da se nakon aplikacije cjepiva ili nakon injekcione aplikacije antibiotika, na mjestu apliciranja, kroz 1-2 dana pojavi oteklina. Također, ista nerijetko prolazi kroz nekoliko tjedana.Do pojave oteklina najčešće nastaje kao posljedica reakcije organizma na penetraciju igle i probijanje kože i potkožnog tkiva te pretjeranom reakcijom imunološkog sustava.Također, do reakcije tkiva može nastati i kao posljedica nepravilne aplikacije. Iz tog razloga, uputno je da preparate koji se daju injekciono, a sve prema uputama proizvođača, daje stručna osoba te da se nakon aplikacije mjesto izmasira.Ako se oteklina pojavi tjedan-dva nakon aplikacije cjepiva ili antibiotika, ne radi se o reakciji tkiva na aplikaciju, nego je nešto drugo posrijedi. Tada je u svakom slučaju induciran posjet veterinaru i točna determinacija o čemu se radi.U većini slučajeva, takve otekline predstavljaju samo estetski problem, a manje zdravstveni poremećaj. U određenim slučajevima, može doći i do određenih zdravstvenih poremećaja čija će klinička slika ovisiti o mnoštvu različitih čimbenika.Velike otekline se rješavaju na takav način da ih veterinar pregleda te da im sadržaj, ako se radi o hematomu ili apscesu, aspirira. Također, daju se i antibiotici. U slučaju manjih oteklina, pozitivni učinci se postižu i laganim masiranjem te stavljanjem obloga.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Znam i čitam puno pišete o šepanju u pasa.  Imam jedan problem, pa bio bih Vam zahvalan ako mi možete pomoći kakvim savjetom. Imam njemačkog boxera starog 7 mj. Zadnja 3 tjedna povremeno šepa na prvu desnu nogu. To šepanje je izrazitije poslijepodne, a najjače navečer nakon ležanja na desnom boku. On je veseo, ima dobar apetit (jede royal canin za boxere - junior), dobro se razvija(zubi, dlaka), ima oko 55cm i cca 25 kg. Smanjio sam mu fizičke aktivnosti jer primjećujem da je poslije gore. Ima dana kada je i ok, ali primjeti se da lagano zahramlje. Hvala i nadam se uskoro odgovoru Ivan i PrincO: Hromost u pasa može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta, ili zbog tromboza većih krvnih žila. Kako bi se locirao i dijagnosticirao problem, potrebno je provesti pretragu na hromost koja obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, ultrazvučnu pretragu. Stoga, osim posjeta veterinaru i potrebnih pretraga, mogu Vas jedino savjetovati o prehrani te dodacima prehrani koji će uz preporučenu terapiju pomoći bržem oporavku Vašeg ljubimva. Naime, općenito, u liječenju problema sa hodanjem se u pasa pristupa iz nekoliko smjerova: lijekovi protiv bolova (na preporuku veterinara), hondroprotektori (dodaci prehrani); programi za održavanje normalne tjelesne težine (aktivnost, vježbanje te način prehrane); kontrolirana tjelesna aktivnost i fizikalna terapija (na preporuku veterinara s obzirom na nalaz pretraga). Što se prehrane tiče, svakako je dobar odabir jedna od super premium hrana kao što je to Royal Canin Boxer junior s obzirom kako su za kostur u razvoju neophodni vitamini i minerali, a posebno kalcij i fosfor, te vitamin D. Stoga je u to vrijeme potrebna dostatna i pravilna opskrba organizma na tim tvarima.Za stabilizaciju lokomotornog sustava psa kao dopunsko sredstvo možete koristiti "Chassoton granulat 4%", preparat posebno koncipiran za velike ili starije pse sa sadržajem ekstrakta školjaka koji poboljšava pokretljivost zglobova i opterećenja vezivnog i potpornog tkiva. Nakon određenog vremenskog perioda možete početi s korištenjem i "Caniviton forte 30", koji je također dopunsko sredstvo za stabilizaciju lokomotornog sustava s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat), i kao takav predviđen za dugotrajno davanje psima. "Caniviton forte 30" regenerira hrskavice, tetive, ligamente i održava ih gipkim. Navedeni proizvodi su od Švicarskog proizvođača, pod nazivom "Chassot-Vetoqinol". Postoje i od drugih proizvođača slični proizvodi, npr. "Petvital GAG" - prah i tablete koji sadrže ekstrakt zelenih školjaka, kvasac, brašno morskih algi, kalcij-karbonat, vitamine i elemente u tragovima, a pomažu kod akutnih i kroničnih bolesti zglobova, kod ukočenosti zglobova te bolesti koje onemogućavaju kretanje. Također, postoje i gotove medicinske hrane (npr. Hill's "j/d", Royal Canin "Mobility special", Eukanuba "Joint mobility",...) koje predstavljaju stvar izbora u prevenciji i liječenju bolesti lokomotorna sustava. Takve hrane, osim što zadovoljavaju sve potrebe organizma ljubimca s nutricionističkog stajališta, također su dodatno obogaćene suplementima koje sprečavaju dodatna oštećenja zglobova i hrskavica. Od posebne je važnosti za velike pasmine pasa, kojima je organizam već dovoljno opterećen samim svojim rastom, da se s duljim šetnjama i vježbanjem započne tek kad se uspori nagli rast psa (u dobi od 8-9 mjeseci). Također, treba pripaziti da štene pretjerano ne koristi stepenice, obzirom da duge naporne šetnje, kao i česta upotreba stepenica mogu izazvati ili pojačati oštećenja zgobova, naročito skočnih zglobova i zglobova kuka u velikih pasmina pasa.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kako da riješim problem kod psa, ne želi uopće da jede već gotovo 7, 8 dana? Veterinar kaže da je to neki virus i cijepio ga je već bezbroj puta i opet nema nikakvih poboljšanja pa bih vas molio za neki savjetu.Unaprijed hvala, MarioO: Gladovanje ili podhranjenost dijeli se na primarno i sekundarno. Primarno gladovanje nastaje zbog nedovoljnog unošenja hrane, a sekundarno kao posljedica bolesti, što dovodi do smanjene apsorpcije, pojačanog gubljenja, smanjenog iskorištavanja ili povećanih potreba za hranjivim tvarima.S obzirom na etiologiju i način kako uzrokuju podhranjenost, razlikujemo nekoliko skupina poremećaja:Malapsorpcija i maldigstija "- različite bolesti poremete apsorpciju i probavu hrane. Tu ubrajamo nedostatno lučenje u probavnom traktu (atrofija resica, bolesti gušterače), povećanu pokretljivost probavnog sustava (ulcerirajući kolitis, upale želuca i crijeva praćene proljevom), smanjenje resorpcijske površine (bolesti tankog crijeva) i ostale malapsorpcije (hipovitaminoze).Pojačano gubljenje hranjivih tvari "- opekline, bubrežne bolesti, krvarenja, laktacija.Pojačana potreba za hranjivim tvarima "- vrućica, pojačan rad štitnjače.Poremećeno iskorištavanje i pothranjivanje hranjivih tvari "- jetrene bolesti, šećerna bolest, tumori probavnog sustava, manjak hormona.Kod navedenih stanja izdašno se troše vlastite tjelesne tvari zbog pojačane mijene tvari (razgradnja bjelančevinau groznici) i izlučivanja bjelančevina iz tijela.Kronične zarazne bolesti i parazitarne invazije težeg stupnja spadaju također u tu skupinu.Stanje rezultira krajnjom tjelesnom iscrpljenosti organizma s potpunim gubitkom potkožnog masnog tkiva.Da bi neki virus izazvao infekciju, on nakon ulaska u makroorganizam mora stići do stanica koje su za njega primljive. Nakon ulaska u stanicu, virus od nje uzima sve što mu je porebno za sintezu novih virusnih čestica, čime ometa njezin metabolizam i uništava je.U pasa su najčešće virusne zarazne bolesti štenećak, parvoviroza, pseći adenovirus i virus parainfluence (dišne infekcije u pasa) te coronavirus koji uzrokuje proljev.S obzirom da je jedini navedeni simptom gubitak apetita i s obzirom na kompleksnost uzroka koji ga uzrokuju, savjetujem Vam da se psu izvadi krv i napravi kompletna hematološka i biokemijska pretraga.Psa treba obavezno staviti na infuziju, kojom će mu u tekućini intravenozno biti nadoknađene hranjive tvari i vitamini.Preporučam visokoenergetske i lakoprobavljive konzervice u polutekućem stanju za oporavak ogranizma, koje je dovoljno davati u manjim količinama, a podignu opće stanje životinje. To su, primjerice, Hill`s "a/d" konzervice, Royal Canin "Recovery" i Eukanuba "High Calorie". Za jačanje imuniteta preporučam "Imunoboost" pastu koja je bogat hranidbeni dodatak s namjenom da životinje dobiju pojačanu energiju. Sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum (protutijela za imunitet), bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP i željezo.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi pokušate objasniti smrt mog štenca starog 3 i pol mjeseca (labrador). Štene je bilo vrlo zaigrano, zdravo i danas je normalno jeo, čak iznad prosjeka... Dobro je napredovao i djelovao zadovoljno. Bio je cijepljen protiv štenećaka, glista i drugih nametnika nije imao. Roditelji su ga našli u boksu uginulog, kao da je spavao. RafaelO: Izuzetno mi je žao zbog gubitka Vašeg ljubimca.Općenito  se  smatra  kako  su  uzroci uginuća štenadi  do  starosti  oko 16 tjedana povezani s problemima već tijekom razvoja šteneta u maternici, problema uzrokovanih tijekom porođaja ili u vrijeme dojenja. Urođeni problemi, uključujući genetiku, ali i okolišne uzroke, kao i lijekove, najčešći su uzroci uginuća. Urođene mane najjednostavije za dijagnostiku su malformacije glave, udova, analne i genitalne regije te rascijepljenog nepca. No, često se pri porođaju uočavaju i štenci koji su mnogo slabiji, djeluju bolesno te su ispod prosječne tjelesne težine. U većeg broja štenadi događa se neishranjenost već u maternici uslijed kompeticije među štencima. Zatim, problemi tijekom porođaja, s obzirom kako je ono prilično trumatsko kako za kuju tako i za štenad. Produljen porod te otežan izlazak štenadi rezultiraju u traumatskim ozljedama, a problemima pridonosi i zanemarivanje kuje u danima nakon okota što rezultira u oboljenjima i preranom uginuću štenaca. Problemi tijekom dojenja prvenstveno nastaju kao posljedica bakterijskih ili virusnih infekcija, kao i parazitarnih invazija, a što može imati za posljedicu prerano uginuće štenaca, između 2 pa čak do 16 tjedana starosti.Neovisno o tome, uzroci ovako naglog uginuća mogu biti i otrovanja, neadekvatna prehrana te nedostatak ili prevelika količina aktivnosti.No, ipak, najveći postotak naglih uginuća posljedica je oboljenja povezanih s cirkulacijom i srčanim mišićem (subaortalna stenoza, aneurizma, tromboemolija (obično plućna), kardiomiopatije (slabost srčanog mišića koja može nastupiti sekundarno nakon virusne ili parazitarne infekcije), supraventrikularna tahikardija. Karakteristično je gotovo za svaki od navedenih uzroka da uginuće nastupi tijekom nekoliko sati ili kraće bez vidljivih simptoma.Kako se jedino obdukcijom može točno utvrditi uzrok uginuća, nadam se da sam Vam barem malo pomogla razjasniti mogući uzrok tragedije koja se dogodila Vašem ljubimcu. Za obdukciju Vam mogu savjetovati da se obratite na Kliniku za patologiju i patološku morfologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: U zadnjih pola godina na svom psu znam naletjeti na kvržice koje najviše asociraju na nekakav prišt, u početku bude mala ranica koja se ugnoji, pukne i zatim na istom mjestu se ponovno pojavi, ali ne uvijek. Nekad u potpunosti nestane pa se pojavi na drugome mjestu i tako stalno, na tijelu nikad nisam našao dvije odjednom, što bi to moglo biti i kako to liječiti?DarioO: Upala dlačnih folikula - folikulitis, obično započinje kao crvena kvržica koja može biti pojedinačna ili se javlja u većem broju na koži. Veoma često se nastavlja bakterijskom infekcijom te se u blažim slučajevima stvaraju sitne pustule, kroz čiji centar se probija dlaka koja lako ispada. Dolazi i do stvaranja gnoja, koji lako provaljuje van te se stvaraju kraste. Upala se može zadržati u površinskom sloju ili može ići dublje, čime se znatno otežava stanje.Smatra se da je folikulitis zapravo najčešći pojedinačni poremećaj u koži. Nastaje zbog različitih iritacija, npr. ujeda buhe i previše grubog češljanja, a predisponiraju mu sva stanja koja slabe lokalnu otpornost kože, poput vanjskih nametnika, neadekvatne prehrane, loše higijene, visokih temperatura i vlage. Folikulitis sam za sebe ne predstavlja velik problem, ali može biti atrij za daljnje komplikacije, poput stvaranja furunkula ili razvoja dublje piodermije. U smislu infekcije, najviše se spominje staphylococcus intermedius. Bakterijski folikulitis može proći bez tretmana, ali se veoma često vraća. Liječenje je ovisno o težini slučaja i podrazumijeva lokalnu primjenu šampona i različitih krema, a u težim slučajevima se primjenjuje antibiotik peroralno, uz neki kortikosteroid.