Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto prvi put cijepiti štene od 7 ili 8 tjedana, koje još uvijek ima relativno visok titar maternalnih antitijela, koja interferiraju sa imunološkim odgovorom malog organizma i na neki čin neutraliziraju cjepivo? Zašto ne kasnije?KristinaO: Kako se kod pasa i mačaka prijenos majčinih antitijela ne ostvaruje putem placente (izuzetak su neka od antitijela iz grupe IgM), štenci i mačići dolaze "na ovaj svijet" imunološki nezaštićeni. To ih čini izrazito osjetljivim i za većinu infekcioznih uzročnika prijemljivim. Zaštita i privremena imunost štenaca se postiže preko kolostruma (sisanjem majčinog mlijeka) tijekom prvih sati i dana života. To je moguće iz razloga što je u prvima satima života ljubimaca sluznica crijeva i propusna za antitijela iz majčinog mlijeka. U teoriji, životinje kojima je uskraćen kolostrum trebale bi primiti prvu vakcinaciju u starosti od 2-3 tjedna, a oni koji su dobili kolostrum, u dobi od 6-9 tjedana starosti. Naime, kada količina protutijela u tijelu ljubimca počne brzo opadati, potrebno je pravovremeno stvoriti i osigurati vlastitu imunu obranu protiv određenih bolesti. To se i postiže cijepljenjem. Cijepljenjem se unosi oslabljeni ili mrtvi uzročnika bolesti i na taj način potiče nastanak otpornosti prema tim bolestima. Imunitet nastao cijepljenjem traje različito dugo (od nekoliko mjeseci do godine dana ili više), ovisno o bolesti, vrsti cjepiva, zdravstvenom stanju životinje, starosti,...U mladih životinja, prisutnost majčinih antitijela, odnosno pasivnog imuniteta, može ometati proces stvaranja imunološkog odgovora. Naime, majčina antitijela mogu blokirati imunološki odgovor mladog organizma na cjepivo. Iz tog razloga, daju se serije vakcina u pravilnim vremenskim razmacima. Na taj način se stvara aktivni imunitet protiv cijepnih antigena i drugih antigena s kojima je životinja stupila u kontakt prirodnim putem.Intervale između primo-vakcinacije i boostera određuju sami proizvođači cjepiva i kreću se u vremenu  3-4 tjedna. Na takav način se može spriječiti da vakcine međusobno interferiraju, odnosno, osigurava se optimalno vrijeme potrebno organizmu da stvori imunološki odgovor i imunost koja će potrajati određeni vremenski period.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nakon 4 mjeseca sumnjanja na razno razne varijante i razloge šapanja moga psa, konačno se našao veterinar koji je glasno rekao da su joj ligamenti uništeni na stepenicama te da će vjerojatno proći kad Bella (bernski planinski pas star 11 mjeseci) napuni 2 godine. Vas pitam da li je istina da će to proći ili je osuđena da se pati do kraja života i postoji li nešto što joj može pomoći? AnitaO: Promjene na ligamentima koljena su relativno česte pojave kod pasa. Prvi znak problema, koji vlasnik uoči, je hromost (šepanje) koje se naglo pojavi i jakog je intenziteta.Koljeno je jedan od najsloženije građenih zglobova koje u svom položaju drže ligamenti, i to kranijalni i kaudalni križni ligament te kolateralni ligamenti. Kako je kaudalni križni ligament anatomski pozicioniran duboko unutar samog zgloba, do njegove ozljede ili rupture najčešće dolazi kao posljedica jake traume koljena.Kranijalni križni ligament drži u svom položaju koštane strukture, odnosno, prevenira određene ozljede kao posljedica nepravilnih pokreta. Ozljede ovog ligamenta najčešće nastaju kao posljedica traume ili kroničnih degenerativnih promjena na samom ligamentu. Ruptura ovog ligamenta, u terapiji, iziskuje reparaciju kirurškim putem.U slučaju degenerativnih promjena na samom ligamentu, promjene se razvijaju kroz duže vrijeme, a za rupturu je dovoljna i mala trauma, ozljeda. U tim slučajevima, terapija je najčešće kirurška i obuhvaća minimalno 4. tjedna mirovanja. Cilj kirurška zahvata je povratiti stabilnost zgloba te funkciju svih anatomskih dijelova.Klinički znak koji prati istegnuće ligamenta je naglo šepanje koje je kratkog vijeka. Ako ova hromost ipak potraje, postepeno prelazi u kronični proces te je potreban veterinar-ortoped, kako bi pregledom ljubimca utvrdio uzrok šepanja.Prilikom dijagnostike ovih ozljeda potrebno bi bilo iste klasificirati. Tako, rentgenom se procjenjuju upalne promjene. Također, potrebno je uzeti iscrpnu anamnezu, te obaviti kliničke, a po potrebi, i sve druge prateće pretrage (određivanje tibiofemoralne geometrije, utvrđivanje prostornih i anatomskih odnosa unutar i oko zgloba,...). Problemi s gore navedenim anatomskim strukturama češće su utvrđene kod velikih pasmina pasa, kod pasa s većom tjelesnom težinom i fizičkom aktivnošću. Također, dokazano je i češće pojavljivanje kod određenih pasmina, kao što su bokser, buldog, doberman, rotvajler,...Više o ozljedi koljena zgloba možete saznati i u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet.med. ovdje.O načinu liječenja te prognozi bolesti možete se posavjetovati sa svojim veterinarom. Naime, ista ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su intenzitet ozljede te eventualnih okolnih ozljeda, način liječenja, pridržavanja svih preporuka liječenja, količini aktivnosti,... Zbog svega prije navedenog, samo veterinar koji je i postavio dijagnozu i ima povijest bolesti ljubimca, može ponekad i prognozirati vrijeme izlječenja.Također, savjetujem Vam da se i obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na polju ortopedije moći odrediti dijagnozu i opseg ozljeda, odnosno, odrediti najprikladniji način i metodu liječenja te Vam odgovoriti na sva Vaša pitanja.Za to vrijeme, svom ljubimcu možete olakšati situaciju prikladnom prehranom te na takav način spriječiti daljnja oštećenja viškom tjelesne težine, a određenim preparatima pomoći u cijeljenju i pokretljivosti zglobova. Tako, na tržištu se nalaze specijalno prilagođene hrane za probleme s zglobovima, kao što su: Hill's "j/d", Eukanuba "Joint Mobility" i Royal Canin "Mobility support", odnosno "Mobility special" (za pse teže od 25 kg). Također, Vašem ljubimcu možete olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog retrivera starog 2 godine. Jako je veseo, zaigran. Dobili smo ponudu  da ga parimo sa zlatnom retrivericom starom 3 godine. Zanima me da li ga možemo sada pariti (koja je starosna dob najbolja za prvo parenje?) ili da pričekamo da još malo poraste? Neki vlasnici pasa su nam rekli da bi nakon parenja moglo doći do promjene u njegovom ponašanju (htio bi se nametnuti kao vođa, počeo "skakati" po svakoj ženki koju sretne na ulici). Molim Vaš savjet. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, ĐurđicaO: Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna, koja dominiraju u  svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon.Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizičkim i psihičkim zbivanjima u organizmu.Razvoj kuje do spolne zrelosti ne manifestira se nikakvim posebnim znacima. Žensko se štene normalno razvija sve do dobi od oko 7 mjeseci, kad se u većine kuja javlja prvo tjeranje. Ono se u nekih kuja javlja i nešto ranije, ili, dapače, češće i nešto kasnije, kadšto je veoma slabo, jedva primjetljivo, ili, obrnuto, veoma burno i izrazito. Razvoj mužjaka do spolne zrelosti teče drugačijim putem. U relativno ranoj dobi, što ovisi o pasminskim osobinama brzine razvoja, mladi pas počinje pokazivati interes za svoje spolovilo koje učestalije nabrekne, a koje tada liže. Mužjak nije podložan cikličkim promjenama kao kuja. Čak i spolni nagon spolno zrelog odraslog psa budi se tek na mirisni podražaj iscjetka kuje koja se tjera. Razvojna faza spolnog dozrijevanja traje različito dugo, ovisno o pasmini, no u prosjeku s 15 do 16 mjeseci mladi je pas spolno zreo i sposoban imati potomstvo. U nekih kasnozrelih pasmina i mnogo kasnije.Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Kako je Vaš ljubimac stariji od preporučene dobne granice za parenje, možete se odlučiti pariti ga. No, moram napomenuti kako kuje biraju mužjake, to ne znači nužno da će se htjeti pariti sa Vašim ljubimcem. Ako Vam vrijeme i mogućnosti to dozvoljavaju, ne bi bilo loše da kujica provede određeni vremenski period sa Vašim psom, kako bi se razvila međusobna prisnost. Također, možete odabrati "neutralni teren" za parenje.Što se tiče promjene ponašanje pasa nakon parenja u više agresivniju prirodu, moram priznati kako nema osobitih činjenica za potvrdu te tvrdnje. Naime, na samo agresivnije ponašanje pasa najveći utjecaj ima genetika, loša socijalizacija te loš odgoj.Više o agresivnosti u pasa pisala sam ovdje.Također, u svijetu pasa, u mužjaka i ženki, postoji masturbacija. Masturbacijom postižu unutarnje zadovoljstvo. Ovo mogu činiti kada požele. Kako se sam spolni čin smatra isto tako postizanje zadovoljstva, a za potonje nemaju uvijek mogućnosti, želju uvijek mogu nadoknaditi masturbacijom, a ne nužno nametljivim ponašanjem prema vlasnicima ili drugim psima i kujicama. Moram napomenuti kako je ovakvo ponašanje (masturbacija) normalno u pasa, ali sociološki neprihvatljivo u ljudi. Naime, psi seksualnost iskazuju na predmetima, zaskakivanjem osoba ili životinja drugih vrsta ako su istom kućanstvu. Općenito je ovakvo ponašanje karakteristično za štenad i mlade pse, no, to ponašanje obično potraje do godine dana starosti, a jedino se može smatrati patološkim, odnosno neprimjerenim ukoliko se i nakon te dobi ponaša nametljivo.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca pekinezera i shih-tzua starog 15 mjeseci. Hranim ga isključivo dehidriranom hranom Royal Canin za male pasmine od prvog dana. Dobiva poslastice, ali ne dajem mu hranu namijenjenu ljudima. Problem je u tome što on često odbija jesti po dva dana, a onda pojede nakon puno nagovaranja. Inače je zdrav i zaigran, pije dovoljno vode. Veterinar mi je savjetovao da budem ustrajna u odabiru hrane jer smatra da mu ne smijem udovoljavati. Jednom prilikom sam mu ipak kupila hranu od Purine s okusom ribe, ali i to je odbijao jesti. Zanima me da li trebam nastaviti s istom prehranom ili da promijenim proizvođača, budući da ne želim da jede hranu namijenjenu ljudima. Hvala, SanjaO: Hrana kojom hranite svog ljubimca, Royal Canin za odrasle pse malih pasmina pasa, je poprilično kvalitetna hrana koja je tako izbalansirana da na dnevnoj osnovi zadovolji sve potrebe odraslog psa.Royal Canin je proizvođač čija hrana je, po kvaliteti, smještena u superpremium hrane. Takve hrane su izrazito kvalitetne i pravilno prilagođene po veličini, dobi, aktivnosti i potrebama ljubimca. Ona dolazi u dehidriranom obliku, i kao što proizvođač navodi, ako se pridržavate orijentacijskih preporučenih vrijednosti za Vašeg ljubimca na dnevnoj osnovi nije potrebno dodavati nikakve vitamine, minerale, odnosno, druge suplemente.U svakom slučaju, savjetuje se da hranite svog ljubimca hranama namijenjenim za prehranu pasa, odnosno, da izbjegavate hranu namijenjenu prehrani ljudi. Naravno, ako je to još i kvalitetna hrana za psa, osiguravajući mu sve potrebne nutritivne elemente, osiguravate mu optimalnu rad i funkcioniranje svih organa i organskih sustava te optimalno zdravlje ljubimca.U određenim slučajevima, kućni ljubimci mogu postati izbirljivi ili se "zasititi" postojeće prehrane. U tim slučajevima, nerijetko se savjetuje da ostanete uporni, odnosno da određenim metodama i dodacima pokušate učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim i atraktivnijim. Tako neki vlasnici pokušavaju obrok suhe hrane kombinirati i s konzervama. Ovdje treba biti relativno oprezan jer takve kombinacije mogu dovesti do različitih probavnih smetnji ili dermatoloških poremećaja, kao posljedica preosjetljivosti. Također, moguće je učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim dodajući mlaku vodu, acidofil, sirutku, jogurt, kravlji sir,... Kada ni gore navedene metode ne poluče uspjeha, mnogi vlasnici posežu za hranom drugog proizvođača.Prilikom promjena proizvođača hrana bilo bi potrebno to obaviti postepeno i to tako da svaki dan u obrok dodajete postepeno sve više i više hrane novog proizvođača, odnosno, koristite sve manje i manje hrane proizvođača s kojeg prelazite. Sam period prelaska s jedne na drugu hranu trebao bi se kretati 5-7 dana, a sve kako bi se spriječila pojava različitih probavnih smetnji.Pravilna i uravnotežena prehrana ima veliku ulogu o održavanju zdravlja kućnih ljubimaca. Super premium hrane su izbalansirane, proizvedene od pomno biranih sastojaka, te kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe pasa za hranjivim tvarima.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam pitanje vezano za mini pudla (starog 8 godina), ima gastritis i zbog toga se najviše hrani Royal Caninom (Intestinal). Međutim, vrlo često ima problema (povraćanje, proljevi i trenutno krvavu stolicu) pa smo često kod veterinara (obično dobije injekcije vitamina i peptoran). Zanima nas da li može koristiti neki vitaminski pripravak trajnije da bi mu se poboljšalo zdravstveno stanje jer zna biti dosta "izmučen" od gastritisa? Zahvaljujem se na odgovoru, AnaO: Pošto Vaš ljubimac ima gastritis, i to kronični sa čestim akutnim egzacerbacijama, nije indicirano davanje vitaminskih preparata peroralno.Vitaminske preparate možete pronaći u obliku pasta, tableta ili praha, znači svi se uzimaju oralno, s hranom ili samostalno. Stoga Vaš pas dobiva vitamine u injekcionom obliku, najvjerojatnije vitamine B kompleksa i A,D3, E,  jer tako oni ulaze u cirkulaciju parenteralno i obavljaju svoju funkciju u metabolizmu.O gastritisu i drugim probavnim poremetnjama je opširno pisala Ivana Mlinar- Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Kad pas boluje od gastritisa, želučana sluznica je oštećena i ne može dobro obavljati svoju funkciju u probavi. U želucu se izlučuje želučana kiselina i želučani enzimi koji razgrađuju hranu koja je iz usta došla u želudac. Sluznica želuca  se, uz nastala oštećenja, dodatno oštećuje i djelovanjem želučane (solne) kiseline pa može doći i do krvarenja u želucu.Ako ste primjetili krvavu stolicu (melena), moguće da je krvarenje u crijevu pa da se radi o gastroenteritisu, tj. upali sluznice želuca i crijeva.U svakom slučaju, najbolje je da se savjetujete sa svojim veterinarom o uzimanju vitaminskih preparata.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam srednjeg pinča, starosti 18 mjeseci, kojem se desno uho nije cijelo napunilo hrskavicom, tako da mu vrh uha pada. Do kojeg vremenskog perioda pas puni uho hrskavicon i da li je kasno da mu sada dodajem Caniviton forte?Hvala, MirkoO: Hrskavica ušnih školjki je tanka i fina te je poprilično osjetljiva, pogotovo u periodu rasta i razvoja ljubimca. Naime, ako je hrskavica krivo srasla postoji mala vjerojatnost da će se uho, samo od sebe, ispraviti. Odnosno, u određenim slučajevima, ni različite proteze ne mogu vratiti ušku u željeni položaj.Naime, smatra se da je za pravilan položaj ušnih školjki potrebno vrijeme od cca. 3-5-8 mjeseci, odnosno, tijekom perioda izmjene mliječnih u trajne zube i sama hrskavica se razvija i postiže kvalitete koje će zadržati tijekom cijelog života.Kako je Vaš ljubimac u 18. mjesecu života, smatra se da je njegov rast i razvoj završio te se smatra odraslim psom. Također, smatra se da se i hrskavica razvila u cijelosti, odnosno da je uho i ušna školjka zauzela svoj položaj.Razlozi u nepravilnom razvoju ušne školjke najčešće se dovode u vezu s nepravilnom hranidbom tijekom rasta i razvoja (nedostaci pojedinih minerala), odnosno mogu se naći u različitim ozljedama. Također, određena predispozicija leži i u nasljednoj činjenici. Danas se, kao i kod ljudi, i kod životinja rade korektivni operativni zahvati.Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti, nakon pregleda ljubimca, prikladno mu pomoći. Također, savjetujem Vam da pokušate kontaktirati i klubove uzgajivača dotične pasmine, od kojih možete dobiti mnogo interesantnih podataka, kao i dobrih savjeta. Kontakte dotičnih klubova možete dobiti na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam chihuahuau, staru 11 mjeseci i tešku 2,2 kg. Prije par mjeseci je počela odbijati dehidrat i bilo koji oblik kupovne pseće hrane pa sam bila prisiljena na pripremanje hrane za nju. Nažalost, odbija jesti sve osim mesa, eventualno kuhanu mrkvu s mesom, ali najčešće izabere samo meso. Inače je vrlo aktivna i živahna pa ima i dobar apetit, ali je izbirljiva. Zanima da li je i redu da uz obrok kuhanog mesa dobiva i četvrtinu VMP tablete (ako je jedna tableta na 10 kg) na dan te da li ju u tom slučaju mogu hraniti samo mesom ili bi ju trebala naviknuti na još neke namirnice (povrće, jaja)? Zahvaljujem unaprijed i lijepi pozdrav,IvanaO: Izvor bjelančevina u hrani psa su meso, jaja i mliječni proizvodi, a ponešto ih ima u biljkama.  Meso sadrži i druge hranjive tvari, a to su masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali. Teleće je meso oskudno u nekim važnim aminokiselinama i mineralima, dok svinjsko meso sadrži u sebi suviše masti. Sirova pluća nose u sebi puno vitamina C, ali su oskudna bjelančevinama i mastima. Slezena je vrlo bogata željezom i mineralima, ali može sadržavati i štetne sastojke i izazvati dugotrajne proljeve. Bubrezi se ne preporučuju. Jetra je najpotpunija u svom sastavu.Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. Ona nam služe kao prilog mesnoj hrani. U ponudi Pet centra možete nabaviti rižu (Riža ekspandirana bijela u pakiranjima od 1 kg i 5 kg) te  tjesteninu (Tjestenina Maxi mix u pakiranju od 4 kg).Mast osigurava zalihe energije. U masti se nalaze svi vitamini topivi u mastima A, D, E i K. Mast u hrani psi općenito jako dobro podnose.  Bilo bi dobro ponuditi uz meso i druge namirnice, možda ih Vaš ljubimac ipak uzme, naročito svježi sir. Biljna hrana sadrži vlakna koja olakšavaju prolaz hrane kroz probavni sustav. Budite uporni.Vitamini potiču zdravlje i obnovu tkiva te rast i razvoj stanica, a također podržavaju metaboličke reakcije. VMP tablete su vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak za pse i mačke, sadrže uravnoteženu kombinaciju i optimalnu količinu vitamina, minerala i proteina. Daje se 1 tableta na 10 kg tjelesne težine.Vi dajete dobru dozu vitamina i svaka pohvala Vama jer kuhanu hranu je teško izbalansirati pa je potrebno dodavati VMP tablete.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije desetak dana moj 8 god. star malamut je izgubio kontrolu nad prednjim udovima, tako da je sad praktički nepokretan. Pregledom kod veterinara (EKG, analiza krvi, snimanje kičme i sl.) nismo uspjeli ustanoviti točan uzrok ovog poremećaja. Njegovo opće stanje je solidno (uredno jede, uredna probava itd.) i pokušava se kretati kako već može (uglavnom leži na boku, ali se isto tako okreće sam na drugi bok i diže se na zadnje noge kako bi obavio nuždu). Pokušali smo terapiju antibioticima i još nekim ljekovima te vitaminima E i B, ali za sada nema nikakvog pomaka na bolje, tj. donji dio prednjih udova još uvijek ne može kontrolirati pa ga hvata depresija. Prije tri godine operirao je ligamente na zadnjemlijevom koljenu i dosta je krupan pa je posljednjih nekoliko mjeseci na dijeti (Mobility Special + Caniviton forte). Molim Vas za savjet. Unaprijed se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.RobertO: Uzrok navedenim simptomima, koji se pojavljuju kod Vašeg ljubimca, na ovaj način mi nije moguće utvrditi. Naime, simptome koje opisujete mogu pratiti različita oštećenja vezana za lokomotorni sustav ili neurološke poremećaje. Tako, paraliza može biti uzrokovana ozljedom, pritiskom na ili oštećenjem živca ili živčana tkiva, prekidom u provodljivosti živčanih impulsa različite etiologije, ozljedama i poremećajima u normalnim funkcijama mozga i moždanih centara, kralježnice, tumori, ....Paraliza predstavlja takvo stanje kod kojeg je izražena potpuna kljenut mišića. Razlikuje se neurogena i miogena paraliza. Neurogena paraliza nastaje kao posljedica različitih mehaničkih, kompresivnih, infekcijskih ili toksičnih poremećaja pri otrovanju, autointoksikaciji, bolesti mijene tvari ili nestašice određenih elemenata u organizmu, a miogena nastaje kao posljedica traume, reumatičnih upala mišića,...Posljedično, na gore navedena stanja, nadovezuje se i poremećaj u normalnoj funkciji  pojedinih organskih sustava, kao što su mišići koji su inervirani tim motoričkim živcem ili živcima, s mogućom oduzetošću pojedinih ekstremiteta.Paraliza ekstremiteta najčešće se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Paraliza prednjih ekstremiteta se najčešće dovodi u vezu s ozljedama, odnosno, traumom korijena živca na području vrata ili ramena ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da ljubimac se osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca.Paralizu ekstremiteta mogu uzrokovati i određeni toksini te toksične tvari. Tako, poznati su i slučajevi krpeljne paralize uzrokovane ubodima krpelja iz rodova Ixodes ili Dermacentor spp. Toksin prije navedenih zaraženih krpelja je izrazito neurotoksičan i izaziva paralizu bez prisustva znakova groznice.Kako i terapija i prognoza ovise o dijagnozi bolesti, odnosno dijagnozi poremećaja, svakako Vam savjetujem da posjetite svojeg veterinara koji će na osnovu općeg kliničkog i neurološkog pregleda te dodatnih pretraga (npr. RTG-snimka glave, MRI, CT, EEG,...) postaviti sumnju na dijagnozu te Vam preporučiti odgovarajuću terapiju.Cilj neurološkog pregleda je utvrditi da li je poremećaj neurološke prirode, utvrditi točno koji je dio problematičan, suziti listu dijagnoza eliminirajući bolesti sa sličnom kliničkom slikom te odrediti dijagnostički plan kako bi se i sama dijagnoza potvrdila.Također, savjetujem Vam da se i obratite na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi stručno osoblje moglo utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom, dalje Vas savjetovati.Za to vrijeme pokušajte osigurati svog ljubimca kako on ne bi ozlijedio prednje ekstremitete i na takav način dodatno zakomplicirao situaciju. Masažama i različitim metodama fizikalne terapije (npr. toplinom i određenim vježbama rastezanja) možete osigurati prokrvljenost mišićna tkiva i na takav način usporiti atrofiju mišića zahvaćenih ekstremiteta. Metode izbora fizikalne terapije dogovaraju se s fizikalnim terapeutom za pse, a sve u skladu s postavljenom dijagnozom.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu posavskog goniča staru 10,5 godina kojoj su prije tjedan dana ustanovili dijabetes. Po preporuci veterinara uzeli smo hranu za dijabetičare od Hill'sa koju mi ne želi jesti. Uzela sam joj i Royal Canin i tu hranu jede bez ikakvog problema. Postoji li ikakva razlika između te dvije vrste hrane i da li ju mogu nastaviti hraniti sa Royalom? Međutim, od te hrane ona ima stolicu 4-5 puta na dan i ne znam da li je to normalno? Da li ju mogu hraniti i još s nečim osim kupovne hrane jer sam joj i prije kuhala pileća prsa koje je obožavala.Hvala,NikolinaO: Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je stanje koje se obično razvija zbog nedostatka inzulina (različitom etiologijom), hormona kojeg luče određene stanice gušterače. Njegova funkcija je u reguliranju prometa ugljikohidrata.Više o ovoj bolesti možete saznati u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet. med. ovdje.Dijagnoza dijabetesa postavlja se pretragama krvi i urina. Rano postavljanje dijagnoze i odgovarajući postupak mogu omogućiti Vašem ljubimcu potpun i aktivan život, odnosno, zadržavanje svih elemenata kvalitete života.Weight Control Diabetic 30 od Royal Canina je medicinska veterinarska hrana za pse koja se savjetuje, prema naputcima proizvođača, kod pasa koji imaju problema s tjelesnom težinom, kod pasa sklonih debljanju, kod dijabetesa melitusa, hiperlipidemije koja se povezuje s prekomjernom tjelesnom težinom, kod kolitisa i konstipacija. Naime, u sastavu ove hrane nalaze se Psyllium sjemenke, koje reduciraju hiperglikemiju nakon obroka, odnosno, njihova važnost se nalazi u glukomodulaciji. Miješanje žitarica niskog glikemijskog indeksa (ječam, kukuruz), uz djelovanje psylliuma (efekt gela), osigurava reduciranu hiperglikemiju nakon obroka.Također, sam proizvođač navodi da psi dijabetičari i psi koji su skloni debljanju (kastrirani ili pasminski predisponirani) ovu bi hranu trebali koristiti tijekom cijelog života.Medicinske hrane su tako prilagođene da posjeduju reduciranu količinu masti i kalorija te povećanu količinu vlakana koja pomažu ujednačiti razinu šećera u krvi kao i djelovanje inzulina. Sastojci medicinske ili funkcionalne hrane formulirani su tako da psu pruže sve potrebne hranjive sastojke, a istovremeno zaustavljaju progresiju bolesti i ublažavaju simptome.Hranjenjem ljubimca medicinskim hranama namijenjenim za ljubimce koji imaju dijabetes moguće je ovu bolest držati pod kontrolom. U protivnom, davanjem drugih hrana, moguće su komplikacije u vidu pogoršanja tijeka bolesti i progresije kliničkih simptoma gore navedene bolesti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Štene je staro 3  nedjelje i ima zatvor. Prve nedjelje je štene imalo normalnu stolicu, kasnije na 3-4 dana. Majka se dohranjuje tunjevinom, mlekom s buterom i čajem od kamilice s medom. ZoranO: Kuja koja doji gubi velike količine visokovrijednih bjelančevina, mnogo masti, ugljikohidrata, u mastima topivih vitamina i različitih minerala, naročito kalcija te, uz sve to, i mnogo vode. Sve te tvari kuji moramo nadoknaditi hranom. Hrana, znači, mora biti učestalija, obilnija, bogatija i jušnija. Ne hranimo li kuju pravilno, to će se očitovati na njoj i na štencima.Ukupnu dnevnu količinu hrane za kuju nemojte povećavati, ali dvostruko povećajte količinu mesa, dodajte kiselo-mliječne proizvode u povećanoj količini i to svježi kravlji sir sa što više sirutke te jogurt i kiselo mlijeko. Takav režim hranidbe treba održati sve dok je majčino mlijeko jedina hrana štencima. Štenad siše svaka tri sata. U dobi od 23 dana počinju im nicati zubići, koji znaju jako izraniti kujine sise pa ih ona počne odbijati. Tada je kuju potrebno početi slabije hraniti, a time i će ona i piti manje vode. U to doba većina kuja ipak samo smanji broj dojenja. Tada su štenci dovoljno veliki da ih je potrebno dohranjivati.Dohrana se vrši umjereno posoljenim goveđim mesom kuhanim u mnogo vode, da dobite što više juhe u koju je potrebno zakuhati zobene pahuljice, rižu tjesteninu, mrkvu, blitvu, špinat. Dobro izmiješan obrok sadrži 1/3 dobro usitnjenog mesa, a 2/3 je ostalo navedeno. Svaki dan dodajte i jedan žumanjak i ljusku jajeta samljevenu u prah.Stolica štenaca je mekana ili tvrda, uvijek žuto naranđaste boje, to je normalno. Odstupanje od toga može biti uzrokovano hranom koju jede kuja pa probajte uvesti u hranidbu navedene namirnice umjesto tune i mlijeka. Štencu nakon sisanja vlažnom maramicom nježno masirajte trbuščić da potaknete peristaltiku. Možete mu, ako još samostalno ne jede, dudicom davati zamjensko kujino mlijeko koje je lako probavljivo (i bez laktoze), npr. Brit Care, Canina, Ebi-vet, Gimborn i Beaphar zamjensko mlijeko za štence. Ako i dalje nema stolicu, dodajte mu u mlijeko malo parafinskog ulja.Vaš štenac bi već trebao primiti jednu dozu paste za čišćenje od glista jer u slučaju jače invadiranosti glistama, može doći i do potpunog začepljenja crijeva svojevrsnim čepom od glista.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam aljaškog malamuta koji je prošao 12 godina. Između ostalog, ima već godinu dana problema sa zadnjim šapama i teže se kreće. Međutim, u zadnjih mjesec-dva počeo mu je rasti trbuh. Nije od prehrane niti pojačanog apetita. Naš veterinar kaže da mu bubrezi otkazuju i da je to posljedica, odnosno da mu se nakuplja voda. Pročitala sam do sad toliko o otkazivanju bubrega, ali ovaj simptom se nigdje ne spominje. U zadnjih godinu dana primio je dosta lijekova protiv ukliještenih živaca u nogama, upale istih i sl. Molim Vas recite mi što je to i kako da liječimo? Pas je inače dobro raspoložen, jede, ima stolicu i sve je uredno koliko može biti kod psa njegove dobi. Hvala, DajanaO: Prema opisanom se najvjerojatnije radi o ascitesu, tj. nakupljanju tekućine u trbušnoj šupljini, koje je posljedica i simptom nekih patoloških stanja na vitalnim organima, osobito na jetri, srcu ili limfnim organima. Opširno je o ascitesu je pisala Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Jetra je najveća žlijezda u organizmu ljudi i životinja, a osim toga je jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima važnu ulogu u metabolizmu, obavljajući razne funkcije u organizmu, uključujući detoksikaciju, odlaganje glikogena i proizvodnju krvnih bjelančevina. Igra ključnu ulogu u metaboliziranju hrane jer proizvodi žuč, koja ulazi u početnom dijelu tankog crijeva i sudjeluje u probavljanju hrane u crijevu. U njoj se odvija veliki dio metabolizma ugljikohidrata, lipida, bjelančevina i drugih tvari. Sve tvari koje se unesu u organizam dolaze u jetru gdje se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sustavom detoksikacije jetra pretvara lijekove i toksine u molekule,  koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega (mokraćom) ili crijeva (fecesom).Jetra je odgovorna za sintezu većine bjelančevina koje cirkuliraju u krvi te predstavlja organ koji ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi.Tjelesne potrebe za glukozom se bilježe u jetri te se glukoza osigurava organizmu probavom hrane ili razgradnjom glikogena - skladišnog šećera iz jetre ili mišića.Metabolizam masti je također usko vezan uz jetru jer u jetri nastaje kolesterol, a eliminacija kolesterola se odvija putem žuči.Simptomi se u slučaju jetrenih bolesti kasno manifestiraju pa pas može izgledati potpuno zdrav.Preporučam Vam da napravite pretragu krvi s naznakom na jetrene enzime, kako bi utvrdili da li je u pitanju bolest jetre ili nekog drugog organa radi čega se posljedično javlja ascites.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me da li psi smiju jesti bijeli luk? Čitala sam da je dobar i za unutrašnje i vanjske parazite, ali sam isto tako čula i da je štetan? Sad ne znam šta je od toga tačno. Ako ga psi smiju jesti, možete li mi reći koliko često? I da li psi smiju jesti svo povrće ili ima nešto što ne bih trebala davati? Imam koker španijela starog 3 mjeseca. AlisaO: Bijeli luk ili češnjak (Allium sativum) koristi se već tisućama godina u medicini i kod mnogih uživa kultni status, s obzirom na svoja ljekovita svojstva. S razvojem holističke veterine, upotreba češnjaka je postala uobičajena i kod životinja.Najvažnija ljekovita aktivna komponenta u češnjaku je alicin, koji je ujedno zaslužan i za njegov karakteristični miris.Ljekovita svojstva koja se vežu uz češnjak su mnogobrojna: podizanje funkcionalne razine imunog sustava na način da stimulira produkciju leukocita (pa se preporuča kod svih stanja kada je imuni sustav narušen), snažno antimikrobno djelovanje protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita. Češnjak se spominje i kao promotor dobre probave jer potiče lučenje probavnih sokova, a, osim toga, zapaženo je i njegovo svojstvo da snižava razinu glukoze u krvi pa se preporuča kao dodatak prehrani kod dijabetesa. Više je sastojaka češnjaka koji pomažu detoksicirajuću funkciju jetre, a zna se da snižava razinu kolesterola i triglicerida u krvi. Repelentno djelovanje prema buhama,krpeljima i drugim vanjskim nametnicima također je poznato. Dodavanje sirovog, svježeg češnjaka u hranu može pomoći Vašem psu protiv infekcija usne šupljine, grla, respiratornog trakta, želuca i crijeva. U vezi upotrebe češnjaka treba svakako spomenuti i njegova potencijalno toksična svojstva, za koja su odgovorni tiosulfati koje sadrži, međutim, do toga dolazi kada se češnjak koristi u veoma visokim dozama kroz duži period. U takvim slučajevima može doći do hemolitičke anemije, povraćanja, proljeva, napada astme, obojenosti urina... Da bi se razvio toksični efekt, tj. hemolitička anemija, pas bi trebao pojesti dnevnu količinu češnjaka koja iznosi 0,5% njegove tjelesne težine (npr. kada bi pas od 10 kg tjelesne težine dnevno pojeo 50 g svježeg češnjaka). Na kraju, treba reći i da učinkovitost češnjaka ovisi o njegovom obliku prilikom ingestije pa tako kuhani češnjak uglavnom gubi svoja medicinska svojstva, a ako se radi o gnječenom češnjaku ili o soku valja ga iskoristiti u roku 3 sata. Komercijalna upotreba češnjaka uglavnom je vezana za njegov repelentni učinak prema vanjskim nametnicima, gdje može doći kao prah koji se dodaje u hranu ili kao komponenta gotovih preparata uglavnom tableta. Sirovi češnjak se preporuča davati 4-5 dana zaredom, nakon čega treba napraviti pauzu 1-2 dana.   Što se tiče ostalog povrća, ne preporuča se davanje crvenog luka jer sadrži tiosulfate kao i češnjak, ali u mnogo višim koncentracijama. Treba biti oprezan sa zelenom salatom jer može izazvati kolike, a također je i gljive bolje je izbjegavati. Veoma je važno kod upotrebe povrća da ono uvijek bude svježe očišćeno i oprano, s obzirom na eventualne ostatke pesticida i prisutnost parazita.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima bronhitis i dajem mu Synulox, ali je dva puta povraćao, šta da napravim? Liječim ga već tjedan dana.KristinaO: Bronhitis je upala dubljih dišnih puteva (bronha i bronhiola), a da plućni parenhim (alveole) nije zahvaćen. Potrebno je da životinja miruje u zračnoj i umjereno vlažnoj  prostoriji, a preporučuje se i dijetna prehrana. Liječenje se provodi antibioticima (pencilini u kombinaciji s streptomicinom), treba jačati otpornost organizma (vitamini A i C), za otapanje bronhalne sluzi koriste se ekspetoransi i snažan sekretolitik (Bisalvon), a antitusici za smirivanje kašlja. Svi preparati daju se injekciono, a antibiotici se pred kraj terapije mogu dati u obliku tableta. Terapija može trajati do 10 dana, a kod kroničnih slučajeva i do 20 dana.Synulox je antibiotik širokog spektra djelovanja, a sadrži amoksicilin i klavulonsku kiselinu. Daje se dva puta dnevno u dozi s obzirom na tjelesnu masu. Uobičajna doza je 12,5 mg/ kg t.m. 2 x na dan. Koristi se kod upala gornjih i donjih dišnih puteva. Ukoliko je riječ o "tvrdokornim" i kroničnim infekcijama dišnog sustava, uspjeh liječenja poboljšat će se primjenom dvostruko veće doze 25 mg/ kg t.m. 2 x na dan. Liječenje u pravilu traje 5-7 dana, a ponekad je terapiju nužno i produžiti.Uzrok povraćanja mogao bi biti različiti: neprilagođena hrana, bolesti probavnog sustava, centralnog sustava, paraziti i dr. Predlažem korištenje medicinske hrane, koja je vrlo probavljiva, neiritirajuća i sadrži topiva vlakna koja su formulirana da pomognu spriječiti povraćanje, npr. Hill's (i/d), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal), a dostupna je nabaviti u veterinarskim ljekarnama.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam samojeda starog 9 mjeseci. Od prvog dana je bio s nama u kući. Sve drveno u kući, doslovno sve, je pojeo. Tim hobijem se bavio samo dok nas nije bilo doma. Ispočetka smo gotovo svaki tjedan išli veterinaru jer nije prošao dan, a da on nije nešto pojeo. Do Božića planiramo preseljenje u vlastitu kuću. Ja svog psa uistinu volim, ali mu ne mogu dopustiti da i tamo sve uništi. Gradimo mu vrhunski boks. Mene brine kako će on to prihvatiti te kako da ga uz što manje trauma priviknem na boks. Imam još jedno pitanje: hoće li mu biti hladno? Znam da je to samojed, ali pitam pošto je dosad stalno bio u grijanom prostoru. Trebam li ga tu i tamo pustiti u kuću ili je bolje da stalno bude vani. Puno hvala, IvanaO: Privikavanje ljubimca na novi smještaj, kao i na stanovanje u boksu, trebalo bi se provoditi postepeno. Naime, na takav način se može izbjeći stres ljubimca, kao posljedica odvajanja od njegove "ljudske obitelji", te različiti posljedični poremećaji u ponašanju, kao što je lajanje, cviljenje, destruktivno ponašanje,...Isto tako, smještaj ljubimca u boks jedan je od načina spriječavanja destruktivnog ponašanja u pasa. Privikavanje ljubimca na novi smještaj najčešće započinje nakon igre i šetnje, i to na takav način da ljubimca dovedete do boksa te mu sretnim i umirujućim glasom se obratite. U boks mu možete ostaviti i malo hrane ili poslastica, da ga na takav način usmjerite i ohrabrite. Također, unutar boksa možete ostaviti i neke od njegovih najdražih igrački te neke Vaše stvari, kako bi ga Vaš miris dodatno umirio kad Vas ne bude u blizini.Sam postupak bi trebao biti postepen te, ovisno o ljubimcu, različito dugo traje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo sve raditi postepeno i nikako ga forsirati ili tjerati na određene postupke ili radnje.Kada postignete da pas samoinicijativno i bez straha i osjećaja tjeskobe stoji ili se kreće unutar boksa, možete prvi put lagano zatvoriti vrata boksa (npr. dok pas jede). U početku odmah otvorite vrata boksa čim pas završi s obrokom, pa onda postepeno ostavljajte zatvorena vrata sve duže i duže. Nakon uspješno savladane ove faze, možete početi zatvarati boks i na kraće vremenske periode, kada ste kod kuće. Naravno, uvijek ga nagradite za dobro ponašanje.Kako je za ispravan odgoj svakog psa potrebno biti dosljedan i truditi se ne zbunjivati ga previše, savjetuje se da se odlučite gdje ćete držati Vašeg ljubimca (u kući ili vani), i toga se pridržavati. U protivnom,  stalnim premještanjem dovodite svog ljubimca do zbunjenosti i nerazumijevanja jer će on smatrati da ga udaljavate i na takav način kažnjavate, a da u isto vrijeme ne zna što je učinio.  Dlaka samojeda je gusta, gruba, nije valovita, donja dlaka je gusta i mekana i brani ga od niskih temperatura. S tog aspekta, vjerujem da ljubimcu neće biti hladno. Također, i sam boks bi trebao biti prikladan - prikladne veličine i položaja kako bi mogao zadovoljiti potrebe ljubimca te spriječiti pothlađivanja organizma strujanjem hladna zraka za vrijeme zime.Mnoge korisne informacije možete saznati i u školi za odgoj i školovanje pasa.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca starog dvije godine i pol godine. Vesele je naravi, vječno raspoložen za igru i trčanje. Inače, srednje je veličine, mužjak, kratke dlake. Prije otprilike godinu dana razbolio se i jako kašljao, nije imao teka ni volje za igrom. Veterinar je rekao da je to laringitis i dao mu terapiju antibioticima, ali ne znam koju, kao da se ne spusti na pluća, u trajanju otprilike tjedan dana svaki treći dan. Pas je ozdravio i bilo je sve u najboljem redu do prije mjesec dana, kada se bolest vratila, prvo kao kihanje pa je dobio antibiotike u tableticama 8 dana pa, kad je prošlo, dobio je Pratel tablete (2,5 kom) za čišćenje. Sada se kašalj vratio, ali pas ima apetit i živahan je. Veterinarka  ga  liječi injekcijama  antibiotika i  kaže da  je to vjerojatno kronično te da će mu nakon oporavka trebati dizati imunitet i ubuduće paziti na to. Molim Vas za savjet u svezi s cijelom situacijom, ne znam odakle ta bolest i kako ubuduće djelovati preventivno. To je kućni pas, obitelj smo sa malom djecom  i ne znam koliko je to opasno za nas. Molim Vas, pomozite mi da pomognem svom voljenom ljubimcu i članu obitelji.Unaprijed zahvalna, SilvanaO: Laringitis ili upala grla je upala sluznice ili hrskavice grkljana, koja nastaje zbog upale gornjih dijelova dišna trakta, kao posljedica slijevanja sekreta, ili direktno zbog djelovanja iritirajućih plinova, traume, glasanja, izmjene temperature zraka (hladno-toplo, npr. u proljeće su jutra hladna, a danju je toplo), pijenja prehladne vode, uzimanja hrane direktno iz frižidera... Javlja se i u sklopu zaraznih bolesti kao što su traheobronhitis i štenećak, a u brahiocefaličnih i pretilih pasa prilikom uzbuđenja i hipertermije.Klinički se manifestira kašljem, u početku suhim i oštrim, kojeg vlasnici opisuju "kao da je psu nešto zapelo u grlu". Kasnije kašalj postaje vlažan i bolan. Promijeni se glas, psi niže drže glavu i otvorena su im usta. Gutanje je otežano i bolno pa odbijaju hranu. Kliničkom pretragom nalazimo zažarenu sluznicu grkljana, natekle nabore i sluzave i povećane mandibularne (podvilične) limfne čvorove.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, auskultacije i palpacije grkljana, a terapija se provodi, ovisno o dijagnozi, antibioticima, analgeticima, antitusicima, vitaminima,...Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Tako, kašalj može pratiti različita upalna stanja, strana tijela, podražaja iz okoline (npr. plinovi,...), odnosno, može biti i prateći simptom srčanih bolesti, parazita, kod trauma različite etiologije, kod ozljeda prsnog koša, različitih zaraznih bolesti,... U svakom slučaju, na ovakav način nemoguće mi je odrediti trenutnu zdravstvenu situaciju Vašeg ljubimca te njenu ozbiljnost. Naime, to može samo Vaš veterinar, veterinar koji će nakon uzete anamneze, općeg kliničkog pregleda te dodatnih dijagnostičkih postupaka, po potrebi, moći postaviti dijagnozu te u skladu s njom, odrediti prikladnu terapiju.Naravno, ako sumnjate u postavljenu dijagnozu, možete se obratiti i drugom veterinaru ili na Veterinarski fakultet po drugo mišljenje.Za vrijeme liječenja, nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, odnosno, sve što dajete ljubimcu (i voda i hrana) trebali bi biti zagrijani na sobnu temperaturu. Također, umanjiti podražaj na tusigene zone možete i izbjegavanjem dehidrirane hrane. Za vrijeme liječenja, poštedite svog ljubimca većih napora, odnosno, zadržite se samo na laganim šetnjama i što češćim intervalima mirovanja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa rotvajlera, koji će napuniti 6. novembra 5 meseci. Kod njegovog vrata i na zadnjim nogama, blizu zadnjice, pojavile su mu se sede dlake. Da li je to prirodno ili nije? Molim vas da mi pomognete.Unapred hvala,AtilaO: Rottweiler je miran, pouzdan i čuvarski orijentiran pas, koji je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji svrstan u skupinu 2. (pinčeri, šnauceri, molosi i švicarski pastirski psi), sekcija 2. (molosi).Ovu pasminu pasa karakterizira pokrovna i poddlaka srednje i iste dužine. Sama dlaka je oštra, gusta i ravna te dobro nalijegajuća. Boja dlake je crna s oznakama (paležom) crveno-smeđe boje i to na obrazima, njuški, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa. Razlog zbog čega se kod Vašeg ljubimca pojavljuje sijeda dlaka, koja nije tipična za ovu pasminu pasa, mi je ovako teško ustanoviti. Naime, ponekad naši ljubimci pod utjecajem stresa reagiraju tako da gube dlaku u velikim količinama, a kod dugotrajnog djelovanja čimbenika stresa (loše držanje, loša hrana, preagresivna dresura, automobilska nezgoda i sl.) može doći i do toga da dlaka izgubi svoju boju i intenzitet te doslovce "posijedi" u kratkom razdoblju. Također, ovdje bi trebalo spomenuti i nasljednu osobinu, tj. nasljedne greške (uvjetovano genetikom), polja bijele dlake na područjima tijela, koje standard te pasmine ne dozvoljava. Ponekad, i kod pasa koji se linjaju, vrhovi znaju biti sivkasti, kao posljedica gubljenja pigmenta.U tom slučaju, savjet je da u hranu kojom hranite svoje štene dodate neki od preparata kao što su Algolith od Beaphara ili brašno morskih algi od Canine. Oba preparata poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i šapa, vraćaju sjaj i čvrstoću dlake (napomena: ovi preparati neće "napraviti crnog psa od bijelog", oni samo pomažu organizmu i dlaci da što bolje ispolje boju dlaku koja je genetski određena). Preparate treba uzimati barem nekoliko mjeseci za ispoljavanje učinka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pasmine Newfoundlander, starog 22 mjeseca. Oko 10. mjeseca njegovog života počeo je čudno hodati. Taj hod me posdjećao na zečje skakutanje. U snu je znao i cviliti kad bi se naglo okrenuo. Odvela sam ga veterinaru koji je odmah posumnjao na displaziju kukova. Poslao ga je na slikanje. Snimke su potvrdile njegovu sumnju. Rečeno mi je da je lijevi kuk sasvim u redu, dok je desni zahvatila bolest. Psu od tad dajem redovito, svako jutro, Caniviton forte. Na psu su vidljive velike promjene, ima normalan hod, ne cvili i skače iako to ne bi smio. Zanima me da li psu trebam i dalje davati Caniviton forte, da li se pas može izlječiti ili samo zalječiti? Kako dalje postupati s njim? Ujedno Vas molim da mi date neki savjet u vezi njegovih očiju. Znaju se ponekad jako zacrveniti (kao da su krvave), jače suze i stvaraju se krmelje. U takvim slučajevima sam kuhala čaj od kamilice i s njim ispirala oči. Poboljšanja je bilo, ali ne zadugo. Unaprijed, veliko hvala. VesnaO: O problemima hodanja u newfoundlandera pisala sam ovdje.O displaziji kuka u pasa pisala je kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.O mogućnostima terapije displazije kuka pisala sam ovdje.Svakako Vam preporučujem da psu dajete glukozamin od bilo kojeg proizvođača, on regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano odvijanje kretanja, a posebno je dobar nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Glukozamin, nažalost, neće izliječiti displaziju kukova, ali će pospješiti izdržljivost, sposobnost i brzinu kod većih napora, povećava kvalitetu života naročito kod starijih pasa i obogaćuje dnevnu hranu vrijednim prirodnim tvarima. U Pet centru u prodaji imamo glukozamin od tri proizvođača: Vetoquinol "Caniviton", "GAG" od Canine i "Stride Plus" od TRM-a.Što se tiče problema očiju, newfoundlanderima je ovo pasminska sklonost. Osim katarakte, skloni su entropimu - uvrnuću vjeđe što iritira površinu oka i dovodi do oslabljenog vida. Posljedica je povećana produkcija suza i isušivanje sluznice oka, oštećenju oka i infekcija. Također su skloni i ektropijumu - izvrnuću očnih vjeđa, što rezultira u prekomjernoj izloženosti sluznice oka, a što dovodi do iritacije, oštećenja i infekcija oka.O ostalim oboljenjima oka u pasa pisala sam ovdje.S obzirom na navedeno, preporučila bih Vam da ljubimca odvedete na oftalmološki pregled kako bi se neke od ovih pojava isključile kao uzrok prečestih infekcija oka, a po potrebi napravio i bris sluznice te kako bi se, prema nalazu antibiograma, poduzela odgovarajuća antibiotska terapija, kapima ili mastima za oko.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dva psa, mužjaka (mješanac terijera i pinča, cca. 1,5 god. starosti) i ženku (mješanka pekinezera i pudle, 5 god. starosti) koji zajedničko vrijeme provode kao kućni psi s dvorištem na raspolaganju. Međutim, primjetila sam da pred svaki odlazak u šetnju ili npr. dizanje od stola u kafiću, njihov lavež postaje nesnosno glasan. Dnevno u nekoliko šetnji u obližnjem parku provedu oko dva sata, a nerijetko se dešava da ih uzmem sa sobom pa pješke na rute preko cijelog grada. Zanima me da li je u igri neki psihološki faktor jer u principu to nisu "lajavi" psi? Kujica je ta koja je dominantna, a maleni se skroz povodi za njom. Od kako je on stigao, ona mi djeluje potišteno pa je moguće da me tim lavežom namjerno ljuti, a on, naravno, odmah za njom pa u duetu... Zbog takvog lajanja imam velikih problema s ukućanima (naime, sobe se iznajmljuju) pa bih Vas molila za savjet.KatarinaO: Psi laju iz cijelog niza razloga, od kojih su neki prihvatljivi, dok drugi nisu.Lavež pasa ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor, ali ipak sadrži više od same buke. Učestali tipovi lajanja u pasa su: upozoravajući lavež (pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno), obrambeni lavež (pas laje kako bi nešto, čega se boji ili mu se ne sviđa, otjerao), lavež pažnje (pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju), nervozni lavež (pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran), lavež iz dosade (pas laje kako bi zabavio sam sebe).Treba napomenuti kako svako lajanje nije simptom nekog već postojećeg problema. Prvo, slušajte Vaše pse i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor pasa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja s lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo, vjerojatno laje radi pridobivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefikasnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje.Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja.Lajanje je, nažalost, ponašanje koje je samo-poticajuće pa je čekanje da ono nestane samo po sebi, čak i kad se potiče drugo ponašanje, često bezuspješno.Pokušajte shvatiti razlog lajanja ljubimaca i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, riješite. Koristite pozitivne metode učenja kako biste ispravili neželjeno ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa, nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir da ponavljanje izloženosti stimulansu (npr. drugi psi, automobili, stranci...) smiruje pse i uvjerava ih da ostanu tiho. Zatim, ometajte njihovu pažnju. Svaki put kada su psi tiho, a inače inače bi prekomjerno lajali, nagradite ih poslasticom ili pažnjom. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati lajanje i agresiju.Ispravite druga dominantna ponašanja ljubimaca. Psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka im bude jasno da ste Vi glavni te da se ne trebaju brinuti.Budite dosljedni.Kad psi laju, odrješito im kažite da budu tiho. Imajte na umu da su psi članovi obitelji pa ako laju kada Vi odlazite (vjerojatno bi i oni išli s Vama), smjestite ih u kuću ili dvorište i ostavite im mnoštvo igračaka za igru i zabavu. Micanje pasa od njima atraktivne situacije i kontroliranje njihove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa.Psi mogu lajati kako bi privukli pažnju, komunicirali ili izražavali uzbuđenje, a čini mi se da Vaši psi baš izražavaju radost, veselje što idu u šetnju, izlaze van...