Pitajte veterinara

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Je li prekasno učiti psa starog godinu i 6 mjeseci (epagneul breton)?MarijanaO: Svako živo biće, pa tako i pas, počinje učiti od trenutka kada dođe na svijet i nastavlja učiti tijekom čitavog života.Učenje na temelju pogrešaka ili uspjeha u postizanju željenog je prirodni proces, bez kojeg ne bi bilo opstanka vrsta i nemoguće ga je izbjeći. Vaš pas će učiti htjeli Vi to ili ne i bez obzira jeste li uopće svjesni da ga nečemu učite.Iako je šteneće doba nedvojbeno najbolje za početak učenja, odrastanje psa ne znači i kraj mogućnosti da ga nešto naučite. Pas uči dok je živ i nikad nije kasno da se pozabavite s njim i olakšate sebi i njemu život stvarajući od njega dobro odgojenog i poslušnog psa. Uz Vašu dobru volju i upornost ne postoji cilj koji zajedno ne možete dosegnuti.Ponašanje psa se temelji na osnovu instinkta, refleksa i iskustva. Instinkti u pasa se razlikuju, ovisno o pasminskoj pripadnosti i zbliženosti s čovjekom, dok su refleksi prirođeni i njima pas reagira odgovarajućom i uvijek istom radnjom ili reakcijom. Reflekse dijelimo na bezuvjetne (čije izvršenje se ne može utjecati snagom volje) i na Pavlovljeve reflekse (oni su uvjetni i predstavljaju iskustvo, odnosno naučenu radnju). Svaki vlasnik ima svoje metode treniranja, nagrade ili kazne.U usporedbi s nama, sposobnost psa za učenjem je fenomenalna. Ono za što su nama potrebne godine, štene može naučiti unutar nekoliko tjedana: fizička spretnost, značaj odnosa i razlika između ispravnoga i pogrešnoga. U divljini, rano je učenje vitalno za njegovo preživljavanje kao člana čopora. Ono što psa razlikuje od većine drugih životinja jest da on primarno postoji da bi živio u skladu s nama. Uspjeh mu ovisi o njegovoj sposobnosti života u ljudskom društvu i njegovu doprinosu istome. Učenje je dojmljivije kada pas prima nagradu za svoje ponašanje. Hrana je, uz dodir, nagrada koja ima moć. Srećom za nas, isto djeluju i zvukovi. Meki zvuci pozitivno djeluju, a grubi negativno, a to nam omogućuje da upotrebom različitog tona glasa komuniciramo s našim psima. Školovanje pasa počinje onog trenutka kada je štene došlo na svijet. Prvi odgoj provodi kuja majka koja štene mora osposobiti za život u psećem čoporu učeći ga da se igra, bori, brani se, traži hranu i odvikava ga od tvrdoglavosti i samoživosti. Kuja kažnjava štene na način da ga uhvati zubima za šiju i prenese ga u udaljeni kut izvan mjesta zbivanja. Drugi dio odgoja šteneta započinje kod novog vlasnika, kada štene napusti svoju pseću zajednicu. I to se obično događa kada štene navrši 6 do 8 tjedana. Treća faza odgoja odnosi se na redovite šetnje, gdje štene treba naučiti hodati na povodniku, da ne smije skakati na ljude, da ne smije uzimati u usta ništa s ceste, da mora doći kada ga se zove,... Kućni odgoj šteneta počinje od prvog dana.Tokom odgoja treba biti uporan i dosljedan .Ako ne želite da pas obavlja neku radnju, treba mu odmah od prvog dana to zabraniti i nikad više mu to dopustiti, inače stvaramo nedoumicu u njegovoj glavi. Riječi "NE" ili "STANI" ili "STOP" su osnovne zapovijedi koje mora savladati. Trening ili dresura radi se 2-3 puta dnevno u trajanju od 10-15 minuta i to prije perioda namijenjenog hranjenju (prije glavnog obroka). Prvo psa treba zazvati po imenu da biste imali svu njegovu pažnju, a tek onda ide zapovijed: stani, sjedni, kreni, dođi, lezi i drugo. U početku, morat ćete ponoviti jednu te istu zapovijed više puta dok je Vaš ljubimac ne posluša i izvrši u potpunosti. Naravno, iza toga slijedi (odmah) nagrada u obliku poslastice i pohvala riječima ili ga treba nježno pogladiti po glavi ili potapšati. Nikad ga ne zazovite po imenu, da dođe do Vas, a Vi ga zatim kaznite za neposluh ili neizvršenu zapovijed, jer tog trenutka s dresurom ili treningom je završeno zauvijek. Izgovarajte zapovijedi u istom i smirenom tonu.Također bih preporučila školu za odgoj pasa i da završite bar jedan od tečajeva namijenjenih i vlasnicima i psima jer će Vam tamo pronaći i odabrati najbolju metodu za odgoj prema pasmini i karakteru Vašeg psa.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam border collija, star je 3 godine. Prije 10 dana ga je u šetnji ugrizao u desnu šapu pas (mješanac, redovito cjepljen). Pas je tu večer poslje šetnje šepao na tu šapu, ali sljedeći dan je prestao i sve je bilo normalno. Na tom mjestu ima malu, jedva primjetnu ranicu. Poslije ugriza ga nisam vodila kod veterinara jer je sve bilo u redu, sljedeći dan nije šepao, normalno jede, normalno je živahan. Prije dva dana sam primjetila, da kada se digne poslije ležanja, par minuta jedva primjetno šepa. Jučer u šetnji (trčao je uz bicikl) počeo je šepati poslije 15 min, a inače lagano trči uz bicikl i po sat vremena. Odvela sam ga kod veterinara, ali tamo opet nismo mogli primjetiti da šepa jer je opet sve bilo normalno. Veterinar mu je dao injekciju (nešto slično kao Voltaren za ljude) i prepisao tablete RIMADYL 20 mg (1/4 tablete dnevno) i RIMADYL 50 mg (1 tbl dnevno). Pas ima cca. 26 kg. Rekli su mi da tablete uzima 6 dana i da poslije dođemo na pregled. Problem je u tome što pas danas ne može ni stati na desnu šapu, a do danas je šepao, da se jedva primjetilo, čak nismo mogli ni vidjeti na koju prednju šapu šepa. Isto tako, veterinarka uopće nije obraćala pažnju na tu ranicu od ugriza jer je rekla da to ne može biti razlog, nego da je to vjerojatno upala zgloba. A ja znam da je šepanje počelo tu večer kad ga je ugrizao pas i danas mu je šapa naotekla točno na mjestu ranice. Pas živi u stanu, jako puno se kreće i pratim ga non stop, tako da bih primjetila ako bi prije imao problema sa šepanjem. Samo bih htjela čuti vaš savjet jer živimo u Poreču, a inače smo iz Slovenije, pa ako mislite da to može biti ozbiljnija povreda, da se obratim na drugu veterinarsku stanicu. Border colliji su hiperaktivni pa ne želim da pas ima problema s hodanjem. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, BarbaraO: Šapa je vrlo komplicirane građe, a povrede mogu obuhvaćati kožu, hrskavicu pa i kosti. Tkiva u ovom području imaju vrlo velike regenerativne sposobnosti. Šapa je vrlo izložena utjecajima okoline, kako mehaničkim (životinja se oslanja na bolesnu šapu), tako i infekcijskim (jer rana obično dođe u dodir sa nečistoćama sa tla). Osnovni simptomi kod povreda šape jesu šepanje i lizanje oboljelog mjesta.  Kod slabog ugriza nastaju mala zagnječenja tkiva s krvnim podljevima, a pored rana na koži i mišičju,  mogući su i prijelomi kostiju. Ugriz psa su razderotine očnjacima ili ubodne rane od očnjaka. Kod razderotina nastaju oštećenja tkiva s razderanom kožom, mišićima, tetivama pa i krvnim žilama.Kod ubodnih rana razlikujemo ubodni otvor i ubodni kanal. Te rane su male, obično okrugle i često su vanjska krvarenja neznatna. Ugrizne rane su redovito inficirane rane, a postoji i mogućnost prijenosa zaraznih bolesti.Na dnu je rane tkivo obuhvaćeno reaktivnom upalom, uz hipoksiju (pomanjkanje prisutnosti kisika) i traumatski edem (otečenje), idealan je medij za razvoj infekcije. U prvih 12 sati usele se gram-pozitivne, a potom i gram-negativne bakterije. Između 12- 24 sata razviju se piogeni koki i saprofiti. Od 1 do 7 dana ranom dominiraju anaerobi (bakterije kojima nije potreban kisik) i streptokoki, a između 7 i 20 dana pojavljuju se nesporogene bakterije (E.coli, Proteus i druge). Nakon toga, u rani ostaju piogeni uzročnoci.Flegmoma je difuzna upala vezivnog tkiva uzrokovana piogenim bakterijama, a prema produktu upale može biti serozna i gnojna.Apsces je nakupina gnoja u novostvorenoj šupljini u tkivu, a uzrok su piogene bakterije. Leukociti oslobađaju velike količine tripsina, koji omekšava tkivo na ograničenom mjestu, stvarajući apcesnu šupljinu. Apsces nastaje najčešće iz flegmone, zatim kao posljedica ubodnih rana ili ugriza i dr. Nastaje temperirana, bolna i oštro ograničena oteklina. U kroničnom stadiju ima čvrstu vezivno tkivnu čahuru pa upalni simptomi nestaju (hladni apces).Potrebno je životinju tretirati velikim dozama antibiotika kroz 4-7 dana. Gnoj iz apscesa treba evakuirati, tako da se izradi incizija (otvor) na najnižem mjestu otekline, da bi se omogućilo potpuno iscijeđivanje gnoja. Šupljinu treba istražiti i isprati peroksidom. Liječenje antibioticima bez otvaranja nema uspjeha. Ako apsces nije dozrio, treba pričekati s incizijom.Prema Vašem opisu teško je odrediti točnu dijagnozu pa je obavezan pregled kod veterinara. Kliničkim pregledom i rendgenskom pretragom potrebno je odrediti daljnju terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu samojeda koja se prvi put okotila prije 3 mjeseca. Dva mjeseca kasnije, nenormalno joj je počela otpadati dlaka i u roku od mjesec dana otpala joj je sva poddlaka, počela se jako češati i prvo su se joj pojavile ljubičaste fleke na mjestima gdje se najviše češala, koje su zatim pocrnile, a nakon toga i po cijelom tijelu. Kod veterinara je dobila antibiotik i vitamine, rekli su da je najvjerojatnije kožna bolest. Nakon toga joj je izrasla kompletno nova gusta dlaka, koja je sad duga 2 cm, ali se ona konstantno i dalje češe, a kad joj razmaknemo dlaku koža joj izgleda kao u dalmatinera. Ona normalno jede i ponaša se kao i inače. Primjetili smo jedino na leđima kod repa jednu uzdignutu bubuljicu promjera 1 cm, sa točkicom u sredini, koju je nedavno ogrebla na ogradi i sad se ta bubuljica sravnala s ostalom kožom, ali je ona često liže. Što činiti? Hvala, AstraO: O gubitku dlake kuje nakon okota pisala sam ovdje.O dermatološkim problemima u pasa, kao i njihovoj dijagnostici, pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Što se tiče promjene na koži kod repa Vaše ljubimice, opisano predstavlja normalan način zaraštavanja kože nakon mehaničkog oštećenja (ogrebotina). Svaka rana prilikom zaraštanja izaziva osjećaj svrbeža. Za brže zaraštavanje rana, u ljekarnama Pet centra možete nabaviti Cink vitaminsku mast koja sadrži cink oksid i riblje ulje. Riblje ulje sadrži vitamin A koji je vitamin zaštite epitela, a cink oksid adstrigentno djeluje. I riblje ulje i cink oksid su ugrađeni u masnu podlogu koja dobro prijanja na oštećenu kožu i sluznice štiteći ih od vanjskih utjecaja te pospješujući sušenje i zacijeljivanje rana. Mast nema kontraindikacija niti nuspojava. Oboljela ili promijenjena mjesta na koži ili sluznici je potrebno premazivati 1 - 2 puta dnevno. Osim gore navedene masti, u ljekarnama Pet centra možete nabaviti Cothivet sprej koji je cikatrizirajući antiseptik i kod kojeg također nisu poznate kontraindikacije. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina i majčine dušice), a nanosi se 3 - 4 puta dnevno. Svojim intenzivnim mirisom odbija životinju i ona prestaje lizati ranu. U svakom slučaju, treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, crvenila i krvarenja. Ako Vam se rana kod Vaše kujice iz bilo kojeg razloga čini sumnjivom, svakako je odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša i infekcija proširi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog špica, mužjaka, starog 10 mjeseci. Kupili smo ga prije par dana od obitelji s kojom je boravio 6 mjeseci. Prva dva dana bio je veseo i razigran te mu je onda naglo palo raspoloženje, počeo je povraćati, samo ležati i jedino što želi jest maziti se. Želi dosta tekućine, a ništa hrane. Želio bih saznati je li imam razloga za brigu? Hvala unaprijed, JoškoO: Uzroke ponašanja Vašeg ljubimca, na ovakav način, teško mi je utvrditi. Naime, sama činjenica što je to ljubimac, koji je prije dolaska u Vašu kuću, bio kod drugih vlasnika, može upućivati na stres zbog odvajanja.Međutim, povraćanje i letargija ljubimca nerijetko se povezuju s različitim zdravstvenim poremećajima, kao što su: trovanja, zarazne bolesti različite etiologije,... Naime, povraćanje bi se moglo podijeliti na nekoliko oblika:- akutno povraćanje predstavlja epizode povraćanja koje se najčešće povezuju s izbacivanjem sadržaja iz crijeva, koja tamo ne bi ni trebala biti (npr. strana tijela, otpaci hrane,...),- povremeno povraćanje se najčešće dovodi u vezu s preosjetljivošću na hranu ili neke od njenih sastojaka, odnosno, na neku od ozbiljnijih bolesti (metaboličke bolesti, čir,...),- opetovano povraćanje se dovodi u vezu s iritacijom želuca različite etiologije ili opstrukcijom,- eksplozivno povraćanje se dovodi u vezu s zaprekom koja onemogućava evakuaciju hrane iz želuca ili nekom od neuroloških bolesti,- krv u povraćenom sadržaju ukazuje na ulkus želuca ili tankog crijeva, otrovanja, infekcije,...- povraćanje žuči može se dovesti u vezu s blagim oblikom gastritisa.U svakom slučaju, kako biste bili sigurni u zdravlje svog ljubimca, odvedite istog na pregled kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti odrediti dijagnozu Vašeg ljubimca te Vas dalje savjetovati.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molio bih vas za pomoć. Imam istarskog goniča od 4 i pol mjeseca, ženku. Inače je jako živahna međutim danas cijeli dan leži i vruće su joj uši. Možete li mi reći kako da joj pomognem, budući da živim na otoku i ne mogu lako do veterinara. Srdačan pozdrav, IvanO: Ponašanje Vašeg ljubimca, koje u pitanju navodite, može biti uzrokovano različitom etiologijom. Tako, može biti uzrokovano povećanom vanjskom temperaturom, ali i različitim zdravstvenim poremećajima, kao što su akutne infekcije,  bolesti srca,  trovanje,  dijabetes,  sunčanicu,  toplinski udar,  povrede  u nezgodama ili krvarenje, parazitarne invazije, ...Naime, na ovakav način, bez detaljne anamneze i pregleda, poprilično mi je teško procijeniti točno o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca i da li je uopće riječ o određenom zdravstvenom poremećaju. Iz tog razloga, napisat ću Vam određene smjernice te navesti linkove na određene odgovore mojih kolegica i kolega, gdje možete doznati mnoštvo korisnih informacija. Međutim, jedini način da utvrdite pravo stanje svog ljubimca je da ga odvedete kod veterinara.Fiziološka temperatura odraslog psa je 37,5-39°C, a  štenca 37,5-39,5°C. Optimalna tjelesna temperatura osigurava homeostazu organizma i normalno funkcioniranje svi životnih procesa. Mjerenje tjelesne temperature psa najčešće se provodi uz pomoć rektalnih termometara. Oni se koriste na taj način da se isti prethodno protrese i podmaže s nekim od lubrikanata (sapun, vazelin,...) te se nježno umetne, otprilike 2,5 cm, u rektum ljubimca. U tom položaju on ostaje oko 90 sekundi, odnosno onoliko koliko proizvođač termometra preporučuje. Nakon tog vremena, termometar se očisti te se temperatura očita.Ako i utvrdite povećanu temperaturu, ona predstavlja samo jedan od simptoma koji prate različita stanja i različite bolesti. Činjenica je da se ona, gotovo uvijek, pojavljuje kod zaraznih bolesti. Naime, smatra se da povišena temperatura, u gotovo 90% slučajeva, predstavlja obrambenu reakciju organizma na bakterijsku ili virusnu infekciju. U skladu s postavljenom dijagnozom, veterinar će odrediti i prikladnu terapiju.Bezvoljnost, gubitak apetita, umor, pospanost,... česti su simptomi koji prate različita bolesna stanja. Naime, oni sami za sebe ne predstavljaju problem nego jedan od simptoma bolesti. U svakom slučaju, potrebno bi bilo utvrditi i druge parametre, kao što su temperatura, bilo, disanje, boja sluznica, stanje limfnih čvorova, opće stanje ljubimca,.... Na takav način, veterinar će pokušati suziti problematiku na pojedine organe ili organske sustave kako bi što bolje utvrdio činjenično stanje i postavio pravu dijagnozu. Tada će i terapiju biti moguće odrediti.Također, tretirajte i svog ljubimca s preparatima protiv ekto- i endo-parazita te provodite redovita godišnja cijepljenja.Više o nagloj slabosti kod psa, znacima trovanja i piroplazmoze pisao je kolega Marko Vincek, dr. vet.med. ovdje.Detaljnije informacije o nekim od bolesti lokomotornog sustava možete pronaći i u odgovoru kolegice mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kako mogu okupati svog cavalira king charles spaniela? Bojim se da će mu voda natopiti uši. Hoće li mu se što dogoditi?DaliaO: Ako do sada niste imali iskustva u kupanju psa, preporučam da to obavite na sljedeći način: izaberite šampon za dugodlake pse (ne dolazi do petljanja dlake, dlaka je sjajna i lijepe boje) i razrijedite ga u omjeru koji je naveden na pakiranju ili ga razrijedite u omjeru 1 dio šampona i 3 dijela vode. Ovako razrijeđeni šampon lakše se nanosi na dlaku, bolje se pjeni i ne dolazi do iritacije kože.Ako ćete ljubimca kupati u kupaonici, voda neka već lagano teče iz slavine  pri ulazu. Na ovaj način izbjegavamo buku ili štropot koja nastaje iznenadnim puštanjem slavine i najčešće preplaši psa.Potom psa stavljamo u kadu ili kabinu, "slušalicu" tuša približimo tijelu psa (2 cm od kože) i polako močimo dlaku, zatim nanosimo razrijeđeni šampon, isperemo i po potrebi ponovimo još jednom. U slušne kanale psa ne stavljajte vate ili smotuljke jer se mogu natopiti vodom i tek tada nastaje problem izvaditi ih. Glavu psa peremo na opisani način, svojom rukom posebno mu namočite područja oko očiju, ušiju. Svo vrijeme glavica psa mora biti malo uzdignuta (pomoću svoje lijeve ruke podignite njušku), a slušalicom tuša polijevajte u smjeru prema repu - tako voda ne ulazi u slušne kanale. Slijedi sušenje mekim ručnikom i sušenje aparatom za sušenje. Ako i dalje niste sigurni da to možete obaviti na ovaj način, odvedite svoga ljubimca profesionalnom frizeru za pse, koji to obavljaju vrlo stručno i brzo.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je prije 3 tjedna slomio prednju desnu nogu u zglobu i nakon što mu je veterinar skinuo gips, on se na nju uopće ne oslanja. Noga mu beživotno visi kao da uopće nije ni zarasla. MarijanaO: Prijelom označava prekid kontinuiteta tkiva. Može nastati uslijed neke traume ili spontano (ukoliko je kost ili zglob kroz duži period izloženo djelovanju neke vanjske sile). Prijelomi mogu biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili mišića iznad kosti zbog pomicanja koštanih ulomaka. Kod zatvorenog prijeloma je očuvana cjelovitost mekih tkiva.Prijelomi se dijagnosticiraju Rtg pretragom. Liječe se fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Zaraštavanje prijeloma je dugotrajno, u prosjeku 3-4 tjedna.Često se pribjegava i fiksaciji koštanih ulomaka stavljanjem udlage ili gipsa kako bi se omogućilo adekvatno zaraštavanje i smanjio rizik daljnjih oštećenja tkiva. No, nuspojava ovakve imobilizacije je smanjena opskrbljenost tkiva krvlju, smanjena jakost mišićnih vlakana kao i mobilnost ozlijeđenog ektremiteta. Stoga se nakon skidanja gipsa uočava potpuna nesposobnost korištenja ekstremiteta uslijed atrofije mišića.Ponovno uspostavljanje funkcije mišića najbolje se postiže postepenim uvođanjem aktivnosti. Pri tome se pokazala najučinkovitija fizikalna terapija. Fizikalna terapija pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smnajivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se slijedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva. Rehabilitacija mišićnog tkiva dugačak je i polagan proces, a svakako se za pomoć možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje će Vas stručno osoblje uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca vratila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako bi se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.Preporučam Vam da se za početak obratite Vašem veterinaru, koji će načiniti dodatnu RTG-snimku kako bi dobio uvid u zaraštavanje prijeloma te Vas savjetovao o potrebnim mjerama za potpuni oporavak Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa west highland white terriera i on ima crvenilo po dlaci po nogama. Molim vas recite mi šta je to? Kako se to može spriječiti?LucijaO: Boja dlake je uvjetovana količinom pigmenta (melanina) u melanocitima. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment, a feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin, na poticaj melanotropnog hormona, sintetiziraju specijalizirane stanice (melanociti), a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma), koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Distribucija melanina u dlaci određena je genetskom predispozicijom samog ljubimca. Pigment se distribuira po dlaci u manjoj ili većoj količini i to po cijeloj dužini dlake ili samo djelomično. Vanjski čimbenici, kao što su UV zračenje i neki šamponi, direktno djeluju na pigment i tako mijenjaju boju dlake. Boja dlake može izgubiti intenzitet i može se dogoditi da dlaka postane crvenkasta. Uzrok promjene boje dlake može se naći i u hrani. Gotovo u svim superpremium hranama (Hill's, Eukanuba...) dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Ovaj vitamin izrazito je bitan za kožu i sluznice te posljedičnu zaštitu organizma od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Beta-karoten nalazimo u obliku biljnog pigmenta u naranči, kruški, mrkvi, špinatu, blitvi, mangu, bundevi, breskvi (narančasto, žuto, zeleno i crveno voće i povrće). Beta-karoten je antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Čak i kod ljudi koji pretjeraju sa unosom beta-karotena moguća je pojava žutila kože. Svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika. U svakom slučaju, za poboljšavanje pigmentacije dlake možete koristiti različite preparate koji se nalaze na tržištu. Jedan od njih su i morske alge. Morske alge su visokovrijedan prirodan proizvod dobiven od svježih morskih algi (npr. Ascophillum). Namjena mu je poboljšati pigmentaciju dlake (sve prema pasminskim osobitostima ljubimca) te za poboljšanje općeg stanja životinje. Takvi preparati najčešće dolaze u obliku praha ili tableta.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku staru 2 godine i nekoliko mjeseci. Danas ujutro (23.9.) se oštenila prvi put. Štenaca je 8. Budući da nam je ovo prvi susret s nečim ovakvim, dosta smo čitali po internetu i raznim knjigama kako postupati u kakvim situacijama, kako se brinuti za malene i slično, ali uvijek postoji i doza nesigurnosti, iz koje dolazi zabrinutost. Dakle, porod je prošao u redu. Kuji je trebala pomoć jedino oko zadnjeg štenca, ali inače ih je dobro prihvatila. Međutim, nisu svi jednake težine. Njih 4 ima oko 420 g, jedan je na 390 g, a 3 imaju samo oko 310-320 grama. Kuja inače ima 22 kg. Zanima me je li to normalno, kako pomoći manjima da napreduju, da ih snažniji ne izguraju u "borbi" za hranom?Kako to što bolje kontrolirati? I kada imam zaista razoga za zabrinutost i trebam ih voditi veterinaru? Puno Vam hvala na brzom odgovoru! IvaO: O prvim danima života kod štenaca pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje, a o brizi za tek okoćene štence kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Kao što je navedeno u spomenutim tekstovima, Starter hrana za kujicu podržat će njene tjelesne zahtjeve u ovom zahtjevnom periodu dojenja. Za štence koji slabije napreduju, preporuča se koristiti zamjensko mlijeko za štence (Brit Care, Canina, Beaphar, Royal Canin ili Gimborn) jer je broj štenaca velik i kuja očito nema dovoljno mlijeka za sve. Dok doji kuja treba i četiri puta više kalorija na dan nego inače jer treba dovoljno mlijeka za svoje mlade. O produkciji mlijeka kuje, ovisno o broju štenaca, pisala je detaljnije  kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje. Tim štencima treba podizati i opću otpornost, na način kako je opisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.Vrlo je lako prosuditi da štenad ne dobiva dovoljno mlijeka - ako štenci cvile i ako nisu mirni, moguće su dvije opcije: ili su gladni ili im je zima. Za svaki slučaj, možete osigurati posebnu električnu deku. Štenci još uvijek ne mogu sami regulirati toplinu. Ako nemate električnu podlogu, savjetujem Vam da nabavite plastičnu termobocu, napunite je vrelom vodom i stavite uz kuju. Nekoj kuji može biti vruće i pokušat će bocu maknuti. Nakon tri tjedna možete uvesti malu količinu polutekuće hrane, povećavajući dnevno njezinu količinu. Od tog trena nadalje, voda im uvijek treba biti na raspolaganju. Sa četiri tjedna starosti, štenci bi trebali dobivati hranu dvaput dnevno i mlijeko dvaput dnevno. Tada ih, također, možete prvi put očistiti protiv glista.Štenci bi trebali biti podjednake veličine, s manjim odstupanjima. Malene kujice, teške oko 4 kilograma, imat će štenad tešku oko 20 dag. Velike ženke, teške i po 40 kg, imat će štenad koja će težiti oko 50 dag. Iz ovih podataka je odmah očito da malene kujice kote srazmjerno mnogo veće štence nego velike, ali je zato kod njih broj štenaca manji. Tako kod malenih očekujemo 2, 3 ili 4 štenca u leglu, dok kod velike neće biti čudno ako okoti više od 10 štenaca. Novorođeni štenci već imaju razvijeno osjetilo za toplinu pa oni najvitalniji odmah počinju puzati prema kujinom tijelu. Štenci koji se odmiču od mame ili oni koji poslije okota miruju duže vrijeme, manje su vitalni. Poznato je da kuja ponekad ne prihvati takvu štenad. Na taj način priroda se na samom početku pobrine da opstanu najjači te njima daje prednost. Kad štene dopuže do kuje, ono potraži mliječnu žlijezdu i čim je nađe započinje sisanje. Pozorno treba pratiti sisanje štenadi prva 24 sata, po potrebi asistirati štencima i mijenjati ih na sisi. Jer štenci nisu kao mačići koji odaberu sisu i ta sisa je potom samo za tog mačića. Mliječne žlijezde u stražnjem dijelu su uvijek bogatije i zato jači štenci prije do njih dođu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo malo štene zlatnog retrivera. Jučer je pojeo otrov za miševe (roza boje, pomiješan sa žitom). Za 15 min smo ga odnijeli kod veterinara i tamo je dobio nešto za povraćanje i neku injekciju konakion, nakon čega je on klonuo i sat i pol se uopće nije budio. Veterinarka je rekla da tako mora biti i da će sve biti o.k. Danas smo bili na kontroli, bio je drugi veterinar, koji je ponovio tu injekciju i nije bilo onakve reakcije i rekao da će se tek za sedam dana vidjeti da li je o.k. Jako smo zabrinuti, psić se sada super ponaša, jede, pije i igra se, ali nije uopće povraćao. Da li je to sve što možemo učiniti za njega ili postoji još neki način i da li je ono bila normalna reakcija nakon prve injekcije? Unaprijed hvala, MajaO: Otrov za štakore koji se miješa sa pšenicom, a koji se kod nas koristi, je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, oštećuje kapilarni endotel pa se toksiči učinak očituje u hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana.Klinička slika je napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišićju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv. Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Liječi se specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprečavaju antibiotici.  Ono što je u Vašem slučaju započelo dobro, jest odabrana terapija, no nije dobro što pas nije povratio. Naime, doktorica je dala injekciju za povraćanje tako da pas izbaci sa pojedeno "žito" sa otrovom da ga ne probavi i da ne ode u organizam. Na žalost, nije Vas upozorila da se ponovno javite ukoliko psić ne povrati. S obzirom da nije povratio, otrov je probavljen. Sada je potrebno reagirati kao da je nastupilo trovanje i aplikaciju antidota ponavljati najmanje 10 dana.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Zanima me da li trovanje antifrizom uzrokuje moždana oštećenja i da li zbog moždanog oštećenja može doći do gubitka refleksa za hranom, budući mi je pas otrovan prije 8 dana i još se drži, ali ništa ne jede. Na fiziološkoj je i glukozi, a promjenio se i što se tiče ponašanja, kao da je izgubljen! Primjetio sam da jede zemlju pa sam pronašao da psi jedu zemlju kad im fali minerala pa me zanima da li se Canilette tablete mogu izmrviti na prah i dodati fiziološkoj otopini pa intravenozno dati psu, budući nista ne jede i svaki dan povraća? Kako povratiti refleks za hranom, odnosno kako ga natjerati da počne uzimati hranu, a pretpostavljam da je i sluznica želuca nastradala. IvanO: Svi problemi koje Vaš pas ima, nastali su kad je kemikalija, u ovom slučaju antifriz, uništila sluznicu želuca. Sve što se dalje događa rezultat je trovanja.Kad je antifriz dospio oralnim putem u želudac, on je svojim kemijskim  djelovanjem "spalio" sluznicu želuca. Uništena sluznica želuca ne može obavljati svoju funkciju, a to je izlučivanje probavnih enzima i želučane kiseline koji razgrađuju hranu. Štoviše, želučana (solna) kiselina se vjerojatno donekle i izlučuje pa tako još više nagriza ozlijeđenu sluznicu. Otuda potreba za uzimanjem zemlje jer pas nagonski pokušava neutralizirati kiselinu koja mu nagriza erodiranu sluznicu i uzrokuje bol. U tom slučaju, psa ne treba ni tjerati da uzima krutu hranu jer ju ne može probaviti, a infuzije glukoze i fiziološke otopine mu daju energiju i elektrolite izravno u krv.Pas na infuzijama može živjeti jer dok ih dobiva neće dehidrirati, a to je najbitnije. Dodavanje u infuziju bilo kakvih preparata, pa bili to i mineralni pripravci, nije dozvoljeno zato jer infuzija više neće biti sterilna, a veća količina minerala u krvi mogla izazavati još jače trovanje. Minerali se, nakon resorpcije u želucu i crijevu, deponiraju u jetri i drugim organima i sudjeluju  u fiziološkim procesima metabolizma u vrlo malim količinama. On hranu neće ni uzimati dok se ne zaliječi oštećena sluznica, a najvažnije je da se lijekovima neutralizira želučana kiselina.Drugi simptomi koje primjećujete, kao što su neki neurološki problemi, najvjerojatnije nastaju zbog oštećenja jetre. Jetra kao najvažniji žlijezdani organ, obavlja razne funkcije, a između ostalog ima važnu ulogu u detoksikaciji organizma. Jetra ima najveću ulogu u obrani organizma od mnogobrojnih toksičnih spojeva koji se stvaraju u endogenom metabolizmu, a također i egzogenih toksina. U egzogene toksične tvari ubrajaju se i mnogobrojni lijekovi čiji se metabolizam odvija u jetri. U procesu oslobađanja organizma od kemijskih tvari postoje dva puta: proces eliminacije putem bubrega te proces detoksikacije kad jetra metabolizira liposolubilne molekule u svojim stanicama. U slučaju Vašeg ljubimca, jetra će pokušati razgraditi i antifriz kao toksični spoj, a on će najvjerojatnije izazvati i oštećenja jetrenih stanica. Slabljenje funkcije jetre može dovesti do moždanih simptoma  jer se posljedično oštećuju i moždane stanice.Nadam se da sam vam ovim informacijama pomogla shvatiti bar mali dio metaboličkih procesa koji se trenutno odvijaju kod Vašeg psa.Za sve dodatne informacije možete konzultirati Vašeg veterinara jer ipak on terapira Vašeg psa svakodnevno i najbolje je upoznat sa svom problematikom.Nadam se da će se Vašem psu, unatoč teškom trovanju, popraviti stanje i da će ozdraviti.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog tri godine. U posljednje vrijeme sam uočila da ima poteškoća s mokrenjem, tj. radi se o učestalom i dugotrajnom mokrenju. Nema tragova krvi u mokraći, pas se normalno ponaša, možda je ponekad malo mirniji nego inače i normalno jede.  Zanima me o čemu bi se moglo raditi? Ujedno me zanima da li postoji antibiotik u obliku tablete, a ne u obliku injekcije, jer nije baš oduševljen s cijepljenjem? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, KristinaO: Promjene normalnih mokraćnih funkcija psa glede količine, boje ili konzistencije mokraće, upućuju na trenutni veterinarski pregled jer mogu ukazivati na ozbiljne bolesti, od kojih neke mogu ugroziti život ljubimca. Količina i sastav urina izvrsni su pokazatelji problema u bubrezima ili donjem mokraćnom traktu.Učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od sljedećih bolesti: bubrežne bolesti, šećerna bolest (diabetes mellitus), jetrene bolesti ili zatajenje jetre, upala maternice ili piometra kod ženki, suviše aktivna nadbubrežna žlijezda (hiperadrenokorticizam), slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenokorticizam), slabije aktivna štitnjača (hipotireoza), lijekovi ili hrana, bol, povišena temeratura ili promijenjeno ponašanje.Bubrežno zatajenje nastupa kod prestanka tri četvrtine bubrežne funkcije. Razlog može biti ozljeda, bolest, autoimuni poremećaj ili jednostavno starost. Bubrežno zatajenje može nastati naglo (akutno bubrežno zatajenje), ali je češće polako ili kronično bubrežno zatajanje. Ova, po život opasna bolest, obično je izazvana bolešću izvan urinarnog trakta, poput zatajenja srca, šoka, teške infekcije ili sistemskih bolesti, kao što su, primjerice, uznapredovali tumori. Određeni otrovi, npr. etilen glikol (antifriz), također izazivaju zatajenje bubrega. Oboljeli psi gube tek, izgledaju slabo i bezvoljno te kolabiraju, mogu povraćati i imati proljev. Svakog psa koji pokazuje navedene simptome treba odmah odvesti veterinaru jer je hitno intravensko davanje tekućine vitalno za preživljavanje.  Kod kroničnog zatajenja bubrega riječ je o sporoj, pritajenoj bolesti, od koje obično, iako ne uvijek, obolijevaju stariji psi. Opći simptomi počinju s pojačanom žeđi i učestalim mokrenjem te usporenošću. U konačnici se poveća umor i nemir životinje, koja izgubi zanimanje za svoju okolinu. Ako se ne liječi, životinja će povremeno pokušati povraćati, a kasnije će sve češće povraćati pjenu ili obrok. Započinje drhtanje tijela, a počinju se javljati i blage nesvjestice.Medicinska hrana čini glavninu liječenja kod kroničnog bubrežnog zatajenja. Jednom kad se razvije kronično bubrežno zatajenje, nažalost, više nema povratka. Međutim, pažljivo formulirana hrana može pomoći u usporavanju napredovanja bolesti i kontroli simptoma i omogućuje najbolju moguću kvalitetu života. Primarni cilj kod promjene hrane je: - smanjiti razinu fosfora- smanjiti razinu natrija - povećati unos masti- dovoljna količina visoko kvalitetnih bjelančevina - povećano unošenje vitamina - veća količina antioksidanata - dovoljna količina vode- osigurati dovoljno omega-3 masnih kiselinaOmega-3 višestruko nezasićene masne kiseline štite bubrege i mogu sniziti krvni tlak. Hrane s većim udjelom, tj. dodanim masnim kiselinama ili omega-3 mogu biti učinkovita terapija za pse sa zatajenjem bubrega.U veterinarskim ljekarnama Pet centra možete pronaći specijaliziranu medicinsku hranu za bolesti bubrega i donjih mokraćnih puteva: Hill's "k/",  Royal Canin "Renal" i Eukanuba "Renal Phase".Postoji široki spektar antibiotika, u obliku tableta, koji se mogu koristiti kod različitih bolesti urogenitalnog sustava. Njihova primjena ovisi o mjestu  problema. Naime, korištenjem određenih djelatnih  tvari u sastavu takvih antibiotika može se postići veća koncentracija istih na željenom mjestu. Postoje mnogi preparati koji se koriste i iz humane medicine, a informacije o istim možete dobiti od svog veterinara, prema postavljenoj dijagnozi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj maltezer, star 4,5 godine, ima dijagnozu Atrophia renis bilateralis i gastroenteritis, postavljenu na Veterinarskom fakultetu, na temelju rendgenskog snimka. Prije dodinu i pol dana bio je pred uginućem, liječen silnim injekcijama, između ostalog i dekstametazonom. Otišla sam drugom veterinaru, napravljen je Rtg i ustanovljena dijagnoza. Nakon prelaska na hranu Hill's "k/d", stanje mu se dosta popravilo. Ne uzima nikakve lijekove. Urea i kreatinin, kao i ostale vrijednosti, su sada u redu. Ima problem s nakupljanjem sluzi u ustima, osobito noću. Smočim gazu, koju on izliže i bude bolje. Povremeno mu kruli u stomačiću, ima i dosta kamenca na zubima, ali se bojim narkoze zbog bubrega. Molim vas da mi odgovorite zašto ga muči ta sluz? Kako mu pomoći? Nemam mogućnosti doći na Veterinarski fakultet jer živim u Splitu. Pozdrav, LjubicaO: Ukoliko je sluz koju opisujete bezbojna, prozirna i lagano sluzava, vjerojatno se radi o slini. O načinu nastanka i uzrocima prekomjerne produkcije sline pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Pojam ptijalizam ili sialosis opisuje pojačano lučenje sline koje je karakterizirano vidljivim slinjenjem. Pseoduptijalizam se javlja kada je normalna količina proizvedene sline, ali sekundarne abnormalnosti ili poremetnje gutanja uzrokuju pojačano slinjenje. Osim od kolege navedenih uzroka, treba spomenuti i sljedeće uzroke: lijekovi, kao npr. organofosforni spojevi i otrovi, lokalne iritacije ili upale, povezane sa upalom sluznice usta ili jezika, strana tijela u ustima, novotvorevine, ozljede, i ostali defekti sluznice, strah, nervoza, uzbuđenje, nemogućnost gutanja zbog ozljede jednjaka ili stimulacije želučano crijevnog sustava zbog njihove upale, lezije ispod jezika, upala jezika, metaboličke bolesti, apsces (nakupljanje gnoja) ili mehanička blokada kanalića slinske žlijezde.Savjetovala bih Vam da najprije pregledate usnu šupljinu Vašeg ljubimca, ne biste li osim kamenca uočili i druge promjene na zubima (crvena linija na granici zuba i desni, eventualna krvarenja, bjelkaste ili žućkaste naslage na desnima i sluznici obraza). Navedeno upućuje na neki od upalnih procesa, a u ovisnosti o stupnju upale, poduzima se antibiotska terapija (po preporuci veterinara nakon pregleda u veterinarskoj ambulanti) ili pak higijena usne šupljine. U ponudi su četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način spriječava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju, a također opterećuje sluznicu želuca. Pseća pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Zatim, možete nabaviti Beaphar Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, spriječavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakaće tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Armonie Naturali nudi pastu za zube u spreju te sprej sa enzimima za higijenu usne šupljine. Preparate se koristi na način da svaku večer pred spavanje, kada pas više neće dobiti obrok niti će piti, treba našpricati štapić s vatom (možete špricati i direktno u usta psa, ali je psu to vrlo neugodno pa oni uglavnom od toga bježe) te namazati zube i desni. Postupak treba ponavljati redovito svake večeri kroz sedam dana, a nakon toga možete četkicom ili gazom namotanom na svoj prst očistiti malo jače i detaljnije (ako pas to dopušta) jer je u međuvremenu naslaga na zubima lagano popucala te će ovakvo mehaničko čišćenje skinuti veći dio.Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje spriječavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (npr. Pedigree Rask kost i Denta mix, Friskies Purine-Dental fresh, Bernina Denta strips,...), no, s obzirom na zdravstveno stanje Vašeg ljubimca, trebalo bi ih davati u ograničenim količinama jer sastavom nisu prilagođene bubrežnim bolesnicima.Ukoliko se stanje Vašeg ljubimca ne popravi kroz period od 5-7 dana, svakako bi trebalo razmisliti o dodatnim kliničkim pretragama. Porazgovarajte najprije sa Vašim veterinarom o mogućnostima kojima on raspolaže, kako bi Vas poštedio putovanja u Zagreb i izlaganja ljubimca dodatnom stresu.O kruljenju u crijevima pasa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako da Vaš ljubimac sa kroničnim gastritisom može povremeno iskazivati ovakve pojave. Ukoliko se pas normalno ponaša (ima apetita, nije bezvoljan, aktivan je), stolica je normalne konzistencije i boje, nema razloga zabrinutosti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, labradorku, bijela je i parila se s bijelim labradorom. Danas se oštenila i vidim jedno štene čisto crno pa me zanima da li se mogu dva psa pariti, a da štenci budu izmješani? Unaprijed hvala, MajaO: Labradori su poslušni, inteligentni, društveni i privrženi psi, čija se boja dlake pojavljuje u jednobojno žutoj, crnoj ili tamno smeđoj boji. Boja dlake ljubimca ovisi o genetici i genetskom nasljeđu, nasljeđu koje je ljubimac naslijedio od svojih roditelja.Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju. Ova teorija nam kaže da se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a prenose se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku. Naime, ispoljavanje (fenotip) određene osobine ovisi o genima, i to o dominantnom i recesivnom genu te njihovoj kombinaciji. Za nasljeđivanje boje dlake u pasa odgovorna su 2 mjesta na kromosomu gdje se nalaze određeni gen. Ovisno o naslijeđenoj kombinaciji gena i njena ekspresija će ovisiti. To otprilike znači da će, ako se pare dva psa s dominantnim genima za boju (npr. crna boja dlake), svi štenci biti crne boje. Ako netko od roditelja ima kombinaciju gena (dominantni i recesivni gen za boju), postoji vjerojatnost da 50% štenaca nosi i recesivni gen (gen za drugu boju). Ta činjenica nas navodi da postoji mogućnost da u slučaju kasnijeg parenja nekih od gore navedenih štenaca (koji nose recesivni gen) s nekim od drugih ljubimaca, koji također posjeduju recesivne gene, može doći i do ispoljavanja druge boje.Treba napomenuti kako nema miješanja gena, oni ostaju intaktni kroz različite kombinacije i generacije, a boja dlake će ovisiti o odnosima dominantnih i recesivnih gena.Također, prilikom određivanja genetike i vjerojatnostima u ekspresiji boja ljubimaca, potrebno bi bilo obratiti i pažnju na određene pasminske specifičnosti.Više o nasljeđivanju boje dlake kod naših ljubimaca možete saznati u iscrpnom odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam retrivera koji ima dvije godine. Kad god nekog vidi, skoči na njega od veselja pa je neke ljude strah da ih ne bi ugrizao. Ne znam kako da ga odučim od te navike. Možete li mi vi dati koji savjet? MladenO: Psi se ponekad potpuno "mahnito" vladaju kada su uzbuđeni. Glasno laju, love rep, žvaču kamenje te skaču na ljude. Skakanje na ljude je najčešći obrazac takvog vladanja. Dolazak kući, uzimanje vodilice ili gosti najčešće izazivaju skakanje psa.Redovita aktivnost može umanjiti učestalost ove pojave. Savjet je da se umjesto komande "ne" radije koristi komanda "sjedi". Pri tome ne podižite glas i ne dižite ruke jer time psa još više uzbuđujete. Nagradite psa kada sjedne i pogladite ga. Istovremeno možete stati nogom na vodilicu, kako biste prevenirali da pas opet skoči. Gore opisani način je puno preporučljiviji, no možete pokušati i sljedeće -  dogovoriti se s nekom osobom koja je Vama poznata, a psu nepoznata, da se sretnete vani i kada pas pokuša skočiti da ga ta osoba pošprica vodom (primjerice, iz dječjeg vodenog pištolja). To će psa iznenaditi i neće mu biti ugodno. Možete to ponoviti i s drugim ljudima, da pas poveže skakanje sa neugodom. Sretno!

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam kujicu mješanku koja je stara oko 12 godina. Već neko vrijeme ima tumor na zadnjem dijelu, ali je naš veterinar prilikom cijepljenja rekao da ćemo još vidjeti šta s tim. Sad je to jako naraslo i negdje je veličine muške šake i što je najgore počela je pucati koža na toj izraslini. Zanima me mogu li joj poprskati tu ranu Bivacin sprejem ili nekim drugim?VlatkaO: Tumori kod kućnih ljubimaca se sve češće javljaju, a najčešći i najuočljiviji su oni na koži ili na mliječnoj žlijezdi ženki.Lat. tumor znači oteklina, a u svakodnevnom govoru se često spominje u kontekstu zloćudne tvorbe pa se vlasnici najčešće preplaše.Postoje dobroćudni i zloćudni tumori kože, a u 70% slučajeva se javljaju kao zloćudni. Obično nastaju kod pasa starosti između 6 i 14 godina.Uzroci nastanka  mogu biti različiti: genetski, virusni i hormonalni te utjecaj vanjskih faktora, kao što je izlaganje suncu, naročito kod pasa bijele i rijetke dlake.Od dobroćudnih tumora se javljaju lipomi, fibromi, adenomi, papilomi i drugo.Lokalizacija tumora na tijelu nam već ukazuje na njegovu narav, tako da se u perianalnoj regiji često nalaze zloćudni tumori, dok se na glavi ili ekstremitetima češće pojavljuju dobroćudni tumori. Položaj tumora također nam  govori o njegovoj naravi, tj. da li je smješten potkožno pa je koža iznad njega zdrava ili je dermalni, kod kojeg su izražene promjene na koži.Kod sumnje na zloćudni tumor, potrebno je pregledati i regionalne limfne čvorove jer  tumori obično metastaziraju.Ovisno o lokalizaciji, tumor može psu predstavljati veću ili manju smetnju pa često grickanjem i lizanjem pogoršaju postojeći problem.Obično se preporuča kirurški odstraniti tumor i dati ga na patohistološku analizu da bi se moglo reći vlasniku o kakvoj se tvorbi radi. Prilikom odstranjivanja tumora potrebno je odstraniti i veći dio okolnog zdravog tkiva. Ako veterinar procijeni da tumor nije jednostavno odstraniti, bilo zbog lokalizacije, bilo zbog općeg lošeg stanja psa ili njegove starosti, može se napraviti biopsija tumora. Pri tom zahvatu se izreže komadić tkiva i pošalje na patohistološku pretragu, kako bi se dobila sigurna dijagnoza.U svakom slučaju, izraslina treba biti pod kontrolom veterinara, koji će pratiti da li se i u kojoj mjeri mijenja, koliko brzo raste, da li krvari i slično.Pošto se kemoterapija u Hrvatskoj ne provodi, ne mogu Vam to preporučiti, iako bi radi dobi Vaše kujice to bilo jednostavnije rješenje. Ako koža na izraslini puca i krvari, može se nasprejati antibiotskim sprejom, kao što je Bivacin, iako bi preporučljivija bila neka antibiotska krema i Cink-vitaminska mast.Nadam se da sam Vam barem malo pomogla s ovim informacijama.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kuče su pre 2 dana udarila kola, bar mislim da su kola. Kuče ne živi u mojoj kući jer ja imam još dva kučeta pa nemam mesta, ali sam ga pazio od kad je bio mesec dana star. Posle udara desna strana glave mu je bila potpuno ogoljena, nije imao uopšte dlake, a rana je bila crna, prečnika otprilike 3 cm. Doveo sam ga kući i sada je kod mene u sobi. Kada sam ga doneo, nije mogao da hoda. Juče je počeo da hoda, ali sam shvatio da na desno uvo ne čuje i da mu je na krajnjoj desnoj strani desnog oka nešto pomalo modro, kao da krvari unutar oka. Danas se aktivnije kreće, ali modrost u oku se znatno povećala i sada dodiruje zenicu, plašim se da će da izgubi vid. Treba mi pomoć, hitno! Hvala unapred, PavleO: Oko je izrazito osjetljiv organ i često je izvrgnuto ozljedama.S obzirom na porijeklo ozljeda može biti mehaničke prirode, što znači tupa, lecerirajuća ili penetrirajuća, sa ili bez stranog tijela.  S obzirom na ozljede pojedinih segmenata oka, razlikujemo ozljede prednjeg očnog segmenta koje zahvaćaju spojnicu, bjeloočnicu, rožnicu, šarenicu i leću te stražnjeg očnog segmenta, u užem smislu zahvaćaju staklasto tijelo, bjeloočnicu, žilnicu i mrežnicu. No, i ozljede u prednjem segmentu oka mogu zahvaćati staklovinu i retinu, zbog čega je isključiva podjela zapravo nemoguća.  Spojnica ili konjuktiva predstavlja prvu liniju obrane oka i uključena je u brojne tupe ozljede oka i orbite. Najčešči klinički znak tupe ozljede je edem (otečenje) kao posljedica traume. Ozljede šarenice mogu biti tupe ili probojne. Tupe traume šarenice nastaju nakon udarca nekog predmeta. Blaga posljedica toga su tranzitorni iritis (upala šarenice) te pigmentni depozit na endotelu rožnice. U težim slučajevima nastaje ruptura sfinktera šarenice, što rezultira traumatskom midrijazom (proširenje zjenice). Umjerena kontuzija šarenice smiruje se na lokalnu terapiju, dok se velika oštećenja mogu tretirati kirurški ili laserom. Penetrirajuće ozljede šarenice nastaju istovremeno s ozljedama rožnice nakon oštećenja oštrog premeta ili stranog tijela kroz tkivo. Posljedica toga je pražnjenje prednje komore, često zamućenje leće i prolaps šarenice. Ovakvo stanje zahtijeva kirurški tretman. Traumatska katarakta (siva mrena - zamućenje) glavna je komplikacija tupe traume oka, a može nastati odmah ili kao posljedica ozljede. Nadalje, tupi udarac po oku često stvara subluksaciju ili dislokaciju (promjene položaja) leće u staklovinu te može nastati miopija (kratkovidnost).   Savjetujem Vam da ljubimca odvedete svome veterinaru kako bi pregledom oka točno utvrdio o kakvoj se traumi radi te da bi se što prije poduzele odgovarajuće pretrage, terapija i spriječile komplikacije. Možete se obratiti i na Veterinarski fakultet, u Ambulantu za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dobermana starog 7 godina. Prije 10 dana ustanovljeno je da ima dijabetes i počeli smo sa terapijom. U početku (prvih 5 dana samo infuzija hartmanov rast. sa vitaminom C i B kompleksom, kao i ranisan i klometol), a zadnja 4 dana prima Caninsulin i to krenuli smo sa 0,16 IJ, a danas je dobio 0,25 IJ. Izgubio je dosta u kilaži, oko 20 kg, od kada smo pod terapijom smršao je još 2 kg. Njegovo stanje ide od krajnje lošeg do skoro odličnog, u smislu samog njegovog ponašanja. Inzulin koji prima je sa produženim dejstvom, traje do 28 sati. Ono što me brine je što i pod terapijom njegovo stanje jako varira. Pri tome, što  mu je  šećer niži   on se oseća gore,  a  što je viši  bolje.  Kad  smo krenuli  sa terapijama, šećer je bio 25 pa je padao do 20.1, ali isto tako i rastao do 27.2, a uglavnom je oko 23.0. Merimo mu redovno šećer, pazimo na ishranu. Danas se pojavila i krv u fecesu, i to čista krv. Prolivi ne prestaju, sa izuzetkom u utorak, kad je imao relativno normalnu stolicu. Imate li kakav savjet ili predlog?Unapred hvala, TatjanaO: Boja ekskremenata u pasa ovisi o prisutnosti sterkobilina i o vrsti hrane. Od patoloških promjena boje fecesa, najznačajnije su ove: tamno smeđa, crno smeđa ili crna boja fecesa koja ukazuje na primjese krvi i to u prednjem dijelu probavnog trakta. Primjesa crvene boje znak je krvarenja u stražnjem dijelu probavnog trakta. Krv u fecesu se može javiti i kod povrede rektuma ili zajedno sa sluzi kod upale debelog crijeva. Također kod većeg broja crijevnih nametnika se može naći krvi u fecesu.Dokle god se radi o svježoj krvi u stolici, znači da nije zahvaćen gornji dio probavnog sustava (želudac, tanko crijevo), već pretpostavljam da mu prilikom izlaska fecesa, na kraju debelog crijeva, zbog tiskanja pukne kapilara i od tuda svježa krv u stolici, a sve posljedicom dugotrajnijeg proljeva.Učestali proljev, uz dijagnozu ozbiljnije bolesti, Vašeg ljubimca dodatno iscrpljuje i dehidrira pa je izuzetno bitno što prije uspostaviti normalizaciju probavnih funckija.Svakako Vašeg ljubimca treba staviti na neku od lakoprobavljivih medicinskih hrana. S obzirom na dijagnosticiran dijabetes, najbolji izbor bi bila w/d hrana od Hillsa koja, osim što je indicirana kod diabetes melitusa, indicirana je i kod kolitisa. No, s obzirom na gubitak tjelesne mase preporuka je Hill's i/d ili p/d hrana do nadoknade tjelesne mase i stabilizacije probave, kako ne bi došlo do dodatnog pothranjivanja organizma, uz redovitu kontrolu razine glukoze u krvi. O najboljem izboru hrane morat ćete se posavjetovati s Vašim veterinarom, koji istu može preporučiti s obzirom na zdravstveno stanje Vašeg ljubimca.Što se tiče doziranja inzulina u dijabetičnih životinja, nažalost, ne postoji univerzalna doza inzulina za sve životinje. Svaki pas kojemu se dijagnosticira dijabetes treba proći vrijeme prilagodbe na dozu inzulina. Dakle, najčešće se pristupa 24-48 satnom promatranju kada pas ostaje u klinici svo vrijeme stabilizacije, kada se doza inzulina prilagođava individualnim potrebama. Nakon doze stabilizacije, doza inzulina ostaje približno na relativno konstantnim vrijednostima dulji period. U svrhu očuvanja stabilne razine šećera u krvi inzulinom, svi faktori koji utječu na razinu šećera u krvi moraju se svakodnevno održavati na konstantnim vrijednostima. Ovi faktori uključuju slijedeće: sastav, količinu i vrijeme obroka te količina kretanja psa. Kako bi se faktor sastava hrane održao konstantnim, najbolji je odabir medicinska linija hrane, za razliku od obroka pripremljenih kod kuće. O prehrani pasa sa dijagnosticiranim dijabetesom pisla je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako o nastaloj komplikaciji obavijestite Vašeg veterinara kako bi terapiju mogao prilagoditi specifičnim potrebama Vašeg ljubimca.