Pitajte veterinara

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kokericu staru 8 godina. U zadnjih mjesec dana se stalno liže po šapama, ima neugodan miris koji se ne ukloni ni kupanjem. Mislila sam da je trebam okupatii i da se neće više lizati i grickati, ali ona to i dalje radi. Primjetila sam i da ima po trbuhu manje dlake nego prije i neke smeđkasto-crvene krastice. Da li je moguće da je to alergije ili nešto više? Hvala unaprijed, FilipaO: Moguće je da je riječ o alergiji na hranu, travu, cvat korova te je moguće da je riječ o problemu sa analnim vrećicama. Pošto su naši odgovori tek informativnog karatera, a ne dijagnostičkog, ja Vam mogu dati tek neke određene smjernice.Bilo bi dobro psa odmah staviti na medicinsku hipoalergijsku hranu, kojom ćete eliminirati hranu kao uzrok navedenih promjena. Pas mora jesti samo tu hranu i ništa drugo sa strane (npr. svoju uobičajenu hranu koju je do tada jeo, razne poslastice i ljudsku hranu). Obično pas jede medicinsku hipoalergijsku hranu najmanje mjesec dana. Čak i kada hrana nije primarni uzrok, medicinska će hrana pomoći koži i organizmu da lakše prebrodi bolesno stanje. U našoj ponudi dostupan je Royal Canin Hypoallergenic hrana, koja sadrži izolat proteina soje, sastavljen od peptida niske molekularne težine, koji je vrlo probavljiv i jako rijetko uzrokuje alergijsku reakciju. Od Eukanube je dostupma medicinska hrana Dermatosis FP koja sadrži samo jedan izvor bjelančevina i ugljikohidrata, a to su riba i krumpir. Hill`s-ov d/d dolazi u okusima patka, losos i jaje u suhom obliku, te losos, janjetina, divljač i patka u konzervi. Hill`s-ov z/d low alergen je potpuna hrana za pse sa osjetljivom ili reaktivnom kožom, krznom, uhom ili intestinalnim znakovima. Sve sadrže i Omega-3 masne kiseline.Sistemskom antibiotskom terapijom suzbija se bakterijska gnojnu upala kože i to u trajanju minimalno 3-4 tjedna te još 1 tjedan nakon kompletnog kliničkog oporavka. Nereagiranje na antibiotik upućuje na rezistenciju ili na nebakterijski uzrok.Vi možete puno pomoći i davanjem kapsula koje su bogate omega-3 masnim kiselinama, koje pomažu koži da ojača svoju otpornost (Dermanorm kapsule), te davanjem VMP tableta (Pfizer) za povećanje opće otpornosti samog organizma.Glavni simptom kožnih bolesti je svrbež (pruritus), zbog kojeg može doći do oštećenja kože i posljedično do sekundarne bakterijske kožne infekcije. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Najčešći uzroci svraba kod pasa su: nametnici - buhe, uši i kožni šugarci, ubod komarca ili krpelja; infekti - bakterije, gljivice; alergije - preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele.Ono čime također možete pomoći Vašem ljubimcu su medicinski šamponi, koji mogu biti od velike pomoći, a mogu se koristiti više puta mjesečno. Emoltan šampon, primjerice, mekani, vlaži, čisti, krijepi i rehidrira kožu pasa i mačaka. Šampon je bogat s proteinima, ugljikohidratima i mineralnim solima u ekstraktu pšenice koji omogučuju održavati prirodnu otpornost kože i dlake. Nadalje, možete koristiti šampon Meladerm, koji se koristi za smirivanje kože u pasa i macaka. Osim komponenti za pranje i njegu kože i dlake, šampon sadrži i ulje čaja koji se dobiva iz stabljike čaja (Melaleuca alternifolia). Domoroci Australije koristili su tisućljećima ulje drveta čaja u svrhu održavanja zdrave kože. Meladerm se primjenjuje prema potrebi, 2-3 puta tjedno. Dostupan je također i Dermilen hipoalergijski šampon za pse i mačke, koji zahvaljujući svojoj visoko aktivnoj komponenti za pranje ima jaku sposobnost čišćenja, čime se postiže temeljito oprana dlaka i koža. Masne komponente djelotvorno štite kožu od isušenja te koža zadržava vlažnost i nježnost. Dermilen se također pokazao kao dobar hipoalergijski gel, zbog sadržaja posebno odabranih komponenti koje ne senzibiliziraju kozu, pa se može upotrijebiti i kod osjetljivijih životinja, a i kod učestale primjene.Preporučam Vam da obavljate dehelmintizaciju (čišćenje od glista) svaka 2 do 3 mjeseca, kako bi opća otpornost organizma bila na optimalnom nivou, što utječe i na kvalitetu kože i dlake.Savjetujem Vam, dakle, da promjenite prehranu, pričekate neko vrijeme, a zatim odvedet ljubimicu kod kolege doktora veterinarske medicine da detaljnim pregledom kože, organizma u globalu te analanih vrećica (lizanje šapa, češkanje po koži i ušima su znaci problema sa analnim vrećicama) odredi eventualno liječenje za pomoć Vašoj ljubimici. Kod promjenjenih stanja na koži tijek ozdravljenja svakako ovisi o ustrajnosti vlasnika, stoga budite ustrajni jer ćete samo tako pomoći Vašoj kućnoj ljubimici.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Prije nekoliko dana primjetila sam da mojoj kujici opada dlaka, u velikim količinama. Zanima me je li to nekakva bolest(pošto je kujica podosta stara) ili normalno opadanje dlake prije zime? NinaO: Opadanje dlake može biti generalizirano ili lokalizirano na jedno područje tijela. Ako je generalizirano, radi se o linjanju  ili nedostatku vitamina, minerala ili masnih kiselina, a ako se javlja na jednom ili više djelova tijela, može se raditi o nekom dermatološkom procesu. Linjanje pasa je normalna periodična pojava i dešava se obično u proljeće i jesen. U proljeće psi gube zimsku gustu dlaku, a u jesen se kratka, rjeđa zamjenjuje sa zimskom, gustom. Kod pasa koji borave u stanovima ili kućama, taj period linjanja je produžen na cijelu godinu.Pse je potrebno redovito četkati i iščatkavati otpalu dlaku jer tako stimuliramo cirkulaciju kože i tako se brže odvija izmjena dlake.Nedostatak vitamina, posebno vitamina B kompleksa i vitamina H (biotina) dovodi do loše kvalitete  i čvrstoće dlake zbog lošeg zdravlja kože. Nedostatak cinka dovodi do suhoće  kože, perutanja i parakeratotičnih promjena, a nedostatak masnih kiselina također do suhoće kože i dlake bez sjaja.Dermatološki procesi su obično praćeni svrbežom i promjenama na koži (promjene u boji i kontinuitetu) te dolazi do potpunog gubitka dlake zbog češanja ili lizanja.Što se tiče starosti psa, u poznijim godinama može doći do pada imuniteta pa lakše dolazi do nekih dermatoloških problema.Bolesti kože se kod pasa mogu javljati čitav život, a ovise  o vanjskim čimbenicima i padu otpornosti. Tako se mogu javiti upale kože (dermatitis) virusne, bakteriološke, parazitske ili gljivične naravi, a dijagnoza se postavlja specifičnim pretragama.Stoga, prema navedenom, možete zaključiti da li se radi o normalnoj izmjeni dlake ili nekom dermatološkom procesu. Ako je potrebno, odvedite Vašu kujicu na pregled u veterinarsku ambulantu za male životinje da bi se točan uzrok gubitka dlake.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mojoj kuji amstaffa, staroj 2 mjeseca, dijagnosticiran je lipom veličine oraha. Ništa opasno, no zanima me postupak uklanjanja lipoma, kojeg definitivno treba ukloniti iz estetskih razloga jer je dosta vidljiv okom. Zanima me postupak, komplikacije i najviše kolika je neka okvirna cijena tog zahvata. Hvala puno na pomoći i nadam se brzom odgovoru. Pozdrav, DianO: Lipomi su najčešći tumori vezivnog tkiva koji se pojavljuju na koži ili ispod kože. To su mekane, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni, ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Većinu lipoma nije potrebno odstranjivati. U određenim slučajevima, lipomi mogu narasti u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, kada je i indicirano kirurški ih odstraniti.Lipomi mogu biti pojedinačni (solitarni) ili se pojavljivati u većem broju (lipomatoza). Položaj lipoma nije predodređen te se može pojaviti na bilo kojem dijelu tijela. Jednom kada se pojavi, karakterizira ga spori rast do određene veličine, poslije koje se rijetko povećava.Lipom se dijagnosticira patohistološkom pretragom te utvrđivanjem određenih stanica (zrele masne stanice s povećanom razinom enzima lipoproteina lipaze) u preparatu.Uklanjanje lipoma se savjetuje kada je on velik i kada vrši pritisak na druge organe, odnosno iz određenih estetskih razloga. Sam operativni zahvat se provodi u općoj anesteziji. Postupak uklanjanja ovisi o položaju lipoma. Zahvat se svodi na činjenicu da je potrebno odvojiti lipom od ostalog (nezahvaćenog) tkiva, po potrebi postaviti ligature na krvne žile te zatvoriti ranu. Konci se iz rane vade nakon 10. dana.Cijeljenje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji. Kod starijih ljubimaca taj period je nešto duži. Stoga, i sam oporavak različito dugo traje. Za vrijeme oporavka treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, pojave otekline, crvenila i iscjetka. Malo crvenila ili pojava blage otekline smatra se normalnim, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane (što će se dogoditi ako šavovi popuste ili ih pas prijevremeno skine) svakako zahtijevaju posjet veterinaru. Za sprječavanje grickanja i lizanja rane psu se stavlja poseban okovratnik.O svim drugim informacijama, kao što su cijena samog zahvata ili detaljnije o samom zahvatu, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog sedam mjeseci. Jako laje na sve pse koji mu se nađu u blizini, nadam se da je to zbog straha i šoka kojeg je doživeo dok ga je napao veći pas kad je bio star oko tri mjeseca. To sam spomenula veterinaru. Rekao je da ima načina sa operacijom glasnica. Pa me zanima što vi mislite o tome i da li je to za psa traumatično. Pozdrav, Sanja Uklanjanje glasnica zbog laveža psa O: Uklanjanje glasnica u pasa kao rješenje problema lajanja nije uvijek metoda izbora. Naime, smatra se kako se time smanjuje njihova komunikacija sa drugim psima i životinjama, a ujedno i s ljudima. Također, većina pasa sa odstranjenim glasnicama proizvodi zvuk, ali je on mnogo slabiji, čujan jedva dvadesetak metara. Zatim, kako je taj operativni zahvat etički upitan, najčešće se provodi u terapijske ili profilaktičke svrhe a za samu odluku za ukljanjanje glasnica kao metode ispravljanja nepoželjnog ponašanja ipak treba dobro razmisliti. U obzir treba uzeti i samu operaciju kao rizik za zdravlje te postoperativne komplikacije. Postoje dva pristupa operativnom zahvatu kod kojih može doći bilo do povrata mogućnosti lajanja ili pak suženja glasnica. S obzirom na navedeno, preporučila bih Vam da najprije pokušate sami ispraviti nepoželjno ponašanje pa ukoliko ne poluči rezultatom, za operativni zahvat se možete obratiti na Kliniku za kirurgiju Veterinarskog fakulteta. Zašto psi laju? Općenito, psi laju iz cijelog niza razloga, neki su prihvatljivi dok drugi nisu. Pas može lajati kako bi privukao pažnju, komunicira ili izražava uzbuđenje. Lavež psa ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor ali ipak sadrži više od same buke. Vrste laveža psa Učestali tipovi lajanja pasa su: upozoravajući lavež - pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno; obrambeni lavež - pas laje kako bi nešto čega se boji ili mu se ne sviđa otjerao; lavež pažnje - pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju; nervozni lavež - pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran; lavež iz dosade - laje kako bi zabavio sam sebe. Treba napomenuti kako sve lajanje pasa nije simptom nekog već postojećeg problema. Prvo, slušajte Vašeg psa i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor psa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja sa lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo vjerojatno laje radi pridobljivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefektivnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje. Kako naučiti psa da ne laje? Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja. Lajanje je na žalost, ponašanje koje je samo-poticajuće tako da čekanje da nestane samo po sebi čak i kad se potiče drugo ponašanje je često bezuspješno. Pokušajte shvatiti razlog lajanja i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, rješite. Koristite pozitivne metode učenja kako biste ispravili neželjeno ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir: ponavljanje izloženosti stimulansu (npr. drugi pas, automobili, stranci...) smiruje psa i uvjerava ga da ostane tiho. Ometajte njegovu pažnju - kad se dogodi stimulans, ponudite poslastice, obasipajte pažnjom, radite nešto što će okupirati misli Vašeg psa ili poticati poželjno drugo ponašanje. Ispravite druga dominantna ponašanja - psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka mu bude jasno da ste Vi glavni te da se ne treba brinuti. Budite dosljedni. Svaki put kad je pas tiho kad bi inače prekomjerno lajao nagradite ga poslasticom ili pažnjom. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati lajanje i agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogao shvatiti kao prijetnju. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Već se dugo mučim se sa odabirom prave hrane za svog psa (west terrijer). Kao i ostali westiji i moj ima kožnih problema tipa češanje i grickanje šapa. Jedno vrijeme je bio na Royal Hypoalergenic po preporuci veterinara i tada mu je bilo mnogo bolje. Veterinar kod kojeg ga vodim smatra da je u pitanju alergija na hranu. Nakon nekog vremena odlučila sam ga prebaciti na drugu  hranu te sam se odlučila za novu hranu Taste of the Wild. Nažalost, stanje se nije popravilo te sam ga ponovno vratila na Royal. Zadnji put kad sam išla u pet shop dobila sam i uzorak hrane Orijen od ribe (hrana bez žitarica) i probala sam dati svom psu. Do tada je uvijek dobivao hranu od peradi i uvijek mu se pojavljivalo češanje, zato sam i htjela probati s ribom.  i zbilja mu odgovara za sada (15 dana je jede), češanje se jako smanjilo i ja sam prezadovoljna, te je vrlo rado jede za razliku od drugih dehidrata. Ali čula sam od mnogih ljudi da Orijen hrana sadrži preveliki udio proteina te da zbog toga ne hrane svoje pse sa njom jer da psu može oštetiti bubrege toliki udio proteina (40%). Ovo je  sastav hrane: Crude Protein (min.) 40.0% / Crude Fat (min.) 18.0% / Crude Fiber (max.) 3.0% / Moisture (max.) 10.0% / Calcium (min.) 1.5% / Calcium (max.) 1.7% / Phosphorus (min.) 1.2% / Phosphorus (max.) 1.4% / Omega-6 (min.) 3.0% / Omega-3 (min.) 1.2% / DHA 0.7% / EPA  0.3% / Carbohydrate (max.) 20.0% / Glucosamine (min.) 1200 mg/kg / Chondroitin (min.) 900 mg/kg / Microorganisms (min.) 120M cfu/kg. Da li ta hrana zbilja može  naštetiti mom psu jer zbilja mi je žao opet nešto mijenjati kada mu odgovara.Unaprijed hvala, IvanaO: Pravilna prehrana je važan i često zapostavljen aspekt optimalnog zdravlja naših ljubimaca. Ona se sastoji od mnogih važnih elemenata koji, ovisno o dobi, aktivnosti, zdravstvenom stanju,... osiguravaju ljubimcu sve potrebno za normalnu kvalitetu života. Sastav hrane ovisi o dobi, pasmini, zdravstvenom statusu ljubimca te aktivnosti istog. Tako, visoko kvalitetne hrane sadrže različite udjele proteina te se kreću cca. 21% - 40%. Bjelančevine (proteini) su kemijske tvari koje imaju važnu ulogu u svim životnim procesima stanice te predstavljaju glavni izvor tvari za izgradnju mišića, kože, krvi, dlake, unutrašnjih organa,... Proteini su sastavljeni od aminokiselina koje se mogu podijeliti na esencijalne i neesencijalne aminokiseline. Esencijalne aminokiseline moraju biti zastupljene u prehrani pasa jer se kao takve ne mogu sintetizirati u organizmu, a istom su prijeko potrebne.  Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća postojalo je uvriježeno mišljenje o određenim restrikcijama u koncentraciji proteina u hrani za ljubimce. Tako, kod bolesti bubrega se propisivala prehrana sa smanjenim unosom proteina. Današnja ispitivanja nam govore, da je pogotovo u početnim stadijima bolesti bubrega bitnije limitirati mineralni sastav. Hrane koje posjeduju viski udio proteina, u pravilu, posjeduju i visoki udio ostalih elemenata (kao što je fosfor). Visoki udio fosfora se često dovodi u vezu s bolestima i oštećenjima bubrega. S druge strane, visoki udio proteina u hrani, sam po sebi, ne uzrokuje bolest, nego bi se njegova koncentracija trebala reducirati, u različite terapeutske svrhe, kako dodatno ne bi oslabila funkciju oštećenih organa. Do danas, znanstvena istraživanja nisu utvrdili direktnu poveznicu između hrane s povećanim unosom proteina i pojave bolesti. Međutim, smanjivanje unosa proteina u slučajevima postojanja bolesti, pokazala su se učinkovitim.  Orijen je iznimno kvalitetan proizvođač hrane za kućne ljubimce, čija tvornica se nalazi u Alberti, Kanada. Hrane za pse i hrane za mačke ovog proizvođača visoko su po kvaliteti pozicionirane na svjetskom tržištu. Tu poziciju im osiguravaju činjenice da su sve namirnice, koje se koriste u pripravljanju ovih hrana, provjerene i odobrene od strane CFIA (Canadian Food Inspection Agency), USFDA (United States Food and Drug Administration), HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Points), AAFCO (Association Of American Feed Control Officials),... Hrana je zastupljena u mnogim zemljama svijeta te posjeduje sve certifikate i udovoljava svim poznatim zakonima i odredbama o kvaliteti i ispravnosti hrane za kućne ljubimce.U svakom slučaju, s obzirom na probleme koje je Vaš ljubimac imao ili ima, mislim da bi bilo najbolje da se oko hrane posavjetujete sa svojim veterinarom. Isti će, u skladu s trenutnim zdravstvenim statusom ljubimca, biti u mogućnosti procijeniti najprikladniju prehranu, odnosno odgovoriti Vam na pitanje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, živim u Istri i s obzirom na sve češće natpise u novinama kako u Istri prijeti dirofilarija, molim Vas da mi odgovorite kolika je realna opasnost da se moj pas zarazi, prenose li je samo komarci ili se može prenijeti i sa drugog psa, koji su simptomi, može li se pas izliječiti i kolika je smrtnost, što trebam napraviti da bi prevenirala zarazu? Interesira me i u čemu je razlika između srčanog crva i potkožnog crva (u novinskom članku se koriste ovi termini). Živim u gradu gdje se redovito provode zamagljivanja protiv komaraca, vrlo rijetko moj pas šeta po šumi (pogotovo ne sad kad je još dosta toplo).Zahvaljujem, KsenijaO: Dirofilarioza je ozbiljna i potencijalno kobna parazitarna bolest uzrokovana larvalnim oblikom parazita (mikrofilarije) i odraslim oblicima parazita Dirofilaria immitis, odnosno, Dirofilaria repens. Parazit Dirofilaria immitis uzrokuje bolest srčanog crva (heartworm disease), a Diriofilaria repens subkutanu dirofilariozu.Dirofilaria immitis (često zvani i srčani crv) pripada razredu Chromadorera. To je dugačak i tanak parazit koji se u svom domaćinu može pronaći u desnom ventrikulu (desna klijetka) te u pulmonalnim arterijama pasa i mačaka. Za razliku od nje, D. repens uzrokuje pojavu malih, bezbolnih potkožnih oteklina (nerijetko migrirajućih) koje nastaju kao posljedica prisustva odrasla parazita.Sama bolest je kronična tijeka, a prati je klinička slika koje se postepeno razvija u sve ozbiljniju bolest. Kod manjih pasmina pasa češće se pojavljuje teži oblik ove bolesti. Ta se činjenica dovodi u vezu s anatomskim razlikama ljubimaca (manji ljubimci imaju manje srce i krvne žile pa je i manja invazija dostatna za pojavu težeg oblika bolesti ).Klinička slika parazitarne invazije s uzročnikom D. immitis varira te se može podijeliti u lakši i teži oblik. Također, poznati je i sub-klinički oblik ove bolesti u kojem nisu prisutni klinički znakovi bolesti.Lakši oblik bolesti prate znakovi smanjene kondicije ljubimca te pojave kašljanja (u manjoj mjeri), najčešće prisutne za vrijeme pojačane aktivnosti ljubimca. Ponekad je moguće uočiti i znakove lakše anemije.Teži oblik prate znakovi gubitka tjelesne težine, gubitka kondicije ljubimca, izrazita smanjenost aktivnosti ljubimca, učestali kašalj, ubrzano disanje te izrazita anemija. Također, može se uočiti i plućna tromboembolija, eozinofilija, trombocitopenija, glomerulonefritis, proteinurija,...Liječenje je dugotrajno i neizvjesno, jer neki od lijekova bolje djeluju na odrasle parazite, a neki na mikrofilarije. Preparati koji se koriste u liječenju su veoma agresivni, te je potrebno poduzeti sve mjere kako bi se umanjila mogućnost daljnjih komplikacija i pojave nuspojava liječenja (potporna terapija i redovite kontrole). Prenosioci i posrednici ove bolesti, odnosno njenog uzročnika (Dirofilaria immitis), su komarci iz roda Phlebotomusa (papatači, nevidi). Smatra se da od unosa uzročnika u tijelo domaćina pa sve do pojave prvih znakova bolesti, može proći i do 6. mjeseci. U nekim područjima bolest je endemska, vezana uz sezonu odnosno aktivnost papatača (npr. na sjeveru Italije).Ovisno o klimatskim promjenama, ovi komarčići aktivni mogu biti i prije svibnja pa do prosinca, odnosno, period se može isto tako i smanjiti. Ljubimce možemo zaštititi na način da ih tijekom noći ne puštamo van stana ili kuće te ih tretiramo repelentima i insekticidnim preparatima. Također, bilo bi potrebno tretirati pse preparatima najmanje mjesec dana prije odlaska u kritična područja i mjesec dana po dolasku iz navedenog područja. Ova bolest je evidentirana u mnogim zemljama, kao i u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Grčkoj, Austriji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Turskoj te u SAD-u, Argentini, Brazilu, Meksiku, Maleziji, kao i u mnogim afričkim državama.Od preparata možete koristiti, npr. Advocate ampule (Bayer), u redovitim mjesečnim intervalima tijekom perioda najveće aktivnosti papatača, odnosno sve do najmanje mjesec dana nakon zadnjeg izlaganja istim. Posebna napomena je da navedeni preparat djeluje na ličinke D. immitis L3 i L4 koje su invazioni oblik i prelaze prilikom uboda komarčića u novog domaćina odnosno psa. Ujedno, aplikacijom Advocate ampule svoga psa štitite od buha, pauši, ušnih šugaraca, sarkoptesa, demodikoze i od invazije želučano-crijevnim nematodima (gliste).Prilikom nanošenja gore navedena preparata, potrebno je pridržavati se određenih naputaka proizvođača. Oni obuhvaćaju minimalno dva dana prije nanošenja, odnosno tjedan dana po nanošenju, izbjegavati kupanje i močenje ljubimca. Naime, na takav način osigurat ćete svom ljubimcu optimalno vrijeme potrebno da se djelatna tvar iz preparata resorbira i zadrži u organizmu određeni vremenski period, period koji navodi sam proizvođač. Također, možete koristiti i antiparazitski ovratnik Scalibor (Intervet) koji štiti psa od invazije buhama tokom 4 mjeseca, od krpelja tijekom 6 mjeseci te ima repelentno-insekticidni učinak na navedene prenosioce dirofilarije - papatače tijekom 5-6 mjeseci nošenja iste ogrlice (ovratnika). Ogrlica će imati pun učinak nakon 7. dana nošenja, ali joj se učinak smanjuje prečestim kupanjem i močenjem psa.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam 5-mjesečnu labradoricu, koja u ustima ima malene bradavice. Od veterinara smo saznali da je to papilom. Koji su načini za to ukloniti? Da li propolis obični može pomoći? Koji mi ljudi koristimo? Hvala puno unaprijed, MatijaO: Najvjerojatnije se radi o bolesti zvanoj papilomatoza, koja je uzrokovana Papiloma virusom. Papilomatoza je skup zaraznih bolesti domaćih i divljih životinja te čovjeka, koje se očituju dobroćudnim bradavičastim izraslinama epitelnog tkiva na koži ili sluznicama.Prenosi se direktnim kontaktom sa zaražene životinje na zdravu životinje iste vrste, pošto su tipovi virusa vrsno specifični, zatim posredno preko zaraženih predmeta, putem insekata koji sišu krv, a može ih prenijeti i čovjek. Uzročnik prodre u organizam preko oštećene kože, a pojava sitnih papiloma po sluznici usta nastaje u roku 3- 35 dana nakon infekcije.Obično su papilomi rasprostranjeni po cijeloj sluznici usta, ždrijela i usana te tonzila (krajnika). Veličine su zrna prosa do zrna kukuruza, male se čvrsto drže za podlogu, a veće su karfiolastog oblika, najčešće na peteljci odvojeni od podloge. Veći broj papiloma može izazvati pojačano slinjenje, poremetiti žvakanje i gutanje.Najbolji rezultata u liječenju se postiže elektrokauterizacijom svih, pa i najsitnijih, papiloma, što se izvodi u potpunoj narkozi psa. Nekoliko dana nakon toga,  sluznicu usta je potrebno ispirati 2 % otopinom tripaflavina, hipermangana ili 3- 4 % otopinom borne kiseline ili sličnim antiseptičkim i dezinfekcijskim otopinama.Ukoliko se papilomi ne uklone kirurški, oni se nagomilaju na sluznici usta, gdje egzistiraju 5-6 tjedana, a zatim tijekom 2- 3 tjedna spontano nestaju. Recidivi su mogući nakon 2-3 mjeseca.Propolis je ljekovit, ali ne može uništiti virus ni epitelne izrasline koje uzrokuje virus.Što se tiče odstranjivanja bradavica, o tome se savjetujte sa Vašim veterinarom ili se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti ili za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam  mješanku terijera i mađarskog pulija, staru 15 godina i 6 mjeseci, izvrsne kondicije i normalne tjelesne težine, sa svim zdravim zubima. Nije se parila. Do prije 3 tjedna je bila u izvrsnom stanju za svoje godine te izuzev staračke mrene i dobroćudnih tumora koji su je iznapadali u zadnjih 7 godina, ali su se držali pod kontrolom, nije imala drugih problema. Živahna, dnevno bi propješačila velike ture bez problema, dobar apetit, stolica bez naprezanja i dobrog sastava. Sve u svemu, mlađahna. Izgleda da je sve počelo s junećim kostima koje sam joj dala. Onda je počela imati problema sa stolicom (tvrda pa proljevasta, a potom mekša ali konzistentna, s time da bi se više napinjala, prvo bi izašla nekakva sluz, a onda stolica). Redovno ju je imala svaki dan, do dva puta dnevno. Veterinar je posumnjao na kolitis i dao joj pripravak. Poboljšanja nije bilo toliko u stolici, ali je više jela. Nije povraćala. Onda je došla upala pluća - povišena temperatura, pumpanje pluća, pojačano pijenje vode, bez hrane. Dobila je terapiju i temperatura pala, pluća bolje radila, počela jesti skoro kao ranije, stolica je ostala ista kao prije, počela više hodati. Sve je izgledalo da se vraća u normalno stanje. Početkom ovog tjedna je živahna prošetala svoju redovnu turu, ali kada se vratila samo je legla (preforsirala se). Sutradan je pak, počela ponovno pumpati pluća (otežano disati, bez temperature), zadnja tri dana počinje šepati na zadnju lijevu nogu (krene normalno pa počne šepati), kratke šetnje. Stolica je jednaka kao prije, puno pije vode, malo jede (skoro ništa). Mršavi. Veterinar sumnja (bez pretraga, da ne mrcvari životinju) da su možda razlog dobroćudni tumori koji su prije bili ograničeni na potkožne, a sada su možda zahvatili i organe. No, kako životinja puno pije vode sumnja i na bolest bubrega. Napominjem da sva ta tri tjedna pas nije povraćao, pio je puno vode (više od uobičajenog), imao je povećanu količinu mokraće (uz normalno mokrenje) i mekšu stolicu (malo naprezanja - prvo sluz, a onda tanja stolica većeg ili manjeg obujma). Ne znam što da radim. Molim Vas pomozite koliko je u Vašoj mogućnosti. Ne mogu da prihvatim, neovisno o starosti psa, da je moguće da tako propadne u tri tjedna.SnježanaO: Stariji psi imaju posebne potrebe. Njihova tijela počinju se usporavati i trošenje tijekom života počinje uzimati svoj danak. Životni vijek pasa može se jako razlikovati i djelomično ovisi o individualnoj pasmini, iako su uključeni i mnogi drugi činitelji. Vjerojatno je da će pas početi stariti do kraja svoje 8. ili 9. godine života. Velike pasmine mogu se smatrati starima kada imaju oko 8. godina (ili čak ranije), dok terijeri i druge miješane vrste mogu doživjeti i 15 godina ili više.Kako njegovo tijelo stari, javlja se postupno pogoršanje stanja vitalnih organa u tijelu psa. Može biti manje aktivan pa mu stoga treba manje kalorija, a njegovi organi mogu funkcionirati manje djelotvorno. Budući da mu se tijelo usporava, više se ne može tako dobro nositi s bolestima i drugim stresom, stoga ih po mogućnosti smanjite na najmanju mjeru.U starosti se često pojavljuju bolni zglobovi i nedostatak snage. Bolni zglobovi pogoduju različite degenerativne bolesti, ozljede i povećana tjelesna težina. Nedostatak snage kod starijih pasa javlja se zbog slabije opskrbe mišića hranjivim sastojcima, zbog čega je ljubimac bezvoljniji i lakše se umara. Rad čitavog organizma postepeno se usporava pa tako i motorika crijeva. U našoj ponudi je hrana za pse s gastrointestinalnim problemima: Hill's w/d (suha ili u konzervi) koja ima smanjen udio masti i povečanu količinu netopivih vlakana za pomoć regulacije crijevne peristaltike i smanjeno naprezanje prilikom defekacije; zatim Royal Canin (suha ili u konzervi) Weight control koja osim smanjivanja tjelesne težine pomaže i kod kolitisa i začepa crijeva; Eukanuba sensitive digestion (suha). Također je nakon oporavka potrebno prilagoditi prehranu dobi Vašeg psa pa postoji hrana za starije pse, koja je lakše probavljivija i jača imunosni sustav, koji je u starijih pasa nešto slabiji. U našoj ponudi dostupna je i senior hrana proizvođača  Eukanuba, Hill's, Brit Care, Royal Canin. Pojačana žeđ se javlja kod bolesti bubrega, bolesti jetre i kod piometre (u tekstu ne navodite da li je Vaša ljubimica sterilizirana). Najčešći simptomi zatajivanja bubrega su pojačana žeđ, pojačano mokrenje, mršavljenje unatoč dobrom apetitu, anemija, povraćanje, ulceracije (najčešće po sluznici usta), ponekad proljev, neugodan zadah iz usta (po mokraći) u uznapredovaloj fazi bolesti, depresija. Vrijednosti ureje i kreatinina su povišene, ponekad i po nekoliko puta, što se utvrđuje biokemijskom pretragom krvi. Potrebna je posebna prehrana s umjereno smanjenim količinama proteina, fosfora i soli, što nalazimo u gotovoj medicinskoj hrani k/d (Hill's) i Renal (Royal canin).Piometra je gnojna upala maternice. Kuja je bezvoljna, obično puno pije i mokri, ima slab apetit. Ponekad se javlja gnojni iscjedak iz vulve i u tom slučaju je dijagnostika vrlo jednostavna. Kod tzv. zatvorene piometre, nema iscjetka jer je vrat maternice zatvoren pa je dijagnostika kompliciranija. Potrebno je ultrazvukom ili rengenom utvrditi da je maternica velika, te krvnim pretragama obično ustanovimo da je u organizmu upalni proces. Maternica  može biti povećana i do nekoliko puta tako da svojom veličinom pritišće okolne organe.Vaš pas je u dubokoj starosti i potrebna mu je posebna prehrana, smanjena aktivnost i kompletan dijagnostički pregled kako bi se utvrdili pravi uzroci ovog stanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine, koji ima rane između šapica. Prsti su natečeni, rana puca i cijedi se cijelo vrijeme. Pritom teško hoda jer mu je ispod sve crveno i upaljeno. Posjećujemo redovito veterinara koji mu je u više navrata dao Depedin te Synolux (inekcija). Nakon 2 dana došli smo na kontrolu te nam je dao Synolux tablete jer mu je oteklina splasnula. Nakon par dana opet se oteklina pojavila. Veterinar nam uporno govori da je to od hrane. Cijelo vrijeme jede Royal Canin za mopseve. Nadamo se da ćete nam pomoći jer stvarno više ne znam što da radim. Da li da napravimo alergotest i da mu kuham doma hranu?Puno hvala na pomoći, SaraO: Kao i svako drugo oboljenje i ovakva se stanja liječe uklanjanjem primarnog uzroka bolesti. Ukoliko postoji sumnja na alergiju, najbolje je provesti alergološke testove, koje možete načiniti na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta. No, možete pokušati i eliminacijskom dijetom: psa staviti na prehranu samo kuhanom hranom ili pak posebnim antialergijskim medicinskim hranama (Royal Canin Hipoallergenic, Hill's z/d ili Eukanuba Dermatosis). Pas bi na ovom načinu prehrane trebao biti minimalno 8-12 tjedana, a prva poboljšanja zdravstvenog stanja se najčešće uočavaju otprilike 2-3 tjedna nakon početka terapije. Potrebno je i nakon poboljšanja nastaviti ovim načinom prehrane jer je, naime, potreban period od oko tri mjeseca kako bi se organizam pročistio od alergena. Tek se nakon tog perioda psu može ponuditi neka od hrana za pse osjetljivije kože, koja svojim sastojcima ne bi smjela dovesti do nepoželjnih alergijskih reakcija. Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane.Zatim, uzrok pojavi koju opisujete u Vašeg ljubimca može biti i mikrobiološki. Više o bakterijskoj upali kože šapa u pasa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.U dogovoru sa Vašim veterinarom, savjetujem Vam da načinite potrebne pretrage kako bi se dijagnosticirao problem, a svakako ljubimcu redovito čistite rane antiseptikom kako se stanje ne bi dodatno zakompliciralo sekundarnom bakterijskom infekcijom. Za preporučiti su i dodaci prehrani za jačanje imuniteta kože kako bi se ubrzao proces oporavka: Vetoquinol Dermanorm kapsule ili ulje, Suplexan Dermafit dog ulje, Canina Biotin forte prašak, Canina Dermacaps kapsule.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moje štene koker španijela, staro 4 mjeseca, je počelo pomalo kašljucati, ali samo kad bi krenulo da zalaje. Večeras je to postalo ozbiljno, čim krene da potrči, raduje se, laje i dok se ne zamara počinje kašalj. Na početku izgleda kao da štene ima nešto u grlu i davi se, a onda počinje kašljati, što malo liči na iskašljavanje - ispočetka nešto kao suhi kašalj, a onda, nakon duže borbe za dah, nešto kao iskašljavanje. Cijelo vrijeme ona jede, igra se, pije vodu, vesela je i nema temperaturu. Pored svega, ona se igra, maše repom i srećna je. Živim u manjem gradiću i sutra je vodim kod vetrinara, ali to su veterinari za domaće životinje u koje baš i nemam povjerenja pa vas molim da mi odgovorite. DaliborkaO: Kašalj je refleksna reakcija na nadražaj sluzokože bilo kojeg dijela dišnog sustava (tusigene zone), kojim se uklanjaju čestice, ali i veća strana tijela, odnosno predstavlja obrambenu mjeru, kako bi dišni putevi ostali prohodni. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane traheje. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša. Kako niste naveli da li je pas cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ne može se ni to isključiti. Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj upali grla ili upali pluća ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl. O upali grkljana i dušnika kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Svakako, da bi se postavila ispravna dijagnoza, te se utvrdio pravi uzrok kašlja, treba provesti određene pretrage (opći klinički pregled te drugi dijagnostički zahvati: RTG, UZV, mikrobiološke pretrage, a po potrebi i EKG). Na temelju postavljenje dijagnoze, odredit će se adekvatna terapija, ukoliko ona bude potrebna. Ako se radi o nekompliciranim upalama ili iritacijama, terapija je simptomatska, što uključuje primjenu antitusika i vitamina. Ukoliko dođe do promjene općeg stanja životinje primjenjuju se istodobno i parenteralno antibiotici. Ukoliko se postavi sumnja na strano tijelo, odstranjenje se provodi pomoću optičkog instrumenta ezofagoskopa, pod kontrolom oka. Hvataljkama se obuhvati strano tijelo i izvlači vani. Ponekad to nije moguće pa je potrebno napraviti kirurški zahvat otvaranja jednjaka i odstranjenja stranog tijela (što će svakako odlučiti veterinar nakon obavljenog pregleda), nakon čega životinja, ukoliko nije došlo do težih komplikacija, može kvalitetno živjeti kao i prije zahvata, odnosno bez posljedica.Vjerujem da veterinari u mjestu Vašeg stanovanja posjeduju opće znanje o poremetnji disanja u životinja, a samim općim kliničkim pregledom mogu postaviti sumnju na dijagnozu stanja Vašeg ljubimca te preporučiti potrebnu njegu za izliječenje. 

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara, zove se Buri, starog 2,5 godine. Primijetio sam da mu je jedan dio donjeg desnog očnjaka tamno plave boje, kao kad čovjeku potamni zub jer ima problema sa živcem. Nisam primijetio da se žali na bolove, kad mu dodirnem zub ne reagira bolno. Kaj da napravim? Hvala puno. Pozdrav, IvicaO: Iako je zadivljujuća činjenica kako zubi u pasa ostaju bijele boje bez redovitog pranja pastama za zube, s vremenom i sa starenjem se ipak nakuplja stanovita količina tartara ("film" bakterija koji se prirodno stvara na zubima, a kroz neko vrijeme se stvrdnjava u kamenac poznat i pod nazivom plak). Navedene promjene dovode do obojenja zuba u "nezdravu" smeđu boju.Stvaranje veće količine smeđih mrlja ukazuje na veću nakupinu bakterija koje posljedično povećavaju rizik od periodontalnih bolesti što se najprije uočava lošim zadahom iz usta.Crveno, pak, obojenje zuba ukazuje na činjenicu da je došao u kontakt sa tvrdim predmetom (kamen, drvo i sl.). Crvena boja nastaje uslijed krvarenja duboko u korijenu zuba. Bez liječenja zub s vremenom postaje sivkaste boje, što se pripisuje odumiranju tkiva zuba.Zatim, na jednom se zubu može javiti i crno ili tamno plavo obojenje, koje je posljedicom vrlo teške bakterijske upale, odnosno ujedno i odumrlog tkiva zuba.No, diskoloracija zuba ne mora uvijek značiti patološko stanje. Kod nekih se pasa javljaju krugovi ili trake tamno smeđe boje. Ovo obično nastaje kao posljedica sekundarnog dentina (tvari koja pomaže sanaciji manjih oštećenja zuba). Također, štencima koji su liječeni antibiotikom tetraciklinom, u odrasloj dobi zubi mogu poprimiti žutu ili smeđu boju.Posjet veterinaru je preporučljiv ukoliko je jedan ili više zubiju smeđe, crvene, tamno plave ili crne boje, uz diskoloraciju zuba prisutan i neugodan zadah iz usta, pas ima problema otvoriti usta ili ih zatvoriti, pas ne jede ili otežano jede, usne, jezik i njuška su otečeni, desni su otečene ili krvare, postoji iscjedak iz usta ili nosa koji traje dulje od dva dana, pas ima konstanto prisutan neugodan zadah iz usta, prisutna je sasušena slina na rubovima usana.Osim posjeta u veterinarsku ambulantu, savjetujem Vam sljedeće: počnite s redovitim održavanjem higijene usne šupljine Vašeg ljubimca. Za potonje se nudi nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana za higijenu usne šupljine (Royal Canin "Dental special" te Hill's "t/d"). Zatim, na raspolaganju su Vam četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseća pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Primjerice, možete nabaviti Beaphar Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, spriječavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (npr. Pedigree Rask kost i Denta mix, Friskies Purine-Dental fresh, Bernina Denta strips,...).

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mješanca kokera i pudle starog 13 godina. U zadnje vrijeme ima jako neugodan zadah iz usta. Uzrok njegovog zadaha su kamenci na zubima, koje mu do sada nismo ni čistili. Veterinar nam je savjetovao da mu mora očistiti kamence, naravno pod anestezijom. Zadnji put kad je bio pod anestezijom jako se teško probudio i nije bio pri sebi sve do idućeg dana. To  mi je ostalo u jako ružnom sjećanju jer se jako mučio. Zanima me, s obzirom da ima već 13 godina, da li je pametno podvrgnuti ga ponovo anesteziji za čišćenje zubnog kamenca (s obzirom da je njegov zadah sve jači), da li ta anestezija može imati kakve štetne posljedice za njega i da li postoji možda neki drugi način za to? Zahvaljujem, TanjaO: Kada veterinar planira obaviti kirurški zahvat kojem prethodi anestezija, prethodno mora prgledati paacijenta da dobije uvid u njegovo fizičko stanje, a sa posebenom pažnjom pregledava se funkcija srca i pluća kod starijih pacijenata. Veterinar tada mora napraviti EKG, Rtg i UZ pregled srca, a također obraća se pažnja i na jetru (povećanje). Postoji više načina davanja anestetika, injekciono u venu ili mišić ili inhalacijom (pomoću tubiranja). Prije aplikacije anestetika, daju se sedativi ili trankvilajzeri, koji smiruju psa da ne dođe do ekscitacije (uzbuđenja) i nepravilnog srčanog ritma, potaknuto od zvukova i događaja okoline (ulazak u čekaonicu veterinarske ambulante, lavež ostalih pacijenata...). Mnogi anestetici mogu znatno smanjiti disanje, odnosno čak ga i zaustaviti, ako se tokom operacije ne prate životne funkcije (srce, pluća, cirkulacija), odnosno ako se anestetik ne dozira točno. Zbog ovog problema, većina vaterinarskih ambulanti koristi inahalacionu anesteziju te, u slučaju da se pas pomalo "gubi" (prestaje disati, poplave sluznice), inhalaciona tuba se odmah vadi i pas vrlo brzo dolazi k sebi. Mlađi i zdraviji psi lakše podnose anestetik od starijih i bolesnih jer imaju veću tzv. "kardio-vaskularnu rezervu" i bolje će podnijeti moguću depresiju i pad tlaka u tijelu, urokovane od strane medikamenta koji se koristi kao anestetik. Stariji psi se teže bude iz anestezije i sporije se oporavljaju poslije kirurškog zahvata, a u ovu skupinu ulaze i psi prekomjerne težine jer se veći dio anestetika resorbira u masni depo tijela te se oslobađaju iz istog tokom slijedećih tjedan dana, a pas se za to vrijeme ponaša "pospano". Za veterinara je važno da je upoznat sa zdravstvenim stanjem pacijenta, da zna od čega je pacijent nedavno bolovao ili još boluje te je pod određenom terapijom koja može promijeniti ili preusmjeriti djelovanje medikamenta koji se koristiti u anesteziji. Većina veterinara smatra da anestezija nije toliko rizična za starijeg pacijenta, koliko njegovo zdravstveno stanje i moguće komplikacije nastale prilikom operacije (sitna krvarenja, produljeno krvarenje, srčani mišić i mogući infarkt zbog ugruška i drugo).Mnogi vlasnici starijih pasa koriste sprej za zube s enzimima proizvođača Armonie Naturali i vrlo su zadovoljni jer se psima "poboljšao" zadah iz njuške, naslage na zubima ne stvaraju se tako brzo, desni nisu crvene i upaljene, a preparat je napravljen na biljnoj bazi. Preparate se koristi na način da svaku večer pred spavanje, kada pas više neće dobiti obrok niti će piti, treba našpricati štapić s vatom (možete špricati i direktno u usta psa, ali je psu to vrlo neugodno pa oni uglavnom od toga bježe) te namazati zube i desni. Postupak treba ponavljati redovito svake večeri kroz sedam dana, a nakon toga možete četkicom ili gazom namotanom na svoj prst očistiti malo jače i detaljnije (ako pas to dopušta) jer je u međuvremenu naslaga na zubima lagano popucala te će ovakvo mehaničko čišćenje skinuti veći dio.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas je mješanac pekinezera i terijera i dosta je nestašna, iako ima 5 godina. Pod nestašnim mislim na to da je jako zaigrana i da dosta zna jesti, tj. gristi grane koje nađe po podu. Kad smo bili na putu vrlo vjerojatno je jela granje i jako si je izderala grlo. Vodila sam je kod veterinara i rekao je da joj je grlo jako izderano i da je se mora lječiti antibioticima (injekcijama) i tabletama. Pitanje koje imam je sljedeće - pošto moj pas uopće ne izlazi iz kućice i malo jede, je li moguće da je s tim "poderanim/ izgrebanim" grlom povezano i to što ona ne može nigdje ići? Nekako mi nije baš logično da zbog grla pas ne može nigdje. Inače, temperatura joj je 38.2 što je sasvim normalno. Znači, nema temperaturu, može malo jesti (samo mekanu hranu), hoda nešto sitno (većinu vremena se nosi), ima podvijen rep i ne da se iz kućice. Ako ste me shvatili bila bih Vam zahvalna ako biste mi mogli reći neko svoje mišljenje o cijeloj situaciji jer nekako nisam baš sigurna u mišljenje svog veterinara... Lijep pozdrav i zahvaljujem Vam unaprijed na odgovoru,MateaO: Pretpostavljam da je Vaš veterinar, nakon pregleda kujice i postavljanja dijagnoze i terapije, pretpostavio da se radi o bakterijskoj upali grla koja je posljedica ozljeda sluznice usne šupljine.U usnoj šupljini je normalna bakterijska flora vrlo raznolika, a u određenom trenutku (ozljeda kontinuiteta sluznice) bakterije postanu patogene, pri čemu se njihov broj znatno povećava, izazivaju gnojnu upalu, bolnost i otečenost te putem sline i kapljica mogu prijeći na drugog psa i izavati upalu grla, povišenu temperaturu, pojačano slinjenje, gubitak apetita, nujnost i slično. Ovakvo oboljenje lako se širi sa psa na psa, tokom šetnji i igrica s lopticama (zaražena slina), te u kratkom vremenu u jednom kvartu oboli veći broj pasa sa sličnim simptomima. Također, zbog upale grla i usne šupljine i povišene temperature, psi dosta dahću jer time odaju višak topline. Dahtanje će biti pojačano i tokom šetnji, kada se cijeli organizam psa zagrijava, a psi nemaju žljezde znojnice kao ljudi (osim na mekušima), već višak topline oslobađaju preko otvorene njuške - dahtanjem. Vaša kuja već ima ozljeđeno i upaljeno grlo, te bi svaka aktivnost i posljedično pojačano dahtanje usporilo ozdravljenje istog, a možda i zakomplicralo zdravstvenu sliku psa (mogućnost infekcije drugim bakterijama iz okoline). Preporučam da se držite datih uputa Vašeg veterinara jer upla grla je za psa vrlo neugodna, bolna, ne mogu normalno jesti, a sve skupa odražava se i na njihovom ponašanju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku crnog labradora, staru 14 meseci. Pre tri dana joj se na vratu pojavio vlažni ekcem. Lokalno čistim nekoliko puta dnevno povidon jod penom i dobija penicilin. Od juče promena dosta gnoji. Da li mogu lokalno da koristim neki antibiotski preparat i da li je bolje ispirati hidrogenom? GordanaO: Ekcem (ekzem, eczema) je upala, površinska kožna bolest, nerijetko pruristična, koja počinje eritemomi papulo-vezikularnim osipom, a nakon pucanja mjehurića, površina se kože vlaži, uz stvaranje krasta. U kasnijem stadiju prevladava deskvamacija (ljuštenje), crveno-ljubičasta boja kože na nepigmentiranim djelovima, lihenifikacija (stvaranje tvrdih, čvrstih ploča na koži), infiltracija (proraštavanje) i hiperpigmentacija.Čimbenici koji dovode do izbijana ekcema su alergija, faktor suhe i masne kože, mikotične infekcije, piogeni faktori, metabolički poremećaji (naročito metabolizam ugljikohidrata) žarne infekcije, atopija, neurogeni faktori, kao i niz vanjskih faktora (prljava koža, pritisak orme, neprestano češkanje, prečesto pranje i kupanje, mazanje kože sredstvima koja nadražuju, ektoparaziti, prevelika vlaga u okolini i dr.)Ekcem se može podjeliti na sljedeći način:1. Egzematične dermatoze uzrokovane nedostatnom prehranom - nestašica bjelančevina, masnih kiselina, vitamina A, C, E, H, K i B-kompleksa te cinka. Prolazi poboljšanjem prehrane.2. Egzematične dermatoze zbog hormonalnih poremećaja - pojavljuju se najčešće kod pasa, uslijed poremećaja hipofize, kore nadbubrežne žljezde, jajnika, testisa, štitne žljezde i gušterače.3. Egzematične dermatoze uzrokovane bolešću nekih unutarnjih organa "- ekcemi u pasa nastaju kod kroničnih intersticijskih upala bubrega, upala analnih žlijezda (pri čemu je zahvaćeno područje oko anusa, sjednih kostiju i repa), kroničnih bolesti jetre (ekcemične promjene na vratu, trupu i oko lopatica), kroničnih probavnih poremećaja i endoparazita, kroničnih upala maternice, prostate, tumora mliječnih žlijezda i niza vanjskih uzroka.Pretpostavljam da je terapija koju koristite preporučena od strane veterinara.Psu je potrebna terapija antibiotika širokog spektra i lokalno tretiranje područja sa jodom (Betadine), što je bolje od hidrogena, koji je 3% otopina i blagog je djelovanja. Betadine je antiseptik čiji je djelatni kompleks polivinilpirolidon-jod. Ovaj kompleks predstavlja jodofor, supstrat u kojem polivinilpirolidon služi kao prenositelj joda. Ne djeluje nadražujuće na kožu i sluznicu, a može se primijeniti i ispod zavoja, bez opasnosti od iritacije i senzibilizacije, čak i kada se primjenjuje kroz dulje vrijeme. Mikrobicidno djelovanje Betadina obuhvaća bakterije (gram-pozitivne, gram-negativne i one rezistentne na antibiotike), spore, gljivice, kvasnice, viruse i protozoe.Preporučujem i vitaminsko-mineralno-proteinski dodatak u hranu i, po mogućnosti, da se utvrdi uzrok nastanka ekcema.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj psić ima 7 mjeseci i boluje od epilepsije. Nije uzrokovana ni jednom  bolešću jer smo čak platili magnetsku rezonancu. Zanima me može li mu se  bolest povući uz odgovarajuću terapiju? Liječim ga na Veterinarskom fakultetu. VladoO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima, kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima, kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Ona može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres).Ova bolest je neizlječiva te se liječenje svodi na osiguranje kvalitetnog i "normalnog" života ljubimca. Također, zbog prije navedena razloga, sama terapija se ne bi smjela prekidati (osim iz određenih razloga koje je utvrdio i odredio veterinar). Naime, u većini slučajeva, nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina), pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Dakle, glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg ljubimca s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj reducirati broj i intenzitet epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Nažalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad.Kako biste smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojem ljubimcu možete pomoći na način da ga hranite hranom bez konzervansa ili nekom od superpremium kvalitete. Zatim, držite ga podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno psiću osigurajte umjerenu aktivnost.Za sve ostale preparate, savjetujem Vam da se pridržavate naputaka dobivenih od svog veterinara.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 9 godina. U posljednjih par dana primjetila sam da se često češe oko oka, ispod kojega sam jučer primjetila ranice od češanja. Desno oko mu poprilično suzi, u kutu je malo mutno, a u kutu oka se zna stvoriti zelena sluz. Pošto mu oko suzi, nabor oko nosića mu se također upalio. Ispirala sam oko kamilicom i mazala ranu s bepanten masti. Mislili smo se javiti našem veterinaru, ali nas ipak zanima što bi to moglo biti. Unaprijed hvala, PetraO: Zeleni iscjedak uglavnom ukazuje na bakterijsku infekciju (bakterijski konjuktivitis), koju je potrebno liječiti.Konjuktivitis ili upala očne spojnice je vrlo česta očna bolest i, s obzirom na težinu, varira od blage upale sa suzenjem, do jake upale koja uzrokuje oštećenje i odumiranje tkiva. Konjuktiva (očna spojnica) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Najčešći uzrok konjuktivitisa su razni vanjski čimbenici koji nepovoljno utječu na oko. Oni mogu biti fizikalni (toplina, propuh), kemijski (kiseline, lužine), bakterijski, virusni, alergijski i ostali. Stoga se razlikuju virusni, bakterijski, gonokokni, alergijski te kemijski konjuktivitis.Bakterije koje najčešće uzrokuju konjuktivitis su stafilokoki, pneumokoki i streptokoki. Simptomi bakterijskog konjuktivitisa uključuju bolove u oku, otok, crvenilo i iscjedak iz oka obično žuto-zelene boje. Ovaj iscjedak se obično nakuplja tijekom noći, tako da je psu ujutro teško otvoriti oči zbog osušenog iscjetka. Liječi se antibiotskim kapima i mastima za oči. Davanje antibiotika ne smije biti predugo jer može produžiti iritaciju spojnice te pogodovati razvoju kroničnog konjuktivitisa.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No, bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te je svaki za svoju indikaciju.Da bi se točno utvrdio uzrok promjena na oku Vašega ljubimca, da li je bolest oka primarno nastala ili sekundarno kao posljedica drugih infektivinih oboljenja, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Na temelju promjene na oku, boji i konzistenciji iscjetka te eventualno brisa ili prisutstva stanica u iscjetku, veterinar će postaviti dijagnozu te započeti s adekvatnom terapijom.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku posavskog goniča kojoj je na krvnom testu ustanovljena lišmanioza. Koristio sam aloporinol cc mjesec dana po tri tablete i fantastično se popravila. Nakon tih 100 tableta sam prestao davati jer se ona osjeća i izgleda fantastično. Ova pauza traje već dva mjeseca. Da li trebam produžiti navedenu terapiju ili samo u slučaju pogoršanja? Da li postoji neki lijek za totalno izlječenje ili neka bolja terapija? Da li ženka prenosi bolest na mladunce? Pozdrav, DamirO: Leishmaniosis je parazitarna bolest pasa, štakora, divljih životinja i čovjeka (zoonoza), čiji su uzročnici protozoi iz roda Leishmania (Leishmaia infantum).Adekvatnog i djelotvornog lijeka protiv ove bolesti nema, nego se koristi humani lijek protiv gihta (alopurionol). Lijek daje dobre rezultate te bi se trebao koristiti u skladu s dijagnozom i preporukama veterinara. Problem leži u činjenici da se ova bolest ne može potpuno izliječiti, nego se može staviti pod kontrolu s lijekovima. Iz tog razloga, savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom. U posljednjih nekoliko godina, provedeno je nekoliko ispitivanja o mogućnostima prijenosa uzročnika s kuje na podmladak. Ta ispitivanja su pokazala da postoji mogućnost prijenosa uzročnika s kuje na štence. Međutim, rezultate je teško generalizirati te je za tu potvrdu potrebno obaviti daljnja istraživanja u svrhu utvrđivanja postotka inklinacije te njegove uloge u epidemiologiji bolesti.Također, savjetujem Vam da kontaktirate i Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, gdje će stručno osoblje biti u mogućnosti informirati Vas o eventualnim novim saznanjima o ovoj bolesti te liječenju iste.Više informacija o ovoj bolesti možete pronaći i u mojim ranijim odgovorima ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, američkog staforda, ženku staru 5 mjeseci. Jako je živahna. Međutim, jako sam plašljiva jer mi je prethodni pas uginuo od infarkta miokarda sa 9 mjeseci. Da li postoje neki vitamini ili nešto slično što bih mogla da joj dajem kao prevenciju za ta srčana oboljenja? Hvala Vam unaprijed, LejlaO: Infarkt miokarda (infarctus myocardii) je koronarna bolest i  klinički sindrom uzrokovan suženjem ili začepljenjem koronarnih krvnih žila koje opskrbljuju srčani mišić krvlju, što posljedično dovodi do poremećaja u opskrbi i potrebama srčanog mišića za krvlju. Postoje različiti čimbenici koji mogu dovesti do pojave ovog stanja: tromboza krvne žile, krvarenja u samoj stijenci krvne žile, tromboembolija iz lijevog atrija, trauma,... Bolest se najčešće naglo razvija i može dovesti do uginuća ljubimca. U slučajevima da ljubimac preživi infarkt, u "pogođenom" području miokarda se postepeno razvija ishemija, infarkt i nekroza tkiva te, na kraju, fibrozno tkivo (ožiljkasto tkivo) nadomješta odumrlo.Prevencija infarkta miokarda obuhvaća umanjenje čimbenika koji pogoduju pojavi infarkta, kao što su reduciranje tjelesnog napora ljubimca, odnosno prilagoditi ga dobi, mogućnosti i zdravlju ljubimca, prilagoditi prehranu te redovito kontrolirati stanje srca i krvožilna sustava kod svog veterinara.Prehrana i redovita kontrola kod svog veterinara su poprilično bitne stavke jer ne samo da mogu reducirati pojavu infarkta, nego se prikladnom, pravilnom i kvalitetnom prehranom mogu osigurati dovoljne količine svih nutritivnih elemenata potrebnih za normalan rast i razvoj ljubimca te dobro zdravlje istog. Također, redovite kontrole kod veterinara mogu dovesti i do ranijeg utvrđivanja pojedinih bolesti te jednostavnije i brže tretiranje istih.