Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 6 godina starog srednjeg pudla srebrne boje. Primijetila sam da u mraku uopće ne vidi, tuče glavom u zid ili ne vidi stepenicu, tako da ga navečer uvijek moram nositi. Molila bih da mi kažete što da radim. Unaprijed se zahvaljujem, Tasija O: Noćna sljepoća ili nyctalopia je stanje u kojem je otežan ili onemogućen osjet vida kod slabog svjetla ili u mraku. Simptom je nekoliko bolesti oka. Noćna sljepoća može biti prisutna od rođenja ili uzrokovana ozljedom ili nedostatnom ishranom (npr. nedostatak A vitamina). Najčešći uzrok noćne sljepoće je progresivna atrofija mrežnice - nasljedni, degenerativni poremećaj u kojemu stanice vanjskog sloja mrežnice postepeno gube sposobnost odgovora na svjetlo. Noćna sljepoća napreduje a s vremenom je često zahvaćen i vid po danu.Progresivna atrofija mrežnice je jedna od najčešćih nasljednih bolesti u pasa. Predstavlja grupu genetskih bolesti karakteriziranih degeneracijom mrežnice koja se javlja bilateralno, dakle, na oba oka. Viđa se u određenih pasmina pasa a u gotovo svih pasmina se recesivno nasljeđuje.Uzrokuje progresivni gubitak vida s ishodom sljepoće.Progresivna atrofija mrežnice se može podijeliti u nekoliko tipova: generalizirana - najčešći tip a uzrokuje atrofiju svih neuralnih struktura mrežnice. Može se podijeliti u displastične bolesti kada se stanice abnormalno dijele i degenerativne kada stanice prolaze normalnu diobu ali podilaze oštećenjima. Progresivna atrofija mrežnice se, nadalje, može podijeliti s obzirom da li su zahvaćene stanice štapići ili čunjići. Štapići detektiraju oblik, kretnje i funkciju kod slabog svjetla. Čunjići detektiraju boju i obrise, te funkciju na jarkom svjetlu. Bolest je karakterizirana nasljednim defektom na jednom od fototransdukcijskih enzima fotoreceptora mrežnice. Kod različitih pasmina pasa različito se manifestiraju znaci bolesti u ovisnosti o lokaciji mutacije i defekta enzima. Početni simptom ovog stanja je obično gubitak noćnog vida a kako je progresivna bolest, neminovno vodi do sljepoće. Dob u kojoj se promjene javljaju ovisi o pasmini. U pudli se može razviti kasno, u 12.-toj godini no najčešće u starosti od 3 - 5 godina.S vrlo sličnim mehanizmom nastanka je i sindrom naglo stečene degeneracije mrežnice (metabolička toksična retinopatija). Sindrom naglo stečene degeneracije mrežnice (Suddenly Acquired Retinal Degeneration Syndrome - SARDS) je stanje okarakterizirano propadanjem stanica mrežnice, zahvaća oba oka i nije bolna. No za razliku od prethodnog poremećaja, do sljepila može doći vrlo brzo, gotovo preko noći pa do nekoliko dana. SARDS je prvi puta identificiran oko 1980. godine kada je primjećeno da psi naglo gube vid unatoč tome što ne dolazi do strukturalnih promjena u oku ili oštećenja retine u ranom stadiju bolesti. Oči se čine potpuno normalnima ali retina ne pokazuje električnu aktivnost. Smatra se kako je ova bolest imunološki posredovana ali se javlja i kod Cushing-ove bolesti i neurotoksičnih reakcija.Također, za razliku od progresivne atrofije mrežnice, stečeno je stanje a ne urođeno.Zatim, kod nasljedne neprogresivne noćne sljepoće, osim vida po noći, gubitak vida po danu varira individualno između pasa. Stanje je recesivno svojstvo kod nasljeđivanja.Savjetujem Vam da sa Vašim ljubimcem posjetite Veterinarski fakultet, Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, gdje će specijalista oftalmolog (dr. Pirkić) obaviti kompletnu oftalmološku pretragu te prema nalazu dati prognozu stanja. Svakako odvedite psa što prije, jer ćete tako izbjeći eventualne komplikacije.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko star mora biti štenac da bi ga mogao prvi puta okupati? Ja imam štenca labradora.Unaprijed zahvaljujem na pomoći i odgovoru, Kruno O: Minimalana dob za prvo kupanje je 2 - 2,5 mjeseca starosti šteneta. Ukoliko beba nije izrazito prljava ili nema onaj specifičan miris "po leglu", kupanje možete odgoditi i za kasnije. Međutim, ako je ono ipak nužno, štenca obavezno okupajte specijalnim šamponom za štence (Beaphar "Puppy"; Trixie "Puppy"; Friskies "Puppy"), jer su prilagođeni nježnoj i osjetljivoj koži šteneta. Osim nabrojanih, možete ga okupati i Vetoquinolovim "Dermilenom", koji je medicinski šampon i izrazito je blag, a namijenjen je i za češća pranja.U principu bi najbolje bilo da psa ne šamponirate prečesto, jer mu na taj način uklanjate površinski sloj masnoće sa kože, ona postaje suha, perutava, lako puca i sklona je infekcijama.Preporuča se psa šamponirati max. 3-4 puta godišnje, osim u "izuzetnim situacijama" (npr. ako se uvalja u nešto što će osim prljavštine, ostaviti i neugodan miris).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo stafordice stare oko 4 godine. Zadnjih nekoliko dana je bezvoljna, slabog apetita, pije malo vode, te ne ide van u šetnju. Oči su joj krvave. Bili smo s njom u veterinarskoj ambulanti te je napravljena analiza krvi. Sve vrijednosti su u granicama normale osim povišenog bilirubina. Na ultrazvuku također nije uočen ni jedan od mogućih uzročnika trenutnog stanja. Zanima nas koje su moguće dijagnoze. Unaprijed hvala, Željko O: Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada ostare, eritrociti su "zarobljeni" u slezeni gdje se raspadaju. Kao rezultat nastaje bilirubin, koji se ispušta u cirkulaciju (nekonjugirani bilirubin). Takav se transportira krvlju do jetre gdje ulazi u procese i konjugira se (spaja sa glukuronskom kiselinom - konjugirani bilirubin). Ovakav se može ili uskladištiti u jetri ili biti izlučen sa žuči. Uslijed povišenih vrijednosti bilirubina u krvi može doći do obojenja tkiva cijelog tijela žutom bojom, što se naziva žutica ili icterus. Također, kod nalaza povišenih vrijednosti bilirubina važan je podatak da li se radi o konjugiranom ili nekonjugiranom bilirubinu.Općenito se može reći kako povišene vrijednosti bilirubina u nalazu biokemije krvi indiciraju na pojačano raspadanje crvenih krvnih stanica (hemoliza), bolesti jetre ili obstrukcije žučnih puteva. Hemoliza je karakterizirana povišenjem konjugiranog (direktnog) bilirubina no u praksi ovaj podatak nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. Hemoliza je pojačana kod slijedećih bolesti: hemolitička anemija, autoimmuna hemolitička anemija, transfuzijske reakcije, invazije babezijama i haemobartonelom, reakcije lijekova, ingestije kemikalija, hemangiosarkoma, sistemskog lupusa eritematozusa, invazije leptospirom. Bolesti jetre: holangiohepatitis, kronična bolest jetre, ciroza jetre, difuzni tumor, fibroza jetre. Također, do oštećenja jetrenih funkcija mogu dovesti lijekovi i toksini: nesteroidni protuupalni lijekovi, acetaminophen, phenobarbital, primidone, bakterije, enterotoksini, endotoksini. Toksini također mogu potjecati i od plijesni, gljivica, algi, pokvarene ili kontaminirane hrane ili čak efekta određenih metala (željezo i bakar).Obstrukcija žučnih puteva: holangiohepatitis, vakuolarna hepatopatija, bolesti gušterače (upala ili tumor), bolesti žučnog mjehura (žučni kamenci, tumor, upala žučnog mjehura i žučovoda), bolesti crijeva kod kojih dolazi do začepljenja žučovoda.. Treba spomenuti i sljedeće: blago povišenje bilirubina u krvi često prati stanja poput gladovanja ili vrućice ali i u slučaju sepse. Znatna povišenja vrijednosti prate disfunkcije jetre i obstrukcije žučnih puteva. Dakle, povišeni bilirubin može upućivati na čitav niz mogućih dijagnoza, te je za postavljanje točne dijagnoze potrebno uzeti detaljnu anamnezu i po potrebi provesti dodatne dijagnostičke postupke.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj mops skoro pa će imati 6 mjeseci. Za oprilike 2 mjeseca ja bih trebala početi raditi. Zamolila bih Vas za savjete kako mu pomoći da se navikne na moju odsutnost, te kako bi to uopće moglo utjecati na njega. Da, maza je! Hvala lijepa, Danijela O: Vašeg psića treba postepeno privikavati da ostaje sam kod kuće. Dobro je da o tome razmišljate već sada, jer svaki nagli prekid uobičajenog dnevnog ritma djeluje stresno na psa. Psi su životinje čopora i društvo im je iznimno važno. Vi za njega predstavljte grupu kojoj pripada, s odrastanjem će prihvatiti da ste "vođa čopora" i počet će se ponašati prema pravilima koje Vi odredite. Stoga bi bilo dobro da s psićem počnete uvježbavati osnovne vježbe poslušnosti, a pri tome koristite neki od priručnika za vlasnike pasa ili potražite pomoć profesionalnog dresera pasa. Kako biste ga navikli unaprijed na svoje izbivanje tijekom dana, psa počnite već sada svakodnevno ostavljati samog u stanu, a vrijeme izbivanja produžujte postepeno. Prije odlaska, psa izvedite u šetnju i poigrajte se s njim. U stanu mu ostavite neku zanimljivu igračku kojom će se zabaviti u Vašoj odsutnosti. Svaki put kada se vratite, nagradite psa nekom poslasticom za pse.Ukoliko morate izbivati duže vrijeme, razmislite o tome da netko ipak dođe u stan i pogleda kako se pas ponaša.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca zlatnog retrivera starog dva mjeseca koji stalno pije vodu. Npr. malo se poigra i odmah popije vodu, naravno odmah piški. Kako ga pokušavamo naučiti na piškenje na za to određenom mjestu, da li mu smijemo na večer uskratiti vodu, odnosno dati mu vodu u par navrata umjesto da mu je zdjelica sa vodom cijelo vrijeme dostupna? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Tamara O: S obzirom da štenad ima brži metabolizam nego odrasli psi, tako ih treba i češće hraniti i poželjno im je rasporediti dnevni unos hrane na tri do četiri obroka.  A samim time i potrebe za vodom dolaze u češćim intervalima.  Tim više, zaigrani štenci troše više energije i brže se, zbog same igre, umore pa su im i potrebe za vodom povećane. Sukladno navedenom, češće mokrenje u štenadi, također je normalna pojava. Niste naveli sa čime hranite Vašeg ljubimca, ali u svakom slučaju svježa voda u zdjelici trebala bi mu biti uvijek na raspolaganju. Smatra se da psi normalno dnevno popiju 20-40 ml vode na pola kilograma tjelesne težine, a sve što je iznad toga smatramo polidipsijom. Polidipsija, odnosno pojačana žeđ, manifestira se unosom većih količina vode od normalnog, što će rezultirati poliurijom (učestalim mokrenjem). Polidipsija i poliurija smatraju se ranim znacima određenih bolesti kao što su: zatajenje bubrega, diabetes mellitusa, piometra (gnojna upala maternice), bolesti jetre, hiperkalcemija ili problemi sa štitnom žlijezdom. Učestalo mokrenje može biti i jedan od simptoma infekcije mokraćnog sustava, uslijed čega se pojavljuje mala količina mokraće ili svega nekoliko kapi, neugodan miris urina, zamućena mokraća, bol prilikom mokrenja, krv u mokraći, suprapubična bol, a životinje često zauzimaju i karekterističan stav, koji je prouzrokovan bolnošću. Učenje pasa vršenju nužde vani je individualno. Neki psi steknu naviku nuždu obavljati van već sa 3-4 mjeseca (u fazi privikavanja zna se dogoditi da pokoji put nuždu obave i u stanu), dok neki psi tu naviku steknu u nešto starijoj dobi, od 5-6 mjeseci. Stoga, budite ustrajni u odgoju Vašeg šteneta i to čim više metodama nagrade, a manje kažnjavanjem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, ljubazno molim savjet, a radi se o sljedećem: imam curicu mopsa staru 3 godine, steriliziranu. Bila je prošlo ljeto malo debeljuškasta ali smo po savjetu veterinara i medicinske Hills prehrane r/d uspjeli reducirati težinu (s 12 na 10,5 kg ).  Potom smo nastavili s w/d. U posljednjih mjesec možda i malo više pasić se vuče po podu i odveli smo je na pregled. Ustanovljeno je pregledom mokraće da ima kristaliće u mjehuru. Po uputi veterinara w/d hranu miješamo sa konzervom s/d  ( 5 dana ). Pasić je prvi i drugi dan lijepo jeo, ali sad već dva dana nakon nekoliko sati poslije jela ( naročito navečer - zaspi i probudi se u neko doba noći ) i povrati. Jučer smo bili u šetnji i mislimo da je nehotice progutala kamen, no nismo 100% sigurni. Noćas se ponovo probudila oko 3 ujutro s glasnim " kruljenjem " u želučeku. Vodili smo je van obavila je sve što je trebala i zaspala. Ujutro smo joj dali umanjen obrok navedene mješavine hrane koju je pojela, zaspala, probudila se nakon sat vremena i opet malo bljucnula. Pitanje je da li je moguće da joj ne odgovara ova konzerva s/d hrane, budući je do sada r/d i w/d suhu hranu odlično podnosila?   Je li nužno ponovo kod veterinara ili imate kakav savjet? Zahvaljujem, s poštovanjem, JasnaO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život. Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje je prvenstveno uzrokovano iritacijom želuca tako da može uzrok tome biti i konzerva s/d hrane. No, kako ste spomenuli da sumnjate da je Vaša kujica možda u šetnji pojela kamen, stanje je ozbiljnije. Naime, simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti, jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala kao što su kamen, kesten, šiška od čempresa, razne loptice i plastične igračke, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (tenis loptica). Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Prvi znak je povraćanje, a ponekad se javlja proljev ili mekša stolica. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Možete za početak ponuditi Vašoj kujici medicinsku hranu za istu indikaciju od drugog proizvođača (Royal Canin Urinary). Ako se stanje kroz dan do dva ne normalizira, kujica bude potištena ili gubi apetit, svakako je odvedite veterinaru kako bi se napravio UZV ili RTG abdomena te po potrebi i druge pretrage.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li je normalno za štene labradora staro 2,5 mj da svaki dan štuca po par puta? Roberta O: Štucanje ili singultus je ponavljana kontrakcija ošita koja nije pod utjecajem volje, a praćena je zatvaranjem glasnica što dovodi do nastanka karakterističnog zvuka. Štucanje nastaje uslijed podražaja živaca ili moždanih centara koji kontroliraju dišnu muskulaturu, poglavito ošit. Štucavica ne predstavlja normalno stanje (ali nije po život opasno stanje), a može se javiti kao posljedica brzog gutanja hrane, prevruće hrane, upale pluća, poremećaja jednjaka i želuca, upale gušterače, kod poremećaja jetre i žučnog sustava, kao posljedica invazije crijevnim nametnicima... Velikom broju štucanja se može utvrditi uzrok, dok ogromna većina štucanja prođe, a da se uzrok nikada ne uspije utvrditi. Svakako bih Vam preporučila, ako to već nije učinjeno, da obavite čišćenje Vašeg psića od crijevnih nametnika (Banminth pasta, Verpanyl tablete, Pratel tablete, Prazinon tablete, Drontal Puppy suspenzija, Drontal tablete) te po potrebi ponovite to isto 14 dana nakon prethodnog čišćenja, a ako se niti nakon toga štucavica Vašeg psa ne smiri, posjetite svog veterinara kako bi obavio opći klinički pregled psa i eventualno utvrdio razlog štucavice.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 2 godine, unazad dva tjedna povremeno počne udisati zrak otežano, kao kod ljudi kad žele pročistiti nos. Pritom se cijeli ukoči, uključujući i čeljust. Kad mu se to događa, ispruži vrat i glavu gura prema naprijed. Dosta se glasno čuje kad se to događa. Imam osjećaj isto tako da gubi snagu u nogama, povremeno mu curi i nos. Normalnog je raspoloženja, normalno jede, stolica mu je normalna i normalno se igra. Jedino kaj puno spava, ali spavao je i prije toga puno.Hvala,TomislavO: Zbog kratke njuške u mopsa, specifičan je šum disanja pa ponekad i teže dišu te su skloni infekcijama dišnog sustava.Neki od dišnih problema koji se češće javljaju u pasa su:Strano tijelo u nosu - jedan je od većih problema, jer pas stalno njuška i hoda spuštene glave i to je jedan od razloga što u nos mogu ući razni predmeti od kojih je najučestaliji i najopasniji klasić divljeg ječma. Problem je u tome što pas nije u mogućnosti iskihati van klasić, zbog njegove građe tj. izdanaka. Ta strana nosa je začepljena, disanje i njušenje je otežano, a sve to skupa može dovesti do dublje infekcije pa i do sepse.Upala grkljana i dušnika - također od češćih bolesti dišnog sustava. Funkcija sluznica grkljana i dušnika je da uz ostale funkcije čisti udahnuti zrak. Kad se na njoj nakupi dovoljno nečistoće pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Upala se može proširiti i na pluća.Upala pluća - zapravo je nastavak upale grkljana i dušnika, ali bakterije i virusi mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Kod upale pluća se smanjuje površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi. Organizam iz tog razloga ne dobiva dovoljno kisika i ne otpušta sav ugljični dioksid, što nakon prekoračenja minimalnih potreba organizma dovodi do ugušenja. Upala se pluća najčešće javlja kod štenečaka, ali može biti i posljedica komplikacije nekih drugih bolesti. Disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Kako problemi sa disanjem Vašeg ljubimca traju već neko vrijeme, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će uzeti anmnezu od Vas, zatim napraviti opći klinički pregled i na kraju postaviti dijagnozu, te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju. Nemojte svome psu davati za piće prehladnu vodu, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupili smo francuskog bulldoga prije 6 mj. Sada je star 10 mj. Počeli smo ga hraniti Pedigree hranom za štence, no počeo je povraćati nakon svakog obroka. Otišli smo kod veterinara i diagnosticiran mu je kronični gastritis, bio je dva tjedna na dijeti, jeo samo kuhano meso i išao na terapiju. Poslije terapije i dijete malo mu je bilo bolje, hranili smo ga suhom hranom, Hill'som za štence, ali stanje mu nije bilo bolje i povraćao je svaki tjedan. Zatim smo prešli na K9, no stanje se nije mijenjalo. Sada ga hranimo isključivo kuhanom hranom i povraća samo sluz i sukrvicu, ne znamo više kome bi se obratili jer smo pokušali razne savjete drugih ljudi, ali stanje je isto. Što napraviti i kome se obratiti? Unaprijed hvala, HrvojeO: Iako se riječ gastritis koristi u svakidašnjem govoru, riječ je o jednoj od najnejasnije definiranih pojava u gastroenterologiji. Pod pojmom gastritisa u širem smislu podrazumijevamo sve upalne promjene sluznice želuca. Određivanje podskupina gastritisa, prema uzročniku ili prema vrsti upalnih promjena, uistinu je složeno i izmjene u definicijama su vrlo česte. Gastritis može biti akutni (erozivni) ili kronični (neerozivni), što ovisi o tome kada je nastao te o simptomima koji se pojavljuju u nekoj od podskupina. Često akutni gastritis nastaje zbog uzimanja nekvalitetne suhe hrane, disbalansa elektrolita, stresa, te zbog štetnih popratnih pojava nekih terapijskih sredstava. Erozivni gastritis uzrok je krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sustava, ali razlog njegova nastanka ipak često ostaje nerazjašnjen. Akutni gastritis uključuje sve upalne promjene sluznice želuca, kao što su akutne želučane erozije, erozivni gastritis te akutni hemoragični gastritis.Ponekad akutni erozivni gastritis ne uzrokuje nikakve simptome, ali najčešči su povračanje, gubitak apetita, te bol na pritisak u području želuca. Blago krvarenje zbog oštećenja sluznice u akutnom gastritisu primjećuje se kao promjena boje stolice u crnu (tzv. melena). Rjeđa su obilnija krvarenja kada dolazi do povraćanja krvi, pada tlaka i drugih simptoma hipovolemijskog šoka. Jedina pouzdana metoda dijagnosticiranja ove bolesti je pregled sluznice jednjaka, želuca i dvanaesnika posebnim uređajem (ezofagogastroduodenoskopija).Pri kroničnim upalnim promjenama sluznice želuca u sluznici se mogu pronači limfociti i plazma stanice. Promjene sluznica želuca mogu biti površne (supeficijalni gastritis), ali i teške, koje dovode gotovo do nestanka sluznice (atrofičnigastritis). Osnovna dijagnostička metoda za dokazivanje kroničnog gastritisa također je ezofagogastroduodenoskopija, te histeloška analiza sluznice želuca dobivene biopsijom.Često životinja nema gotovo nikakve simptome, dok se kod drugih pojavljuje povraćanje, gubitak apetita, bolovi u predjelu želuca i slabokrvnost, koja se prepoznaje po slabom podnošenju napora. Ponekad ove brojne simptome prati i gubitak težine. Kako je kronični gastritis prekanceroza (podobno tlo za razvoj raka), u krajnjim fazama bolesti mogu se zamijetiti i znakovi razvoja zločudnog tumora (raka), kao što su izrazit gubitak težine, trajna bol u području želuca, mučnina, povraćanje pa je iznimno važno značenje kroničnog gastritisa i njegovog liječenja.U dugotrajnom liječenju kroničnog gastritisa najvažnije je zaštititi želučanu sluznicu lijekovima te prilagođena prehrana. Nespecifične mjere su redovito uzimanje dnevnih obroka i izbjegavanje nadraživanja sluznice želuca (nekvalitetna suha hrana, previsoke ili preniske temperature hrane i vode i sl.). Savjetujem Vam da napravite kompletan pregled vašeg psa uključujući kompletnu pretragu krvne slike, RTG, ultrazvuk te gastroskopiju koju možete napraviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.Što se prehrane tiče, kuhano bijelo meso, kuhana riža sa sluzi dobar su izbor, no svakako Vam preporučujem da psu dajete medicinsku hranu namijenjenu gastrointestinalnim smetnjama kao što su "Intestinal" od Royal Canina, "i/d" od Hill´sa ili "Intestinal" od Eukanube, podijeljenu na više obroka tokom dana.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednu patuljastu šnaucericu. Htjela bih je pariti. Pomozite mi! Koliko trudnoća traje i kako tada postupati s njom, kako se brinuti o štencima i to. Unaprijed hvala! Maja O: Patuljaste pasmine ne bi se smjele pariti prije navršenih 15 mjeseci. Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi buduća trudnoća protekla u najboljem redu. Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje. Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju jako je važna pravilna prehrana i redoviti treninzi (da ne bude pretila), što će olakšati trudnoću i laktaciju.Kuje obično same biraju svog partnera, što znači da parenje sa mužjakom kojeg ste Vi odabrali ponekad nije izvedivo pa zahtjeva asistenciju vlasnika ili veterinara.Graviditet kod kuje traje 58-64 dana. U drugoj polovici graviditeta počinju značajne promjene i u ponašanju i u fizičkom izgledu kuje. Trbuh i mliječna žlijezda se znatno povećaju, a rastu i kujine potrebe za hranom.Otprilike 2-3 tjedna prije štenjenja, kuji bi energeteki trebalo ''pojačati'' ishranu,stoga se preporuča hraniti je hranom za štence sve do završetka dojenja. Ne bi bilo loše da je oko 45. dana odvedete na RTG, kako biste dobili informaciju koji je minimalni broj štenaca koje možete očekivati.Neposredno pred porod, kuja je nemirnija, traži si mirno mjesto gdje će se ošteniti, a neke čak i same nose mekše stvari na mjesto koje odaberu za svoje ''gnijezdo'', stoga je na Vama da joj osigurate miran i tihi kutak, koji nije na propuhu, kako bi u miru i bez dodatnog stresa provela tih nekoliko sati koliko može trajati štenjenje. Da je porod blizu, osim po ponašanju, prepoznat ćete po tome što će joj rektalna temperatura pasti za cijeli stupanj, a mliječna će se žlijezda naliti sa mlijekom. U ovoj je fazi dobro kuju izvesti van, da bi obavila svoje fiziološke potrebe, budući sam porod može trajati i nekoliko sati. Svaki štenac izlazi zajedno sa svojom posteljicom, koju obično,kao i pupčanu vrpcu,pregrize kuja, no kod neiskusnih kuja je u početku potrebna pomoć vlasnika (pustite je najprije da vidite li hoće li instinktivno sama znati što treba napraviti). Ukoliko porod prolazi bez komplikacija (tj. da je vremenski interval između izlaska dva štenca 10-30 minuta, da su trudovi podjednako učestali...), sve završava kroz nekoliko sati. Preporuča se neposredno po zvršetku porodu ponovo odvesti kuju na RTG, kako biste bili sigurni da su svi štenci izašli van.Nakon poroda, kuja će sama preuzeti brigu o štencima (polizati ih i njuškom pogurati prema sisama,kako bi posisali kolostrum) ili će (možda), ako joj je prvi porod, trebati Vašu pomoć - obrišete ih ručnikom i stavite u blizinu majke pa ukoliko sami ne nađu sise, namjestite ih za sisanje.Ukoliko kuja ima dovoljno mlijeka, štenci uglavnom sišu (jedu svaka 2-3 sata) do 4.ili 5. tjedna, kada im polako možete u jedan obrok ponuditi dehidrat i postepeno ih privikavati na suhu hranu.Štenci bi uz majku trebali ostati do 8. tjedna, a tada ih slobodno možete prepustiti ljubavi i brizi novih vlasnika.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu straru dvije godine i u zadnje vrijeme jede sitne kamenčiće na livadi, hranim ju s Eukanubom, dobiva VMP. Molim odgovor, da li još fali kojih vitamina? Zašto to radi? Sanja O: Labradori su pasmina koju karakterizira poždrljivost. Osim toga, izrazito su znatiželjni, žele sve isprobati, pa čak i ono što nije jestivo. Pojava neprirodnog apetita prema stvarima koje nisu hrana (a životinja ih unatoč tome pojede) naziva se allotriophagia. Ona se uglavnom javlja kao posljedica deficita minerala u hrani ili ih organizam dobiva dovoljno, ali ih ne može u potpunosti iskoristiti zbog određenih bolesti probavnih organa (katara želuca i crijeva ili invazije endoparazita).U svakom slučaju, pojedeni predmet predstavlja strano tijelo, koje može izazvati vrlo teške zdravstvene probleme. Budući se radi o stvarima koje su ugalvnom neprobavljive, životinja ih se nastoji osloboditi povraćanjem. Često je prisutna i izrazita bol u trbuhu (pogotovo ako se radi o oštrom predmetu koji je zapiknut u sluznicu želuca ili crijeva ili je čak došlo i do oštećenja sluznice), što se često manifestira depresijom, bolnim cvilenjem, nemirom, čestim mijenjanjem položaja i nastojanjem da si istezanjem prednjih šapa smanji pritisak na područje trbuha.Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom u kombinaciji sa RTG pretragom.Ukoliko se radi o relativno malim i oblim predmetima, može se desiti da ih životinja sa stolicom uspije izbaciti iz organizma. Međutim, uglavnom se ovakve situacije završavaju operacijom i kirurškim odstranjivanjem stranih tijela.Kod životinja koje su sklone pojesti nešto što nije hrana, bitna je prevencija i pravilan odgoj.Budući Vaša kujica jede superpremium hranu, koja je kompletno izbalansirana, a uz nju joj još dodajete i VMP (multivitaminski i mineralni dodatak prehrani), koji uz Eukanubu čak i nije potreban, mislim da se kod nje radi o ružnoj navici i znatiželji. Ona je mladi pas i takve se stvari odgojem (po potrebi i odgovarajućim kažnjavanjem) još uvijek mogu iskorijeniti. Osim toga, kad je šećete, držite je konstantno pod kontrolom i dovoljno blizu sebe, kako biste na vrijeme odreagirali ako pokuša progutati ili polizati nešto što ne bi smjela.Ukoliko se na ovaj način ništa ne promijeni, odvedite je na pregled kod veterinara, kako bi se isključili eventualni zdravstveni problemi, kao potencijalni uzrok nastranom apetitu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo njemačke doge, zvanog Max. Star je 2 godine i 2 mjeseca. Već mu se neko vrijeme kod zglobova pojavljuju nekakve kvrge. Čak i na kraju repa. Prvo smo mislili da su to žuljevi od ležanja, ustajanja i sl. Ove zime su mu još više narasle i pojavile se na svim nogama. Sada izgledaju kao kvrge od želatine. Nisu tvrde, kao da su ispunjene vodom. Ne čini mi se da ga bole jer ne šepa, ne diže noge i ne reagira kada mu se to dodiruje. Ružno izgleda. Da li se tu radi o nekakvoj upali zglobova? Od veterinara smo dobili nekakve vitamine i tablete VMP, proizvođač je Pfizer iz Poljske. Nisu mu pomogle. Možda se oteklina smanjila za nijansu, ali ništa značajno. Molim vas, pomozite! MartinaO: Prema onome što ste mi opisali, mislim da kod Vašeg psa nije u pitanju artritis jer se on uglavnom manifestira i bolnošću pri kretanju ili palpaciji, a može biti prisutno i šepanje. Naravno, tek bi Vam klinički pregled upotpunjen RTG pretragom, mogao dati točnu dijagnozu.Iako nije uobičajeno da se javlja na svim zglobovima, ono na što sam posumnjala kao mogući uzrok problema kod Vašeg psa su žuči (hygroma hydrops). Radi se o bezbolnim oteklinama koje nastaju zbog abnormalnog nakupljanja sinovijalne tekućine, kao rezultat dugotrajne traume tkiva (npr. ležanje na tvrdoj podlozi) iznad koštanih izbočina. Javljaju se uglavnom kod velikih i teških pasmina ili kod pasa koji dugotrajno leže (uglavnom kod pasa starije dobi, npr. nakon operacije).Žuči ne izazivaju hromost, nisu bolne i nemaju veće kliničko značenje, a smatraju se greškama u ljepoti. U početku su relativno male i mekane, fluktuiraju, a s vremenom narastu i postanu tvrđe. Uglavnom ih nalazimo na lakatnom zglobu, karpalnom i tarzalnom zglobu, kuku, skočnom zglobu, a kod izuzetno mršavih životinja i na prsnoj kosti.U liječenju je bitno spriječiti nove traume tkiva pa bi bilo potrebno omogućiti psu mekši ležaj.Kod manjih oteklina može se pokušati aspirirati sadržaj, a zatim postaviti bandažu kroz 2-3 tjedna, a kod većih i tvrđih može se pokušati postaviti dren, a zatim i bandažu. Kirurška ekscizija je kontraindicirana.Kod mlađih se životinja relativan uspjeh postiže davanjem vitamina D i kalcijevih preparata.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudlicu staru 16 godina i u zadnjih otprilike godinu i pol pojavio se povremen kašalj (npr. kada se pas uzbudi, kada je radostan, kada uzlazi uz stepenice i sl.). Zadnjih 1-2 mjeseca stanje se znatno pogoršalo i pas kašlje neprestano i izgubio je na kilaži. Veterinar mu je propisao neke inekcije (kako nam je šturo objasnio - samo da mu pojačaju imunitet) i primio je 4 takve inekcije, ali stanje se ništa nije poboljšalo. Kašalj je, kako bih ga opisala, hropteći, rijetko kad nešto i iskašlje. Željela bih bilo kakav lijek da mu dam, da mu bar olakšam to stanje, znam da je jako star. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala za odgovor, MerimaO: Prema svim simptomima koje ste naveli, mišljenja sam da Vaš pas ima problem sa srcem. To je problem koji svakako morate rješavati ambulantno tj. kod Vašeg veterinara jer se dijagnostika bolesti srca i pluća prvenstveno temelji na općem kliničkom pregledu, zatim RTG-snimkom, EKG pretragom, te ultrazvukom. Također, pretraga krvi i urina dati će uvid u stanje i funkcioniranje unutarnjih organa. Ovisno o lijekovima koji su preporučeni za Vašeg ljubimca, bitno je napomenuti kako im je potrebno oko 5 dana da postignu potpunu učinkovitost. Nakon otprilike dva tjedna trebalo bi napraviti kontrolu o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti javite se odmah svojem veterinaru. Spomenula bih kako je osobito bitno posvetiti pažnju i na prehranu te omogućiti umjerene aktivnosti Vašeg ljubimca. Postoje posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hill's Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Naravno, ukoliko sumnjate u dijagnozu, imate pravo potražiti mišljenje drugog vetrinara. Svakako bih napomenula da su nužne gore navedene pretrage da bi se postavila konačna dijagnoza te prognoza stanja.Više o bolestima srca pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. na linku: Problemi sa srcem

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rotvajlera starog 2 godine i panično se boji vode.Kako ga okupati?Sanja O: S obzirom da Vaš pas ima dvije godine moguće je da se kao štene, iz nekog razloga, preplašio vode odnosno kupanja. Tim više trebate biti pažljiviji i strpljiviji s njim, te ga postupno privikavati na kupanje. Možete, na primjer, pokušati najprije sa vlažnom spužvom (ne hladnom), smireno kao da ga mazite, prolaziti po dlaci. Pratite njegovu reakciju pa, ako se uplaši, prestanite te probajte ponoviti kasnije ili kroz par dana. Nastojte da to ne bude dok spava, jede ili slično, već kada je odmoran i raspoložen.Kasnije možete spužvu malo više namočiti pa tek kada se potpuno opusti i privikne na "novi osjećaj" pređite na kupanje sa šamponom. Prilikom kupanja treba paziti da voda ne ulazi u uši ljubimca, a to se postiže da voda teče što bliže koži i klizi niz dlaku, nakon toga se stavlja šampon u malim količinama i dobro umasira do stavaranja pjene. Slijedi ispiranje većom količinom vode, a možemo ponoviti još jednom šamponiranje, nakon čega psa osušimo ručnikom i puhalicom.Prije samog kupanja dobro je psa isčešljati čvrstom četkom, i to u suprotnom smjeru od rasta dlake, jer time izvlačimo mrtvu dlaku i vršimo "mikromasažu" kože iz koje će ubrzo narasti nova i zdrava dlaka. Inače, kupanje se preporuča samo kad je neizbježno, odnosno najviše jednom u mjesecu. Preporučila bih vam Dermilen šampon koji posjeduje dobru sposobnost čišćenja dlake i kože, a njegova masna komponenta štiti kožu od isušenja, ne skida masni film sa dlake koji većena šampona uništi, a koristi se i kod alergija kože osjetljivijih pasmina. Preporuča se psa šamponirati max. 3-4 puta godišnje, osim u "izuzetnim situacijama" (npr. ako se uvalja u nešto što će osim prljavštine, ostaviti i neugodan miris).

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U kući živimo ja, supruga, baka i imamo kujicu mješanku pekinezera (steriliziranu). Pas je ipak najprivrženiji meni i supruzi, ali moramo se odseliti u stan i zbog objektivnih razloga pas će ostati sam sa bakom u kući. Da li će pas dugo i koliko tugovati za nama, odnosno da li je preporučljivo da se povremeno (vikendom) dovodi do nas pa ga ponovo vraćati kući ili prekinuti svaki kontakt sa psom? Molim vas za odgovor! Damir O: Psi su društvena bića i vole život unutar čopora. Naši nas kućni ljubimci poistovjećuju sa svojim ''čoporom'', vrlo su nam privrženi, stoga će bilo koji oblik odvajanja - privremeni ili trajni - predstavljati stresnu situaciju, zbog koje će pas patiti.Neki psi odreagiraju promjenom u ponašanju (postaju depresivni i bezvoljni, više spavaju), a kod nekih je depresija toliko jaka da čak počnu odbijati hranu ili se ozbiljno razbole.Koliko će dugo psu trebati da se adaptira na novonastalu situaciju, teško je reći.Budući će Vaša kujica ostati sa jednom poznatom osobom, mislim da joj odvajanje neće biti toliko teško, kako bi, recimo, bilo da je ostavite potpunim strancima. Naravno da će biti tužna i da će Vas neko vrijeme tražiti, ali će se s vremenom priviknuti na činjenicu da više ne živite zajedno. Bitno je postepeno je privikavati na buduću situaciju, kako joj Vaš odlazak ne bi bio preveliki šok.Povremena druženja svakako su bolja varijanta nego potpuno prekidanje kontakta jer će, iako u manjoj mjeri, na taj način ipak i dalje dobivati Vašu ljubav i pažnju. Dakle, ako možete, uzmite je k sebi preko vikenda, a možete je koji put posjetiti i izvesti u šetnju i preko tjedna, kako bi se objektivna praznina unutar ''čopora'' što manje osjetila i negativno utjecala na Vašu ljubimicu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam zapadnoškotskog bijelog terijera starog 2,5 godina. Na prednjim nogama u području nadlaktice i dijela trbuha (gdje se spajaju nadlaktica i trbuh s unutarnje strane) došlo je do otpadanja dlake i na tom mjestu su se javile promjene na koži (izgleda kao ozeblina, tamno crvene prema crnoj boji). Na dodir pas ne reagira pa pretpostavljam da ga ne boli. Ista promjena se pojavila i na zadnjim nogama u predjelu butina, također s unutarnje strane, ali manjeg intenziteta (samo otpadanje dlake, koža je uobičajene boje). Psa kupam svakih cca 45 dana šamponom All Systems - Crisp coat. Hranim ga isključivo Eukanubom (Breed Nutrition - West Highland White Terrier) već duže vrijeme. Pas jede redovito, poboljšanja na dlaci su vidljiva. Protiv vanjskih nametnika  koristim Frontline pipete 2-10 kg, ali psa isključivo tretiram na leđnom dijelu vrata. Primjetio sam da je psu u zadnje vrijeme dlaka poprilično suha. Pas ne živi u stanu već ima svoju prostoriju u sklopu kuće i često je vani. Molim Vas da mi odgovorite o čemu se radi i na koji način to liječiti? Unaprijed srdačno zahvaljujem, HrvojeO: Tamnjenje kože ili hiperpigmentacija u pasa obično je posljedicom prekomjerne količine melanina u stanicama. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment. Feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin sintetiziraju specijalizirane stanice, melanociti, a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu a na poticaj melanotropnog hormona. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma) koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Ovo nastaje ili zbog povećanog broja melanocita ili povećane produkcije melanina i njegovog deponiranja u bazalnom epitelu. Ovo se događa ili sekundarno na upalu ili pak idiopatski (primarno). Jedan od uzroka ovakvoj promjeni navodi se atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazuha te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju. Umjesto blijedoružićaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Promjena boje kože može još biti uzrokom eritema i hemoragije. Eritem je obično sekundaran na infekciju, a hemoragija može nastati kao posljedica neke traume ili poremećaja zgrušavanja krvi. Za početak, kako biste mogli razlučiti da li se radi o eritemu ili hemoragiji: izvršite pritisak na promijenjeno mjesto. Ako mjesto pritiska pobijeli radi se o eritemu, a u suprotnom vjerojatno o hemoragiji u koži.Općenito rečeno, koža kućnih ljubimaca ima za funkciju prvenstveno zaštitu organizma, no ako je nepoželjni podražaj prejak ili predugo traje obrambeni mehanizmi popuštaju što se manifestira nekim od kliničkih znakova ili oštećenja kože. Oni mogu biti slijedeće: pruritus, promjena mirisa kože, kraste ili perut, gubitak dlake ili promjene u pigmentaciji kože. No sve navedeno sekundarni su znakovi (vrlo rijetko primarni) i vjerojatno su efekt odgovora kože na kroničnu upalu mnogobrojnih uzroka. Zbog toga, anamneza, simptomi i kompletan pregled su od izuzetne važnosti u postavljanju pravilne dijagnoze.Kako ste vjerojatno tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak istih kroz slijedećih desetak dana. Pratite eventualan svrbež, povećanje površine procesa, tamnjenje ili pak crvenilo i perutanje kože na tom mjestu. Ukoliko se stanje ne popravi svakako odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te poduzela odgovarajuća terapija. O bolestima kože u westija i njihovom liječnju pisala sam i na: Westi i kožni problemi.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, od jučer poslijepodne smo primjetili da nesto nije u redu s našim pekinezerom (star 7 mjeseci). Odbija hranu, povratio je ono što je pojeo, sjedi cijelo vrijeme pogrbljeno i boli ga na dodir trbuh, i to najviše u gornjem dijelu s desne strane. Nismo ga još odveli veterinaru, ali ako mu se stanje ne poboljša, svakako ćemo to i učiniti sutra ujutro, ali do tad možete li mi reći kako mu pomoći, može li mu kakva tableta iz ljudske upotrebe pomoći, tipa ''Nexium''? Aleksandar O: Svi simptomi koje ste naveli upućuju na problem kojeg svakako trebate riješiti ambulantno kod svog veterinara. Naime, odbijanje hrane prvi je znak da sa životinjom nešto nije u redu. Povraćanje je također simptom niza različitih oboljenja: prejedanje, nepodnošenje hrane, upala želuca (gastritis), paraziti, strana tijela, tumori, dilatacija želuca, problemi pokretljivosti, začep, upale trbušnih organa, bolesti bubrega i jetre, metaboličke i hormonalne bolesti, trovanja otrovima ili lijekovima. Akutna bol u abdomenu, praćena naglom i žestokom boli trbušne stijenke i ostalim simptomima i znacima, upućuje na oboljenje jednog ili više organa u abdomenu (akutna upala želuca i/ili crijeva, torzija želuca, maligni proces, ukliještena kila, upala gušterače, bubrežna kolika, zastoj mokraće, upala pluća, upala poplućnice, oboljenja kralježnice, akutna upala jetre, itd.). Također, postoje stanja koja u kratko vrijeme dovedu do upale potrbušnice i kliničke slike akutnog abdominalnog zbivanja, a lepeza mogućih uzroka je vrlo široka. Pritom je potrebno odrediti mjesto i vrstu patološkog procesa, no najvažnije je odrediti hitnost i potrebu eventualnog operacijskog postupka. Stoga je pažljivo uzeta anamneza (koju daje vlasnik životinje) i postavljanje ispravne dijagnoze neobično važno. U anamnezi se osobita pozornost obraća na karakter boli, nauzeju (mučnina), pojavu povraćanja, dijareju ili opstipaciju, groznicu ili povišenu temperaturu. Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Točan uzrok povraćanja može se utvrditi samo pregledom životinje i eventualnim dodatnim dijagnostičkim postupcima, a sukladno tome i određivanje adekvatne terapije.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca, manjeg je rasta, star 7 godina. Prije tri dana počeo je pokazivati simptome "obrnutog kihanja" (našla sam taj pojam na forumu kućnih ljubimaca, uglavnom, točno te simptome je počeo pokazivati). Pročitala sam da je to relativno bezopasno, i odlučila sam pričekati i vidjeti hoće li proći. Nakon tri dana se smanjilo to "obrnuto kihanje", ali je počeo kihati i počeo mu je curiti nos (prozirna vodica). Da li je to prehlada ili možda pokazatelj nečeg ozbiljnijeg? Preporučili su mi Ehinaceu, koju sam mu počela dodavati prehrani, također mu kapam nos 2x dnevno. Inače, nije pokazao promjenu u ponašanju, tj. živahan je, dobro jede, pije i spava, samo mu to kihanje smeta. Hvala Vam na pomoći, IvanaO: Iscjedak iz nosa može biti simptom različitih bolesti gornjih dišnih puteva (rinitisa, sinusitisa) ili se može javiti kao posljedica inhalacione alergije. Osim toga, može biti i popratni simptom nekih drugih, najčešće virusnih bolesti.O kihanju je već ranije pisala kolegica Mlinar-Gruja, dr.vet.med. i njen odgovor možete pročitati ovdje:Kihanje .''Obrnuto kihanje'' je naziv za pojavu u kojoj istovremeno dolazi do suženja dušnika i ubrzanog udisanja zraka, uz pojavu karakterističnog zvuka koji nalikuje na hrkanje ili davljenje.Uzroci ovog oblika disanja su nepoznati, iako se smatra da se češće javljaju u stresnim situacijama, kao posljedica iritacije inhalacionim alergenima ili su popratna pojava u situacijama kad je pas izrazito ekscitiran. Sama pojava može trajati nekoliko sekundi, a zatim spontano prolazi. Uglavnom se češće javlja kod manjih pasmina. Ukoliko se ovo stanje povremeno javlja, nije zabrinjavajuće.Iako ste samoinicijativno započeli sa terapijom, nisam shvatila je li imala efekta ili ne, stoga bih Vam savjetovala da vašeg ljubimca ipak odvedete kod veterinara na pregled jer će se jedino na taj način moći utvrditi radili se kod njega o ''obrnutom kihanju'', problemima sa srcem ili nekoj trećoj bolesti koja ipak može zahtijevati stručno liječenje.