Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako se nasljeđuje boja dlake kod psa. Bila bih vam jako zahvalna ako biste mi nešto o tomu napisali. Hvala, Iva O: Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju, koja kaže kako se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a predaju se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku. Mendelove stanične čestice ili jedinice nasljeđivanja Johannsen naziva genima (1909.), a od tuda potječe i naziv genetika (Bateson) za znanost o nasljeđivanju. Mendel je u svojim istraživanjima došao do tri važna zaključka: nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke prenose nepromjenjeni, zatim, potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja, te jedinka - potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali je može prenijeti na slijedeću generaciju.Osnova za život leži u vrlo velikoj molekuli nazvanoj deoksiribonukleinska kiselina (DNK). DNK je genetički materijal kod svih organizama a kod nekih virusa može biti i RNA. RNA (ribonukleinska kiselina) je srodna DNK. Kromosomi su nukleoproteinske strukture u jezgrama stanica, koje sadrže molekulu DNA. Pojam se često koristi kao sinonim za molekulu DNA.Kada životinja proizvede spolnu stanicu (jajašce ili spermij - gamete) stanice prolaze posebnu podijelu te su u konačnici sa samo jednom kopijom svakog kromosoma. Kada se spoje spermij i jajna stanica, stvorena je nova stanica koja ima ponovno 2 kromosoma u jezgri.Za nasljeđivanje boje dlake u pasa odgovorna su 2 lokusa (mjesto na kromosomu gdje se nalazi određeni gen): B za boju (B-crno; b-smeđe) i lokus I (inhibitor) čiji dominantni alel (različiti oblici gena za jedno svojstvo) inhibira ekspresiju na B lokusu te je bez obzira na genotip B lokusa, boja dlake npr. bijela. Jedan oblik svake osobine pokazao se tri puta češći od drugog u svim generacijama nakon prve. Takav oblik Mendel je nazvao dominantnim (npr. B) dok je manje česti oblik nazvao recesivnim (npr. b).Postoji nekoliko načina na koji međusobno djeluju aleli. U primjeru gore navedenome, imali smo dva alela, jedan za crni i jedan za smeđi pigment. Ako potomak ima dvije kopije crne biti će crne boje; ako ima jednu kopiju smeđeg pigmenta i jednu crnog (dominantni) biti će crne boje. Ako ima dvije kopije smeđeg pigmenta biti će smeđe boje. U ovom slučaju crni pigment je dominantan prema smeđem, odnosno smeđi je recesivan prema crnom.Prava dominantnost govori o tome da se pas s jednim dominantnim crnim i jednim smeđim pigmentom ne može vanjski razlikovati od psa sa dva dominantna crna gena. Dakle, što se događa kada se pare dva psa crne boje? Pod pretpostavkom da oba roditelja imaju dva dominantna gena za crnu boju, svi štenci će biti crne boje. Zatim, moguć je slučaj npr. da je mužjak s dva dominantna crna gena, a ženka ima jedan recesivan gen za smeđu (ili obrnuto). U tom slučaju, ženka može proizvesti ili crne ili smeđe gamete, što daje vjerojatnost od 50% da će štenci biti potpuno crni i 50% vjerojatnosti da će biti crni ali nose i gen za smeđu boju. Svi štenci čine se crne boje. Zatim, ako pretpostavimo da oba roditelja nose recesivni gen za smeđu boju dobiva se 25% vjerojatnosti da će štenci biti potpuno crni, 50% crni koje nose gen za smeđu boju i 25% vjerojatnosti da će štenci biti smeđe boje.Treba napomenuti kako nema miješanja gena, oni ostaju intaktni kroz različite kombinacije i generacije. Ovo znači da će crna boja ostati crna, bez obzira koliko je bila parena sa smeđom bojom. Ovo, a ne odnos dominantan-recesivan je bit Mendelove genetike.No postoje i pasminske specifičnosti s obzirom na gene i nasljeđivanje. Npr. ponekad se u leglu, između crnih i smeđih dobermana, javi pokoji bijeli primjerak. Neki smatraju kako je to zapravo gen koji samo prikriva onu boju koje bi pas inače bio.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene Yorkshire terijera koje je imalo ozljedu na leđima; dlaka je obrijana kako bi se sanirala rana. Nakon zarastanja rane, na tom i okolnom obrijanom području raste bijela dlaka! Da li je to normalno; zar dlaka ne bi trebala biti crna, tj. plava?Hvala, Nataša O:  Boja dlake pasa ovisi o više čimbenika. To su pigmenti porijeklom iz krvnih stanica (oksihemoglobin), žuti pigmenti koji se unose hranom (karotenoidi), te u najvećoj mjeri o količini smeđeg pigmenta - melanina. Svaka dlaka izrasta iz korjena, a dubina korijena dlake varira ovisno o veličini dlake te može biti u drugom sloju kože dermisu ili u potkožju. Korijen dlake je proširen na donjem dijelu kao luk (bulbus), a na njemu se nalazi udubljenje (papilla) što je mjesto gdje ulazi vezivno tkivo dermisa i krvne žile koje služe prehrani dlake.Oštećenjem kože ili dubljih struktura dolazi do poremećaja u prehrani dlake. Gubitak pigmenta na ožiljnom tkivu posljedica je takvih promjena. Oporavak ovisi o veličini defekta.Preporučam Vam da psu uvedete u prehranu prah ili tablete morskih algi koje će povoljno utjecati na intenzitet pigmenta. U ponudi Pet centra su "Algolith (Beaphar) i "Morske alge" (Canina).Kako je aminokiselina tirozin vrlo važna u stvaranju melanina, preporučam Vam i da psu ponudite superpremium program Royal canin iz linije Veterinary, jer je upravo taj program obogaćen tirozinom.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas savjet  za ponašanje moje stalno gladne labrador reriverice (1,5 god). Naravno, ne dajem joj više od preporučenog i pazim jako na njenu kilažu, ali njoj je očito svejedno. Kada idemo u šetnju i kada je pustim s lanca odmah ode kod obližnjih zgrada da potraži ostatke što su ljudi bacili. Inače sluša kada je zovnem, ali kada je hrana u pitanju, nema šanse. Čak i kada treniramo i ja još imam poslastice uz sebe, zaintaresirana je za to možda kojih 4 min i onda opet zbriše tražiti ostatke. Mislim, obično treniramo u dvorištu, ali kada smo u šetnji moram je učiti da kad je puštena uvijek dođe meni i zato imam uvijek puni džep keksića, no nju ne zanimaju keksići (ali kada smo u dvorištu, keksi su glavna zanimacija). A najgore je što se uopće više ne želi igrati sa psima. Kada odemo napokon u šetnju, sretnemo psa s kojim si je ona dobra, pustimo ih na obližnjoj livadi da se istrče, igraju se kojih 5 minuta i onda moja kuja otrči na mjesto gdje je nanjušila hranu i igra je gotova. Obično sam je, kada to napravi, kažnjavala mirnim ležanjem uz mene, ali ne pomaže previše. Kada joj dopustim da se digne i ode igrati, igra opet traje 3 minute i ona ode jesti. Dajem joj jesti dva sata prije prve šetnje i dva sata poslije druge šetnje, ali čini se da joj nije dovoljno. Dajem joj svega 300 g hrane dnevno, ali ne smijem više jer je sklona debljanju zbog sterilizacije ali i zbog pasmine. Znam da imaju jako veliki apetit, ali kod ostalih labradora nisam primjetila da im je više do hrane nego do igre. I za kraj, hrane koje su napravljene za normalno aktivne pse (maintance) kolika je ta normalna aktivnost? Obračam se vama jer jedino mi vi date koristan savjet, a sad mi je i više nego potreban. Unaprijed hvala!O: Nakon sterilizacije i kastracije kod mnogih kućnih ljubimaca aktivira se jaki apetit, koji mi kao vlasnici moramo držati pod kontrolom da tjelesna težina ne pređe neke uobičajene granice.Pod normalnom aktivnosti psa smatra se dnevno šetanje i igranje u periodu od 1,5 - 2 sata; preporuka bi bila da se psa izvodi više puta dnevno, kako ne bi došlo do zadržavanja mokraće (upala donjih mokraćnih puteva) i stolice (slabo pražnjenje analnih vrećica). Također bih preporučila novu hranu od Royal Canina: Satiety Support-weight management, koja je kompletna hrana za odrasle pse s indikacijom prekomjerne težine, odnosna hrana bogata vlaknima koja daju osjećaj sitosti u probavnom sistemu, te ujedno smanjuje apetit našeg ljubimca.Ipak bih preporučila i da posjetite veterinara s ciljem da se provjeri zdravstveno stanje, odnosno isključi mogućnost šećerne bolesti, smanjene funkcije štitnjače i još nekih bolesti kod kojih se javlja neumjereno povečan apetit.

Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa koji je star nešto više od godinu i pol, od prije dva dana počeo je slabije jesti i kada mu pipnem njuškicu suha je a uši su mu vrele. Pretpostavljam da ima povišenu temperaturu jer nije uobičajno živahan, klonuo je i dosta spava, što je neobično za njega. Odvest ću ga naravno veterinaru, ali želim znati kako se skida temperatura kod pasa, jer moram nekako reagirati pošto se kod veterinara poprilično čeka, pa da reagiram dok dođemo na zakazani termin. Unaprijed hvala. Srdačan pozdrav, Selma Temperatura kod psa - općenito O: Zdravlje psa se ne prosuđuje isključivo prema vlažnosti njuškice, ali prema ostalim simptomima koje ste naveli (klonulost, gubitak apetita..) naslućuje se da je zdravlje Vašeg psa narušeno. Svakako što hitnije posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda i ev. drugih pretraga odrediti potrebnu terapiju. Koja je normalna temperatura kod pasa? Fiziološka rektalna temperatura kod odraslog psa je 37,5-39°C, a kod šteneta 37,5-39,5°C. Kako psu izmjeriti temperaturu? Temperaturu kod pasa mjerimo u rektumu. Takav je način mjerenja temperature najjednostavniji i najpouzdaniji. Vrh termometra je potrebno namazati vazelinom, sapunom ili termometar jednostavno navlažiti vodom, pa ga zatim treba lagano gurnuti u rektum, malim životinjama toliko da rezervoar sa živom bude u crijevima. Koliko dugo treba mjeriti temperaturu kod pasa? Mjeriti je potrebno najmanje 5 minuta. Nakon upotrebe termometar je potrebno očistiti i stresti, a u slučaju da se posumnja na zaraznu bolest, potrebno je termometar i dezinficirati. Regulacija topline, krvotok i disanje međusobno su usko povezani, pa se tako i mijenjaju ovisno jedan o drugom u fiziološkim i patološkim uvjetima. Povišenu temperaturu u pravilu prati frekventnije bilo i disanje. Koliko često treba mjeriti temperaturu kod pasa? Temperaturu kod bolesne životinje je potrebno mjeriti 2 puta dnevno (ujutro i poslijepodne), a ako to nije moguće onda je potrebno izmjeriti jedan puta na dan, i to je najbolje napraviti poslijepodne, a poželjno je da životinja prije mjerenja temperature miruje barem sat vremena. Također se preporučuje da prije mjerenja temperature životinja ne jede niti ne pije. Dodatne informacije i izvori o temperaturi kod pasa Sluznica nosa kod zdravih životinja uvijek je umjereno vlažna i sjajna. Suhe sluznice su bez sjaja dok se odviše vlažne cakle pa se kaže za njih da su "staklaste".   Vlažnost sluznica je umanjena kada organizam izgubi veću količinu tekućine tj. kada dehidrira, naročito kod oboljenja koja prate visoke groznice. Napadno vlažne sluznice staklastog sjaja prate hidremična stanja, te se javljaju kod anemije i kaheksije. Kod nas u Pet centrima (u ljekarnama) možete nabaviti male veterinarske toplomjere koji služe za mjerenje temperature kod pasa i mačaka i na gore opisan način možete sami izmjeriti temperaturu kod Vašeg psa. Pročitajte više o povišenoj temperaturi kod pasa i niskoj temperaturi. Još informacija o temperaturi kod pasa pronađite ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 10 godina, koji u zadnje vrijeme teško ustaje na zadnje noge i ima strah od stepenica. Znam da se radi o dosta čestom problemu kod starijih pasa. Mene zanima koja je najbolja hrana i koje druge preparate upotrebljavati kako bi se psu pomoglo i starost mu se učinila podnošljivom. Hvala, Hrvoje O: O dodacima prehrani kod problema lokomotornog sustava pisala je kolegica dr. Balantin ovdje. Općenito se može reći kako terapija bolesti koštano-zglobnog sustava u pasa uključuje kontrolu tjelesne težine, umjerene šetnje i trčanje na mekoj podlozi, tople obloge na problematičnim područjima, lijekove potiv bolova i upale (Rimadyl protiv bolova), dodavanje glikozaminoglikana (Caniviton forte, Petvital GAG tablete ili prašak) za prevenciju i izgradnju propale hrskavice u zglobovima. Prognoza je promjenljiva i ovisi o lokaciji i stupnju patoloških promjena.Kako je kolegica spomenula različite dodatke prehrani koji bitno olakšavaju ovakva stanja i utječu na kvalitetu života pasa, spomenuti ću i programe medicinske hrane renomiranih proizvođača kod takvih indikacija:- Hill's Prescription Diet "j/d" hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje sprječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. - Royal Canin Veterinary Diet "Mobility support" i "Mobility special large dog" za pse kojima je tjelesna masa preko 25 kg. Indikacija za njenu upotrebu je pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale te sadrži umjerenu koncentraciju energije koja pomaže u prevenciji debljanja. - Eukanuba Veterinary Diets, program "Joint Mobility" predstavlja potpunu hranu za pse koja pomaže u kontroli tjelesne težine s ciljem smanjenja opterećenja zglobova, te sadrži posebne sastojke koji pomažu zdravlju zglobova (glukozamin i hondroitin sulfat), boljem imunitetu, zdravlju probavnog sustava, boljoj kvaliteti kože i dlake, te dnevnoj higijeni zuba i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi.Preporučila bih Vam veterinarski pregled kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje Vašeg ljubimca, temeljem čega će se moći preciznije odabrati najpogodniji preparat i hrana.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam stene NLT-a staro 7 mjeseci i primjetio sam dosta sijedih dlaka, najviše na leđima šteneta. Što je u pitanju? Hranim ga kvalitetnom hranom s vit. dodacima? Hvala, Dragan O: Njemački lovni terijer je njemačka pasmina koja je nastala križanjem različitih engleskih kratkodlakih i oštrodlakih terijera. Pas koji je srčan, oštar, marljiv i ustrajan, vitalan, pun temperamenta, pouzdan, druželjubiv i vodljiv, pretežno je lovni radni pas a lovci ga zbog njegove svestrane upotrebljivosti koriste osobito za rad pod zemljom i na tragu. Njemački lovni terijer može se prilagoditi životu u gradu ukoliko mu se omogući dovoljno kretanja i izlazaka u prirodu, jer bi u protivnom mogao postati agresivan. Ovi psi prikladni su za ljude koji su već imali neka iskustva sa psima jer su prilično tvrdoglavi psi. Njemački lovni terijer ima samo jednog gospodara kojeg će slušati.Robustan je i otporan pas, visine oko 40 cm i težine 9-10 kg (ženke 7,5 do 8,5 kg). Dlaka u njemačkog lovnog terijera je ravna, oštra ili čvrsta, gusta i tvrda. Osnovna boja je crna, tamno smeđa, melirana sa crvenožutim oštro ograničenim oznakama iznad očiju, na njušci i prsima, na nogama i na stražnjici. Svjetla i tamna maska su dopuštene. Svjetla i tamna mjesta ravnomjerno raspoređena po tijelu su dozvoljena u standardu, kao i malo bjeline na prsima.Ponekad naši ljubimci pod utjecajem stresa reagiraju tako da gube dlaku u velikim količinama, a kod dugotrajnog djelovanja čimbenika stresa (loše držanje, loša hrana, preagresivna dresura, automobilska nezgoda i sl.) može dovesti do toga da dlaka gubi svoju boju i intezitet, dlaka doslovce "posijedi" u kratkom razdoblju. Moguće su i nasljedne greške (uvjetovano genetikom), polja bijele dlake na područjima tijela koje standard te pasmine ne dozvoljava a kod pasa koji su u linjanju, vrhovi znaju biti sivkasti, kao posljedica gubljenja pigmenta.U tom slučaju preporuka je da u hranu kojom hranite svoje štene dodate neki od preparata kao što su Algolith od Beaphara ili brašno morskih algi od Canine; oba preparata poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i šapa, vraćaju sjaj i čvrstoću dlake (napomena: ovi preparati neće "napraviti crnog psa od bijelog", oni samo pomažu organizmu i dlaci da što bolje ispolje boju dlaku koja je genetski određena). Preparate treba uzimati barem nekoliko mjeseci za ispoljavanje učinka.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kuju koja je oštenila 9 štenaca od kojih je 7 pomrlo u roku par dana. Da li je moguće da je uzrok neka bakterija kojom ih je zarazila majka i kako ženku liječiti prije idućeg legla? Hvala, Renata O: Porod je zapravo fiziološki završetak graviditeta, kada je plod zreo i sposoban za samostalni život. Sam porod sastoji se od tri faze: 1. stadij otvaranja; 2. stadij istiskivanja ploda; 3. faza poslije poroda ili stadij istiskivanja posteljice. U trećoj fazi, osim istiskivanja posteljice, izlaze i lohije (ostaci posteljice, plodnih voda, dlake, mekonija...). Upalne promjene koje uzrokuju uginuća plodova su mogle nastati i ranije, prije same oplodnje.Upala sluznice muškog spolovila, ako se ne liječi, može uzrokovati infekciju kuje prilikom parenja te posljedično tome može doći do septikemije mladunčadi.Nakon rođenja, općenito se može reći da su prvi dani za mladunčad jako kritični, jer dolazi do promjena s obzirom na disanje, probavu, cirkulaciju i druge organe koji su vezani na početak samostalnog života mladunčeta. Na zdravlje, opću kondiciju i vitalnost mladunčadi mogu djelovati mnogi čimbenici:1. Nasljedni čimbenici - mogu uzrokovati različite razvojne anomalije. Kod nasljednih bolesti mladunče je sposobno živjeti, ali prije ili kasnije oboli od određene bolesti.2. Organske i nezarazne bolesti, kao npr:- krvarenje iz pupka ako pupak npr. režemo oštrim nožem (može biti vensko i arterijsko)- prividna smrt mladunčadi zbog gušenja- retencija mekonija - nastaje ako u prvim satima poslije rođenja ne dolazi do pražnjenja crijevnog sadržaja. Uzrok tome može biti nedostatak mljeziva koje djeluje laksativno i mladunčeva slaba vitalnost, pa je crijevna peristaltika slaba- proljev sisančadi- avitaminoze kod novorođenih životinja - nastale su još za vrijeme intrauterinog života- itd.3. Prehrana, držanje i briga o gravidnoj životinji također utječe na zdravlje mladunčadi nakon rođenja4. Nepovoljni utjecaji rađanja - ako plod prilikom teškog poroda ostane duže u genitalnim organima, često se javljaju smetnje u disanju i cirkulaciji5. Infekcije mladunčadi - kako mladunčad nema dovoljno razvijen obrambeni mehanizam, sklonija je infekcijama nego odrasle jedinke. Kod mesoždera protutijela prolaze preko placente s majke na plod, a osim toga, mladunčad prima protutijela i kolostrumom. Količina i vrijednost protutijela u kolostrumu ovise o imunološkom stanju majke. Mladunče treba što ranije nakon poroda posisati kolostrum, jer je resorpcija globulina u crijevu ograničena vremenski.Uginulu mladunčad ste trebali odnijeti na Veterinarski fakultet na Zavod za patologiju, kako bi patolog utvrdio točan uzrok uginuća, što bi vjerojatno omogućilo izbjegavanje istog uzroka prilikom sljedećeg porođaja kujice.

Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam čistokrvnu pudlu staru 4 i pol mjeseca. Ima 2 kg, te vrlo malo jede. Da li je to normalna težina za nju te koliko će otprilike narasti? Hvala, Sanela Porijeklo i uloga pudlice O: Pudla je pasmina koja prema nekim izvorima potječe iz Njemačke, iako se danas svrstava u francuske pse. U povijesti su ovi psi korišteni kao aporteri u lovu na vodenu perad, a zbog izvrsnog njuha i u traženju tartufa. Danas se uglavnom koriste za pratnju. U povijesti su zbog svog temperamenta korišteni i u cirkusima. Vrste pudlica Pudlice su psi koje se prema veličini mogu poodijeliti u nekoliko osnovnih kategorija: 1. toy pudla (visine do 25 cm i težine 3-4 kg)2. mini pudla (visine 25-35 (38) cm i težine oko 8 kg) 3. srednja pudla (visine 35-45 cm i težine oko 12 kg) 4. velika ili kraljevska pudla (visine 45-58 (60) cm i težine do 32 kg)   Unatoč razlikama u veličini, za pudle je specifično ponosno držanje, te četvrtasta i skladna građa tijela, koje je prekriveno gustom, kovrčavom dlakom. Najčešće dolaze kao crni, bijeli, srebrni, smeđi ili apricot (boje marelice). Dlaka Iako se psi ove pasmine u pravilu ne linjaju, dlaka se obavezno mora redovito četkati, češljati i šišati (za izložbene pse karakteristične su specifične frizure), jer u protivnom naraste i vrlo se brzo zapetlja, što daje neuredan izgled, ali može rezultirati i problemima s kožom. Ukoliko nemate dovoljno vremena, razmislite o odabiru ove pasmine. Pročitajte više o njezi dlake pudlice. Karakter pudlice Ovi su psi izrazito inteligentni, veseli i razigrani, rado uče specijalne vještine, stoga su dobri za agility. Kao izrazito aktivnim psima, potrebno im je mnogo kretanja i igre, što je suprotno zabludi da se radi o kućnim psima. Njihov odgoj nije zahtjevan, jer rado uče i lako pamte, iako zbog izražene emotivnosti ne trpe grubosti. Propusti u odgoju mogu rezultirati stvaranjem isfrustriranog i nervoznog psa, koji će svoje mane podjednako ispoljavati i prema ljudima, ali i prema ostalim psima. Odlični su u odnosu s djecom, žele konstantno biti u blizini vlasnika i neprestano traže njegovu pažnju.   Zbog izrazite povezanosti s vlasnikom, ovi psi nesebično vraćaju svu ljubav i trud koji im se daju. Upravo zato, ali i zbog relativno dugog životnog vijeka (prosječno žive 16-17 godina), pudle su jedna od omiljenijih pasmina. Težina pasa - osnovne informacije Iz Vašeg pitanja nisam ''otkrila'' imate li mini ili srednju pudlu, no pod pretpostavkom da imate mini pudlu, za njenu bi dob ova težina bila normalna. Na žalost, nisam Vam u mogućnosti konkretnije pomoći, jer mi niste naveli dovoljno podataka. Mogu Vas jedino uputiti da sami izvršite "pregled" (ukoliko se ne mogu napipati rebra - pas je pretio; ukoliko se rebra normalno palpiraju, a struk je izražen - pas je normalne težine; ukoliko su sve koštane izbočine: rebra, zglobovi, kralježnica ili kosti glave jako izraženi, a trbuh usukan - pas je premršav) ili da psa odvedete na pregled kod veterinara. Osim toga, kako mi niste naveli čime ga hranite ni koliko pas dnevno jede, ne znam je li indicirano poticati apetit vitaminima (ako jede neku od superpremium hrana, nema mu potrebe ništa dodavati); radi li se zaista o inapetenci; je li tome razlog neka bolest ili je u pitanju samo izbirljivost (manje pasmine sklone su tome da postanu izbirljive). Mogu Vam preporučiti da pokušate promijeniti okus hrane (čak i proizvođača), a ukoliko pas i dalje ne bude normalno jeo i normalno napredovao, odvedite ga kod veterinara da se napravi konkretan pregled i utvrdi što je tome uzrok.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kod bake na selu živi mali crni križanac španijela, izgleda poput poljskog španijela. Prije godinu dana počeo je imati probleme s ušima (mislim da je riječ o srednjem uhu) odnosno mahao je glavom i naginjao je na stranu (vjerojatno na uho koje ga boli). Veterinar ga je pregledao i dao otopinu koja se ulijeva u unutrašnjost uha. Nakon te otopine prestao je mahati glavom, no nakon 4 mjeseca upala se vratila i počeli su isti simptomi. Veterinar je ponovno došao, dao injekcije, lijekove, ali pomaka nema. Kod njih tamo nema nekih pravih ordinacija gdje bi se mogao napraviti kompletan pregled uha. Postoji li možda kakva otopina kod vas koja bi mu mogla barem malo pomoći i znate li otprilike o čemu se radi? Pas je star 4 godine i prije nije imao nikakvih problema. Normalno se ponaša, jede, igra se, laje, ali ga uši užasno muče. Svaki savjet je dobrodošao. Unaprijed hvala na pomoći!O: Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Problemi s ušima češće se javljaju u pasa čije su uši spuštene i bogato obrasle dlakom. Razlog tome je nedovoljno zračenje ovog područja, duže zadržavanje vlage i time razvoja uvjeta pogodnih za razvoj mikroorganizama. Upale uha po tijeku mogu biti akutne i kronične, a tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.U slučajevima da je upala zahvatila srednje ili unutrašnje uho provode se i dodatne pretrage. Kapi za uho djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala, kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta (per os) ili injekcijama. Međutim, bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, prikriti privremeno pravo stanje, te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.U ponudi ljekarni Pet centra je "Otifree" otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Međutim, preparat možete koristiti tek nakon pregleda uha kojim će veterinar isključiti eventualna oštećenja bubnjića i istovremeno provesti ciljanu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pudlicu staru 6 godina, prije možda godinu dana primjetila sam joj krastu na repu. Čini mi se da je sve veća. Dvoumila sam se trebam li je skinuti ili ne? Hvala,Andela O: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. S obzirom na uzrok, ozljede mogu biti mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske. U užem smislu, ozljeda je oštećenje nastalo djelovanjem mehaničke sile. Sve ozljede mehaničke etiologije dijelimo na zatvorene i otvorene rane. Otvorene rane predstavljaju prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a dijele se prema vanjskom izgledu i uzroku na: ubodne rane (vulnus punctum ili ictum), posjekotine (vulnus scisum), razderotine (vulnus laceratum), razderotine i nagnječenja (vulnus lacerocontusum), ugrizne rane (vulnus morsum), nagnječenja (vulnus contusum ili cesifacta - tupi udarac), strijelne rane (vulnus sclopetarium, vulnus explosivum).Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koji su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. Poželjnija je regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Koža i sluznica imaju veliku moc regeneracije epitelizacijom. Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.Rane zaraštavaju na nekoliko načina: primarno (cikatrisatio per primam intentionem), sekundarno (cikatrisatio per secundam) i zaraštavanje pod krastom (cikatrisatio sub crustam). O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela...Dakle, koji su početni procesi koji su mogli dovesti do komplikacija zaraštavanja ozljede na repu Vaše kujice? Kod pasa je vrlo cest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kronicnom obliku. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti (lupus, pemphigus). Na kraju, spomenut ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasicenih masnih kiselina, disbalansa nekih minerala, nedostatka vitamina. Tvorbe na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. One mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Sve navedeno može biti proces od kojeg je ishodila komplikacija stanja (stalni odgovor organizma na neki iritans pa rana nikako ne zaraštava). Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedece kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi; kancerogene (mogu biti maligne) ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Osim navedenoga, na repu u pasa se spominje još i hiperplazija tzv. lojne ili masne žlijeze. Naime, psi imaju lojnu žlijezdu na gornjem dijelu repa blizu njegove baze. Povećanje njezinog obujma najčešća je u nekastriranih mužjaka te u onih pasa koji boluju od smanjene funkcije štitnjače (hipotireoidizam). Vrlo često je na tom mjestu na repu vidljiva masna koža i dlaka, gubitak dlake, kraste te hiperpigmentacija same žlijezde ali i njene okoline. Problem se rješava liječenjem postojećeg procesa ili po potrebi i kirurškim odstranjivanjem.Sve što sam nabrojala moglo je izazvati promjene kao u Vaše kujice, prema tome dijagnostika u tom slucaju je ključna. S obzirom da se tvorba počela povećavati, preporučam Vam da posjetite Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi se utvrdio uzrok te započelo s eventualnom terapijom. Naime, stvaranje krasta je sasvim normalan proces kao i kod ljudi. Kod normalnog zaraštavanja rana, ispod kraste procesima epitelizacije nastaje nova koža koja je za vrijeme stvaranja zaštićena krastom, ali godina dana je izuzetno dugo vremena, a da se oštećenje nije saniralo. Nije nužno da se posljedice po zdravlje vide odmah, no prekinut kontinuitet kože uvijek predstavlja potencijalnu opasnost za širenje infekta (bakterija prvenstveno) i to na kralješničku moždinu koja je zbog svoje blizine površini najizloženija infekciji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, mam maltezericu staru 15 mjeseci, i dosta je osjetljivog zdravlja. Do sada smo imali velikih problema sa upalom ušiju, česte terapije, no sad je to sanirano. Pri zadnjem pregledu veterinara, konstatiro je da ima problema sa želucem, rekao je da ima gastriis i da joj promijenim hranu. Tih zadnjih par dana prije pregleda se dogodilo nekoliko puta da je povratila žućkastu tekućinu. Do tada je jela Royal Canin, a sada smo prešli na Hill'sovu hranu za osjetljiv želudac, u potpunosti smo izbacili sve grickalice i prvih nekoliko dana mi se činilo da je sve dobro. No, sad se počelo događati da prođe cijeli dan da ona ne pojede ništa iz zdjelice, ili da pojede i nakon kratkog vremena to povrati. Također sam primjetila da joj crijeva krulje, i da se jako brzo umara. Veći dio dana spava, ili leži, a prije se igrala neprestano, trčkarala i bila je zaista zaigrana. Veterinar kaže da ne zna što bi moglo biti, pokušala sam joj dati i staru hranu i isto se dogodi, ili pojede i povrati ili jede vrlo malo. Zaista ne znam što mi je činiti, stolica joj izgleda normalno, iako mi se čini da je malo tamnija nego prije. Molim vas neki savjet što da učinim. Unaprijed zahvaljujem. DinkaO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život. Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje je prvenstveno uzrokovano iritacijom želuca. Ne bi ga se smjelo zamijeniti s izbacivanjem hrane netom nakon obroka ili podrigivanjem. Povraćanju prethodi nemir, slinjenje i lizanje usana. Većina akutnih povraćanja ne mora biti nužno povezano uz ozbiljnu bolest. Povraćanje odmah nakon jela ili pijenja može značiti prejedanje ili halapljivo unošenje tekućine ili hrane kad se u želucu naglo nađe velika količina konzumiranog sadržaja te zraka. Mnogi psi povraćaju nakon konzumiranja trave, neki povremeno povrate malu količinu sadržaja žute boje nakon jutarnje šetnje. Ova stanja su u redu ako ih ne prati gubitak apetita. Što se tiče crijeva, poželjno je da u njima ima sadržaja. Naime, u nedostatku hrane koja se treba probaviti bujaju nepoželjne bakterije pa se javljaju plinovi i prateći zvukovi u trbušnoj šupljini. Ako se nepoželjne bakterije prekomjerno namnože vrlo često dolazi i do trovanja organizma njihovim toksinima. Crijeva su u pasa normalno nastanjena prirodnom fiziološkom bakterijskom florom koja razgrađuju ostatke hrane i ne dopuštaju nastanjivanje patogenih bakterija. Međutim, kod određenih okolnosti (npr.uzimanje antibiotika), dolazi do poremećaja crijevne flore što dovodi do mekane stolice ili proljeva. Vrlo efikasni su se u tim slučajevima pokazali probiotski preparati "Darm gel" i "Canizyme" koje možete nabaviti u trgovinama Pet centra. Boja stolice, pak, ovisi naravno o konzumiranoj i probavljenoj hrani a obojanost je najviše pod utjecajem bilirubina, tvari koja nastaje normalnim raspadanjem eritrocita u slezeni. Stoga, ovisno o količini bilirubina, stolica je tamnije ili svjetlije boje. Za zabrinuti se, je stanje kada bi stolica bila crne boje što bi značilo da je došlo do oštećenja stijenke crijeva i krvarenja u gornjim dijelovima crijeva. Dobar je znak što Vaša kujica ima redovito stolicu i ona je normalne konzistencije što bi značilo da u lumenu crijeva ima sadržaja i crijevna mikroflora je dobro probavlja.No, slabost i nevoljkost Vaše kujice upućuje da ipak nešto nije u redu. Osim što joj možete ponuditi hranu za probavne poremećaje od drugih proizvođača (Royal Canin Intestinal ili Sensitivity control, Eukanuba Intestinal) preporučila bih Vam, ukoliko to nije već napravljeno, kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi te eventualno RTG ili UZV abdomena. Kako su problemi probavnog sustava zaista kompleksne naravi preporučujem Vam posjet Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se kompletnim pregledom utvrdio točan uzrok problema Vaše ljubimice te joj pravodobnom terapijom poboljšali kvalitetu života.No isto tako postoje jako izbirljivi psi koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema, nisu izjelice i mogu dugo gladovati sve dok ne dobiju ono što žele. Iskreno se nadam da je sve u redu sa Vašom kujicom te da je ovo potonje razlog njezina ponašanja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene labrador retrivera 6,5 mj. s dobrim pedigreom. Ne uklapa mu se zubalo pa me zanima da li se štene dovoljno razvilo da se zubi uklope ili je to nasljedni faktor? Srđan O: Pravilno građeno zubalo odraslog psa ima 42 zuba, 20 zuba u gornjoj i 22 zuba u donjoj čeljusti. Zubi su kod pasa podijeljeni na sjekutiće, očnjake, pretkutnjake i kutnjake. Prema zubnoj formuli, pas ima po 6 sjekutića, po 2 očnjaka i po 8 pretkutnjaka u obje čeljusti, te 4 kutnjaka u gornjoj, a 6 kutnjaka u donjoj čeljusti.Mliječni se zubi zamijenjuju trajnima izmedu 4. i 6. mjeseca starosti.Ovisno o pasmini, građa čeljusti i izgled zubala se razlikuje. Većina pasa ima škarasto zubalo (stražnja ploha gornjih sjekutića dodiruje prednju plohu donjih sjekutića), no kod nekih se javlja i klještasto zubalo (grizne plohe gornjih i donjih sjekutića se dodiruju); predgriz (stražnja ploha donjih sjekutića dodiruje prednju plohu gornjih sjekutića, pa donja čeljust djeluje izbočeno na van, kao npr. kod boksera) ili podgriz (stražnja ploha gornjih sjekutića odmaknuta je od prednje plohe donjih sjekutića, pa gornja čeljust djeluje kao da je dulja od donje).Za labradore je karakteristično škarasto zubalo i svako odstupanje (predgriz, podgriz, klještasto zubalo) smatra se greškom, koja kod izložbenih pasa umanjuje ocjenu. Greške zubala smatraju se nasljednom manom, stoga se jedinke sa nepravilno građenim zubalom isključuju iz uzgoja.Ponekad se dešava da se poremeti normalni slijed izbijanja trajnih i ispadanja mliječnih zuba, pa mliječni zub zaostane u zubnoj alveoli. To se najčešće dešava kada trajni zub nije pravilno smješten ispod korijena mliječnog zuba (kojeg bi trebao ''izgurati'' iz zubne alveole) pa on uglavnom izbije na krivom mjestu. Samim time mijenja se i zagriz pa se uglavnom na mjestu krivog izbijanja trajnog zuba jave ozljede zubnog mesa, koje se mogu zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Liječenje ovisi o konkretnom slučaju - vađenje zaostalog mliječnog zuba uz pokušaj vraćanja trajnog zuba na adekvatno mjesto pomoću specijalnih ''aparatića za zube''.Ovo se liječenje provodi isključivo u svrhu olakšavanja uzimanja i žvakanja hrane, međutim, životinje koje imaju problema sa zagrizom ne bi se smjele koristiti u uzgoju, jer bi se ovaj problem mogao pojaviti kod njihovih potomaka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu (mješanku) staru 6,5 godina. Do sada je sve bilo u redu, ali u zadnjih nekoliko mjeseci su se pojavile promjene kod sisa. U razdoblju tjeranja povećale su joj se sise. Prema informacijama savjetnika, to je normalna pojava, ali bi joj se nakon nekog vremene sise trebale vratiti u "normalnu" veličinu i trbuh bi trebao biti ravan. No, mojoj kujici su sise ostale povećane i to traje već nekoliko mjeseci. Osim toga, pojavljivalo se i izlučivanje mlijeka, a nakon njega žućkastog sekreta. Ona ne pokazuje nikakve znakove bola kada joj opipavam područje oko sisa. Što mi preporučate da napravim u vezi ovog problema i da li je kastracija neizbježna? Unaprijed zahvaljujem i srdačno pozdravljam, DragicaO: Poremećaji na mliječnoj žlijezdi u pasa obuhvaćaju sljedeće:Poremećaje produkcije mlijeka uključujući i curenje mlijeka (produkcija mlijeka koja nije vezana uz graviditet), agalakcija (nesposobnost produkcije mlijeka u potrebno vrijeme tj. za vrijeme dojenja) i galaktostaza (abnormalno nakupljanje mlijeka u mliječnim žlijezdama).Mastitis ili upala i/ili infekcija mliječnih žlijezda, a gotovo uvijek se javlja u ženki. Može se javiti u jednoj ili više žlijezda, a javlja se obično za vrijeme laktacije (produkcije mlijeka). U većini slučajeva uzrok su bakterije koje dolaze ascedentno mliječnim putevima do unutrašnjosti žlijezde. Drugi mogući uzroci  ovog stanja su traume (od štenaca koji sisaju) ili se infekcija proširi krvlju (hematogeno). Upala je češća u starijih jedinki i u pasmina pasa sa kratkim nogama kod kojih je veća vjerojatnost za traumu mliječnih žlijezda. Također, pogodovni faktor je i loša higijena. Mastitis može biti izuzetno bolno stanje koje je obično lokalizirano, iako se u nekih životinja javlja i sistemska infekcija ili čak sepsa (bakterijska infekcija krvi). Najuočljiviji simptom infekcije je otečenje mliječne žlijezde (jedne ili više njih), povećane bradavice, zacrvenjenost, gnojno ili obojano mlijeko ili iscjedak iz žlijezde, bolne mliječne žlijezde, abscesi na žlijezdama, apatija i nevoljkost, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura. Mastitis je oboljenje koje se gotovo uvijek javlja kod kuja koje doje. Traume, loši higijenski uvjeti i moguća već postojeća bolest su mogući predisponirajući faktori. U većini slučajeva mastitis nije hitno stanje, a oboljele životinje nisu znatno bolesne. Mastitis je obično akutna upala. Ako se ne uoči, a životinji je blago oslabljen imunološki sustav i prisutna je potencijalno patogena bakterija, infekcija se može proširiti na ostale žlijezde. Povremeno može uzrokovati i septikemiju. Kuje u ovakvom stanju znatno su bolesne i potrebna im je intenzivnija njega. Mliječne žlijezde mogu se toliko inficirati da abscediraju ili su gangrenozne. Kod ovakvog problema treba razlučiti i poremećaje koji klinički sliče mastitisu. A to su:Povećanje mliječne žlijezde zbog gravidnosti visokog stupnja, laktacije ili lažne trudnoće. Ponekad se javlja samo prekomjerno nakupljanje mlijeka u žlijezdama pa su stoga žlijezde otečene, tople i umjereno bolne. Fibroepitelijalna hipertrofija mliječne žlijezde koje je benigan rast tkiva mliječne žlijezde, a uzrokom je otečenja tvrde konzistencije koje može biti iznimno velikih dimenzija. Tumori mliječene žlijezde česti su i najčešći tip tumora koji se mogu razviti u kuja a naročito onih koje nisu sterilizirane. Često su maligne prirode iako se mnogi ne ponašaju agresivno.Svakako Vam preporučujem posjet veterinaru koji će pregledati kuju, načiniti potrebne pretrage, postaviti dijagnozu te na osnovi nalaza preporučiti odgovarajuću terapiju ili zahvat.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva dana pronašla sam nekoliko krpelja na psu, nažalost dosta kasno. Da se radi o krpelju primjetila sam tek nakon krvi u mokraći i, naravno, odvela sam psa veterinaru koji je utvrdio da je temperatura 41.6 i dobila je terapiju. Za sada je dobro, ali me zanima može li to ostaviti kakve posljedice s obzirom da se kuja treba početi terati kroz nekoliko dana. Inače, riječ je o kuji Rotweillera. Ana O: Piroplazmozu pasa uzrokuje Babesia canis koja parazitira u eritrocitima pasa. Inkubacija bolesti je vrlo kratka, a bolest se manifestira općom slabosti, povišenjem tjelesne temperature, te padom broja eritrocita. Ovo smanjenje zavisi o tijeku bolesti, a često puta iznosi i preko 70%. Razaranje eritrocita ima za posljedicu anemiju i pojavu ikterusa (žutilo bjeloočnica i vidljivih sluznica), te hemoglobinuriju (crveni pigment krvi u mokraći).Razvojem bolesti javljaju se i simptomi kao što je ubrzano disanje, ubrzano i slabo bilo, odbijanje hrane i dr. Piroplazmoza je najčešće akutnog toka. U neliječenih životinja koje prebrode krizu, bolest prelazi u kroničnu, što se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana.Zarazu prenose krpelji, ali u inficiranih skotnih kuja ove protozoe mogu prijeći na nerođenu štenad.Hemoliza (razgradnja) eritrocita se normalno susreće u zdravom organizmu. Predstavlja jedan od načina razaranja starih, dotrajalih eritrocita. Razlaganje starih eritrocita se vrši u stanicama RES sustava (jetra, slezena, koštana srž i limfni čvorovi). Prosječna dužina trajanja života eritrocita u krvotoku pasa je 124 dana. Normalno postoji ravnoteža između razaranja eritrocita i njihovog stvaranja, te je broj eritrocita zdravih jedinki uglavnom konstantan. Smanjenje broja eritrocita dovodi do pojave anemije, a brzina regeneracije krvi u pasa ovisi o više čimbenika, no u prosjeku iznosi 3 tjedna. Uslijed naglog gubitka veće količine eritrocita organizam ubrzano nastoji nadoknaditi njihov broj, te se u cirkulaciji nalaze nedovoljno zreli eritrociti.Stoga je vrlo važno kroz sljedećih mjesec dana poštedjeti životinju svih većih tjelesnih aktivnosti, a hranu obogatiti vitaminsko mineralnim dodatkom za pse. Obzirom da kuje u tjeranju gube relativno male količine krvi i taj gubitak ne nastupa naglao, samo tjeranje neće bitno utjecati na njen oporavak.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam kujice šarplaninke stare 9 mj. Vrlo je razigrana i aktivna, osobito uživa u svakodnevnom trčanju i šetnjama. U dobi od 4 mj. pretrpila je ozljedu ligamenta zgloba kuka koja je uspješno tretirana. Sada u dobi od 9 mj. u posljednjih par dana primjećujem da prilikom intenzivnijih napora (jurcanje po parku s drugim psima) u trenutku zastane i poćne šepati na istu nogu koja je bila ozljeđena. Nakon što joj lagano istegnem i promasiram nogicu šepanje prestane i ona nastavi trčati. Pretpostavljam da je riječ o mišićnim grčevima s obzirom da šepanje i trenutačna bol brzo nestaju. Nastojim je hraniti dosta uravnoteženo kako bi zadovoljila njene dnevne potrebe. Da li je potrebno davati joj i neke dodatke uz prehranu? Ne bih joj htjela uskratiti trčanje u kojemu zaista uživa. Hvala, MihaelaO: Ozljede ligamenata obično nastaju kao posljedica naglih pokreta, nezgodnih doskoka, padova ili udaraca. Uglavnom se radi o istegnuću ili rupturi ligamenta.Ove su ozljede češće kod većih pasmina ili kod pretilih pasa.Karakterizirane su izrazito jakom boli, šepanjem, a ukoliko se radi o rupturi ligamenta, životinja zbog boli ne opterećuje nogu, a zahvaćeni je zglob abnormalno pokretljiv.Rupture ligamenata uglavnom se saniraju operativnim putem, jer u protivnom zahvaćeni je zglob nestabilan, dolazi do pojačanog trošenja zglobne hrskavice, a posljedično i pojačanog stvaranja sinovijalne tekućine, što nakon određenog vremena rezultira upalom zgloba.Ozljede ligamenata sporo zacjeljuju, a oporavak ponekad traje i nekoliko mjeseci. Za što bolji oporavak obavezno je mirovanje.U slučaju Vaše kujice, mislim da bi bilo najbolje pokušati dodavati Petvitalove GAG tablete. Djelovanjem visokovrijednog GAG-a (glikozamin glikana) obnavljaju se i stabiliziraju vezivnotkivne strukture (tetive, ligamenti, zglobne hrskavice i intervertebralni diskovi), a budući je ona još uvijek štene, pomoći će u izgradnji vezivnog tkiva.Ovaj pripravak namijenjen je i odraslim psima, za povećavanje izdržljivosti zglobova, te starim psima, kojima olakšava kretanje.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psića mješanca starog 11 g. Držimo ga u dobrim uvjetima, nije vezan i često je u kući. Ima 12 kg. Zadnjih 1-2 mjeseca kad leži tresle su mu se zadnje noge nekontrolirano, što je u zadnja 2 tjedna prešlo na to da mu se tresu dok stoji. U zadnje vrijeme primjećujemo da mu se sve teže ustati, kao da ga bole noge, ali nakon što se malo rashoda sve je OK. Veterinar nam je rekao da je možda posrijedi okoštavanje kralježnice, ali nakon što ga je pregledao, odbacio je tu mogućnost tako da je ostalo na tome da mu je to na bazi živaca. Jede normalno i veseo je i dalje ali nam ga je teško gledati kako jedva počinje hodati, čak izbjegava ustajanje. Kad počinje hodati zadnje noge nosi na široko i ne savija ih, kao da su mu ukočene. Zadnjih tjedan dana primjetili smo mu upaljene jastučiće na šapama, prednjim i zadnjim. To mu je vrlo bolno. Postoji li mogućnost da je to reakcija na antibiotik ili B kompleks koji je dobio kod veterinara? Do sad nije imao problema sa šapama. Unaprijed zahvaljem! SilvijaO: Pododermatitis označava upalni proces na šapama, a karakterizira ga oteklina, crvenilo, temperiranost i bolnost. Može biti posljedica različitih uzroka: infekcija (bakterije, gljivice ili paraziti), prisustva stranog tijela, ozljeda mekuši, alergija, hormonalnih poremetnji itd.Klinički, pododermatitis se manifestira oteklinom, crvenilom, temperiranošću i bolnošću mekuši, životinja konstantno liže ili gricka šape, a zbog bolnosti, hod je otežan i uglavnom je prisutno šepanje. Dijagnoza se postavlja uzimanjem iscrpne anamneze od vlasnika i kliničkim pregledom, a po potrebi se mogu uzeti brisevi za bakteriološku, mikološku ili parazitološku pretragu ili se radi biopsija.Ovo se stanje liječi uklanjanjem primarnog uzroka bolesti, a ukoliko je indicirano, daju se i odgovarajući lijekovi (antibiotici, antimikotici, antiparazitici, kortikosteroidi i slično). Ako je pododermatitis bio posljedica alergije na hranu, neophodna je promjena hrane (uglavnom se daju medicinske, hipoalergene hrane).Kako biste dobili konkretnu dijagnozu, odvedite psa na pregled kod veterinara.Što se tiče spomenute reakcije na lijek, uvijek postoji i ta mogućnost, no ona se uglavnom javlja lokalno, na mjestu aplikacije ili, ukoliko se radi o izrazito osjetljivoj životinji, doći će do opće reakcije organizma, a ponekad i do anafilaksije. Konkretno, budući ne znam koji je antibiotik Vaš pas dobio, teško mi je reći je li upala na šapama direktna posljedica. Reakcije na vitamin B iznimno su rijetke.Problemi u kretanju mogu biti posljedica brojnih uzroka. Najčešće se radi o bolnom procesu (koji može zahvatiti mišiće, fascije, tetive, ligamente, kosti, zglobove ili živce), trombozi veće krvne žile ili mehaničkoj smetnji zbog paralize živaca ili mišića ekstremiteta (kontraktura mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju). Kod starijih se pasa nerijetko javljaju pareze ili paralize živaca, koji su posljedica pomaka, pritiska, nagnječenja ili prekida kontinuiteta, što onemogućava normalni prijenos podražaja, a time i kontrakciju mišića. Samim time dolazi do otežanog i bolnog kretanja, a s vremenom i do atrofije muskulature. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom.Na žalost, većina se ovakvih problema vrlo teško liječi, stoga se uglavnom terapija bazira na uklanjanju bolnosti i ublažavanju simptoma (daju se analgetici, spazmolitici i vitamini B kompleksa).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca bernskog planinskog psa, 4,5 mjeseci. Prije tjedan dana pojavile su mu se kvržice na lakatnom zglobu, ispunjene tekućinom. U vet. stanici dijagnosticirali su mu bursititis. Terapija Ceporexom - prva 4 dana injekcija, zatim kapsule. Jos uvijek se liječi, ali nema nekog vidljivog poboljšanja. Hoće li to proći? Njemu to ne smeta, ali da se ne bi pogoršalo. Hvala, Adriana O: Po svom smještaju burze su izložene stalnim podražajima, traumama te posljedično mogućim infekcijama. Ovisno o smještaju burze, govorimo o subkutanom, subfascijalnom i submukoznom burzitisu. Lakatna kvrga - b. olekrani pripada subkutanim odnosno potkožnim burzama. Upala burze olekrani najčešće se javlja u pasa i konja. Po toku razlikujemo akutnu i kroničnu upalu burze. Kod akutnih upala burza je topla, osjetljiva, jače punjena, a punkcijom dobivena tekućina odn. sinovija nepromijenjene je ili narančaste boje s fibrinom ili bez njega. Ako infekt prodre preko oštećenja na koži, nastaje gnojni ili purulentni burzitis kada je oteklina izrazito bolna i temperirana, a punkcijom dobivamo gnoj. Ako podražaj neprekidno traje, akutni burzitis prelazi u kronični oblik pri čemu sinovijalna ovojnica odeblja, a s vanjske strane burza vezivnotkivno proraste pa se lumen burze izrazito smanji. Osim navedenih simptoma, na ekstremitetima se može javiti hromost (naročito kod gnojnih burzitisa).Pri liječenju akutne upale možemo stavljati tople obloge, punktirati burzu i aplicirati u nju glukokortikoide i antibiotike - višekratno s razmakom 4 do 5 dana. Kronične aseptičke burzitise liječimo punkcijom i aplikacijom npr. jodne tinkture 10 ml ili više (ovisno o volumenu burze), te nakon 10-ak dana izljuštenjem sinovijalne ovojnice kroz učinjeni otvor. U šupljinu se aplicira odgovarajući antibiotik te se rana sašije s 2-3 šava. Također, antibiotike dajemo parenteralno najmanje 5 dana. Kronični fibrozni burzitisi b.olcrani mogu se pokušati liječiti radikalno - kirurški, no zbog nemira područja s mogućnošću dehiscencije šavova i razvoja hipergranulacije se ne preporučuje.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 10 g. starog pekinezera i veterinar je postavio dijagnozu zapletaj crijeva. Primio je injekcije i dobio vitamine, ishrana samo mlijeko i kiselo mlijeko što on povraća poslije sve. Čak nije preporučio operaciju pa vas molim postoji li bilo kakav način da mu se olakša jer stvarno mislim da se pati i u bolovima je iako se igra i još je aktivan. Molim za što brži odgovor i preporuku kome bi se mogli obratiti za pomoć. Zahvaljujem na pomoći i lijepi pozdrav, Ljiljana  O: Zapletaj crijeva (volvulus mesenterialis) predstavlja količno oboljenje u kojem je došlo do promjene fiziološkog položaja crijeva. Zbog promjene položaja crijeva onemogućava se normalna pasaža crijevnog sadržaja, a u zavrnutom dijelu crijeva dolazi do zastoja krvi, ubrzo i do hemoragičnog infarkta, a krajnji je ishod nekroza stijenke crijeva.Budući je onemogućena normalna pasaža sadržaja, stvaraju se toksini, koji se relativno brzo resorbiraju i ukoliko se crijevo na vrijeme ne vrati u fiziološki položaj, može doći do autointoksikacije.Osim toksina, u sadržaju se nalaze bakterije, koje se sve više množe, izlaze kroz stijenku crijeva i uzrokuju lokalnu upalu potrbušnice (peritonitis).Ponekad je moguć i meteorizam (nadam) dijelova crijeva koji su promijenili položaj.Klinički, zapletaj crijeva se manifestira izrazitim količnim bolovima, povraćanjem, nemogućnošću defeciranja, nestankom peristaltike, napetim trbuhom, te naglim pogoršanjem općeg stanja životinje i bolnošću pri palpaciji trbuha.Volvulus se dijagnosticira na temelju anamnestičkih podataka, kliničkom pretragom i obavezno RTG pretragom.Ovo se stanje teško liječi konzervativnim putem, stoga je u većini slučaja neophodna operacija.Do operacije, životinji se može olakšati davanjem spazmolitika, a kako bi je zaštitili od potencijalne upale potrbušnice, treba joj dati antibiotik.Budući iz Vašeg pitanja nisam dobila informaciju koliko sve ovo skupa traje, uputila bih Vas da psa što hitnije odvedete na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje će kolege ponovo pregledati Vašeg psa, napraviti RTG, a budu li nalazi ukazivali da je indicirano, i operirati ga.