Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku mopsa staru 6 godina koja je alergična na cijepiva. Problemi su prvo počeli s upalom oka (stalno ima krmelje na očima). Kod veterinara sam dobio kapi i redovito kapao ali nije bilo nekih rezultata. S vremenom je naglo oslabila i dao sam napraviti bris oka i kompletnu krvnu sliku. Rezultati te krvne slike su bili jako loši, vi znate bolje od mene stručni izraz ali meni su objasnili da ima nekakvu autoimunu bolest, da samu sebe nešto iznutra napada, ali nisu baš znali konkretno zbog čega je to ili kako to izliječiti. Zbog njene alergije nije mogla biti cijepljena nego sam dobio tablete Medrol i Peptoran. Od tih tableta joj je bilo bolje ali čim bi prestala to piti, na staro bi se vratilo. Postala bi ponovo jako umorna, nezainteresirana i troma pa sam morao ponovno početi sa tabletama. Sada su ponovo počeli problemi s očima. Jako slabo vidi, a jedno oko je jako izbuljeno prema van, suho i zamagljeno. Kapam s kapljicama ali više ne znam što da radim.Hvala, MatijaO: Imunološki sustav svakog živog bića zadužen je za stvaranje antitijela kojima se organizam brani od infekcija.Autoimunosne bolesti su one kod kojih zbog određenih razloga dolazi do neprepoznavanja vlastitog, zbog čega se stvara imunološki odgovor na stanice koje su normalno prisutne u organizmu (razara se vlastito tkivo, jer ga organizam doživljava kao neku stranu, štetnu tvar).Autoimune bolesti uglavnom su genetski uvjetovane, a mogu zahvatiti različita tkiva u organizmu.U životinjskom se svijetu najčešće javljaju kod pasa.Dijelimo ih na:1. organospecifične (npr. autoimuna hemolitička anemija; pemphigus; miastenija gravis; diskoidni lupus eritematosus; Reumatoidni artritis; autoimuni hipotireoidizam; autoimunosna trombocitopenična purpura; hipoadrenokorticizam; autoimuna bolest crijeva...)2. sistemske (dermatomiozitis; sistemski lupus eritematosus; Sjorgenov sindrom)Kod većine ovih bolesti terapija se bazira na ublažavanju simptoma i prevenciji eventualnih komplikacija.Budući da ne znam točno o kojoj se autoimunosnoj bolesti radi kod Vaše kujice, jedino što Vam mogu preporučiti je da je odvedete na oftalmološki pregled, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, te tamo potražite mr.sc.Pirkića, dr.vet.med. koji je specijalista oftalmolog.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan, imam kujicu staru 2,5 godine. Zove se Fanny. Prije 2-3 tjedna sam primijetila da joj krvari zubno meso (desni). Pretpostavljam da to baš i nije normalno. Inače nema puno karijesa po zubima. Molim vas da mi objasnite o čemu se radi i date savjet. Hvala, uz pozdrav.KarmenO: Uzroci krvarenja zubnog mesa su mnogobrojni. To mogu biti mehaničke ozljede zbnog mesa koje se javljaju kad životinja grize nejestive tvrde predmeta ili se s njima igra. Veliku ulogu u zdravlju zubnog mesa ima i pravilna prehrana. Ukoliko hrana ne sadrži dovoljno bjelančevina, minerala i vitamina, posebno vitamina C, vitamina E, te onih B skupine zubno meso gubi čvrstoću i otpornost. Uz navedeno, uzrok krvarenju može biti graviditet, neke sistemske bolesti, kao i djelovanje određenih ljekova. Krvarenje će se javiti i kod problema vezanih uz zgrušavanje krvi, a najčešći je znak trovanja dikumarolom (otrov za glodavce).Glavni uzrok bolesti zubnoga mesa je plak, žućkasta mekana, ljepljiva masa bogata bakterijama, koja se stalno stvara na zubima. Bakterije stvaraju nusprodukte koji nadražuju zubno meso, oštećuju zube i njihovo potporno tkivo.Stoga Vam preporučam da kujicu odvedete na veterinarski pregled kako bi dobili točnu dijagnozu.Higijena oralne šupljine vrlo je važna u održanju zdravlja životinje, a u ponudi Pet centra je široka paleta proizvoda kojom se ona uspješno održava. Ovu temu opširnije je obradila kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. u svom tekstu koji možete pročitati na sljedećem linku: Higijena zubiju.

   Odgovara: Saša Kozar, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek   P: Zanima me koliko je progesteron test pouzdan. Mojoj kuji je danas deseti dan tjeranja, a test je pokazao da prava ovulacija počinje za četiri dana, ponovit ćemo test. Poznato je da se pari deseti- dvanaesti dan. Unaprijed zahvaljujem, Dejan   O: Spolni ciklus u kuja ima 4 faze. Ove faze pod utjecajem su hormona koji su odgovorni za promjene u spolnom sustavu i ponašanju kuje. Estrusu prethodi period od 9 dana nazvan proestrus (može trajati od 0 do 17 dana). U ovoj fazi dominira povećanje razine hormona estradiola. Kasnije u proestrusu drugi hormon, progesteron, počinje lagano rasti dok se razina estradiola počinje spuštati. Nakon estrusa kuja ulazi u diestrus. Progesteron će ostati povišene razine tijekom diestrusa u skotne ili one koja nije skotna gotovo 60 dana. Prije ovulacije i formiranja žutog tijela progesteron proizvode folikuli, a razina u serumu može narasti i do 2 ng/ml. Kako se približava estrus razina serum progesterona je niža (manje od 2 ng). Kako se ciklus nastavlja, polako se vrijednosti dižu na 5 ng nakon čega nastupa ovulacija. Dan ovulacije može biti vec 7. dana ali i 27. dana estrusnog ciklusa. Kada je razina 5 ng serum progesteron znatno varira. Na primjer, 3 dana nakon ovulacije može varirati od 10 ng pa sve do 60 ng ovisno o kuji. Za određivanje ovulacije najbitnije je 5 ng. Osim navedenog, važno je imati jedan test ispod 5 ng i jedan test iznad. Kad razina dosegne 2.0 do 2.9 ng/ml parenje bi trebalo biti za 4 do 5 dana, 3.0 to 3.9 ng/ml = parenje za 3 do 4 dana, 4.0 to 8.0 ng/ml = parenje taj dan ili sutrašnji (tada se pojavljuje vrh vrijednosti LH), preko 8.0 ng/ml kuja je ovulirala. Jajašca ne mogu ostati oplođena odmah nakon otpuštanja iz jajnika. Naknadno sazrijevanje kroz 2-3 dana mora biti prije penetracije spermija. Jednom kada su jajašca zrela, ostaju plodna još oko 2 - 3 dana prije nego počnu degenerirati. Stoga, pravo vrijeme oplodnje je dugo samo 2 - 3 dana a počinje 4 - 5 dana nakon vrha LH (2 - 3 dana nakon ovulacije). Spermiji u spolnom sustavu kuje ostaju sposobni za oplodnju 5 i više dana tako da parenje jedan do dva dana prije plodnih dana može rezultirati uspješnom oplodnjom. Naknadna parenja tijekom plodnih dana povečava broj spermija a time i njihovo preživljavanje pa tako i mogućnost oplodnje. Pouzdanost progesteron testa je diskutabilna tema, ali velki broj veterinarskih stručnjaka se slaže da je veći od 90 %.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, moj pas imao je "duboku piodermiju" koja je lječena injekcijama, antibioticima. Vetrinar mi je rekao da gnoj, koji je izlazio iz dvije rane, tretiram s bivacinom ili jodom. Nakon deset dana tretiranja s bivacinom jedna se ranica zatvorila, ali iz druge i dalje neprestano curi gnoj. Možete li mi reći, mogu li prijeći na jod, i je li on učinkovitiji od bivacina? Hvala! Marko O: Liječenje piodermija u početnom stadiju obuhvaća samo lokalnu terapiju u obliku višekratne tamponade ili kupke toplim antiseptičkim otopinama. Uključuje također i čišćenje piodermičnih žarišta, kao i razmekšavanje krasta i uklanjanje druge prljavštine s bolesne kože. Tamponirati se može toplim mineralnim uljem (parafinsko ulje) ili npr. maslinovim uljem. Nakon temeljitog čišćenja kože, dolaze u obzir i antibiotske komprese koje se stavljaju na bolesno područje.Prilikom dubokih piodermija možemo, osim s antibiotskim mastima, pokušati i sa sredstvima na bazi joda. Element jod ima značajne medicinske primjene jer ima baktericidno, fungicidno i virucidno djelovanje. Poznati antiseptik je jodna tinktura u kojoj je u etilnom alkoholu otopljeno 3-7% joda čemu se još može dodati 5% kalijevog jodida (KI) koji poboljšava stabilnost otopine. Bivacyn (humani preparat) je kombinacija neomicina i bacitracina. To je lokalni antibiotik, a spektar je njegovoga antimikrobnoga djelovanja širok. Namijenjen je za liječenje gotovo svih lokalnih bolesti koje uzrokuju gram- pozitivne i negativne bakterije. Pri lokalnoj se primjeni ne resorbira i zato ne djeluje sustavno. Sistemska apsorpcija moguća je nakon upotrebe Bivacyna na velikim površinama (> 20 %), pri nanosu na rane, opekline ili ulkuse. Zbog mogućnosti apsorpcije kroz kožu lijek treba posebno oprezno davati životinjama s bubrežnom insuficijencijom (mogućnost nefrotoksičnoga i ototoksičnoga učinka lijeka).U težih je slučajeva, uz lokalno, prijeko potrebno i opće, sistemsko, tzv.usmjereno ili ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.Redovito treba paziti na higijenu kože, a izbjegavati stalno podraživanje i traumatizaciju kože. Također, za vrijeme trajanja bolesti preporučila bih da Vašeg psa hranite medicinskom linijom hrane, koju možete pronači u našim dućanima, kao što je "Skin Support" od Royal Canina, "Dermatosis" od Eukanube ili "d/d formula" od Hill'sa. O piodermijama općenito pisala je kolegica Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. na linku: Piodermija - Staphylococcus Intermedius

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja sam uselila u kuću s velikim dvorištem i sama sam, zanima me imate li mi predložiti neku pasminu. Rado bih imala psa, ali ne znam koji je najbolji za mene.Imala sam samo jednog psa kada sam imala 12 god, a to je bilo davno. Unaprijed hvala, Ivana O: Ovisno o tome za koju namjenu želite psa (za čuvara ili za društvo) i gdje ga namjeravate držati (u dvorištu ili kući), ovisi i odabir pasmine. Ukoliko želite psa za društvo, koji bi mogao živjeti i u kući i vani (isključivo slobodno držanje ili u boksu), mogu Vam preporučiti neke od pasmina koje nisu dobri čuvari - labrador retriver, zlatni retriver, irski seter, bokser, dalmatiner...Za čuvara Vam mogu preporučiti bilo koju vrstu ovčara (njemački ili belgijski ovčar, hrvatski ovčar), doberman, rotweiller...Bitno je da Vi odlučite za koju Vam namjenu pas treba, koliko mu vremena možete posvetiti, ali imajte na umu i potrebe određene pasmine - u smislu zadovoljavanja potrebe za kretanjem, koliko dotična pasmina jede, možete li vladati sa iznimno snažnim psom i slično.Na žalost, konkretnije Vam ne mogu pomoći jer nemam Vaše informacije o svim potrebnim detaljima koje morate imati na umu pri odabiru određene pasmine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 godine staru labrador retrivericu koja odmalena ima problema sa starijim i većim kujama. Problem traje još i danas, iako je već sazrela. Naime, problem je što ju kuje napadaju i jako su agresivne prema njoj, iako je ona jako prijateljski raspoložena prema svim psima i njoj je uvijek na umu igra, a ne nadmetanje na hijararhijskoj ljestvici. Ovo možda i ne bi bio problem da su te kuje iste prema ostalim ženkama. Nažalost, čini se da je samo moja uvijek žrtva, te kuje se s drugima normalno igraju. Ne znam u čemu je problem. Lijepo je socijalizirana i jako je draga, kako sa ljudima tako i sa psima. To uglavnom ovako ide: kada vidi ženku sjedne i čeka da ova dođe do nje. U tom trenutku polegne uši i napravi 'zabrinutu'  facu (nikada se ne okrene na leđa, kako bi radio potčinjeni pas). Kada kuja skuži da je moja ženka, počne režati, a zatim i napadati (na sreću, još je nijedna nije ozljedila, uglavnom je to zastrašivanje). Moja tada zacvili i želi pobjeći (što ne može zbog vodilice), te se sakrije iza mene. Žalosno je što se vlasnici takvih kuja samo nasmiju mojoj i uglavnom kažu da mi je kuja loše odgojena. Traume od kuja još ima od kada je bila mala beba, kada ju je u šetnji napala odrasla ženka. Moje pitanje je je li mogu nekako naučiti labradoricu da se oslobodi tog straha i da na drugi način pristupi takvim kujama ili je jedino rješenje izbjegavanje? I ako biste mi mogli ukratko opisati zašto se te kuje tako ponašaju (danas ju je napala 14-mjesečna kuja bernardinca kojoj je to bio prvi napad u životu)? Unaprijed hvala i lijep pozdrav! AnamarijaO: Psi mogu razviti strah od osoba, mjesta, stvari ili pripadnika iste vrste. Oni nasljeđuju svoj temperament - no samopouzdani roditelji nisu garancija da će imati samopouzdane potomke jer plašljivost može biti skrivena u daljnjem srodstvu i pokazati se tek kroz nekoliko generacija. Psi imaju manju sposobnost od ljudi prevladati genetski usađena ponašanja, tako da plašljivost u pasa ima male ili nikakve vjerojatnosti da se prevlada. No, za razliku od urođene plašljivosti, kod one stečene, ako se strah može identificirati, a u Vašem slučaju je to napad druge kuje u mladim danima Vaše, vjerojatnost za izliječenje je velika, samo je potrebno strpljenje i dosljednost. Također, fizičko zdravlje ima izuzetnu ulogu u temperamentu psa. Npr. kako kuja ne može reći da je nešto boli, reagira na ljudima neprimjerene načine (agresivnošću ili pak izbjegavanjem suočavanja sa situacijama). Kod bilo kojeg, plašljivog ili agresivnog, ponašanja najbolje je najprije provjeriti zdravstveno stanje kuje pregledom kod veterinara. Jednom kada se primijeti da pas reagira plašljivošću, za ispravljanje onog što potiče takvo ponašanje ponekad nije dovoljno da se promijeni navika kuje da reagira na taj način. Dakle, kako se Vaša kuja već dvije godine suočava sa navedenim problemom, ovakvo ponašanje joj je moglo prijeći u naviku. Što se ranije intervenira sa određenim problemom, veća je vjerojatnost da se kuja oslobodi straha. Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji. Samouvjerenost u pasa najviše je uvjetovana pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustavima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivoponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.  Promatranjem psa uočava se kako samouvjereni pas uspravno stoji, uzdignutog repa, maše repom u laganom ritmu, uši drži uspravne ili opuštene, upućuje direktan pogled, opuštenog je tijela a zjenice su mu sužene.  Zatim, dominantni pas stoji uspravno, iznad drugog psa, zahvaća pseću bradu i stavlja šapu na ramena drugog psa, smireno prihvaća druge pse ližući usne, gleda izravno. Neki samouvjereni, samopouzdani psi prevrnut će se na leđa, pokazujući trbuh u pokušaju ohrabrenja sramežljivog ili pokornog psa ili kako bi drugog psa pozvali na igru. Opušteni su kada to rade i obično uvijek imaju kontakt očima sa drugim psom.  Zabrinuti ili plašljivi pas ima spušteni stav tijela, rep sušten prema dolje ili podvučen, maše repom u brzom ritmu, gleda od drugog psa ili okreće glavu kako bi pogledao, ima raširene zjenice. Psi obično i laju iz straha, u pokušaju da drže razmak između sebe i zastrašujuće stvari, naročito ako su u kutu, nemaju gdje pobjeći ili su na povodcu. Pokorni pak pas ima spuštenuglavu i tijelo čime dopušta drugim psima da stanu iznad, liže rubove usta i usana drugih pasa, skreće pogled od drugih pasa, liježe na leđa i odmiče glavu od drugih pasa, ima podvučeni rep. Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema.  2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za nju kako ćete je zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi kuju dok prolazite korake do rješavanjaproblema plašljivosti, da li je neophodno da se kuja suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.3. Planiranje korake za suočavanje sa problemom - planirajte kako ćete započeti iz daljine prema plašljivoj situaciji (susret sa drugim kujama). Cijeli proces se svodi na to da u početku sa velike udaljenosti u kratkom vremenu suočavate kuju sa problemom. S vremenom, postepeno, smanjujete udaljenost i pojačavate intenzitet straha, te suočavate kuju kroz dulje vrijeme ovim stimulansima. Ovo, za početak, možete pokušati sa kujom Vaših prijatelja ili poznanika koju Vaša kujica već pozna pa će strah biti manji i opuštenije će se moći upustiti u kontakte. 4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaša kuja obožava. 5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari - započnite program ohrabrenja sa udaljenosti gdje Vaša kuja radosno prihvaća nagradice. Napredujte vrlo polako do cilja, ali do granice gdje se kuja osjeća ugodno kako bi mogla funkcionirati sretno u takvim situacijama i ubuduće. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da je ne požurujete. Ako potaknete njezin strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad. 6. Nagradite je kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, a nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da je nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem kuje prilikom iskazivanja straha. Ako je polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., ona ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je kuja u onom stanju koji je vaš cilj.  Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja kuje, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše kujice. Zašto je 14-mjesečna kujica reagirala napadom može se objasniti ili neadekvatnom socijalizacijom iste ili pak iskazivanjem hijerarhijskog položaja. Hijerarhija među psima obično se odvija vrlo ležerno i gotovo uvijek među pokornim psima u čoporu. Dakle, ne isključivo između pokornih i najviše rangiranih. Psi koji su visoko rangirani često pokazuju svoj položaj, ali i među njima ima onih kojima nedostaje samopouzdanja koji tada položaj pokazuju gotovo uvijek kroz napade.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju A. staforda 9 mjeseci staru. Na prvom  tjeranju  mi se  zaljepila s mužjakom, pa me zanima da li  bi  se  mogla razboliti radi prerane  trudnoće? Znam da  se preporuča  parenje  nakon trećeg tjeranja. Unaprijed hvala, JelenaO: S obzirom da Vaš pas spada u srednje velike pasmine, koje potpuno sazrijevaju nakon 15 mjeseci starosti, svakako je njena dob od 9 mjeseci prerana za parenje, odnosno za prvo leglo. Gledajuci sa zdravstvenog stajališta, preporučljivo je da vlasnici tu dobnu granicu pomaknu za 12 mjeseci, da ne žure s parenjem. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, no ne prije 1,5 do dvije godine starosti. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. Prerano parenje nezrele kuje ne mora, ali može završiti negativnim iskustvom u smislu neprihvaćanja štenaca, rađanja mrtvorođene ili deformirane štenadi, a dešava se i proždiranje vlastitog legla. Osim nepovoljnog ishoda za štence, prerano parenje može ugroziti i zdravlje Vaše kujice, naročito ako se parila s mužjakom veće pasmine, jer preveliki plodovi samom svojom veličinom mogu stvoriti problem pri porodu. U ovakvim slučajevima, procjenu rizika za zdravlje Vaše kujice može jedino napraviti Vaš veterinar na temelju kliničkog pregleda. U svakom slučaju, prije svake odluke o parenju trebalo bi provesti odredene mjere opreza, kako bi eventualna buduća trudnoća protekla u najboljem redu.Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirodenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje.Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Svakako posjetite veterinara te načinite UZV pretragu, kako biste potvrdili ili opovrgnuli skotnost kujice. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se takoder može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova.Što se tiče najbolje dobi za parenje, pisala je kolegica dr. Rumiha na sljedećem linku: Najbolja dob za parenje mopsice, a o spolnom ciklusu u kuja kolegica dr. Mlinar-Gruja na: Spolni ciklus kod kuje

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam jedno pitanje, odnosno zamolbu za pomoć. Naime, vlasnica sam šetlandskog ovčara, ženke stare 5 godina, koja je prekomjerno teška (umjesto "normalnih" 8-9 kg, ona ima 15 kg). Koristi Royal Canin Medium Adult hranu, no željela bih ju početi hraniti dijetalnom hranom pa me zanima kakav program za mršavljenje predlažete, tj. koji je najefikasniji i najbrži jer je pas počeo imati problema sa zglobovima. Unaprijed puno hvala na odgovoru, Senka O: Kao i u ljudi, početak gubljenja tjelesne težine treba započeti pregledom kod veterinara. Kompletan opći pregled i pretrage funkcije štitnjače otkriti će da li postoji neki medicinski uzrok debljanju (mnogi pretili psi pate od slabije funckije štitnjače). Zatim, trebalo bi pregledati srčane funkcije te uzeti u obzir i neke druge metaboličke bolesti.Drastična dijeta u većini slučajeva obično nije potrebna, umjerena planska redukcija tijekom vremena je uvijek preporučljiva. Najprije treba otkriti uzrok pretilosti, a zatim započeti sa redukcijom. Dakle, ako nije evidentiran neki zdravstveni razlog debljanju, već je uzrok prejedanje, treba pomno voditi računa o dnevnom unosu energije. Umjesto hrane na raspolaganju cijeli dan organizirajte dnevnu dozu u nekoliko obroka (tri ili više), kako se kuja ne bi osjećala kao da je kažnjena. Hranjenje npr. jednom dnevno može čak izazvati suprotan efekt, zbog gladovanja i skladištenja energije. Metabolizam psa sa praznim želucem se usporava, a kad konačno dobi hranu probavni sustav razgrađuje hranu previše učinkovito i opet dolazi do prekomjernog energetskog unosa. Hranu uvijek treba mjeriti (vagati), ali u odnosu na aktivnosti kuje. Uklonite sve zalogaje sa strane (naročito one sa stola jer su najviše masni), a s mjerom ponudite niskokalorične poslastice. Cilj dobrog i zdravog mršavljenja je postupan gubitak tjelesne težine. Kuja bi trebala gubiti 1-2% početne tjelesne težine tjedno. Na početku, izvažite kuju. Dovoljno je za početak da reducirate za 1/3 ukupne količine hrane (za početak ne trebate ništa mijenjati u sastavljanju obroka) koju je do sada dobivala, uključujući i poslastice i zalogaje sa strane. Zatim, izvažite kujicu ponovno za dva tjedna. Ako je izgubila malo na težini, na dobrom ste putu. Ako je težina ostala ista reducirajte, ponovno za 1/3. Slijedi ponovno vaganje za dva tjedna. Ako kuja ne reagira na novi režim prehrane i aktivnosti i nakon tog perioda preporučljiv je pregled kod veterinara, te posebna medicinska hrana za pretile pse.Psu na dijeti potreban je hranjiv, uravnotežen obrok koji treba sadržavati meso (dobar izvor bjelančevina) i masti koje sadrže esencijalne masne kiseline potrebne za niz tjelesnih funkcija, žitarice i povrće kao izvore uglikohidrata te topivih i netopivih vlakana. Hrana mora sadržavati i dovoljno vitamina i minerala za potrebe organizma.Danas na tržištu postoji širok izbor gotove hrane, prilagođene potrebama svakog psa pa tako i pretilih. Prednosti ovog pristupa prehrani su u: jednostavnosti pripreme obroka, deklariranom sastavu koji je napravljen na osnovu analiza stručnjaka veterinara i nutricionista, gotova hrana podliježe strogoj kontroli kvalitete i zdravstvene ispravnosti (kako kod proizvodnje, tako još dodatno prilikom uvoza), veliki izbor hrana prilagođenih dobi i potrebama psa te zdravstvenom stanju organizma. Kvalitetne gotove hrane pružaju psima potpun i izbalansiran obrok, koji će zadovoljiti sve nutricionističke potrebe.Na tržištu postoje različite dijetalne hrane, a indicirane su ovisno o stupnju pretilosti. Ponekad se dešava da se light hranom ne postignu željeni rezultati ili da se, ubrzo nakon završene dijete, tjelesna težina vrlo brzo vrati na onu ''prekomjernu''. Upravo je iz tog razloga koji put bolji izbor hraniti psa medicinskom hranom za pretile pse. U ponudi u našim veterinarskim ljekaranama možete pronaći sljedeće:Royal Canin Obesity (dehidrirana hrana i hrana u konzervi) i Royal Canin Satiety Support (dehidrirana hrana), Hills r/d (dehidrirana hrana i hrana u konzervi), Eukanuba Restricted Calorie (dehidrirana hrana i hrana u konzervi). Također, Eukanuba nudi niskokalorične poslastice - Restricted Calorie Biscuits.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jedan dan sam se igrala sa ćukom i on me je povukao za džemper i oborio me je na pod. Nakon 15 sekundi on je ispljuvao svoj zub. Molim vas, recite mi hoće li mu zub ponovo narasti i hoće li sve biti u redu? TinaO: Štenci imaju 28 mliječnih zubi, odnosno 12 sjekutića, 4 očnjaka i 12 predkutnjaka. Mliječni zubi do 4. mjeseca života postaju istrošeni i počinju se klimati, te počinju ispadati. U konačnici pas ima 42 stalna zuba, od kojih su 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 predkutnjaka i 10 kutnjaka. Stoga, ukoliko je Vaš pas još štene sa mliječnim zubima te mu je ispao mliječni zub, zamijenit će ga "novi" stalni zub. U suprotnom, nažalost, neće.Prijelomi krune i korijena, napuknuća zuba, kao i potpuno izbijanje gornjih ili donjih prednjih zuba najčešće su ozljede zubi, a nastaju najčešće slučajno, u igri tvrdim predmetima - kamenjem, tvrdim štapovima ili kostima, a može se dogoditi i ukoliko se životinja zaleti u nešto tvrdo. Pas uglavnom odreagira bolno, otežano žvače (ili uopće ne jede), ne može držati predmete u ustima, pojačano slini, a ponekad se javlja i krvarenje. Ovakvi problemi rješavaju se ili vađenjem slomljenog zuba ili se radi nadogradnja krune nekim umjetnim materijalom. Svaka ozljeda zubi smatra se urgentnim stanjem i zahtjeva terapiju što prije. Najbolje je da Vašeg ljubimca odvedite veterinaru kako bi utvrdio radi li se o mliječnom ili trajnom zubu. Također, on će kliničkim pregledom ustanoviti da li je došlo do napuknuća, prijeloma ili do izbijanja zuba. Pregledom također može ustanoviti da li je zubno meso ili sam zub onečišćen česticama tla, da li je oštećen korijen zuba i sl.Osim toga, svaka ozljeda zuba može se dodatno i zakomplicirati pa na mjestu oštećenog zubića nastaje mjesto, tzv.locus minoris rezistencije, na koje se vrlo lako mogu naseliti različiti mikroorganizmi koji se dalje krvotokom mogu proširiti na srce i ostale unutarnje organe. Liječiti se mora uklanjanjem primarnog uzroka, uz aplikaciju antibiotika.Preporučam  Vam da se javite na Veterinarski fakultet na kliniku za kirurgiju, kako bi se uz pregled i RTG pretragu te eventualne druge pretrage utvrdilo koje je razmjere poprimila ozlijeda zuba kod Vašeg ljubimca, te odredila adekvatna terapija.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku staru 14 godina i na bradavici ima izraslinu koja je najednom počela brzo rasti i sad je kvrga. A i na drugoj je počela druga rast. Osim toga u zadnje vrijeme kašlje, pogotovo po noći. I ima problema sa probavom. Na redovnom cijepljenu, pokazala sam kvrgu i samo su mi rekli da je tumor i da treba operirati. Mozete li možda vi dati koju više informaciju, iako znam da treba pregledati i koliko uopće košta takva operacija tumora. Imamo termin kod drugog vetrinara za kojeg se nadam da će dati više informacija, ali sam nestrpljiva pa vam pišem. Unaprijed hvala na odgovoru. LelaO: Tumor na mliječnim žlijezdama kod kuja se češće javlja kod kuja starije dobi i to kod kuja koje nisu sterilizirane ili su sterilizirane  tek u starijoj dobi. Dakle, nastanak ovih tumora je usko povezano sa spolnim ciklusom kuja. Uzrok nastanka mamarnih tumora leži u hormonalnoj disregulaciji. Rizik od nastanka tumora na mliječnoj žlijezdi se povećava sa starošću kuje.Mliječna žlijezda je modificirana znojna tubo-alveolarna žlijeza koja kod kuja leži od ingvinalnog do ksifoidnog podrucja. Kuja ima 4-5 pari mliječnih žlijezda. Svaka žlijezda ima po jednu sisu sa 8-20 otvora. Svaki otvor vodi u svoj kanalić koji se proširuje u cisternu. Razvoj mliječne žlijezde je pod utjecajem spolnih hormona. Kod mladunčadi se mliječna žlijezda sastoji od nekoliko kanalića i malo vezivnog tkiva pa, kako štenad spolno dozrijeva, mliječna se žlijezda sve više razvija i ima sve više žljezdanog, a manje vezivnog tkiva. Mamarni tumori su porijeklom od žljezdanog epitela, mioepitela i vezivnog tkiva ili mogu biti mješoviti. Tumori na mliječnim žlijezdama kod kuja mogu biti benigni i maligni, što se točno može utvrditi jedino patohistološkom pretragom komadića tkiva tumora (biopsija). Benigni tumori su mali, dobro ograničeni, inkapsulirani, čvrste konzistencije i nisu prirasli za kožu, te su često prekriveni cistama koje su ispunjene tekućinom. Maligni tumori obično brzo rastu, te su često praćeni upalom, ulceracijama i infekcijom i mogu metastazirati u pluća i druge organe (jetra, limfni čvorovi...), što se eventualno može ustanoviti rentgenskom slikom i palpacijom područnih limfnih čvorova.Mamarni tumori se odstranjuju kirurškim putem. Postoji nekoliko kirurških metoda, ovisno o zahvaćenosti mamarnog kompleksa i regionalnog limfnog čvora. To će Vam objasniti veterinar koji će operirati Vašu kujicu.Što se kašlja po noći tiče, čini mi se da bi Vaša kujica mogla imati problema sa srcem, što nije ništa čudno s obzirom na njezine godine.Potrebno je napraviti opći klinički pregled, rentgen, ultrazvuk i EKG da bi se dobio uvid u stanje srca i krvožilnog sustava. Moguće je i da se radi o upali grla, glasnica, mandula, tonzila ili bronha.Obavezno prilikom dogovora za operaciju tumora napomenite veterinaru problem koji Vas muči što se tiče njezinog kašlja, kako bi veterinar pregledao životinju prije nego se odluči staviti je u narkozu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam škotskog ovčara starog 9 g. Bio je potpuno u redu do prije 6 mj., kada sam kod njega primjetila znatno natečene i spuštene testise. Uz to, na području trubuha uz spolovilo koža mu je lagano potamnila. Vezano uz to ili ne, od malena je na području lopatica imao malu izraslinu poput madeža oko koje mu se sada stvorila krastica (područje gdje mu stavljamo ampulu protiv nametnika).Kako nosi ham, nisam sigurna je li moguće da smo mu kod  stavljanja i skidanja hama ozlijedili izraslinu. Od relativno veselog psa za svoje godine, sada je dosta mirniji i smanjenog interesa za igru. Nisam u mogućnosti odvesti ga veterinaru. Molim Vas, kako bih mu mogla pomoći, očito nešto nije u redu? Hvala, Ana O: Kako bez općeg kliničkog pregleda nisam u mogućnosti postaviti točnu dijagnozu, općenito ću Vam opisati najčešće bolesti testisa.Moguće je da se radi o upali testisa. Medicinski naziv za upalu testisa je orhitis. Orhitis najčešće nastaje usljed neke traume (udarac, mehanička ozljeda i sl), može nastati kao posljedica periorhitisa ili kao neka metastatska infekcija (bruceloza, tuberkuloza) gdje uzročnik krvlju dospije u testise.Upala testisa može biti akutna-palpirati (pipati) se može bolna, tvrda oteklina testisa, pas otežano hoda i povećani su temperatura, bilo i disanje. Akutni orhitis se liječi antibioticima, toplovlažnim oblozima, postavljanjem suspenzora i mirovanjem. Kod kronične upale testisa, testis je tvrd i povećan, bezbolan (radi se intersticijskom orhitisu) koji je neizlječiv. Moguće je da se radi i o tumoru testisa - obično su tumori bezbolne otekline koje kontinuirano rastu. Naročito su tumorima skloni kriptorhidi (psi kojima su jedan ili oba testisa zaostali u ingvinalnom kanalu ili trbušnoj šupljini). Tip tumora koji se najčešće javlja kod psa su seminomi ili karcinomi.Svakako psa morate odvesti u veterinarsku ambulantu na pregled kako bi veterinar postavio točnu dijagnozu i započeo s adekvatnom terapijom.Moguće je da ste izraslinu u području lopatica oštetili prilikom stavljanja i skidanja hama pa se uslijed ozljede stvorila krasta. Ne bih Vam preporučila da na to mjesto aplicirate ampulu, ampulu možete aplicirati centimetar više ili niže od krastice. Ako izraslina ispod krastice počne rasti, obavezno psa odvedite veterinaru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo problem sa štenetom, mješanac je dva mješanca i okotio se 11.11.2007., no problem je u tome što se napuhao. Ne može normalno hodati jer mu je stomačić iskrivio zadnje nožice. Molim vas pomozite nam jer ga ne želimo uspavati, a veterinari kod kojih smo bili samo kažu da ga to ne boli i da kupimo tablete za gliste, jesmo, i nije pomoglo, još je uvijek kao malo burence! Hvala, Ines i Ivan O: Glistavost (Toksokaroza) je česti problem kod mladih pasa u dobi do 5 mjeseci. No, gliste se mogu pojaviti i kod odraslih pasa, pogotovo ako se drže u nehigijenskim uvjetima, sa više životinja i ako ih se redovito ne tretira antiparaziticima.Uzročnik je glista Toxocara canis, bjelkaste do blijedo-žute boje, dužine 10-18 cm. Psi se obično invadiraju uzimanjem kontaminirane hrane ili vode sa jajašcima (iz kojih se razvije invaziona ličinka), ili (ako se radi o štencu,kao u Vašem slučaju) još za vrijeme graviditeta majke, kada putem krvi migriraju kroz posteljicu u fetus i majčino mlijeko. Do potpunog razvoja gliste u invadiranom organizmu obično treba proći period od oko 35 dana.Klinički se bolest manifestira bljedilom sluznica, zaostajanjem u razvoju, povraćanjem, proljevom koji se može izmjenjivati sa opstipacijom (začepom), napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prenajela, grčevima, ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem.Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (nalaz jajašaca u fecesu) ili direktnim nalazom parazita u fecesu ili povraćanom sadržaju. Bolest se liječi antiparaziticima, no uz terapiju je bitna i prevencija.U slučaju Vašeg štenca, ukoliko su kolege procijenili da se zaista radi o glistavosti, obavezno mu dajte tabletu protiv glista (doza je 1 tableta na 10 kg tjelesne težine), te ponovite u istoj dozi za 14 dana. Rezultati ne bi smjeli izostati. Kako biste bili sigurni da ste ga u potpunosti očistili,odnesite stolicu na koprološku pretragu.Pse i mačke bi u profilaktičke svrhe trebalo tretirati antiparaziticima svaka 3 - 4 mjeseca (u ponudi naših dućana postoje antiparazitici u obliku tableta ili pasti za pse i mačke), držati ih u higijenskim uvjetima, uklanjati izmet i slično.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, ženku bradatog kolija staru 3,5 god. Prije mjesec dana puknula joj je analna žlijezda, neko vrijeme je pri vršenju nužde bilo tragova krvi, ali uz injekcije k-vit. i antibiotika prošlo je. Sada se ponovo pojavljuje u malim tragovima, poput sluzavih žilica oblaže izmet, ali ne svaki puta. Naš veterinar kaže da je to od ožiljka koji je nastao kad je analna žlijezda pukla. Zanima me Vaše mišljenje. Hvala, Sandra O: Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Većina svake pojedine vrećice prošarana je velikim masnim žljezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žljezdama. Ukupan sekret ovih žljezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris odnosno izlučevina vjerojatno imaju funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analne vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišićnog tonusa ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije pa i samog puknuća vrećice. Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apsces, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci), s mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.Abnormalnosti analnih vrećica izazivaju svrbež, bol i nelagodu kod životinje pa su glavni simptomi promjena na analnim vrećicama struganje anusa, tzv."sanjaknje", lizanje, grizenje, te posljedično i akutni vlažni dermatitis od samoozljeđivanja okolnog područja. Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava i to debelog crijeva, te je moguće da se pojavljuje zbog puknuća analne vrećice. U svakom slučaju savjetujem Vam da pratite daljni tijek nastalog stanja i u slučaju pogoršanja svakako se obratite te slijedite upute Vašeg veterinara. Inače, začepljenja analnih vrećica u pasa imaju tendenciju rekurencije. Analne vrećice u tim slučajevima trebale bi se nježno, ali detaljnjo ispražnjavati. Ako se začepljenje učestalo ponavlja, treba izvršiti ispiranje. Kronično upaljene vrećice treba tretirati kao bilo koju drugu upalu - ispiranjem antibiotskom otopinom, koje ne treba biti kirurški izvedeno. Ako se kronične upale ponavljaju, preporučljivo je kirurško odstanjivanje analnih vrećica.Kako uz mekanu stolicu, postoji još niz drugih faktora koji potpomažu nastanku ovakvog stanja, savjetujem Vam da obratite pozornost i na prehranu Vašeg ljubimca. U ljekarnama Pet centra imamo u ponudi medicinsku hranu za pse sklone alergijama i problemima s analnim vrećicama i to: - Royal Canin Hypoallergenic u suhom obliku i Sensitivity Control u suhom i mokrom obliku- Hill's d/d u suhom i mokrom obliku, Hill's z/d low alergen i Hill's z/d ultra u suhom obliku.- Eukanuba Dermatosis FP Formula u suhom i mokrom obliku.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Bok, danas sam primjetila da je moj samoyed izgubio glas, odnosno da ne može zalajati. Može malo, ali ne onako kako on zna. Nisam primjetila da je kašljao, tako da ne znam da li se radi o prehladi. Da li da ga vodim veterinaru? Ne pokazuje nikakve simptome kao da ga nešto boli. Vesel je i zaigran.Hranim ga Hill's hranom za štenad. Koliko mu moram davati, s obzirom da je 3 i pol mjeseca star i ima 11 kila? Hvala puno, Nina O: Prehladu u pasa prate slijedeći simptomi: iscjedak iz očiju i nosa, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, gubitak glasa, kašalj i/ili kihanje. Prehlada u pasa nije česta pojava, a vrlo rijetko je sa simptomima kao što se javlja u ljudi - kihanje i iscjedak iz nosa. Uzročnik prehlade u ljudi je rhinovirus za kojeg se smatra da nije prenosiv na psa no kod pasa se mogu javiti infekcije gornjih dišnih puteva iz grupe rhinovirusa i sa sličnim simptomima. Infekcije druge etiologije, alergije te druga stanja mogu rezultirati sličnim simptomima.  Gubitak glasa u pasa nespecifičan je simptom, prati mnoga oboljenja u pasa, zarazne i nezarazne prirode (hipotireoidizam, dijabetes, bolesti koštano-zglobnog sustava, bolesti probavnog sustava,..). Ako Vaš ljubimac ne pokazuje neke od navedenih znakova nije potrebna intervencija veterinara, no ukoliko ste primijetili neki od navedenih simptoma svakako posjetite veterinara koji će općim kliničkim pregledom i dodatnim pretragama utvrditi o kakvom se problemu radi te pravodobno poduzeti terapiju ukoliko bi ona bila potrebna.   Što se tiče davanja hrane štencu, treba napomenuti kako dnevna količina hrane koju trebaju individualni štenci tipično varira za +-16% (npr. 4 mjeseca star štenac može trebati između 315 i 430 grama hrane). Stoga bi količinu hrane trebalo prilagoditi da se održi optimalna tjelesna masa a hranjenje treba podijeliti u 3-4 dnevna obroka u dobi psa od oko 3 mjeseca. Proizvođač Hill's hrane za štence preporučuje za psa srednje veličine u odrasloj dobi a starog tri i pol mjeseca, količinu suhe hrane od oko 320 grama hrane dnevno. Ukoliko kombinirate suhu i mokru hranu za štence, pogledajte preporučene dnevne doze na poleđini pakiranja hrane te u ovisnosti o kombiniranju prilagodite količinu hrane.Dakle, također je važno imati na umu da se radi o preporučenim količinama hrane za štene. Da bi se održala poželjna tjelesna težina treba uzeti u obzir i aktivnosti šteneta. Ukoliko je Vaš pas aktivan potrebno mu je osigurati više energije nego je to sadržano u npr. 320 grama suhe hrane. Tada, a u ovisnosti koliko štene ima aktivnosti dnevno (1 sat ili više), povećavate preporučenu dnevnu količinu hrane za 10 do 20%.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani! Molim vas ako mi možete dati savjet što činiti s psom koji ima sljedeći problem. Imam psa mješanca (ptičar-ovčar) i star je godinu dana, no njegov izgled je očajan. Jako je mršav i vide mu se kosti, iako mnogo jede. Nema trakavice, niti povraća pojedenu hranu. Ne znam više na koji način da ga udebljam, a privatni veterinar mi je rekao da ne zna što je psu. Molim vas, dajte mi neki savjet. Unaprijed hvala! IvanaO: Kako niste naveli čime hranite psa, kakvog je izgleda izmet i koliko učestalo pas ima stolicu, je li do sada bolovao, te odnosi li se "ovčar" na pasminu njemački ovčar, ovaj odgovor je pokušaj da Vam približim problematiku vezanu uz postavljanje točne dijagnoze. Mršavljenje se razlikuje od gladovanja (pothranjenost) u tome što životinja gubi tjelesnu masu i pored uzimanja normalne količine hrane. Isto tako, kod mršavljenja dolazi do ubrzanog gubitka skeletnog mišićja, a ne masnog tkiva kao što je slučaj kod gladovanja i anoreksije. Do gubljenja tjelesne mase kod mršavosti dolazi uslijed djelovanja nekog endogenog faktora koji izaziva pojačani energetski promet, te se javlja negativan bilans energije. Tako se mršavost javlja uslijed poremetnji u funkciji različitih žlijezda (gušterače, hipofize, tireoideje ili spolne žlijezde). U mladih njemačkih ovčara relativno česta je egzokrina insuficijencija gušterače. Simptomi ovog oboljenja mogu biti slabo uočljivi ili tipični. Tipična slika uključuje izrazitu mršavost uz povećan apetit, potrebu za uzimanjem nejestivih tvari, učestalu defekaciju uz svijetlu, kašastu i masnu stolicu. Egzokrina insuficijencija gušterače predstavlja nedostatak enzima gušterače, a prati je i pojava neprobavljivih sastojaka hrane u stolici. Od ostalih simptoma javljaju se umjereni nadam i pojačana peristaltika crijeva kao i promjene na koži i dlaci. Dijagnoza se postavlja laboratorijskim pretragama krvi i stolice. Na žalost, mršavljenje je i jedan od znakova malignih oboljenja. Malnutricija predstavlja manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu. Ona se može definirati i kao neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama. Marazam je malnutricija koja se javlja kao mješovit sindom proteinsko-kalorijskog deficita, tzv. proteinsko-kalorijska malnutricija. Pojam marasmus senilis označava progresivnu atrofiju uslijed staračkih promjena.Točnu dijagnozu može postaviti jedino veterinar na temelju klinčke pretrage i pomoćnih dijagnostičkih postupaka (laboratorijske pretrage krvi i mokraće, UZV, RTG i druge).

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu zlatnog retrivera staru 10 mjeseci i upravo joj je kraj prvog tjeranja. Kujica je prokrvarila 1.3.08. U stanu je bila do 14.3.08. Taj dan smo je odveli u garažu i ostavili dok smo bili na poslu. Kada smo se vratili zatekli smo nju i mužjaka koji je odmah pobjegao u drugi kraj. Nisu bili spojeni. Sada ne znam da li sam došla "prerano" ili "prekasno"? Zanima me način na koji se može u ranoj dobi odrediti da li je kuja gravidna. Prijavili bi je na izložbu, a ovako nismo sigurni da li je gravidna ili ne. Da li postoje kakvi testovi koji bi u prva 2-3 tjedna od mogućeg parenja dokazali da je kuja gravidna ili ne? I da li možda postoje kakve tablete za pobačaj i kada se trebaju dati, te da li su opasne po život kuje? Hvala, ZrinkaO: Graviditet kod kuja prosječno traje 58-63 dana. Spolni ciklus kuja se dijeli u četiri faze: proestru, estrus, diestrus i anestrus.Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svjetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisala, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona. Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10.-14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa.Dijagnostika graviditeta u prva tri tjedna nakon parenja je malo vjerovatna i vrlo subjektivna. Općenito se kod kuja za dijagnostiku graviditeta koriste rentgen i ultrazvuk. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se također može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova (prema broju kralježnica plodova koje se lijepo vide na rentgenogramu). Postoje i drugi pokazatelji prema kojima ćete (teže) moći dijagnosticirati graviditet, kao što je postupno povećanje tjelesne težine kujice pa će kujica biti mirnija, tromija, manje će se kretati, brže će se umarati, abdomen će se obostrano proširiti. Tjelesna temperatura gravidne ženke je malo povišena zbog intenzivnijeg metabolizma, a pred kraj graviditeta dlaka kujice je slabija, suha i može jače opadati. Također se pred kraj graviditeta povisuje broj leukocita u perifernoj cirkulaciji (bijela krvna zrnca) kako bi kujica bila otpornija prema infekcijama. U zadnjoj trećini graviditeta ćete primjetiti i promjene na mliječnim žlijezdama kod kujice (povećane mliječne žlijezde, bradavice su razvijenije, a pred sam porod se mliječna žlijezda nalije i počne lučiti mljezivo). Kuje također mogu pokazivati znakove graviditeta kada i nisu gravidne, odnosno u stanju lažne trudnoće, koja nastaje kao posljedica hormonskog disbalansa, nakon tjeranja.Osim kliničkih metoda dijagnostike graviditeta , postoje i laboratorijske metode dijagnostike koje se dijele na kemijske, fizikalne, biološke, hormonalne, imunološke i histološke.Moj je savjet da se obratite Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Klinici za porodiljstvo u vezi dijagnostike graviditeta Vaše kujice.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku rottweilera staru 3 godine. Vodili smo je na prvo parenje parenje 9. i 11. dana ciklusa. (dva dana nakon rođendana). Moraju li se ženka i mužjak "zalijepiti" da bi ostala gravidna? Kod njih se to nije desilo, jedino što je bilo meni neobično je da je prilikom parenja dva do tri puta na tren "jauknula". Možemo li eventualno očekivati da je ostala gravidna? Hvala na očekivanom odgovoru, Nenad O: Da naši ljubimci nisu domestificirani i da dalje žive u prirodi, ženka bi dozvolila parenje isključivo poznatom mužjaku. Ukoliko ih je više, postojala bi mogućnost da se spari sa nekoliko različitih ''partnera''.Međutim, u situacijama u kojima vlasnici određuju ''partnera'' svojoj ljubimici, ne teku stvari uvijek glatko i bez problema.Ponekad se radi o iskazivanju teritorijalne dominacije, stoga ih je najbolje pariti na ''neutralnom terenu''.Potencijalni otac kojeg odabere vlasnik ne mora nužno odgovarati ženki, stoga se nerijetko dešava da ga ona tjera i ne dozvoljava parenje.Isto tako, na ishod parenja uvelike utječe i iskustvo. Ukoliko se radi o psima koji se pare prvi puta, možda će biti potrebna asistencija vlasnika.Uz sve nabrojano, na ishod parenja utječe i pravodobno odabrani trenutak - ženka dozvoljava parenje između 9. i 14.dana ciklusa, pa kod odluke o parenju ovaj podatak treba imati na umu.Čin parenja započinje igrom mužjaka i ženke. Ona uglavnom zauzima karakterističan stav - povija prednje noge kao da ga poziva na igru. Psi međusobno njuše spolne organe, da se još malo ''upoznaju'', a zatim mužjak naskoči na ženku, obuhvati je prednjim nogama i penetrira. Kopulacija traje relativno kratko, otprilike minutu-dvije, međutim, nakon toga dolazi do ejakulacije i bubrenja vrha (bulbus) penisa, koji mužjaku onemogućava da ga izvuče, pa psi ostaju spojeni u idućih (otprilike) desetak minuta, čak i do pola sata.U tom periodu oboje zauzimaju novi položaj, tako da su stražnjim dijelom tijela spojeni, a glave im gledaju na suprotne strane. Na ovaj način se štite od eventualnih uljeza koji bi ih omeli u parenju.Kuju bi trebalo pridržavati i onemogućavati joj da sjedne dok su spojeni, kako ne bi ozlijedila mužjaka.U slučaju da bulbus penisa ne natekne pravovremeno, psi se neće spojiti, stoga je u ovakvoj situaciji nužna asistencija vlasnika, koji će podići kujine stražnje noge i držati je, kako bi omogućio da sperma krene prema maternici. U ovoj situaciji dobro je uvesti prst (zaštićen kirurškom rukavicom, kako ne bi došlo do infekcije) u vaginu i digitalnim podražajem je stimulirati na kontrakcije, koje će olakšati put spermijima prema maternici.Ukoliko oplodnja nije moguća ni na ovaj način, uvijek ostaje mogućnost da Vaš veterinar umjetno oplodi kuju sjemenom mužjaka kojeg ste odabrali.''Jaukanje'' koje ste spominjali može biti posljedica mužjakove grubosti i neiskustva, ali i premale količine prve spermine frakcije koja služi kao lubrikant vagine.Iako je bez ''spajanja'' mala šansa da je došlo do oplodnje, je li parenje bilo uspješno, moći ćete saznati tek nakon 30. dana, kada kod veterinara možete napraviti ultrazvuk.Sigurnija je metoda RTG, koji možete obaviti iza 42. dana graviditeta. Ovom se metodom određuje koji je minimalni broj očekivanih štenaca, a također se obavezno radi i nakon poroda, kako biste bili sigurni da su svi štenci izašli.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U 12 mjesecu u Beču, Austrija, radila sam čisto zbog kontrole krvnu sliku psa ali samo jetra, srce i bubreg i sve je bilo sasvim u redu, rezultati u normali. Nakon 2 mjeseca u Makedoniji radila sam opet jer je pas star i kao čisto da se vidi i šećer i sve ostalo. Prvi put je dao dosta visoke rezultate kod ALT 150.8 (ref. vrijednost 8.02-57.3), s time da su mi rekli da možda nisu točne jer im je krv koagulirala, pa smo ponovili još jednom, nakon tri dana. Ovaj put je ALT bio 109.6 i GGT (ref.vrijednost 1.0-9.7) kod njega je bio 10.6. Ostalo je sve u okviru granice normale. Zanima me: nakon vađenja krvi u roku od koliko minuta se treba ispitati ALT da bi rezultati bili točni? Da li se ALT može za dva mjeseci povečati i od čega, ako je ishrana ostala ista (kuhano povrće, riža i posno meso, po malo kvalitetne suhe hrane)? Tjedan dana prije analize pio je Rimadyl tablete protiv bolova, da li to utječe? Da li ALT može biti povećan i zbog povećanog zamora-šetnje, kao posljedica mišića (ima probleme s kralježnicom i normalno prati ga atrofija mišića)? Pas ima 12 godina, super jede i pije i nema nikakve promjene u zdravstvenom stanju. Šeta dosta i rado se igra.Hvala, JosipaO: ALT (alanin aminotransferaza) specifičan je enzim jetre u pasa. Enzimi su proteinske molekule koje pomažu u različitim kemijskim reakcijama u organizmu. Povećanje vrijednosti ALT u nalazu biokemije krvi upućuje na oštećenje jetrenih stanica a vrijednosti koreliraju s brojem oštećenih stanica jetre. Naglo povišenje vrijednosti upućuje na akutni proces, dok sporo povećanje na opstrukciju žučnih prohoda. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja. Pad vrijednosti upućuje na oporavak ili pad broja funkcionalnih jetrenih stanica.U procjenjivanju zdravstvenog stanja jetre, osim navedenog enzima, značaj ima i aspartat aminotransferaza (AST) (osim u jetri ovaj enzim nalazi se i u srčanom mišiću, bubrezima, skeletnom mišićju i mozgu ali je uz ALT specifičan za jetru). Koncentriran je u citosolu a otpušta se ako dolazi do propadanja jetrenih stanica, zbog infekcije ili poremećene opskrbe krvlju. Povišene vrijednosti AST-a mogu se javiti u početku razvitka jetrenih bolesti no i u mladih životinja koje rastu. U cirkulaciji je prisutan mnogo kraće nego ALT, tako da vrijednosti AST imaju tendenciju naglog pada ako je funkcija jetre ponovno uspostavljena. Razina ovih enzima u serumu povećava se dva do tri dana nakon što je jetra bila zahvaćena oštećenjem, a vraća se na normalu za nekoliko tjedana nakon eventualno poduzetog liječenja. Vrijeme od dva mjeseca je, stoga, više nego dovoljno da se biokemijske vrijednosti krvi znatno izmjene.GGT (gamaglutamiltransferaza) je enzim čija je najveća koncentracija u bubrezima i pankreasu ali se također pronalazi i u jetri i drugim organima. No najveći udio GGT-a u serumu dolazi iz jetre. Do povišenja vrijednosti dolazi zbog njegove sinteze a ne otpuštanja zbog oštećenja stanica jetre, stoga se promjene vrijednosti uslijed bolesti ne smatraju značajnima. Velika povećanja GGT-a često su povezana s pankreatitisom i opstrukcijom žučnih puteva. Kako se u slučaju Vašeg ljubimca radi o vrlo neznatnom povećanju ovog enzima, ne bi se moglo smatrati značajnom poremetnjom, a osim toga bez kontrolnog krvnog nalaza nema osobitog dijagnostičkog značenja. Općenito se smatra kako je povišenje ALT-a dva do tri puta veće od normale beznačajno a jedino konstantno povišenje se može smatrati abnormalnim. Razina vrijednosti ALT mogu biti povišene 4-5 puta od normale i u slučajevima nehepatičkih poremećaja kao što je upala gastrointestinalnog sustava, hemolitičke anemije i zatajenja srca. Psi pod terapijom antikonvulziva i glukokortikoida ili oni s otežanim otjecanjem žuči imaju umjereno povišene vrijednosti. Vrijednosti ALT mogu biti povišene i uslijed davanja lijekova. Rimadyl se biotransformira u jetri a u određenoj mjeri podliježe enterohepatičnom kruženju tako da neizbježno ima utjecaja na vrijednosti enzima jetre. U kojoj mjeri i koliko će dugo vrijednosti odudarati od normale ovisi o duljini davanja lijeka, stupnja funkcionalnosti jetrenih stanica i njihovoj sposobnosti regeneracije. Smatra se također, da ukoliko ostala dva specifična jetrena enzima nemaju povišene vrijednosti, nema razloga za zabrinutost ako vrijednosti ALT nisu veće od 300-400 IU/L ili više.Nije rijetka pojava da su visoke vrijednosti ALT-a slučajan nalaz pri pretrazi krvi. Ako se ne radi o nekoj bolesti, vrijednosti se spuste na normalu kroz nekoliko tjedana pa do nekoliko mjeseci. U većini slučajeva njihovo povišenje se ne može specificirati, no osim lijekova, trauma, zaostajanje žuči, krvni ugrušci i toksini mogući su uzroci. Tjelesni napor prvenstveno ima za posljedicu izrazito povećanje CK (kreatin kinaza), laktata i urata, a nema utjecaja na vrijednosti ALT. Za pretragu biokemije krvi potrebno je, nakon vađenja krvi, ostaviti je da se koagulira kako bi se ekstrahirala tekućina (serum). Krv se obično koagulira minimalno 30 minuta a maksimalno 1 sat nakon vađenja krvi, no za ovu se pretragu upotrebljavaju posebni nosači (ukorporirani u epruvetu u koju se krv uzima) koji ubrzavaju ovaj proces ili se krv podvrgava centrifugiranju. Biokemijsku pretragu treba provesti unutar jednog sata nakon vađenja krvi, kako bi se dobili točni rezultati.Imajte na umu kako jedan nalaz povišenih vrijednosti jetrenih enzima u pretrazi krvi nema osobitog dijagnostičkog značaja. Tek dva uzastopna nalaza viših vrijednosti, napravljenja u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene zdravstvene probleme, a osim ovih biokemijskih pokazatelja kod dijagnostike neophodno je napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre te serološka testiranja. Svakako u dogovoru s Vašim veterinarom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobila bolja slika o zdravstvenom stanju Vašeg ljubimca.