Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Što napraviti kada zmija, bilo otrovna ili neotrovna, ugrize psa? Koje bolesti su karakteristične za tornjaka i kada se treba cijepiti protiv tih bolesti?Hvala, Tin O: U Hrvatskoj su otrovni poskok i riđovka. Poskok uglavnom živi na jugu Hrvatske, dok se riđovku može naći u cijeloj Evropi. Zmije otrovnice se mogu prepoznati po trokutastoj glavi. Zmijski ugriz može utjecati na više organskih sustava: kardiopulmonarni sustav, živčani sustav i koagulaciju. Na mjestu ugriza se obično vidi jedna, dvije ili nekoliko malih ubodnih rana s razmakom od 6-8 mm. Ako zmija nije bila otrovnica ili ako nije ubrizgan otrov, bol i oteknuće su minimalni. Ako je psa ugrizla otrovnica, u naredna dva sata na tom mjestu nastaju krvarenje, edem, crvenilo, bolnost, mogu se javiti subkutana krvarenja i mjehuri ispunjeni krvlju. Osim navedenoga, javljaju se mučnina, povraćanje, otečeni regionalni limfni čvorovi, bilo je ubrzano, letargija, slabost, tremor mišića. Ako psa ugrize neotrovna zmija, ugriznu je ranu potrebno isprati vodom i namazati nekom antibiotskom masti, te je zamotati i eventualno psa odvesti na cijepljenje protiv tetanusa.Ako psa ugrize zmija otrovnica, mjesto ugriza je potrebno imobilizirati 5-10 cm iznad mjesta ugriza na način da ga podvežete kako bi se usporilo širenje otrova u čitavom tijelu. Podvezivanje ne smije biti prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija. Psa je potrebno što hitnije odvesti u najbližu veterinarsku ambulantu s time da ga se što manje pomiče (da se spriječi širenje otrova). U tu svrhu ga je najbolje poleći na neku ravnu plohu kao što je daska. Nikako ne pokušavajte isisati otrov iz rane, ne stavljajte led na ranu niti ne zarezujte ugrizne rane. Veterinar će kao potpornu terapiju aplicirati antihistaminike i i.v. tekučinu kako bi prevenirao niski krvni tlak. Aplicirati će antibiotike kako bi spriječio sekundarnu bakterijsku infekciju, lijekove protiv bolova, po potrebi transfuziju krvi. Nesteroidni antiupalni lijekovi i kortikosteroidi su kontraindicirani.Kao specifična terapija se koristi antidot.Što se tiče Vašeg upita o bolestima kojima su skloni tornjaci, skrenula bih Vam pažnju na već objavljene odgovore mojih kolega:  Tornjak, Tornjak  i Tornjak. Ukratko, kao i ostali psi velikih i gigantskih pasmina, skloni su bolestima: probavnog, lokomotornog i kardiovaskularnog sustava. Cijepljenje pasa se odnosi samo na zarazne bolesti (štenećak, hepatitis, parvoviroza, leptospiroza...) i svakako preporučam da ga redovito cijepite, no to cijepljenje nema nikakve veze s genetskim i organskim bolestina. Te bolesti možete prevenirati jedino pravilnom prehranom i držanjem psa.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam beaglea starog tri mjeseca i prije par dana mu se pojavila mala izraslina na području bjeloočnice iznad donjeg kapka na desnom oku. Oči su mu inače malo crvenije, ali veterinar smatra da ne treba nikakve kapi. Nakon što mu se pojavila ta izrasline doslovce preko noći, odmah sam ga vodila veterinaru i dijagnoza je cista trećeg očnog kapka koja se treba odstraniti kirurški. Zbog čega se javljaju takve stvari i koja je vjerojatnost da mu se nakon operacije ponovo javi isti problem i kako sprječiti da mu se isto to pojavi na drugom oku?Hvala, TeaO: Cista žlijezde trećeg očnog kapka (tzv. "trešnjino oko") nastaje zbog povećanja i upale žlijezde koja se nalazi u trećem očnom kapku. Treći očni kapak smješten je u unutarnjem očnom kutu, a žlijezda ima funkciju proizvodnje posebne sluzi koja prekriva rožnicu (vanjski sloj oka). Iz više razloga, a najčešći je začepljenje izvodnih kanalića kroz koje se izlučuje zaštitna sluz, žlijezda otekne te dolazi do njene upale. Žlijezda se povećava i prolabira ispod donjeg očnog kapka u unutarnjem očnom kutu. Povećana žlijezda je žarko crvene boje, veličine zrna graha ili trešnje.Nakon što ste uočili promjenu na oku, savjet je otići do veterinara koji će nakon pregleda oka i sedacije psa kirurški ukloniti dio žlijezde, te mu dati terapiju koju vlasnik može i sam davati kod kuće. Samo kapanje očiju različitim kapima bez kirurške pomoći neće riješiti problem, već će samo produljiti iritaciju oka pa može doći i do razvoja komplikacija. Cista žlijezde trećeg očnog kapka ima tendenciju recidiva i to u glavnom na onom oku na kojem se prvotno javila, no kod pasa sklonijih ovom problemu može se javiti i na drugom oku. Ono što Vi možete pokušati u namjeri smanjivanja vjerojatnosti pojave recidiva, jest redovita higijena pojedinog oka i područja oko očiju, te povremena masaža izvodnih kanalića odnosno područja neposredno ispod unutarnjih očnih kuteva.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći nešto više o pasmini njemačka doga? Zanima me kako ih hraniti, dresirati, ponašati se prema njima? Voljela bih da mi napišete kakvi su to psi, da li ih je lako imati, da li su osjetljivi, boležljivi i slično? Hvala, Valentina O: Njemačka doga pripada u divovske pasmine pasa. Visina u grebenu kod mužjaka je najmanje 80 cm, a kod ženke 72 cm. Težine su otprilike 60 kg. Dolaze u nekoliko boja: crna, plava (siva), žuta i tigrasta. Njemačka se doga nekada koristila kao borbeni i lovački pas, dok se danas koristi kao pas čuvar i kućni ljubimac. Za prehranu štenadi velikih (divovskih) pasmina pasa bih preporučila hrane iz superpremium kategorije: Hill's: Puppy large breed, Eukanuba: Puppy i Junior Large Breed, Proplan Purina: Puppy Large Breed (robust) ili od Royal canina: Giant babydog. Od premium kategorija hrane odličan izbor je Alleva: Giant Puppy&Junior. Svakako konzultirajte uzgajivača što se hrane tiče, jer ako je štenetu davao bilo koju od navedenih hrana, nema potrebe da mijenjate proizvođača, jer se zapravo radi o još mladom nerazvijenom probavnom sustavu šteneta gdje bi svaka promjena hrane mogla dovesti do probavnih poremećaja. Prehrana divovskih pasmina pasa je jako bitna jer se određeni problemi javljaju zbog loše izbalansirane prehrane, prekomjernog dodavanja dodataka prehrani ili različitim hranjivim tvarima. Brzi rast divovskih pasmina nije poželjan. Hipertrofična distrofija, osteohondroza i displazija kuka smatraju se bolestima koje su dijelom uzrokovane prevelikom količinom hranjivih tvari i dodataka prehrani u razvoju šteneta.Psa je potrebno odgajati od samog dolaska u kuću. Od početka mora naučiti što mu je dozvoljeno, a što nije. Najbolje ga je odgajati metodom nagrađivanja, tj. kada posluša nešto što ste od njega zahtjevali, obavezno ga nagradite psećim keksom uz tapšanje po glavi i riječju "bravo". Ako napravi nešto što ne smije, pokudite ga ozbiljnim glasom uz riječ "fuj to" ili slično.Što se profesionalne dresure tiče, najbolja dob je oko 6 mjeseca starosti šteneta. U Zagrebu postoji nekoliko škola za pse. Vjerujem da putem interneta možete doći do njihovih brojeva telefona i radnog vremena.Općenito se može reći da su velike i divovske pasmine pasa kraće živuće nego mali psi. Divovske pasmine imaju osjetljiv probavni sustav i zglobovi im trpe velika opterećenja, stoga su skloni bolestima probavnog i lokomotornog sustava.Niti jednog psa nije lako imati ako za njega nemate dovoljno vremena, pažnje i ljubavi. Pas je živo biće i svakodnevna briga i obaveza. Potrebno ga je izvoditi četiri puta dnevno u šetnju, redovito mu mijenjati vodu, hraniti ga, četkati i baviti se njime. Također je potrebno voditi brigu i o godišnjim odmorima, jer ako psa ne možete voditi sa sobom ili ga nemate za to vrijeme kome ostaviti na čuvanje, uvijek će netko od članova obitelji morati ostati s njim kod kuće. Ako imate dobre uvjete za pružiti psu sretan i ugodan život, svakako ga nabavite, jer toliku ljubav i veselje Vam nitko neće pružiti, kao što će to činiti Vaš pas.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku zlatnog retrivera staru 14 meseci. Na nekoliko zuba joj se stvorio karijas. Molim vas da mi pomognete i kažete uzroke pojavljivanja te bolesti i savetujete oko ishrane. Hranim je granulama i psećom salamom, a od vitamina trenutno joj dajem multivitamin. Da li karijas može nastati kao uzrok prekomernih ili premalih doza kalcijuma? Šta da radim? Unapred hvala! Peđa O: Karijes ili pokvaren zub je  oboljenje zubne cakline i općenito je rijetka bolest pasa i mačaka od koje češće oboljevaju starije jedinke. Karijes najčešće nastaje zbog zaostale hrane u ustima koja osigurava rast bakterija koje čine zubni plak koji, ako se redovito ne uklanja, ima za posljedicu da se oštećuje zubna caklina. Najčešće bolesti oralne šupljine kod pasa i mačaka vezuju se uz nagomilavanje zubnog plaka koji se, odlaganjem kalcija iz sline, pretvara u zubni kamenac. Nastanku karijesa kod pasa pogoduje nepravilno zubalo, lošija kvaliteta cakline i dentina,  ako pas u vrijeme izmjene mliječnih u trajne zube ne izgubi mliječne zube, nego ima dva reda zubiju između kojih se nakuplja hrana, problemi sa zubnim mesom i nepravilna prehrana (općenito hrana namijenjena ljudskoj prehrani).Odrastao pas ima 42 zuba. 20 zubiju se nalazi u gornjoj čeljusti, a 22 zuba u donjoj. Pas ima po 6 sjekutića, po 2 očnjaka i po 8 pretkutnjaka u obje čeljusti, te 4 kutnjaka u gornjoj, a 6 kutnjaka u donjoj čeljusti. Promjena mliječnih zubiju u trajne počinje od 3 mjeseca i traje otprilike do 7 mjeseca starosti. Higijenu usne šupljine kod psa je preporučeno početi održavati već nakon izmjene mliječnih zuba u trajne preparatima koji su predviđeni s obzirom na dob psa.U Pet centar trgovinama možete nabaviti proizvode za zubnu higijenu:- Beaphar DOG-A-DENT žvakaće tablete s klorofilom - apsorbiraju neugodne mirise u usnoj šupljini, a sadrže biljku kozji rog koja dezinficira usnu šupljinu.- Beaphar DOG-A-DENT spray - uklanja zubni plak, sprečava nakupljanje zubnog kamenca i pomaže kod neugodnog zadaha.- Beaphar DOG-A-DENT gel s propolisom - čisti zube, jača desni i osvježava dah.   Hrana koja se preporuča za održavanje higijene usne šupljine, koja se može ponuditi kao kompletan obrok ili kao poslastica:- Hill's t/d - dijetetska potpuna hrana za odrasle pse za smanjenje zubnog plaka, pigmenta i kamenca te zaštita od gingivitisa, a smanjenjuje i zadah dentalnog porijekla iz usta.- Hill's Canine Oral Care Adult - potpuna hrana za odrasle pse s posebnim prirodnim vlaknima koja djeluju kao četkica za zube, te pomažu skidati naslage plaka i kamenca s površine zuba.- Royal Canin Dental Hygiene - kompletna hrana za odrasle i starije pse oralne osjetljivosti Medicinski pripravci:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvoPranje zubi - vrlo je važno udobno smjestiti psa. Podignite gornju čeljust i četkajte vidljive zube do granice izmedu zubi i desni. Uvijek koristite četkice i paste za zube za pse, prilagođene veličini Vašega psa. Ako je pas miran, nagradite ga s njemu najdražom poslasticom. Svaki dan ovo ponavljajte, pri tome produljujući vrijeme četkanja i proširujući područje koje četkate. Za otprilike dva tjedana Vaš ljubimac bi trebao steći naviku čišćenja zuba, što je lakše izvedivo ako se pas na četkanje nauči u što ranijoj životnoj dobi. Postoji nekoliko različitih tipova zubnih četkica za pse. Najpraktičnija je zubna četkica koja se natakne na prst. U tom se kompletu nalazi i gumena četkica koja se koristi za masažu desni. Pseće paste za zube su također okusima prilagođene kućnim ljubimcima.U Pet centru imamo veliki izbor hrane, poslastica, tableta, sprejeva za održavanje higijene usne šupljine, kao i četkice za zube i paste za zube, s blagim i umirujućim djelovanjem na zubno meso.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U posljednje vrijeme imam velikih problema sa svojim psom. Stalno mi bježi iz dvorišta. I prije je to radio, ali dok je bio jako mali i vratio bi se kući nakon 15-tak minuta. Sada ima već 4 godine i stalno bježi od doma. Što više ja brinem o njemu i ugađam mu, to on više zloupotrebljava. Ne mogu ga nikako zaustaviti. Samo odjednom nestane iz dvorišta i ne želi se vratiti koliko god ja njega zvala i zviždala mu. Više to ne mogu trpjeti. Ima čip i ne bojim se da će pobjeći i ne vratiti se, nego da ga slučajno ne bi neki automobil udario. Moje pitanje je: u kojim godišnjim dobima se psi "tjeraju" i koliko često, te zašto ga toliko privlači biti izvan dvorišta? Bježi li zato što mu se više ne sviđa biti kod nas ili što? Zašto uopće bježi? Molim Vas pomozite jer ne želim ostati bez svog ljubimca! Unaprijed puno hvala, ViktorijaO: Nagon za lutanjem izraženiji je kod mužjaka nego kod ženki. Uglavnom se javlja kada mužjak osjeti ženku u tjeranju, što ga navodi da krene u potragu za njom. Budući je ovaj nagon izuzetno jak, psi koji su ''zaljubljive prirode'' u potpunosti ignoriraju sve što se oko njih dešava, oglušuju se na dozive ili naredbe vlasnika jer imaju isključivo jedan cilj - naći ženku koja se tjera.Ovaj oblik ponašanja može se iskorijeniti isključivo kastracijom. Kastrirani pas je mirniji, privrženiji, a nagon za lutanjem se gubi.Kažnjavanje psa sklonog lutanju nije metoda izbora jer je previše zbunjujuća - pas nije u stanju shvatiti zašto ga kažnjavate (osim ako se ne radi o nečemu što je neposredno prije napravio).Osim toga, trudite mu se omogućiti dovoljno kretanja jer neki psi lutaju i iz tog razloga. Naime, ukoliko se pas premalo kreće (pogotovo ako se radi o lovačkoj pasmini kojoj je urođeno da se kreće više od ostalih pasmina), on nakuplja veliku količinu energije, koja počne predstavljati frustraciju. Kako bi sam riješio svoj problem, pas počne  lutati. Što se tiče tjeranja, mužjaci nemaju specifične vremenske intervale i u principu su sposobni za parenje kad god osjete miris ženke koja se tjera. Upravo iz ovog razloga, kako biste suzbili seksualnu želju kod Vašeg ljubimca, ponovo bih Vam preporučila kastraciju.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica fox terijerka ponekad brzo nakon jela s lakoćom izbaci pojedenu hranu i opet ju pojede. Inače je zdrava, jede kombinaciju Eukanube i kuhanog - piletina, riža. Čitala sam da tome može biti uzrok deformacija jednjaka, međutim, kako smo prije godinu dana zbog gastritisa i povraćanja krvi bili na snimanju pod kontrastom, pretpostavljam da bi se to vidjelo. Inače, mislim da ju vaše osoblje čak i zna, imali smo dugo problema sa stolicom jer je došla jako bolesna od uzgajivača iz Mađarske. Pozdrav, Iva i Hana O: Povraćanje je uglavnom posljedica bolesti probavnog sustava.  No, povraćanje se može javiti i kao popratni simptom nekih drugih bolesti (zatajenja bubrega ili jetre, kod piometre, pankreatitisa, Addisonove bolesti, trovanja, ketoacidoze i sl.). Ispovraćani sadržaj uglavnom se sastoji od ostataka probavljene hrane, primjesa žuči i/ili pjene.Pojava koja sliči povraćanju je regurgitacija, a ona označava izbacivanje sadržaja iz jednjaka. Javlja se kao posljedica gubitka tonusa jednjaka, što uzrokuje njegovo proširivanje (megaoesophagus) i stvaranje ''džepova'' u kojima se akumulira hrana. Zbog nemogućnosti da sadržaj potisne dalje u želudac, nedugo nakon obroka dolazi do izbacivanja, što se lako može zamijeniti sa povraćanjem.Regurgitirani sadržaj je neprobavljen, obično tubularnog izgleda, a površina mu je uglavnom prekrivena sluzavim omotačem. Povraćanje nakon jela može se javiti i ukoliko su granule previše sitne pa ih pas ne žvače, nego samo pohlepno guta. U tom se slučaju hrana ne počne probavljati već u ustima, nego odlazi direktno u želudac.Osim toga, gutanjem cijelih granula pas se naguta i zraka, koji će zajedno s neprobavljenom hranom opterećivati želudac. Iz tog si razloga životinja nastoji olakšati izbacivanjem sadržaja. Kod ovakvih situacija, vlasnik sam može pomoći prilagođavanjem režima hranjenja - psa treba hraniti u više manjih obroka dnevno, umjesto uobičajena dva obroka.Koji je pravi uzrok povraćanja kod Vaše ljubimice, mogao bi otkriti isključivo veterinar koji će najprije obaviti klinički pregled.Budući niste naveli koliko dugo traje ovaj problem, bez obzira na to što ste prije godinu dana obavili Rtg snimanje kontrastom, to je relativno dugi period u kojem je moglo doći do raznih promjena. Upravo iz tog razloga, možda bi bilo najbolje da psa odvedete na pregled pa, ukoliko kolege procijene da je potrebno, ponovo izvršite snimanje (i eventualne dodatne pretrage) jer se jedino na taj način može dobiti odgovarajuća dijagnoza i odrediti eventualna terapija.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Molila bih vas da mi odgovorite na ovo pitanje: namjeravam psu kupiti tablete koje se baziraju na biotinu kako bi imao boLju kvalitetu dlake. Da li ja mogu psu davati biotin koji se može kupiti u ljekarnama, koji se inače koristi za ljude? Ima li razlike u tom biotinu i u onom koji se daje psima? Inače, u mojoj blizini nema za kupiti posebnih preparata za bolju kvalitetu dlake pasa pa zato pitam. Hvala unaprijed, Petra O: Biotin ili vitamin H spada u skupinu B-vitamina. Topiv je u vodi, termostabilan, a stvaraju ga pojedine bakterije, kvasci, gljive, alge i neke vrste biljaka. Biotin u organizmu sintetiziraju bakterije u debelom crijevu, a određena se količina unosi hranom ili dodacima prehrani. Biotin je važan u metabolizmu ugljikohidrata, bjelančevina i masti, uključen je u biosintezu masnih kiselina, glukoneogenezu, produkciju energije, te sintezu nekih aminokiselina. Iz tog razloga, biotin igra važnu ulogu u rastu, procesima probave i formiranju muskulature. Među najpoznatijim njegovim funkcijama je očuvanje zdravlja kože i stvaranje osnovne keratinske tvari, čime pridonosi čvrstoći dlake i kandži.Među bogatijim izvorima biotina su žutanjak jajeta, jetra, bubreg, riža, mlijeko i soja, a najbogatiji je pekarski kvasac (Saccharomyces cerevisiae). Do deficita biotina u organizmu može doći kod dugotrajne konzumacije cijelih, svježih jaja (bjelanjak jajeta bogat je proteinom avidinom, koji je antagonist biotina i onemogućava njegovu apsorpciju), kod malapsorpcije, kod dugotrajne terapije antibioticima i sulfonamidima, kod neadekvatne prehrane (hrana koja obiluje ugljikohidratima) itd. Klinički znaci nedostatka manifestiraju se kožnim promjenama (ljuskave, eritematozne promjene i sitna oštećenja), pojačanim i dugotrajnim linjanjem, alopecijom, te suhom i mutnom dlakom loše kvalitete.Iako su mnogi humani preparati namijenjeni istoj indikaciji, u veterini se uglavnom propisuju isključivo iz razloga što ne postoji alternativni lijek namijenjen isključivo životinjama. Naime, svaki lijek sadrži djelatnu tvar koja se koristi za određenu indikaciju, ali ima i nosač koji je drugačiji i za koji se ne zna kako će djelovati na organizam životinje. Osim toga, svaki se humani preparat daje uvijek uz oprez jer je ponekad teško prilagoditi dozu, a nepoznati su i njegovi putevi distribucije u organizmu, ali i način eliminacije iz organizma.Upravo iz tog razloga, budući u Vašem slučaju alternativa ipak postoji, savjetovala bih Vam da psu date pripravak koji je za njih i namijenjen. Preporučila bih Vam Caninin "Biotin forte" (u obliku tableta ili praha) ili Vetoquinolov "Ungiotin" (prah). Sve ove pripravke možete naći u veterinarskim ljekarnama Pet centra.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mopsa starog dvije godine. U posljednje vrijeme nekontrolirano napada ukućane, agresivan je, laje na sve i svakoga. Nisam čula da je mops ikada bio agresivan. Redovno je bio na pregledima i cijepljen je protiv bjesnoće i svih bolesti. Natalija O: Male pasmine nerijetko (zbog svoje malenkosti) završe pseće djetinjstvo bez pravog odgoja. Vlasnici su u njih često zaljubljeni i zbog toga nisu do kraja dosljedni u odgoju, a psi to iskoriste i provode svoju volju. To iskazuju tako da laju na sve i svakoga, reže, ne daju se približiti hrani i zdjelici ili svojoj igrački, stan smatraju svojim teritorijem i ne puštaju unutra niti ukućane, a kamoli goste. S odgojem treba započeti odmah, zatražiti pomoć stručnjaka u odgoju pasa, a do tada nastojati promjeniti agresivno ponašanje svoga ljubimca tako da ga se ignorira prilikom njegovog ispada, dati mu jesti u određeno vrijeme kroz 15-tak minuta, a potom maknuti zdjelicu, voditi ga u šetnju kada Vi to odlučite, a prilikom izlaska iz stana vlasnik mora prvi izaći kroz vrata, ako to ne uspijete (pas laje i hoće prvi van) - skinite kaput i cipele, odložite vodilicu i ignorirajte psa neko vrijeme, te pokušajte ponovno. Ako Vas napada u stanu, Vi morate reagirati hrabro, odlučno i u roku od 30-60 sekundi od ispada i to tako da nešto pojačanim glasom ga opomenete (ne fizički kažnjavati) te potom psa pritvorite na 5-10 minuta u tamnu i praznu prostoriju (npr. kupaonica) dok se ne primiri i počne ponašati kao pravi kućni ljubimac. Odgoj će potrajati, učitelj mora biti jedan od ukućana koji će biti dosljedan, uporan i strpljiv.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, htjela bih vas nešto pitati, naime imam maltezera starog 2 mjeseca i tjedan dana. Kod mene je već tri dana i često, često spava. Ponekad mi izgleda kao da namjerno leži u košari otvorenih očiju i neće da se šeta po stanu, da istražuje stan... Pitam se da li je malen pa mora toliko spavati, da li je možda tužan, bolestan ili samo lijen? U stanu živimo ja sestra mama i tata i svi mu pridajemo mnogo pažnje, naravno kada imamo vremena, ali sigurno od nas četvero tijekom dana četiri sata provedemo u igri sa njim, a čim igra prestane on legne u kućicu ili ispod stola ili bilo gdje i spava. Noću se probudi, dva puta (prvi put oko 2 h obavlja nuždu,  a  drugi  put  oko 5 h  hoće ući u moj krevet).  Nakon toga se probudi u 6 h imalo se igra s mojom mamom, pojede, izigra se i opet ode u kućicu spavati. Mislim da ću poluditi! Ja i sestra smo toliko željele tog psa, a sad se toliko brinemo da možda nije bolestan. Unaprijed hvala! MajaO: Kada dovedete svog novog psića prvi puta u Vaš dom, on će vjerojatno biti uplašen i zabrinut jer se nalazi u njemu potpuno novoj i stranoj sredini. Budite veseli i pažljivi sa njim, pružite mu mnogo pažnje i ljubavi, dozvolite mu da istraži svoju novu sredinu te se na nju i priuči.S obzirom da je razdoblje privikavanja na novu sredinu i okruženje najmanje 7 dana, omogućite mu u tom razdoblju okruženje u kojem se u miru može priviknuti na Vas, a i Vi na njega. Izbjegavajte buku, gomilu stranaca te bilo kakve glasne zvukove koji ga mogu uplašiti. Ne kažnjavajte i ne vičite na svog psića pa čak i ako nešto pogrešno učini ili napravi nered. Na samom početku vašeg druženja, budite pažljivi u odgoju jer u suprotnom možete dobiti plašljivog psića koji će se svega bojati, dok će pozitivna iskustva stečena tijekom prvih nekoliko dana boravka u Vašem domu pozitivno utjecati na Vaš budući odnos.Osigurajte Vašem psiću njegov vlastiti kutak. Stavite mu kutiju ili pseći krevetić u topli kut gdje nema propuha. U našim Pet centrima možete pronaći prostirke i krevetiće za pse različitih dimenzija, a najbolje se odlučiti za onaj koji će moći koristiti i kad naraste. Vaš će pas koristiti to mjesto za odmor i spavanje, te će se u njemu osjećati sigurnim i zaštićenim. Također, osigurajte mu igračke sa kojima će se zabavljati dok Vas nema (no, ne ostavljajte ga duže vrijeme samog kod kuće), ali i gristi ih u razdoblju izmjene zubića.Poštujte privatni život Vašeg psića kada se on nalazi na svojem posebnom mjestu, nikako ga ne vucite van već mu dozvolite da on sam iz njega izađe. On se mora osjećati sigurnim kada se nalazi u svojem "utočištu". Nakon što se psić privikne na svoj novi dom, Vas i Vašu obitelj, možete ga voditi i među druge ljude. Psi su prirodno druželjubivi i Vaš će psić uživati u druženju s Vama, ali i sa "psećim prijateljima". Svakako vodite brigu i o eventualnom gubitku apetita, naglom smanjenju ili povećanju tjelesne težine, pretjeranoj potrebi za uzimanjem tekućine, prečestom ili nedovoljnom mokrenju, krvavu ili mekana stolicu, povraćanje, dlaku bez sjaja...  Kada primijetite pojavu nekog od ovih simptoma, posebnu pažnju obratite na svog psića da bi vidjeli da li se oni ponavljaju, te ako Vam se čini bolestan, svakako posjetite veterinara.Ne postoji neko univerzalno pravilo kojim bi se moglo odrediti koliko je aktivnosti potrebno za pse, već je potrebno individualno promatranje kako bi se odredilo koliko aktivnosti i koje vrste pas ima potrebu.Budite pažljivi i strpljivi prema Vašem novom kućnom ljubimcu jer će Vam vratiti višestruko, kako samo oni to znaju, doživotnim prijateljstvom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam pekinezera starog godinu i pol koji je kastriran kada je imao 7 mjeseci. Do sada je sve bilo onako kako i treba nakon kastriranja - miran pas koji je prestao markirati teritorij, jako je druželjubiv s drugim psima, ženke su ga zanimale samo kao društvance za igru... Međutim, posljednji mjesec neke su se stvari promjenile. Počeo je obilježavati svako drvo kada smo u šetnji i dobio je nagon za općenjem s kujom. Moja prijateljica ima ženku koja je u tjeranju i on je jednostavno ne prestaje da njušiti i pokušavati općiti s njom, što mu ne dozvoljavamo. Čak je dva puta, od dragosti što nas ugleda, dobivao nagon za općenjem. Pošto je ovo prvi pas kojeg imam, u mnoge stvari nisam upućena. Stoga vas molim za obrazloženje što se to dešava s njim i što nam je činiti da njemu pomognemo, a i sebe da poštedimo tih neugodnih situacija. Unaprijed zahvalna, AnjaO: Kastracija psa je metoda nepovratnog uklanjanja testisa, tako da se opisano ponašanje kod Vašeg psa ne bi smjelo dešavati. Hormonalna regulacija muških spolnih hormona je vezana za testise. U muških životinja intersticijskih stanica stimulirajući hormon stimulira Leydigove stanice u testisima na lučenje testosterona. Muški spolni hormoni se sintetiziraju iz kolesterola i acetilkoencima A u Leydigovim stanicama koje se nalaze u testisima. Testosteron je najvažniji muški hormon i o njemu ovise svojstva po kojima se razlikuju muške od ženskih životinja. Drugim riječima, ako nema testisa, nema niti lučenja testosterona i mužjak nije zainteresiran za kujice u vrijeme kada se one tjeraju.Jedino je moguće da neke promjene nadbubrežne žlijezde izazivaju spolno ponašanje Vašeg psića, budući da i nadbubrežna žlijezda luči testosteron.Nakon kastracije je prosječno psu potrebno tri tjedna da se hormoni izluče iz cirkulacije. Da li Vaš pas na taj način pokazuje samo dominantno ponašanje ili jednostavno ponavlja naučeno ponašanje ili se radi o nekom drugom problemu (često mokrenje može biti povezano s upalom donjih mokraćnih puteva, tumorima, mokraćnim kamencima, bubrežnim bolestima...), najbolje će utvrditi veterinar u veterinarskoj ambulanti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam njemačkog ovčara starog 2 godine.Jedno oko mu je bilo ozlijeđeno i čak mu je bilo ispalo iz glave. No, na svu sreću, uspješno mu je vraćeno natrag, samo što na njega više neće moći vidjeti. Problem je u tome što mu niti drugo oko nije zdravo. Dr. H. Borošak pretpostavlja da bi to mogao biti početak iberichterovog sindroma. Možete mi, molim Vas, reći sve o toj bolesti kako bih je na vrijeme prepoznala i liječila psa. Hvala! MateaO: Uberreiterov sindrom (kronični površinski keratitis ili panus njemačkih ovčara) predstavlja imunitetom posredovanu bolest rožnice. Ova bolest se primarno javlja u njemačkih ovčara. Težini bolesti pogoduje visoka nadmorska visina i ultraljubičasta svjetlost, te iritansi poput prašine i peludi. Panus je progresivna, bezbolna, upalna bolest rožnice, konjunktive i ponekad treće očne vjeđe (atipični panus ili plasmoma). Različite proporcije pigmentacije, proraštenost rožnice krvnim žilama, ožiljkasto tkivo i depoi kolesterola ili masnoća karakteriziraju panus. Panus se javlja jedino u pasa.Panus obično započinje simetričnom pojavom sivih, ružičastih naslaga na donjim, vanjskim rubovima rožnice koje se šire duž oka, što u konačnici rezultira smanjenjem osjeta vida u psa. Kako lezije progradiraju, površinske krvne žile proraštaju rožnicu, koja tada postaje neprozirna, a s vremenom rožnica odeblja s često grubom i izočenom površinom. Kako se upalne promjene šire po rožnici, zahvaćen je vid (smanjenje). Ako se proces ne liječi stanje se postepeno pogoršava, a obično zahvaća i oba oka.Uzrokom panusa smatra se upala rožnice posredovana imunitetom kojeg se stanje pogoršava vanjskim faktorima. Izloženost ultraljubičastim zrakama i onečišćenosti okoliša povećavaju težinu stanja. Psi koji žive u područjima jarkog sunčevog svjetla, naročito na višim nadmorskim visinama, skloniji su ovoj pojavi, a imaju i tendenciju pogoršanja kliničkih znakova. Panus nije bolno stanje osim ako se ne zakomplicira čirom rožnice. Uznapredovali slučajevi neminovno dovode do sljepoće. Većina oboljelih pasa su oni srednje dobi (4-7 godina), no bolest se može razviti i u mladih pasa. Panus se prvenstveno javlja u njemačkih ovčara i njihovih križanaca, ali se može javiti i u rotvajlera, border colliea, zlatnih retrivera. Također se javlja i atipični panus (najčešći je u njemačkih ovčara) kada je zahvaćen samo treći očni kapak, a ne rožnica. Model nasljeđivanja ovog poremećaja još uvijek nije poznat.Dijagnostički testovi potrebni su kako bi se isključila mogućnost drugih bolesti kao što su: suhi keratokonjunktivitis, čir rožnice, granulacija rožnice uslijed traume oka, pigmentni keratitis, skvamozni stanični karcinom rožnice i/ili treće očne vjeđe. Dijagnoza panusa se gotovo uvijek osniva na kliničkoj anamnezi i nalazu na oku. Potreban je kompletan oftalmološki pregled uključujući i Shirmerov test (kako bi se isključio nedostatak suza - suho oko), test fluorescinom (čir rožnice), pregled očnih vjeđa i pripadajućih struktura oka.Ako se proces ne liječi,  krvne žile i upalne stanice rašire se po inače prozirnoj rožnici, postepeno je čine neprozirnom i stvaraju ožiljak što dovodi do oštećenja vida. Ovo se može javiti vrlo sporo, tijekom mjeseci ili godina ili pak brzo, kada je već unutar nekoliko mjeseci zahvaćena cijela rožnica.Panus je stanje koje nije izliječivo, ali se može uspješno držati pod kontrolom. U tu svrhu potrebna  je doživotna terapija. Teže je održavati stanje pod kontrolom kod onih pasa koji žive na višim nadmorskim visinama (preko 1500 m). Ponekad se događa da se lezije povećaju u periodima povećane onečišćenosti okoliša ili pojačane izloženosti sunčevim zrakama ili pak ako se lijekovi ne daju redovito. Cilj terapije je prevencija gubitka vida ili pak povratiti vid (ako ima gubitka vida), koliko je to moguće. Ovo se čini kapanjem protuupalnih kapi za oči, isključivo na preporuku veterinara, a prema opsežnostima promjena i odgovora na terapiju. Jednom kada se učinkovita terapija odredi, potrebna je kontrola jednom ili dva puta godišnje. U teškim slučajevima, kirurškim se zahvatom može odstraniti površinski sloj rožnice zajedno s oštećenjima, no neophodna je daljnja terapija kapima za oči jer se pigmentacija i stvaranje ožiljkastog tkiva može vratiti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malo štene, staro 2 mjeseca, koje ima problem sa okom. Taj mu se problem stvorio preko noći. On je inače mješanac pekinezera i pincha.Trepavice su mu uvrnute prema oku, a očne jabučice su normalnog oblika i normalno su izbocčene. Trlja oči, katkad tijekom obične igre. Kapali smo mu to oko kapima za oči (za ljude). Ta čudna vrećica na oku se maknula nakon samo dvije upotrebe kapi. No nakon prestanka kapanja, ponovo mu se uočila, no sada je nešto manja. Uz to s okom ima još jedan problem. Otprilike 2-3 cm iznad spolnog organa narasla mu je nekakva izbočina, koja se na dodir osjeća pod rukom, kao da je prazna ili napunjena nekom tekućinom. Ne znam što mu je, te se nadam da ćete mi vi dati pravi odgovor. S poštovanjem, ŽeljkaO: Pretpostavljam da se kod Vašeg psića radi o bolesti treće očne vjeđe.Vjeđa je zapravo tanki nabor kože koji prekriva oko te na taj način štiti rožnicu i jabučicu oka žmirkanjem od ozljeda i od isušivanja. Psi i mačke imaju tri vjeđe: gornju, donju i treću. Treća očna vjeđa je duplikatura spojnice bulbusa u medijalnom očnom kutu, u koju je uklopljena hijalina hrskavica. Oko trećne očne vjeđe se nalazi žlijezda treće očne vjeđe koja kod pasa osigurava znatan dio bazalne sekrecije suza. Uloga treće očne vjeđe je u zaštiti jabučice, te sekreciji i distribuciji suza.Neke bolesti treće očne vjeđe mogu biti nasljedne. Deformacija hrskavice - izaziva okretanje treće očne vjeđe prema jabučici ili prema van. Kod ove bolesti postoji pasminaska dispozicija. Bolest se javlja kod velikih pasmina pasa.Prolapsus treće očne vjeđe - treća očna vjeđa prekriva veću površinu jabučice nego je to fiziološki, te se najčešće javlja kao simptom nekog primarnog oboljenja (encefalitis, potres mozga, tetanus, tumor...).Hipertrofija treće očne vjeđe - vjeđa prekriva trećinu rožnice i ometa vid. Kod njemačkih ovčara je to nasljedna bolest, a kod drugih pasmina je to stečena bolest čiji je najčešći uzrok strano tijelo.Prolapsus žlijezde treće očne vjeđe je bolest štenadi i mladih pasa do dobi od godine dana, a postoji i pasminska dispozicija, među koje spadaju brahiocefalične pasmine. Prolabirana žlijezda viri preko ruba vjeđe, otečena je i upaljena i bojom podsjeća na višnju. Ako se na vrijeme ne poduzme liječenje javlja se konjuktivitis, pojačano suzenje i mukozni iscjedak iz oka. Terapija je da se izreže 25% žlijezde zajedno s hrskavicom.Također, moguće je da izraslina koju ste opisali zapravo predstavlja herniju. Hernia, kila ili bruh je najčešće uvrnuće trbušnih stjenki kroz otvor (urođeni ili novonastali), pri čemu se stvori nova šupljina koja može biti ispunjena s dijelovima crijeva, dijelom nekog od trbušnog organa ili komadićem masnog tkiva.Pojam hernije podrazumijeva kada se tkivo ili dio organa pomakne izvan tjelesne šupljine u kojoj inače normalno leži. U veterini se najviše javlja u području trbuha, a može biti umbilikalna ili pupčana, ingvinalna ili preponska te skrotalna (u mošnjama).Da bi se postavila točna dijagnoza, potrebno je odvesti psića u veterinarsku ambulantu na pregled, kako za izbočinu koju ste opisali, tako i na očni pregled.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam malo štene krajem 12. mj. Pas sada ima 5,6 mjeseci i ponaša se sve gore i gore. Čim ga se ostavi samog u stanu radi neopisivu štetu. Grize sve oko sebe,vadi smeće iz koša, grize stolice, stolove, krevet, radijator, cipele, žice, kišobrane, deke, jastuke... Makar ga se vodi u šetnju u 7, 11, 14, 18, 21 i 24h, on i dalje piški i kaka u stanu, te ne odlazi na pelenu makar mu je metar od ležaja. Po cijelom stanu u svakoj prostoriji ima po jedan wc, no on to obavi nasred stana i krene dalje kao da se ništa nije dogodilo, mokri po svojem ležaju i po ležaju drugog psa kojeg imamo u stanu. Inače, oni se odlično slažu, spavaju zajedno i igraju se zajedno, čak i jedu zajedno. No stvar je u tome da taj mali pas kvari ovu staru kujicu, s kojom nikad nismo imali problema, a ona sada ima 13 godina. Ne razumijem u čemu griješim? Ne bih ga željela vratiti u azil, no napravio mi je već toliku štetu da to nemogu više financirati, koliko god skrivam sve od njega, uvijek nađe nešto što može uništiti. Da li mu se može pomoći? Inače, nije proživio nikakvu traumu, ne tuče ga se. A on tako vraća tu ljubav... AleksandraO: Za početak, vrlo pohvalno je što se ste odlučili udomiti psića iz azila, te mu pružiti odrastanje u uvjetima kakvima i zaslužuje.  Pas nam je najbolji prijatelj jer dijelimo brojne zajedničke osobine. Ljudi i psi izrazito su druželjubive vrste koje uživaju u društvu drugih. Također smo vezani za područje - dok ljudi svoja područja omeđuju ogradama, psi ih označavaju mirisom svojih izlučevina.S obzirom da je Vaš psić došao iz azila gdje ima mnoštvo pasa i gdje je želja za nadmetanjem te obilježavanjem svog svakodnevna i sasvim normalna pojava, tim više strpljenje i odgojne mjere koje se traže od Vas, dvije su najbitnije stavke kojima se postiže uspjeh socijalizacije. Također, tu je i Vaš drugi pas koji u tom pogledu (ugroženost njegova teritorija) otežava situaciju.Za odgajanje štenca potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva. No, psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno brzo i lako uče. Jedno od najvažnijih pravila je učenje kućnog reda. Proces učenja je svakako nagrađivanje riječima ili poslasticama svaki put kad npr. obavi nuždu na poželjnom mjestu. Jednako je važno ne kuditi ga za pogreške i nezgode. Kažnjavanje obično zbunjuje psa i istovremeno usporava proces učenja. Kako je Vaše štene već trebalo usvojiti ova pravila, vjerojatno se radi jednostavnoj tvrdoglavosti psa i njegovo nametanje, tj. pokušavanje kontroliranja Vas, a ne obrnuto.Psi su sposobni učiti pravila cijelog svog života, tako da ne gubite nadu. Budite dosljedni i postavite pravila kojih se psić mora pridržavati. Kad ga naučite da ste mu Vi vlasnik ("vođa čopora"), međusoban odnos će biti na obostrano zadovoljstvo.Također, jedna od solucija koju možete imati u vidu je povjeriti Vašeg nestašnog psića na dresuru profesionalnom dreseru pasa. Nakon obuke zatražite i točne upute kako nastaviti s radom, te uz njih uključite svakodnevne osnovne vježbe poslušnosti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam dobermana starog 4 mjeseca. I zanima me nešto u vezi displazije kukova. Naime, primjetio sam da se nakon dužeg spavanja ustaje sporije nego obično i napravi prvih par ukočenih koraka prije nego što protegne zadnje noge. Pročitao sam da to mogu biti simptomi displazije. Inače, štenca sam kupio u vrhunskom leglu i roditelji mu nisu imali displaziju. Hranim ga Royal Canin Maxi Junior hranom. Od početka pazim da ne hoda po stepenicama i ne skliže se po parketu i puštam ga u igru samo s dobermanom starijim mjesec dana, koji ga u igri zna rušiti, ali ništa previše značajno. Što se tiče kretanja, normalno trči i ne pokazuje slabost zadnjih nogu. Ipak, brine me to ustajanje nakon dužeg ležanja i prvih par koraka ukočenog hoda. Bio bih vam zahvalan na savjetu. Hvala! Mato O: Prema opisanim promjenama je moguće da se radi o displaziji kukova. Moja je preporuka da psa odvedete veterinaru i dogovorite snimanje kukova. Preporučila bih Vam da se obratite Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, koji će Vas uputiti specijalisti rentgenologu. Što je displazija kukova kod pasa? Displazija kukova je razvojna anomalija zgloba kuka, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum, a klinički se očituje smetnjama u hodu s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. To je bolest koja se najčešće javlja u pasa i nasljednog je karaktera. Prema stupnju promjena određeni su i stupnjevi bolesti (1-4), odnosno po važećoj gradaciji od A2 do E2. Kod životinja nižeg rasta i manje tjelesne mase (10 - 12 kg je granična masa) nije nužno da zglob bude savršeno suprotan (konvergentan) jer prirodno nije ni predviđen da nosi veliku masu. Simptomi i dijagnoza displazije kukova kod pasa Prve simptome je moguće uočiti u vrijeme dresure. Na displaziju kukova mogu upućivati: loši kutevi stražnjih nogu (X stav), teže ustajanje nakon dužeg ležanja, izbjegavanje određenih aktivnosti, kao i pokušaj rasterećenja ekstremiteta pri napornijem vježbanju ili trčanju. To se očituje različitim nepravilnostima u hodu i trku, s nastojanjem da se izbjegnu savijanja i pružanja nogu. Jedan od opisanih načina takvog kretanja je i tzv. "zečji hod".  Ne postoji uvijek korelacija između stupnja displazije i kliničkih znakova, npr. kod starijih pasa promjene mogu biti vrlo jake, a da se to ne podudara s kliničkom slikom i suprotno. Saznajte kako olakšati simptome i poboljšati kvalitetu života. Tok bolesti je progresivan. Dijagnoza se temelji na rentgenološkoj pretrazi kukova. Ova je bolest najbolje opisana u njemačkog ovčara i rodovnik se izdaje samo onim psima koji su kontrolirani. Kraški ovčar, šarplaninac i hrtovi ne oboljevaju od ove anomalije. Liječenje Displazija kukova ne može se izliječiti, već se pokušava olakšati ili sanirati kirurškim zahvatima. Više o ovome pročitajte u članku Liječenje displazije kuka psa. O dodacima prehrani za displaziju kukova pročitajte ovdje. Svakako i dalje Vašeg dobermana nastavite hraniti Royal Canin Maxi Junior hranom do dobi od 15 mjeseci, u koju su dodani za zaštitu zglobova glukozamin, kondroitin i Omega-3 masne kiseline (EPA & DHA) koje imaju i protuupalna svojstva.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 7 godina staru kokericu. Ima problema s povišenom masnoćom u krvi, zadnji nalazi krvi: ALKP212, ALT10, LDH102, LIPA779, TBIL2, TRIG3.55-30 MART 2008. Takve nalaze ima već godinu i pol iako se hrani samo Hill's hranom namijenjenom psima s povišenom masnoćom. Kokerica je inaće radni - aktivni pas tartufar. Da li se masnoća može pokušati liječiti drugim preparatima osim tom vrstom prehrane? Uz prehranu dobija Legapiton tbl a 200 mg jednom dnevno. Unaprijed zahvaljujem, Nataša O: Hiperlipidemija je stanje povišene razine masnoća (lipida) u krvi. Predstavlja stanje koje može biti vrlo ozbiljno pa čak i ugrožavati život. Normalno se neko vrijeme nakon obroka javljaju povišene vrijednosti lipida u krvi koje se zatim vraćaju na normalu. No u nekih pasa postoji metabolički problem koji sprječava adekvatno "čišćenje" masnoća iz krvi što rezultira povišenim vrijednostima lipida. Razlikuju se dva stanja: povišene vrijednosti triglicerida i povišene vrijednosti kolesterola.Hiperlipidemija rezultat je genetskog (primarnog) defekta u metabolizmu lipoproteina ili je pak stečeno stanje koje se razvilo sekundarno nekoj bolesti gdje je metabolizam lipida znatno izmijenjen (npr. dibetes mellitus, hipotireoidizam, Cushing sindrom, bolesti jetre i bubrega). Također, javlja se i idiopatska hiperlipidemija tj. povišenim vrijednostima triglicerida i kolesterola ne zna se uzrok.Postoje određeni rizici za razvitak hiperlipidemije: pretilost, uzimanje hrane jako bogate masnoćama, genetska predispozicija. Također, spominju se i određene komplikacije ovog stanja: problemi očiju (npr. taloženje masnoća u očima), padavica ili napadi, bolesti srca, pankreatitis (češće akutni).Hiperlipidemija liječi se i drži pod kontrolom prehranom s niskim unosom masnoća i ponekad lijekovima. Prehrana ne bi trebala sadržavati više od 7-9% masnoća u suhoj tvari. Činjenica je da svaka hrana nema pozitivan učinak za svakog psa. Ponekad je potrebno provesti pokušaje kako bi vidjeli na koju hranu indvidualno pas bolje reagira. Nakon promjene prehrane treba napraviti kontrolno vađenje krvi za 3-4 tjedna. Ako su trigliceridi ispod 500 mg/dl bez gubitka tjelesne težine treba nastaviti takvom prehranom. Ako je znatan gubitak težine, nastaviti prehranu ali povećati unos ugljikohidrata, ako su pak vrijednosti triglicerida više od 500 mg/dl treba prestati s odabranom prehranom i hraniti bezmasnom hranom i  trigliceridima srednje duljine lanaca. Cilj je držati vrijednosti triglicerida ispod 500mg/dl (preko 1000mg/dl predstavlja veliki rizik za razvoj akutnog pankreatitisa) a kolesterola ispod 300mg/dl bez ili s vrlo malim gubitkom tjelesne težine. Ako se prehranom ovo postigne, to bi trebalo predstavljati dugoročni izbor i način prehrane. Lijekove treba uzeti u obzir jedino ako prehrana i dodaci prehrani ne polučuju rezultate a davati ih uz strogi nadzor veterinara.Iako svaki labolatorij ima svoje referentne vrijednosti, one se među njima ipak znatno ne razlikuju. Vrijednosti koje ste naveli ne bi se mogle smatrati izrazito povišenima, osim ukupnog bilirubina koji ne bi smio biti viši od 0,4 mg/dl. Također, neznatno je povišena vrijednost lipaze. Nju proizvodi gušterača a njena primarna funkcija je razgradnja lipida. Povišenje vrijednosti vidljivo je kod upale gušterače.S obzirom na navedeno, savjetujem Vam da u dogovoru s Vašim veterinarom napravite i neke dodatne pretrage s ciljem identifikacije problema i poduzimanja odgovarajuće prehrane i eventualne terapije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imali smo dva krasna, zdrava psa (jedan kavkaski ovčar 4 god. a drugi mladi pas bernardinac od 6 mj.). 2 sata nakon cijepljenja protiv bjesnoće došlo je do iznenadnog pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja (nagli pad, nemogućnost stajanja na nogama, povraćanje, proljev, nekontolirano grčenje mišića, hroptanje) što je nakon 2,5 h rezultiralo smrću mladog psa, dok se stariji uspio spasiti uz pomoć veterinara koji im je dao cjepivo uz njegovo objašnjenje da ih je netko otrovao. Napominjem da se stručna pomoć počela primjenjivati 1,5 h nakon početnih simptoma. Molim odgovor da li je moguće da je došlo do nekakve greške u davanju cjepiva ili su psi otrovani što nam se čini malo vjerojatno. Ujedno napominjem da dežurna veterinarka iz Veterinarske stanice Split nije htjela izaći na teren, usprkos objašnjenju u kakvom su stanju psi.O: Kao i u ljudi, tako i u pasa i mačaka, postoje slučajevi reakcija na vakcinu. Ako se ipak naprave usporedbe, zaključuje se da je ipak veći rizik ne cijepiti psa, nego što postoji mogućnost reakcije na vakcinu.Suvremene vakcine imaju minimalne nuspojave, iako individualno psi mogu reagirati na vakcinaciju jače od drugih pasa. Reakcije na vakcinu mogu biti lokalne i sistemske. Od lokalnih reakcija, na mjestu aplikacije, najčešće se pojavljuje crvenilo, otok, bolnost, pa i krastice i apscesi. Krastice se često pojavljuju i na drugim djelovima tijela, koji su udaljeniji od mjesta aplikacije vakcine. Od sistemskih reakcija, može doći do anafilaktičke reakcije, koja uključuje probleme s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom, a ako se pravovremeno ne reagira, ubrzo dolazi do stanja šoka i uginuća. Ovakve reakcije nastaju ubrzo nakon aplikacije vakcine, već u nekoliko minuta, no mogu se javiti i nekoliko sati nakon vakcinacije. Rjeđe, ovakve reakcije nastupaju kasnije, ali unutar 24 sata. Prema američkim znanstvenim studijama, anafilaktički šok se javlja svega jednom na 15.000 vakcinacija.Anafilaktički šok ponekad se može manifestirati atipičnim znakovima ovog stanja, npr. simptomima od strane probavnog sustava, kao što su proljev i povraćanje. Ipak češći su simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom (unutar 10 minuta), intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima. Anafilaktički šok najčešće nastaje kod vakcinacija vakcinama koje sadrže inaktiviranog, odnosno mrtvog uzročnika bolesti, odnosno najčešće kod vakcina protiv bjesnoće, leptospiroze i corona virusa. Takve vakcine sadrže relativno velike količine virusa ili bakterija u dozi, te adjuvanse, koji potiču imunološki odgovor u životinja. Upravo ove karakteristike vakcine dovode do anafilaktičkih reakcija. Kod vakcine protiv bjesnoće pas zapravo reagira na uljni nosač u vakcini.Također, davanje lijeka, kemikalija unesenih u organizam ili infektivnih mikroorganizama može izazvati anafilaksijsku reakciju.Trovanja pak, kod kućnih ljubimaca mogu izazvati različiti deterdženti, kiseline, lužine, boje, lakovi, različiti derivati nafte, sredstva za zaštitu biljaka, umjetna gnojiva, sredstva za uništavanje moljaca, komaraca, muha, mrava, žohara, sredstva protiv miševa i štakora, fosforni i olovni preparati, cijankalij, arsen i sl. Svi navedeni otrovi dovode do teških ili vrlo teško popravljivih stanja, vrlo su čest uzrok uginuća, a za života dovode do različitih i netipičnih, često neprepoznatljivih reakcija organizma. Kako se u pravilu jedino nalazom post mortem može pouzdano i točno utvrditi što se u stvari dogodilo (što je uzrok uginuća), zaista ne bih mogla reći koji je uzrok uginuća Vašeg ljubimca i tko je odgovoran.Kako je iznenadno uginuće vrlo rijetko u pasa, mogu Vam spomenuti i neke druge uzroke: hipoadrenokorticizam, subaortalna stenoza, aneurizma, tromboemolija (obično plućna), kardiomiopatije (slabost srčanog mišića koja može nastupiti sekundarno nakon virusne ili parazitarne infekcije), supraventrikularna tahikardija, krvarenje (može se pojaviti bez vidljivog razloga, no vrlo često nastaje nakon induciranja hemangiosarkoma, no češće se ovaj oblik javlja u pasa starijih od 6 godina), toksini (iako obično postoje neki klinički znakovi). Karakteristično je gotovo za svaki od navedenih uzroka da uginuće nastupi tijekom nekoliko sati ili kraće.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, unazad nekoliko dana mom psu, Papillonu starom godinu dana, u jednom kutu usana se pojavila ranica, nešto nalik na herpes. Danas sam pod rukom osjetila da se ista takva pojavljuje i na drugoj strani usana. Ta ga ranica svrbi, pa se češe i na taj način je otkine. Nakon toga pojavi se nova. Pas se inače normalno ponaša, izuzetno je veseo i razigran. Hranimo ga Royal Canin hranom. Možete li mi reći o čemu se radi i da li trebam neku terapiju za njega? Puno Vam hvala! Željka O: Promjene koje opisujete mogu biti različite etiologije. Jedan od uzroka može biti već i učestali mehanički podražaj kuta usana. Stoga obratite pozornost na način kako životinja uzima hranu, odnosno kako žvače različite igračke, "raskove" ili nejestive predmete.Upala usana u pasa može biti posljedica infekcije koja se proširila iz usne šupljine, parazitarnih i gljivičnih infekcija, kao i autoimunih bolesti kože. Po toku takva upalna stanja mogu biti akutna i kronična, a manifestiraju se svrbežom, bolom i oteklinom. Ukoliko pas češe takva mjesta, pogoršava promarnu bolest.Eozinofilni granuloma kompleks u pasa karakteriziraju promjene u obliku nodula ili plaka, a lezije se javljaju u usnoj šupljini, na usnama ili na bilo kojem dijelu kože. Uzrok ovom oboljenju često je nepoznat.Vašeg ljubimca svakako odvedite na veterinarski pregled kako biste, po točno postavljenoj dijegnozi, započeli s terapijom.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu staru tri godine. Prije dva tjedna grdo je skočila sa metar i pol visine i povrijedila  nogicu. Sada šepa i ne može stati na nju. Bila sam sa njom kod veterinara koji je napravio Rtg snimke i napisao dg. ruptura lig.cruciata anterior. Predložio je operaciju. Budući da je anastezirana za Rtg, i nije se budila satima, postoji opravdan strah kod mene da se možda ne bi probudila kod ponovljene anastezije. Moram napomenuti da u gornjem dijelu nogice, postoji nateklina tj. noga je natečena u butu. Da li je to boli? Da li mi možete odgovoriti kakve bi bile posljedice po nju u budućnosti ako je ne bih  dala operirati i dati eventualno preporuku za liječenje? Zahvaljujem na odgovoru, VišnjaO: "Anterior cruciatum ligament" (skraćeno ACL) ili prednje ukrižene sveze - riječ je o vrlo snažnom unutarnjem ligamentu koljena, čije se ozljede događaju relativno često, a nakon kojih je oporavak redovito dug i kompliciran. Ovaj ligament u cijelom sustavu koljena omogućava veliku pokretljivost, ali s druge strane karakterizira cijeli sustav kao vrlo nestabilan i sklon ozljedama. Kako bi se smanjila mogućnost "izlijetanja" zglobnih tijela iz svojih prirodnih ležišta,  koljeno je okruženo s nekoliko nivoa obrane. Prvi su svakako mišići, no prisutan je i cijeli splet vanjskih ligamenata koji ukružuju zglob i daju mu dodatnu čvrstoću. Na kraju, tu su i dva unutarnja ligamenta, zakopana duboko u samom koljenu, a zovemo ih prednja i stražnja ukrižena sveza. ACL spriječava da zglobna glavica ne "pobjegne" prema naprijed pri mnogobrojnim aktivnostima. Mehanizam ozljede, odnosno puknuća ACL-a zasnovan je na traumi i to takvoj koja vanjske sile usmjerava prema koljenu u smislu njegova forsiranog opružanja i rotacije (npr. različiti padovi, skokovi, udarci ili blokade potkoljenice pri kretanju). Najčešće je pri samoj ozljedi prisutna intenzivna bol praćena nastajanjem otoka i smanjenom pokretljivošću koljena.  Pri prvom pregledu veterinar bi trebao iglom i špricom aspirirati (evakuirati) otok, te ako naiđe na krv, to će biti prvi znak da se vrlo vjerojatno radi o puknuću ACL-a. Osim toga, uklanjenje krvi iz koljena obično donosi i smanjenje bolova. Nakon toga slijede testovi za koljeno, te postavljanje konačne dijagnoze. Na žalost, rijetko je ruptrura ACL-a jedina ozljeda u koljenu. S obzirom na povezanost struktura u tom zglobu, kao i na snagu sila koje moraju biti prisutne ne bi li se ova ozljeda dogodila, u samom procesu njena nastajanja događaju se oštećenja i drugih koljenih struktura, od kojih najčešće strada meniskus, zatim kolateralni ligament (jedan od vanjskih ligamenata koljena), ponekad hrskavica, a rjeđe i stražnja ukrižena sveza (PCL). Nakon što je definitivno postavljena dijagnoza rupture prednje ukrižene sveze (ACL-a), slijedi liječenje koje kod ove ozljede nikada nije jednostavno, a niti kratko. U koliko se radi o djelomičnom puknuću ligamenta, tada se okreće neoperativnom tretmanu u smislu fizioterapije i kinezioterapije. Cilj je ukloniti eventualno prisutan otok, te postupno ojačati mišiće koji okružuju koljeno. Kada je riječ o potpunom puknuću ACL-a, stvari se još više kompliciraju jer taj ligament nije moguće naprosto  "sašiti" i na taj način popraviti ozljedu. Kako se radi o nedostatku krucijalnog stabilizatora koljena, danas se u modernoj ortopediji nastoji što je ranije moguće učiniti tzv. "plastika" ligamenta. Treba napomenuti da postoji i alternativa operativnom zahvatu. To je već spomenuti neoperativni pristup, u kojem se nastoji kao i kod djelomične rupture, osposobiti mišićno ligamentarni sustav da preuzme dio ili kompletnu funkciju stabilizacije koljena. Dobra strana tog pristupa jest činjenica da se izbjegava jedna prilično opsežna operacija, te se ukupno vrijeme liječenja znatno skraćuje. No, opasnost se krije u tome da u koliko ponovo dođe do "izlijetanja" koljena, odnosno nestabilnosti pri kretanju, vrlo je vjerojatno da će ono pruzročiti novo oštećenje drugih struktura u koljenu (poput meniskusa, hrskavice ili drugih ligamenata). Uzimajući sve navedeno u obzir, odluku o smjeru liječenja treba donijeti individualno, u dogovoru sa vlasnikom, a poštujući sve specifičnosti njegova ljubimca (starosna dob, količina aktivnosti i sl.).Ukoliko odlučite Vašu kujicu podvrgnuti operativnom zahvatu, savjetujem Vam da se obratite Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U slučaju neoparativnog tretmana (fizioterapija) možete se obratiti "Fiziovet" ambulanti u Zvonimirovoj 72 u Zagrebu, odnosno Zvonimiru Vrbancu, dr.vet.med.Također Vam savjetujem da Vašoj ljubimici olakšate nastalo stanje davanjem prilagođene hrane kao što je: Hill's "j/d" odn. "j/d Reduced calorie" (u slučaju prekomjerne težine), Eukanuba "Joint Mobility" i Royal Canin "Mobility support" odn. "Mobility special" (za pse teže od 25kg). Osim s navedenom kompletnom hranom, možete Vašem ljubimcu olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak). Sve navedeno možete pronaći u ljekarnama Pet centra.