Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas pomozite imamo štene pasmine shar pei, staro skoro tri mjeseca i do sada smo ga redovno cijepili dva puta, a još treba dobiti treće cjepivo. Kada možemo ići s njim u šetnju, drugo cjepivo dobio je 05.11.2007.? Tatjana O: Zbog objektivne mogućnosti da se štene zarazi od zaraznih psećih bolesti, nije preporučljivo psa izvoditi na površine gdje se zadržavaju drugi psi, dok nije primio barem dvije doze cijepiva. Svaki vlasnik režim cijepljenja provodi u dogovoru sa svojim veterinarom. Vakcina stimulira staničnu i /ili humoralnu imunost, odnosno proizvodi se imunološka memorija koja će životinju zaštiti kod izlaganja bolesti protiv kojih je cijepljena. Štene je potrebno cijepiti minimalno dva puta protiv psećih zaraznih bolesti, kako bi organizam stekao dovoljan broj antitijela protiv bolesti za koje je cijepljenjen. Razmak između dvije doze bi trebao biti 2-3 tjedna , kako vakcine ne bi interferirale jedna sa drugom. Nakon drugog cijepljenja potrebno je oko 14 dana kako bi zaštitni titar antitijela bio dovoljno visok. Vakcina potiče stvaranje specifičnih antitijela protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze, pa i nekih drugih zaraznih bolesti, ovisno s kojim je cijepivom pas cijepljen. Kako su posljedice ovih zaraznih bolesti vrlo teške, pa i fatalne, svakako se preporuča minimalno psa cijepiti dva puta protiv zaraznih psećih bolesti. Nakon navršena tri mjeseca starosti zakonom ste obavezni pasa cijepiti protiv bjesnoće, koje uključuje čipiranje i dehelmintizaciju. Broj čipa i datum vakcinacije bit će uneseni u pseću knjižicu, koja je  potrebna i ukoliko prelazite granicu RH. Ovisno o zemlji u koju putujete morat ćete podići i veterinarsku svjedodžbu kojom se potvrđuje da pas dolazi iz zemlje u kojoj trenutno nema slučajeva bjesnoće ili neke druge opasne bolesti (slinavka, šap i drugo). Možete psa već izvoditi van, no savjetujem Vam da budete na oprezu, osobito kada se radi o kontaktu sa ljudima, pošto pas nije cijepljen protiv bjesnoće.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju staru 13 mjeseci koja, od kad sam je kupio kada je bila stara 3 mjeseca, mokri dok spava. Ljetos je, sa 12 mjeseci, dobila menstruaciju i tada je rijetko mokrila dok spava. Nije se parila i sada, unatrag 15 dana, mokri učestalo dok spava. Dosta je uplašena i na svaki nepoznati zvuk ili predmet pomokri se od straha. Vodio sam je kod veterinara, međutim nitko mi nije znao odgovoriti što da radim. Pila je antibiotik za upalu, ali ništa. Sada mi vetreinar preporučuje da je steriliziram i da će tada prestati mokrit te da će joj također dati neke hormone kojih nema za kupiti u Hrvatskoj. IvanO: Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja, a može se javiti u pasa bilo koje dobi i spola. Mnogi faktori dovode do inkontinencije mokraće, uključujući anatomiju, sterilizaciju, pasminu, dob, spol i težinu. Najčešći uzrok inkontinencije je nesposobnost mehanizma sfinktera mokraćnog mjehura. Ovo stanje zahtijeva dugotrajno (do doživotno) liječenje ili kiruršku intervenciju. Čini se kako od inkontinencije više pate: psi stariji od 6 godina, sterilizirane ženke, srednje i velike pasmine pasa, pretili psi, psi koji boluju od neke bolesti. Aktivnost sfinktera mokraćnog mjehura regulirana je živcima kojima se svjesno i nesvjesno upravlja. Sfinkter obično ostaje zatvoren sve dok pas svjesno ne odluči da se mora pomokriti. No, ako je sfinkter "slab", to je vidljivo curenjem mokraće. Iako kuja može i svjesno mokriti dogoditi će joj se da joj mokraća curi. Tipovi inkontinencije mogu se klasificirati kao: akutna koja nastupa naglim promjenama u uro traktu (infekcija) te kronična, odnosno perzistirajuća (kronične infekcije) S obzirom na uzrok mogu se podjeliti na:1. Stres-inkontinencija (nastaje zbog slabosti mišića zdjelice uzrokovane traumom, odvajanje od ukućana, veselje pri dolasku vlasnika, strah i sl.) 2. Inkontinencija zbog nestabilnosti sfinktera (kuje malih pasmina koje su tjekom graviditeta imale velike plodove s obzirom na svoju veličinu, starije kuje, psi kod kojih su se vršili zahvati u području uro trakta i sl.) 3. Opstruktivna inkontinencija (nastaje zbog opstrukcije vrata mokraćnog mjehura u pasa sa povećanom prostatom ili kod kompresije tumora u tom području).4. Neuropatska inkontinencija (kod pas oboljelih od epilepsije, tumora živčanog sustava, ozljeda leđne moždine, prolapsus diska i sl.) Kako ne postoji jedinstveni način liječenja za sve slučajeve, postoje različiti modaliteti liječenja za različite oblike inkontinencije: Promjena načina života - pse koji su pretili obično je teže liječiti, stoga bi najprije trebalo poduzeti mjere smanjenja tjelesne težine. Također, kako u ranoj fazi inkontinencije psi uriniraju kad se umire i leže, trebalo bi izvesti psa u šetnju da se pomokri što kasnije navečer. Kirurški - kako postoji nekoliko kirurških zahvata kojima bi se trebalo popraviti stanje, najbolje se posavjetovati sa Vašim veterinarom o mogućnostima, vremenu oporavka, prognozi i mogućim komplikacijama. Lijekovima - najčešći je način rješavanja ovog problema, a uključuje tretiranje hormonima i simpatikomimeticima. Estrogeni se koriste već mnogo godina, ali često imaju nuspojave. Nedavno su više u upotrebi estrogeni kraćeg djelovanja. Simpatikomimetici - najčešće upotrebljavani je fenilpropanolamin (Propalin sirup, Vétoquinol). Nije hormonalnog porijekla, a pojačava tonus sfinktera i ublažava simptome urinarne inkontinencije stimuliranjem alfa adrenergičnih receptora u uretralnom mišiću.Preventivno možete djelovati uzimanjem specijalne medicinske hrane koja je namijenjena psima s problemima uro trakta, te tako ublažiti simptome i usporiti tijek bolesti, te time olakšati život svome ljubimcu i učiniti ga što kvalitetnijim.Kako ste spomenuli i plašljivost Vaše kuje, ne treba izostaviti i poremećaje ponašanja kao uzroke mokrenja - mokrenje iz poniznosti te mokrenje iz uzbuđenja.Mokrenje iz poniznosti normalan je način pokazivanja poniznog ponašanja u pasa. Čak i oni psi koji su inače vrlo dobro savladali kućna pravila mogu ostavljati kapljice mokraće na podu ili Vašim nogama kad Vas pozdravljaju. Ovakvo mokrenje općenito je pokazivanje poštovanja i pokornosti pred nekim na višem hijerarhijskom položaju. Dok je u štenaca ovakvo ponašanje rezultat naznanja i posvećenosti drugim radnjama, u odraslih pasa obično je znak nesigurnosti i manjka samopouzdanja (vrlo često kod nesocijaliziranih ili zlostavljanih pasa ali i onih koji nisu pronašli drugi način pokazivanja poštovanja poput pružanja šape ili lizanja ruke). Mokrenje iz pokornosti može se javiti i u onih pasa koji su preosjetljivi ili se loše s njima postupalo jer osjećaju kako se moraju stalno ispričavati. Ovo stanje je obično uzrokovano prekomjernim ili zakašnjelim kažnjavanjem koje plaši i zbunjuje psa a bez pravilnog učenja kako treba izvesti zadanu naredbu. Ako je ovo razlog, najbolje je ignorirati takvo ponašanje. Ako je pokušate ohrabriti misliti će da je nagrađujete za mokrenje i mokriti će još više. Ako je ukorite osjetiti će još veću želju za ispričavanjem a upravo tako što će mokriti. Liječenje mokrenja ovog tipa treba biti usmjereno ka građenju samopouzdanja Vaše kuje i drugih načina kako da Vam pokaže poštovanje. Najbrži način je učenje najjednostavnijih vježbi poslušnosti. Pas koji zaradi nagradu slijedeći vrlo jednostvne naredbe poput "Sjedni!", "Dođi!", "Daj šapu!", vrlo brzo će razviti samopouzdanje i sigurnost. Za razliku od mokrenja iz poniznosti mokrenje od uzbuđenja je obično prisutno u mladih štenaca zbog nedostatka kontrole nad mokraćnim mjehurom. Štene nije svjesno da mokri tako da ih kazna obično samo zbunjuje s obzirom da ne zna zašto je dobilo kaznu. Takvo mokrenje vrlo brzo prelazi u mokrenje iz poniznosti. Kako štene odrasta i razvija kontrolu nad mokraćnim mjehurom problem obično nestaje sam od sebe. Najbolji način liječenja ovog načina mokrenja je najprije prevencija da pas ne postane previše uzbuđen. Ovo možete učiniti izlaganjem kujice onim stvarima koje je uzbuđuju ponavljajući sve dok više neće pokazivati uzbuđenje. Najvjerojatnije (ali i najčešće) se ovo događa kad dođete kući s posla. Ako je tome tako jednostavno je ignorirajte kroz nekoliko minuta.Dakle, kako je najbolje svakom problemu pristupiti pregledom kod veterinara preporučujem Vam da se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se kompletnim pregledom utvrdio eventualni zdravstveni uzrok ovom problemu. Ako se pak tako nešto isključi možete pristupiti promjeni ponašanja kako bi riješili problem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kuja labradora ima 8 štenaca starih 3 dana, u početku je mlijeko bilo obilno, no čini nam se da se nakon 3. dana količina mlijeka smanjila i kao da se štenci muče kod sisanja. Tokom dana nisu nemirni i uglavnom spavaju, ali me zanima kako prepoznati da kuja nema dovoljno mlijeka. U slučaju da nema dovoljno, kako prehraniti tako male štence? Unaprijed hvala na odgovoru, Tamara O: Dokle god štenci miruju i ne cvile, znači da su siti i da im je dobro. Za sada je samo potrebno da kuji pojačate prehranu, te da joj hranu dajete ad libidum, što znači da hrana mora biti stalno dostupna zbog pojačanih energetskih potreba kuje. Svakako Vam preporučam neku od superpremium hrana (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Proplan) i to varijantu namijenjenu za skotne kuje ili Alleva "Hige energy". To su uglavnom ili hrane za štence ili hrane za aktivne pse, ovisno o proizvođaču. U slučaju potrebe, u Pet centru možete nabaviti i zamjensko mlijeko za štence, koje se daje od prvog dana života štencima te kujama koje doje. To mlijeko u prahu u potpunosti može zamijeniti kujino mlijeko. Složenim postupkom je odstranjena laktoza (mliječni šećer) koja kod štenaca i pasa uzrokuje proljev, a sadrži grožđani šećer, te biološki vrijedne građevne tvari, vitamine, minerale i mikroelemente. Možete ga nabaviti od nekoliko različitih proizvođača i različite veličine pakiranja: Canina, Beaphar, Gimborn, Royal Canin i Bosh.Štenci su siti ako ne cvile i spavaju sat i pol do dva u komadu. U prvom tjednu starosti trebaju jesti 10-ak puta tokom dana (svaka dva sata), a noću trebaju jesti 3 puta. Kasnije, kako štenci bivaju stariji i veći, izbacuju pojedine obroke, počevši od noćnih obroka. Ponekad je potrebno sitnije i slabije štence stavljati prve da se najedu i to na mliječne žlijezde koje daju najviše mlijeka (nalaze se na trbuhu). Ako koje štene sporije i slabije napreduje, svakako Vam preporučujem da ga nadohranjujete.Uz mlijeko u prahu za štence, u Pet centrima također možete nabaviti set bočica, dudica i četka (za čišćenje bočice) te podmetače za vršenje nužde koji dobro upijaju mokraču tako da su uvijek štenci na suhom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Jedan od pet štenaca, tri tjedna star, odbija sisu i hranu. Mogući grčevi? Što da mu damo za jesti? Hvala, Lana O: U dobi štenaca od tri do četiri tjedna probavni sustav je dovoljno razvijen da započne prilagođavanje na drugačiji tip prehrane. Isto tako, majčino mlijeko postaje nedovoljan izvor hranjivih tvari za sve potrebe mladog organizma u fazi intenzivnog razvoja. Štencima u toj dobi izrastaju i prvi zubi, te zbog boli koju uzrokuju, majka sve kraće dozvoljava sisanje. Odbijanje od sisanja važan je trenutak i za socijalizaciju šteneta. U dobi od 3 - 4 tjedna štenci postaju samostalniji, sve su više zainteresirani za svoju okolinu, a vrijeme koje utroše na sisanje postaje kraće. Ovo je dobro razdoblje za izgradnju odnosa s ljudima. Prihvaćanjem nove hrane štenci prihvaćaju i ljude koji im hranu nude i na taj način razvijaju svoj odnos s ljudima, a odvajaju se od majke.Potrebno je da hrana koja se nudi bude mekana - više kašasta. Najbolje je hranu namjenjenu za ishranu štenaca razmekšati u zamjenskom mlijeku i ponuditi je nekoliko puta dnevno. S vremenom se mlijeko zamjenjuje toplom vodom te prelazi na sve tvrđi obrok, kako bi štenci u dobi od 5 tjedana jeli 4 obroka dnevno. Osim hrane namijenjene ishrani štenaca, možete ponuditi i kašu za štence (Canina) koja je namijenjena ishrani štenaca u dobi tri do šest tjedana.No neophodno je spomenuti i probleme koji su mogli dovesti do naglog odbijanja hrane. Klasični znakovi problema sa štencima su: nemogućnost hranjenja, nedovoljno dobivanje na težini, pad tjelesne temperature, dehidracija, konstantno cvilenje, proljev i/ili povraćanje. Kako štenci ne mogu sami regulirati svoju tjelesnu temperaturu, potpuno su ovisni o vanjskoj temperaturi u prvim tjednima života. Stolica je u štenaca blago mekane konzistencije ali formirana i obično žutosmeđe boje.Ponekad se može uočiti stolica zelene boje koja, ako su ostali znakovi ponašanja normalni, ne predstavlja zdravstveni problem. Vodeni proljev, naprotiv, može predstavljati ozbiljan problem ako se ostavi bez nadzora. Mnogi su uzroci ovoj pojavi, od hrane pa do infekcije (parvoviroza - uzrokuje proljev, povraćanje i letargiju; najkritičniji period za štence je prvi tjedan života no može se javiti i kasnije). U prvim tjednima života pražnjenje crijeva je potpuno ovisno o majci. Ako se ona ne želi ili ne može brinuti za štence, briga postaje Vaša. Potrebno je masiranje trbuščića. To možete učiniti namočenom vatom u toplu vodu i kružnim pokretima masirati trbuščić i analno područje. Obično mokraća bez problema izlazi van dok je defekacija nešto otežan proces. Obično ne defeciraju svaki put ali svaki treći stolica izlazi van. Potrebno je provjeriti i kujino mlijeko te eventualni iscjedak iz vulve. Ako vidite abnormalan sadržaj svakako je potrebna intervencija veterinara. Ako njezino mlijeko ima izražene bijele crtice poput konca i/ili je krvavo ili je žutozelene boje, maknite štence dok se problem ne razjasni i ne riješi. Imajte na umu i sljedeću činjenicu: bakterijama inficirano mlijeko na početku procesa može izgledati sasvim normalno. Ako bi tjelesna temperatura kuje bila viša od 39,5 °C indikativno je da se radi o infekciji maternice ili mliječne žlijezde.Za početak Vam preporučam da odvojite štene (ako se stanje nije popravilo) od ostatka legla zbog mogućnosti zaraze. Stavite ga na mirno mjesto. Ako je i dalje bezvoljno (neaktivno) utoplite ga i pokušajte hraniti zamjenskim mlijekom za štence (nemojte hraniti kravljim mlijekom jer je deficitarno hranjivim tvarima za štene). Osim navedenoga, i drugi uzroci mogu dovesti do problema u ranom životu štenaca: težak porod, kongenitalne ili nasljedne bolesti, vanjski faktori (prehladno mjesto ili na propuhu), kujino zanemarivanje štenaca, infekcije, virusi, toksično mlijeko i nedostatna ishrana.No, nadam se da je Vašem štenetu mnogo bolje ali ukoliko se stanje nije popravilo svakako se što prije obratite Vašem veterinaru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam havanezericu staru godinu dana i dlaka joj je nešto kraća nego što bi trebala biti. Probala sam preparat Ungiotin prah i Biotin u prahu od Canine. Davala sam joj navedene preparate dva i pol mjeseca (2mj. Ungiotin i 2 tjedna Biotin), međutim znatnije promjene nisam zamijetila. Lijepo Vas molim za savjet koji preparat koristiti i trebam li napraviti pauzu? Unaprijed hvala, Jelena O: Havanezer (Bischon Havanais) je mala pasmina, 20 - 28 cm visine i obično 3 - 6 kg težine. Spada u toy pasmine i koristi se isključivo kao pas za društvo (kućni pas). Nježnog je temperamenta, vrlo se lako veže za svoje vlasnike, pa su psi ove pasmine pogodni za obitelji sa djecom.Ova je pasmina vrlo razigrana i tolerantna, stoga se dobro slaže sa drugim psima ili drugim kućnim ljubimcima. Lako uče brojne nove vještine, stoga su ih kroz povijest upotrebljavali kao cirkuske pse.Unatoč tome što se radi o malome psu, snažne je građe, a dojam upotpunjuje bujna, duga, svilenkasta dlaka.Ponekad se dešava da jedinka ima nešto kraću dlaku od uobičajene.To se uglavnom događa kod parenja dvaju roditelja od kojih su oba nosioci recesivnog gena (koji određuje da dužina dlake bude kraća od uobičajene), ali sami roditelji nemaju izraženu tu osobinu (odnosno roditelji imaju dlaku uobičajene dužine). Pritom se može dogoditi da parenjem dvaju takvih roditelja, dio legla ima normalnu dužinu dlake, a da je dio štenaca "kratkodlak", s dlakom paperjastom na opip. Obično se takvi psi diskvalificiraju na izložbama.U medicinskom smislu, kraća dlaka ne predstavlja zdravstveni problem, no budući se na izložbama ne tolerira, takvim se jedinkama zabranjuje parenje, ne bi li se na taj način spriječilo pojavljivanje ovog problema u budućnosti.Lako je moguće da Vaša ljubimica pripada upravo ovoj skupini, budući ste, unatoč trudu da potaknete rast dlake, ostali bez konkretnog rezultata. Možda ne bi bilo na odmet da pokušate još jednom, nakon pauze od mjesec dana, a ukoliko se ni tada ne pokažu rezultati, ostaje Vam da svoju ljubimicu prihvatite takvu kakva je, sa svim njenim vrlinama i manama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Labradoru je jedno oko crveno, pa Vas molim da mi odgovorite da li bi mu naštetilo ako mu nakapam kapima za oči u čovjeka. Predpostavljam da je konjuktivitis. Hvala, Tanja O: Crvenilo oka Vašeg ljubimca može biti znak oboljenja oka koje zahtijeva liječenje samo kapima ili mastima za oči pa do hitnog kirurškog zahvata. Crvenilo može biti signal mnogih upalnih stanja i infektivnih bolesti a dijagnostički i prognostički je bitno da li su zacrvenjene sluznice ili bjeloočnica ili se radi o krvarenju, ima li iscjetka iz oka, da li je zahvaćeno jedno oko ili oba. No općenito, najčešći problemi očiju u kućnih ljubimaca su konjunktivitis, keratitis, skleritis, uveitis, krvarenje u prednjoj očnoj komorici i dr. Konjunktivitis je upala mukozne membrane oka i najčešći je problem u kućnih ljubimaca. Oko crveni zbog povećanog dotoka krvi pa se ponekad uočava i otečenje kapaka i okoline oka. Konjunktivitis može biti uzrokovan virusima i bakterijama, parazitima (npr. krpelj) i alergijama.Krpelji mogu prenijeti nekoliko vrsta parazita koji uzrokuju konjunktivitis, keratitis i uveitis.Iscjedak iz oka može biti proziran ili sluzav, a u ovisnosti o težini infekcije. Keratitis - kronični površinski (ili degenerativni panus) uzrokuje pigmentaciju i vidljive površinske krvne žile na oku. Ovo nije osobito bolan proces za psa, no ako se ne liječi može dovesti do smanjene sposobnosti vida. Keratitis se također javlja i u kroničnim slučajevima suhog keratokonjunktivitisa koji nastaje kada nedostaje vlažnosti u suzama. Uz ovaj proces redovito je vidljiv gusti, poput špage iscjedak. U kroničnim slučajevima, sloj rožnice počinje biti prožet krvnim žilama, pigmentiran i otvrdnjava zbog dugotrajne iritacije. Vrlo često se uz keratitis jave i čirevi rožnice. Skleritis - upala je sklere koja može nastati zbog već postojeće parazitarne invazije (toksoplazmoza ili Lyme bolest) i obično se javlja na jednom oku. Crvenilo se može odjednom razviti i biti krvgavo, nepomično i tvrdo. Skleritis i uveitis mogu dovesti do sljepila.Uveitis - jedna je od najčešćih očnih bolesti i jedan od češćih uzroka sljepila u pasa. Upala je koja zahvaća prednji dio oka (uvea ili šarenica) a koja sadrži krvne žile.Najčešće je zahvaćena i zjenica. Uzroci su: imunitetom uvjetovani, infekcije virusima, parazitima, gljivicama, bakterijama, tumorima, traumom ili ozljedom oka, metaboličkim bolestima, idiopatski. Vidljivo je izraženo crvenilo, suzenje, žmirkanje, nejednako obojana šarenica. Krv u prednjoj očnoj komorici - krvarenje u oku obično nastaje zbog traume, upale ili drugih oštećenja. Kod krvarenja zbog traume jedino se kirurški ispravlja problem. Uveitis i neoplazme mogu dovesti do rasta novih krvnih žila koje su slabijih stijenki i dovode do akumuliranja krvi. Treba napomenuti kako psi s problemima oka vrlo često i žmirkaju. No, bez konkretnog pregleda oka i okoline oka nemoguće je ocijeniti da li je žmirkanje zbog male ogrebotine rožnice, kamenčića koji se skriva ispod treće očne vjeđe ili probodne rane (borba s mačkom, trn, nagrizajuća sredstva i sl.). Općenito je pravilo kako bi pomoć veterinara trebalo potražiti u što kraćem roku ako se primijeti: krvarenje, crvenilo oka, bolno oko (žmirkanje, grebanje šapom, trljanje, suzenje, smanjen apetit), suzenje, mutno oko, proširena zjenica, otečeno oko.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te svaki za svoju indikaciju.Stoga bih Vam savjetovala da sa svojim ljubimcem ipak posjetite veterinara, kako bi pregledom odredio o kakvom se problemu radi, te prema tome preporučio terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa Dalmatinera, starog oko 2 godine (30-tak kila) kojeg sam prije tjedan dana našao na cesti. Bio je smrznut, neuhranjen, prljav, sav izranjavan. Proteklih tjedan dana je pod antibioticima i sada je dobro, jedino je još malo anemičan. Problem je što se meni čini da pas pije previše vode. Svaki put kada pije, popije svu vodu koja je u zdjelici (kapacitet zdjelice je nekih 4 dcl - veliki duboki tanjur) i tako nekih 2-3 puta dnevno. Naravno, zbog toga i jako puno mokri. Hrani se dehidratom, ali svejedno mi se čini da je to malo previše vode. Proteklih tjedan dana je svako malo na nekim pregledima jer mu je krvna slika bila loša, ali je to sada ok. Što vi mislite? Također, jednom sam ga okupao, ali još uvijek ima neugodan miris, pa bih kupanje ponovio. Znam da se psi ne smiju kupati često (2 puta godišnje, je li tako?). Što preporučate? Puno hvala, StjepkoO: Polidipsija je prekomjerno uzimanje vode (prekomjerna žeđ), a za posljedicu ima poliuriju - prekomjerno mokrenje. Takvo stanje organizma je najčešće povezano sa šećernom bolesti (diabetes melitus), diabetes insipidusa, kod kuja se može raditi o piometri (gnojna upala maternice), kod bubrežnih oboljenja, kod bolesti jetre, hormonalnih poremećaja ili čak neki lijekovi mogu uzrokovati pojačano žeđanje i mokrenje (kortikosteroidi, diuretici...). Prosječna dnevna količina vode koju konzumira pas od 30 kg je 9 - 18 dcl na dan.Svakako zamolite veterinara da ponovno izvadi krv i pogleda funkciju bubrega i šećer. Ne bi bilo loše da odnesete uzorak psećeg urina na pretragu. Pokušajte ga uhvatiti u sterilnu plastičnu posudicu i odnesite ga veterinaru u što kraćem vremenskom roku. Niste naveli koje je lijekove točno Vaš pas dobivao. To također provjerite s veterinarom koji je liječio Vašeg psa, jer ponekad kada pas završi s terapijom, organizam se vrati u normalu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa zlatnog retrivera i imao je neki ugriz. Otekla mu je gubica i odveo sam ga veterinaru. On ga je cijepio, dao mu je 3 injekcije i oteklina mu je spala, ali za sutradan, pas je bio iscrpljen i nešto ga je smetalo tamo gdje je cijepljen. Mislili smo da je od injekcija, da će proći. Ali nakon par dana nastala je kvrga, veterinar je rekao da je to alergija na injekciju. Cijepio ga je opet da spadne ta kvrga, ali već je prošlo 10 dana i ona ne spada, malo se smanjila, ali još je uvijek vidljiva i tvrda. Malo je manja od teniske loptice. Bio sam danas pa je doktor rekao da pričekam još dva dana dok traje injekcija. Sad me zanima vaše mišljenje o tome. Što da radim? AnteO: U pasa se može javiti iznenadna alergijska reakcija na niz tvari, uključujući i lijekove, vakcine i ubode insekata. Javljaju se dva oblika: urtikarija (i angioedem) i anafilaksija.Urtikarija općenito ne predstavlja reakciju koja ugrožava život, dok anafilaksija može biti pogubna i zahtijeva hitnu intervenciju. Urtikarija i angioedem predstavljaju reakciju preosjetljivosti (ili alergiju) na lijekove, kemikalije, nešto što je uneseno hranom pa čak i sunčevu svjetlost. Potkožno se uočavaju male kvrge. Obično je dlaka uspravna na mjestu uzdignuća a ta mjesta su ponekad vrlo svrbljiva. Kod angioedema uočava se otečenje lica, naročito njuške i oko očiju. Ponekad je ovo otečenje toliko jako da životinja ne može otvoriti oči. Angioedem je najčešće svrbljiv. Angioedem i urtikarija se obično razvijaju 20-tak minuta nakon kontakta s alergenom (tvari na koju je pas alergičan). Općenito, oba stanja ne ugrožavaju život i prolaze sama od sebe. No otečenje se ponekad proširi i na grlo što otežava ili onemogućava disanje te je tada potrebna hitna intervencija veterinara. Općenito, ne postoji načina da se predvidi preosjetljivost psa na neke tvari (prvenstveno lijekove ili vakcine). Ako se preosjetljivost javi jednom kod psa, trebalo bi i ubuduće izbjegavati kontakte s tom tvari. Anafilaksija je rijetko i po život opasno stanje, javlja se gotovo odmah nakon unesenog ili injiciranog alergena. Ako se ne liječi rezultira šokom, zatajenjem dišnog i sustava srca te uginućem. Anafilaksiju uzrokuju ubodi insekta, antibiotici, vakcine, pojedini hormoni i lijekovi te hrana. Najčešći simptomi su: nagla pojava proljeva, povraćanje, šok, napadi, koma i uginuće. Desni u pasa su vrlo blijede a ekstremiteti su hladni na dodir. Rad srca je ubrzan ali puls je slab. Nema otečenja lica. Veterinarsku pomoć treba potražiti odmah, u nekoliko minuta.Također, ne postoji načina predvidjeti na koju tvar bi životinja reagirala anafilaksijom.Dok navedene alergije imaju posljedica na cijeli organizam, vezano uz kožu mogu se javiti i alergijski kontaktni dermatitis i nadražujući kontaktni dermatitis.Alergijski kontaktni dermatitis za razliku od nadražujućeg kontaktnog dermatitisa javlja se kada koža psa prekomjerno reagira na određene molekule u okolini. Alergijski kontakni dermatitis je rijeđi. Tvari koje ga mogu uzrokovati mogu biti određeni antibiotici aplicirani potkožno, materijali poput nikla, gume ili vune i kemikalije poput bojila i sredstva za čišćenje tepiha.Zahvaća samo one životinje koje su preosjetljive na određene molekule. Prije razvitka bolesti obično je potrebno nekoliko izlaganja alergenoj molekuli, a rijetko se javlja u životinja mlađih od 2 godine. Lezije se obično javljaju na onim dijelovima tijela koji su slabije obrasli dlakom i direktno izloženi alergenoj molekuli (donji dio šape, trbuh, njuška i usne).Zahvaćena područja obično su zacrvenjena, vidljiva je kvrga različite veličine i svrbi, a u kroničnim slučajevima uočava se gubitak dlake.Dakle, kako se iz navedenoga može zaključiti, potkožna aplikacija lijeka mogla je biti uzrokom uočene kvrge na tijelu Vašeg psa. Ovisno o veličini iste, potrebno je i oko 3 tjedna da organizam sanira (resorbira) nastali proces. Vama preostaje pratiti razvitak procesa, masaža istog te - ukoliko bi pas počeo pretjerano češati promijenjeno mjesto - onemogućiti ga u tome kako se ne bi stanje dodatno zakompliciralo sekundarnom bakterijskom infekcijom. Svakako slijedite upute Vašeg veterinara.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam 1 g. staru kujicu pit bulla, udomljena je prije 4 mjeseca, tjerala se prije 2 mj. i od onda je slaba na zadnje noge, ne skače, usporeno se diže, sjedi na korijenu repa tako da diže zadnje noge, hoda pogrbljeno, obavili smo preglede i na rengenu je sve OK, slikali smo noge, kukove i kralježnicu... još uz sve to sada ima i lažnu trudnoću. Smršavila je 3 kg, a imala je 24 kg. Zanimaju me simptomi ukliještenja živca, da usporedim s pasicom i da sve to nije povezano s tom trudnoćom. Prije tjeranja je bilo sve super, skakala je, trčala, bila okretna... molim vas za pomoć i unaprijed hvala. Pozdrav, DinaO: Bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Hromost je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje.Uzrok boli u donjem dijelu leđa može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Večina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leda. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje. Postupno se pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Nerijetko je praćena ukoćenošću i grčevima leđa te ogranićenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice. Stanje koje se naziva fibromijalgija (fibromyalgia) izaziva bol u zglobovima i također može uzrokovati ovakvu bol leđa. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia).Bolesti kralježnice vezane su uz kralježničke poremećaje koji se manifestiraju bolom u donjem dijelu leđa. To su spondilolisteza i uklještenje diska (discus hernia).Spondilolisteza (spondylolisthesis) nastaje kada jedan od kralježaka isklizne sa svog mjesta prema naprijed u odnosu na susjedne kralješke. Obično je posljedica ponavljanih ozljeda zglobova donjeg dijela leđa. Medukralježni diskovi se nalaze između kralježaka, a građeni su od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva. Diskovi štite kosti i amortiziraju mehaničke pritiske. Uslijed različitih utjecaja može doći do pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor. Ako ovo tkivo pritisne živac, uzrokovat će upalu i bol. Na žalost, relativno često se ne može otkriti točan uzrok boli, odnosno precizno ukazati na jedno oštećeno tkivo.Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Rentgenska snimka leđa ne pokazuje herniju diska.Kao potpora terapiji, u pasa se preporuča uvesti posebne programe prehrane koji mogu bitno utjecati na oporavak životinje. To su: Hill's "j/d", Royal Canin "Mobility support" i Eukanuba "Joint Mobility". Ovi programi su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.Iako su kolege pregledale Vašu kujicu, niste naveli je li napravljen ginekološki pregled. U obzir bi svakako došla ultrazvučna pretraga maternice, obzirom da lažna trudnoca u kuja nije uvijek benignog tijeka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: 22.10. yorkshire terijerka stara 9,5 g odvedena je na čišćenje kamenca. Prije zahvata nije rađena nikakva biokemijska pretraga. Niti na zahtjev veterinara, a na žalost ni na moj. Mislila sam da je zdrava i da je to rutinski zahvat koji je već i prije radila (svake 2godine). Prilikom čišćenja zubiju izvađena su tri zuba. Po navodima vet-a, isto je bilo neophodno što i ja potvrđujem. Imala je loše zube i zadah. Nakon istoga, počela je povraćati i odbijati hranu. Treći dan se ustanovila upala uha pa je dobila antibiotik kroz 3 dana. U međuvremenu je i dalje povraćala i slabila. Više nije mogla stajati niti obavljati nuždu. Jako loše stanje. Vodili smo je na infuziju petak, subotu i nedjelju. U petak i subotu je zagrijanu infuziju (fiziološku) dobila kroz venu polagano, kroz 45 minuta, a u nedjelju potkožno, rekla bih, na brzinu. Iduću noć se počela grčiti, glavu zabacivati u nazad, svaka noga na svoju stranu..izledalo je prestrašno. Kao moždani udar. I tako cijelu noć do jutra, kada smo otišli kod veterinara. To jutro, 29.10. trebala je raditi bio-kemijski nalaz obzirom na sve kroz što je prošla nakon čišćenja zubiju. Vet je napravio ultrazvuk jetre, ustanovio da je dosta povećana i došao do zaključka da je onaj "napad" toksikološki napad. Da je puna toksina i da ugiba. Nakon njegove informacije da ne može ništa učiniti za nju da ozdravi, ja sam mu dala "zeleno svijetlo" za uspavljivanje. Zatražena je obdukcija na kojoj nije bio naveden zaključak od čega je pas uginuo. Na temelju navedenog u obdukcijskom nalazu, moj veterinar je donio zaključak da je došlo do zatajenja bubrega. Kako je to moguće? Da li je narkoza utjecala da se to sve dogodi? Da li je potkožna treća infuzija mogla utjecati da dođe do "napada"? Sve što mi je vet rekao ne može nas utješiti. Sada sam svjesna da je trebala raditi bio-kemijski nalaz krvi prije narkoze i čišćenja zubnog kamenca. Molim Vaše mišljenje, unaprijed zahvalna, DoroteaO: Opća narkoza predstavlja stanje nesvjesti, kontrolirano inducirane anesteticima a reakcija nastaje intoksikacijom središnjeg živčanog sustava. Reverzibilna je reakcija. Opća narkoza rezultira u odsutnosti osjeta boli cijelog tijela i u manjoj ili većoj mjeri relaksaciji mišića. Opća nakroza osigurava imobilizaciju, nesvjesnost i gubitak boli. Tehnike anestezije su podijeljene u tri glavne grupe: opća anestezija, lokalna anestezija (topička, infiltracijska i specifična blokada živaca) i regionalna anstezija (epiduralna, spinalna ili regionalna intravenozna). Akcije anestetika okreću se oko koncentracije anestetika u plazmi. Krvna plazma nositelj je anestetika do SšS-a. Različiti dijelovi tijela imaju različitu opskrbu krvlju i koeficijente tkivne opskrbljenosti kisikom. Ovo određuje u koje tkivo anestetik lakše ulazi i izlučuje se. Lijekovi se mogu vezati za plazma proteine ili su rasprostranjeni u tkiva slabije opskrbljena krvlju što smanjuje djelovanje anestetika.Anestetici u organizmu imaju utjecaja na disfunkciju kardiovaskularnog sustava (depresija sustava, aritmije i nakupljanje tekućine, smanjene rezerve srčanog mišića), disfunkciju pluća (većina preanestetičkih i anestetičkih tvari uzrokuje depresiju pluća, disfunkcija može biti uzrokovana dijafragmatskom hernijom, pneumotoraksom, hidrotoraksom, upalom pluća, atelektazom ili opstrukcijom), neurološkim bolestima koje su obično povezane s kralješničkom moždinom a u manjoj mjeri s poremećajima na mozgu i moždanim ovojnicama, zatim na bolesti bubrega - svi anestetici obično smanjuju sposobnost filtracije bubrega a isto tako i stres. Ovakvo djelovanje prestaje odmah nakon kirurškog zahvata no može se zadržati i kroz nekoliko dana. Mogu reducirati izlučivanje anestetika ili čak povećati koncentraciju u krvnoj plazmi zbog skretanja ka acidozi. Povećana koncentracija kalija, ako je već prisutna u organizmu, može se podignuti u serumu do granice kada ugrožava život. Kronično zatajenje bubrega može dovesti do anemije, rupture mokraćnog mjehura, a životinja može postati hiperkalijemična, hiponatrijemična, hipokloremična i acidotična. Ove situacije ugrožavaju život.Kod jetrenih bolesti bitno je napomenuti kako injekcioni anestetici i preanestetici mogu uzrokovati probleme (naročito acepromazin, tiobarbiturati i alfa2-adrenergici). Propofol, ketamin i inhalacioni anestetici su općenito najsigurniji. To su anestetici koji se najčešće koriste u praksi.Mnogi anestetici izlučuju se iz organizma putem jetara i bubrega. Eliminacija anestetika iz organizma može biti usporena uslijed smanjene funkcije jetre a može rezultirati u smanjenoj sposobnosti koagulacije. Zatim, oštećeni želučanocrijevni sustav može otpuštati toksine u cirkulaciju. To može smanjiti funkciju srca i izmjenu zraka u plućima, potaknuti endokrine poremećaje uslijed šećerne bolesti ili Addisonove bolesti. Naročito je bitna kontrola nakon operativnog zahvata, te mirovanje kroz nekoliko dana nakon operativnog zahvata. Stres opće narkoze, operativni zahvat sam po sebi i boravak u ambulanti imaju važnu ulogu na zdravlje ljubimca i treba mu se dati vremena za oporavak. Tiho i mirno okruženje kod kuće je esencijalno. Potrebno je i smanjiti dnevne aktivnosti prvih nekoliko dana dozvoljavajući samo kratke šetnje. Redovita kontrola kod veterinara kako bi se procijenilo stanje i po potrebi raspravilo o eventualnoj terapiji ako je potrebna u ovisnosti o oporavku psa. Nenaviknutost životinje na strane uvjete i strane osobe vrlo često uzrokuje stres koji značajno povećava rizik anestezije, kako zbog izlučivanja adrenalina i njegovog utjecaja na kardiovaskularni sustav, tako i zbog potrebe za većim dozama anestetika u uzbuđenih životinja. Najveća zabrinutost u operacijskom zahvatu je opća narkoza. No novi dosizaji farmaceutske industrije i protokol promatranja pacijenta uvelike su povećali sigurnost. Kao rezultat, pacijenti su sigurni pod općom narkozom i brže i lakše se oporavljaju od nje. Predostrožnosti radi, obavljaju se preoperativni testovi i pretrage kao procjena zdravstvenog stanja, praćenje vitalnih znakova tijekom operativnog zahvata, precizno proračunate doze i kombinacije anestetika i postoperativna kontrola. Općenito, ako su poduzete adekvatne mjere predostrožnosti, operativni zahvati pod općom narkozom su izuzetno sigurni za ljubimca. No uz iznimke, kod starijih životinja. Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat. Na osnovi opće kliničke pretrage (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) vjerujem da je veterinar procijenio u kakvom je stanju bila Vaša kujica te na osnovi iskustva i znanja poduzeo anesteziju. Kao i kod operacija u ljudi, uvijek postoji mogućnost nepredvidljivog događaja kao što je nepoznata alergija na lijek ili neka bolest u inkubaciji. Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu operativnog zahvata kojem je bila podvrgnuta. Svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće dalje generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.Nadoknada tekućine i hrane putem infuzije ponekad predstavlja jedini način uzimanja hranjivih tvari u kućnih ljubimaca. Najbržu resorpciju i učinak iskazuje naravno intravenozna infuzija dok je subkutana najsporija resorpcija aplicirane tekućine. Ukoliko nije neophodna intravenozna infuzija u praksi se najviše koristi subkutana jer je manje stresna za životinju. Tekućina, a ovisno o indikaciji koja, aplicira se potkožno i iz tog sloja kože resorbira se u kapilarni sustav a iz njega u krv do svih stanica tijela. Ovaj proces resorpcije događa se bez direktne povezanosti sa jetrom tako da nema utjecaja na njezine funkcije. Smatra se kako ne bi mogla biti uzrokom moždanih napada u pasa.

Odgovara: Ivan Marić, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine koji ima problema sa težinom. Nedavno smo bili kod veterinara gdje se vagao i ima 14 kg. Veterinar je rekao da mora hitno na dijetu, ali je ne znam kako. Ne mogu a da mu ništa ne dam jesti. Sad jede dva puta na dan, ali nema promjene. On je od većine mopseva koje znam dosta viši, veći, ima veću glavu. Veterinar mi je rekao da hitno mora smršavjeti jer će kasnije imati velikih problema, navodno bi mu moglo i srce otkazati. Molim vas pomozite, šta da radim, ne želim ga izgubiti još dugo godina. Tanja O: Kako kod ljudi, tako i kod životinja, sve je više problema s viškom kilograma. Posljedica je to promjene životnih navika ljudi, a s njima i uvjeta života njihovih ljubimaca. Prema nekim istraživanjima oko 50 % mačaka i pasa je pretilo pa je posebno važno da vlasnici životinja razviju svijest o tome da je pretilost zdravstveni, a ne estetski problem. Pretilost značajno povećava rizik oboljenja od jako ozbiljnih bolesti, kao što su diabetes mellitus, problemi s kožom, gušteračom, bolesti srca i zglobova. Pretilost ili direktno utječe na nastanak ili ubrzava razvoj ovih bolesti. Formula nastanka pretilosti je vrlo jednostavna: unos velike količine hrane, uz smanjenu ili nikakvu tjelesnu aktivnost, dovodi do toga da organizam višak energije unešen hranom posprema u obliku masnog tkiva. Zbog toga se pretilost javlja uglavnom kod životinja koje žive u zatvorenom prostoru i kreću se uglavnom po stanovima uz kratke izlaske van samo da se obavi nužda.Ipak, u nekim rijeđim slučajevima pretilost je posljedica hormonalnih poremećaja i drugih zdrvastvenih poremećaja, što opet upućuje na tvrdnju da je pretilost zdravstveni problem i zaslužuje takav tretman. Kolege veterinari ponekad i prešute problem, jer ne žele uvrijediti vlasnike svojih pacijenata, koji ne mogu shvatiti da svojim udovoljavanjem svim zahtjevima svojih ljubimaca po pitanju hrane u osnovi direktno ugrožavaju njihovo zdravlje i dobrobit. Vlasnik određuje kada i koliko i što će životinja jesti, vlasnik je odgovoran što je do pretilosti došlo i vlasnik se treba potruditi da se problem i riješi. Formula mršavljenja je jednostavna kao i formula debljanja, samo ovaj put djeluje u suprotnom smjeru: što više fizičke aktivnosti, uz manji unos kalorija, dovodi do trošenja energije deponirane u masnom tkivu i do postepenog mršavljanja.U startu bi trebalo, uz pomoć veterinara, odrediti u kojem stupnju je životinja s viškom kilograma. Do 15% iznad idealne tjelesne težine smatra se da životinja ima prekomjernu tjelesnu težinu što se može uspješno korigirati promjenom načina prehrane (prelazak na light varijantu hrane, manje količine poslastica) i kod vitalnih i mlađih životinja postepeno povećavanjem fizičke aktivnosti. Ukoliko životinja prelazi svoju idealnu težinu preko 15 % smatra se da je životinja pretila i potrebno je najvjerojatnije provesti korektivni dijetni program.Za provođenje restriktivne djete preporučujem jedan od veterinraskih dijetnih programa za pretile pse. U osnovi, radi se o gotovim potpunim hranama koje su formulirane uglavnom na visokokvalitetnim bjelančevinama, manjem udjelu masti i niskoj energetskoj razini uz dodatke L-karnitina itd. Eukanuba Veterinary Diets program ima hranu "Restricted calorie", Hill's Prescription Diet program ima "r/d" i "w/d" dijetne hrane, a Royal Canin program ima "Weight control" i "Obesity menagment" hranu.Preporučujem da se javite u jednu od veterinarskih ljekarni u Pet centru i konzultirate s nekim on naših veterinara oko izbora najadekvatnije hrane za Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Molim Vas da mi pojasnite kako primjetiti ako pas ima problema s dišnim  putevima, plućima? Jel se to prepoznaje samo po kašlju ili ima nekih drugih simptoma? Unaprijed hvala na odgovoru, Ružica O: Kod upale gornjih dišnih puteva (upala nosa, sinusa, ždrijela) javljaju se simptomi koji su karakteristični za određeno mjesto upale. Rinitis (upala sluznice nosa) i sinusitis (upala nosnih nuzšupljina) karakteriziraju: kihanje; iscjedak iz nosa (jednostrani ili obostrani), koji može biti serozan, mukozan ili gnojan, a u dugotrajnim i teškim slučajevima, čak i krvav.Sluznica nosa uglavnom je zacrvenjena, a ukoliko je iscjedak dugotrajan, moguće je ispod nosnica uočiti iritaciju kože, pa čak i depigmentaciju (gubitak pigmenta).Uz sinusitis uglavnom ide i povišena tjelesna temperatura, iscjedak iz očiju, apatija, a kod vrlo teških upala moguće su i deformacije sinusnog dijela lubanje (otekline).Obje su bolesti uzrokovane bakterijama, virusima, gljivicama, alergijama, parazitarnim invazijama, a mogu biti i posljedica facijalne traume, bolesti zuba, oronazalnih fistula ili nazofaringealnih polipa.Upala ždrijela (pharyngitis) najčešće nastaje kao posljedica infekcija (virusne, bakterijske i sl.). Karakterizirana je crvenilom sluznice ždrijela, bolnošću na palpaciju u faringealnoj regiji, oteklinom regionalnih limfnih čvorova, jakim kašljem, otežanim disanjem, otežanim gutanjem, gubitkom apetita, a u teškim slućajevima moguća je i povišena temperatura.Sve upale gornjih dišnih puteva dijagnosticiraju se kliničkim pregledom, a liječe se ovisno o uzroku, odgovarajućim lijekovima i simptomatski (antibiotici, antitusici, vitamini).Pod upalom pluća podrazumijevamo bolest koja nastaje kao posljedica upale plućnog tkiva, a obično je uzrokovana infekcijom (virusima, bakterijama, gljivicama), parazitarnim invazijama, alergijama ili je posljedica fizičkih ili kemijskih agensa, te posljedica držanja životinje u neadekvatnim uvjetima (dugotrajan boravak na hladnom ili vlažnom prostoru).Ponekad je uzrok upale pluća nepoznat, pa se takva upala označava kao idiopatska.Često se dešava da se upala pluća razvije sekundarno, kao posljedica neke druge bolesti (npr. hipostatska pneumonija nastaje nakon dugotrajnog ležanja zbog neke druge bolesti, koja onemogućuje stajanje ili npr. parazitarna pneumonija posljedica je traume plućnog tkiva koja nastaje parazitarnom migracijom kroz plućni parenhim) ili se javlja kao nastavak na neliječenu i zanemarivanu respiratornu infekciju gornjih dišnih puteva (npr. upala ždrijela, sinusitis i sl.), kada se upalni proces sa gornjih dišnih puteva spusti na pluća, a vrlo je često nastavak neliječeng bronhitisa.Prema tijeku bolesti, upala pluća može biti akutna i kronična.Simptomi uglavnom ovise o tome radi li se o primarnoj upali pluća ili je ona nastala sekundarno, kao posljedica određene bolesti. U tom će se slućaju najprije ispoljiti simptomi primarne bolesti.Tipični su simptomi upale pluća: otežano i plitko disanje (ponekad je izražena bolnost pri udisaju); temperatura je umjereno povišena (kod pasa se kreće oko 40-40,5 stupnjeva); učestali kašalj (koji s napredovanjem bolesti prelazi u paroksizme), koji može biti produktivan ili suh (ovisno o karakteru upale); cijanoza sluznica; brzo umaranje (pogotovo nakon napora); leukocitoza.Zbog otežanog disanja, životinja je apatična, iscrpljena, a često se javlja inapetenca ili povraćanje (isprovocirano dugim i napornim kašljanjem).Dijagnoza bolesti postavlja se kliničkim pregledom životinje (auskultacija), krvnom slikom i RTG pretragom.Bakterijska upala pluća liječi se antibioticima, a ostale upale liječe se simptomatski.U težim slučajevima može se dati infuzija, a ukoliko je disanje jako otežano i prisutna je cijanoza sluznica, životinju treba priključiti na kisik. Osim odgovarajućih lijekova, dobro je davati i vitamine, kako bi se podigla opća otpornost organizma.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog skoro 3 godine, prije 4 dana operirano mu je koljeno (križni ligement). Pije Ceporex 2 puta dnevno 2 kapsule i Rimadyl 50 mg, 2 puta dnevno po 1 kapsulu. Jučer sam primijetila mnogo krvi u mokraći, danas nešto manje. Kirurg je rekao da bi to moglo biti od antibiotika. Što Vi mislite, imam li razloga za brigu, trebam li ga odvesti njegovom regularnom veterinaru? Može li to biti posljedica antibiotika ili možda Rimadyla, ili je problem nešto posve drugo? Puno hvala! KsenijaO: Tkivo mokraćnog sustava vrlo je krhko i svaka promjena u zdravstvenom stanju psa može uzrokovati pojavu krvi u urinu. Najčešći uzrok prisutnosti krvi u urinu su infekcije mokraćnog sustava. Infekcija može biti lokalizirana u bubrezima, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu. Najčešće se radi o bakterijskim infekcijama za koje je karakteristično da dugo vremena ne stvaraju nikakvih problema no kad se bakterije prekomjerno namnože uzrokom su vrlo bolnih upala. Psi sa upalom mokraćnog sustava obično mokre češće nego inače i mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu. Većina infekcija nije sa teškim posljedicama no ne bi smjela proći bez liječenja kako ne bi došlo do pogoršavanja stanja. U muških pasa krv u urinu može predstavljati i infekciju prostate (obično je vidljivo i otečenje penisa i testisa). Prostata je odgovorna za produkciju tekućine koja je sastavni dio sjemena psa. Uslijed utjecaja muških hormona ona se obično povećava sa starošću psa. Može postati toliko velika da vrši pritisak na mokraćovod blokirajući protok mokraće a ako je i upaljena uzrokom je jake trbušne boli.Povremeno se u mokraćnom sustavu psa mogu formirati oštri sitni kamenci koji oštećuju stijenku uretre i uzrokuju krvarenje. Mokraća se čini poput svake druge tekućine no zapravo se satoji iz otopljenih kemijskih tvari, minerala i drugih većinom štetnih tvari. Većinu vremena ove štetne tvari ostaju u tekućem stanju. U nekih pasa događa se to da se minerali međusobno vežu i tvore tvrde male kamenčiće. Prilikom mokrenja vidljivo je da je ono otežano i vrlo često praćeno boli.Također, krvarenje je prisutno i kod otrovanja (najkarakterističnije kod otrova za štakore). No, uz prisutnu krv u mokraći javlja se krvarenje iz ostalih prirodnih otvora, povraćanje, proljev i letargija.Zatim, ubod krpelja zaraženog babezijama (piroplazmoza). Ovaj parazit razara crvene krvne stanice kojih se organizam rješava filtracijom kroz bubrege što rezultira obojenjem mokraće u crveno ili smeđe.Ozljede također uzrokuju promjenu boje urina. Naoko zdravi pas nakon nezgode može imati ozbiljna unutarnja krvarenja a što je najprije vidljivo krvi u mokraći.Ceporex (djelatna tvar cefalexin) lijek je registriran za upotrebu u humanoj medicini. No, kako je bitna djelatna tvar uptrebljava se i za određne indikacije i u veterinarskoj medicini. Antibiotik je iz skupine cefalosporina, širokog je spektra sa djelovanjem na većinu Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. Upotreba cefalexina indicirana je kod infekcija dišnog sustava, mokraćnog, kože i lokaliziranih infekcija mekog tkiva. U pasa može biti učinkovit i za liječnje infekcija gastrointestinalnog sustava. Cefalexin se izlučuje u visokim koncentracijama putem urina.Dok je Rimadyl (carprofen) nesteroidni protuupalni lijek koji također može imati neke neželjene nuspojave. Najčešće uspojave nesteroidnih protuupalnih lijekova uključuju probleme sa želucem (čirevi i/ili krvarenje istih) te problema sa jetrom i bubrezima. U pasa se uočava: smanjeni ili pojačani apetit, povraćanje, problemi sa stolicom (proljev, crna ili krvava stolica), promjena ponašanja (smanjena ili pojačana aktivnost, inkoordinacija, padavica ili agresija), obojenost žutom bojom desni, kože ili očnih jabučica, promjene u pijenju vode, promjene u količini, učestalosti ili mirisu mokraće, promjene na koži (crvenilo, svrbež ili osip).Kako je za oba lijeka moguće da su uzrokom nepoželjnih pojava teško je reći koji je doveo do krvarenja. Stoga je vrlo bitno ukoliko se primijete bilo kakve nuspojave ili drugi medicinski problemi prestati sa terapijom i o tome obavijestiti svojeg veterinara koji će prema slučaju poduzeti odgovarajuće pretrage.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto se moj pas vrti u krug pa onda legne? Rea O: U životinjskom svijetu postoje različita odstupanja od ''normalnog'' ponašanja, javljaju se uglavnom kao posljedica neprilagođenosti životinje uvjetima života (adaptacijski nedostaci, poremećene socijalne interakcije i slično), a nazivamo ih etopatijama. Karakterizirane su smanjenom ili povećanom aktivnošću (lijeganje, ustajanje, kretanje, tapkanje nogama, pijenje vode, gutanje zraka, međusobni kontakti kao što je npr. sisanje uške drugoj životinji), nesigurnim tjelesnim kretnjama.One su uglavnom posljedica dosade, zahtjeva za posebom pažnjom, frustracija (zbog neadekvatnih uvjeta držanja, zbog premalo kretanja i sl.), što životinje same pokušavaju riješiti promjenema u ponašanju.Te promjene uglavnom rezultiraju nizom ponavljajućih radnji, koje su u određenim slučajevima bezazlene - pas se vrti u krug i lovi vlastiti rep, medvjedi u zoološkim vrtovima često se ritmično njišu ili se uporno kreću po kavezu gore-dolje i slično. No, ponekad mogu ozbiljno narušiti zdravlje životinje - npr. čupkanje perja kod peradi i ptica zbog premalih kaveza, a konji koji su konstantno u staji mogu iz dosade početi gristi jasle, što će s vremenom rezultirati u trošenju zuba, a zbog toga su moguće i probavne poremetnje, primjerice često se iver 'zapikne' između zuba ili u zubno meso, što može izazvati upalu, a time i otežano uzimanje hrane i žvakanje zbog boli, što će dodatno za sobom povući cijeli niz posljedica (loša probava, mršavljenje, pad imuniteta i sklonost oboljenjima, nemogućnost reprodukcije...).Postoji niz etopatija koje mogu rezultirati time da se frustracija pretvori u devijantno ponašanje, tj. da životinja zbog nemogućnosti ''saniranja'' problema u potpunosti promijeni ponašanje (npr. postane agresivna ili zloćudna - lovački pas zbog nedostatka kretanja koji je do tada bio miroljubiv postane agresivan, konj koji želi ugristi ili udariti nogom...).Blaži oblici etopatija mogu se ''izliječiti'' promjenama uvjeta držanja i rješavanjem uzroka frustracije.U težim oblicima, kada su već nastale određene posljedice (ili po zdravlje životinje ili je promjena u ponašanju izrazito velika, a životinja prestara da bi se takav oblik ponašanja odgojem i promjenom uvjeta držanja pokušao iskorjeniti), pomoći uglavnom nema.Mislim da je kod Vašeg psa najvjerojatnije u pitanju dosada pa time što lovi vlastiti rep zapravo želi privući Vašu pažnju i nešto Vam reći - npr. odvedi me u šetnju.Ova se pojava vrlo često javlja kao posljedica hiperaktivnosti pa višak energije životinja rješava na ovaj način.Kod nekih se pasa javlja i kao rezultat veselja, no kako biste bili sigurni što je konkretan uzrok ponašanju Vašeg psa, trebali biste ga promatrati kroz određeno vrijeme, vidjeti u kojim situacijama tako reagira i zaključiti ima li lov za repom veze sa emocijama ili je u pitanju višak energije.Ukoliko je hiperaktivnost glavni razlog, učestalije i duže šetnje, više igre sa lopticom ili sa ostalim psima, pri čemu će se Vaš ljubimac izmoriti, učinit će ga sretnim i riješiti Vaš problem.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 3 i po godine i zanima me koliko dugo može biti vani po snijegu i kada je hladno? Ne želi nositi kaputiće, tako da me je strah šetati ga dugo da se ne bi prehladio... Hvala unaprijed, Sandra O: Općenito se smatra kako hladno vrijeme i snijeg nisu smetnja, kako za odrasle pse tako i za štenad. Naravno, ne treba pretjerivati, ali psa treba navikavati na izlaske na snijeg, pogotovo ako do sada nije bio u prilici susresti se sa time. Pseće krzno psima pruža dobru zaštitu od hladnoće, ali pošto se radi o maloj pasmini, hodanje po snijegu može predstavljati problem jer se dlaka brzo namoči te se pas može pothladiti ukoliko za vrijeme šetnje nije fizički aktivan. Ukoliko primjetite da pas drhti - to je znak da mu je hladno. Organizam na taj način reagira, tj. ubrzava metabolizam da bi održao tjelesnu temperaturu. Dakle, to će Vam biti najbolji pokazatelj kada prekinuti sa šetnjom i vratiti se u udoban i topli dom.Snijega se ne treba bojati, psa treba osušiti nakon šetnje, a prije izlaska van dobro je namazati mekuši (donji dio šapa) kremom koja štiti od ozeblina i od nastajanja ranica izazvanih solju koja se posipa po našim cestama za vrijeme poledica. Poslije svake šetnje preporučljivo je šapice oprati toplom vodom, ali isto tako od velike je važnosti poslije pranja šape dobro osušiti, jer u protivnom vlaga u tom području predstavlja pogodni medij za razvoj gljivica. S obzirom da je to jedan od najosjetljivijih dijelova tijela, preporučljivo je kod bilo kakvih poteškoća u kretanju obratiti pozornost na područja između prstiju, te na područje mekuši, jer upravo na tim djelovima se zadržavaju strana tijela koja mehanički oštećuju šape i mekuši, te mogu uzrokovati infekcije koje u težim slučajevima zahvaćaju i samu kost (osteomijelitis).U trgovinama Pet centra možete kupiti specijalnu obuću za pse, koja je otporna na hladnoću i smrzotine, te specijalne kreme na bazi propolisa koje ne isušuju mekuši već one postaju na taj način otpornije na hladnoću i vlagu. Stoga ćete primjenom takvih krema i obuće izbjeći posljedice negativnog djelovanja hladnoće na osjetljive šapice Vašeg psa. Preparat se nanosi prije svake šetnje i nema negativnih posljedica na organizam, čak i ako ga pas poliže. U Pet Centru možete nabaviti tu kremicu: Feet Balsam od Beaphara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Neki dan sam bila u veterinara, inaće imam shih-tzua starog 5 mjeseci. Rekao mi je, što me pogodilo, da je pas za svoju dob premalen, mršav iako jede više no što treba, kao ima brz metabolizam, i da je otpadak od legla.. Inače, to nije njegov veterinar, već neki na zamjeni! Koliki bi trebao biti shih-tzu? Koliko kila za starost od 5 mjeseci? Moj ima 1,5 kg, ali jede više nego što treba i jede Hill's. Što se tiče legla, nisam ga vidjela, psa sam dobila, ali sve u svemu, lijep je i zdrav. Mislim da se dobro brinemo o njemu. Ima svoju kućicu na balkonu, punu jastučića i u zaklonici je. Sigurno ćete reći da on ne može živjeti vani, da je hladno, na žalost u kući ga ne mogu držati jer imamo malu bebu koja je počela puzati. Koliko znam, oni imaju jako dobru dlaku i mogu podnijeti niske temperature? Ne sviđa mi se što je rekao da je otpadak, znači ako je manji da ne bi trebao živjeti? Mi ga jako volimo i nama je najljepši. MarinaO: Shih-tzu je pas koji spada u "mini" pasmine, koje obuhvaćaju pse težine od 1-10 kilograma (težina koju postignu kao odrasli psi). Pasmina je podrijetla s Tibeta i stara stoljećima. Visina odraslog psa je 20,3 do 27,9 cm, a teži između 4,5 i 8,2 kg. Kako standard za težinu shih-tzua varira i do 4 kg, može se jedino postaviti pretpostavka da štenac shih-tzua s 5 mj. teži 3,6 kg, sa 6 mj. 4,2 kg, sa 7 mj. 4,9 kg, sa 8 mj. 5,6 kg, sa 9 mj. 6,2 kg.Shih-tzu ne spada u toy-pasmine. Predstavlja manji tip psa s dobrom koštanom strukturom. No na općeniti dojam i oblik psa utječe tip pasmine i uravnoteženost građe. Dakle, moguća su i odstupanja u veličinama a naročito ako postoji velika mogućnost da se radi o mješanom genetskom materijalu s nekom manjom pasminom psa, pa je i sama veličina psa manja od uobičajene.Treba napomenuti kako štenadi malih pasmina pasa treba osigurati dovoljno energije za rast i otpornost organizma. Kako štene hranite jednom od superpremium hrana, koje su izbalansirane i kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe štenadi u rastu za hranjivim tvarima, to je za svaku pohvalu. Štenci malih pasmina pasa troše više energije za rast i imaju brži metabolizam. Stoga, veliku važnost u prehrani pridaje se odnosu proteina i masti (32% proteina i 21% masti ) što predstavlja veći postotak od odnosa u hranama za ostale pasmine pasa. U usporedbi s odraslim psom, štene u rastu zahtijeva 2 - 4 puta više energije na kilogram tjelesne težine. Sa sazrijevanjem energetske potrebe organizma se smanjuju. Štene malih pasmina pasa izraste u odrasli organizam koji je do 30 puta teži nego pri rođenju. Kako bi se potrebe za energijom prilagodile veličini tijela, standardi za pse su uspostavljeni prema težini tijela.Male pasmine pasa tako zahtijevaju 25 kcal ME na kilogram tjelesne težine na dan. Za aktivnog psa je bitno osigurati i dovoljno energije za održavanje tjelesne težine. Kontrola se vrši vaganjem jednom tjedno. Ako je aktivnost trčanje, dnevni unos kalorija potrebno je povećati za 5%, ako aktivno trčanje traje 1 sat, za 10 %. Zatim, psi koji su van kuće ili stana ili oni izloženi ekstremnim vremenskim uvjetima (pretoplo ili prehladno) imaju promjenjive potrebe za energijom.Tijekom topla vremena potrebe za energijom se smanjuju, a tako i količina hrane. Suprotno, zimi su povećane potrebe za energijom, te količine hrane kako bi se održala tjelesna temperatura. Što se tiče procjene gojnog stanja Vašeg šteneta, bitno je imati na umu kako postoje četiri osnovna tipa konstitucije: gruba, snažna, fina, limfatična, te prijelazni tipovi konstitucije na osnovi kojih se procjenjuje stanje.Općenito, možete usporediti obris tijela sa slikama iste pasmine idealne težine. Zatim, prijeđite rukama preko rebara psića. Ako osjetite da su blago prekrivena masnim slojem i ne osjete se lagano, vaš pas je lagano pretio. Ako se rebra teško ili nikako ne mogu osjetiti preko masnog sloja radi se o pretilosti. Za usporedbu, pas normalne tjelesne težine, unatoč gruboj građi, mora imati vidljiv "struk". Mišljenja sam kako je reakcija veterinara bila ishitrena. Neka Vas to ne obeshrabri, već uživajte s Vašim psićem jer je ono, vjerujem, jedno umiljato i nadasve simpatično živo biće.Vodite računa da je Vaš ljubimac u kućici na balkonu zaštićen od vanjskih nepovoljnih uvjeta (vjetar, kiša snijeg) i po mogućnosti s izolacijom, kako bi kućica sačuvala toplinu. Uz osiguranje navedenih uvjeta ne bi trebalo biti nikakvih problema jer su psi dosta otporni na niske temperature. Ukoliko ipak primijetite da je štenetu hladno, ako ste u mogućnosti smjestite ga barem u hodnik.Nadam se da sam Vam pomogla, a za sve dodatne informacije uvijek se možete obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Štovana, moj pas je pre tri godine preležao lajmovu bolest, ali to je ostavilo tragove na zglobovima pa ga pred svaku zimu od jednom počlu boljeti prednje šape tj. prepone. Šta mi savetujete da mu dajem od lekova? Inače, davala sam movalis, ali se bojim zbog probavnog trakta i posljedica po jetru i bubrege. Puno vas molim za pomoć. Hvala, Tatjana O: Artritis ili osteoartritis je jedan od najčešćih oblika bolesti zglobova u kućnih ljubimaca.Zglobovi se sastoje od glavnih dijelova i pomoćnih dijelova. Glavni dijelovi su zglobna tijela sa zglobnim plohama, zglobna čahura i zglobna šupljina. Pomoćni dijelovi zgloba su zglobne sveze, zglobni jastučići i zglobni mišići. Krajevi kostiju sudjeluju u tvorbi zglobnih tijela na kojima se nalaze zglobne plohe (jedna je izbočena, a druga je udubljena). Zglobne plohe su prekrivene s hrskavicom koja je glatka kako bi osigurala nesmetano klizanje zglobnih ploha. Cijeli zglob je obavijen zglobnom čahurom koja luči zglobnu tekućinu koja vlaži slobodne plohe u zglobu i tako im omogućava gipkost, te hrani zglobnu hrskavicu koja nema krvne žile.Degenerativne promjene se primarno javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina. Bolest najčešće zahvaća zglobove koji su najviše opterećeni, ali se može javiti i na drugim zglobovima. Artroza može nastati uslijed traume, teške upale septičnog karaktera kod koje dolazi do nakupljanja gnoja u zglobu, kod nekrotične upale zgloba koja primarno nastaje nakon otvorenih rana u zglobu, a sekundarno širenjem procesa iz okoline itd. Javlja se ukočenost, bol i gubitak pokretljivosti što može ozbiljno poremetiti kvalitetu života. Liječenje u pravilu obuhvaća upotrebu protuupalnih lijekova te kirurški zahvat u uznapredovalim slučajevima koji se više ne mogu držati medikamentima pod kontrolom.Briga za psa koji ima problema sa zglobovima obuhvaća nekoliko područja: kontrola tjelesne težine i aktivnosti, fizikalna terapija, dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3). Tijekom desetljeća se glukozamin pokazao vrlo učinkovitim u olakšavanju tegoba zglobova i polaganim povećanjem pokretljivosti zglobova. Neka istraživanja pokazala su i da ima veliku ulogu u izgradnji hrskavice koje tradicionalni nesteroidni protuupalni lijekovi nisu u mogućnosti pružiti. Glukozamin i hondroitin zajedno poboljšavaju zdravlje zglobne hrskavice.Glukozamin je odgovoran za sintezu hijaluronske kiseline i glukozaminglikana unutar zgloba.Hondroitin (jedan od glavnih glikozaminglikana) također djeluje inhibirajuće na enzime koji ubrzavaju propadanje hrskavice. Kako cjelokupno zdravlje zgloba ovisi o konstantnoj očuvanosti hrskavice, ovo je vrlo korisno. Glukozamin i hondroitin se smatraju vrlo sigurnim za konzumiranje i ne opisuju se neke nuspojave (jedino se spominje blagi proljev). No postoji mogućnost da glukozamin pogoršava djelotvornost inzulina u pacijenata s dijabetesom te se treba davati pod nadzorom. Dok se hondroitin treba izbjegavati u pacijenata s poremećajem cirkulacije, jer može pogoršati ove probleme. Glukozaminu i hondroitinu je potrebno više vremena u usporedbi s nesteroidnim prouupalnim lijekovima da ispolje učinak. Minimalan period pozitivnog učinka uočava se nakon tri tjedna svakodnevnog davanja. Jedino ukoliko se stanje ne bi poboljšalo nakon davanja nekoliko mjeseci bilo bi potrebno ponoviti pretrage i procijeniti učinkovitost doze i stanje pacijenta.Na tržištu postoje izvrsni preparati bogati hondroprotektorima kao dodaci prehrani za pse. U ponudi u našim veterinarskim ljekarnama izdvojila bih: Petvital GAG tablete, nakon kojih kao preventivu možete davati Canina Petvital Arthro-tabs - kod starijih pasa se naročito preporučuje kod tegoba s kretanjem, zatim Vetoquinol Caniviton forte granulat. Stoga Vam preporučam da svakako svome ljubimcu dajete jedan od ova dva veterinarska preparata.Kako niste spomenuli eventualne posebnosti prehrane Vašeg ljubimca, moram napomenuti kako i ona igra važnu ulogu u poboljšanju zdravstvenog stanja kod ovakvih problema u pasa. U ljekarnama Pet centra možete nabaviti medicinsku hranu od nekoliko proizvođača. Hill's Prescription diet j/d hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje spriječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. Osim Hillsa, Royal Canin nudi medicinsku hranu Mobility support i Mobility special kojoj su indikacije pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale te sadrži umjerenu koncentraciju energije koja pomaže u prevenciji debljanja. Od Eukanube, hrana Joint Mobility je potpuna hrana za pse koja pomaže u kontroli tjelesne težine, te sadrži posebne sastojke koji pomažu zdravlju zglobova, boljem imunitetu, zdravlju probavnog sustava, boljoj kvaliteti kože i dlake, dnevnoj higijeni zuba i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi. Kako je lijek Movalis (djelatna tvar meloksicam a pod nazivima i Melox i Recoxa na europskom području) registriran za upotrebu u humanoj medicini savjetujem Vam da ga ne dajete Vašem psu jer je upitna doza i djelovanje lijeka a samim time i potencijalna toksičnost istog. Pomoćne tvari koje se koriste u humanim preparatima prilagođene su probavnome miljeu čovjeka te se ponekad javljaju i želučano - crijevne reakcije u pasa. Za upotrebu u veterini registriran je Metacam sa istom djelatnom tvari ali prilagođen metabolizmu psa (no nije registriran u Hrvatskoj), ali od nesteroidnih, protuupalnih lijekova kod nas možete nabaviti Rimadyl tablete uz veterinarski recept.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam udomio malog štenca lutalicu i zanima me može li se po nekim karakteristikama tijela (repu, glavi, ušima, šapama itd.) znati hoće li kad odraste biti velik ili mali ili eventualno koje je pasmine križanac? Unaprijed hvala, Gabrijel O: Ukoliko se radi o križancu nepoznatih roditelja, ponekad je vrlo teško odrediti je li pas ''plod ljubavi'' dvoje križanaca ili je nastao kombinacijom križanac/čistokrvni pas ili pak parenjem dvoje čistokrvnih pasa različitih pasmina. Ukoliko je barem jedan roditelj poznat, puno je lakše odrediti kojoj će pasmini (ili u kojem će tipu pas biti) nalikovati kad odraste i koliko će po prilici biti velik.Ravnanje prema veličini šapa moglo bi biti primjenjivo isključivo kod čistokrvnih pasa jer su kod njih visina psa i tjelesna građa općenito u zadanim granicama, sa manjim varijacijama i odstupanjima. Križanci su uglavnom vječita zagonetka svojim vlasnicima, pogotovo ukoliko su roditelji nepoznati. Ponekad se događa da se procijeni da će štene biti manji pas kad odraste, jer se radi o sitnijem štencu, sa užim šapama, a može se dogoditi upravo suprotno.Osim toga, štene križanca kao beba može nalikovati jednoj pasmini, a kad odraste, može izgledati potpuno drugačije. Većina križanaca uglavnom izleda ''unikatno'', a upravo je to ''ono nešto'' što ih čini posebnima. Kod križanaca pravila nema.Upravo iz tog razloga, za potencijalne vlasnike kojima nije važno koliko će im biti velik ljubimac u odrasloj dobi, niti kako će konkretno izgledati kad završi svoj razvoj, križanci su idealan izbor.