Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednogodišnjeg velikog psa mješanca s kratkom dlakom koji je do sada živio u stanu. Zbog zdravstvenih problema mog djeteta odlučili smo ograditi dio dvorišta i napraviti mu kućicu. Ne znam što da stavim na dno kućice da mu ne bude zima. Na koji način da mu olakšam prelaz iz kuće u dvorište? Da li ću ga zbuniti ako mu povremeno dopustim ulazak u stan ili će se brže priviknuti ako mu ne dopustim? Vjerojatno su glupa ova pitanja, ali stvarno me brine kako će se on na to naviknuti, a i ne bi htjela da se razboli, pa mi recite da li mu trebam pojačati prehranu s nekim vitaminima i sl. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, NatašaO: Pas je društveno biće, ali s razvijenim osjećajem individualnosti, koji varira s obzirom na pasminu.Odabir određene pasmine (ili mješanca) ovisi o tome za koju namjenu želimo psa (za društvo, za čuvara...), te će upravo i o tome ovisiti način života i smještaj psa.Psi za društvo obično se drže u stanu ili kući, uz vlasnika i njegovu obitelj. U takvim situacijama pas poistovjećuje vlasnikovu obitelj sa svojim novim ''čoporom'', te stoga vrlo rado boravi u njihovoj blizini. Osim toga, psi koji se drže u stanu vole dio dana provesti na terasi ili balkonu, s kojega obično prate zbivanja u vanjskom svijetu, ali istovremeno i svoj ''čopor'' budno drže ''na oku'', što im stvara osjećaj sigurnosti.Ponekad se dešava da neodgovorni vlasnici drže psa zatvorenog na balkonu i puštaju ga unutra vrlo rijetko, što je za životinju vrlo nepovoljno. Takvi se psi najčešće psihički ne razvijaju pravilno, jer su zbunjeni činjenicom da im je vlasnik odredio svojevrsnu ''kaznu bez povoda''.Nema li se za psa nabavljenog isključivo radi društva odgovarajućeg mjesta u stanu i nisu li svi ukućani pristali dijeliti dio svog životnog prostora s njime u idućih desetak godina, bolje je ne nabavljati ga i radije se odlučiti za neku drugu vrstu ljubimca.Općenito se pogrešno misli da je držanje psa u stanu ''mučenje životinje''. Ukoliko se takav pas redovito tri puta dnevno izvodi u šetnju, s time da ima barem  jednu  ''dugu šetnju'' (od 1 - 2 sata) u kojoj će zadovoljiti svoje potrebe za igranjem, kretanjem i trčanjem, vraća se kući miran, umoran i zadovoljan.Potrebe za igranjem i kretanjem u stanu mogu zadovoljiti isključivo manje pasmine pasa, no to ne znači da i njima nisu potrebne barem one kraće šetnje, kako bi izvršili nuždu i družili se sa ostalim psima.Psi čuvari obično se drže u dvorištu, bilo da im je cijelo dvorište na raspolaganju ili imaju ograđen samo jedan njegov dio (boks). Dvorište ili boks trebaju biti ograđeni adekvatno visokom ogradom, kako je pas ne bi mogao preskočiti.Osim što treba obratiti pažnju na to da se psu osigura dovoljno prostora za kretanje, treba mu omogućiti adekvatni smještaj, tj.dobro izoliranu kućicu odgovarajuće veličine, koja će ga štititi od nepovoljnih vremenskih uvjeta tokom cijele godine.Najčešće se koriste drvene kućice, jer je drvo dobar izolator, a možete ih napraviti sami ili izabrati već gotovu. U Pet centar dućanima postoji veliki izbor drvenih kućica različitih dimenzija. Kod odabira kućice bitno je obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu. Ona ne smije biti premala (jer se pas u njoj ne bi osjećao ugodno), ali ni prevelika (jer tijekom zimskih mjeseci ne bi bio u stanju temperaturom svoga tijela održavati toplinu u njoj). U našim dućanima također postoje i pomična vratašca koja se montiraju na kućicu, tako da i na taj način možete zaštititi Vašeg ljubimca tijekom hladnijih dana.Vjerujem da su Vas na ovu odluku motivirali zaista ozbiljni zdravstveni razlozi, te Vam stoga preporučujem sljedeće:Kako prelazak Vašeg psa iz stana u dvorište ne bi bio preveliki šok za njega, savjetujem Vam da ga izvršite postepeno i da se u toj ''prelaznoj fazi'' malo više posvetite svome ljubimcu (malo više igre u dvorištu kako bi mu postalo jednako ugodno kao i u stanu), kako bi shvatio da svojim ponašanjem nije učinio ništa loše i da je još uvijek dio Vašeg ''čopora''.Na dno kućice možete staviti njegov dosadašnji ležaj, kako bi mu pomogli da shvati da je to od sada ''njegovo mjesto'', ili mu pak stavite neki stari pokrivač, kako bi mu bilo mekano i toplo.Budući će Vaš pas od sada boraviti vani, taj će ležaj zahtjevati češća pranja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Zlatnog Retrivera starog 3 mjeseca. Kada sam ga donio kući, komšija, koji se inaće dobro razumije u pse, rekao mi je da je kujica malo rahitična, što je zaključio po: prednje nožice mu jako malo idu u x, odn. od zglobova prema van. Pas je iz dobrog legla i hranjen je pored toga što je sisao. Ja sam mu, pored hrane, počeo davati i kalcij (Sanal) i Cafortane, ali za ovih mjesec i pol situacija se nije popravila. Pas nema smetnji dok trči, voli biti napolju i redovno izlazi. Vodio sam ga veterinaru i on je rekao da mu to liči na rahitis ali i da može biti urođena deformacija prednjih nogu. Ništa mi nije preporučio, osim ovoga što pas već dobija. Molim vas za savjet, iako mislim da bi najpametnije bilo da za početak promijenim veterinara. BojanO: Mišično-koštani sustav životinja čine kosti, hrskavice, mišići, ligamenti i tetive. Primarna funkcija ovog sustava je potpora tijelu, kretanje, te zaštita vitalnih organa. Kao i cijeli mladi organizam u rastu, mišićno-koštani sustav se razvija, mijenja i sazrijeva. U toj dobi naročito su zahtjevne velike pasmine pasa. Rast i razvoj kostiju treba pratiti konsolidacija mišićne mase, a u zlatnih retrivera ovaj razvoj završava oko 15. mjeseca života. Nepravilni kutevi i stavovi nogu mladih pasa mogu biti znaci slabije povezanosti mišićno koštanog sustava, ali isto tako ukazivati na razvojne probleme, odnosno oboljenja. Rahitis je metabolička bolest kostiju mladih životinja. Ova osteodistrofija nastaje zbog poremećaja u prometu kalcija i fosfora uz nedostatnu opskrbu vitaminom D.Od rahitisa često obolijeva štenad, jer su osobito osjetljivi na nestašicu kalcija i višak fosfora u obroku. To je često kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala.Bolest se očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonošću grčevima, nakon toga nastaju promjene na kostima koje se očituju bolnošću - životinje se teško i nevoljko kreću ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cjevastim kostima u obliku simetricnog odebljanja u zglobovima, deformacije ekstremiteta ("O" noge, "X" noge), "rahitična krunica" na rebrima u području koštano - hrskavičnog prijelaza, deformacije zubi, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima (posebno gornje čeljusti). U poodmaklim slučajevima pojavljuju se i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr.Dijagnoza se postavlja na temelju rtg. pretrage, odnosno laboratorijskim pretragama krvne plazme. Vrijednost fosfora u plazmi je snižena, a kalcija normalna ili snižena dok je alkalna fosfataza povišena.Prevencija i terapija rahitisa temelji se na izbalansiranom unosu kalcija, fosfora i vitamina D. Vitamin D se unosi u organizam hranom ili nastaje pod utjecajem UV zraka. Više je važnih uloga vitamina D u organizmu. Osnovno i najvažnije je njegovo djelovanje na metabolizam kalcija, čime regulira količinu kalcija i fosfora u cirkulaciji. Vitamin D potiče apsorpciju kalcija iz crijeva, pa se ulazak kalcija u organizam brzo povečava. Sljedeće važno ciljno tkivo na koje djeluje vitamin D su kosti, gdje potiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki utjecaj na rast i kvalitetu kostiju. Primjenom velikih doza vitamina D dolazi do poremećaja u matabolizmu kalcija te su prvi simptomi hipervitaminoze vezani uz hiperkalcijemiju. To su umor, probavne smetnje, gubitak težine, anemija pa i depresija. Dolazi i do dodatnog taloženja kalcija u bubrezima i gušterači. U prevelikim dozama smatra se najtoksičnijim vitaminom.Stoga Vam preporučam da u dogovoru s veterinarom planirate način prehrane Vašeg psa, pa tako i točno odredite količinu i vrstu vitaminsko - mineralnog dodatka kojim ćete postići terapijski, odnosno preventivni učinak.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnik sam šteneta velike pasmine, mužjaka kavkaskog ovčara, starog 4 mj. Prije par dana jedan mi je vlasnik psa rekao da moj pas ne hoda pravilno (ja sam mislio da je to normalno za pasminu), tj. da mu stopala stražnjih nogu "prokližu" ili se lagano zarotiraju prema van nakon dodira s podlogom. Također mi je jedan vlasnik njemačke doge rekao da mu kosti kukova stražnjih nogu (u predjelu prema kralježnici - dakle gore, visoko) izgledaju "špićasto" i da se dosta ističu, što se dešavalo i njegovom psu kada je imao rahitis. Psa hranim Royal Canin Giant puppy hranom (a kod uzgajivača je jeo Pedigre), normalne je težine, ne pokazuje nikakve teškoće pri kretanju, voli trčati i igrati se. Meni sve izgleda potpuno normalno, ali ja nisam ni približno dovoljno stručan za procjenu (a nisu ni osobe koje mi ukazuju na patološke promjene na mom psu). Zanima me da li Vama navedeni simptomi ukazuju na išta nenormalno? Trebamo li slikati kukove, ili je još premlad da bi se na snimci vidjela ikakva promjena? Kada bi bilo optimalno slikati kukove? Hvala, MiroO: Kavkaski ovčar pas je masivne glave sa širokim čelom, dosta kratkom njuškom, jakim usnama i moćnim zubima. Uši su visoko postavljene i prirodno spuštene. Oči su oblika badema i tamne boje. Sa svojim jakim i kratkim vratom, svojim širokim grudnim košem, jakim i mišićavim sapima i svojim čvrstim šapama, ovaj ovčar ostavlja dojam moći. Njegov rep, visoko postavljen, u obliku srpa, povija se do skočnog zgloba. Dlaka je ravna, debela, dok je poddlaka svjetlija i bujna. Postoje tri tipa kavkaskog ovčara: s dugom dlakom koja stvara grivu i zastavice i lijepim bujnim repom poput perjanice; drugi tip je s kratkom i debelom dlakom, dok kod trećeg tipa, pas ima dugu dlaku, ali bez zastavica i grive. Boja dlake može biti od boje pijeska do crvenkaste, često prošarane crnom bojom, jednobojne ili dvobojne s bijelim mrljama. U ovoj pasmini bitno se razlikuju ženka i mužjak. Mužjak je masivniji i moćniji dok su ženke manje i gracioznije građe.Ramena kavkaskog ovčara blago su položena prema natrag a s prednjim nogama tvore kut od 100°. Gledajući sprijeda, prednje noge su ravne, jakih kostiju, položene paralelno i razdvojene. Duljina prednjih nogu (mjerena od ramena do tla) trebala bi biti nešto više od polovice visine psa (mjerena na grebenu). Greške u standardu su: ravna ramena, iskrivljene prednje noge, lakat položen prema van, lopatice položene prema dolje. Stražnje noge jake su koštane građe i lagano zakrivljene na skočnom zglobu. Kukovi su jaki, široki i položeni prema dolje. Gledano odostraga, sapi su međusobno paralelne. Gledano sa strane, okomite su na tlo. Kada pas normalno stoji, stražnje noge umjereno su razmaknute i pozicionirane na način da linija spuštena s točke stražnjice do tla pada netom do točke spuštene sa skočnog zgloba. Greške u standardu su: koljena izvrnuta prema unutra ili prema van, noge postavljene preblizu ili predaleko, preveliki razmak koljena ili sapi te stražnje noge dalje položene od tijela psa.Prednja stopala: velika su i ovalna sa čvrstim i kompaktnim prstima. Stražnja stopala građom su ista prednjima, no nešto manja. Greška je ravno i spušteno stopalo. Rezultati istraživanja na Sveučilištu Purdue u SAD-u pokazali su da u 8% slučajeva psi velikih pasmina pasa obolijevaju od koštano - zglobnih poremećaja (artropatije, displazije i sl.) i to u dobi do 4 godine starosti. Sklonost ovoj vrsti oboljenja kod velikih pasmina pasa razumljiva je ako se uzme u obzir njihova težina i opterećenje kostiju, ligamenata i zglobova. Bez obzira na to što je proces rasta genetski uvjetovan, način ishrane i trening mogu poremetiti taj razvojni proces. Opća građa i kretanje psa mogu upućivati na određene probleme koštano - zglobnog sustava. Kavkaski ovčari osobito su skloni diplaziji kuka. Displazija kuka bolest je koja se razvija u mladih brzo rastućih pasa a znakovi bolesti mogu se uočiti već u dobi od 3 do 6 tjedana pa do tri godine starosti psa. Težina bolesti nije osobito u korelaciji sa starošću psa, prvi klinički vidljivi znakovi mogu se javiti u dobi do 2 godine i biti relativno slabo izraženi. Kod displazije kuka uočavaju se slijedeći simptomi: šepanje u stražnjim nogama, nedostatak koordinacije u stražnjim nogama (ljuljanje i teturanje), nevoljkost za trčanjem i skakanjem, otežano sjedenje ili ustajanje, abnormalan način hodanja i trzanje nogom, te neadekvatno formirani zglobovi (u već uznapredovalim slučajevima). Općenito se može reći kako je kod pasa mlađih od 3 mjeseca moguć potpuni izostanak kliničkih znakova, ali takvo štene može pokazivati prve znakove nesigurnijeg kretanja kao posljedice nestabilnosti zglobova kukova. U starosti između 3 i 18 mjeseci psi pokazuju različiti stupanj slabijeg oslanjanja na noge, ukočeni i/ili teturav hod kao i opiranje prilikom redovitog vežbanja. Također, psi iz ovih starosnih kategorija mogu biti potpuno bez izraženih kliničkih znakova. Kod težih kliničkih slučajeva ovi simptomi mogu progresivno napredovati i nakon 18 mjeseci starosti psa.Sljedeće oboljenje koje se može javiti u štenaca a naročito velikih pasmina pasa je rahitis - osteodistrofija mladih životinja koja nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz nedostatnu opskrbu s D vitaminom. Uz to, nastanku ovog oboljenja koštanog sustava pogoduju brzi rast, pretilost i nedovoljno kretanje na zraku i suncu. To je često kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala. Bolest se očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonošću grčevima, nakon toga nastaju promjene na kostima koje se očituju bolnošću - životinje se teško i nevoljko kreću ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cijevastim kostima u obliku simetričnog odebljanja u zglobovima, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima. U poodmaklim slučajevima pojavljuju se i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr. Takvo se stanje relativno brzo popravlja ukoliko se s liječenjem započne na vrijeme. U težim i zapuštenim slučajevima, naročito ako je životinja starija od 4 mjeseca, pojedini dijelovi koštanog sustava ostaju izobličeni unatoč liječenju, a životinja često zakržlja.Zatim, hipertrofična osteodistrofija - bolest kostiju koja obično zahvaća mlade pse koji brzo rastu, obično velikih pasmina pasa. Naziva se još i koštani skorbut, Moller-Barlow-a bolest, osteodistrofija II, te metafizealna osteopatija. Bolest uzrokuje jaku šepavost i bol, a obično zahvaća više zglobova. U pravilu bolest se javlja u štenaca starosti od 3 - 6 mjeseci. Primarno je bolest velikih i gigantskih pasmina pasa, iako iznimno obolijevaju i ostali. Kao što je i s ostalim bolestima koštanog sustava u mladih pasa, češće obolijevaju muške jedinke. Kod pasa koji boluju od ove bolesti najčešće je prisutna srednje do jako bolna oteklina na cjevastim kostima nogu. Obično zahvaća krajeve radijusa, ulne (duge kosti lakta i zapešća), te tibiu (duga kost od koljena do gležnja). Ponekad psi šepaju ili ne pokazuju osobitu želju za hodanjem. Ponekad ih prati apatija i anoreksija uz povišenu tjelesnu temperaturu. Bolest obično zahvaća istodobno obje noge. Simptomi se mogu pojačavati ili stišavati ili prestati sami po sebi ili se povišena temperatura zadržava dulji period, a promjene na kostima progesiraju. Tada pas može patiti od trajnih oštećenja strukture kostiju ili čak uginuti.Nije moguće utvrditi da li se radi o displaziji kuka ili nekom drugom poremećaju koštano - zglobnog sustava ako se ne napravi RTG-snimka. Kod pasa u dobi od 4 mjeseca dobro su vidljive patološke promjene na kostima i zglobovima. U pravilu, po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupa se najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif) tek od 18 mjeseci (ukoliko se radi o izložbenim psima i onima za uzgoj). Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu.Kako imate psa gigantske pasmine koji su osobito skloni bolestima koštano-zglobnog sustava savjetujem Vam da pratite simptome opisanih najčešćih bolesti, te pri prvoj sumnji psića ipak odvedete na pregled i načinite RTG-snimku. Prema nalazu preporučiti će se daljnje mjere u svrhu liječenja ili pak prevencije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca zlatnog retrivera, mužjaka, sada ima 1 i pol godinu. Jeo je isključivo Darling hranu iz konzerve koju je počeo odbijati u lipnju ove godine, pa smo prebacili na Chappy također iz konzerve koju smo mješali sa malo Chappy suhe hrane. Sve je bilo u redu do prije pet dana kada je počeo odbijati hranu, a vodu pije minimalno, malo se kreće i uglavnom leži. Ne ponaša se kao da ga nešto boli. Bili smo kod veterinara koji je preporučio par dana kuhanu piletinu i rižu, ali nikako ga ne mogu natjerati da pojede, a ako i pojede nešto, odmah povrati. Što bi mu moglo biti, što učiniti? Hvala, Lenkić O: Nedostatak apetita ili odbijanje hrane (anorexia) termin je kojim opisujemo slučajeve kada životinja izgubi apetit i ne želi ili ne može uzimati hranu. Mnogi su uzroci odbijanju hrane. Vrlo često je ono prva naznaka bolesti. Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Za razliku od navedenog, neki psi odbijati će hranu iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja im se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). No treba imati na umu da gubitak apetita može imati snažan negativan utjecaj na zdravlje psa ako traje dulje od 24 sata. Vrlo mladi psi (mlađi od 6 mjeseci) su osobito skloni problemima nastalima gubitkom apetita. Za povraćanje je također karakteristično to što prati razna oboljenja u pasa a većinom se javlja uz nedostatak apetita. Povraćanje je gotovo bezopasno stanje ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Obično, povremeno povraćanje znači samo izbacivanje sadržaja želuca uslijed jedenja neke pokvarene hrane, previše hrane prebrzo, trčanja ili druge aktivnosti prekratko nakon jedenja i sl. Osim povraćanja, u pasa se javlja i regurgitacija. Ovaj mehanizam izbacivanja sadržaja iz probavnog sustava kroz usta, za razliku od povraćanja, predstavlja pasivno izbacivanje hrane obično prije nego ona stigne do želuca. Regurgitacija se može javiti neposredno nakon uzimanja hrane ili vode, ali i više sati nakon obroka. Obično je simptom oboljenja jednjaka, ali javlja se i kod nekih sistemskih oboljenja. Općenito je povraćanje simptom uzrokovan poremećajima gastrointestinalnog sustava (želuca i/ili crijeva) ili može biti sekundarno bolestima drugih unutrašnjih organa (npr. bolesti bubrega, dijabetes ili zarazne bolesti). Može se reći kako su uzroci akutnog povraćanja: poremećaji probavnog sustava - bakterijske infekcije probavnog sustava, poremećaji povezani sa prehranom (promjena hrane, netolerancija hrane, alergija na hranu), strano tijelo (kosti, igračke, odjeća, uže, plastika, kamen i dr.), dilatacija ili torzija želuca, torzija crijeva, crijevni paraziti. Zatim, poremećaji izvan probavnog sustava - akutno zatajenje bubrega, akutno zatajenje jetre, dijabetes melitus, neki lijekovi (digoxin, cyclophosphamide, cisplatin, adriamycin, erythromycin i tetracycline), neurološke bolesti (vestibularna bolest, meningitis, povećani intrakranijalni tlak ili drugi poremećaji centralnog živčanog sustava), prejedanje, upala gušterače, peritonitis, sepsa, toksini ili kemikalije, virusne infekcije (parvoviroza, corona virus, štenećak). Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Zbog brojnih uzroka - kako sam gore navela, nedostatku apetita i povraćanju problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled (uključujući i pregled usne šupljine (desni)), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine, koprološka pretraga, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučiti će se odgovarajuća terapija. Svakako Vam preporučujem i da pregledate već objavljene odgovore na ovim stranicama u vezi prehrane pasa, jer smatram da prehrana samo ili pretežno mokrom hranom nije dostatna niti dovoljno kvalitetna za Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo zlatnog retrivera starog godinu i pol. Ne moram ni reći kako je pametan i umiljat. Otac ga je dresirao i njega najviše sluša, ali sluša i nas ostale. Međutim, unazad dva mjeseca počeo se čudno ponašati. Prvo je ugrizao mamu bez nekog opravdanog razloga (krenula je rukama prema njemu da mu izvadi neki komadić drveta što mu se zaglavio među zubima). Mjesec dana nakon toga smo malo viknuli na njega, a on se zaletio do djeda, koji ga je htio podragati i ugrizao ga za prste. Neki dan je skoro ugrizao i oca koji se također sagnuo prema njemu da ga podraga. Ne možemo povezati ta tri slučaja, osim da se išlo rukama prema njegovoj glavi, vratu. Nakon takve iznenadne agresije, on se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i dalje maše repom, skače i spreman je na igru! Čitala sam ranije jedan članak o "sindromu bijesa" i u potpunosti tu pronalazim takve znakove, ali kako sad razaznati da li je to neki njegov "hir", nasljedna bolest ili oboljenje na mozgu? Kako se to može utvrditi? Da li je to trenutno ili trajno stanje? Drugi problem se tiče režanja. Uglavnom reži na strance, ali i na članove obitelji koje ne vidi neko vrijeme. To se isto pojavilo zadnjih par mjeseci pa ne znam da li se može povezati s prethodnim problemom ili je jednostavno stvar u ljubomori i strahu? Ponavljam, da je on inače jako vesel i zaigran, normalno jede, slobodno se kreće po dvorištu. No, ipak ga u zadnje vrijeme svi mazimo s oprezom jer nikad se ne zna kad bi mogao agresivno reagirat!! Hvala, SilviaO: Jedna od najpopularnijih pasmina pasa je zasigurno zlatni retriver. Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi, a naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude, tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima i kao, ipak najviše, obiteljski pas. Psi su životinje koje se u zajednici životinja i ljudi ponašaju prema pravilima "čopora". To podrazumijeva dominantniji, odnosno podređeniji položaj svake od jedinki i to na način da stečene pozicije nisu trajne. Tako se vitalnije, samosvjesnije i snažnije jedinke nameću skupini kao vođe. Vođa može biti mužjak ili ženka, a psi koji žive u grupi s ljudima vrlo često to mjesto, bez izrazitog nametanja, prepuštaju odrasloj muškoj osobi. Ostali članovi zajednice "dobivaju poziciju" koju su "izborili".U literaturi je opisano nekoliko oblika agresije, od kojih svaka ima specifičan uzrok. To su: - dominantna, koja može biti usmjerena na ljude ili druge pse- teritorijalna, koja je povezana s obranom određenog područja- protektivna, usmjerena na ljude i životinje koje pas procjenjuje kao prijetnju vlastitoj grupi- posesivna, pas brani hranu, igračke ili sl.- predatorska, predstavlja lov- uzrokovana boli- naučena, psi izvršavaju naredbu- uzrokovana strahom, kao obrambena reakcija na stvarne ili ponekad krivo procjenjene opasne situacije- uvjetovana spolom, manifestira se kao borba mužjaka. Najčešće je u pasa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo. Dominantna agresija najčešći je razlog zašto psi reže na svoje vlasnike ili ih ugrizu. Iako se čini da nastupa naglo, to je proces koji svakako traje određeno vrijeme, a pas svaki put procjenjujući svoj položaj nastoji zadržati stečenu poziciju i prijetnju čak pretvoriti u napad. Sve dok mu je to dopušteno, psu se daje do znanja da je odabrao dobru metodu koja djeluje. Svom se psu morate postaviti kao vođa čopora, tako da prema Vama ima poštovanja, jer su psi životinje koje žive u zajednici i ponašaju se prema pravilima čopora.Spomenuli ste i "sindrom bijesa" za koji mnogi sumnjaju da li taj sindrom uistinu postoji ili je takvo ponašanje rezultat dominantnog ponašanja u pasa, te da li je to nasljedno svojstvo ili oblik padavice ili ovakvi psi imaju neki od poremećaja u funkciji mozga (kao smanjeno lučenje serotonina - paralela nasilnog ponašanja u ljudi). Najčešće, psi s ovim sindromom postanu agresivni u određenim situacijama koje se ponavljaju. Kako bi se takav problem riješio preporučuje se sljedeće: popisati situacije koje potiču psa na agresivno ponašanje (npr. ako reži kada ga mičete s kauča....), osoba s kojom je najagresivniji trebala bi postati jedini izvor svega što psu treba (hrana, voda, igra, nagrada, pažnja...), a osoba bi trebala moći naučiti psa osnovnoj poslušnosti. Kako biste se Vi postavili vođom, svi ostali ukućani trebali bi ignorirati psa, a Vaš bi se ljubimac mogao u potpunosti posvetiti Vama. Psa bi trebalo nagraditi za svaki oblik pokoravajućeg ponašanja (položene uši, izbjegavanje kontakta očima, lizanje, prevrtanje..). Svako poželjno ponašanje psa mora biti nagrađeno.Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Ponekad je agresija opravdana jer pas reagira instinktivno, npr. ako se pas brani od drugog psa ili čovjeka koji ga zlostavlja, borba za teritorij, ženku i sl. Za agresivno ponašanje pasa uvijek postoji razlog koji je očigledan psu, ali vlasnicima nije uvijek jasan. Znaci agresije mogu biti različiti, a manifestiraju se kao gledanje izravno u oči (nekoliko minuta), upozoravajuće režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno, lajanje i griženje, tj. napad. Režanje može biti posljedica nesigurnosti i straha, ali isto tako pokušaja da pas upravlja situacijom. U svakom slučaju ovo je početni i blagi oblik agresije koji predstavlja fazu upozorenja. Jednom kada se pojavi, agresivno ponašanje nikada ne prestaje samo, te ga treba obuzdati, smanjiti i otkloniti.Općim kliničkim pregledom (krvna slika, RTG, UZV i sl.) može se isključiti neki od organskih uzroka promjene ponašanja tako da je bez pregleda nemoguće utvrditi da li je poremećaj ponašanja nastao uslijed nekog patološkog procesa u organizmu. Preporučam Vam da potražite priručnik za odgoj i dresuru pasa, te da dosljedno provodite opisane vježbe. Pas svakodnevno treba odraditi vježbe poslušnosti kao što su npr. "sjedni", "lezi", "čekaj" i "na mjesto". Izbjegavajte fizičke kazne jer mogu pogoršati situaciju. U prisustvu psa koristite položaj tijela, izraz lica i ton glasa da kod psa ne izazovete sumnju tko je "glavni" u Vašem odnosu. Snažnu poruku psu možete dati i samim ponašanjem u svakodnevnim, običnim, situacijama. Jedna od njih je npr. da Vi prvi prolazite kroz vrata. Osim toga, nemojte dozvoliti da se netko od ukućana osjeća nelagodno ili da se pojavi strah. Sve dok traje agresivno ponašanje psa, ograničite mu kretanje na određene prostorije, a naredba "na mjesto" trebala bi biti dobro naučena.Ukoliko se ponašanje ne popravi tijekom dva do tri tjedna preporučam Vam da potražite stručnu pomoć iskusnog dresera za Vašeg ljubimca, prije nego takvo njegovo ponašanje uzme još više maha.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku kavkaskog ovčara staru nepunih 7 godina. Do sada nije imala ni jedan okot, točnije nije se parila. U zadnje vrijeme primjećujem da teško ustaje. Prije par dana iz ležećeg položaja teško je ustala na prednje noge (u sjedeći položaj), a zatim se 3 puta pokušala dići, no nije mogla, pa je opet legla. Tada sam to pripisala tome da se zaležala, jer je, nakon što sam je okupala, legla i nije se dizala cca. 4 sata. No sada me to sve više brine, jer vidim koliko joj je teško ustati. Odvela bih je veterinaru, ali ona ne želi izaći iz auta čim vidi gdje smo stigle, jer je kao mala često posjećivala veterinara (pojela je komadić najlona kad je bila mala, zatim krpelji (piroplazmoza), cijepljenja..). Kada je vozimo na cijepljenje, doktorica to obavi u autu jer nikako ne želi izaći. Hvala Vam na strpljenju i nadam se skorom Vašem odgovoru. Samo bih još htjela napomenuti kako joj zadnja 2 ljeta iz bradavica curi gusta, bijelo-žuta tekućina, no na dodir nisu bolne. Zabrinuta vlasnica AntonijaO: Bolesti lokomotornog sustava u pasa obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešće se javljaju u velikih i teških pasmina pasa. U starijih pasa česta su oboljenja zglobova. Degenerativne promjene se primarno javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina. Bolest najčešće zahvaća zglobove koji su najviše opterećeni, ali se može javiti i na drugim zglobovima. Artroza je bolest koja zahvaća tzv. prave zglobove, a to su zglobovi koji imaju zglobnu čahuru i sinovijalnu opnu. Coxarthrosis je degenerativni proces na zglobnoj hrskavici kuka praćen subhondralnim upalama koštanog tkiva i periartikularnim bujanjem periosta. Primarno nastaje zbog istrošenosti zglobnih ploha u starih životinja (arthrosis senilis), a sekundarno kao posljedica drugih bolesti zgloba (distorzija, luksacija). Promjene zahvaćaju glavu bedrene kosti i acetabulum, a proces je uglavnom jednostran.Spondiloza predstavlja degenerativne promjene na trupovima kralježaka, odnosno u intervertebralnom diskusu. Kralježnica se sastoji od kralježaka koji su povezani diskusima. Što je pas stariji to se diskusi više stanjuju, te kralješci postaju labilni i nestabilni. Baš zbog te nestabilnosti dolazi do pojačanog istezanja ligamenata, koji su s jedne strane naljepljeni na trup kralješka, a s druge strane na diskus, i okoštavanja njihovih hvatišta, a kao posljedica se javljaju koštani izdanci na rubovima kralježaka. Ti koštani izdanci mogu biti toliko veliki da spajaju trupove kralježaka i obilježje su spondiloze. Spondiloza se najčešće javlja kod starijih pasa.Prognoza je promjenljiva i ovisi o lokalizaciji i stupnju oboljenja. Točnu dijagnozu moguće je postaviti jedino rtg. snimkom kralježnice i stražnjih ekstremiteta. U terapiji se koriste analgetici i antireumatici čiju vrstu i dozu propisuje veterinar.Pomoći mogu i različiti dodaci prehrani koji bitno olakšavaju ovakva stanja i utječu na kvalitetu života pasa.Od preparata koji djeluju regenerirajuće na hrskavice, ligamenate i tetive u Pet centrima možete nabaviti: Petvital "GAG" - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta i praha. Uz navedeno, u našoj ponudi je i "Caniviton forte", prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). On je dopunsko sredstvo prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. U ponudi ljekarni Pet centra su i programi medicinske hrane renomiranih proizvođača: - Hill's Prescription diet "j/d" hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje spriječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. - Royal Canin veterinary diet "Mobility support" i "Mobility special large dog" za pse kojima je tjelesna masa preko 25 kg. Indikacija za njenu upotrebu je pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale te sadrži umjerenu koncentraciju energije koja pomaže u prevenciji debljanja. - Eukanuba veterinary diets, program "Joint Mobility" predstavlja potpunu hranu za pse koja pomaže u kontroli tjelesne težine s ciljem smanjenja opterećenja zglobova, te sadrži posebne sastojke koji pomažu zdravlju zglobova (glukozamin i hondroitin sulfat), boljem imunitetu, zdravlju probavnog sustava, boljoj kvaliteti kože i dlake, te dnevnoj higijeni zuba i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi.Iscjedak iz bradavice koji se javlja nakon tjeranja (do 2 mj.), mogao bi biti povezan s djelovanjem hormona prolaktina, čije lučenje bi bilo posljedica tzv. lažne trudnoće. Ova pojava u kuja nije rijetkost. Međutim, opisani iscjedak bi mogao ukazivati i na ozbiljnije oboljenje mliječne žlijezde, te Vam savjetujem da kuju svakako pregleda veterinar.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam američkog staforda, malog Atile starog 6 mjeseci. Pošto malac ima bijelu glavu, imam problema jer nema pigmentaciju oko očnih kapaka koji su propisani standardom. Već 4 mjeseca mu dajem brašno morskih algi od proizvođača Canine, ali nema rezultata. Od nekih uzgajivača sam doznao da postoji pasta za pigmentaciju. Stoga vas molim da mi pomognete ili me savjetujete što napraviti. Unaprijed hvala, Josip O: Američki staford terrier spada u treću FCI grupu, sekcija tri-terrieri tipa bull. To je dobro građen pas, izuzetno hrabar, mišićav ali okretan i graciozan, veoma budno prati okolinu. Mužjaci dosežu visinu 46 - 48 cm, a ženke 43 - 46 cm.Kao što ste vjerojatno već upoznati, standard pasmine dozvoljava sve boje, u jednobojnoj, višebojnoj ili šarenoj varijanti. Međutim, nepoželjna je sasvim bijela, više od 80% bijele, te "black and tan" (crna s vatreno crvenom), te se kao greška kažnjavaju, između ostalog, depigmentacija njuške, svjetle oči i kapci bez pigmenta. Pigmentacija kože i dlake te noktiju ovisi i o pasminskoj pripadnosti i o genetskom materijalu.Za zdravu kožu i dlaku važne su aminokiseline, tirozin, triptofan i cistin. Također su potrebni minerali i vitamini od kojih je najzaslužniji biotin, vitamin A, riboflavin, B12, folna kiselina ... Općenito, neadekvatna i vrlo siromašna prehrana koja ne sadrži dovoljne količine bjelančevina životinjskog podrjetla i žitarica mogu dovesti do gubitka pigmenta i lošeg stanja kože i dlake. Zdravstveni problemi vezani uz funkciju gušterače, jetre i tankih crijeva mogu također dovesti do problema s kožnom pigmentacijom zbog smanjene ili nikakve apsorpcije potrebnih tvari.Korištenje kvalitetne hrane premium i super premium klase te dodatnih preparata za poboljšanje pigmenta dlake (kao što je Canina preparat od morskih algi, koji je pokazao odlične rezultate u praksi), trebalo bi pojačati prisutni pigment ukoliko je prisutan u organizmu.Ukoliko pigmenta nema (potpuna depigmentacija), što je najvjerojatnije slučaj kod Vašeg psa, na žalost nema preparata koji bi stvorio nepostojeći pigment. U medicini se koristi tehnika unošenja pigmenta u područja koja su iz nekog razloga izgubila pigmentaciju (npr. ožiljak), tzv. mikropigmentacija. Navedena tehnika nastala je na temeljima klasične tetovaže, kada se prirodni pigment iglom unosi u područje epiderme.Medicinska mikropigmentacija često je završna faza nakon kozmetičkoga ili rekonstruktivnoga kirurškog zahvata koja obnavlja prirodnu boju/ton kože.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Početkom 7. mjeseca sam na ulici našla predivno malo štene i danas je Nemo član naše obitelji. Odmah smo ga odnijeli veterinaru, dobio je cjepivo protiv glista i zaraznih i doktor je rekao da djeluje zdravo i veselo. Međutim, imamo problema s njegovim mokrenjem. Pije jako puno vode (u stanju je popiti 6 zdjelica dnevno) i apetit mu je ogroman (da ne pričam koliko bi mogao pojesti). Iako puno jede, ne dobiva na težini, ne deblja se. Mokrenje ne može kontrolirati, van idemo svaka 3 sata što je zaista previše. Zanima me da li je moguće da ima dijabetes? Čitala sam da uglavnom stariji psi oboljevaju od dijabetesa, pa me zanima može li i štene? Danas je Nemo na naše čuđenje dobio proljev (u više navrata) iz kojeg su izlazile žive gliste dugačke oko 6 cm. Izašlo ih je zaista puno, a mislim da ih još ima. Da li je moguće da zbog njih pije jako puno vode i ima ogroman apetit a ne dobiva na kilaži i da li se gliste mogu prenijeti na čovjeka i koje su posljedice? Ovo zadnje Vas pitam zato što sam prije par dana povraćala, imala meku stolicu i temperaturu bez ikakvog posebnog razloga? Imam li razloga za paniku? Unaprijed zahvalna, Veronika O: Gušterača je endokrina žlijezda koja ima dvostruku funkciju - pomaže u procesu probave stvaranjem i izlučivanjem probavnih enzima (amilaze i lipaze), te sudjeluje u metabolizmu stvaranjem hormona (inzulin i glukagon). Inzulin je hormon koji služi za prijenos glukoze iz krvi do ciljanih organa (jetra) i tkiva (mišićno i masno tkivo). Djelovanje glukagona je suprotno inzulinu i on se aktivira kada je razina glukoze u krvi snižena. Šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, a javlja se kao posljedica apsolutnog ili relativnog deficita inzulina. Uglavnom se javlja u starijoj dobi, kao posljedica oboljenja gušterače, čime je njena funkcija u produkciji inzulina smanjena ili ga uopće više ne stvara. Ponekad se javlja i tzv. juvenilni dijabetes, prisutan kod mladih životinja (do godinu dana starosti) kod kojih se gušterača uglavnom nije normalno razvila. Točan uzrok ovom obliku dijabetesa nije poznat, ali se kao glavni razlozi uglavnom navode: 1. nasljedni faktor (jazavčar, zlatni retriver, rotvajler) 2. bolest gušterače koja je ostavila traga na njenoj funkciji 3. autoimuni poremećaji Najčešći su simptomi juvenilnog oblika dijabetesa: zaostajanje u rastu, mršavost unatoč dobrom apetitu, polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano izlučivanje mokraće), dehidracija i opća slabost u uznapredovaloj fazi. Kod starijih pasa može se pojaviti katarakta (zamućenje leće) i hepatomegalija (povećanje jetre). Dijagnoza se postavlja pretragom krvi i mokraće, te testom tolerancije glukoze (mjeri se razina glukoze u krvi na tašte, a zatim nakon hranjenja, nakon 1, 2, 3 sata). Uspješnost terapije uvelike ovisi o suradnji vlasnika i veterinara. Bitno je uvesti dijetalnu ishranu (bez ugljikohidrata i sa malo masti), davati inzulin i redovno kontrolirati razinu glukoze. Glistavost (Toksokaroza) je česti problem kod mladih pasa u dobi do 5 mjeseci, iako nije isključeno da se neće pojaviti i kod odraslih pasa, pogotovo ako se drže u nehigijenskim uvjetima, sa više životinja i ako ih se redovito ne tretira antiparaziticima. Uzročnik je glista Toxocara canis, bjelkaste do blijedo-žute boje, dužine 10-18 cm. Psi se obično invadiraju uzimanjem kontaminirane hrane ili vode sa jajašcima (iz kojih se razvije invaziona ličinka), ili (ako se radi o štencima) još za vrijeme graviditeta majke, kada putem krvi migriraju do posteljice u fetus i majčino mlijeko. Do potpunog razvoja gliste u invadiranom organizmu obično treba proći period od oko 35 dana. Klinički se bolest manifestira bljedilom sluznica, zaostajanjem u razvoju, povraćanjem, proljevom koji se može izmjenjivati sa opstipacijom (začepom), napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prenajela, grčevima, ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem. Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (nalaz jajašaca u fecesu) ili direktnim nalazom parazita u fecesu ili povraćanom sadržaju. Bolest se liječi antiparaziticima, no uz terapiju je bitna i prevencija. Pse i mačke bi u profilaktičke svrhe trebalo tretirati antiparaziticima svaka 3 - 4 mjeseca (u ponudi naših dućana postoje antiparazitici u obliku tableta ili pasti za pse i mačke), držati ih u higijenskim uvjetima, uklanjati izmet... Glistama se mogu invadirati i ljudi, unošenjem jajašaca sa dlake (jajašca fecesom izlaze u okolinu, a budući se pas tijekom redovite higijene tijela liže i po okolici anusa, vrlo je vjerojatno da će ih prnijeti na dlaku na neki drugi dio tijela) invadiranog ljubimca ili iz kontaminirane hrane ili vode, a ponekad i iz tla (pješčanici). Najčešće se radi o djeci do 4 godine, koja nepažnjom i neredovitom higijenom ruku mogu unijeti jajašca parazita kroz usta u organizam. U prevenciji bolesti kod ljudi bitna je redovita higijena ruku (pogotovo nakon igranja sa ljubimcem) i redovito čišćenje životinje od parazita. Najčešći simptomi kod ljudi su bljedilo, anemija, glavobolja, respiratorni problemi, ponekad kožne lezije ili problemi s očima (kod visceralnog oblika bolesti). Bolest se dijagnosticira serološkim metodama. Iz Vaših sam pitanja zaključila da je moguće da antiparazitik nije u potpunosti djelovao i da životinja najvjerojatnije nije do kraja očišćena (ukoliko je bila jača invazija), stoga ne bi bilo na odmet napraviti koprološku pretragu (kako bi se utvrdilo jesu li svi paraziti uklonjeni) na Zavodu za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta, pa prema potrebi ponoviti i davanje antiparazitika. U svakom bi slučaju, s obzirom na povišenu temperaturu, bilo uputno psa odvesti veterinaru na pregled.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Tražeći informacije o stamorgyl tabletama otvorila mi se Vaša stranica. Ostao sam jako iznenađen kvalitetom i sadržajima koje prezentirate i molio bih da nešto napišete o demodikozi pasa.  Meni su preporučene gore navedene tablete kao lijek za istu. Zanima me da li je moguće da ta bolest prelazi s jednog psa na drugog i da li je stres (ostavio sam psa kod prijatelja 15 dana) i promjena hrane mogući uzrok ove bolesti. Inače pse hranim Eukanubom i do sada nisam imao nikakvih problema. Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, IvicaO: Demodikoza je kožna bolest u pasa koje je uzročnik grinja Demodex canis.Demodex species su grinje koje se normalno nalaze u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama svih domaćih životinja, a prekomjernim namnažanjem uzrokuju nastanak lezija na koži. Demodikoza se najčešće javlja kod pasa, a vrlo rijetko kod drugih životinja. Poznata su dva oblika bolesti: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). Ako je pustulozni oblik generaliziran, prognoza je vrlo nepovoljna. Postoji i dobna i pasminska predispozicija za demodikozu. Tako se demodikoza češće javlja u mlađih jedinki i to kod čistokrvnih pasa (mops, šar pei, čau-čau, engleski i francuski buldog...), a najčešće se prenosi neonatalnim kontaktom. No, za nastanak bolesti važni su i predisponirajući čimbenici: slabija kondicija, virusne infekcije, te dob.Navedeni paraziti se sa majke kontaktom prenesu na kožu šteneta u prvim danima života (smatra se kako je nemoguće da se odrastao pas zarazi ovom grinjom). Iz još nepoznatih razloga u nekih pasa se mijenjaju stanja na koži i organizmu a koja odgovaraju Demodex grinji za namnažanje i uzrokovanje opsežnih kožnih oštećenja. Za razliku od Sarcoptes šuge demodikoza nije zarazna, znači, ne prenosi se na ljude ili druge pse osim sa majke na štenad.Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela.Kod mladih pasa ova bolest povezana je sa primarnim nedostatkom celularnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja  javlja sa metaboličkom poremetnjom (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam) ili ako primaju terapiju (glukokortikoidi, citotoksični lijekovi) koja oštećuje imunološki sustav. Utvrđeno je da je bolest najčešća u pubertetu. Čini se da je ipak najznačajnija genetska predispozicija, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica.Kod lokalizirane demodikoze vidljiva su manja područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu ili prednjim nogama a obično se manifestira u štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. Većina ovih slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana. Preporuča se napraviti kontrolu nakon 4 tjedna. Povremeno se lokalizirana demodikoza može javiti  i u odraslih pasa no još uvijek ne postoje adekvatni podaci o prognozi u odraslih pasa.Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se manifestira u dobi psa od 3 do 12 mjeseci. Može se javiti i upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje može biti dugotrajno i skupo ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća: šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugarca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je oralno davanje propisanog lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebao raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti.Stres ima veliki utjecaj na opsežnost demodikozom zahvaćenih promjena na koži. Kao stanovita preventiva stresa u pasa preporuča se slijedeće: ženke bi se trebale sterilizirati odmah nakon pojave i izlječenja demodikoze. Naime, ulazeći u spolni ciklus, hormoni ali i graviditet spominju se kao vrlo stresan doživljaj. Osim navedenoga, demodikoza je nasljedna i stoga se ne bi smjela prenositi na potomke. Zatim, pse bi trebalo hraniti hranom renomiranih proizvođača kako bi se izbjegli bilo kakvi problemi povezani s prehranom a samim time i pad imuniteta. Potrebno je provoditi redovitu kontrolu infestacije ektoparazitima (buhe i krpelji)  jer mogu znatno pogošati kliničku sliku. Redovita vakcinacija ima veliku ulogu u redukciji stresa. Liječenje demodikoze je dugotrajno, a preporuča se hrana bogata bjelančevinama sa što manje masnoća, te vitaminsko - mineralni dodaci. Također se preporučuje uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu i "Dermanorm kapsula" koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake.Pozivam Vas da posjetite naše Pet centre kako biste dobili više informacija o pomoćnim sredstvima za otpornost kože i dlake, u skladu sa specifičnim potrebama Vašeg ljubimca. 

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mom Njemačkom ovčaru dijagnosticirana je displazija kukova o kojoj sam već puno pročitao, međutim volio bih više saznati o mogučnosti liječenja, cijenama i garancijama, tj. koliki je uspijeh u liječenju te bolesti. Pas je trenutno na konzervativnoj terapiji pa me zanima više o kirurškim zahvatima. Zahvaljujem, Damir O: Stupanj kliničkih znakova i artritičnih promjena na zglobovima kuka određuje specifični pristup terapiji displazije kuka. Općenito, u liječenju displazije kuka pristupa se konzervativno i kirurški. Konzervativni načini: lijekovi protiv bolova, hondroprotektori; programi za održavanje normalne tjelesne težine; kontrolirana tjelesna aktivnost i fizikalna terapija. Ove metode mogu biti vrlo učinkovite u nekim slučajevima. No, konzervativni načini liječenja imaju stanovita ograničenja. Drugi način je kirurški zahvat. Postoje dva kirurška pristupa za liječenje displazije kuka: profilaktički zahvati koji imaju svrhu prevencije progresije artritisa i terapeutski zahvati koji imaju svrhu liječenja ili spašavanja artritično promijenjenog zgloba kuka. U kirurškom liječenju postoje četiri glavna zahvata:Pektinealna miotomija - relativno je mali zahvat kod kojeg se reže mali mišić (m. pectineus) koji vrši pritisak na zglob kuka. Relutira sačuvanjem funkcije noge i u gotovo 80-90% slučajeva daje izvrsne rezultate. U slučaju kada su oba zgloba zahvaćena promjenama, istovremeno se operiraju oba zgloba. Pas se od ove operacije oporavlja 1-2 dana. No, ovim zahvatom se ne stabilizira sam zglob kuka niti prevenira progresija artritičnih promjena. Kroz nekoliko mjeseci pa do nekoliko godina bol i šepanje se u pravilu vraća.Eksicizijska artroplastika - uklanjanje kuglastog dijela zgloba kuka. Ovaj zahvat daje izvrsne rezultate u malih pasmina pasa a naročito onih koji nisu pretili te masa ne vrši pritisak na zglobove kuka. Ovaj zahvat se u velikih pasmina pasa koristi jedino u slučaju kada je artritis u vrlo teškom stupnju, zatim ako je kuk dislociran ili ako je ishod ostalih zahvata protektivan.Prognoza za osteoktomiju glave bedrene kosti općenito je vrlo dobra ako se radi o maloj pasmini pasa a ograničena za velike pasmine pasa i one pretile.Trostruka osteotomija - zahvat kod kojega se kosti zdjelice režu na tri mjesta oko zgloba kuka.Kost se tada rotira kako bi se dobilo bolje poravnavanje sa glavom bedrene kosti. Ponovno se spaja tako da je funkcija zgloba očuvana bez labavosti i boli. Ovaj zahvat izvodi se samo u onih pasa bez artritičnih promjena u zglobu a obično u mladih pasa. Prognoza za pse sa trostrukom osteotomijom zdjelice je vrlo dobra ako je učinjena prije pojave artritisa. Kad je artritis toliko uznapredovao da se vidi na RTG snimci, ovaj tip kirurškog zahvata ima znatno smanjeni postotak uspješnosti izlječenja.Umjetni kuk - moguće ga je izvesti kao i u ljudi. Zglob kuka se zamjenjuje umjetnim obično načinjenim od plastike ili nehrđajučeg čelika a spaja se sa kostima zdjelice i bedrenom kosti. Kompletna zamjena zgloba kuka tehnički je vrlo zahtjevan zahvat i obično je izvode visokospecijalizirani i stručni kirurzi. Ukoliko je izvodi iskusan kirurg uspješnost oporavka iznosi 95%. Ovo je vrlo skupi zahvat ali jedini daje dugoročno korištenje zgloba kuka bez boli i šepanja. Iako je cilj umjetnog kuka da bude stalan, nakon izvjesnog vremena novi zglob može olabaviti. Iz tog razloga ovaj zahvat se radi jedino na onim psima sa najtežim stupnjem displazije. Sa bilo kojim liječenjem, postoperativni oporavak ovisi ne samo o učinjenom zahvatu već i o pruženoj njezi. Vrlo je važno da pas nije pretjerano aktivan. Bolje je raditi kraće i češće šetnje nego rjeđe i duge. Također je vrlo bitno da je pas normalne tjelesne težine. Još nije razjašnjena uspješnost konzervativnog liječenja displazije kuka u pasa. Znatno je otežano predvidjeti koja životinja će razviti teški degenerativni artritis tako da je teško staviti konzervativno liječenje ispred kirurškog. Kirurgija, naravno sama po sebi nosi određeni rizik.Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje će na osnovi pretraga i dobivenog nalaza postaviti konačnu dijagnozu i prognozu slučaja. U ovisnosti o nalazu moći će Vam izložiti i financijski trošak liječenja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam rotvajlericu več dvije godine i sve do prije možda pola godine sve je bilo u redu, a onda je počela šepati. Mislila sam da je uganula nogu, pa se nisam ni pretjerano brinula, što je bila greška. Nedugo nakon toga otkrila sam da joj je donji dio šape sav oguljen, nema ni trunke koze i to joj je sve nateklo. Danas sam vidjela da se isto tako počelo guliti na vratu. Nemam pojma što bi to moglo biti, a ovdje su naši veterinari sve osim onog što bi trebali biti, tako da ne znam šta da radim. Alma O: Budući ste mi naveli premalo simptoma, opisati ću nekoliko mogućih uzroka problema kod Vaše kujice.Hromost (claudicatio) predstavlja simptom koji označava smetnju u funkciji udova. Najčešći uzroci hromosti su:1. bol (uglavnom zbog upalnog procesa); 2. mehanička smetnja koja onemogućava gibljivost pojedinih dijelova bolesne noge; 3. paraliza živaca koji inerviraju zahvaćeno područje ili 4. tromboza veće krvne žile na zahvaćenom područjuHromost obično prati i slabost zahvaćenog uda (pa ga životinja slabije koristi ili ga ne koristi uopće), oticanje zahvaćenog područja i disfunkcija zglobova.Hromost se dijagnosticira uzimanjem opsežne anamneze od vlasnika, promatranjem životinje u mirovanju i kretanju, a nadopunjuje se rendgenskom i ultrazvučnom pretragom.Liječenje se zasniva na uklanjanju uzroka hromosti. U lakšim slučajevima obično se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi u kombinaciji s oblozima, dok je u težim slučajevima ponekad potrebna i operacija.Pododermatitis je upala koja se javlja na koži šapa, a karakterizirana je crvenilom, oteklinom, temperiranošću i bolnošću zahvaćenog područja. Češće se javlja kod pasa, a rjeđe kod mačaka.Kao osnovni uzroci navode se: alergije (na hranu; kontaktne alergije - npr. na određene trave; atopija); infekcije (bakterijske ili gljivične); parazitarne invazije; strana tijela,  tumori, nepravilni uvjeti držanja (vlažna podloga) ...Simptomi bolesti ovise o njenom uzroku, a najčešće se javljaju osnovni simptomi upale - crvenilo, oteklina, temperiranost i bolnost. Ponekad se može javiti i svrbež, što potiče životinju na stalno grickanje i lizanje oboljelog mjesta. To predstavlja dodatnu iritaciju oboljelog područja, pa ono postaje podložno sekundarnim infekcijama, što može dodatno zakomplicirati kliničku sliku.Bez obzira na uzrok, životinja najčešće osjeća bol, pa u uznapredovaloj fazi bolesti počinje šepati.Dijagnoza se zasniva na anamnestičkim podacima, temeljitom kliničkom pregledu, uzimanju briseva (za bakteriološku ili mikološku pretragu) ili strugotina kože (za parazitološku pretragu). Ukoliko se sumnja na tumor, može se izvršiti i rendgenska pretraga.Pododermatitis se liječi ovisno o uzroku, odgovarajućim lijekovima - antibioticima, antimikoticima, kortikosteroidima.Ukoliko je uzrok bolesti nepravilno držanje, uklanjanjem tog uzroka smanjiti ćemo mogućnost ponovne pojave bolesti.Obavezno je i lokalno tretirati oboljelo mjesto. Za tu bih Vam svrhu preporučila ''Cothivet'' sprej od Vetoquinola, koji je antiseptik i cikatrizant (potiče epitelizaciju, a time i zaraštavanje rane ožiljkom), a možete ga nabaviti u našoj ljekarni.Oboljelu šapu potrebno je zaštititi zavojem, a kako bi se pas slobodnije kretao i kako biste zaštitili ranu od vanjskih nečistoća, bilo bi mu dobro staviti i specijalnu navlaku za šape tzv. ''čarapu'', koju također možete nabaviti u jednom od naših dućana.U svakom slučaju, savjetujem Vam da psa svakako odvedete veterinaru, kako bi uz kompletan pregled točno utvrdio uzrok bolesti, a zatim i odredio adekvatnu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam bishona firse i uočila sam naslage i lagani karijes na zubima. Zanima me gdje to možemo sanirati? Oči mu dosta suze tako da mu je dlaka ispod očiju tamna. Koristili smo mast za oči CHLORAMPHENICOL, a poboljšanja nije bilo. Hvala! Tatjana O: Jačina stvaranja zubnih naslaga ili plaka na zubima pasa ovisi o otpornosti psa, pasmini, nasljednom faktoru, starosti i ishrani. Bakterije su uvijek prisutne u ustima, ali se u ovakvim slučajevima njihova brojnost poveća i do 20 puta. Svojim širenjem uništavaju zdravo tkivo desni, razvija se gingivitis, oštećuje se i zubna caklina, javljaju se i moguća krvarenja, talože se kalcijeve soli na plak koji prelazi u tzv. tartar. Ukoliko se na vrijeme ne reagira, dolazi do povlačenja zubnog mesa s krajnjom posljedicom ispadanja zubi. Kod manjih pasmina pasa, kao Vaš, najčešće se javljaju bolesti periodonta (tkivo koje okružuje i veže zub za šupljinu u kosti vilice). Upala je prouzrokovana velikim nagomilavanjem raznih bakterija na granici između desni i zuba i stvara se plak, žuto smeđe naslage koje ste i Vi uočili na zubićima.Zbog svega navedenog, što prije se obratite svom veterinaru koji će detaljno i kompletno pregledati usnu šupljinu i svaki zub posebno, postaviti dijagnozu i provesti adekvatnu terapiju.Pošto ni psi ni mace nisu oduševljeni pregledom zubiju, nužna je sedacija i anestezija. Oni su tada mirniji i prag boli je znatno snižen, a veterinar može detaljno očistiti naslage i kamenac tehnikom kojom smatra prikladnom za svaki pojedini slučaj (instrumentima i ulatrazvučnim skidačima). Dobrim pregledom, RTG slikom čeljusti i zubi i dnevnim čišćenjem zubiju, naši psi imat će zdrave zube i zadržati smješak.Za održavanje higijene usne šupljine u Pet centrima možete nabaviti nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana od Hill'sa. Takva hrana sadrži umjereno sniženu razinu bjelančevina, sniženu razinu energije, kalcija i fosfora umjereno sniženu razinu te povišenu razinu vlakana koja su posebno raspoređena i granule su veće kako bi mehanički počistile zube. Cilj je davati psima hranu čija struktura omogućava zubima penetraciju u svaki zalogaj hrane i koja sadrži kontroliranu razinu bjelančevina i kalcija, koji su gradbeni elementi plaka i kamenca. T/d hrana sadrži veće granule kako bi veći dio zuba ušao u njih, prije nego se usitne te sadrže posebno raspoređena vlakna koja čiste zubne površine. Tijekom žvakanja vlakna će odstraniti nakupljeni plak i kamenac sa zubne površine. Posljedično će se smanjiti nakupljanje naslaga i razvoj gingivitisa. Takva je hrana najdjelotvornija kada se koristi kod čistih zubi, jer ako se zubi ne očiste prije davanja hrane pokazat će se znakovito smanjenje nakupljanja zubnog plaka i kamenca, međutim kamenac sa zubi se jedino može odstraniti mehaničkim čišćenjem ili ultrazvučnim skidanjem u veterinarskoj ambulanti. T/d hrana je potpuna hrana za odrasle pse i može se davati samostalno ili se psu može ponuditi nakon obroka kao nagrada (oko 25 % obroka mora sačinjavati). Također postoji i medicinska hrana za higijenu usne šupljine od Royal canina "Dental special".U Pet centrima možete nabaviti četkicu za zube i kaladont za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseći se kaladont ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak kalodonta poliže sa zubiju. Od Beaphara možete nabaviti Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, sprečavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine.U Pet centrima možete nabaviti i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (Od Pedigreea-Rask kost, Denta mix, od Friskiesa Purine-Dental fresh, od Bernine-Denta strips, od Royal canina-Oral bar...).Osim hrane i poslastica na izbor imate i medicinske pripravke:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Doggyfrice - tablete za žvakanje s antibakterijskim djelovanjem, bukodentalna higijena, uklanjanje plaka i odgađanje taloženja zubnog kamenca, dezodoracija daha- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvo. Kada odlučite posjetiti Pet centar trgovine, potražite savjet od veterinara kako bi Vam pomogao izabrati najidealniji proizvod za Vašeg psa. Tamna dlaka ispod očiju može biti posljedica obojenja okoline oka upalnim sekretom, ali i samim suzama. Osim iscjetka potrebno je obratiti pažnju na zacrvenjenost oka, otečenost konjunktiva, žmirkanje ili držanje oka zatvorenim, povremeno češanje šapom ili o neki tvrdi predmet.Ako iscjedak iz oka postane gust, zelenkast ili žut, a sluznica se zacrveni, znači da je došlo do upale te će biti potrebna terapija (npr. Chloramphenicol mast). Ako ne primijećujete navedene simptome ne bi se moglo govoriti o upali. Oticanje suza kroz nazolakrimalni kanal kod nekih je pasmina pasa i mačaka genetski otežano obzirom da su im ti kanalići skraćeni, odnosno suženi. Suze koje klize niz dlaku s vremenom dovode do diskoloracije, ali isto tako mogu uzrokovati lokalnu upalu kože. Zato je važno da se okolina oka drži čistom i suhom. Za dnevnu toaletu možete koristiti mlaku prokuhanu vodu ili posebna sredstva za čišćenje oka i njegove okoline. Preporučam Vam "Ophto-lavas" otopinu (Vetoquinol) koja je prilagođena miljeu oka, vrlo je blaga a otapa i odstranjuje ljepljive nečistoće. Ova otopina ne izbjeljuje dlaku.Na tržištu su i sredstva za izbjeljivanje dlake, npr."Stain free" krema (Bio-groom) koja se utrljava na dlaku, te pokriva suzne mrlje ili ostale nepravilnosti na bijeloj dlaci. Borna kiselina (acidi borici) u prirodi se pojavljuje u slobodnom stanju kao bijeli kristal, a u medicini se koristi u obliku 3% otopine(borna voda) i služi kao antiseptik za ispiranje očiju. Smatra se da djeluje na gljivična oboljenja kože i sluznice. Dugotrajnom lokalnom upotrebom može doći do njene resorpcije i toksičnog učinka, naročito kod mlađih jedinki. Prije se borna kiselina češće koristila, dok je danas njezina upotreba sve rjeđa. Tamne mrljice možete djelomično prikriti i tako da, ne prekratko, ošišate dlaku ispod oka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: U slučaju našeg štenca utvrđeno je da se radi o alergiji, ali ne zna se na šta. Vetreinar je rekao da je moguća alergija na hranu, kontaktna alergija ili respiratorna alergija, te da je potrebno provesti eliminacijsku dijetu kako bi se utvrdio mogući alergen u hrani. Zanima me da li su moguće kakve posljedice na rast i razvoj budući da su sve hipoalergijske hrane niskoproteinske, s malim postotkom masti, niskom količinom kalcija i fosfora, a ipak je riječ o štenetu gigantske pasmine. Smiju li se štencu koji je na eliminacijskoj dijeti dodavati kalcij i fosfor u prehranu? Postoji li hrana kojom bi se mogla provesti eliminacijska dijeta, a da je prilagođena štenetu? Hvala (po stoti put)!!!! LidijaO: Alergije su jedne od najčešćih problema na koje se žale vlasnici kućnih ljubimaca. No, činjenica je da u prvoj godini života mali broj štenaca ima problema s alergijama (svega 10-tak%). Općenito, alergije na hranu obuhvaćaju oko 10% svih alergija koje se mogu javiti u pasa. Treći je po učestalosti uzrok nakon alergije na ugriz buhe i atopiju (inhalaciona alergija). Cjelokupni proces senzibilizacije psa na određenu tvar u hrani i komplicirani odgovor antitijela koji se javlja u probavnom sustavu još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Unatoč nedostatku razumijevanja konkretnog razvitka bolesti postoji veliko znanje o simptomima, kako dijagnosticirati alergiju te kako je liječiti. Čest je slučaj da se kod pasa s alergijom na hranu istovremeno manifestira i inhalaciona alergija ili neka od kontaktnih alergija. Histaminske reakcije obično su vidljive kao male kožne erupcije, osipi, ispadanje dlake, svrbež, vlažni dermatitis i infekcije uha. Psi se tada pretjerano ližu, grickaju, češu ili trljaju uz predmete kako bi si olakšali situaciju no tada većinom pogoršavaju stanje sekundarnim bakterijskim infekcijama. Istraživanja su pokazala kako su nekoliko tvari češći uzroci alergija na hranu za razliku od ostalih. Po slijedu učestalosti u pasa su: govedina, mliječni proizvodi, piletina, pšenica, jaja, kukuruz i soja. Da se primijetiti kako se radi o sastojcima koji su najčešće prisutni u hranama za pse. Ono što determinira da li neki sastojak hrane izaziva alergiju ili ne bazirano je na strukturi i veličini glikoproteina u hrani. Što se tiče dodataka prehrani (vitaminsko-mineralni) potrebno je provjeriti izvor minerala te ukoliko je prihvatljiv slobodno se daju štencu. Liječenju alergija na hranu pristupa se na način da se psu ponudi hrana pripremana kod kuće ili pak ona proizvedena za takvu indikaciju (medicinske hrane). Eliminacijska dijeta sastoji se od hranjenja psa novim izvorom bjelančevina i ugljikohidrata (s kojima pas još nije došao u kontakt - kunić i riža, divljač i krumpir, losos i riža i sl.). Glavni način isključivanja alergije na hranu je eliminacija svega s čim pas može doći u kontakt, a ponekad je potrebno i do 60 dana dok se organizam pročisti od alergenih tvari. Osim primjerene prehrane trebaju se isključiti i poslastice osim ako nisu gotovo istog sastava (a naročito bjelančevine) kao i hrana. Od igračaka morate ukloniti sve one za žvakanje poput kosti od goveđe kože ili svinjske nogice, grkljane i sl. Ovo zvuči kao vrlo lagano no treba se toga strogo pridržavati jer u suprotnom neće imati nikakvog efekta. Svaki pogrešan zalogaj vodi Vas na početak. Mladi psi koji rastu, a naročito oni gigantskih pasmina imaju posebne nutritivne potrebe tako da ona hrana pripremljena kod kuće s jednim izvorom bjelančevina i ugljikohidrata bez dodataka multivitamina i masnih kiselina nije primjerena čak i kroz tako kratko vrijeme njegova života. Stoga se preporučuju gotove posebne medicinske hrane (Hills d/d, Eukanuba Dermatosis, Royal Canin Sensitivity Control), ali uvećane preporučene dnevne doze za najmanje 20%.Osim toga, na izbor imate Purina Pro Plan hranu za štence s lososom i rižom koja je primjerena osjetljivim psima.Terapija alergija na hranu je vrlo jasna. Ali iz razloga što mnogi drugi problemi mogu dovesti do ispoljavanja vrlo sličnih simptoma a većina životinja pati od drugih problema osim alergije vrlo je važno isključiti ostale uzroke kao takve i liječiti ih. Atopija, alergija na ugriz buhe, hipersenzibilitet unutarnjim parazitima, sarcoptes šuga, te infekcija bakterijama ili kvasnicama koje mogu rezultirati simptomima vrlo sličnim alergiji na hranu. Kad se svi ostali uzroci isključe ili izliječe tada je najbolje započeti eliminacijsku dijetu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku, 9 mjeseci staru. Prije dva tjedna dobila je prvu menstruaciju. Sada gotovo više ne krvari. Zadnjih dana sam primijetio da ispod repa gotovo da uopće nema dlake te kada idemo u šetnju zna se dosta često spustiti kao da će nuždu obaviti i tako stoji 5 sekundi i onda nastavi šetnju bez da je napravila nuždu. Inače s obavljanjem nužde nema nikakvih problema. Ovaj nestanak dlaka te lažne nužde su uobičajene u vrijeme menstruacije ili? Hvala, Igor O: Prvo tjeranje javlja se ovisno o pasmini, između 6. i 12. mjeseca života, kod manjih pasmina ranije, kod većih kasnije. Tjeranje se kod kuja manifestira karakterističnim znakovima - stidnica odeblja, zacrveni se i otvrdne, a javlja se i karakteristični crvenkasti iscjedak, koji u kasnijoj fazi tjeranja poprimi smećkastu nijansu.U fazi tjeranja kuja postaje atraktivna mužjacima, jer izlučuje miris koji mogu osjetiti na velikim udaljenostima.Prvo tjeranje općenito predstavlja stresnu situaciju, kako za kuju, tako i za vlasnika.Kuja je uglavnom zbunjena, ne zna što joj se dešava, nemirna je, razdražljiva, ponekad manje jede, traži više pažnje, a stidnicu konstantno liže. Neke kuje ponekad lizanjem uklanjaju kapljice iscjetka koje ostaju za njima, nastojeći prikriti ''nešto što su loše napravile''.Ovakvo je ponašanje najčešće posljedica nepravilnog stava i ponašanja vlasnika (tjeranje, vikanje ''jer je pokapala tepih'', a ponekad čak i kažnjavanje), koji nisu prihvatili činjenicu da je tjeranje fiziološki proces koji bi trebalo prihvatiti kao nešto normalno. Pritisak na mladu kuju u doba prvog tjeranja može samo izazvati niz smetnji u njenom ponašanju, što će se svakim idućim tjeranjem ponavljati.Iz tog bi razloga prije nabavljanja šteneta trebalo dobro razmisliti o spolu i o tome jeste li spremni nositi se s tjeranjem (pojava novog mirisa u stanu, zaprljani podovi i tepisi, mužjaci pred vratima...).Učestalo ''uriniranje'' koje opisujete najvjerojatnije je samo markiranje teritorija. Potreba za obilježavanjem kod pasa je stalno prisutna, a nešto je izraženija upravo u doba tjeranja, jer je miris zbog veće koncentracije feromona tada intenzivniji i svojevrsna je ''pozivnica'' mužjacima da je kuja spremna za parenje.Gubitak dlake ispod repa nikako ne spada u normalnu pojavu.Uzrok tome može biti poremećaj u ponašanju (opsesivni poremećaj - pa se kuja konstantno liže oko anogenitalnog područja i iritira ga; hormonalni poremećaj; problem s analnim žlijezdama...).. Stoga bih Vam savjetovala da kujicu odvedete na pregled kod veterinara, kako bi se utvrdio točan uzrok.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu njemačkog ovčara staru 5,5 godina. Ciklusi tjeranja su uredni (svakih 5 mjeseci) i traje 2 tjedna. Pri slijedećem tjeranju dala bih je pariti, a kada se ošteni će imati oko 6 godina. Molim Vas za informaciju da li je to kasna životna dob za imati leglo, a također uzimajući u obzir da ima dijagnosticirani konjukitivits koji tretiramo optimmune masti dva puta dnevno. Ostalih tegoba nema, vedra je i zaigrana i u dobroj formi. Cijeli život je u stanu, a od proljeća će dobiti dvorište i dvorišnu kućicu. Zanimaju me i uvjeti držanja štenaca, trebam li leglu osigurati potpuno zatvorenu prostoriju i određenu temperaturu, te koliko dugo moraju ostati s kujom? Unaprijed se zahvaljujem. Srdačan pozdrav, ŽeljkaO: Prema kinološkim pravilima, minimalna dob za parenje kuje veće pasmine trebala bi biti 18 - 24 mjeseci.Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi buduća trudnoća protekla u najboljem redu.Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje.Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju neobično je važna pravilna prehrana i redovito vježbanje (da ne bude pretila), što će olakšati trudnoću i laktaciju.U drugoj polovici graviditeta treba joj pojačati ishranu (najbolje hranom za štence) i ostaviti je na tom režimu prehrane i u periodu laktacije, do završetka dojenja.Kuja nikako ne bi smjela biti izložena stresnim situacijama, bilo da se radi o periodu pred parenje, pred štenjenje ili u laktaciji, stoga Vam predlažem da preseljenje iz kuće u dvorište ipak malo odgodite, budući se radi o odraslom psu koji je cijeli svoj život proveo uz Vas i to bi mu predstavljalo svojevrsni šok.Neposredno pred porod, kuji će vidljivo porasti trbuh, napunit će se mliječna žlijezda, rektalna temperatura će pasti za cijeli stupanj, a promijeniti će se i njeno ponašanje - postati će nemirna, tražiti će mjesto za štenjenje, stoga je na Vama da joj osigurate miran i tihi kutak, koji nije na propuhu, kako bi u miru i bez dodatnog stresa provela tih nekoliko sati koliko može trajati štenjenje.Nakon štenjenja dobro je kuju odvesti na RTG, kako bi se vidjelo jesu li svi štenaci izašli.Štenci se smještaju uz majku, u posebnu prostoriju. Ona ne mora biti izolirana (osim ako nemate i druge životinje), ali mora biti dovoljno velika da u nju smjestite ležaj za majku i bebe. Ako se oštenila u zimskom periodu, prostorija bi trbala biti zagrijana, kako mami iscrpljenoj porodom (a kasnije i dojenjem) i bebama ne bi bilo hladno.Štenci ostaju uz majku najčešće do 8 tjedna života. U toj fazi počinje rana socijalizacija, samostalno jedu krutu hranu, a i trebali bi primiti prvo cjepivo protiv zaraznih bolesti.To je faza života kada postaju sposobni za samostalni život i kad ih možete prepustiti ljubavi i pažnji novih vlasnika.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog mini maltezera od 5,5 mjeseci i problem nespuštenih testisa. Naime ujutro kad se probudi i kad se malo mazimo testisi su vani u potpunosti, ali kasnije se povuku i više ih ne vidim. Mislim da se vide samo kad je opušten. Veterinar kaže da je on jako mali i da se zato testisi povuku. Ne znam o čemu se radi i kako to da su ujutro skroz vani, a kasnije ih ne vidim. Molim Vas za pojašnjenje ovog problema. Hvala O: Problem, tj. pojava djelomično, jednostranog ili obostranog nespuštanja testisa u skrotalnu vrećicu (mošnje) naziva se kriptorhizam. Kriptorhizam dolazi od grčke riječi: crypto = skriven; orchis = sjemenik, a doslovan prijevod bi bio skriveni sjemenik. Testisi se normalno spuštaju preponskim kanalom iz trbušne u skrotalnu vreću. Kod pasa bi se testisi trebali spustiti do napunjenih 8 - 10 tjedana. Ukoliko se testisi ne spuste ili se djelomično spuste do 12 ili 13 tjedna, psa možemo proglasiti kriptorhidom. Uzroci kriptorhizma poznati su u malom broju slučajeva; većinom uzrok ostaje nepoznat. Kriptorhizam se prema smještaju dijeli na:- trbušni- preponski (u preponskom kanalu)- visoko u mošnji (preskrotalni) Kriptorhizam može biti jednostrani ili obostrani. Reproduktivna sposobnost kriptorhida je smanjena, a s vremenom potpuno isčezava zbog povećane temperature. Kriptorhidi su skloniji nastanku tumora testisa . Soga je preporučljivo obaviti kastraciju kako bi se spriječile neželjene posljedice.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo štene srednjoazijskog ovčara, star je 5 mjeseci i ima problema s kožom (moguće od alergije ili od analnih vrećica). Kod veterinara smo bili već 3 puta i svaki puta su mu istiskivane analne žlijezde (prvi puta je sadržaj bio tamnosmeđe boje - to je bilo dan nakon što je imao dva dana proljev, a ostala 2 puta sivo-žućkasti i jedva da ga je bilo). Propisivana mu je treapija kortizonom i antibioticima, a zadnji puta veterinar nam je savjetovao da mu dajemo i Dermanorm kapsule. Također je veterinar spomenuo i moguće alergije, bilo na hranu ili na travu. Dok je pod terapijom kortizonom i antibioticima, stanje je potpuno u redu, ali čim završi ta sedmodnevna terapija stanje se vraća na početak. Češe se na području prepona, tamo se javi crvenilo i sitne krastice, a sada se to crvenilo proširilo i oko anusa i s domje strane repa (tik do anusa). Na tom je području sada ostao bez dlake. Kada je došao k nama prvo smo liječili upalu uha, kasnije nam je veterinar rekao da to isto može biti povezano s analnim žlijezdama. Veterinari nam govore da ga treba hraniti kvalitetnom hranom ( što i činimo od prvog zajedničkog dana, a "sa stola" ne dobiva ništa), ali nitko ne precizira kojom. Hranomo ga Royal Giant Puppy, stolica je formirana, ali nije potpuno suha, nema je puno, nema intenzivan miris. Vanjski i unutarnji nametnici su isključeni. Spava i leži na betonu ili na pločicama, ne želi na jastuku (mislim da mu je vruće). Molila bih Vas savjet oko prehrane, čime bi bilo najbolje hraniti ga obzirom na probleme? Da li mu davati neke dodatke prehrani - koje? Unaprijed hvala! LidijaO: Srednjoazijski ovčari su psi koji pripadaju skupini gigantskih pasmina pasa. U toj su skupini svi psi čija je očekivana tjelesna težina odraslih jedinki iznad 45 kg. Rast i razvoj gigantskih pasa vrlo je dug, tako da se programima za mlade pse trebaju hraniti do dobi od 18 - 24 mj. Psi se ne rađaju s alergijom, već je mogu razviti nakon izlaganja određenom alergenu. Često je vrlo teško postaviti točnu dijagnozu. Mnoge su tvari poznate kao alergeni: tvari u ugrizu insekata, lijekovi, bilje, grinje, pelud, spore gljivica. Ipak, najčešći uzrok alergija kod pasa je hrana. Obzirom da je "glavni krivac" bjelančevina, važno je potražiti hranu koja ne sadrži one vrste mesa koju je do sada pas jeo. Stoga Vam preporučujem da odaberete hranu za štence koja sadrži npr. janjetinu ili ribu (i rižu, kao izvor ugljikohidrata). Od superpremium programa u trgovinama Pet centra možete izabrati navedene proizvode triju proizvođača: "Hill`s", "Eukanuba" ili "Pro plan". Znakovi alergijske reakcije neće se odmah povući, ali biste kroz 2 tjedna trebali primjetiti znakove poboljšanja. Važno je da pas kroz cijeli ovaj period ne jede ništa drugo (čak niti ikakve poslastice, koje bi opet mogle sadržavati bjelančevine koje kod Vašeg psa izazivaju alergiju), kako bi bili sigurni u rezultat.Međutim, i ove vrste hrane ne sadrže isključivo bjelančevine janjetine i ribe (odnosno riže), već su upotunjene i drugim sirovinama: sojom, iznutricama, jajima, kukuruzom ili sjemenjem. U slučaju da se stanje ne popravi (ili se djelomično popravi), preporučujem Vam da u dogovoru s veterinarom odaberete medicinski dijetni program. Na žalost, u ovom pristupu postoji jedan "ali". Medicinski programi hipoalergijskih dijeta, odnosno programi kojima se provodi eliminacija određenih sastojaka hrane kao potencijalnih izazivača alergije, sastavom nisu prilagođeni prehrani štenaca i pasa u rastu. Stoga ona za njih predstavlja deficitarnu prehranu.U ponudi ljekarni Pet centra su "z/d ultra allergen free" (Hill`s) i "Hipoallergenic" (Royl canin) koje sadrže hidrolizirane proteine. Hidrolizirani proteini, su razbijeni na sitne molekule te se tako mali ne mogu vezati na IgE protutijela u crijevu, niti ući u lanac alergijske reakcije. Prema tome i psi koji su alergični na određene vrste mesa ili žitarica, ne bi smijeli reagirati na ovu hranu. Prema određenoj shemi prehrane može se s velikom sigurnošću isključiti ili potvrditi postojanje alergije na hranu (tj. pojedine sastojke hrane). Isto tako se sistemom eliminacijskih dijeta može pronaći hrana koja će sigurno odgovarati Vašem psu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jorškširskog terijera od 2 i pol mjeseca. Ima tjemenicu, češe se i ima sitne krastice po ušima. Mislim da je to od češanja. Rekli su nam da ne kupamo psića šamponom jer bi samo pogoršali situaciju. Kako da pomognemo da tjemenica brže prođe? Unaprijed Hvala, Katarina O: Koža je najveći organ na tijelu, a poremećaji koji se na njoj javljaju ponekad su odraz stanja cjelokupnog organizma. Seboreja je kronična kožna bolest karakterizirana pojačanim ljuštenjem stanica (prhutanjem) i abnormalim stvaranjem sebuma (loja). Postoji nekoliko osnovnih podjela seboreje:1. prema vremenu nastanka (primarna i sekundarna) 2. prema zahvaćenoj površini (lokalizirana i generalizirana) 3. prema kliničkoj slici (masna, suha i seboroični dermatitis)Primarna ili idiopatska seboreja javlja se relativno rijetko, najčešće je urođena, smatra se nasljednom manom, pa se takve jedinke isključuju iz uzgoja. Obično se javlja u prve 2-3 godine života.Ovisno o karakteru promjena simptomi variraju, iako se ponekad masna i suha seboreja mogu naći na istoj životinji.Kod masne seboreje (s.oleosa) najčešće se javlja neugodan miris (po užegloj masti), koža je ljepljiva, masna, a dlaka bez sjaja (djeluje mat).Postoji svojevrsna pasminska predispozicija za ovaj oblik, pa se najčešće javlja kod Koker španijela, Baseta, West Highland terijera, Shar peia, Engleskog špringer španijela.Suha seboreja (s.sicca) karakterizirana je izrazitim prhutanjem, suhom kožom i dlakom, a smatra se da je posljedica endokrinih poremetnji.Seboroični dermatitis nastaje ukoliko je koža nadražena djelovanjem vanjskih čimbenika, a često je kompliciran sekundarnom stafilokoknom infekcijom ili gljivičnim infecijama. Karakterizira ga svrbež, žarišni eritemi sa krasticama u sredini promjene, dok je preostali dio kože uglavnom nepromijenjen.Sekundarna seboreja je komplikacija neke druge (primarne) bolesti i javlja se češće nego primarna.Uvijek je prisutna ljuskavost kože, sa ili bez pruritusa (svrbeža).Svrbež se također javlja kod nekih vrsta šuge, alergije na ugriz buhe, alergije na hranu, atopija, nekih kožnih parazita poput Cheyletielle (''hodajuća prhut''), pyoderme (gnojna upala kože) i kvasnica (Malassezia). Svrbež nije ispoljen kod demodikoze, smanjene funkcije štitnjače, Cushingove bolesti, nedostatka masnih kiselina i niske vlažnosti okoline u kojoj borave kućni ljubimci.Kod pasa srednje dobi ponekad se javlja prhutanje kože zbog deficitarne ishrane. Najčešće se radi o nedostatku bjelančevina, cinka i vitamina A.Seboreja se liječi lokalno (šamponi,masti,losioni) i sustavno (antibiotici, antimikotici, ponekad i kortikosteroidi). Cilj je ukloniti ljuskavost i normalizirati funkciju žlijezda lojnica. Liječenje je uglavnom dugotrajno i obavezno mora biti pod kontrolom veterinara.Da bi ishod terapije bio što bolji, dobro je obratiti pažnju na što kvalitetniju ishranu, obogatiti je esencijalnim aminokiselinama (''Dermanorm'' kapsule ili ulje od Vetoquinola; ''Dermcaps'' od Canine) i vitaminima A ili H (''Biotin forte'' u obliku tbleta ili praha od Canine ili ''Ungiotin mite'' prašak od Vetoquinola).