Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pekinezerka stara 14 godna progutala je kost koja joj se zaglavila u negdje u visini grudnog koša. Prvi simptomi su bili povraćanje i povremeno jecanje. Isti dan smo se obratili veterinaru koji je rekao da se radi o spondilozi. Kasnije, po odlasku od veterinara, ona počinje povraćati krvavu pjenu. Na Rtg snimkama utvrđeno je da se radi o kosti. Kost stoji tako da male količine hrane mogu proći. Od subote je na infuziji i jela je jako malo. Prilično je iscrpljena. Prije toga bila je u relativno dobrom stanju za psa njenih godina. Veterinar kaže da je jedino riješenje operacija, ali da su šanse da istu preživi male, zbog starosti. Nikako ne bih voljela ne pokušati sve što je u mojoj moći da joj produžim život, te Vas molim za savjet što da radim. Odluku moram donijeti hitno. Unaprijed Vam se zahvaljujem. EmilijaO: Vaša kujica je u ozbiljnoj dobi i svaki operacijski zahvat koji ukljućuje opću anesteziju nosi određeni rizik. Koliki je taj rizik procjenjuje se kliničkim pregledom općeg stanja životinje i dodatnim kliničkim pretragama (RTG pluća, EKG, hematološke i biokemijske pretrage). Ukoliko ste već razgovarali s Vašim veterinarom, vjerojatno ste upoznati s pripremom psa za operaciju koja je vrlo bitna i jedan od preduvjeta da ne dođe do komplikacija. Prvo treba dogovoriti točan termin operacije, jer pas mora prethodno postiti (12 sati prije zahvata dobija zadnji obrok, voda se daje zadnji put 6 sati prije zahvata). Ovo je bitno kako bi se izbjegla aspiracija povraćene hrane za vrijeme kirurškog zahvata (budući da sredstva za anesteziju mogu izazvati mučninu) i spriječilo moguće gušenje, te se svakako strogo držite uputa pripreme. Operacija može potrajati i duže, ovisno o zatečenom stanju. Oporavak poslije operacije možemo podijeliti u dvije etape:- prva je odmah po dolasku kujice kući: vrlo je mamurna, ponekad je moguće i povraćanje (žućkasta tekućina), ne jede i ne pije slijedećih 12 - 24 sata; ne treba je tada niti nuditi hranom već pustiti da se na nekom tihom mjestu u stanu naspava i odmori, a kada bude gladna sama će to pokazati na svoj uobičajeni način- druga etapa odnosi se na zaraštavanje rane; slijedećih 14 dana stvara se novo tkivo koje zatvara operacionu ranu. U ovoj fazi treba paziti da se rana ne zagadi, da je kujica ne otvori grickanjem, jer se 3 - 5 dana poslije operacije, zbog zaraštavanja, intenzivira svrbež. Za spriječavanje grickanja i lizanja rane stavlja se poseban okovratnik. U ovoj drugoj etapi ponovno treba posjetiti veterinara koji će provjeriti ranu i izvaditi konce. U slučaju Vaše kujice radi se zaista o ozbiljnom stanju te sam mišljenja kako bez operativnog zahvata nije moguće održavanje normalnih životnih funkcija. Napravite kompletne pretrage zdravstvenog stanja kujice te će se prema nalazu poduzeti odgovarajuća preoperativna priprema kako bi sam zahvat prošao bez neželjenih posljedica.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Labradorica stara godinu dana i sedam mjeseci ima u posljednje vrijeme (desetak dana) puno zdravstvenih problema. Dan prije što će nastati problemi, vodili smo je na kamenitu plažu. Bila je vesela i zdrava. Sutradan je bila vrlo mirna i bezvoljna. Primijetili smo da se teško ustaje, kao da je zadnje noge bole. Veterinar nam je rekao da joj dajemo veliku količinu kalcija i andol, protiv bolova. Nakon par dana shvatili smo da njegova terapija ne djeluje. Snimili smo joj kosti i kralježnicu i sve je na snimki bilo dobro. Labradorica, skoro uopće ne pije vodu, a slabo i jede. Stolica joj je tvrda i rijetko se događa. Jutros smo primijetili da je zauzela položaj kao da će obaviti nuždu, međutim umjesto izmeta našli smo kapljice krvi.Danas izbjegava hranu koju je u posljednje vrijeme također jela manje nego obično. Pošto u našem gradu nema dobrih veterinara, očekujemo Vaš odgovor što prije. Hvala, SanjaO: Bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišičima. Najčešća bolest u velikih i teških pasmina pasa je displazija kukova, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. Bolest je nasljedna, a tok bolesti je progresivan. Patologija lokomotornog sustava obuhvaća jedno kompleksno područje te uzrok nepravilnog kretanja u Vašeg ljubimca može biti i nešto drugo. U pravilu, terapija uključuje kontrolu tjelesne težine, umjerene šetnje i trčanje na mekoj podlozi, tople obloge na problematičnim područjima, lijekove potiv bolova i upale (Rimadyl protiv bolova), dodavanje glikozaminoglikana (Caniviton forte, Petvital GAG tablete ili prašak) za prevenciju i izgradnju propale hrskavice u zglobovima. Prognoza je promijenljiva i ovisi o lokaciji i stupnju artroze (oštećenje zgloba). Osim navedenoga, kako RTG-snimkom nisu uočene nikakve patološke promjene na kostima i zglobovima koje bi upućivale na uzrok otežanog hodanja možda je u pitanju jednostavna upala mišića posljedicom cjelodnevne aktivnosti. Doduše, ona bi se kroz 2 do 3 dana trebala smiriti i kujica bi se trebala normalno kretati. Dakle, kako ste spomenuli i otežano defeciranje osim problema hodanja, moguće je da se radi i o začepu. Naime niste spomenuli koliko dugo otežano vrši nuždu ili je uopće ne vrši jer je bitno napomenuti kako dolazi do intoksikacije ukoliko sadržaj crijeva zaostane 4-5 dana u crijevima. Intoksikaciju karakteriziraju različiti simptomi poput nedostatka apetita, bezvoljnosti, depresije i sl., a posljedično dovodi do stanja opasnih po život. Što se feces (izmet) duže zadržava u debelom crijevu, postaje tvrd i suh i teže ga crijeva izbacuju prema van. Uzrok začepa može se nalaziti unutar volumena crijeva ili van crijeva ili posljedica autoimune bolesti dotičnog organizma. Kosti, dlaka ili paraziti izmješaju se s fekalnim materijalom i dovode do začepa (unutarnji uzrok). Pritisak na crijevo od strane kostiju (prijelomi, zadebljanja) ili povećanih limfnih cvorova ili povećana prostata ili novotvorevina također dovode do začepa (unutarnji uzrok). Hipokalemija, hiperkalcemija, smanjena funkcija štinjače, lijekovi (diuretici, antihistaminici, opijati) također usporuju rad crijeva. Nedovoljno kretanje naših ljubimaca uz pretilost, isto su jedan od uzroka ovakve poremetnje rada crijeva. Da bi se ustanovio pravi uzrok poremetnje treba obaviti razne pretrage u veterinarskoj ambulanti. Do tada možete pomoći svojem ljubimcu dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio fibre (vlaknine), osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi je u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu; naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam malog westija, kujicu, staru dva mjeseca, koja je uredno cijepljena. Pala je sa stepenica, visine 60-tak cm, ali je nastavila normalno hodati, igrati se i trčati. Mama je otišla s njom kod veterinara, ali on nije našao nište neobično u njenom hodu i držanju. Dva dana nakon toga, upala je u blato igrajući se s drugim psićem i ja sam ih okupala. Dan nakon toga počela je čudno kašljati, kao da hoće nešto izbaciti iz grla, veterinar joj je dao neku zaštitnu injekciju, ali je nije pregledao. Često tako kašlje, ali ništa ne izbacuje, kao da se guši. Da li joj smijem davati neke sirupe? Veterinar nam kaže da to nije zabrinjavajuće, da je to obična prehlada, a mene je strah da nije pri padu oštetila pluća pa se još prehladila?Molim Vas kažite mi na što da obratim posebnu pažnju ako su pluća u pitanju? Napominjem da i drugi pas kašljuca. Hvala vam, LanaO: Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane trahe. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša. Kako niste naveli da li je pas cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ne može se ni to isključiti. Kako kašljuca i drugi pas, također se ne može isključiti ni infekcija.Svakako, da bi se postavila ispravna dijagnoza, te se utvrdio pravi uzrok kašlja, svog psa odvedite veterinaru. Veterinar će na temelju kliničkog pregleda te drugih dijagnostičkih zahvata (RTG, UZV, mikrobiološke pretrage, a po potrebi i EKG) zasigurno doći do dijagnoze. Na temelju postavljenje dijagnoze, odredit će se adekvatna terapija, ukoliko ona bude potrebna. Nikako nemojte sami provoditi terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kada bi trebalo prije prvog tjeranja obaviti sterilizaciju tornjaka i može li se to napraviti negdje u Dalmaciji? Unaprijed hvala, Josip O: Kuje velikih pasmina pasa su kasnozrele, što znači da prvo tjeranje nastupa kasnije nego kod malih pasmina pasa. Prvo se tjeranje javlja u prosjeku u dobi od 6 - 15 mjeseci. Za sterilizaciju kujice možete se obratiti bilo kojoj veterinarskoj ambulanti ili veterinarskoj stanici i s njima se dogovoriti o daljnjem postupku sterilizacije Vaše kuje. S obzirom da smo o problematici sterilizacije i spolnog ciklusa kuja višekratno pisali, uputila bih Vas na vrlo opširne, već objavljene odgovore mojih kolega iz Pet centra, za koje vjerujem da bi Vas mogli zanimati:Zakašnjelo prvo tjeranje kujice?Oporavak nakon sterilizacijePrednosti i nedostaci kastracije kujaDob spolnog sazrijevanja pasaSpolni ciklus kod kujePrvo tjeranje retrivericeSterilizacija kujice

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam retrivera starog 1,5 god. Jučer sam mu na njušci našla krpelja, izvadila sam ga, a inače ga tretiram Frontline ampulama. Pas je u noći dobio proljev koji je trajao do jutra, ali ne u nekim čestim intervalima. U stolici nema krvi, samo probavljena hrana i trava. Uglavnom pripisujem to manjoj količini hrane sa stola koju je predvečer dobio. Postoji li mogućnost da je to reakcija od krpelja, iako apetit mu nije smanjen, njuška mu je vlažna, uši mu nisu tople, jedino što je malo mirniji, ali kada izađemo s njim vani ponaša se kao i inače. Hvala i lijepi pozdrav, MandaO: Krpelji su grinje, a ovisno o pasmini relativno maleni i specifične građe; za razliku od kukaca, imaju četiri para nogu i tijelo sastavljeno od glave i trupa. Krpelji se pričvrste na životinju pomoću "usnog aparata" i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr. Osim toga, na mjestu uboda oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.Prosječni životni ciklus krpelja je od nekoliko mjeseci do 2 godine. Najaktivniji su u proljeće i jesen, a ako ne nađu domaćina, krpelji miruju na skrovitom mjestu i mogu preživjeti i do 2 godine bez hranjenja. Krpelji imaju veliku sposobnost preživljavanja, a žrtvu prepoznaju na velikoj udaljenosti i podižu nožice da bi se prihvatili.Frontline je insekticid/akaricid iz skupine fenilpirazola. Nakon što se sadržaj Frontline Spot-On ampule nakapa na kožu psa između lopatica, mala količina djelatne tvari resorbira se transdermalno. Unutar 24 sata fipronil se raspodjeli po cijeloj koži psa. Potom se nakuplja u mastima kože i dlačnim folikulima, odakle se kontinuirano otpušta, što pridonosi njegovom rezidualnom učinku. Frontline ne djeluje kao repelent (ne odbija mirisom), te je moguće da se na životinji nađu buhe ili krpelji. Međutim, u kontaktu s kožom, krpelji, buhe i uši bivaju otrovani. Uginuli krpelji često otpadnu s psa, a ako zaostanu, lako ih je odstraniti.Frontline Spot-On dog nakon jednokratne aplikacije djeluje protiv krpelja do mjesec dana (3 - 5 tjedana), a protiv buha do dva mjeseca.Bolesti koje krpelji prenose psima imaju određeno vrijeme inkubacije tj. vrijeme proteklo od ulaska mikroorganizma (bakterija ili virusa) u organizam do prvog pojavljivanja znakova bolesti a obično iznosi najmanje 1 - 3 dana. Uz mekanu stolicu svakako bi se trebali pojaviti i neki drugi simptomi da bi se moglo govoriti o nekom oboljenju, tako da je uzrok navedenom probavnom poremećaju vjerojatno unos neuobičajene hrane. Radi što bržeg oporavka sluznice crijeva ponudite mu lakoprobavljivu hranu u više obroka dnevno a u prehranu možete dodavati i biološki regulator za stabilizaciju crijevne mikroflore (Canina Darm gel).Kroz sljedećih nekoliko dana (s obzirom na pronalazak krpelja) svakako obratite pažnju na ponašanje Vašeg ljubimca. Ako pas ne jede, nije razigran kao obično, boja mokraće je promijenjena (tamno narančasta do crvena) i ima povišenu tjelesnu temperaturu (psima se temperatura mjeri rektalno i smatra se povišenom ako je iznad 38,5°C), obavezno se bez odlaganja obratite svom veterinaru. Navedeni simptomi mogli bi značiti da je pas obolio od piroplazmoze, koja se uspješno liječi ako se terapija započne na vrijeme.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moja kujica maltezera, stara 3 mjeseca, u posljednja dva tjedna stalno gubi dlaku, što sam čula da nije uobičajeno za maltezere. I to gubi dlaku u kupu, a ne kao nit. Što trebam učiniti? Je li moguće da ima neku bolest ili je to samo manjak vitamina? Hranim je Royal Caninom, rifužo hranom za štence. Unaprijed hvala, Klara O: Dlaka psa raste i otpada ("linjanje") ciklički. Postoji period intenzivnog rasta, koji se izmjenjuje s prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi period mirovanja. Linjanje počinje kada je spremna nova dlaka. Na ciklus rasta utječe više čimbenika, kao temperatura okoliša, povećanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake najobilnije je u proljeće, kada pas više ne treba zimsko gusto krzno i ponovo u jesen, kada se kraće ljetno krzno zamjenjuje dužim, gušćim pokrovom i novim rastom poddlake. Psima koji borave u grijanim i klimatiziranim stanovima često je poremećen ovaj prirodni ritam, stoga se mnogi linjaju tijekom cijele godine. Linjanje je različito kod različitih pasmina.U pravilu, kod maltezera ne postoji proljetni i jesenski period linjanja kao kod ostalih pasa. Gubitak dlake ili alopecija razlikuje se od linjanja, jer je karakterizira djelomični gubitak dlake. Nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu. Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.Preporučam Vam da kujici jelovnik obogatite vitaminsko mineralnim dodatkom (npr."Vitapet" pasta) ili biotinskim preparatom (vitamin H) koji služi za regeneraciju dlake i kože. Uz biotin bilo bi poželjno prehranu obogatiti esencijalnim masnim kiselinama (EFA) poznatije kao Omega 6 i Omega 3 koje se preporučuju kod oštećenog dlačnog pokrova (faza linjanja, ispucala i suha dlaka, dlaka bez sjaja). Iščetkavajte svoju kujicu svakodnevno kako biste iščešljali odumrlu dlaku i potaknuli cirkulaciju, te obratite pozornost na eventualne promjene na koži. Ako se stanje ne stabilizira, odvedite kujicu na dermatološki pregled.Napomenula bih još i da nikako ne kupujete hranu u rinfuzi (rifužo, kako ste Vi naveli), budući da nikako ne možete znati koji je rok trajanja tako kupljene hrane, koliko je dugo originalna vreča bila otvorena, te jesu li uopće sačuvani hranjivi sastojci, a najvažnije od svega, uopće ne možete biti sigurni jeste li kupili željenu hranu. Stoga, radi zdravlja svoje kujice, uvijek kupujte originalno zapakirane proizvode, kojima je garantiran sastav i rok trajanja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo labradoricu od 12 mjeseci koja će ubrzo slikati kukove pa me zanima par stvari. Naime, dok je bilo još malo štene, kada bi se zatrčala u puni galop stražnje noge bi jako raširila pa je trčala kao zec. Mislili smo da će, kada malo naraste, početi trčati kao i svi psi, no evo, njoj je već 12. mjesec i još uvijek trči poput zeca. Ipak, kada trči lagani galop, trk je skroz zdrav i u redu. Mislim da nema displaziju jer su joj stražnje noge normalno građene i ne idu u x, premda ima mrvicu šire bokove. Molila bih vas da mi probate objasniti zbog čega tako trči? Hvala lijepo i srdačan pozdrav, JadrankaO: Displazija kukova je razvojna anomalija zgloba kuka koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum, a klinički se očituje smetnjama u hodu s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. To je bolest koja se najčešće javlja u pasa velikh pasmina (njemački ovčari, retriveri, labradori, rottweileri i dr.), a nasljednog je karaktera.Prema stupnju promjena određeni su i stupnjevi bolesti (1 - 4), odnosno po važećoj gradaciji od A2 - E2.Što se kliničkih znakova tiče, oni nisu uvijek u korelaciji sa stupnjem displazije. Na displaziju kukova mogu upučivati: loši kutevi stražnjih nogu (X stav), teže ustajanje nakon dužeg ležanja, izbjegavanje određenih aktivnosti kao i pokušaj rasterećenja ekstremiteta pri napornijem vježbanju ili trčanju. To se očituje različitim nepravilnostima u hodu i trku s nastojanjem da se izbjegnu savijanja i pružanja nogu. Jedan od opisanih načina takvog kretanja je i tzv. "zečji hod". Točna dijagnoza može se postaviti jedino na temelju rentgenološkog nalaza. Osim genetike, veliku ulogu u razvoju bolesti imat će način držanja i prehrana psa. Iz tog razloga Vam preporučam da psa hranite premium i superpremium programima prehrane namjenjene psima velikuh pasmina. Kao dodatak prehrani uvedite mu pripravke na bazi glukozamin- i hondroitin- sulfata jer su se pokazali kao iznimna potpora lokomotornom sustavu. Ove tvari regeneriraju hrskavice, tetive i ligamente, održavaju ih gipkim, te na taj način olakšavaju nesmetano kretanje, a posebno se preporučaju kod većih opterećenja zglobova. Glukozamin- i hondroitin sulfat, na žalost, neće spriječiti nastanak displazije kukova, ali će povečati kvalitetu života i obogatiti prehranu vrijednim prirodnim tvarima. U ponudi Pet Centra su "Caniviton" (Vetoquinol) i "GAG" (Canina).Pas bi trebao izbjegavati sve oblike napornog vježbanja koji opterećuje zglob kuka, a povećavati vježbe koje pomažu glutealnim mšićima da se solidno razviju. Najbolji oblik vježbanja je plivanje jer životinja ne opterćuje zglobove, a upotrebljava veliku grupu mišića. O displaziji kukova već su pisali moji kolege u više navrata, pa Vas pozivam da pročitate i njihove odgovore radi potpunije informacije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 3 mjeseca i 3 dana. Prije 2 dana išli smo na drugo cijepljenje (štenećak...) kod veterinara i rečeno mi je da se smije družiti sa drugim psima, ali da ga ne vodim u šetnje i van sljedećih 14 dana. Iskreno to mi je bio prvi glas da psi nakon cijepiva od štenećaka moraju čekati još naredna 2 tjedna kako bi mogli izaći van, pa me zanima da li je to stvarno istina i da li je potrebno toliko čekati. S obzirom da živim pokraj Maksimira, već mjesec dana išćekujem našu prvu šetnjicu i žao mi je što je stalno zatvoren u stanu. Cjepivo protiv bjesnoće i čip idemo obaviti 12.07.2007. Molim Vas da me savjetujete po pitanju izlaska iz stana. Unaprijed zahvaljujem, KristinaO: Vaš Vas je veterinar dobro savjetovao. Štence je potrebno cijepiti barem dva puta s razmakom od 3 - 4 tjedna, kako bi stekli dovoljan broj protutijela za zarazne bolesti protiv kojih je cijepljeno. Također je potrebno nakon drugog cjepiva pričekati 10 - 14 dana kako bi zaštitni titar protutijela bio dovoljno visok i zaštitio štene od zaraznih bolesti. U zdrave štenadi i zdravih pasa cjepivo potiče stvaranje specifičnih protutijela, a time i specifičnu zaštitu protiv infekcija štenečaka, zaraznog hepatitisa, parvoviroze, leptospiroze te - ovisno sa kojim je cjepivom pas cijepljen - i nekih drugih psećih zaraza.Poslušajte svog veterinara i strpite se još malo, jer su posljedice ovih zaraznih bolesti teške, a u nekim slučajevima mogu biti i fatalne. Kada konačno dođe dan da ćete moći sa svojim psićem u šetnju, nemojte zaboraviti aplicirati sredstvo protiv krpelja i buha, a redovito nakon svake šetnje u Maksimiru pregledajte štene kako se ipak ne bi dogodilo da ga ugrize zaraženi krpelj.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zbog čega dolazi do upale analnih vrećica kod psa? Da li je glavni uzrok hrana? Ako jest, što bi u ishrani trebalo izbjegavati? Hvala, Milica O: Analne vrećice su mirisne vrećice u mesoždera, smještene postranično od rektuma, tik kranijalno uz analni otvor. Nakon što pas defecira, kontrakcijom analnog mišića istisne iz analnih vrećica dvije kapi pune feromona i oblaže feces tim neugodnim mirisima. Općenito psi u svim tjelesnim sekretima i izlučevinama stvaraju mirise kojima prenose niz podataka. Psi se međusobno njuškaju kako bi otkrili obilje podataka prisutnih u slini, sekretima u ušima i analnim vrećicama, vaginalnom iscjetku, iscjetku iz penisa i iz žlijezdi oko anusa te na vrhu repa.Uz tvari za označavanje fecesa koje izlučuju analne vrećice, u perianalnim žlijezdama koje okružuju anus nastaju spolno vezani feromoni.Analne se vrećice pojačano pune kod tjeranja, ako pas ima buhe, prilikom hranjenja nekvalitetnom hranom, kod alergija, kod mekane stolice i proljeva, u proljeće i ljeto... Prehrana je jedan od faktora koji je bitan kod problema s analnim vrećicama, međutim kod večine pasa su problemi s analnim vrećicama vezani uz više faktora.Psu nije poželjno davati komercijalne hrane, već su poželjne kategorije hrane premium i superpremium. U slučaju da se radi o alergiji i proljevima preporuča se psima davati medicinska hrana. Što više treba izbjegavati pseće poslastice, osim onih koje su visokokvalitetne, i psu nikako ne davati ostatke sa stola.Neki psi tijekom cijelog života nemaju problema s analnim vrećicama, dok je kod drugih potrebno redovito pražnjenje u pravilnim vremenskim intervalima, kako ne bi uslijed rupture nastao apsces.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu Megi, staru 10 mj. i za koji dan spremamo se na prvo zajedničko ljetovanje. Molim Vas da mi kažete sve na što moramo obratiti pozornost kako bi ljetovanje bilo ugodno njoj i nama (naime čuli smo da je koža maltezera izrazito osjetljiva na sunce i dr.). Hvala unaprijed, Sanja O: Pri dolasku na odmor raspitajte se gdje se nalazi najbliža veterinarska ambulanta u kojoj možete potražiti pomoć za Vašeg ljubimca ako bude potrebna (nadam se da neće biti potrebna). Svakako preporučujem kupanje i plivanje ako pas to voli i želi, jer je odlična rekreacija. Ako je more prehladno pas može dobiti upalu crijeva (enteritis, colitis). Prilikom plivanja u moru, pas se u večini slučajeva naguta mora. Ako pas pije morsku vodu velika je vjerojatnost da će povratiti. Slane otopine se koriste u veterini upravo da bi se provociralo povraćanje. Smetnje će biti prolazne, ali ako povraćanje traje duže i ako je višestruko može dovesti do poremećaja u organizmu koji su posljedica gubitka minerala i tekućine. Psa nakon povraćanja nemojte odmah hraniti niti mu dati vode po volji, već mu ponudite male količine obične vode u razmacima od 15-tak minuta. Hranite ga uobičajenom hranom tako da dobiva više malih obroka. Neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Preporučila bih Vam da sa sobom na ljetovanje ponesete vreću dehidrirane medicinske hrane za gastrointestinalne poremećaje u slučaju proljeva (Hill's-i/d, Eukanuba-Puppy Intestinal ili Royal canin-Intestinal). Nakon kupanja u moru bilo bi dobro psa isprati običnom vodom jer morska voda isušuje dlaku i kožu. Plivanje je odlična rekreacija za pse i svakako budite strpljivi ako se pas boji mora, jer će jednom razvijen strah od vode ostaviti trajne posljedice. Nije potrebno psa prati šamponom jer će on dodatno skinuti zaštitni masni sloj s kože. Ako se psić bude kupao u moru, obavezno mu ručnikom iznutra očistite uši kako zbog zaostale vode ne bi došlo do upale srednjeg uha (otitis media acuta) ili vanjskog slušnog kanala (otitis externa).Nemojte sa psićem boraviti ili šetati po suncu kada je ono najjače (to niti Vama ne preporučam-od 11-17sati) jer može dobiti sunčanicu. Na put sa sobom obavezno ponesite pseće zdjelice za hranu i vodu, igračke, ležaj za spavanje, ručnik za psića, vodilicu i ogrilicu, pribor za njegu dlake (četka i češalj) te knjižicu o provedenim cijepljenjima. Želim Vama i Vašem psiću sretan put i ugodan odmor na moru!

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Lijep pozdrav i hvala za prijašnja odgovorena pitanja. Zanima me nešto u vezi superpremium i razvojem štenaca velikih pasmina (u ovom slučaju se radi o ženki labradora). Naime, ako je štencima velikih pasmina potrebno 15 mjeseci da odrastu, zašto je onda Eukanuba large breed puppy napravljena do 12 mjeseci, a Royal canin do 15 mjeseca? Svoju sam kujicu hranila Eukanubom do 12 mjeseca, pa smo prešli na adult (sada ima 13 mj.), ali na adult medicinsku hranu Royal canin mobility special, zbog problema s lokomotornim sustavom. Poslije medicinske bi prešla na Royal canin labrador retriver (s tim da bi joj u prehrani dodavala hondroprotektore), no nisam sigurna kako će to sve podnijeti njen razvoj.  Jesmo dobro napravili ili bi joj još dva mjeseca trebali davati hranu za juniore? Zabrinjava me njeno tjeranje. Njoj je sada 13 mjeseci, ali još uvijek nema nabreklu stidnicu niti krvarenja. Počela je privlačiti mužjake, oni skaču na nju, ali ona ne daje nikakav pristup parenju i štoviše, čak zna pokazati blagu agresiju prema nekima. Čitala sam već puno u ovoj rubrici o tjeranju i znam da su velike kujice kasno zrele, ali me muči zašto nema krvarenja. Da li je moguće da je kod nekih kuja to slabo izraženo ili bi ubrzo mogla očekivati pravo tjeranje? Uunaprijed hvala na uzetom vremenu za odgovor. LilyO: Štencima velikih pasmina potrebno je oko 15 mjeseci da odrastu. Dug i posebno delikatan rast (razvoj koštanog sustava) odvija se u dvije faze, a optimalna ishrana šteneta vrlo je bitna za normalan rast i razvoj te je preduvjet za snažnog i zdravog psa. Bitni čimbenici u pojedinoj fazi su energetske potrebe, zrelost probavnog sustava i razvoj zubala. Prva je faza intenzivnog rasta, a traje od odvikavanja od sisanja do kraja 5. mjeseca života. Koštani sustav se intenzivno razvija, štene dobiva u prosjeku 130 g dnevno. Do 5. mjeseca života dosegne 50% težine odraslog psa. Tijekom ove faze probavni sustav šteneta je osjetljiv i još uvijek ne radi punim kapacitetom. Od 5. do 15. mjeseca života progresivno se konsolidiraju probavne funkcije. Dobivanje na težini se nastavlja, ali sporijim tempom. Razvija se mišićna masa i konsolidiraju se koštane strukture šteneta. U 5. mjesecu života izgradnja koštanih struktura i zglobova je skoro gotova, ali razvoj šteneta je daleko od završetka. Od 5. mjeseca ulazi u fazu izgradnje mišićne mase i još uvijek ima velike energetske potrebe. Unos energije treba biti strogo kontroliran kako bi se spriječilo prekomjerno dobivanje na težini. Prekomjerna težina može za posljedicu imati deformaciju koštanog sustava. Eukanuba hrana za štence velikih pasmina također je namijenjena ishrani štenaca starijih od godinu dana, a u ovisnosti o težini psa kao odraslog. Naime, na samoj deklaraciji hrane stoji kako bi se psi trebali hraniti do 12 mjeseci ako kao odrasli teže od 25 do 40 kg, a do 24 mjeseca ako kao odrasli teže više od 40kg. Kako je to relativno dug vremenski period ipak se prema pasmini i veličini psa preporučuje trajanje hranjenja hranom za štence. S obzirom na izbor hrane koju dajete kujici mišljenja sam kako ste izabrali vrlo dobru varijantu hranjenja šteneta velike pasmine te da će se razviti u zdravog psa bez problema sustava za kretanje. Vodite jedino računa da preporučenu dnevnu dozu Royal Canin Mobility special hrane prilagodite potrebama Vašeg psa u razvoju.Kuje velikih pasmina pasa su kasno zrele, što znači da prvo tjeranje nastupa kasnije nego kod malih pasmina pasa. Prvo se tjeranje javlja u prosjeku u dobi od 6 - 15 mjeseci. Opće zdravstveno stanje, pravilna ishrana, pretežni boravak u kući/stanu ili izvan nje, okolina (druženje sa psima iz okoline, pri čemu može doći do sinhronizacije tjeranja više kuja u skupini koje se intenzivnije druže ili žive zajedno, npr. u uzgajivačnici) - sve to utječe na točnu dob prvog tjeranja. Prema opisanom ponašanju Vaše kujice ona se vjerojatno tjera. Kako kuje biraju svoje partnere sasvim je normalna pojava da ih privlači, ali ne dozvoljava parenje (odbija mužjake), a naročito kad još nije ovulirala. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja (crvenog iscjetka) ili prvih znakova tjeranja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14. dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5-og dana i 25-og dana spolnog ciklusa. No, treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test. Takav tip testiranja možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za porodiljstvo domaćih životinja. Dijagnozu i prognozu stanja nije moguće postaviti bez kompletnog pregleda. Ukoliko bi se pregledom utvrdile nepravilnosti spolnog ciklusa, one se vrlo uspješno liječe medikamentima ili kirurškim zahvatom

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene velikog švicarskog planinskog psa, 6 mjeseci, jedna od vrlo rijetkih pasmina kod nas. Svi ga poistovjećuju s Bernskim ali, osim boje, sasvim su različiti. Ujutro je dobio svoj uobičajeni doručak: brikete BIOMILL s jogurtom jer tako najviše voli i odmah zatim sve povratio. Nakon toga postao je bezvoljan, ne pokazujući bol u želucu i opet povraćao i to komad gumene šlape! Išli smo odmah veterinaru, dijagnoza je bila da mu je još nešto zapelo u crijevima ili želucu. Veterinar mu je dao kontrast. Cijeli taj dan nije htio jesti ni piti, samo je pokušavao povraćati. Sutradan se stanje nije popravilo i odmah ujutro smo išli opet kod veterinara. Napravili smo RTG snimku i na dijelu suženja tankog crijeva jasno se vidi kontrast nekog stranog tijela. Dobio je infuziju (elektrolite i vitamine). Veterinar ga nije htio odmah operirati, jer postoji mogućnost da on to sam ipak uspije probaviti. Međutim danas je subota i zanima me kolika je i kakve su opasnosti da mi još dan dva počekamo i vidimo ishod njegove probave?? Ako se stanje ne popravi, veterinar nas je uputio na ultrazvuk, gastroskopiju mislim u Ljubljanu na veterinarski fakultet: klinika za kirurgiju. Mislite da je bolje počekati ili odmah krenuti? Jer on neće da jede, što je normalno, pa se bojim da stolice neće ni biti!! Najčudnije je da on uopće ne pokazuje nikakvu bol...bezvoljan je, ne jede niti pije i samo bi spavao! Unaprijed Hvala na Vašem odgovoru, Dario O: Opstrukcijski ileus ili ileus opstructionis je dosta česta pojava kod pasa, naročito štenaca. Strano tijelo zaostaje kaudalno u jejunumu ili na prijelazu iz jejunuma u ileum (mali promjer crijeva). Simptomi ovise o vrsti stranog tijela (npr. loptica stvara potpuni začep, pivski čep nepotpuni ileus, dok tekuči sadržaj prolazi). Životinja povraća, prestaje defecirati i gubi apetit. Palpacijom abdomena se može uočiti bolnost. Definitivna se dijagnoza radi kontrastom. Liječenje može biti konzervativno ili operativno, a odluka o liječenju ovisi o općem stanju pacijenta, te vrsti, veličini i obliku stranog tijela. Laparotomija se izvodi u srednjoj trećini bijele linije u općoj ili epiduralnoj anesteziji (u slučaju lošeg općeg stanja). Eventrira se dio crijeva sa stranim tijelom te se radi procjena oštećenja crijeva - ako je crijevo nepromijenjeno radi se enterotomija i vadi se strano tijelo, a ako se radi o nekrozi (crveno-plava boja crijeva, nema peristaltike i pulzacije arterija) tada se radi resekcija, pa anastomoza. Postoperativna njega je 24-satni post, a sljedeći dan tekuća hrana (Hill's Prescription diet a/d konzerve za oporavak). Poseban su problem linearna strana tijela kada dio zaostane u želucu, a dio ode u crijevo jer se tada crijevo nabire na njih pa može doći do perforacije. Moj Vam je savjet da sa nalazima što prije odvedete psa na Veterinarski fakultet u Zagrebu, na Kliniku za kirurgiju. Njihovo je radno vrijeme od 9-11 i od 16-18 sati, a telefonski broj Veterinarskog fakulteta je 23-90-111.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 4,5 g. starog mopsa. Pas mi nakon svakog cjepiva protiv bjesnoće ili protiv stenećaka cijeli natekne, oči mu se zatvore, veterinari kažu da je to anafilaktički šok na cjepivo te da ga više ne cijepim. Također kažu da se nisu nikada susreli s tim da pas na takav način reagira na cjepivo. Što vi mislite o tome te što mi je raditi s obzirom da je zakonom propisano obvezatno cijepljenje pasa, a ja svog ne mogu cijepiti jer može umrijeti! Nevezano za cijepljenje, proteklih par dana primijetila sam da na glavi ima krastice, te pomislila da je to od češanja, a danas ujutro sam se uplašila jer sam vidjela da mu je to područje na glavi ljepljivo, crveno. Mislila sam da je samo kraste oderao te da će mu to zarasti, ali evo do navečer mu nije zaraslo. Zanima me da li je to opasno, što je to? Sutra jurim kod veterinara, ali me zanima i vaše mišljenje. Inaće, oduvijek ga hranim Hill's-ovim mini adultom. Hvala, SanjaO: Kao i u ljudi, tako i u pasa i mačaka, postoje slučajevi reakcija na vakcinu. Ako se ipak naprave usporedbe, zaključuje se da je ipak veći rizik ne cijepiti psa, nego što postoji mogućnost reakcije na vakcinu.Reakcije na vakcinu, mogu biti lokalne i sistemske. Od lokalnih reakcija, na mjestu aplikacije, najčešće se pojavljuje crvenilo, otok, bolnost, pa i krastice i apscesi. Krastice se često pojavljuju i na drugim djelovima tijela, koji su udaljeniji od mjesta aplikacije vakcine. Od sistemskih reakcija, često dolazi do anafilaktičke reakcije, koja uključuje probleme s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom, a ako se pravovremeno ne reagira, ubrzo dolazi do stanja šoka i smrti. Ovakve rakcije nastaju ubrzo nakon aplikacije vakcine, već u nekoliko minuta, pa se stoga obavezno savjetuje da vlasnik, nakon vakcinacije, ostane sa životinjom u ambulanti još najmanje pola sata. Rjeđe ovakve reakcije nastupaju kasnije, unutar 24 sata. Prema američkim znanstvenim studijama, anafilaktički šok se javlja svega jednom na 15 000 vakcinacija. Anafilktički šok ponekad se može manifestirati atipičnim znakovima ovog stanja, npr. simptomima od strane probavnog sustava, kao što su proljev i povraćanje. Ipak češći su simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom, intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima.Anafilaktički šok najčešće nastaje kod vakcinacija vakcinama koje sadrže inaktiviranog, odnosno mrtvog uzročnika bolesti, odnosno najčešće kod vakcina protiv bjesnoće, leptospiroze i corona virusa. Takve vakcine sadrže relativno velike količine virusa ili bakterija u dozi, te adjuvanse, koji potiču imunološki odgovor u životinja. Upravo ove karakteristike vakcine dovode do anafilaktičkih reakcija. Kod vakcine protiv bjesnoće pas zapravo reagira na uljni nosač u vakcini. Kao što znate, zakonom je propisano obavezno cijepljenje pasa svake godine u periodu od 1.1. - 31.3. za tekuću godinu i to vakcinom koja je propisana zakonom. Što se tiče vakcinacije protiv zaraznih psećih bolesti, ona zakonom nije obavezna, ali se naravno preporuča, no u ovom slučaju imate mogućnost izbora jer postoje različite vakcine, od različitih proizvođača.Kod pasa sklonih kožnim alergijama i sl., češće se javljaju reakcije na cijepivo i to najčešće u sezoni alergija. Kod nekih vakcina protiv virusnih zaraznih bolesti mogu se javiti simptomi od strane živčanog sustava, što se često manifestira encephalitisom. Vakcine protiv psećeg adenovirusa tipa 1 često dovode do uveitisa, poznatijeg pod nazivom blue eye.Ako je Vaš pas nedavno cijepljen, vrlo je velika vjerojatnost da su problemi koji su nastali na koži posljedica vakcinacije. Ovakve promjene mogu biti posljedica i pada imunološkog sustava, kožnih infekcija, problema s analnim vrećicama, reakcije na hranu. Svakako psa odvedite veterinaru kako bi se utvrdio uzrok nastalim promjenama, te se započelo s adekvatnom terapijom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pišem Vam u nadi da ćete mi približno objasniti o kakvom se problemu radi, budući da do sada nisam dobila konkretan odgovor. Radi se o labradorici staroj 13 mjeseci. Zadnjih 10-ak dana joj se pojavio smeđi sekret u jednom uhu neugodnog mirisa. Iz dana u dan količina tog sekreta se povećavala. Po uputi veterinara počeli smo koristiti otol-ha kapi za uši, no stanje je ostalo isto. Prije tri dana su se pojavile male krastice na vrhu glave i nedugo nakon toga još par cijelom dužinom leđa. Također sam primjetila da je na jednom mjestu izgubila dlaku, a u zadnjih dan/dva su se pojavila još dva takva manja mjesta. Inače u zadnje vrijeme se pojačano češala, šapama dirala njušku i grickala šape. Pri jednom od posjeta veterinaru su mi rekli da postoji mogućnost da je u osnovi alegrija (u ovom slučaju alergija na hranu). Molim Vas možete li mi objasniti koji su sve mogući uzroci s obzirom na opisanu problematiku i koje bih lijekove mogla koristiti kad je u pitanju upala uha i gubitak dlake (naravno prema navedenim simptomima). U iščekivanju Vašeg odgovoara unaprijed hvala. Puno pozdrava, IvanaO: Upala uha najčešće zahvaća srednje uho, pa govorimo o otitis media acuta ili vanjski dio slušnog kanala, odnosno otitis externa. Rijeđe dolazi do upale unutarnjeg uha, po život opasnog stanja. Otitis media acuta je akutni upalni proces srednjega uha i pridruženih prostora kao što su Eustahijeva tuba, aditus i mastoidne celule, a karakterizira ga prisutnost sekreta u srednjem uhu i simptomi poput uhobolje, sekrecije uha i povišene temperature. Otitis media acuta se razvija u sklopu akutne upale gornjih dišnih puteva, najčešće tako da se mikroorganizmi iz nosa i ždrijela prošire kroz Eustahijevu tubu, dakle cijev koja spaja srednje uho s nosnim ždrijelom, u srednje uho i izazovu upalu. Tako je upala srednjega uha uglavnom dio kliničke slike u kojoj postoji i upala sluznice nosa (rinitis) i sluznice ždrijela (faringitis), zajedno s upalom limfnog tkiva koje se nalazi u ždrijelu (tonzilitis). Ovakve upale mogu biti bakterijske ili virusne etiologije. Klinička slika ovisi o virulenciji bakterija, otpornosti organizma i propagaciji (širenju) infekcije. Bolest se razvija u nekoliko faza koje se ogledaju u otoskopskom nalazu. Prva je faza hiperemije koja traje 1 do 2 dana, bubnjić je zacrvenjen, ali uredne plastike.Druga je faza eksudacije koja traje 2 do 3 dana. U srednjem se uhu nakuplja sluzavognojni sekret, bubnjić je ispupčen i otečen, otežano prepoznatljive plastike. Treća je faza supuracije, kad bubnjić spontano perforira, postoji sukrvava, sluzavognojna sekrecija iz uha. Komplikacije upale srednjega uha su životno opasne, a čak i danas pored antibiotika i razvijenih mikrokirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina srednjega uha i mozga. Komplikacije su labyrintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboze venskih sinusa, moždani apscesi. U ovo doba godine najčešći problem su travke u obliku strelice koje vrlo rado uđu u uho. Najčešće će se zavući u uho psima srednje veličine koji imaju spuštene uške. Simptomi stranog tijela u uhu vrlo su prepoznatljivi. Pas neprestano trese glavom te je naginje na onu stranu u koju je ušla travka. Neki psi trljaju glavu o pod. Vanjski ušni kanal kod psa vrlo je dubok, pa strano tijelo iz uha može izvaditi samo veterinar. Trave koje su kratko u uhu lako se izvade, a sam zahvat kratko traje.Ponekad se u jednom uhu nađe i više travki, a uvijek treba pregledati i prividno zdravo uho. Upala uha nije nikada bezazlena. Na svaku pojavu crvenila uške, otresanja glavom, neobičnog mirisa iz uha treba reagirati odmah. Razvije li se upala do te mjere da iz uha počne cijediti, liječenje će biti mnogo dugotrajnije i manje uspješno. Upala uha je izuzetno bolno stanje, kako kod ljudi tako i kod pasa i mačaka. Uzroci upale uha vrlo su raznoliki: strano tijelo u uhu, bakterijska ili gljivična infekcija, alergije, parazitarne infekcije i neke sistemske bolesti. Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. U nekim slučajevima kapi treba stavljati i pet puta na dan, a u međuvremenu ispirati uho. Bolesno uho treba redovito kontrolirati kod veterinara, ponekad i svakodnevno.Pasmine koje imaju prekopljene uške, u kojima je slaba prozračnost i ventilacija, što predstavlja idealan medij za razvoj organizama i čestih upala. Ovakve upale najčešće su povezane s problemima analnih vrećica, uz što se često javlja i promjene na koži, te alergijske reakcije, koje se često očituju pojavom krastica na koži i grickanjem šapica. Svakako bi trebalo prvo riješiti problem s analnim vrećicama, uzeti bris uha, kako bi se na temelju mikrobiološkog, mikološkog i parazitološkog nalaza odredila ciljana terapija. U većini slučajeva terapija "na pamet" ne daje zadovoljavajuće rezultate. Preosjetljivost na hranu je općenito izraz za nepoželjne reakcije na hranu, a usko su povezane s problemima analnih vrećica. Dva su osnovna oblika preosjetljivosti:1) alergija na hranu, koja se javlja kada tijelo stvara imunološku reakciju na pojedini sastojak iz hrane (alergen)2) netolerancija na hranu, kada preosjetljivost ima drugi uzrok. Simptomi ove prosjetljivosti su probavni problemi ili iritacija kože. Mehanizam djelovanja preosjetljivosti na hranu je vrlo složen, a u slučaju alergije alergen je gotovo uvijek bjelančevina. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno. Jedino rješenje je uklanjanje takvog alergena iz prehrane. Preosjetljivost na hranu puno je češća kod mladih jedinki, a isto tako je u toj dobi jača razina alergijske reakcije.Na žalost, na osnovu napisanoga, a bez kliničkog pregleda, bilo bi nestručno s moje strane da Vam govorim koje lijekove možete koristiti. Jedino na temelju pregleda otoskopom, te uzimanjem brisa za mikrobiološku pretragu i parazitološku pretragu, te po potrebi drugih dijagnostičkih metoda, možemo govoriti o eventualnoj terapiji. Ono što Vam mogu savjetovati da psa ponovo odvedete kod veterinara, kako bi se učinile adekvatne pretrage, te se započelo s adekvatnom terapijom. Uši možete ispirati sredstvima kao što su Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Vetoqinolov Otifree, te Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zbog upale ušiju i čestog češanja mom 12 godina starom mješancu pojavio se hematom ušne školjke. Veterinar mi je preporučio da mu prvo punkcijom pokuša sanirati hematom, a ukoliko to ne uspije da je neophodna intervencija pod totalnom anestezijom. S obzirom da mi je pas star imam užasan strah od anestezije, pa me zanima da li je neophodno da se hematom odstrani, tj. kakve bi bile posljedice ako se taj hematom ne bi uklonio. Također me zanima kolike su šanse da punkcijom riješim problem i može li se punkcija više puta ponavljati? Unaprijed zahvalna, JelenaO: Hematom uške predstavlja nakupljanje krvi ili seruma između ušne hrskavice i kože a posljedica je pucanja krvnih žila te istjecanja krvi u tkivo. Hematom uške čest je u pasa dugih ušiju koje vise, i to u starijoj dobi, a moguć je i u mačaka. Uzroci su traumatske ozljede ili stalno silovito tresenje glavom kao posljedica iritacije (kronična upala uha uzrokovana parazitima ili bakterijama) ili boli (strano tijelo u vanjskom slušnom kanalu). U akutnim slučajevima uške su temperirane, osjetljive, otečene, fluktuirajuće konzistencije s jedne ili obiju strana uške. U poodmaklim slučajevima uške su manje bolne i temperirane, s duljinom trajanja procesa hematom je sve veći, pa nerijetko prekrije i cijelu unutrašnju površinu uške. Liječenje se jedino uspješno provodi kirurškom drenažom (punkcijom ili incizijom) krvi ili seruma, uz zaštitu od infekcije (antibiotik parenteralno) te postavljanje kompresivnog povoja u općoj anesteziji. Tada je moguće i prošivanje uške tako da se smanji potencijalni prostor za nastanak hematoma. Usporedo s tim treba provoditi liječenje kako bi se uklonio primarni uzrok (liječenje upale vanjskog uha). Nakon zahvata važno je spriječiti češanje kako ne bi došlo do otvaranja rane (zaštitni ovratnik). U zapuštenih slučajeva dolazi do deformacije uške a s tim i posljedično gubljenje funkcije navedenog organa. Liječenje samo punktiranjem hematoma vrlo rijetko dovodi do potpunog rješavanja problema te predstavlja stres za životinju.Kako se u Vašem slučaju radi o psu starije dobi kod kojeg je najveći rizik za operaciju sama narkoza, savjetujem Vam da prethodno napravite kompletne pretrage (krvna slika, RTG, EKG,...) zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca. Na temelju dobivenih nalaza veterinar će razmotriti prognozu problema te Vam preporučiti najbolji način izliječenja navedenog stanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas za Vaše mišljene o ponašanju psa. Nedavno smo na ulici pronašli rotweilericu. Bila je u dosta lošem stanju i očito je dugo lutala. Bez problema joj je moj suprug pristupio te je sama ušla u auto. Kad smo je doveli do nas ostala sam sama s njom, ona je samo ležala i gledala me, a ja sam joj se bojala prići. Kad sam lupila rukom po svom bedru i rekla dođi, ona se odmah digla prišla meni i legla mi na noge, a ja sam ju gladila. Odveli smo je veterinaru na pregled, a on je ustanovio bez nekog posebnog pregleda da je pas zdrav, ali nije mlad. Također pas nije imao ni čip niti markicu. Kroz slijedećih nekoliko dana smo je privolili i odlučili zadržati. Pas je izrazito dobar i poslušan, lijepo odgojen i miran. Kad su nam nepoznati ulazili u dvorište, normalno je reagirala i odmah se dala maziti. Imam sina 7 g i bez brige sam ih ostavljala same na dvorištu. Jednom je mali nešto zavikao na baku i podigao ruku na nju, a pas je samo lagano bez ugriza sa otvorenom njuškom maknuo njegovu ruku. Nakon tih nekoliko dana počela je i lajati na prolaznike pa smo ustanovili da je dvorište prihvatila kao dom pa ga čuva. Jako je vezana za mene i stalno hoda za mnom i prati me pogledom, dok sjedim u uredu i radim ona leži iza mene. Međutim, neki dan došao je inkasator za očitanje plina i ja sam ga kao i druge ljude odmah pustila u dvorište bez da sam je pridržala. Odmah ga je čudno gledala i kad je izlazio van ona je dosta mirno prišla njemu, ali ga je snažno za bedro. Nakon tog ugriza samo se povukla bez ikakvog divljanja kao da ništa nije bilo. Pas se i dalje jednako ponaša kao i prije osim što sam ja izgubila povjerenje. Nakon što smo riješili sve potrebno: isprike, cijepljenje protiv tetanusa...prošlo je nekoliko dana i imali smo goste. Ona na nikoga nije reagirala i kao da nije obraćala pažnju, ali je u jednom trenutku prišla ženi i na isti način ugrizla je za bedro, a poslije kao da ništa nije bilo. Moj suprug kaze da mi je žena došla iza leđa i da me je pas branio. Međutim moje je povjerenje u psa potpuno poljuljano i ne znam šta od njega mogu očekivati. Da li ga moram držati dalje od nepoznatih ljudi i zašto pas reagira samo na neke. Mi smo već imali muškog rotweilera, on nije nikoga ugrizao, ali se postavljao na nepoznate lajanjem pa ga nikad nismo nepoznatima ni puštali. Zanima me Vaše mišljenje. Također molim Vas da mi i odgovorite što se radi u slučaju kad se ne zna da li je pas cijepljen? S obzirom da su ljudi morali nakon ugriza ići kod liječnika, liječnik je normalno pitao da li je pas cijepljen. Ako sada prijavimo psa kao našeg da li će ga cijepiti bez obzira na to da možda već je cijepljen? Unaprijed Hvala, LidijaO: Većina odraslih udomljenih pasa već ima usvojena neka "kućna" pravila ponašanja. Imajte na umu da je potrebno izvjesno vrijeme za Vas i Vašeg ljubimca da naučite međusobne signale i rutinu. Stoga, prvih nekoliko tjedana nakon dolaska u novi dom trebate pretpostaviti da nema odgoja i početi od početka. Agresivno ponašanje je u pasa prirodno i normalno ponašanje, ali ljudima neprihvatljivo. Režanje, pokazivanje zubiju i griženje su sve agresivna ponašanja, ali agresija u pasa uključuje i svako ponašanje koje znači zastrašivanje ili nanošenje boli osobi ili drugoj životinji. Iako su ove poruke među brojnim načinima komunikacije pasa općenito su neprihvatljivi ljudima. Zbog toga što ljudi i psi imaju različite sisteme komunikacije, između ove dvije vrste može se javiti nerazumijevanje. Sa stajališta psa uvijek postoji razlog za agresiju. Osoba može imati prijateljsku namjeru, ali pas takvo ponašanje može doživjeti kao prijeteće ili zastrašujuće. Ponašanje koje ste opisali kod Vaše ljubimice većinom se opisuje kao zaštitna agresija (podvrsta teritorijalne agresije), a obično se odnosi na agresiju usmjerenu prema ljudima ili životinjama koje doživljava kao prijetnju njegovoj obitelji ili "čoporu". Ovo ponašanje potiče od želje za zaštitom nečega što je vrijedno psu, a može biti usmjereno ka ljudima ili drugim životinjama. Psi štite ljude ili mjesta bez obzira da li stvarna opasnost uistinu postoji. Njihov odgovor nije primjeren i potencijalno je opasan. Zaštitna ili teritorijalna agresija može biti usmjerena na strance (npr. poštar i sl.) ili na nekog tko nije osobito poznat psu (npr. prijatelj i sl.). No može se dogoditi i da neprimjereno štiti jednog ukućana od drugog. Psi su instinktivno teritorijalni, ali obično štite svoj prostor označavanjem urinom ili stavom radije nego prijetnjama i grubostima. Psi koji reže, laju ili jurnu bez prethodnog stava i čekanja, iskazuju teritorijalnu ili zaštitnu agresiju.Za uspješnu kontrolu zaštitne ili teritorijalne agresije važno je točno procijeniti određene situacije koje pogoduju takvom ponašanju. Stoga, takve situacije treba izbjegavati, a psa držati u zatvorenom prostoru ili boksu kad dolazi netko od nepoznatih osoba. U slučaju da primijetite kako reži ili laje isključite je iz takve situacije dok se ne smiri i dobro odgovori na naredbe "sjedni" i "ostani". Micanje psa od njemu atraktivne situacije i kontroliranje njegove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogla shvatiti kao prijetnju. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo koker španijela starog osam godina. Prije otprilike tri tjedna su počeli problemi s njim. Prvo sam primjetila da svako povrati samu žutu tekućinu, a nakon toga se pojavio i proljev koji traje do danas. Prošli tjedan smo konačno otišli veterinaru koji mu je izvadio krv i ustanovio da se radi o gastritisu. Prepisao mu je ranital 75 mg i dijetnu prehranu. Što se tiče povraćanja ono se umirilo, no proljev još traje. Stolica je gotovo crna što me i najviše brine. Danas mi je suprug rekao da mu se čini da i teško mokri. Više nisam sigurna što bi mu mogla dati te Vas molim da mi pomognete. Hvala, DubravkaO: U ljekarnama Pet centra možete nabaviti medicinsku hranu za probavne smetnje od nekoliko različitih proizvođača u konzerviranom i dehidriranom obliku. To su: Royal canin-Intestinal, Hill's Prescription diet-i/d i Eukanuba-Intestinal. Takva je hrana za pse indicirana kod gastrointestinalnih poremećaja (gastritis, enteritis, kolitis, oporavak od gastrointestinalnih bolesti, malabsorpcija, velika količina bakterija, limfagiektazije), kod insuficijencije egzokrinog pankreasa, akutnog pankreatitisa bez hiperlipidemije, kod nadutosti (dilatacija i volvulus želuca) te kod štenadi u rastu uključujući prerano odbijanje. Cilj intestinal hrana je osigurati visoko probavljivu hranu tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će hraniti kolonocite i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Nutritivne osobine tih hrana su da su bjelančevine visoko probavljive, snižena je razina masti što ograničava povraćanje smirujući mukozu, te pomaže pražnjenje želuca, a također su visoko probavljive. Ugljikohidrati su visoko probavljivi, povećana je razina topivih vlakana i elektrolita i dodani su vitamini B-kompleksa, koji zajedno s elektrolitima zamjenjuju povišene gubitke zbog povraćanja i proljeva, te je dodana vrhunska antioksidantska formula koja smanjuje oksidativno oštećenje stanica povezanog s gastroenteritisom. Medicinsku hranu za probleme s probavnim sustavom je potrebno davati češće, u manjim obrocima 3 - 6 puta dnevno.Hill's Prescription Diet Canine i/d, Intestinal od Royal canina i Intestinal od Eukanube pružaju sve potrebne hranjive tvari odraslom psu i u većini slučajeva dohranjivanje je kontraindicirano. Individualne potrebe mogu varirati ovisno o pasmini, okolini, godišnjem dobu, aktivnosti, temperamentu i stresnim faktorima uključujući bolesti. Preporučujem Vam da kokera barem dva tjedna hranite hranom za probleme s probavom, kako bi se uspio u potpunosti oporaviti, a onda možete pokušati lagano umješavati hranu koju i inače dajete svom psu. Međutim, ako će pas imati problema kada ga vratite na njegovu uobičajenu prehranu, onda ćete mu hranu za probleme s probavnim sustavom morati davati cijeli život.Što se otežanog mokrenja tiče, uzroci mogu biti različiti: bolesti bubrega, upala mokraćnog mjehura, mokraćni kamenci, piroplazmoza, bolesti prostate. Svakako ponovno otiđite svom veterinaru, jer problemi s mokrenjem kod psa starog 8 godina nisu za zanemariti i potrebno je napraviti dodatne pretrage kako bi se mogla postaviti dijagnoza.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 7,5 g. staru kujicu, belgijski vučjak po imenu Patty i živimo u Amsterdamu. Prije desetak dana vidim na njoj da je postala bezvoljna, slabo jede, pije puno vode, slabo se kreće. To je bio jedan od razloga da odem kod veterinara u Amsterdamu. Nakon analize mokrače i krvi ustanovljeno je povećanje bijelih krvnih zrnaca i još je nešto povećano što je ukazivalo na upalu. Doktor mi je preporučio 3 nedjelje Synolox 500 po jednu i pol tabletu dnevno. Nakon 10 dana pas nije bolje i brinem se jer u subotu čak nije mogla ni skočiti na krevet. Žalosno za vidjeti a i boli kada ti je najbolji drug tako bolestan. Zadnja 2 dana pije mnogo vode i stalno liže pišu. Paty nije sterilizirana. Što mi preporučujete? Razmišljam o sterilizaciji ili otklanjanju maternice i jajovoda. Pošto idem na odmor u Poreč, možete li mi reči koliko traje oporavak poslije operacije?Zahvalan do neba, Djani i Patty O: Kako opisani simptomi kod Vaše kujice mogu biti sasvim banalni (promjena načina prehrane, povišena temperatura okoliša, pojačana tjelesna aktivnost ili uzbuđenje), mogu ukazivati i na vrlo ozbiljna oboljenja. Među njima su šećerna bolest i upala maternice (pyometra) (a naročito zbog simptoma pojačanog žeđanja). Kako Vaša kujica nije sterilizirana, a nalazom krvi je utvrđeno da se radi o upali, postoji vjerojatnost da se radi o hormonalnom poremećaju koji za posljedicu ima razvoj piometre. Riječ je o upalnoj bolesti maternice koja može biti otvorenog ili zatvorenog oblika. Kod otvorene piometre se iz rodnice cijedi gust ili rijedak, sitno krpičast gnoj. Boja varira od svjetlo smeđe do tamne i krvave. U slučaju zatvorene piometre sadržaj se nakuplja u maternici, javljaju se povraćanje, odbijanje hrane, pojačana žeđ, te pojačano izlučivanje mokrače i bolnost u kostima i mišićju. Zatvorena piometra može priječi u otvoreni oblik. Otvoreni oblik manje je toksičan od zatvorenog, te je i prognoza povoljnija. Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka, kliničke pretrage, laboratorijskim pretragama krvi te ultrazvučnom ili RTG pretragom. Liječenje se najuspješnije provodi kirurškim zahvatom, odstranjivanjem maternice. U slučajevima kada kirurški zahvat nije moguće izvesti (starija životna dob, kronične bolesti, loše opće stanje itd.), mogu se provesti i medikamentozne vrste terapije. To mogu biti hormonske i antibiotske kombinacije, a izbor metode svakako treba prepustiti veterinaru specijalisti. Prognoza je uvijek bolja u jedinki kod kojih se terapiji pristupilo u optimalno vrijeme. S obzirom da niste primijetili poboljšanje zdravstvenog stanja nakon poduzete terapije, svakako Vam preporučujem posjet veterinaru. Osim toga, posjet veterinaru neophodan je jer se spremate na put i razmišljate o sterilizaciji. Općenito, kujicu je prije zahvata potrebno pregledati, izvršiti laboratorijske i druge pretrage koje će biti objektivan pokazatelj statusa životinje, te se prije i nakon operacije točno držati uputstava Vašeg veterinara. Nakon zahvata, operacije zbog koje se otvara trbušna šupljina i vidljiva je postoperativna rana dužine oko 10-tak cm, kujica je mamurna slijedećih 24 sata. Nikako je nemojte hraniti na silu, osigurajte joj lako dostupnu vodu i ležaj u nekom mirnijem i toplom kutu stana. Bolovi nakon zahvata su najčešće vrlo slabi, ali u dogovoru s Vašim veterinarom možete joj dati i analgetik za pse. Kako biste izbjegli lizanje šavova, bilo bi dobro da pripremite plastični ovratnik koji je formiran upravo za pse s ciljem zaštite rana. Kako bi joj pomogli da se što prije oporavi, preporučila bih Vam posebnu medicinsku hranu za brži oporavak: - Hills a/d konzerva - potpuna hrana za pse i mačke s traumom, apscesom, postoperativno, opekline, vrućica, alimentarne bolesti- Royal Canin Convalescence konzervirana hrana - kompletna dijeta namijenjena prehrani pasa u oporavku. Podmiruje energetske potrebe i sadrži visoku koncentraciju lako probavljivih esencijalnih hranjivih tvari- Vetoquinol Calo-Pet pasta - visokokalorijska vitaminsko-mineralna pasta za pse i mačke- Agrifa Immunoboost pasta - primjenjuje se u svrhu dobivanja dodatne pojačane energije i potpore imunitetu. Pasta je za peroralnu primjenu kod novorođenih, avitalnih mladih i pothranjenih životinja, rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne inficira, da je kujica ne otvori grickanjem i lizanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Prvih sedam dana svakako biste joj trebali omogučiti mir i tišinu, a oporavak završava u pravilu s 10-tim danom, kada se skidaju šavovi rane.