Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Bili smo kod veterinara gdje nam je dijagnoza za malog Yorkshir terriera gljivično oboljenje (psić je star godinu i pol dana). Prije 5 dana na desnom boku smo primjetili da je izgubila dlaku u obliku kovanice. Dobili smo tekućinu za čišćenje i Ecalin sprej. Zadnja 4 tjedna slabo jede, koristimo hranu Royal Canin. Problem koji me muči je to da je moja kći imala gljivice prije mjesec dana, dermatolog je rekao da je to gljivica koja se dobije od prašine sa odjeće (zovu je bolest iz ormara) koje je vjerojatno pokupila u trgovini dok je isprobavala odjeću. Veterinarka nam je rekla da je gljivično oboljenje kod pasa jako opasno i da se može proširiti. Ona ne češka to mjesto i ne liže, ali mi smo u velikom strahu. Moram priznati da pas spava s kćerkom i jako joj je privržen, bojim se opasnosti da ona ne bi pokupila oboljenje od njega. Molim Vas par savjeta kako da se ponašamo u ovoj situaciji i što poduzeti da se spriječi širenje gljivice. Ovo nam je prvi ljubimac, jako ga volimo. Unaprijed zahvaljujem! ŽeljkaO: Dermatomikoze ili dermatofitoze (gljivične bolesti) su infekcije keratiniziranih tkiva - dlake (stratuma corneuma), kože, perja, pandži, noktiju i kose (ljudi). Uzrokuju ih gljivice iz rodova Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton.Spadaju u zoonoze (bolesti zajedničke ljudima i životinjama).S obzirom na rezervoar infekcije dijele se na:1. geofilne (obitavaju u tlu kao saprofiti, a životinja se zarazi raskopavanjem tla) 2. antropofilne (žive kao komenzali na koži ljudi i rijetko su patogene za životinje) 3. zoofilne (domaćin je životinja, a mogu preći na druge životinje ili na ljude)Bolest se prenosi direktnim kontaktom s oboljelom životinjom ili kliconošom, ili indirektno, preko kontaminiranog pribora za njegu (četke, češljevi...), zajedničkih ležajeva, prostirki, kućnog namještaja (ukoliko se radi o psu ili mački koji borave u kući/stanu i spavaju na kaučevima ili foteljama )...Gljivice najčešće napadaju keratinizirana tkiva - stratum corneum (orožnjali sloj) kože i mladu dlaku koja raste. Hife gljivica prodiru u dlačne tobolce, oslabljujući dlaku, a istovremeno uzrokuju i upalu dlačnog folikula, što dovodi do njenog ispadanja na oboljelom mjestu.Karakterizira ih ''centrifugalni rast'' - u sredini promjene stvori se ljuskava krasta, što gljivicama onemogućava rast budući su aerobi  (za razvoj im treba kisik), no na periferiji ostaju aktivne i to je područje najčešće poput crvenkastog prstena.Promjene su uglavnom lokalizirane, a iznimno generalizirane po tijelu (najčešće kod imunodeficijentnih životinja).Bolest se dijagnosticira mikološkom pretragom ili Woodovom lampom.Diferencijalno - dijagnostički u obzir treba uzeti demodikozu ili dermatitise druge etiologije.Bolest se liječi lokalno ili sustavno, ili je kombinacija jednog i drugog, ovisno o karakteru promjena. Uglavnom se koriste antimikotici, a moguće je dati i antibiotike, kako bi se suzbile sekundarne infekcije.Sa oboljelog je mjesta dobro ošišati dlaku i očistiti ga klorheksidinom.Osim liječenja, koje je uglavnom dugotrajno, vrlo je bitna profilaksa (sprečavanje bolesti), kako se bolest ne bi pojavila kod druge životinje ili kod ljudi.Oboljelu je životinju najbolje izolirati u odvojenu prostoriju (koju će Vam kasnije biti najlakše očistiti i dezinficirati), ne dirati je po oboljelom mjestu dok god je pod terapijom, često prati ruke, a nakon završetka terapije obavezno oprati i dezinficirati prostor u kojem je boravila.U Vašem slučaju nikako ne bih preporučila boravak psa i djeteta u zajedničkom krevetu, jer se radi o zoonozi. Budući je najvjerojatnije da je došlo do unakrižne infekcije (dijete - pas), mogla bi se ponoviti (pas-dijete) i ići u krug.Osim toga, koliko god nam naši ljubimci bili dragi i koliko god mi brinuli o njihovoj higijeni, treba imati na umu da je pas životinja koja se kreće po vani, igra se sa drugim životinjama čiji nam zdravstveni status nije poznat, stoga bi bilo uputno smjestiti ga u njegov ležaj, čak i onda kada ozdravi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Danas sam bila na Veterinarskom fakultetu i saznala da moj westy ima nekakvu nasljednu bolest. Mislim da su rekli manibula ili tako nešto. Radi se o zaraštanju tkiva donje čeljusti. Molim Vas da mi kažete može li se to ikako izlječiti i ako može, gdje i na koji način. On je štene staro 3 mj. Unaprijed zahvaljujem, Petra O: West Highland White Terrieri, iako po prirodi vrlo zdravi i otporni psi, na žalost pate od velikog broja nasljednih bolesti. Najčešća je upravo kraniomandibularna osteopatija ("Westy čeljust"), zatim keratoconjunctivitis sicca (suho oko), seboreja, otrovanje bakrom, Legg-Calve-Perthes-ova bolest, dijabetes, bolesti srca, katarakte, gluhoća i luksacija patele.Kraniomandibularna osteopatija (poznata i kao "lavlja čeljust") je nekancerogeno, proliferativno bujanje (rast) koštanog tkiva duž obje mandibule (donja čeljust), ostalih kostiju lubanje a povremeno i kostiju prednjih nogu (radius i ulna). Također, povremeno može zahvatiti i čeljusni zglob (temporomandibularni zglob). Obično, ali ne uvijek, zahvaća obje strane. Abnormalan rast koštanog tkiva obično prestaje i počinje regresirati u dobi psa od jedne godine.Upala je najraniji simptom ove bolesti. U štenadi (obično u starosti od 3 do 8 mjeseci) se primjećuje otečena donja čeljust koja je ponekad i vrlo bolna. Rijetko su zahvaćeni i zglobovi čeljusti što iznimno otežava sposobnost psa da uopće otvori usta. Vrućica, slinjenje i gubitak apetita su karakteristični, no ovi simptomi se obično ne primjećuju stalno već se čini kao da iščeznu pa se ponovno pojave. Kada se usta otvaraju na silu, pas plače od boli. Također, postoje i tihi slučajevi kada štene ne pokazuje kliničke simptome. Ova bolest može se javiti već u dobi od 3 - 4 tjedna i, rjeđe, kasnije, u dobi 9 - 10 mjeseci. Smatra se da, kada štene dosegne starost od jedne godine, stanje se vjerojatno neće pogoršavati. No, ako je došlo do izrazitog rasta koštanog tkiva te naročito ako je bio zahvaćen čeljusni zglob, prekomjerno izrasla koštana masa ne iščezava sama od sebe. U nekim slučajevima potreban je kirurški zahvat kako bi se stanje izliječilo. Ako koštano tkivo prekomjerno raste na bazi lubanje, prognoza slučaja je vrlo upitna a stanje štenca ozbiljnije. Kliničkim znakovima i palpacijom, bolest se može raspoznati prije 4. mjeseca starosti, no RTG-snimkom lubanje i čeljusti bolest se potvrđuje uz, naravno, anamnezu i klinički pregled.Bolest uzrokuje recesivni gen prisutan u jednog od roditelja.Kraniomandibularna osteopatija je izlječiva bolest. U ovisnosti o težini slučaja, izbor medikamenata i liječenje varira, kao i duljina samog liječenja (4-10 mjeseci). Gotovo svi štenci se oporave od ove bolesti. U određenim vrlo teškim slučajevima liječenje je uspješno jedino kirurškim zahvatom. Nakon specifične terapije, remodeliranje čeljusti obično biva vrlo uspješno i do starosti od 2-3 godine gotovo je nemoguće otkriti da je pas bolovao od ove bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam godinu i pol starog mopsa. Prije otprilike 1 mj. pojavila mu se kvržica na prednjoj šapi, između prstiju. Dr.vet.med. mi je savjetovao da mu dam Ceporex caps. i to mjesto mažem Garamycinom. Od Ceporexa je povraćao pa sam mu prestala davati, ali sam i dalje mazala Garamycinom. Ta kvržica se nešto smanjila, ali su se sad pojavile nove, tako da sad ima po jednu između svih prstiju prednje desne šape, dvije su manje, a jedna veća - veličine graška. I dalje mažem Garamycinom iako baš nema poboljšanja. Molim Vas savjet. Hvala, InesO: Jedan od najčešćih problema sa šapama pasa je interdigitalna pioderma - infekcija između prstiju. Ako se prvotna infekcija ne može držati pod kontrolom, velika je vjerojatnost javljanja ciste ili razvoja cista i na drugim mjestima na nozi. Alergije i bolesti imunosnog sustava mogu biti inicijalnim uzrokom interdigitalne piodermije. Vrlo često, ako je to razlog, uz navedene promjene javljaju se i druge kožne bolesti ili kronične upale ušiju. Bez obzira na uzrok, razvojem infekcije klinička slika se komplicira i stvaraju se granulomi (tvrde ciste).Granulomi predstavljaju jednu masu koja se stvara oko iritansa (infekcija, strano tijelo i sl.) kao obrambeni mehanizam organizma. No i neki od tumora vrlo su slični cistama ako se jave na šapi. Najčešći su na prstima nogu melanomi. Teško je prevenirati pojavu ovog tumora bez amputacije prsta ili čak noge. Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek više od jedne. Epidermoidne ciste vrlo često pucaju, inficiraju se i bolne su.Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi; i kancerogene - mogu biti maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna.Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko. S obzirom na dugotrajnost liječenja te njegovu bezuspješnost, savjetovala bih Vam da patološki promijenjena mjesta više ne mažete Garamycinom te za 7-10 dana načinite opsežniji pregled na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pas mi ima gastritis. Kupujemo joj medicinsku hranu (Royal Canin) i hranimo je samo hranom koja joj ne bi trebala izazivati želučane tegobe. Bez obzira na to ona dva dana bude u redu a onda četiri dana samo leži, zavlači se i spava. Rekli su mi da je to neizlječivo pa me zanima da li postoji neko sredstvo (tablete) ili tako nešto da bi joj pomoglo da je trbuh stalno ne boli? Dajemo joj stalno jogurt, ali ni to kao da ne pomaže. Još je mala, ima tek godinu i pol i žao mi je da se tako muči. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Vedrana O: Uzroci probavnih poremećaja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenokorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Složeni procesi uzimanja hrane i njenog fizičkog i kemijskog pripremanja za resorpciju i iskorištavanje odvijaju se u probavnim organima (digestivnom ili alimentarnom traktu). Digestivni trakt čine: usta, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo te gušteraca i jetra. U osnovi, funkcija digestivnog trakta se sastoji u mehaničkom usitnjavanju hrane, njenom natapanju slinom, kemijskoj razgradnji pod djelovanjem enzima digestivnog trakta i žlijezda koje svoje sekrete izlučuju u njega, resorpciji probavljenih tvari i izbacivanju iz organizma neiskorištenih sastojaka iz hrane. Svi ovi procesi su međusobno usko povezani i poremećaj bilo kojeg od njih dovodi do poremećenog toka probave hrane.Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutan ili kroničnog toka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje, te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Posebna prehrana medicinskim hranama samo olakšava simptome određenog oboljenja. U većini slučajeva doista predstavlja idealan izbor, ali ne može ponekad riješiti sve probleme. Svakako Vam savjetujem da kujicu odvedete veterinaru koji će na osnovi pregleda (klinički pregled, hematološke i biokemijske pretrage) preporučiti odgovarajuću terapiju. Osim navedene hrane, kujici, po preporuci, možete ponuditi hranu za istu indikaciju od drugih proizvođača: Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal). Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgradena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.Prema preporuci veterinara u prehranu možete dodati Canizyme (Cardon) - gastro-intestinalna pomoć za pse, sadrži probavne enzime, probiotike i B vitamine, te Enterocaps (Cardon) - za potporu regulacije probavnog trakta poremećenog bakterijskim ili nutritivnim uzrokom kod pasa i mačaka.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije par mjeseci pronašla sam ranjenog križanca njemačkog ovčara na cesti (sada je star oko 1,8 god.). Imao je ranjenu šapu, punu posjekotina i metak od zračne puške u njoj. To je sve zacijelilo, barem što se fizičkog dijela tiče, a kakve traume u sebi nosi to samo on zna. Bio je vrlo ponizan i plah prema nama, gotovo bojažljiv iako ga mazimo i pazimo. Pitanje koje bi Vam postavila jest slijedeće: kada je stigao primjetila sam da sporije mokri u odnosu na druga dva i da je ležaj ujutro mokar, nekad više, nekad manje. Sada nakon par mjeseci mokri brže, obilnije, ali miris mokraće je izuzetno neugodan. Kada se hoda po dvorištu točno možete osjetiti gdje je bio. Kod ostala dva psa to ne primjećujem. Da li bi to moglo biti povezano s kakvom upalom i kakve bi pretrage eventualno trebalo napraviti? Zahvaljujem na odgovoru! Željka O: Psihičke traume koje proživi svako živo biće, pa tako i pas dugo mogu ostati usađene u njegovu podsvijest. Svaki pas ima svoju osobnost, te na različite podražaje svaki različito reagira. Plašljivi, plahi i nesigurni psi, trebaju puno strpljena, ljubavi i pažnje svoga vlasnika. U situacijama u kojima pas pokazuje da ga plaše, potrebno ga je maknuti iz te situacije kako bi se smirio. Na taj način pas će steći osjećaj sigurnosti i povjerenja u svog vlasnika. Ako sam dobro shvatila kod Vašeg psa je prisutna enureza, odnosno nekontrolirano mokrenje noću. Ovakvo stanje također je najvjerojatnije posljedica traume koje je proživio, ukoliko je od početka prisutan problem. No, ako se enureza javila kasnije, najvjerojatnije je povezana s infekcijom mokraćnog sustava. Infe Infekcije mokraćnog sustava obuhvaćaju infekcije lokalizirane u bubrezima, ureterima, mokraćnom mjehuru i uretri. Infekcije donjeg mokraćnog sustava očituju se kao uretritis, cistitis , prostatis. Dok infekcije gornjeg mokraćnog sustava najčešće se očituju kao pijelonefritis. Ponekad se može javiti i infekcija istovremeno i mokraćnog mjehura i bubrega, pa govorimo o cisto-pijelonefritisu. Infekcije mogu biti simptomatske i asimptomatske, te akutne i kronične, a najčešće su uzrokovane bakterijama iz debelog crijeva koje čine fiziološku floru u probavnome traktu. Čimbenici koji pogoduju nastanku infekcije su opstrukcija kamencima, tumori, hiperplazija prostate, suženje mokraćovoda i mokraćne cijeci, anatomske i funkcionalne anomalije kao što su refluks, metaboličke bolesti, graviditet i drugo. Znakovi infekcije mokraćnog sustava su učestalo mokrenje, uslijed čega se pojavljuje mala količina mokraće ili svega nekoliko kapi, neugodan miris urina, zamućena mokraća, bol prilikom mokrenja, krv u mokraći, suprapubična bol, a životinje često zauzimaju i karekterističan stav, koji je prouzrokovan bolnošću. Infekcije mokraćnog sustava važno je otkriti i liječiti na vrijeme, jer u protivnome mogu dovesti do oštećenja bubrega. Količina mokraće ovisi i o količini unešene tekućine u organizam, te o dobi i veličini psa. Da bi utvrdili pravi razlog stanju kod Vašeg psa, svakako Vam savjetujem da svog ljubimca što prije odvedete veterinaru, koji će obaviti klinički pregled, uključujući hematološke i biokemijske pretrage krvi, fizikalnu pretragu urina, sediment urina, te urino kulturu, a po potrebi RTG i UZV. Moram napomenuti da muški psi iz svojih društvenih razloga često mokre pomalo, štede mokraću kako bi obilježili svoj teritorij. To fiziološko mokrenje u mužjaka valja razlikovati od opisanog mokrenja pri upali mjehura. Spolno zreli mužjaci imaju intezivniji miris mokraće, osobito ako je u blizina kuja koja je u fazi tjeranja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dalmatinera starog dvije godine i njemu neprestano pada dlaka. Probali smo svakakve preparate koje nam je veterinar preporučio i ništa nije pomoglo. Pročitala sam da oni imaju osjetljivu dlaku pa ga hranim s Allevinom hranom s janjetinom i ribom. Probala sam i od Eukanube sensitive skin, ništa se nije promjenilo. Da li je moguće da to ima veze s hormonima? Ako ima da li bi se to rješilo kastracijom? Hvala, Tena O: Linjanje je fiziološki proces kojim se mrtva dlaka zamjenjuje sa novom, a krzno postaje sjajnije. U prirodi se životinje najčešće linjaju dva puta godišnje, a slično je i s psima koji se drže vani, budući im organizam reagira na promjene temperature.Psi koji borave u kući ili stanu linjaju se gotovo cijele godine, jer im prelazak iz grijanog prostora van na hladnoću predstavlja svojevrsni šok.To će ostaviti traga na koži i dlaci koja postaje krhkija, lomljivija, a ponekad poprimi neuredan izgled, bez sjaja.Normalno linjanje traje relativno kratko, no ponekad se taj period produži i signalizira nam da se u organizmu nešto dešava. Pojačano i produženo linjanje može biti posljedica hormonalnog poremećaja; pada imuniteta uslijed neke druge bolesti; nedostatka vitamina (najčešće biotina i vitamina A); nekvalitetne i nedostatne ishrane; nakon opearativnih zahvata (npr. sterilizacija/kastracija).Neovisno o tome radi li se o periodu linjanja ili ne, psa je potrebno redovno (svakodnevno) četkati, čime ćete ukloniti suvišnu dlaku, ali i pojačati cirkulaciju u koži, što će smanjiti ispadanje, a dlaka će postati ljepša i sjajnija.''Alleva'' spada u premium hrane i okus ribe je odličan izbor za probleme s kožom i dlakom.Od ostalih proizvođača mogu Vam preporučiti: ''Sensitive skin'' (Hill's), iz regularnog programa ili ''Skin support'' (Royal canin), iz medicinskog programa.Budući mi niste naveli koje ste preparate do sada koristili kako bi riješili ovaj problem, preporučila bih Vam ''Dermanorm'' kapsule ili ulje (Vetoquinol); ili ''Dermcaps'' (Canina). Oba ova preparata sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože, smanjuju linjanje, a dlaka postaje sjajnija. Osim toga, u našim dućanima možete naći ''Biotin'' (Canina), u obliku praha i tableta, koji je također dobar izbor kod linjanja i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 11 mj. staru maltezericu. Tjerala se prije mjesec dana. Dali smo sve od sebe da je udaljavamo od muških pasa, ali jedan dan je pobjegla na terasu, kada smo mi otrčali za njom vidjeli smo muškog psa pored nje. Prije nego smo došli, zacvilila je i bojim se da su se parili! Sada, oko mjesec dana kasnije, njoj je trbuščić malo narastao, sise su joj se dosta povečale, brzo se umori, dobila je na težini, a i nedavno počela je piškiti po stanu(ne može dugo trpjeti iako je prije tjeranja već bila naučena da sve svoje potrebe obavlja 3 puta dnevno vani i s time nije bilo problema)! Bojim se da bi ti znakovi mogli pokazivati na trudnoću. Molim Vas da mi pomognete, da mi kažete šta da radim!!! Onaj pas s kojim se možda sparila je njene veličine...  Molim Vas još jednom da mi kažete kolika je mogućnost da je ona zaista trudna! I da li je to za nju rizično! Unaprijed hvala, zabrinuta Tena & razigrana Luna!!!O: Graviditet u kuja traje 58 - 63 dana, što ovisi o terminu ovulacije, pasmini, te broju plodova. U prva tri tjedna gravidnosti, vrlo je mala vjerojatnost da ćete uočiti bilo kakve znakove. U tom periodu neke ženke mogu tražiti više pažnje ili im se pojačati apetit, no svakako to nisu pouzdani znakovi graviditeta. Graviditet kod životinja možemo utvrditi kliničkim i laboratorijskim metodama. Kliničke metode dijagnostike se dijele na vanjske i unutarnje. Vanjske metode dijagnostike su adspekcija, palpacija i auskultacija, a unutarnje metode dijagnostike graviditeta su vaginalna i rektalna pretraga. Laboratorijske metode dijagnostike se dijele na kemijske, fizikalne, biološke, hormonalne, imunološke i histološke. Kod kujica su najčešće metode dijagnostike graviditeta ultrazvuk i rentgen. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se također može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova.Postoje i drugi pokazatelji prema kojima ćete (teže) moći dijagnosticirati graviditet, kao što je postupno povećanje tjelesne težine kujice, pa će kujica biti mirnija, tromija, manje će se kretati, brže će se umarati, abdomen će se obostrano proširiti. Tjelesna temperatura gravidne ženke je malo povišena zbog intenzivnijeg metabolizma, a pred kraj graviditeta dlaka kujice je slabija, suha i može jače opadati. Također se pred kraj graviditeta povisuje broj leukocita u perifernoj cirkulaciji (bijela krvna zrnca) kako bi kujica bila otpornija prema infekcijama. U zadnjoj trećini graviditeta ćete primjetiti i promjene na mliječnim žlijezdama kod kujice (povećane mliječne žlijezde, bradavice su razvijenije, a pred sam porod se mliječna žlijezda nalije i počne lučiti mljezivo). Kuje također mogu pokazivati znakove graviditeta kada i nisu gravidne, odnosno u stanju lažne trudnoće, koja nastaje kao posljedica hormonskog disbalansa, nakon tjeranja.   Općenito, spolni ciklus u kuja ima 4 faze. Ove faze pod utjecajem su hormona koji su odgovorni za promjene u spolnom sustavu i ponašanju kuje. U svakoj toj fazi koncentracija hormona je različita, odnosno koncentracija hormona se mijenja. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela. Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svjetle boje. Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisala, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona. Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10.-14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. No treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan, te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije.Mnoge kuje malih pasmina pasa počinju se tjerati u dobi 6 - 7 mjeseci. Najbolje je dopustiti parenje kuji kada u potpunosti završi svoj fizički rast. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Gledajući sa zdravstvenog stajališta, preporučljivo je da vlasnici tu dobnu granicu pomaknu za 12 mjeseci, da ne žure s parenjem. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, no ne prije 1,5 do dvije godine starosti. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. U ovakvim slučajevima, procjenu rizika za zdravlje Vaše kujice može jedino napraviti Vaš veterinar a na temelju kliničkog pregleda. Svakako posjetite veterinara te načinite UZV pretragu, kako biste potvrdili ili opovrgnuli skotnost kujice, a za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dva zlatna retrivera, stariji (6,5 g.) ima dekubituse na oba lakta, dok štene staro 6 mj. već ima male naznake slabije dlake na laktovima. Zanima me kako spriječiti pojavu dekubitusa kod šteneta i tretirati već nastali u starijeg psa? Puno hvala, Petra O: Prema opisanome, vrlo je vjerojatno da se kod Vaših pasa radi o dekubitusu lakta, a često se još naziva i žulj zbog pritiska. To je pojava koja je dosta česta kod većih i težih pasmina pasa, češće kod kratkodlakih. Nastaje kao posljedica ležanja, najčešće na koštanim izbočinama (na križnoj kosti, kukovima, petama, ramenom ili lakatnom zglobu). Konstantni pritisak tjelesne težine izaziva i sužavanje krvnih žila, što smanjuje oksigenaciju zahvaćenog područja, dolazi do ispadanja dlake, isušivanja kože, koja gubi na elastičnosti, ljuska se i puca, što otvara mogućnost nastanka infekcija. Liječenje se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti, koja će koži vratiti elastičnost, a time i onemogućiti pucanje i stvaranje ranica koje bi se mogle zakomplicirati nekom bakterijskom infekcijom. U tu bih Vam svrhu preporučila ''Flogocid'' mast, koju možete naći u našim ljekarnama, a koja djeluje antibakterijski, antiflogistički, potiče obrambene snage organizma, a koži vraća potrebnu masnoću. Osim lokalne terapije, psima bi bilo dobro omogućiti mekani ležaj, kako bi se što više smanjio pritisak na koštane izbočine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Presretna sam vlasnina kujice Bele, zlatne retriverke (više je bijelija nego zlatna!). Stara je 3,5 mjeseca i prava je mala prefriganka. Muči me jedino uporno češanje po trbuhu i ispod pazuha. Bili smo u više navrata kod veterinara i rekao je da nema nikakvih promjena na koži i da se mali štenci inače češće češu (buha i krpelja nema, umasirala sam Frontline ampulu). No, ona uporno svakih 15 minuta sjeda i češe se do besvijesti. Čak joj se i dlaka na tom dijelu kože prorijedila. Ujedno, nakon svakog mokrenja, liže se do iznemoglosti, čak i stražnje noge obliže i gricka. Imam osjećaj da je mokraća strašno iritira. Veterinar ju je pregledao i isto rekao da nema nikakvog iscjetka niti crvenila koji bi upućivali na nekakvu upalu. Možda pretjerujem, ali je ne mogu gledati kako se uporno češe i liže svakih 15 minuta. Uredno je cijepljenja (2 mješana cjepiva i protiv bjesnoće te dvaput čišćena od glista, hranim suhom hranom CHOICE). Molim za savjet. Srdačan pozdrav, KristinaO: Svrbež i češanje u pasa može biti posljedicom niza uzroka te je stoga vrlo važno točno odrediti uzrok prije nego što se primijeni odgovarajuća terapija. Koža psa može biti zahvaćana nizom bolesti koje su klasificirane u različite tipove, kao što su bolesti posredovane imunitetom, infekcije mikroorganizmima i infestacije parazitima, genetički ili manifestacijom problema unutarnjih organa.Oslabljeni imunosni sustav psa, a naročito šteneta, vrlo često dovodi do problema poput: rekurentnih infekcija (bakterijske ili gljivične etiologije), preosjetljivosti (alergijske reakcije na hranu, kemikalije, okoliš, pelud, travu, grinje prašine,...), akutni vlažni dermatitis (hot spot), infektivne kožne bolesti zarazne ili nezarazne prirode (najčešće su prisutni paraziti, bakterije i gljivice), endokrinološki poremećaji (poput hipotireoidizma, Cushing sindroma), alergija na ugriz buhe ....Važno je napomenuti kako se pas općenito ne upušta u pretjerano lizanje i češanje ako za to ne postoji dobar razlog. Kako ste obavili sve preglede kod veterinara koji bi isključili neku od navedenih kožnih problema, treba uzeti u obzir i poremećaje ponašanja kao uzrok ovoj pojavi. Naime, pretjerano češanje uzrok je automutilaciji a kao poremećaj ponašanja lizanja i/ili griženja vlastitog tijela. Na zahvaćenim područjima tijela mogu se razviti granulomi uzrokovani lizanjem (bezdlačna područja sa zadebljalom i iziritiranom kožom) ili teško inficiranih rana. Ako je u pitanju samo lizanje, na to upućuje promjena boje dlake na zahvaćenom mjestu (slina izaziva obojanost dlake u crveno). U odsutnosti drugih bolesti koje uzrokuju češanje (kao što su paraziti ili alergije) ovakvo samoozljeđivanje ima psihološki uzrok. Dosada, promjene u okolini ili neki drugi stresni faktori su neki od primjera mogućih uzroka ovoj pojavi. Pokušajte isključiti ove vanjske faktore kao potencijalne uzroke poremećaja ponašanja, vodite računa da svakih mjesec dana stavite novu ampulicu za preventivu od buha i krpelja, svakodnevno je češljajte kako biste iščetkali dnevno skupljenu prljavštinu na krznu i koži. Osim navedenoga, anogenitalnu regiju možete svakodnevno čistiti vlažnim maramicama (Karlie Pet Tissues Perfect care) kako biste održavali higijenu. Obratite pozornost i na kupanje jer prečesto i s neadekvatnim šamponima može isušiti kožu. Pravo kupanje i šamponiranje je preporučljivo provesti 3 - 4 puta godišnje. Time čuvate zaštitni masni sloj kože koji štiti kožu i cijeli organizam od infekcija. Osim toga, na zdravoj koži se nalazi fiziološka mikroflora koja uvelike utječe na zdravlje i otpornost kože. Narušavanjem ove ravnoteže, koža postaje osjetljivija. Od šampona preporučila bih Dermilen šampon koji posjeduje dobru sposobnost čišćenja dlake i kože, a njegova masna komponenta štiti kožu od isušenja, ne skida masni film s dlake koji većina šampona uništi, a koristi se i kod alergija kože osjetljivijih pasmina. Također "Dermazyme losham" šampon za pse i mačke je jedinstvena kombinacija losiona i šampona koja vlaži i hrani kožu, te se također može upotrebljavati češće nego obični šamponi. Preporučam Vam da psu dajete i biotinski preparat (vitamin H) koji se smatra i zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Uz biotin bi bilo poželjno prehranu obogatiti esencijalnim masnim kiselinama (EFA) poznatije kao Omega 6 i Omega 3, te linolnom i linolenskom kiselinom koje se preporučuju kod oštećenja dlačnog pokrova. Ovi preparati su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra i rado ćemo Vam pomoći pri odabiru.Ne može se isključiti niti alergijska reakcija na hranu, te Vam preporučam da za početak pokušate s nekim od programa na bazi janjetine i riže. Moja je preporuka Alleva, s kojom naši kupci imaju izvrsne rezultate, a psi je rado jedu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam muškog maltezerića starog godinu i 2 mjeseca, ima 4 kg. Jedan testis mu nije spušten, no veterinar je rekao da još malo pričekamo prije nego odlučimo da li će biti potrebno operirati. No muči me nešto drugo. Maltezerić stalno mokri po stanu. Izvedemo ga vani ujutro oko 6 sati prije posla, no dok se vratimo, opet popiški mjesto gdje je kao mali imao novine za piškiti, iako mu pustimo otvorenu terasu. Popodne isto tako, budemo vani s njim po pola sata, vratimo ga doma dok idemo nešto obaviti i vratimo se za sat vremena, a on  opet sve popiša. Po noći isto tako obavezno. Par puta je popišao i mjesto gdje spava. Mislila sam da kad budu malo stariji da ne pišaju po stanu. Izvodimo ga tri puta dnevno. Kada je netko s njim nikad se ne popiški u stanu, čim odemo gotovo. Kao da radi to iz inata. Da li je u pitanju kakav zdravstveni problem ili smo ga loše naučili? Da li još ima vremena da se to ispravi? Puno hvala, Dajana   O: Jedan od najčešćih problema s kojim se vlasnici pasa suočavaju je kako naučiti psa da nuždu vrši izvan stana ili kuće. Ukoliko se radi o štencu, potrebno je što češće ga izvoditi van (što kasnije navečer i što ranije ujutro, te nekoliko puta preko dana), a svaki puta kada nuždu obavi vani, pohvaliti ga i nagraditi.      Ukoliko nuždu obavi u stanu, a vlasnik ga u tom trenutku zatekne ''na djelu'', treba ga kazniti, kako bi znao da to ne smije raditi i u buduće. Ukoliko se štenca ne uhvati u trenutku kad vrši nuždu, naknadno kažnjavanje nema smisla.       Štenci se uglavnom vrlo brzo naviknu i nauče se nuždu vršiti izvan stambenog prostora.    Mokrenje u kući ili stanu kod odraslih pasa ne spada u ponašanje koje bi vlasnik morao tolerirati, a budući je svaki odrasli pas već navikao i odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećajima u ponašanju.    Postoje neka bolesna stanja, kada životinja nije u stanju izdržati i prisiljena je češće mokriti. Najčešće se radi o upalama mjehura, bolestima bubrega, dijabetesu (pojačana žeđ, pa više i češće mokri), Cushingovoj bolesti, problemima s prostatom, tumorima u trbušnoj šupljini koji kompresijom na mokraćni mjehur izazivaju podražaj za mokrenje, inkontinenciji (često se javlja kao postkastracijska komplikacija)...     Sve ove bolesti dijagnosticiraju se isključivo na osnovu kliničkih i laboratorijskih pretraga.   Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi, pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti kao štenci. Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem ''iz protesta''. U ovom slučaju, psa treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje dok ste na radnom mjestu ne bi predstavljalo preveliki stres.   Postoji i treća kategorija pasa, koji uriniraju isključivo kako bi markirali svoj teritorij. Ovo je iskonski oblik ponašanja, koji bi bio uobičajen da se radi o psu koji boravi vani i na taj način od ''uljeza'' štiti svoj teritorij. Na žalost, u ovom bi slučaju jedinii ''lijek''  protiv uriniranja bila kastracija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dali smo kujicu pariti 13. dana nakon početka tjeranja, u narednih četiri dana se u razmacima parila još 2 puta s istim mužjakom. Međutim, 22. dana ju je zaskočio drugi mužjak, parenje je trajalo kraće ali je došlo do spajanja. Zanima nas da li još uvijek kod naše kuje traje plodno razdoblje, pošto se dala mužjaku i hoće li u leglu biti potomci oba mužjaka. Unaprijed hvala! Tamara O: Reproduktivni život u kuja karakteriziran je ciklusima koji se ponavljaju. Faze ciklusa uključuju posljedične promjene na jajnicima, spolnim organima i ponašanju kuje. Reproduktivni ciklus se također naziva i estrusnim ciklusom. Ovaj naziv prvenstveno se odnosi na stanje ponašanja u kojem kuja dozvoljava sam akt parenja.Regulacija i koordinacija različitih fizioloških procesa i ponašanja koje je povezano s reprodukcijom pod kontrolom je tjelesnog endokrinog sustava. Ovaj sustav je građen od žlijezda (npr. jajnici i hipofiza), povezan živčanim putevima i kemijskim prenosiocima poruka - hormonima. Promjene u frekvenciji i količini hormona koji su izlučeni odgovorni su za varijacije u reproduktivnoj funkciji i ponašanju kuje. Reproduktivni ciklus započinje u pubertetu i može funkcionirati cijelog života kuje jer one ne ulaze u menopauzu. Tijekom reproduktivnog života njezina plodnost dosiže vrhunac sa 3 godine starosti i počinje se spuštati sa oko 6 godina starosti. Postoje različitosti s obzirom na pasminu kuje a tako i individualno. Reproduktivni ciklus sastoji se od estrusnih ciklusa koji svi traju od 4 - 8 mjeseci. Estrusni ciklus je podijeljen u 4 faze. Ove faze određuje ponašanje kuje. Prva faza spolnog ciklusa u kuje je proestrus koji u prosjeku traje 5 - 9 dana. Ova faza predstavlja prvi očiti dokaz seksualne aktivnosti kuje. Znakovi kao što je otečenje vulve, krvavi iscjedak iz vagine te atraktivnost mužjacima su tipični. Vulva se progresivno povećava i postaje tvrđe konzistencije. Zatim slijedi estrus koji u prosjeku traje 6 - 12 dana. Ova faza karakterizirana je kujinim prihvaćanjem mužjaka na parenje. Ovulacija i oplodnja se događaju u ovoj fazi ciklusa. Vulva se progresivno smanjuje i postaje mekanija. Nakon estrusa uslijedi diestrus koji u prosjeku traje 2 - 3 mjeseca u negravidne kuje. U gravidne kuje on pak traje 57 dana i završava štenjenjem. U ovoj fazi kuja može u određenim okolnostima dopustiti mužjaku parenje kroz nekoliko dana a vulva se smanjuje i omekšava. Nakon diestrusa uslijedi anestrus koji obično traje 3 - 10 mjeseci. U ovoj fazi ne zamjećuju se neki očiti znaci seksualnog ponašanja. Kuja je seksualno mirna i ne privlači mužjake. Vulva je veličinom mala a refleksi su odsutni. Kuja koja doji proizvodi mlijeko kroz nekoliko tjedana ove faze.Navedeno su samo osnove koje su od izuzetne važnosti ukoliko želite uspješno pariti kuju kako biste mogli odrediti optimalno vrijeme za uspješnu oplodnju. Osim toga, i kako biste mogli pratiti normalan razvoj spolnog ciklusa iz razloga što je plodnost kuje usko povezana sa normalnim endokrinološkim i fiziološkim funkcijama. Pobliže se lakše određuje dan štenjenja (unutar 24 sata). Općenito se, u slučaju planiranja podmlatka kuje, koristi slijedećim metodama: promatranje refleksa i konzistencije vulve, vaginoskopija i vaginalna citologija. Preporučuje se koristiti sve metode paralelno kako bi se odredilo što pouzdanije vrijeme ovulacije. Poznato je da sve kuje ne pokazuju tipične estrusne znakove bilo u istom stupnju ili fazi njihovog ciklusa. Kao dodatak ovim rutinskim metodama utvrđivanja plodnosti kuje, razina plazma progesterona se može koristiti u određivanju faza ciklusa kuje. Ova metoda se obično primjenjuje kao dodatak drugim metodama u svrhu poboljšanja određivanja točnih faza ciklusa kuje a naročito tijekom samog estrusa. Kuja je u "tjeranju" ili "u sezoni" tijekom proestrusa i estrusa dok ciklus prosječno traje 3 tjedna. No, treba imati na umu kako trajanje ciklusa ovisi o danu ovulacije što varira među kujama ali i od jednog do drugog ciklusa svake kuje. Činjenica da kuja ovulira 12.-ti dan nakon uočavanja krvavog iscjetka u jednom ciklusu nikako ne znači da će se isto tada javiti u slijedećem ciklusu. Bistrenje vaginalnog iscjetka općenito označava kraj proestrusa iako nije pouzdana indikacija ovulacije. Parenje kuje oko 12 dana nakon prvog krvavog iscjetka a zatim 2 dana kasnije je praktična metoda ako se prvi iscjedak točno primijeti. Ovo ipak ostaje neprecizna metoda, no, kako neke kuje (oko 20%) ne ovuliraju tijekom ovog perioda ne koncipiraju ili se oplodi tek nekoliko štenaca. Prihvaćanje mužjaka i pojava refleksa repa nisu indikativni za ovulaciju. Na primjer, primijećeno je kako su kuje dozvolile parenje na početku proestrusa iako su ovulirale tek kasnije (30 dana kasnije u najekstremnijim slučajevima).Dakle, bez opisanih metoda određivanja ovulacije kuje nemoguće je odrediti da li je ona plodna te da li je došlo do oplodnje drugim mužjakom i nakon estrusa. Možete se obratiti Klinici za porodništvo domaćih životinja gdje će vaginalnom citologijom i mjerenjem razine plazma progesterona utvrditi da li je Vaša kuja još u plodnim danima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima 13 godina. Ima visoki kreatin i ureu (5 puta).. Sada je na infuziji (10). Apatičan je, slabo jede, povraćao je, ali je to prestalo, stolice su uglavnom u redu, možda malo mekše. Kakve su mu prognoze? Hvala, Nataša O: Svaki živi organizam ima svoje "slabe točke" koje su u starijoj dobi pogođene određenim bolestima. Kod ljudi se najčešće radi o problemima sa srcem, dok kod pasa i mačaka uglavnom najprije stradavaju bubrezi. Bubrezi su parni organi, građeni od mnoštva bubrežnih stanica (glomerula) i bubrežnih kanalića. U glomerulima se filtrira krv, i svi štetni produkti metabolizma putem mokraće se odstranjuju iz organizma.Kako životinja stari, a ponekad i kao posljedica nekih zaraznih bolesti, smanjuje se i funkcionalni kapacitet glomerula, što rezultira bubrežnim oštećenjima i nakupljanjem toksina u organizmu. Kada se simptomi zatajenja bubrega jave, najčešće je već preko polovice glomerula izgubilo svoju moć filtracije.Najčešći su simptomi zatajivanja bubrega: pojačana žeđ; pojačano mokrenje; mršavljenje unatoč dobrom apetitu; anemija; povraćanje; ulceracije (najčešće po sluznici usta); ponekad proljev; neugodan zadah iz usta (po mokraći) u uznapredovaloj fazi bolesti; depresija.Vrijednosti ureje i kreatinina su povišene, ponekad i po nekoliko puta.Kako bi se potvrdila dijagnoza bolesti, uz navedene simptome i pretragu krvi i mokraće, nije na odmet napraviti i rendgensku pretragu.Ukoliko se radi o blažem obliku bolesti, kada organizam pojačanom funkcijom može kompenzirati nastali nedostatak, stanje će se poboljšati ukoliko se životinji daje više tekućine. Samim time, ona će izmokriti štetne tvari iz organizma, a uz nešto povećani deficit kalija (koji se gubi mokrenjem), većih posljedica po zdravlje ne bi smjelo biti.Međutim, ukoliko se radi o težem obliku zatajivanja bubrega, koji je ili posljedica neke bolesti, ili posljedica kroničnog oboljenja bubrega bez tendencije poboljšanja, organizam neće biti u stanju kompenzirati nastalo stanje, neovisno o količini unesene tekućine.Osim toga, bubrezi neće biti u stanju opskrbljivati organizam pročišćenom krvlju, ni potrebnim elektrolitima, što može ozbiljno ugroziti život životinje.O kojem se stupnju oštećenja radi, te kada je krenula terapija, ovisi i ishod bolesti.Liječenje se zasniva na uklanjanju nastalih simptoma - nadomještanje tekućine i elektrolita infuzijama; podizanju opće otpornosti organizma kako bi spriječili mogućnost naknadnih infekcija, a velika podrška liječenju i poboljšanju kvalitete života svakako je dijetalna ishrana, koja se bazira na niskom udjelu proteina i fosfora, te prilagođenom omjeru masnih kiselina, kako se ne bi opterećivali bubrezi.U našim ljekarnama postoje medicinske hrane namijenjene bubrežnim bolesnicima - Hill's ''k/d''; Royal canin ''Renal''; Eukanuba ''Renal Phase''.Prognoza bolesti ovisi o mnogim faktorima - o trajanju bolesti, o tijeku kliničke slike, o vremenu kada se započelo s liječenjem, o mogućnostima terapije (reagira li životinja ili ne)... stoga mi je vrlo teško dati Vam konkretniju informaciju o ishodu bolesti.Savjetovala bih Vam da slijedite upute Vašeg veterinara i nadate se najboljem.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa mješanca starog 10 mj. Prije nekoliko dana primjetili smo malu kvržicu na sredini testisa i ne znamo koji je razlog tomu, pa Vas molim za pomoć i savjet. Nadalje, već 2 mj. pas se neprestano češe i to najviše u predjelu oko repa, zbog čega nema dlake na pojedinim mjestima. Bili smo kod veterinara koji je rekao da su razlog tomu buhe. No mi mu svaki mjesec stavljamo Frontline, kupamo ga jednom mjesečno blagim šamponom, ne češljamo ga previše, jer ima kratku dlaku, hranimo ga kvalitetno i pas živi u stanu s nama u higjenskim uvjetima. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, TanjaO: Najčešće bolesti testisa koje se javljaju kod pasa su: kriptorhizam, skrotalna hernija, tumori, upale testisa, bradavice na testisu...Ove promjene mogu biti urođene ili stečene. Uglavnom se dijagnosticiraju na osnovu kliničkog pregleda i rendgenske pretrage. Liječe se kirurškim putem ili antibioticima (upala).Uzroci svrbeža mogu biti različiti.Najčešće se radi o kožnim alergijama (alergije na hranu, kontaktne alergije, alergije na ugriz buhe) ili nekim parazitarnim oboljenjima kože (šuga).Kod kožnih alergija potrebno je eliminirati uzrok (promijeniti hranu i odabrati odgovarajuću iz medicinskog programa - Hill's ''d/d''; Eukanuba ''Dermatosis''; Royal canin ''Hypoallergenic'', ''Senitivity control'' ili ''Sensitive skin''), a ukoliko se radi o nekom od oblika šuge, liječi se odgovarajućim antiparaziticima (lokalno ili sustavno).Ponekad i problemi s analnim žlijezdama mogu prouzročiti pojačano ispadanje dlake, intenzivno češanje, grickanje i lizanje u području anusa. U tom slučaju radi se najvjerojatnije o upali analnih žlijezda i trebalo bi ih isprazniti, a po potrebi i isprati nekim antiseptikom, ili čak tretirati životinju antibiotikom (ukoliko se radi o težoj upali).''Frontline'' je kontaktni insekticid, što znači da ubija buhe i krpelje tek onda kada dođu u kontakt sa djelatnom tvari u koži (nakon što ugrizu životinju). Bitno ga je obnavljati svakih mjesec dana i paziti da se životinja ne smoči 48 h prije i nakon aplikacije, kako bi se imao vremena resorbirati i kako mu ne bi umanjili djelotvornost.U ponudi naših dućana postoji i Bayerov preparat ''Advantix'', koji djeluje kao repelent (odbija ektoparazite mirisom).Održavanje redovite higijene dlake i kože, neovisno o dužini dlake, neobično je bitno za svaku životinju.Češljanjem se uklanja stara dlaka i poddlaka, potiče se mikrocirkulacija kože, a dlačni pokrivač postaje sjajniji i čišći.Ukoliko se nečistoće ne mogu ukloniti češljanjem, životinju treba okupati specijalnim šamponom za pse, no ne preporuča se šamponirati ih više od 3-4 puta godišnje, budući na taj način uklanjate površinski sloj masnoće, koža se isušuje, gubi svoju otpornost, pa postaje podložnija infekcijama.Budući je Vaš pas još uvijek beba, preporučila bih Vam neki od šampona za štence, a u našim dućanima postoji široki izbor proizvođača (Beaphar, Gimborn, Trixie, Friskies).Prema navedenim podacima (o kvržici na testisima i svrbežu), a bez kliničkog pregleda, nije moguće postaviti dijagnozu, stoga bih Vas uputila da psa ipak odvedete na pregled kod veterinara, koji će postaviti konkretnu dijegnozu i odrediti adekvatnu terapiju.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam žensko štene tornjaka. Na obje zadnje noge ima 5. prst. Zanima me kada ga treba ukloniti i mogu li ga sama ukloniti. Molim odgovor!Hvala, Ivana O: Pojedini štenci se rađaju sa petim prstom koji nema svoju fiziološku funkciju, već uglavnom stvara probleme (psi najčešće zapinju s njim i ozljeđuju se). Njegova pojava je posljedica genetske deformacije, koja kao takva ne smanjuje vrijednost psa. Peti prst se u pravilu odstranjuje u prvim danima života, kada za zahvat nije potrebna narkoza. Zavisno o veličini defekta (pri odstranjivanju prsta se narušava integritet kože) je potrebno šivanje rane. Odstranjivanje se može obaviti i u kasnijoj životnoj dobi, kada se radi o amputaciji. U svakom slučaju bih Vam savjetovao da taj zahvat prepustite veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih Vas za savjet. Imam zdravu i veselu kujicu od osam godina koju nismo sterilizirali, niti je ikada imala okot. Prije mjesec dana joj se na jednoj bradavici stvorila bradavica koja je nekako visila, pa smo se nadali kako će otpasti. No, preko noći ona nije narasla, nego njezina bradavica - ne puno, no ipak je veća i deblja od ostalih (nadam se da sam dobro objasnila). Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Blanka O: Kvržice u pasa koje se javljaju na koži ili potkožno najčešće su benigne naravi: ciste, tumori masnog tkiva, adenomi ili bradavice. No neke pasmine (kokeri, jazavčari, aljaški malamuti, njemački ovčari, terijeri, bokseri, basseti) genetski imaju predispoziciju prema kožnim bolestima koje spadaju u grupu novotvorevina kao što su: epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma i mnoga druga oboljenja kože. Oteklina koju opisujete mogla bi biti cista, apsces ili hematom, a nastala mehaničkim (udarac, ogrebotina, ubod, porezotina ...) ili mikrobiološkim uzročnicima, ali i neka od tumoroznih tvorbi benigne ili maligne naravi.Naime, u kuja koje nisu sterilizirane, a naročito starijih od 6 godina vrlo često se na mliječnoj žlijezdi javlja tumor. Može biti benigne (nekancerogene) ili maligne (kancerogene) naravi. U pasa je tumor mliječne žlijezde drugi po učestalosti nakon kožnih tumora. Procijenjeno je da je rizik od 25% da nesterilizirana ženka kroz život razvije tumor mliječne žlijezde dok kod steriliziranih taj postotak iznosi 0.05%. Tumor mliječne žlijezde izgledom je formirana masa ili pak kao mnogostruka otečenja. Kada su tumori iznad površine kože mogu se vrlo lako opipati a vrlo često su tvrdi i pomični pod kožom. Mogu u vrlo kratkom vremenu naglo narasti ili pak, suprotno, biti sporo rastući (u otprilike 2 mjeseca dvostruko povećaju veličinu). Obično su benigni sporo rastući, glatki i veličinom mali. Maligne tvorbe karakterizira brzi rast, nepravilni oblici, čvrsto prihvaćeni za kožu ili tkivo ispod, krvare i ulceriraju. Čimbenici koji utječu na razvoj tumora mliječne žlijezde nisu u potpunosti razjašnjeni, no razina hormona čini se da igra bitnu ulogu u razvoju. Ženke sterilizirane vrlo rano (prije pojave prvog tjeranja) imaju mnogo manju vjerojatnost za razvitak bolesti od onih nesteriliziranih ili kasnije steriliziranih.Na žalost, zabilježena je veća pojavnost onih malignih tumora tako da bi svako otečenje ili tvorba na mliječnoj žlijezdi trebala biti pregledana od strane veterinara. Dijagnoza se postavlja po kliničkoj pretrazi životinje, palpacijom žlijezde i novonastale tvorbe, palpacijom regionalnih limfnih čvorova i biopsiji, odnosno patohistološkoj pretrazi. Pravu dijagnozu možemo ustanoviti samo biopsijom i histopatloškim pregledom, što znači da bi kujicu trebalo odvesti u specijaliziranu ambulantu gdje će mu se kirurški odstraniti novoizraslina i odrediti o kakvoj se promjeni radi. Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nakon dužeg problema sa zelenim iscjetkom iz penisa, kod šteneta Američkog staforda, uradio sam bris i ispostavilo se da ima bakteriju staphylococcs aureus! Štene je staro 4 mjeseca i valjda antibiotici koji utječu na tu bakteriju nisu preporučljivi za štenad! Veterinar koji ga liječi je moj prijatelj i imam neki utisak da nešto krije od mene, pa vas molim da mi kažete da li je to izlječivo, ili je u pitanju nesto ozbiljno! I kakvo vi liječenje preporučujete, jer trenutno još nista ne poduzimamo, ali ovih dana moramo donijeti neku odluku! Unaprijed hvala, ĐorđeO: Kod pasa, posebno kod štenadi vrlo su česte infekcije izazvane bakterijama iz roda Staphylococcus.Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) je gram pozitivna kuglasta bakterija koja je najčešći uzročnik lokalnih infekcija na koži pasa, a često i postoperativnih infekcija kirurških rana. Ova bakterija dio je i fiziološke flore na koži, sluznicama (rodnica, penis, oko, nos, itd.), te kao prolazna flora u crijevima. Ovakve infekcije uglavnom ostaju nezapažene od strane vlasnika ili im se ne pridodaje velika važnost, te zbog toga nisu na vrijeme dijagnosticirane, terapirane i spriječene moguće komplikacije. Iz svakog lokalnog žarišta infekcija se može proširiti limfom i krvotokom po cijelom organizmu, te izazvati sepsu. Pri širenju infekcije može nastati osteomijelitis, artritis i endokarditis. Stafilokokne infekcije se pojavljuju kao primarna - samostalna infekcija ili kao sekundarna infekcija uslijed nekih drugih oboljena. Loši zoohigijenski uvjeti, pad hormonalnog i imunološkog sustava, deficitarna prehrana, faktori su koji će pogodovati nastanku stafilokokne infekcije. Liječenje neadekvatnim antibiotikom, bez prije napravljenog antibiograma, rezultirat će razvojem još otpornijeg soja stafilokoka. Kod pasa, ova bakterija najčešće se prenosi parenjem, a štenci se mogu inficirati za vrijeme intrauterinog razvoja. U pasa ova bakterija najčešće uzrokuje piodermije (gnojne upale kože), koje se često ponavljaju bez obzira na liječenje. U etiologiji stafilokoknih infekcija u pasa najčešće sudjeluju Staphylococcus aureus, S. intermedius, S. hycus. Najučestalija je bakterija S. intermedius koja je u 90% slučajeva uzročnik kožnih infekcija u pasa. Staphylococcus aureus zauzima tek 5% infekcija. Oboljenja kože mogu biti površinske ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti kao vlažni ekcem ili impetigo. Osim kožnih infekcija, ova bakterija uzrokuje i spolne infekcije, koje kod ženki se mogu manifestirati kao endometritis, a kod mužjaka kao balanitis (upala glavića penisa) ili balanopostitis (upala glavića penisa i okolne kože). U mužjaka, javlja se karakterističan žuto-zeleni sekret, cvenilo, oteklina, koja može dovesti i do suženja uretre. Za postavljenje dijagnoze, neizbježno je uzimanje brisa za mikrobiološku pretragu. Tijekom uzimanja brisa za mikrobiološku pretragu, životinja ne smije biti pod antibiotskom terapijom. Kao rezultat pozitivne bakteriološke obrade iz traženih uzoraka, dobivamo nalaz s identifikacijom bakterije i antibiogram (rezultat ispitivanja osjetljivosti bakterije na antibiotik). Antibiogram pokazuje tri kategorije osijetljivosti:- osjetljiv, znači da infekcija bakterijom može biti liječena preporučenim dozama tim antibiotikom- umjereno osjetljiv, znači da izolat može biti inhibiran koncentracijom određenog antibiotika ako se mogu koristiti više doze ili ako se koncentracija antibiotika djelotvorna za tu bakteriju postiže samo u onim sustavima preko kojih se lijek izlučuje (npr. urinarni, probavni ili hepatobilijarni sustav)- rezistentan, znači da izolat nije osjetljiv na one koncentracije antibiotika koje se mogu postići u organizmu i ne smije se koristiti za liječenje infekcije uzrokovane tom bakterijom. Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i amnestičke podatke o preosjetljivosti životinje na određeni antibiotik, izlučivanje i inaktivacija antibiotika, doziranje i put primjene antibiotika, te moguće nuspojave antibiotske terapije. Uz sustavnu primjenu ciljane antibiotske terapije (oralno ili parenteralno), savjetuje se i lokalna dezinfekcija spolovila, sredstvima koja će proporučiti veterinar s obzirom na stanje. Neadekvatna primjena antibiotika podrazumijeva krivu dozu (premala doza, preduga primjena antibiotika), krivi izbor antibiotika (mikroorganizmi nisu osjetljivi na izabrani antibiotik), nepravilnu kombinaciju dvaju ili više antibiotika, te neopravdanu profilaktičku primjenu. Mišljenja sam da nema razloga ne provesti terapiju antibiotikom, koji je rezultat antibiograma, jedino ako se radi o kinolonskim antibioticima (oštećenje hrskavice nosivih kostiju), čija je primjena kontraindicirana u mladih životinja. No ako je i takav antibiotik rezultat antibiograma, vjerujem da na temalju antibiograma kolega ima na izbor barem još jedan antibiotik.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam rasnu kujicu zlatnoga retrivera staru pet mjeseci, došla je k nama s dva mjeseca starosti. Kada je došla tri se dana nije češala, a poslije je dobila buhe. Kada smo se riješili buha i dalje se nastavila češati i grickati, na predjelu repa i vrata. Pitali smo naše veterinare za pomoć, ali oni ne znaju. Rekli su samo da može imati buhicu koju...dobila je ampulicu i kupila sam joj češalj protiv buha s kojim ga uvijek raščešljam poslije šetnje i uvijek nađem po jednu buhicu. Prije sam je hranila s Pedigree hranom, a prije pola mjeseca sam prešla na k9 za štenad. Od tada se manje češe (ali se ipak još uvijek češe), dlaka joj je sjajnija, glađa i ona sama više sluša. Sada joj nekada nađem na koži pokoji prištić i to u predjelu gdje se češe. Moja su pitanja ova: 1. Znate li koji je razlog češanja tako maloga psa koji se hrani kvalitetnom hranom? 2. Da li je možda to grizu komarci i koji je način zaštite od toga? 3. Kako se zauvijek riješiti buha? Unaprijed hvala, MarijanaO: Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, a nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarna promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatoze bude prekrivena sporednim simptomima.Svrbež kože javlja se kod kožnih oboljenja, ali i neovisno o njima (ima svrbeža ali na koži nema promjena) i takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora (u tom slučaju svrbež je lokaliziran na okolinu otvora tijela). Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći. Još treba spomenuti i jedan od najčešćih problema grizenja šapica i češkanja u pasa, a to su svakako analne vrećice koje kod nekih pasa stvaraju velike probleme. Retencija sekreta i posljedična upala analnih vrećica može se javiti i u vrlo mladih jedinki.Uzrok svrbežu može biti i alergija, odnosno netolerancija na hranu. U slučaju alergije, najčešće je "krivac" protein u hrani, ali isto tako preosjetljivost mogu uzrokovati i tvari koje nisu proteini. Znaci preosjetljivosti na hranu manifestiraju se prvenstveno promjenama na koži i simptomima od strane probavnoga sustava.Promjene na koži koje se manifestiraju kao posljedica alergije najčešće su crvenilo, svrbež i urtikarija. Promjene mogu biti lokalizirane na pojedinim područjima tijela ili mogu biti generalizirane i zahvaćati čitavu površinu kože. Promjene se mogu komplicirati i sekundarnim bakterijskim infekcijama i alopecijama (gubitkom dlake). Pravilan izbor hrane svakako je bitan da bi se stanje kože što prije dovelo u normalu, te da bi spriječili eventualno ponavljanje problema. K-9 hrana za mlade pse bazira se na pilećim bjelančevinama. Stoga Vam, iako je to hrana premium kvalitete, preporučam da za psa odaberete hranu na bazi janjetine i riže, odnosno ribe i riže. Svakako dajte prednost premium (Alleva) i superpremium programima (Eukanuba, Hill`s, Royal canin ili Purina Pro Plan). Životni ciklus buhe nije vezan isključivo uz životinju. One na njima povremeno obitavaju i to kada se hrane, pri čemu ubadaju domaćina (psa) i hrane se krvlju. Spolno zrele buhe u okolini naših ljubimaca (tepisi, dekice, naslonjači) izlegu 50-tak jaja dnevno i tako kroz 100 dana života jedne buhe, prošire svoju populaciju u velikom broju. Dva su koraka u "ratu" protiv buha. Prvi je da tretiramo ljubimca preparatima u obliku ampula (Frontline Combo ampule, Advantix ampule - buha se mora nahraniti krvlju domaćina da bi uginula u tijeku 24 sata) ili da ljubimce poprskamo Frontline sprejem koji nametnike ubija trenutno, ili pak da mu stavimo ogrlice poput Kiltix i Scalibor (antiparazitno djelovanje), te preparate za pse na bazi eteričnih ulja koje kapamo duž kičme svakih 3 cm po par kapi (Verminex kapi).Istovremeno slijedi drugi korak, a to je tretiranje okoline (kućice psa, tepiha, dekica, namještaja, parketa) sprejevima protiv vanjskih nametnika (Biokil, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bit je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature, ispod 3°C) i postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan posisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti (2. korak) za 14 dana, jer u međuvremenu su se razvile iz preostalih jaja larve, nimfe i odrasli oblici buha.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 4 mjeseca uginuo nam je pas. Simtomi su mu bili prvi dan: neveseo, nema apetita, ali je pomalo jeo, otežano disanje. Drugi dan je jos teže disao, curila mu je slina iz usta, sa sukrvicom neposredno pred ugibanje, usta su mu stalno bila otvorena, pošto je padala kiša, izašao je na kišu. Veterinar mu je dao inekciju vitamina i nekakav antibiotik, no nakon par sati je uginuo. Nigdje nije krvario niti je u dvorištu bilo otrova za miševe. Rečeno nam je da je upala grla i da je navodno bio i star. Pas je bio star nekih 5 godina, nije rasan. U posljednjih nekoliko dana prije uginuća dosta je lajao na pse lutalice pored ograde. Međutim prije dva dana nam je uginuo mačak koji je imao iste simtome. Veterinar nam je rekao da je vjerovatno pojeo otrovanog miša. Molim vas da nam pomognete, da li je moguće da imaju potpuno iste simtome i da na kraju dijagnoza bude različita? Mi sumnjamo da ih je netko otrovao ali gdje god sam čitala o trovanju, spominje se povraćanje, krv iz nosa, usta i na guzu što kod naših životinja nije bilo. Imamo 2 djece kojima smo rekli da je cuko u bolnici i da ima curu i mladunce a za mačka jos ne znaju. Molim Vas da nam pomognete, RenataO: Uzroci trovanja mogu biti različiti, no najčešće se radi o trovanjima onim otrovima koji su najdostupniji na tržištu.Uglavnom se radi o trovanju otrovom za štakore, trovanju limacidima (pužomor) ili trovanju sa solju (iako je ova vrsta trovanja češća kod velikih životinja).Otrovi za štakore su antagonisti vitamina K i djeluju kao antikoagulansi (spriječavaju zgrušavanje krvi inhibirajući sintezu određenih faktora zgrušavanja u jetri).Teško je općenito reči koje je vrijeme potrebno da bi se ispoljili prvi simptomi, budući to ovisi o stanju organizma, količini i vrsti unesenog otrova... no u prosjeku, prvi se simptomi jave za 3 - 14 dana.Otrovana životinja je apatična, ubrzano diše, odbija hranu, pije puno vode, sluznice su blijede, a u kasnijoj fazi javlja se krvarenje iz prirodnih otvora, povraćanje krvi...Limacidi su insekticidi koji se koriste u poljoprivredi, za suzbijanje puževa. Ponekad se dešava da životinja slučajno pojede ''pužomor'', što se manifestira slinjenjem, povraćanjem, nekoordiniranim kretnjama, tremorima mišića, preosjetljivošću kože, a završava grčevima mišića i na kraju uginućem.Trovanje solju manifestira se neurološkim simptomima, grčevima i dehidracijom.Trovanja se dijagnosticiraju na temelju anamneze (podataka uzetih od vlasnika, kako bi se saznalo moguće vrijeme otrovanja i s kojim je otrovom životinja najvjerojatnije došla u dodir), kliničkih znakova i / ili postmortalno (nakon uginuća), na temelju razudbenog nalaza.Liječe se specifičnim antidotom.Bez kliničkog pregleda nije moguće postaviti adekvatnu dijagnozu, pa Vam, na žalost, nisam u mogućnosti reči koji bi bio pravi razlog uginuća.Pravi bi se razlog isključivo mogao otkriti na temelju patoanatomske pretrage, tj. da se neposredno nakon uginuća izvršila razudba uginule životinje.