*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pohvaljujem vaše stranice, jer su vrlo edukativne i ažurne u odgovorima zabrinutih ljubitelja životinja. Moj maltezer star god. i tri mj. ima idiopatsku epilepsiju. Kako je prije par dana imao prvi napadaj, molila bih Vas (iako sam pročitala puno o toj bolesti) da mi date Vaše stručno mišljenje, kolike su mu šanse da se tijekom života, uz odgovarajuću terapiju oporavi, odnosno, najviše me brine, kolika je procjena da će doći do paralize i kad će doći? Imam kćer koja ga obožava i bilo bi mi preteško da mu se desi paraliza uslijed jačeg napadaja. I još nešto, molim odgovor da li se u Vvašoj prodavaonici Pet centra na Drvinju, mogu kupiti tablete neurobion koje za sada moj pas koristi. Zahvaljujem, Maja O: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epileptični napadi mogu biti jaki ili toliko blagi da se pogrešno protumače. Pri epi-napadima pas može izgubiti svijest, nadalje mogu biti popraćeni nevoljnim kontrakcijama mišića (kloničko-tonički grčevi), širenjem zjenice, veslanjem nogu, drhtanjem i grčenjem lica, slinjenjem, mokrenjem i defeciranjem. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje). Prilikom epi napada je potrebno zaštititi sebe jer Vas pas može nenamjerno ugristi, potrebno je zaštititi i psa da se ne udara prilikom grčeva tako da ga primite za nabor kože na vratu i ispod njega stavite jastuk da se ne ozljedi, naročito da ne lupa glavom po podu, psa tješite dodirima i umirujućim riječima za vrijeme napada, obavezno zabilježite trajanje napada i nenormalno ponašanje kako bi veterinaru pomogli u dijagnozi, nakon napada psu ponudite vodu i ostanite uz njega još neko vrijeme. Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojem psiću možete pomoći na način da ga hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite ga podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno psiću osigurajte umjerenu aktivnost.Neurobion forte je humani preparat koji se može nabaviti jedino u ljekarnama za ljude, a sadrži 5 neurotropičnih vitamina koji se koriste za normalan rad živčanog sustava, a dolazi u tabletama i kao injekcijska otopina.Neki psi godinama žive s epilepsijom bez većih poteškoća, pa čak i nadžive na prvi pogled zdravije pse. Maltezeri su opće poznati kao dugoživuća pasmina. Možda se epi-napadi nakon puberteta povuku sami od sebe. Što se prognoze epilepsije kod Vašeg psića tiče, može je dati jedino veterinar koji poznaje Vaš slučaj i koji je propisao terapiju.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 12.07.2007.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu od 3 - 4 god, ne možemo točno znati koliko je stara jer smo je udomili. Oduvijek ima problema s analnim žlijezdama i sanjkanjem po guzi, češanje i sve što uz to ide. Po zimi nije strašno i dlaka joj je odlična (križanac je terijera i maltezera). Međutim preko ljeta bude katrasrofalno. Veterinar je rekao da ne možemo puno napraviti, promjenili smo ishranu, dajemo joj ili Hill's ili Royal Canin, često je šetamo. Trenutno joj se stanje znatno pogoršalo, kod guze i repa nema uopće dlaka, stalno se češe, koža je crvena i iritirana. Mažem ju plivaseptom po preporuci veterinara. Za par dana idemo na more, pa me zanima može li joj to pomoći i da li mogu još nešto napraviti? Stalno mislim da je možda koža bolesna, ali veterinar tvrdi da je to od ozlijezde. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, ElviraO: Jedan do dva centimetra od čmara nalaze se mirisne vrećice, u kojima se skuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva).Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze, te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva, izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju, sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetki su recidivi ovakvog stanja nakon terapije.Zbog zaostajanja sadržaja, vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko čmara. Pas postaje nervozan, maše repom, često se dešava da struže čmarom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko anusa grize zubima ili liže. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao posljedica resorpcije i migracije sadržaja unutar organizma. Ponekad se javlja i svrbež uški, te upala vanjsko ili srednjeg uha. Ako na iritiranim djelovima kože, parazitiraju buhe, nakon ugriza, pas se još jače češe, te se stanje može dodatno komplicirati alergijskim dermatitisom. Na koži nastaju promjene u vidu eritema ili ekcema, koje životinja izrazito grize, te nastaju povrede kože i tkiva koje mogu biti jako duboke. U takve povrede naseljavaju se različiti organizmi, uzrokujući upale, apscesi, fistule i gnojenja. Veterinar manuelno ispražnjuje zaostali sadržaj u analnim vrećicama, nakon čega uvođenjem kanile ili sl. izvodnim kanalima, ispire analne vrećice antiseptikom ili sl. Ponekad je uputno aplicirati i antibiotik prolongiranog djelovanja, te po potrebi primijeniti kortizonsku terapiju. Kod težih slučajeva, čestih recidiva, a osobito u pasa koji imaju i česte promjene na koži kao posljedica retencije sadržaja analnih vrećica, preporuča se kiruško odstranjivanje istih. Upaljena koža oko čmara može se liječiti antibiotskim mastima ili sl., kako bi se umanjila upala, bolnost i svrbež.Svakako Vam savjetujem specijalnu medicinsku hranu. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica, te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu:-d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku s jelenom, janjetinom, patkom i lososom.-Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku s piletinom i patkom.-Dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku.Moram napomenuti da pas sa ovakvim simptomima, ne bi smio jesti nikakve pseće poslastice, niti bilo kakvu drugu hranu osim navedenog. Osima navedene hrane, savjetujem Dermanorm kapsule, koje sadrže omega 3 i 6 masne kiseline, te Biotin forte tabelete od Canine ili Ungiotin prah, koji također sadrži biotin. Navedeni preparati smiruju upalni proces (omega 3 i omega 6 masne kiseline), te pospješuju rast i obnovu dlake i kože (biotin).Pošto Vaš pas gubi dlaku u području repa i stražnjih nogu, te je to mjesto crveno i uapaljeno, svakako bi trebalo uzeti bris s tog mjesta za mikrobiološku pretragu, kako bi se odredila ciljana terapija. Bojim se da u slučaju s Vašim psom neće biti dostatana samo lokalna terapija .
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 12.07.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka starog 13 mjeseci i željela bih s njim ići na agility u rujnu. Nemam ga namjeru pariti pa bi ga zbog toga htjela kastirati. Da li je to pametno? Gdje je to najbolje napraviti? Oko koliko se kreću cijene? Hvala, Marijana O: Kastracija psa se radi u epiduralnoj anesteziji sa sedacijom. Rez se radi iznad skrotuma ili iznad ingvinalnog kanala. Nakon prepariranja potkožja istisne se testis i oslobodi funikulus koji se podveže i ukloni škarama. Rana se šiva. Kastracija pasa je medicinski indicirana kod izostanka spuštanja testisa u skrotum, kod tumora testisa te kod povećanja prostate. Općenito se može reći da kastrirani mužjaci manje lutaju, bolje slušaju te mokraćni mjehur prazne kada je pun, a ne da bi drugim psima ostavili mirisne poruke. Kastracija ima i nedostatke. Kastrirani su psi skloni povećanju tjelesne težine i kao posljedica toga može doći do šećerne bolesti. Također se mijenja miris kastriranog psa, pa bi ga mogli naskakivati drugi spolno zreli mužjaci. Kastracija može zbog hormona dovesti do urinarne inkontinencije, iako je to rijetka pojava.O cijeni i svemu ostalome morat ćete kontaktirati veterinarske ambulante koje će Vas dalje uputiti u podatke koji Vas zanimaju.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 20.07.2007.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije tjedan dana kupili smo štene njemačkog ovčara koje će 20.7. navršiti dva mjeseca starosti. Hranimo ga hranom "Royal Canin", tri puta dnevno po 10 dkg. Posljednja tri dana primjetili smo da ima smanjen apetit, ujutro pojede malo, popodne ništa, a uvečer isto malo. Utječe li vrućina toliko na apetit ili mu možda ne odgovara hrana? Kada je muž kupovao hranu za štence, prodavačica mu je dala hranu za štence na kojoj piše da je za "mini dog junior", što smo tek naknadno vidjeli. Ima li kakve razlike u hrani za štence manje i veće vrste? Unaprijed zahvaljujem! AndreaO: Vaše štene, njemački ovčar, pripada u skupinu velikih pasmina koji kao odrasle jedinke imaju tjelesnu težinu između 25 kg i 80 kg. Njemački ovčar uglavnom postiže tjelesnu težinu do 45 kg, a pošto ste se odlučili za superpremium hranu od Royal Canina, Vaše štene trebalo bi hraniti s MAXI baby dog od navedenog proizvođača i to do njegovog petog mjeseca života, a nakon toga s MAXI junior do 15 mjeseca života ili s BREED GERMAN SHEPHERD junior 30 (od 5 do 15 mjeseca starosti). Rast ove pasmine dugo traje i odvija se u dvije faze; prva faza traje do 5. mjeseca i zahtjeva hranu visoke kalorične, vitaminske i mineralne vrijednosti, a zbog još nerazvijenog probavnog sistema mora biti lako probavljiva. Druga faza rasta (od 5 do 15 mjeseca) zahtjeva nešto manje kaloričnu hranu od prve faze, mišična masa u ovoj fazi se izgrađuje nešto sporije, a koštani sustav se konačno u potpunosti formira, također treba kontrolirati količinu unesene hrane (prema tabeli koja se nalazi na omotu pakirane hrane) jer prekomjerna težina izaziva zdravstvene probleme kod koštanog sustava. U ovoj hrani nalazi se uravnotežen odnos kalcija i fosfora, glukozamina i hondroitina koji zajedno i u pravilnom odnosu (zato se ova hrana zove superpremium jer je u potpunosti izbalansirana i ne treba dodavati posebno vitaminske i mineralne preparate), osiguravaju zdrav i otporan koštano-zglobni sustav, a time je omogućen zdrav i dug život Vašeg psa. Tokom ovog ljeta zbog velikih vrućina, većina vlasnika se žali da im ljubimci vrlo malo jedu. Svi kućni ljubimci (od ptičica, glodavaca, maca i pasa), vrlo malo se kreću i više se izležavaju u hladu ili na pločicama u kupaoni i kuhinji, te im je potreba za hranom i kalorijama smanjena (prilikom probave tjelo se dodatno zagrijava, a naši ljubimci uglavnom nemaju žlijezde znojnice i vrlo teško odaju višak tjelesne topline i pri tome dosta dahću i manje se igraju, trče ). Količinu propisanog dnevnog obroka možete nešto smanjiti, a štenetu ponuditi tokom dana kada je nešto hladnije, ujutro i navečer, također možete mu ponuditi i mliječno kisele produkte kao što je svježi kravlji sir, kiselo mlijeko i acidofil koje možte preliti i umiješati sa suhom hranom.Kada padnu ove visoke vanjske temperature, vratiti će se i apetit. Nadam se da ste ga očistili od unutarnjih (crijevnih) parazita, da svakodnevno ima pristup svježoj vodi. Ako smatrate da pas premalo jede, uopće se ne igra, tokom dana više spava i leži, posjetite svog veterinara da ga pregleda.Razlika između hrane za štenad malih i velikih pasmina je velika, od veličine granula pa do zastupljenosti određenih vitamina, bjelančevina i minerala. Male pasmine dostižu tjelesnu težinu do najviše 10 kg, spolno i fizički sazrijevaju do 10 mjeseca života te su njihove energetske i nutricionističke potrebe manje nego kod štenadi velikih pasmina.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 20.07.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koliko dugo bez posljedica po zdravlje, pas smije uzimati kortizon od 20 mg dnevno i koje su posljedice dugogodišnjeg uzimanja? Hvala najljepša, Snježana O: Hormoni su kemijske tvari koje endokrine žlijezde luče izravno u krv. Krvnim opticajem hormoni dospijevaju u sve dijelove organizma i djeluju na određene organe i tkiva. Kora nadbubrežne žlijezde luči kortikosteroide koji se dijele na glukokortikoide i mineralokortikoide. Glukokortikoidi su steroidni hormoni čija je glavna uloga utjecaj na metabolizam glukoze, proteina i masti, a također i dugoročno prilagođavanje organizma na stresne situacije. Oni imaju i svojstvo smanjivanja imunološkog odgovora organizma. To znači da imaju jako protuupalno i imunosupresivno djelovanje.Glukokortikoidi prirodnog porijekla su kortizon i kortizolon (hidrokortizon). Njihovo glukokortikoidno djelovanje je slabije od djelovanja polusintetskih i sintetskih glukokortikoida.Glukokortikoidi nisu etiološka sredstva, pa ne uklanjaju uzrok bolesti, izuzev ako se radi o supstitucijskoj terapiji u slučaju prestanka rada nadbubrežne žlijezde. Ovo je jedan od primjera kada je uzimanje ovog hormona potrebno provoditi doživotno.Životinje različito reagiraju na glukokortikoide, pa je stoga i doziranje individualno. Doze navedene kod pojedinih glukokortikoida samo su orijentacione, te najpovoljnije doze treba utvrditi za svaku pojedinu životinju. Ako se kratkotrajno upotrebljavaju, glukokortikoidi rijetko djeluju nepovoljno na organizam. Kod dulje upotrebe, a osobito u visokim dozama, popratno se djelovanje sve više ispoljava.Doza i vrijeme terapije ovise o indikaciji, veličini životinje i tjelesnoj masi. Početna doza obično se primjenjuje do povlačenja znakova bolesti, a nakon toga se smanjuje sve dok se ne postigne najmanja doza održanja. Trajanje terapije je također različito i važno je da se držite uputa svog veterinara.Nuspojave kod sustavne dugotrajne uporabe kortikosteroida su brojne. Stoga pri dugotrajnoj terapiji glukokortikoidima treba, neovisno o kliničkoj slici, obavljati kontrolne preglede životinje pri čemu će veterinar obratiti pozornost na moguće nusučinke ovog hormona (hiperglikemija, poliurija, polidipsija, oštećenja sluznica želuca i crijeva, slabljenje imunološkog odgovora - reaktiviranje ili pojava gljivičnih, virusnih, bakterijskih infekcija, kao i prikrivenih infekcija (kod dugotrajnog davanja ovog hormona vrlo je visoka incidencija infekcija urinarnog trakta), usporavanje cijeljenja rana, osteoporoza, katarakta i dr.). Nakon prestanka davanja, ponekad se mogu javiti znakovi insuficijencije nadbubrežne žlijezde. Osnovna smjernica pri prekidu terapije je pravilo da što je dulji bio period terapije to bi trebao biti postupniji (sporiji) period redukcije doze lijeka.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 19.07.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam bostonskog terijera starog 7 mjeseci. Već duže vrijeme, oko dva mjeseca mu se pojavilo bezdlačno mjesto na prsima (veličine dvije kovanice po 5 kn). Vodili smo ga kod veterinara i pregledan je pod nekakvim posebnim svjetlom i utvrđeno je da nisu bakterije ni gljivice. Dobili smo kremu Triderm koju smo koristili 2 puta na dan, 2 tjedna i prestali jer se zbog kortikosteroida ne smije duže primjenjivati. No, ništa se nije promjenilo pa smo ga ponovno vodili veterinaru nakon nekog vremena. Veterinar nam je opet preporučio tjedan dan mazanja Tridermom pa ponovni pregled. To bezdlačno mjesto je blago ružičasto i bez dlake, no pas se tu uopće ne češe niti ima ikakvih problema. Hranim ga Royal Caninom ultra sensitiv i dobiva Pfizerove VMP (1/2) tablete već 2 mjeseca. Što Vi mislite što bi to moglo biti? Traje već preko 2 mjeseca pa se bojim da nije nešto opasnije, tipa bolest štitnjače ili Cushingov sindrom, premda nema nikakve simptome, osim što na tom mjestu nema dlake. Da li bi bilo dobro da mu počnem davati kvasac od Canine ili Biotin za dlaku? Hvala! AndrijanaO: Opadanje dlake u pasa javlja se kao dio fiziološkog ciklusa prilagodbe organizma vanjskim utjecajima. Dlaka psa raste i otpada ("linjanje") ciklički. Postoji period intenzivnog rasta, koji se izmjenjuje s prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi period mirovanja.Linjanje počinje kada je spremna nova dlaka. Na ciklus rasta utječe više čimbenika, kao temperatura okoliša, povećanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Za razliku od linjanja, alopeciju karakterizira djelomični gubitak dlake na dijelu tijela koji je inače obrastao dlakom..Uzroci ovoj promjeni su mnogobrojni, a dijele se na urođene i stečene. Stečena alopecija može biti upalnog ili neupalnog karaktera.Kongenitalna (urođena) alopecija može i ne mora biti nasljedna, a posljedica je anomalija u građi dlačnog folikula čime je onemogućen rast dlake. Nasljedna alopecija se javlja u mnogih vrsta domaćih životinja i kućnih ljubimaca.Predisponirajući faktori za stečenu alopeciju su oni koji narušavaju epidermalni integritet, a to su: češanje, udarac, visoka vlaga, nečistoća, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. bjelančevine, masti, vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Alopecija može biti posljedica dugotrajnih stresnih stanja, narušenog imunološkog statusa, te hormonalnih poremećaja (hiper i hipo-pituitarizam, hipo-paratiroidizam, hiper-tiroidizam, dijabetes). U nekih se oblika alopecije ne zna jasan uzrok.Stečena alopecija je najčešće posljedica upale koju uzrokuju bakterije, dermatofiti ili paraziti.Inicijalne dijagnostičke pretrage uključuju opći pregled životinje, parazitološki pregled strugotine kože i dlake, te bakteriološku i mikološku pretragu. Dodatno se biopsijom kože može dobiti uvid u strukturu dlačnog folikula, odnosno utvrditi određena oštećenja ili deformacije. Laboratorijskim pretragama krvi i urina svakako se mogu isključiti eventualni hormonalni poremećaji. Bez kompletne obrade pacjenta s ovim problemom vrlo je teško postaviti točnu dijagnozu. Preporučam Vam da psu dajete biotinski preparat (vitamin H) koji se smatra i zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Uz biotin bi bilo poželjno prehranu obogatiti esencijalnim masnim kiselinama (EFA) poznatije kao Omega 6 i Omega 3, te linolnom i linolenskom kiselinom koje se preporučuju kod oštećenja dlačnog pokrova. Ovi preparati su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra i rado ćemo Vam pomoći pri odabiru.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 18.07.2007.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo dvije godine starog njemačkog boksera koji ne propušta priliku da gnjavi i ponekad žvače žabe. Satima poslije potpuno je odsutan duhom kao da je drogiran. Kolika je opasnost od težeg trovanja i kakve mogu biti posljedice? Obzirom da je pas slobodno pušten u velikom dvorištu, nismo u mogućnosti stalno ga nadzirati. Hvala na odgovoru. Zlatko O: Često se događa da u ovim sparnim ljetnim mjesecima žabe posjećuje naše vrtove i dvorišta, najčešće kako bi došle do vode. Žabe su česti plijen naših kućnih ljubimaca, posebice pasa. U nas je najčešća zelena krastača. Susreće se podjednako na vlažnim, kao i na skoro posve suhim mjestima. Zelena je krastača ne samo posve bezopasna životinja, nego i izuzetno koristan pomagač u svakom vrtu jer potamani golemo mnoštvo raznih biljnih štetnika. Noćna je životinja, a danju miruje pod grmljem ili drvećem. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Kod mužjaka je gornja strana tijela tamnosiva s svijetlozelenim mrljama ili svijetlosiva sa tamno zelenim mrljama kod ženki. Osim toga kod oba je spola koža s gornje strane posuta crvenim bradavicama, koje su ustvari kožne žlijezde, prema kojima su i dobile ime. Zaušne su žlijezde jako razvijene i većinom jasno uočljive. Izlučevine ovih, kao i ostalih kožnih žlijezda sadrže tvari neugodnog okusa i mirisa koje im služe kao obrana od neprijatelja.Upravo sadržaj ovih žlijezdi u pasa često izaziva simptome od strane živčanog ili probavnog sustava. Kod nas nisu zastupljene otrovne vrste u punom smislu riječi, pa nema veće opasnosti kako za ljude, tako za životinje.Svakako se može javiti reakcija na sadržaj tih žlijezdi, a najčešće se očituje depresijom, slabošću, smetnjama u disanju, povraćanjem, proljevom. Kako je svaki pas individua za sebe, te različitog imunološkog statusa, svaki će reagirati drugačije.U nekih pasa nakon što pojedu žabu, neće biti reakcija, dok u nekih se može desiti navedeno, pa i do te mjere da takve radnje završe i alergijskim reakcijama na sekret žlijezdi, pa i kolapsom.Ukoliko primjetite bilo koji od navedenih simptoma, obavezno potražite veterinarsku pomoć.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 16.07.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rodezijskog goniča starog 17 mjeseci, čini mi se da je prehlađen, puno kiše i kašlje. Veterinar je rekao da se radi o običnoj prehladi. Molio bih Vas za savjet, kako se taj kašalj ne bi razvio u bronhitis. Hvala. Ivan O: Upala grkljana i dušnika je jadna od češćih bolesti dišnog sustava. Sluznica grkljana i dušnika je da uz ostale funkcije čisti udahnuti zrak. Kad se na njoj nakupi dovoljno nečistoće, pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Uzročnik kašlja može biti virus, bakterija, mikoplazma ili gljivica. Najčešći uzročnik je bakterija Bordetella bronchiseptica, no mogu se upali pridružiti i neki virusi, poput psećjih adenovirusa i virusa parainfluence pasa. U pravilu je primarni uzročnik upale dušnika virus, a potom može doći do sekundarne bakterijske infekcije. Upala dušnika manifestira se jakim, hrapavim kašljem, a često zvuči kao da je psu zapela kost u grlu. Kašalj se javlja u napadima više puta na dan, pas kašlje širom otvorenih ustiju te ispušta upravo takav zvuk kao da mu je u grlu kost koju želi izbaciti. Napadi su intenzivniji kada je pas uzbuđen, dakle kada se sprema u šetnju, dok se veseli vlasniku te neposredno prije jela. U nekompliciranim slučajevima apetit je očuvan, a oboljeli pas nema povišenu temperaturu. Zarazni kašalj najčešće prođe bez komplikacija ukoliko se počne liječiti na vrijeme. Upala se može proširiti i na pluća.Upala pluća je zapravo nastavak upale grkljana i dušnika, ali bakterije i virusi mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Kod upale pluća se smanjuje površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi. Organizam iz tog razloga ne dobiva dovoljno kisika i ne otpušta sav ugljični dioksid, što nakon prekoračenja minimalnih potreba organizma dovodi do ugušenja. Upala se pluća najčešće javlja kod štenećaka, ali može biti i posljedica komplikacije nekih drugih bolesti. Disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama. Vrlo važan činilac u terapiji je strogo mirovanje koje mora trajati 3 tjedna. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje. Od komplikacija najčešći je kronični bronhitis i upala pluća. Za terapiju i lijekove se morate obratiti svom veterinaru koji prvo mora uzeti anamnezu od Vas, zatim napraviti opći klinički pregled i na kraju postaviti dijagnozu. Terapija se sastoji u davanju lijekova koji suprimiraju kašalj, te po potrebi antibiotika ukoliko prijeti sekundarna infekcija (amoksicilin i klavulanska kiselina, Synulox tablete su antibiotici izbora kod ove bolesti). U ljekarnama ne možete kupiti antibiotske preparate bez veterinarskog recepta tako da ćete se morati obratiti svom veterinaru što se tiče liječenja.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 16.07.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, zlatnog retrivera starog četiri godine. Prije desetak dana mu se na oku, odnosno na prozirnom staklastom dijelu, pojavila bijela točkica. Veterinar je preporučio dexametazon-neomicin kapi, ali nije mu pomoglo. Molim vas da mi kažete o kojoj se bolesti radi i kako se liječi? Hvala O: Čini mi se da se kod Vašeg psa radi o jednoj od bolesti rožnice. Ja ću Vam ovdje navesti neke od češćih bolesti rožnice, ali na žalost za točnu dijagnozu bolesti je potrebno otići do veterinara specijalista za oftalmologiju. Ožiljak na rožnici nastaje od neorganiziranih kolagenih fibrila različitog presjeka, što rezultira zamućenjem. Kod pasa je u ožiljku moguća pigmentacija i nakupljanje lipida. Zamućenje rožnice može biti:macula - jedva vidljivo zamućenjenubecula - nešto jače izraženo zamućenje, ali još uvijek očuvana providnostleukoma - potpuna neprozirnost mliječnobijele bojeDescementocoele (keratocele) - nastaje kod ozljeda strome koje dopiru do donje membrane pa se ona izboči. Naziva se još i hernia laminae posterior. Ako se ne liječi, mjehurić će rupturirati ili će ga okružiti ožiljkasto tkivo.Ektazije rožnice (keratektasia) je izbočenje rožnice koje nastaje na mjestu ranjavanja - popušta elastičnost, rožnica omekša pa se izboči. Ako je to izbočenje djelomično naziva se keratokonus, a ako je izbočena čitava površina, naziva se keratoglobus. Keratokonus predstavlja ektaziju neupalne naravi, uzrokovana je hormonalnim poremećajima i rožnica je na izbočenom mjestu prozirna. Keratoglobus nalazimo kod hidropsa oka.Stapphyloma corneae etiridis - izbočenje rožnice koje nastaje nakon perforacije rožnice kada istječe očna vodica pa za sobom povlači šarenicu i perforacijski defekt. Šarenica tada zajedno s rožnicom sudjeluje u zaraštavanju te je zbog toga to izbočenje pigmentirano.Rana rožnice je svaki prekid kontinuiteta epitela rožnice ili njenih dubljih slojeva sve do perforacije rožnice. Rane nastaju djelovanjem mehaničkih, kemijskih, toksičnih, bakterijskih ili drugih uzroka. Taj defekt može biti površinski, duboki i perforativni. Manji defekt dokazuje se lokalnom aplikacijom 2% otopine fluorescina kojeg naknadno isperemo fiziološkom otopinom. Mjesto ozljede zeleno fluorescira. Ako su oštećeni svi slojevi do lamine limitans posterior nastaje descementocele. Ako mjehurić pukne može doći do prolapsusa šarenice kroz nastali otvor ili samo prednja sinehija ili stafilom. U okolini rane se pojavljuje edem, zamućenje rožnice, leukocitni infiltrat, a na početku sanacije pojavljuju se krvne žile ili panus.Ulkus rožnice zapravo rana rožnice kod koje nedostaje dio epitela i strome ispod epitela. Ulkusom se smatraju sve rane rožnice koje teško zarašćuju s tendencijom gnojenja. U biološkom smislu radi se o produženoj fazi čišćenja. Prema etiologiji se ulkusi dijele na primarne, sekundarne, idiopatske, progresivne i regresivne.Budući da ste već pokušali s određenom terapijom (Dexametazon-neomicin kapi - kombinacija kortikona i antibiotika), svakako bi bilo najbolje da psa odvedete na Veterinarski fakultet u Zagrebu, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, te tamo potražite dr.vet. med. Pirkica (specijalist oftalmolog) kako bi se pomoću specijalnih dijagnostičkih postupaka i metoda postavila točna dijagnoza bolesti i krenulo s propisanom terapijom.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 26.07.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednogodišnju kujicu velike pasmine koja se prije dva tjedna počela tjerati. Prvi tjedan je bio normalan: stidnica nabreknuta, krv tamnocrvena, privlači mužjake, ne dozvoljava parenje. Nakon tjedan dana, ujutro za vrijeme šetnje prišao nam je jedan mužjak. Kuja je maknula rep u stranu i dopustila da ju njuška i liže. Takvo joj je ponašanje trajalo taj dan i dva dana poslije (preciznije, u prošlu subotu, nedjelju i jučer u ponedjeljak). Danas je dopustila da je mužjaci njuškaju, ali je cijelo vrijeme sjedila i nije dala se pariti. Moram napomenuti da joj je tih dana iscjedak bio svjetliji nego prije, a danas je ponovno bio tamnocrven. Kujica boravi u dvorištu, trenutno u ograđenom prostoru da psi ne mogu do nje. Zanima me zašto više ne dozvoljava parenje i zašto joj je iscjedak isti kao na početku tjeranja? U strahu sam da se možda jedan od mužjaka uspio spariti s njom, nekako preko žičane ograde. Nakon koliko vremena ću moći prepoznati graviditet? Da li je moguće (ne znam da li je humano, ali morate me shvatiti da ne želimo mlade, a i kujica je premlada za prvo leglo) da se kujica operira nakon tjeranja u kojoj bi se odjednom i sterilizirala i izvadile oplođene jajne stanice? Molim Vas za hitan odgovor. Znam da Vam je teško odgovoriti na sva ova silna pitanja, ali treba mi pomoć. Unaprijed hvala! LucijaO: Kuje se prosječno tjeraju dva puta godišnje, tj, svakih šest mjeseci, ali to može biti i svakih 4 ili 9 mjeseci. Estrus ili tjeranje kod kuja protječe u četiri faze. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60 - 70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd.Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14 dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. Ako sumnjate da se kujica uspjela spariti i ne želite štence, te ionako kujicu mislite sterilizirati, kada prestane tjeranje obratite se veterinaru i dogovorite termin sterilizacije što prije. U ovom se slučaju radi ovariohisterektomija (ako je kujica skotna), tj, odstranjuju se jajnici i maternica. Ova metoda, kojom se ujedno abortiraju nepoželjni štenci, se u današnje vrijeme često koristi (i kod kuja i kod mačaka). U svakom slučaju to smatram odgovornijim postupkom od davljenja i utapanja tek okoćene štenadi i mačića, ili ostavljanja štenadi i mačića na cesti, u smeću ili pred tuđim ulaznim vratima, koji nisu sami sposobni za život, pa im je sudbina unaprijed zapečaćena pod kotačima ili nekom drugom tragedijom.Dijagnostika graviditeta kod kuje se svodi na palpaciju, ultrazvuk i rentegen. Palpacijom abdomena se mogu naći ampulasta proširenja maternice od 20 - 35 dana graviditeta. Ultrazvukom se može dijagnosticirati graviditet kod kuja od trećeg tjedna, a jedino se točan broj štenaca može vidjeti rentgenom.Još bih Vam htjela napomenuti da kod kuja graviditet traje relativno kratko (prosječno oko dva mjeseca) i da nemate puno vremena za obaviti sterilizaciju prije poroda. Osim toga, na ultrazvuku se već 28. dana graviditeta može vidjeti kako se štenci u maternici pomiču. Iz gore navedenih razloga bih Vam savjetovala da - ukoliko zaista ne želite štence - sterilizaciju kujice obavite čim prije nakon završetka tjeranja.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 25.07.2007.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije mjesec dana umrla mi je maltezerica stara 13 godina i kako sam imala loše iskustvo s kvržicama koje su, ispostavilo se, bile tumor, zabrinjava me kvržica na trbuhu ženke koju bih htjela kupiti, a ima 9 tjedana. Je li riječ o bruhu ili - kažu vlasnici - o pupku? Molim Vas za savjet. Ako je riječ o bruhu da li je on nužno operativan ili prolazi sam od sebe? Hvala, Sunčana O: Hernia, kila ili bruh je najčešće uvrnuće trbušnih stjenki kroz otvor (urođeni ili novonastali), pri čemu se stvori nova šupljina koja može biti ispunjena s dijelovima crijeva, dijelom nekog od trbušnog organa ili komadićem masnog tkiva. Pojam hernije podrazumijeva kada se tkivo ili dio organa pomakne izvan tjelesne šupljine u kojoj inače normalno leži. U veterini se najviše javlja u području trbuha, a može biti umbilikalna ili pupčana, ingvinalna ili preponska te skrotalna (u mošnjama). Pupčana hernija javlja se kao mala izbočina (dugme) na sredini trbuha, okom je vidljiva i pipa se vrlo brzo nakon par dana života šteneta, a nastaje zbog neformiranog i nezatvorenog pupčanog prstena i kroz njega se mogu provući dijelovi crijeva, dio nekog od trbušnih organa ili komadić masnog tkiva, a ta tvorevina smjesti se u potkožju. Etiologija ove hernije je nasljedni faktor ili rezanje pupkovine oštrim predmetom preblizu trbušne stijenke od strane vlasnika psa, dok normalno kuja prekida sama zubima. Sadržaj hernije može se reonirati ili ne, odnosno kada štene okrenemo na leđa, prstom se može/ne može ugurati sadržaj ponovno u trbušnu šupljinu. Kod malih kućnih ljubimaca preporuča se herniju kirurški obraditi. Prethodno trebate posjetiti svog veterinara koji će obaviti pregled (palpaciju) i ustanoviti radi li se o herniji ili zaostaloj rani na mjestu pupkovine.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 24.07.2007.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu koja živi u dvorištu i u zadnje dane mi ju je jako teško rashladiti jer su vrućine nepodnošljive. Zato bih vas lijepo zamolila da mi date neki savjet kako je rashladiti. Već ima izolacijsku kućicu u kojoj i nije tako vruće, ali ne želi ležati u njoj. Slobodna je u dvorištu, ali ona uglavnom leži ispred ulaznih vrata na hladnim pločicama. Ipak, to je dovoljno ne rashladi. Vodu joj mjenjemo svakih pola sata-sat. Moram napomenuti i da kujica ima upalu krajnika. Bile smo već kod veterinara i dobila je sva potrebna cijepiva te smo s tim gotovi. Ipak, još 6 dana mora mirovati i ne piti hladnu vodu. Kako će sljedećih dana biti totalno užasno 'pasje' vrijeme, u panici sam da malena ne doživi toplotni udar. Usput, kako se prepozna da je pas doživio toplotni? Mislila sam je uvesti u kuću da leži na keramičkom stepeništu, ali kako su stepenica dosta hladne, nisam sigurna bi li to bio mudar potez kako joj krajnici ne bi još više otišli. Zato molim vas za savjet jer znam da ćete mi pomoći kao i uvijek do sada.Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, LillyO: Neke fiziološke karakteristike pojedine pasmine, kao što je manji kapacitet pluća u manjih pasmina, pse čini osjetljivijima na visoke temperature (psi sa brahicefaličnom njuškom). Zbog manjeg kapaciteta pluća, manja je mogučnost hlađenja zraka koji pas udiše u tijelo. Zbog nedostatka znojnih žlijezda na koži, psi nemaju mogućnost znojenja, osim dahtanjem.Za ovih sparnih dana preporučuje se psima mjenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu. Pas nikako ne smije imati brnjicu, jer na taj način ne može dahtati, a kako sam već spomenula dahtanjem odaje toplinu iz organizma. Pošto Vaš pas ima upalu krajnika, svakako izbjegavajte da leži na hladnim pločicama. Možete ga rashladiti i tuširanjem mlačnom vodom, ali nikako hladnom, nekoliko puta na dan.Toplotni udar je najčešći zdrastveni problem, koji se javlja uslijed visokih temperatura. Najčešći uzrok toplotnog udrara je ostavljanje pasa u autu. U autu temperatura u vrlo kratkom roku poraste više od vanjske temperature, pa i uz otvoren prozor, što je vrlo opasno po život pasa. No isto tako, toplotni udar pas može doživjeti u bilo kojoj situaciji kada su temperature zraka visoke, a organizam nije u stanju odavati toplinu u okoliš, što dovodi do nemogućnosti organizma da regulira tjelesnu temperaturu. Pse koji su navikli boraviti u klimatiziranim prostorijama toplotni udar pogađa češće, kao i pse s dužom dlakom, lošijim zdrstvenim statusom i kondicijom, mlađe i starije pse itd.Prvi simptomi toplotnog udara su prekomjerno dahtanje, koža je zažarena, a najviše unutar uške, pas tetura, dolazi do nesvjestice, slabosti i konačno kolapsa, kome i smrti.Ukoliko primjetite navedene simptome, psa je potrebno rashladiti što je prije moguće, te polijevati ne prehladnom vodom i naravno pozvati veterinara. Nikako nemojte tjerati psa da pije, kako ne bi došlo do povraćanja i aspiracije sadržaja u pluća. Psu je potrebno staviti led umotan u tkaninu direktno na glavu, a na tijelo nakon polijevanja vodom stavite vlažne ručnike. Možete psa i staviti u kadu, ali ne s jako hladnom vodom. Hladna voda može izazvati šok organizma, što dodatno komplicira stanje.Nikako ne koristite lijekove na svoju ruku, bez konzultacije s veterinarom. Nikako nemojte prekidati hlađenje, sve dok se tjelesna temperatura ne približi normalnoj. Imajte na umu da je uz sve navedene mjere potrebno psa što prije odvesti veterinaru.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 22.07.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi malo detaljnije obrazložite kako se može učinkovito liječiti seboreja kod psa. Naime moja pekinezerica, stara 3 godine i 4 mjeseca, već više od dvije godine boluje od seboreje (tako su mi rekli veterinari kod kojih sam je vodila na pregled) i liječim je Ceporexom - sirupom ili injekcijama, ali poboljšanje traje svojih mjesec do mjesec i pol dana, a zatim sve ispočetka. Pokušala sam i raznim kremicama, tonicima i sličnim preparatima za vanjsku primjenu, ali bezuspješno. Veterinari su mi rekli da bi to mogla biti posljedica smanjenog imuniteta ili alergije na hranu (hranim je Pedigreom, pokušala sam joj davati Hill's za osjetljivu kožu, ali nije bilo promjena). Zanima me koliko je štetno takvo kontinuirano liječenje Ceporexom (jedino joj Ceporex pomogne pa makar i za tako kratko vrijeme) i postoji li neki sličan lijek koji ne bi imao negativne nuspojave. Unaprijed zahvaljujem, CecilijaO: U koži pasa se nalaze žlijezde lojnice koje izlučuju sebum, čija je funkcija zaštita integriteta kože i dlake od vanjskih utjecaja. Izlučivanje sebuma regulirano je od strane hormona (hormon štitnjače, progesteron, estrogen i glukokortikoidi).Seboreja je poremećaj u radu žlijezda lojnica koji karakterizira pojačana deskvamacija i abnormalno lučenje loja. To je subakutna ili kronična bolest nepoznatog uzroka.Klinički se razlikuju lokalizirani i generalizirani oblik, a prema promjenama na koži dijeli se na suhu i vlažnu seboreju. Bolest se javlja kao primarna ili sekundarna seboreja. Suhu seboreju karakterizira suho perutanje kože, dok je kod masne seboreje izraženo stvaranje masnih ljuskica, a koža psa ima miris užegle masti. Ukoliko nastane upala seborojičnih predjela kože razvija se seboroični dermatitis. Vrlo je bitno točno dijagnosticirati o kojoj se seboreji radi i prema dijagnozi provoditi terapiju. Na pojavu seboreje mogu utjecati različiti hormonski poremećaji, promjene u tonusu vegetativnog sustava, nutritivni faktori i dr. Pomanjkanje cinka i niacina dovodi do kožnih promjena koje nalikuju seboroičnom dermatitisu. Negativni utjecaj ima i stanje stresa te sezonske promjene temperature. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati iritantna sredstva. Primarna seboreja je uglavnom nasljedna i nepoznatog uzroka (idiopatska), a javljala se u mlađih pasa (oko 2. godine starosti). Iz tog razloga, neke su pasmine sklonije ovom poremećaju (koker španijeli, English Springer španijeli, Irski seteri, West Highland White Terijeri, Basset Hounds, Doberman Pinshers...).Sekundarna seboreja je učestalija od primarne. Ljuskavost je prisutna uz svrbež ili bez njega. Svrbež se javlja kod scabioze, alergije na ugriz buhe, alergije na hranu, nekih kožnih parazita poput Cheyletiellosa, pyoderme i Malassezia. Svrbež nije ispoljen kod demodicose, dermatophytose, smanjene funkcije štitnjače, Cushingove bolesti, nedostatka masnih kiselina i niske vlažnosti okoline u kojoj obitavaju kućni ljubimci.Upala kože (seboroični dermatitis) nastaje zbog nadražaja nekim agensom (loj promijenjenog sastava, raspadni produkti bakterija, senzibilizacija na bakterije ili njihove produkte, mehanička trauma). U novije vrijeme veće značenje u nastanku bolesti se pridaje gljivicama.Seboroični dermatitis ima kronični tijek, s fazama pogoršanja koje se javljaju u različitim intervalima. U liječenju seboroičnog dermatitisa upotrebljavaju se različiti lijekovi koji se nanose na kožne promjene, a u nekim težim slučajevima liječenje se sastoji i od uzimanja lijekova per os. U ovakvu opću terapiju spada uzimanje antibiotika koji se primjenjuju kada je na kožnim promjenama prisutna bakterijska infekcija. Lijekovi kao što su kortikosteroidi u teškim slučajevima mogu dovesti do poboljšanja. U lokalnoj terapiji upotrebljavaju se selenijev sulfid, sredstva koja sadrže sumpor, salicilnu kiselinu i katranski šamponi. Isto tako upotrebljavaju se losioni ili kreme koje sadrže kortokosteroide, ali kroz kraće vrijeme i po preporuci veterinara. Nerijetko se uz bakterije pri seboreji na koži mogu razviti i gljivice. Pri tome životinju treba terapirati antimikotičkim pripravcima. Dugodlake pse se preporuča ošišati (ili samo skratiti dlaku), kako bi ljekoviti pripravci što lakše penetrirali u kožu.Bolest ima tendenciju vraćanja, a liječenje može biti dugotrajno i od vlasnika zahtijeva mnogo strpljenja.Vrlo ju je važno "držati pod kontrolom", što znači da se liječenje provodi u dogovoru s veterinarom.Uz navedeno, treba paziti na prehranu i probavu, što znači izbjegavati masna i začinjena jela, mesne prerađevine ili slatkiše. Hrana treba biti lako probavljiva s balansiranim udjelom vitamina, minerala i esencijalnih masnih kiselina. Stoga Vam preporučam da psa hranite nekim od medicinskih programa prehrane za pse s kožnim problemima (Eukanuba Veterinary Diets', Hill`s Prescription Diet, Royal canin Veterinary Diet). Pomoć pri izboru hrane, kao i dodatcima prehrani rado će Vam pružiti veterinari u svakoj od ljekarni Pet centra.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 22.07.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnik sam štenca crnog ruskog terijera starog tri mjeseca i tjedan dana. Svi uzgajivači, s kojima sam kontaktirao, mi govore da štenca ne držim na klizavim podovima, a pri tomu navode kako su klizavi podovi i parket i linoleum i laminat i keramičke pločice. Kako štenac boravi u stanu, ispada da bih sve podove u stanu trebao prekriti tepisima što mi se čini pomalo apsurdnim. Stoga Vas molim da mi odgovorite što da radim i koje su to podne obloge nepogodne za držanje velikih pasa, odnosno da li ću biti primoran nabavljati veću količinu tepiha? Hvala, MarioO: Svi psi velikih i gigantskih pasmina pasa imaju tendenciju obolijevanja od bolesti zglobova. Većina ovih bolesti nasljedna je, no u razvoju bolesti izuzetnu važnost imaju utjecaji iz okoline koji mogu pogoršati kliničku sliku. Utjecaji iz okoline dovode do nepravilnog prilagođavanja glave kosti i pripadajuće zglobne čahure. Ovo stanje dovodi do razvitka progresivnog artritisa. Štene polagano osjeća bol prilikom ustajanja ili sjedenja, a u zadnjem stupnju bolesti dolazi i do paralize. Crni ruski terijer s težinom od 40 (pa do 65 kg) vrši veliki pritisak i napor za zglobove. Adekvatna prehrana šteneta i polagano dobivanje na težini te primjerena aktivnost dugoročno osiguravaju zdravlje koštano-zglobnog sustava. Dobar razvoj mišića početna je točka za normalan rast koštano-zglobnog sustava, a to štenad postiže primjerenim kretanjem.Činjenica je da se bolesti koštano-zglobnog sustava češće javljaju u onih pasa velikih pasmina koji se drže u stanovima. Kako je pod stanova i kuća obložen modernim podlogama (od parketa do keramičkih pločica) obično je vrlo klizav, a to dovodi do daljnjeg opterećenja zglobova mladog štenca. Prije svega, štene velike pasmine ne smije se kretati po sklizavim površinama. Ako Vaša kuća ili stan ima klizavi pod trebali bi ga prekriti tepihom koliko je to moguće bar do godine starosti šteneta. Klizava površina može znatno narušiti razvoj nogu, a za tako nešto je ponekad dovoljan i samo nespretan pad ili poskliznuće. Imajte uvijek na umu kako su mišići štenca mnogo slabiji u odnosu na odraslog psa, a koštane strukture sazrijevaju polako dok su zglobovi mekaniji dulje vremena. Hodanje stepenicama također može biti vrlo nepovoljno za razvoj kostiju, a povećava se i rizik od nespretnog pada.Osim navedenoga, bitno je da štene velike pasmine nikada ne umarate dugim šetnjama. Dopustite mu da sam odredi granicu svojih potreba za kretanjem i igranjem na otvorenom. Od što ranije dobi učite ga na ogrlicu i povodac, a da Vas slijedi koristite igračke i poslastice; ne koristite silu, osim u neophodnim slučajevima.Ne igrajte grube igre potezanja sa Vašim štencem. Ne potičite ga na skakanje gore i dolje, skakanje s kreveta, kauča ili iz automobila (od samog početka učite ga da na krevet ne smije te da čeka u automobilu dok Vi ne dođete i spustite ga dolje). Štene uvijek Vi spuštajte sa visokih mjesta koliko god možete. Nemojte mu bacati lopticu za kojom će divlje trčati čime se povećava rizik neopreznog pada već se radije smireno igrajte. Spriječite grublje igranje šteneta s odraslim psima velikih pasmina (nije dobro da bude prevrtan ili srušen od drugih pasa u punoj brzini). Najbolji način aktivnosti s Vašim štencem je raditi nešto što uključuje razmišljanje. Ovakvo igranje će štene umoriti mnogo učinkovitije nego trosatno trčanje. Učite ga da odgonetne u kojoj ruci držite poslasticu ili ga dajte u potragu za omiljenom igračkom ispod tepiha pokrivača ili slično.Vrlo je bitno psa velike pasmine održavati u dobroj kondiciji iz razloga što će dobro razvijeni mišići poboljšati kvalitetu života psa ukoliko se pojave neki problemi sa zglobovima.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.08.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog dvije godine. Već neko vrijeme, primjećujem crvenilo u njegovim ušima i bol na dodir. Pokušala sam sa kapima, ali postaje gotovo agresivan jer se boji tečnosti. Da li postoji neki lijek koji se može dati oralno, a koji mu može pomoći da ozdravi? Kapi mu je nemoguće staviti. Hvala, Kristina O: Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu.U slučajevima da je upala zahvatila srednje ili unutrašnje uho provode se i dodatne pretrage. Kapi za uho djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta (per os) ili injekcijama. Međutim, bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, prikriti privremeno pravo stanje, te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.Stoga Vam preporučam da psa odvedete na veterinarski pregled, a tek nakon pregleda dogovorite kako ćete provesti terapiju. Vrlo često se nakon ukapavanja prvih doza lijeka smanji bol i osjetljivost zahvaćenog područja, pa životinja kasnije dozvoljava kapanje. Što prije započnete s terapijom uspješnost liječenja će biti bolja, a izbjeći ćete moguće komplikacije.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 06.08.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, nedavno sam kupila maltezera i zanima me sve o tekućini za ispiranje njihovih očiju. Koliko se često i kako koristi i kolika joj je cijena, te može li se kupiti u Vašim dućanima? Unaprijed hvala, Majda O: U Pet centrima preparate za čišćenje očiju možete nabaviti od nekoliko proizvođača:1. OPTISEPTYL (60 ml, 35,10 kn) je izotonična sterilna vodena otopina koja sadrži acidi borici, zink sulfat, benzalkonium chloride, EDTA i destiliranu vodu. Preporučljiva je za čišćenje očiju i područja oko očiju, očnih kapaka, za uklanjanje staničnih ostataka gnoja, prašine, krasta, stranih tijela i ostalog iritirajućeg materijala iz vjeđne vrečice i rožnice, te se koristi za ispiranje očiju prije početka terapije u slučajevima očne infekcije. Na iritirane očne kapke zink sulfat ima lokalno adstrigentno djelovanje, a acidi borici ima blago antiseptičko djelovanje u slučaju očne iritacije. Benzalkonium chloride se također upotrebljava kao antiseptik. Očni kapak je potrebno povući prema dolje te je potrebno 5 - 6 kapi otopine istisnuti u vjeđnu vrečicu, a područje oka se čisti na način da se tekučina istisne na vaticu i s vatom se očisti okolina. Kada se bočica jednom otvori, mora se iskoristiti u roku od 30 dana. Ova se otopina koristi svakodnevno. 2. SENSITIV AUGEN PFLEGE (Beaphar) je otopina za čišćenje i njegu očiju koja sadrži Methyl-Sulfonyl-Methan za regeneraciju kože i sluznice. Koristi se dva puta tjedno na način da se nakapa u očne kuteve, a višak se očisti vatom. Bočica sadrži 50 ml i cijena joj je 38,90 kn.3. TEKUČINA ZA NJEGU OČIJU ZA PSE (Canina, 100 ml, 40,00 kn) smanjuje prenadraženost nastalu djelovanjem nečistoća, prašina i stranih tijela. Tekučina se nanese na vatu, za svako je oko potrebno upotrijebiti čistu vatu.4. STAIN FREE (Biogroom) je krema za pokrivanje suznih mrlja ili ostalih nepravilnosti na bijeloj dlaci. Učestalom primjenom se zauvijek smanje zamrljana područja, te krema pruža zaštitu protiv svih diskolorarnih efekata. Krema sadrži sve prirodne sastojke te ju je potrebno nenijeti prstom pod oko i priloženom četkicom razmazati da se prekrije mrljovito područje. Krema ne smije dospjeti u oko. Krema košta 98,00 kn.5. TEAR STAIN REMOVER (Essentials Care) čisti nježno, sigurno i bez iritacije mrlje od suza. Prikladan je i za čišćenje ostalih proteinskih mrlja, kao npr. slina. Ne nanosi se direktno u oči, već se nanese na vaticu i nježno obriše mrlja te se ponavlja dok mrlja ne nestane. Bočica od 118 ml košta 35,30 kn.6. RUPČIĆI ZA OČI (Petvital) su natopljeni otopinom koja je podnošljiva za oči i ne nadražuje ih. Služe za čišćenje očiju i očnih kapaka, a pakiranje od 120 rupčića košta 83,50 kn.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 28.07.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav, interesira me sa da li postoji cijepivo kojim se može cijepiti 21 dan stare štence protiv parvoviroze s obzirom da postoji velika mogućnost zaraze, a majka nije cijepljena prethodno i da li štenci imaju imunitet stečen od majke koji ih štiti od parvovirusa bez obzira što majka nije cijepljena i do kada taj imunitet imaju? Unaprijed hvala, Max O: Parvoviroza pasa (infectio parvovirosa canis) je infektivna bolest pasa i divljih kanida koja se klinički manifestira povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom i visokim letalitetom, naročito u štenadi Parvovirus kod štenadi napada miokard te dolazi do miokarditisa (upala srčanog mišića) i posljedično uginuća štenadi bez ikakvih prethodnih znakova bolesti. Parvoviroza je vrlo raširena bolest u svijetu. Bolestan pas je glavni izvor infekcije. Virus se izlučuje izmetom, mokraćom i slinom. Klinički zdravi psi mogu biti kliconoše i izlučivati parvovirus. Bolest se prenosi izravnim dodirom s bolesnom životinjom. Životinja se također može zaraziti sekundarno (neizravno) različitim predmetima ili ako boravi u prostoriji zagađenoj izmetom bolesnog psa ili psa kliconoše. Smrtnost kod parvoviroze pasa iznosi 25 - 27%, a ako je u pitanju miokarditis letalitet je 42 - 81%. Parvovirus ima afinitet prema stanicama koje se brzo dijele, stoga najviše i napada stanice crijevnog epitela i leukocite.Nakon peroralne infekcije virus se množi u limfoidnom tkivu, tonzilama, retrofaringealnim i mezenterijalnim limfnim čvorovima. 24 sata nakon infekcije nastaje viremija. Tijekom viremije se inficira crijevni epitel, i što viremija dulje traje i što je titar virusa u krvi viši i promjene su na crijevima jače izražene.Bolest se klinički očituje kao enteritis u štenadi odbijene od sise i u odraslih pasa, i kao miokarditis kod štenadi stare 4 - 8 tjedana. Simptomi bolesti su povraćanje, proljev koji se obično javi nekoliko sati nakon povraćanja, dehidracija, depresija, opća slabost, temperatura kod odraslih pasa ostaje u fiziološkim granicama, a kod nekih je subnormalna, sluznice su cijanotične, javlja se leukopenija.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda bolesnog psa, te dokazom uzročnika i serološki.Budući da ste naveli da kuja nije nikad primila vakcinu protiv parvoviroze, ne vjerujem da je uspjela stvoriti protutijela koja bi prenjela na štenad kako bi štenad dobila pasivni imunitet. Kuja je mogla steći imunitet ako je bila u doticaju sa slabovirulentnim virusom i uspjela stvoriti protutijela. Štenad dobiva protutijela jednim dijelom u majčinoj utrobi preko placente, a drugim dijelom kolostrumom i majčinim mlijekom. Kolostrum je najvažnije posisati prvih nekoliko sati nakon poroda dok je sluznica crijeva najpropusnija za protutijela. Taj titar protutijela koji je štenad pasivno dobila, se smanjuje sa starošću štenadi. Štenad se ne preporuča vakcinirati prije dobi od 6 - 8 tjedana kako im ne bi poništili imunitet koji su već dobili, a kako se taj imunitet gubi u dobi od 6 - 8 tjedana, smatra se da je to najbolje vrijeme za prvu vakcinaciju.Od vakcina protiv parvoviroze se koriste Parvodog-liofilizirana atenuirana vakcina. Prvo cijepljenje ide u dobi 6 - 8 tjedana, a drugo 3 - 5 tjedna nakon prvog cijepljenja.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 27.07.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo malog SHI-CU psića starog oko 3 mjeseca. Pas ima lošu dlaku i stalno se češe. Prije mjesec dana (odmah nakon kupnje) nakapali smo mu na šiju sredstvo protiv nametnika, pas je redovno cjepljen i uzimao je tablete protiv glista. Psa redovno četkamo najmanje jednom u 5 dana i tom prilikom se pojavljuje nešto kao perut. Jučer mu je veterinar istiskao analnu žljezdu i iznenadio se koliko je puna te nam preporučio hranu HILL's Prescription Diet d/d. Molim vas preporučite kako još možemo pomoći našem ljubimcu da se ne češe te da mu dlaka bolje raste i bolje izgleda. Možemo li preko interneta kod vas naručiti potrebna sredstva za oporavak i HILLS hranu? Hvala, VladimirO: Promjene na koži šteneta često počinju kao posljedica pada ionako nedovoljno zrelog imuniteta. Na primjer: stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjena načina ishrane. Ljuštenje ili perutanje kože znak je da se u organizmu nešto zbiva (nedostatak nekih vitamina, minerala ili amino kiselina u ishrani). Prhutanje kože vrlo često prati i svrbež (pruritus). Zbog učestalog češanja može se oštetiti koža i nastati bakterijska kožna infekcija. Kod pasa uvijek postoji dobar razlog za češanje, ali ga je ponekad teško točno otkriti. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, što nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja: alergije (preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele), ektoparaziti (krpelji, ušni i kožni šugarci, ubod komarca, buhe,...), infekti (bakterije, gljivice), upala analnih vrećica, upala uha, loše njegovano krzno, psihička stanja (dosada, prinova u obitelji), te bolna stanja izazvana promjenama na koštano-mišićnom sustavu (artritis, displazija kuka).Točnu dijagnozu može postaviti samo Vaš veterinar nakon temeljitog pregleda kože i dlake.Osim navedenog, i prehrana je od izuzetne važnosti. Niste naveli kojom hranom ste hranili psića pa ću Vam ukratko dati smjernice glede prehrane štenca male pasmine. Potrebno je samo 10 mjeseci da štene male pasmine dostigne težinu odraslog psa. Ovaj rast je izrazito brz i zahtjeva hranu visoke energetske vrijednosti. U obzir se moraju uzeti i nedovoljno razvijena sposobnost probavljanja hrane, te mala čeljust odnosno mali zubi. Mali psi imaju sklonost da rano u životu počnu taložiti salo. Štene se brzo deblja ako se hrani preko mjere, a to je rizik za pravilan razvoj. Izbjegavajte hraniti svojeg ljubimca pečenom, pohanom ili začinjenom hranom, koja psima često zamiriše ali svakako za njih nije dobar izbor. Mlijeko sadrži laktozu koju većina pasa nakon dojenačke dobi ne može probaviti, te se posljedično javljaju tegobe od strane probavnog sustava. Ako mu želite ponuditi mlijeko, potražite adaptirana mlijeka za pse. Možete mu ponuditi kao dopunu prehrani i neki od fermentiranih mliječnih proizvoda koji ne sadrže laktozu.Ove proizvode možete pronaći u svim prodavaonicama Pet centra. Psu možete povremeno ponuditi i komadić jabuke ili kuhane mrkve. Što se tiče dehidrirane hrane, izbor je uistinu velik, potrebno je samo da odaberete hranu na kojoj je istaknut naziv Puppy ili Junior (do dobi od 10mj). U prodavaonicama Pet centra pronaći ćete slijedeće hrane: superpremium (Hill's, Eukanuba, Royal Canin i Proplan Purina), premium (Alleva, Bosh, Belcando, Purina Dog Chow i K-9) i ostalu hranu za pse (Pedigree, Chappi, Darling, Friskies, Pet centar). Hranu možete nabaviti u konzerviranom i dehidriranom obliku. I konzerve i dehidrati su kompletni obroci, što znači da sadrže sve potrebne hranjive tvari za pseći organizam, naravno, ovisno o kvaliteti i kategoriji same hrane.Psima koji su skloni nakupljanju i retenciji sadržaja analnih vrećica, preporuča se i specijalna medicinska hrana. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu:- d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku s jelenom, janjetinom i lososom.- Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom.- dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku.Savjetujem Vam da psića hranite preporučenom hranom od strane veterinara dok se ne sanira problem a kasnije izaberete neku od hrana iz superpremium ili premium programa za štence malih pasmina i to sa lakoprobavljivim sastojcima poput janjetine i riže ili lososa i riže koji se preporučuju onim štencima osjetljivije kože.Uz gore spomenute hrane superpremium i premium programa nije potrebno dodavati dodatke prehrani; no kod pojave ili sumnje na neki oblik dermatitisa ili kod loše kondicije dlake poželjno je u prehranu dodati biotinske preparate (vitamin H) koji je odgovoran za regeneraciju dlake, kože i rožine u kombinaciji s omega-6 i omega-3 masnim kiselinama, koje su vrlo bitne u regeneraciji kože. Osim toga, svakog psa trebalo bi četkati ili češljati svakodnevno. Svakodnevno četkanje je važno jer na taj način odstranjujete mrtvu dlaku i grubu nečistoću sa psa.Svakako vodite računa da svom psiću stavite novu ampulicu (zaštitu od buha i krpelja) svakih mjesec dana.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.Na žalost, za sada Pet centar nema uslugu kupnje on-line niti dostave, ali se nadamo da ćete imati prilike posjetiti neki od naših dućana u Zagrebu ili Osijeku.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.08.2007.