Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovanje, imam kujicu koja se u zadnjih dana počela izrazito puno češati u području trbuha, buhe nema jer je tretitana ampulom. Nismo toliko obraćali pažnju na to češanje dok mene sada nije počela svrbiti koža i u potrazi za uzročnikom palo mi je na pamet da je pas možda dobio kožnu bolest koja je zarazna. Da li je to moguće? Pregledala sam joj kožu i bijela je no na nekim područjima ima kao sitne smeđe mrljice?! Pročitala sam odgovor istog problema i zanima da li Vam to ukazuje na neku specifičnu kožnu bolest? Da li su one prijelazne na ljude? Otići ćemo na pretrage prvom prilikom u ponedjeljak, ali Vaš odgovor bi mi puno značio! Unaprijed hvala! TeaO: Psi, mačke i mali sisavci poput kunića i zamoraca popularni su kućni ljubimci mnogim ljudima, s kojima dijele i životni prostor. Bivajući u tako bliskom kontaktu vjerojatno je neizbježno da se ponekad bolest prenese sa životinje na njegovog vlasnika. Podložniji oboljenjima su naravno oni ljudi suprimiranog imunosnog sustava (djeca, starije osobe te one HIV+). No, uzimajući u obzir vrlo veliki broj ljudi koji su svakodnevno u vrlo bliskom kontaktu sa životinjama rizik za oboljenje od neke kožne zoonoze je iznimno nizak.Općenito, držanje kućnih ljubimaca čistim, zdravim i slobodnim od ektoparazita, kao i dobra osobna higijena i higijena kućanstva minimalizira rizik oboljenja od neke bolesti od kućnih ljubimaca.Od kožnih bolesti zoonoza od pasa najčešća je sarcopstes šuga, cheyletielloza (kožni parazit), dermatofitoza (mikrosporoza) te buhe. Sarcoptes šuga - uzrokovana kožnim šugarcem Sarcoptes scabieii, a može infestirati mnoge vrste životinja. Različite podvrste ovog parazita češće invadiraju jednu vrstu. Vjerojatnost za zaražavanje ljudi onom podvrstom šugarca najčešćeg u pasa je oko 20%. Dugotrajni kontakt sa kožom je glavni način prijenosa ove bolesti koju karakterizira svrbež i osip s malim crvenim mrljama. Obično, bolest u ljudi prolazi sama od sebe ako se pas pravodobno i dovoljno dugo liječi. Povremeno je potrebna terapija i u ljudi, a vrlo je važno liječiti sve životinje u kućanstvu. Demodikoza - iako u pasa česti kožni parazit, zaražavanje ljudi je vrlo rijetko. No, događa se, ako je čovjek u okolini sa zaraženim kućnim ljubimcem. Pod određenim, ali još uvijek nerazjašnjenim uvjetima ljudi mogu razviti klinički vidljive znakove bolesti. Kožni paraziti nastanjuju i hrane se u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama kože. Znatno je slabijeg intenziteta nego sarcoptes šuga.Cheyletielloza - blagi dermatitis uzrokovan vrstom kožnog parazita Cheyletiella sp. Poznata je pod nazivom "hodajuća perut" jer su vidljive ljuskice kože koje nose ovi paraziti. Cheyletiella je veliki parazit koji živi na površini kože u pasa, mačaka, kunića i ljudi. Ovaj parazit preživljava u okolini nekoliko dana. Ljudi su samo sporadično infestirani kad se jave plikovi na koži koji svrbe. Problem se rješava tretiranjem životinje nosioca i ostalih koje su došle u kontakt. Otodectes šuga (ušni paraziti) - obično ovaj parazit uzrokuje upalu ušiju u pasa, mačaka i fereta. Rijetko inficiraju kožu u okolini uha. Ukoliko je to slučaj, zabilježena je pojava infestacije ovim parazitom i u ljudi, iako vrlo rijetko.  Dermatofitoze - najčešća zoonoza je mikrosporoza (Microsporum canis). Zaražavanje obično uslijedi direktnim kontaktom, no spore mogu ostati infektivne u okolišu i nekoliko mjeseci. Psi i mačke mogu biti nosioci bolesti bez da pokazuju klinički vidljive znakove, a izvor su oboljenja za svoje vlasnike. U ljudi se javljaju mali, svrbljivi crveni plikovi koji se šire prema van. Centar osipa postaje perutav i zaraštava dok se rubovi šire. Malassezia dermatitis (Malassezia sp.) - ovo je kvasnica koje se vrlo često može naći kao normalna flora na koži pasa, mačaka, ljudi i drugih vrsta. Kožna bolest nastaje kao reakcija organizma domaćina na prekomjeran rast kvasnica. Rizik za infekciju u ljudi je vrlo nizak, a zabilježena je samo u onih imunosupresiranih pojedinaca. Infekcija Staphylococcus sp. (bakterijska kožna infekcija) - vrlo česta u pasa, a obično se javlja sekundarno nekoj bolesti, a najčešće uzrokovana bakterijom Staphylococcus intermedius. Za razliku od ljudi u kojih je infekcija najčešće uzrokovana sa Staphylococcus aureus, rizik za prijenos s psa na ljude je vrlo nizak.Infestacija buhama - kako je buha prvenstveno stanovnik prostora i skače na ljude iz okoline, nije blisko povezana uz životinju. No, buha je životinjom unesena u kućanstvo pa se i infestacija buhama može spomenuti kao jedan od uzroka. Buha se redovito hrani na ljudima i može uzrokovati znatnu hipersensitivnu reakciju u pojedinaca. No, buha može prenijeti druge bolesti kao što su: Bartonella henselae (bolest mačjeg ogreba), trakavicu (Dipylidium caninum) i kugu (Yersinia pestis) te je stoga od izuzetne važnosti preventiva i kontrola infestacije buhama na kućnom ljubimcu i u okolini.Dakle, sve navedene kožne bolesti, a potencijalno prenosive na ljude imaju gotovo iste kliničke znakove tako da opisane promjene na Vašoj ljubimici ne ukazuju specifično na neku od njih. Osim toga, postoji vjerojatnost da se radi o nekoj kožnoj bolesti druge, nezarazne etiologije (alergije, atopički dermatitis,...). Pregledom kod veterinara i specifičnim pretragama točno će se utvditi uzročnik te prema tome poduzeti odgovarajuća terapija.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Može li stafilokokna infekcija kože uzrokovati stalno ganjanje repa kod mog psa (mopsa)? Nekad to traje i po sat vremena i on ispušta zvuke kao da je iritiran. Na latero-dorzalnoj regiji trbuha mu se pojavila prije 3 mjeseca bezdlačna površina sa crnim tačkama na području dlačnih folikula koje su se s vremenom proširile i ponovno je narasla dlaka. Danas sam uzeo antimikrobni šampon, ali sam u nedoumici da li da ga okupam. Stanislav O:  Bakterije iz roda Staphyloccocus su gram pozitivne, ima ih više vrsta, a najznačajniji im je predstavnik Staphylococcus aureus. Stafilokoke karakterizira stvaranje zlatnih kolonija, po kojima je cijeli rod bakterija dobio ime. Stafilokoki su ubikvitarne bakterije, rasprostranjene posvuda u prirodi, a dio su i normalne flore kod mnogih sisavaca, ptica, pa i čovjeka. Staphyloccocus aureus, kao i ostale vrste stafilokoka, spada u relativno otporne bakterije, što znači da u vanjskoj sredini može preživjeti duže vrijeme. Bakterija je istovremeno patogena i invazivna, budući da stvara leukotoksin koji ubija leukocite (bijela krvna zrnca). Kod životinja se obično nalazi na površini kože, kao dio fiziološke flore. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul), iako mogu biti i uzročnici sekundarnih bakterijskih infekcija (naročito kod rana, opekotina ili kao komplikacija nakon operativnih zahvata). Iz svakog se lokalnog žarišta, ovisno o odnosu virulencije i otpornosti organizma, mogu krvlju ili limfom proširiti po organizmu i na taj način izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upalu zglobova, upalu pluća ili gnojni meningitis. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica pa se najčešće manifestiraju tonzilitisom, sinusitisom i konjunktivitisom. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog (kod ženki uglavnom izazovu endometritise, a kod mužjaka balanopostitis) i probavnog trakta.Stafilokok se prenosi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima ili zrakom. Izvor zaraze je bolesna životinja ili kliconoša (životinja koja je nositelj uzročnika, a da pritom sama ne manifestira kliničke simptome). Ulazna vrata za infekciju najčešće predstavljaju sitne ozljede na površini kože, te sluznica nosa. Za dijagnozu stafilokokne infekcije potrebno je uzeti materijal koji se šalje na bakteriološku pretragu. Ovisno o lokalizaciji procesa, na pretragu se šalje uzorak gnoja iz rane, bris nosa i nazofarinksa, sputum (iskašljani sadržaj), krv, likvor... Stafilokokne infekcije liječe se davanjem adekvatnih antibiotika. U protivnom bi moglo doći do razvoja rezistencije. Kod pasa se ova bakterija najčešće prenosi parenjem, a štenci se inficiraju intrauterino. Etiološki, kod pasa se najčešće javljaju Staphylococcus aureus, Staphylococcus intermedius i Staphylococcus hycus. Oboljenja kože mogu biti površinske ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti kao vlažni ekcem ili impetigo. Prema onome što ste Vi naveli, nisam sigurna da se u slučaju Vašeg psa radi o stafilokoknoj infekciji, no da biste u potpunosti bili sigurni, trebalo bi napraviti bakteriološku pretragu. Ono na što sam posumnjala čitajući o ''crnim točkicama'' na koži (iako, naravno, tek klinički pregled životinje može dati pravu dijagnozu) je Malassezia, pa ću Vam ukratko napisati i nešto o njoj.Malassezia pachydermatis spada u kvasnice, a najčešće se javlja u ušnom kanalu, vagini, analnim vrećicama ili u perianalnoj regiji i rektumu zdravih pasa i mačaka. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih kvasnica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju za toplijih (ljetnih) mjeseci.Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajni svrbež, a budući da se životinja konstantno češe, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti ''pogodno tlo'' za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica za koje u početku većina vlasnika zamijenjuje sa prljavštinom) na određenom području, a u težim slučajevima, primjerice kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa.Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti.Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu maltezera staru godinu dana, kojoj je prije 3 dana izvršena Ovarohisterektomia. Drugi dan nakon zahvata primijetila sam krvavi iscjedak iz vagine nakon ili za vrijeme uriniranja. Molim vas za mišljenje o čemu se radi i što dalje napraviti. S poštovanjem, Vanja O:  Jedan je od osnovnih zahtjeva u kirurgiji osigurati sigurnost bolesnika tijekom kirurškog zahvata.  Međutim, u praksi to nije uvijek lako ostvariti.  Iako se kirurški zahvat izvrši po pravilima struke, potencijalne opasnosti od kirurških pogrešaka s pratećim postoperacijskim poteškoćama i komplikacijama nije moguće izbjeći. Tako je činjenica da neke postoperacijske poteškoće nakon "lege artis" izvedene operacije mogu biti i njezina izravna posljedica. Nadalje, javljaju se i postoperativne komplikacije koje su izravno povezane s operacijom izvedenom po pravilima kirurške tehnike, a razlog im je ili u samom bolesniku, ili u tehničkim nedostacima uključenim u operaciju, ili u oba razloga zajedno. Poznato je opasno popuštanje kirurških šavova ili podveza usprkos njihovu tehnički ispravnom postavljanju tijekom operacije. Razlog mogu biti manje vrijedne tkivne strukture koje se tijekom operacije ne mogu sa sigurnošću uočiti, pa ne mogu osiguravati sigurnost šava i ligatura, šivaći materijal slabe kvalitete ili dr. U spomenutim primjerima, kao i u nizu sličnih, postoperacijske poteškoće, odnosno komplikacije, nisu posljedica kirurške nestručnosti, nego su uobičajeni rizik kirurškog liječenja. Kirurg ih svojim znanjem i umješnošću može umanjiti, ali ih ne može potpuno izbjeći. Dakle, u veterinarskoj, kao i u humanoj medicini, nitko Vam ne može garantirati da će za vrijeme i po kirurškom zahvatu "sve biti 100% u redu". Životinju je potrebno prije zahvata pregledati, izvršiti laboratorijske i druge pretrage koje će biti objektivan pokazatelj statusa životinje, te se prije i nakon operacije točno držati uputstava Vašeg veterinara.Kod kuja je sterilizacija zahtjevniji zahvat nego kod mužjaka. Kako su jajnici kod kuje smješteni duboko u trbušnoj šupljini, a i prokrvljenost je drugačija, kujice moraju strogo mirovati 24 sata nakon zahvata. Kuje se u pravilu ne steriliziraju u tjeranju zbog jače prokrvljenosti svih spolnih organa u tom razdoblju, već je idealno vrijeme za ovaj zahvat oko 2 mjeseca nakon tjeranja. Dakle, sterilizacija, iako rutinski zahvat u kirurgiji malih životinja, velika je operacija u kojoj se otvara trbušna šupljina. Statistički vrlo mali broj životinja ima problema kod anestezije, same operacije i postoperativnim krvarenjem. Ovo krvarenje može rezultirati prekomjernom aktivnošću nakon zahvata što rezultira puknućem neke od krvnih žila.Savjetujem Vam da kujicu odvedete svojem veterinaru kako bi pregledom utvrdio da se možda ne radi o ozbiljnoj komplikaciji te prema nalazu preporučio daljnju njegu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam njemačkog ovčara starog 3 godine. Inače je vrlo dobar, miran i privržen, ali me smeta što za svakim autom koji izlazi iz dvorišta (imamo kuću koja se nalazi u dvorištu)  izrazito histerično laje i divlja. Ponekad je u tom trenutku na lancu i samo što sve ne počupa i polomi. Čak se ljuti i na naš auto koji viđa svaki dan. Što bismo  mogli poduzeti? Ujedno me zanima i može li ga se nekako naučiti da se toliko ne boji grmljavine? Kada grmi, trči i laje po dvorištu prema smjeru grmljavine kao da želi grmljavinu i uloviti. Hvala unaprijed, EdaO:  Psi laju iz cijelog niza razloga, neki su prihvatljivi dok drugi nisu.             Pas može lajati kako bi privukao pažnju, komunicira ili izražava uzbuđenje. Lavež ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor ali ipak sadrži više od same buke. Učestali tipovi lajanja u pasa su: upozoravajući lavež - pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno; obrambeni lavež - pas laje kako bi nešto čega se boji ili mu se ne sviđa otjerao; lavež pažnje - pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju; nervozni lavež - pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran; lavež iz dosade - laje kako bi zabavio sam sebe.Kao s većinom problema, najbolje je započeti posjetom veterinaru. Reakcije na glasan zvuk mogu biti posljedica zdravstvenog problema, urođenog ili stečenog vrlo osjetljivog ili ne osobito dobrog sluha. Ako je osjet sluha vrlo osjetljiv, zvuk može zvučati toliko glasno da boli. Ako je sluh oslabljen, na nagli zvuk koji čuje, pas može reagirati strahom. Ako postoji medicinski problem i izlječiv je, možda će to biti dovoljno za rješavanje problema. Treba napomenuti kako svo lajanje nije simptom nekog već postojećeg problema. Ponekad je jednostavna komunikacija ("Netko je vani!", "Želim i ja ići", "Gladan sam"). Prvo, slušajte Vašeg psa i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor psa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja sa lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo vjerojatno laje radi pridobljivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefektivnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje. Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja. Lajanje je na žalost, ponašanje koje je samo-poticajuće tako da čekanje da nestane samo po sebi čak i kad se potiče drugo ponašanje je često bezuspješno. Pokušajte shvatiti razlog lajanja i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, rješite. Koristite pozitivne metode učenja kako bi ispravili ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir: ponavljanje izloženosti stimulansu (automobili, stranci) smiruje psa i uvjerava ga da ostane tiho. Ometajte njegovu pažnju - kad se dogodi stimulans, ponudite poslastice, obasipajte pažnjom, radite nešto što će okupirati misli Vašeg psa ili poticati poželjno drugo ponašanje. Ispravite druga dominantna ponašanja - psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka mu bude jasno da ste Vi glavni te da se ne treba brinuti.Budite dosljedni. Svaki put kad je pas tiho kad bi inače prekomjerno lajao nagradite ga poslasticom ili pažnjom. Kad laje odrješito mu kažite da bude tiho. Imajte na umu da je pas član obitelji pa ako laje kada Vi odlazite (vjerojatno bi i on išao sa Vama) smjestite ga u kuću ili neki drugi prostor i ostavite mu mnoštvo igračaka za igru i zabavu. Micanje psa od njemu atraktivne situacije i kontroliranje njegove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogao shvatiti kao prijetnju. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati. Što se tiče grmljavine, psi obično imaju strah od glasnih zvukova koji se obično očituje bježanjem, preplašenim pogledom, zavlačenjem u sigurno skrovište. Ako pas laje na grmljavinu ili pak neki drugi iznenadan i glasan zvuk može se raditi o obrambenom lajanju (to mu se ne sviđa i to pokušava otjerati). Ovakav problem rješava se zvukom grmljavine koji nije glasan i postupnim pojačavanjem istog. Granica do koje možete ići je početak lajanja Vašeg ljubimca. Tada stišate zvuk i ponovno pokušate kasnije sa manjom razlikom u glasnoći. Ovo je dobro raditi prilikom hranjenja psa jer će se tako naučiti ignorirati zvuk i jesti svoju hranu. Postupno se nelagoda od grmljavine gubi u psa te on ove situacije podnosi u skladu sa željenim ponašanjem.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  U ponedjeljak, 24.09.07. moja kujica (zlatni retriver) bila je na operaciji crijeva zbog stranog tijela (čarapa) u njima. Kada su je otvorili, crijevo je bilo puknuto na jednom mjesto i na još dva mjesta su morali prerazati crijevo kako bi odstranili čarapu. Ponedjeljak, utorak i srijedu je bila na infuziji i davali smo joj samo mlaku vodu. Danas smo joj probali dati malo bistre pileće juhe, ali je liznula samo tri puta i gotovo. Ne želi jesti, jedino želi piti vodu. Jučer smo joj stavili 2 glicerinska čepića u guzu, danas jedan i danas smo joj još dali žlicu parafinskog ulja. Par sati nakon što smo joj dali čepić i ulje otišli smo u šetnju u nadi da će obaviti veliku nuždu, međutim samo je mokrila i na putu do doma je povračala žutu tekućinu u par navrata i u zadnjem naletu nešto smeđkasto. Odmah smo nazvali veterinara i rekao je da joj dalje dajemo samo vodu. Molim Vas pomozite mi bilo kakvim dodatnim savjetom kako bih joj pomogla da se oporavi. Hvala, InesO: Enterotomija je kirurški postupak kojim se, pod općom anestezijom, radi rez na stijenci crijeva (koja nije promijenjena - upaljena, nekrotična...), kako bi se iz njegovog lumena odstranilo strano tijelo.Ukoliko je zahvaćeni dio crijeva promijenjen (npr. nekrotičan), mora se izvršiti resekcija crijeva. Ona označava kirurški postupak kojim se promijenjeni dio crijeva odstranjuje, a preostali nepromijenjeni krajevi se zašiju. U tom se slučaju treba isprati i trbušna šupljina, uz aplikaciju antibiotika, kako bi se spriječio peritonitis ili sepsa.Nakon operacije, životinji se daje infuzija, za nadoknadu tekućine i elektrolita.Životinju je potrebno zaštititi od sekundarnih infekcija aplikacijom antibiotika, koji se mogu aplicirati i direktno u trbušnu šupljinu, pogotovo u slučajevima resekcije crijeva.Prognoza ovisi o brojnim faktorima - prvenstveno o općem stanju organizma prije operacije, o tome koliki je dio crijeva bio zahvaćen i je li došlo do pojave komplikacija nakon operacije.Postoperativni tijek ponekad je rizičniji od same operacije.Najčešće komplikacije su: pojava hernije u području reza; infekcija rane; pojačano krvarenje; jaka bol zbog koje životinja potpuno odbija hranu; začep; mučnina i povraćanje; krvava stolica; krvarenje iz rektuma...Oporavak je uglavnom dugotrajan, a navikavanje životinje na normalnu ishranu treba biti postepeno. U prvih se nekoliko dana preporuča davati isključivo vodu, a nakon toga bistru, nemasnu juhu od mesa. Ponekad se preporuča napraviti mesnu iscrpinu - od usitnjenog sirovog mesa u hipertoničnoj otopini kuhinjske soli; odstavi se da stoji, a zatim se procijedi kroz gazu. Procijeđenu tekućinu (iscrpinu) daje se psu da je popije. Na taj način životinja više žeđa i sama ima potrebu piti, čime će nadoknaditi izgubljenu tekućinu.Ukoliko životinja ne odreagira na tekućinu (ne povraća vodu ili juhu koju smo joj dali), može prijeći na mekšu, kašastu ishranu. Bitno je da pas ima više manjih obroka dnevno, kako se ne bi dodatno opteretio probavni sustav. Za tu bih Vam svrhu preporučila ''High calorie'' konzerve od Eukanube (pogodne su za ishranu brizgalicom); ''a/d'' Hill's ili ''Convalescence support'' od Royal canina.Sve ove konzerve podmiruju kompletne energetske potrebe i sadrže visoku koncentraciju lakoprobavljivih esencijalnih hranjivih tvari, a indicirane su kod pasa u fazi oporavka (od bolesti ili operacija).Osim konzervi, psu možete davati bijelo pileće meso bez kože, nasjeckano na što sitnije komadiće, u kombinaciji s nezačinjenom pilećom juhom (da sve bude kašasto).Postepeno možete ukombinirati i nešto kuhane, sitno sjeckane mrkve, a kasnije rižu.Tek kada pas prihvati ovaj oblik ishrane, bez da ispovraća ono što je pojeo, možete ga postepeno prebaciti na regularnu ishranu.Znak da je životinja na najboljem putu da ozdravi predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku berskog planinskog psa staru 11. mj. Pošto se do sada nije još počela tjerati zanima me kada je očekivano prvo tjeranje kada se radi o gaint pasminama? U zadnje vrijeme primjetila sam da se učestalije liže i ima intenzivniji miris. Hvala, Jasna O: Prvo tjeranje se kod velikih pasmina javlja nešto kasnije, između 10. i 15. mjeseca starosti, pa i s 24 mjeseca starosti, kada je ujedno i završena faza rasta u gigantskih pasmina. U fazi tjeranja, stidnica postaje edematozna, hiperemična, a javlja se i sukrvavi ili krvavi iscjedak, te intezivan miris koji privlači mužjake. Prije nastupa karakterističnih znakova kuja počinje lizati stidnicu, što će nastaviti intezivnije u fazi kada nastupi iscjedak.Fiziološki, tjeranje se javlja dva puta godišnje, a u nekih kuja to se može dešavati i svakih četiri ili devet mjeseci. Estrus ili tjeranje kod kuja odvija se u četiri faze. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus u kuja traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60 - 70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona. U ovoj fazi, ako nije ostala gravidna, kujica može imati tzv. lažnu trudnoću koja se manifetira simptomima prave trudnoće (oticanje mliječnih žlijezda, navlačenje igračaka u svoju prostirku i sl.). Tada zbog retencije mlijeka može doći i do upale mliječne žlijezde.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Prvo tjeranje može biti slabije, jedva primjetno, a može se desiti i potpuno obrnuto, veoma burno i izrazito tjeranje.Kako Vaš kujica ima intezivniji miris i češto liže stidnicu, najvjerojatnije je nastupilo ili će uskoro nastupiti prvo tjeranje.Svakako bih Vam preporučila da se pripremite za tjeranje Vaše ljubimice, odnosno nabavite gačice za kuje i uloške, kako biste spriječili krvarenje po stanu. Pozivam Vas da posjetite naše trgovine, koje u ponudi imaju izvanredne Karlie gačice i uloške, koje su zbog elastičnog materjala vrlo udobne za kuju, a ulošci ne izazivaju apsolutne nikakve alergijske reakcije kože i sluznice, što se često dešava kada vlasnici upotrebljavaju za kuje uloške namjenjene ženama.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  Kujica (križanka jazavčara) mi se prvi put okotila s 4 godine. Prvo štene je bilo mrtvo kad ga je okotila i prestala se kotiti, pa je ujutro završila na carskom rezu. Imala je još 3 štenca, od kojih je jedan uginuo odmah, a druga 2 nakon 5 dana. Sada je opet skotna i bi li bilo najbolje da je odvedem veterinaru čim trudovi počnu ili da se nadam da će ovaj put uspjeti sama..?Petra O: Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi budući graviditet protekao u najboljem redu. Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje.Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod, te u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju neobično je važna pravilna prehrana i redovito vježbanje (da ne bude pretila), što će olakšati graviditet, porod i laktaciju. U drugoj polovici graviditeta treba joj pojačati ishranu (najbolje hranom za štence) i ostaviti je na tom režimu prehrane sve do završetka dojenja.Graviditet kuje traje u prosjeku 64 dana, a zatim uslijedi porod.Neposredno pred porod, kuji će vidljivo porasti trbuh, napuniti će se mliječna žlijezda, rektalna temperatura će pasti za cijeli stupanj, a promijeniti će se i njeno ponašanje - postati će nemirna, tražiti će mjesto za štenjenje, stoga je na Vama da joj osigurate miran, tihi i topli kutak, koji nije na propuhu, kako bi u miru i bez dodatnog stresa provela tih nekoliko sati koliko može trajati štenjenje.Dužina trajanja štenjenja vrlo je individualna.Kod većine kuja porod prolazi bez većih komplikacija, izuzev onih kojima je to prvi okot, pa su zbunjene, uplašene i ponekad trebaju asistenciju vlasnika ili veterinara.Ukoliko se porod iz bilo kojeg razloga prekine (preveliki štenci koji "zapnu" u porođajnom kanalu; umor kuje; slabi ili izostali trudovi...), potrebno je hitno potražiti pomoć veterinara.Nisu rijetki slučajevi kada dolazi do komplikacija pri porodu. Otežane porode nazivamo distokija. Uzroci mogu biti brojni - poremećen tijek poroda (produže se intervali između trudova ili ih uopće nema; dugotrajni porod koji iscrpljuje kuju; preuzak porođajni kanal ili preveliki štenci, koji zaostanu u porođajnom kanalu; manjak plodne tekućine, pa porođajni kanal nije dovoljno sklizak i dovodi do zaostajanja štenaca), mrtvorođeni štenci (najčešće kod prvorotkinja) ili je općenito zdravstveno stanje kuje loše, pa nije u stanju sama izdržati porod do kraja.Kako biste bili sigurni da se radi o komplikaciji, obratite pažnju na sljedeće znakove:1. ukoliko trud traje više od 20 minuta, a ne završi istiskivanjem štenca iz porođajnog kanala2. ukoliko kuja ubrzano i otežano diše, apatična je, a tjelesna temperatura joj se povisila iznad 39,53. ukoliko kuja krvari iz rodnice duže od 10 minuta4. ukoliko iz porođajnog kanala viri glavica šteneta i plodni mjehurU navedenim je slučajevima uvijek potrebna pomoć veterinara.Po završetku poroda, kuja uglavnom sama pregrize pupkovinu (ukoliko to ne učini, potrebna je asistencija vlasnika, koji će to učiniti isključivo sa sterilnim škarama ili skalpelom, otprilike 1 - 1,5 cm od tijela!) i pojede posteljicu (nikako joj ne dozvoliti da pojede više od 3-4 posteljice, jer bi mogla dobiti proljev; a ukoliko ih odbija sama skinuti i pojesti - najčešće kuja kojoj je ovo prvo leglo - vlasnik treba manuelno izvaditi štence iz posteljice, kako bi spriječio ugušenje).Lizanjem štenaca kuja ih suši, a istovremeno im potiče cirkulaciju. Osim toga, često ih liže po analnom otvoru i spolnim organima, ne bi li na taj način potaknula defekaciju i mokrenje.Ponekad se dešava da štene aspirira plodnu tekućinu (čuju se hropci dok diše), pa mu u tom slučaju vlasnik pomaže na način da ispravi jezik u usnoj šupljini, a štene okrene naglavačke, fiksira glavu i tijelo s obje ruke i laganim trzajem protrese. Postupak se ponavlja, dok god se čuju hropci. Pri tome treba biti jako oprezan, da ne bi ozlijedio štene.U periodu 3 - 7 dana po završetku poroda, kuji će se iz vagine cijediti krvavi iscjedak. Ukoliko se taj period produži, obavezno je odvedite na pregled kod veterinara, da se utvrde moguće komplikacije.Štenci se nakon poroda smještaju uz kuju, a ona ih instiktivno usmjerava prema sisama, ne bi li posisali kolostrum (prvo mlijeko), koji sadrži antitijela bitna za njihovo preživljavanje u prvim tjednima života (dok još nisu sposobni stvarati vlastita).Ukoliko se radi o štenjenju tijekom zimskih mjeseci, ne bi bilo na odmet u blizinu ležaja postaviti grijalicu, ili kuju i štence obavezno držati u toploj prostoriji.Otprilike 24 sata nakon poroda kuju bi trebalo odvesti veterinaru, da se napravi Rtg snimka i utvrdi jesu li svi štenci izašli van.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Naš pas star otprilike 2 godine ne može skroz otvoriti usta a da ne zacvili, također ima problema i s krutom hranom. Pregledali smo mu usta i zube, sve smo ispipali prstima koliko nam je dopustio i ne možemo naći uzrok. Zanima me da li je moguće da mu rastu umnjaci (imaju li ih psi uopće?) i ako da, je li moguće da je to uzrok njegovom ponašanju?Hvala, Irena O: Pravilno građeno zubalo odraslog psa ima 42 zuba, 20 zuba u gornjoj i 22 zuba u donjoj čeljusti. Zubi su kod pasa podijeljeni na sjekutiće, očnjake, pretkutnjake i kutnjake. Prema zubnoj formuli, pas ima po 6 sjekutića, po 2 očnjaka i po 8 pretkutnjaka u obje čeljusti, te 4 kutnjaka u gornjoj, a 6 kutnjaka u donjoj čeljusti.Mliječni se zubi zamijenjuju trajnima između 4. i 6. mjeseca starosti.Ovisno o pasmini, građa čeljusti i izgled zubala se razlikuje. Većina pasa ima škarasto zubalo (stražnja ploha gornjih sjekutića dodiruje prednju plohu donjih sjekutića), no kod nekih se javlja i klještasto zubalo (grizne plohe gornjih i donjih sjekutića se dodiruju); predgriz (stražnja ploha donjih sjekutića dodiruje prednju plohu gornjih sjekutića, pa donja čeljust djeluje izbočeno na van, kao npr.kod boksera) ili podgriz (stražnja ploha gornjih sjekutića odmaknuta je od prednje plohe donjih sjekutića, pa gornja čeljust djeluje kao da je dulja od donje).Ukoliko se radi o nekom zdravstvenom problemu usne šupljine, pas najčešće reagira odbijanjem hrane, pojačanim slinjenjem, bolnošću na palpaciju...Među najčešćim problemima usne šupljine koji se kod pasa javljaju su: gingivitis; strana tijela; fraktura zuba; nepravilno izbijanje trajnih zuba; periodontalna bolest; tumori.Gingivitis je upala zubnog mesa i javlja se uglavnom kao posljedica ozljede zubnog mesa (npr. kod nepravilno građenog zubala ili stranog tijela), a može se dodatno zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Pas uglavnom pojačano slini, ne želi jesti zbog boli, a gingive su zažarene. Liječi se uklanjanjem primarnog uzroka, uz aplikaciju antibiotika.Frakture zuba najčešće nastaju slučajno, u igri tvrdim predmetima - kamenjem, tvrdim štapovima ili kostima, a može se dogoditi i ukoliko se životinja zaleti u nešto tvrdo. Pas uglavnom odreagira bolno, otežano žvače (ili uopće ne jede), ne može držati predmete u ustima, pojačano slini, a ponekad se javlja i krvarenje. Ovakvi problemi rješavaju se ili vađenjem slomljenog zuba ili se radi nadogradnja krune nekim umjetnim materijalom.Ponekad se dešava da se poremeti normalni slijed izbijanja trajnih i ispadanja mliječnih zuba, pa mliječni zub zaostane u zubnoj alveoli. To se najčešće dešava kada trajni zub nije pravilno smješten ispod korijena mliječnog zuba (kojeg bi trebao ''izgurati'' iz zubne alveole), pa on uglavnom izbije na krivom mjestu. Samim time mijenja se i zagriz, pa se uglavnom na mjestu krivog izbijanja trajnog zuba jave ozlijede zubnog mesa, koje se mogu zakomplicirati i sekundarnom bakterijskom infekcijom. Liječenje ovisi o konkretnom slučaju - vađenje zaostalog mliječnog zuba uz pokušaj vraćanja trajnog zuba na adekvatno mjesto pomoću specijalnih ''aparatića za zube''.Periodontalna bolest je jedan od najčešćih problema koji se javljaju kod pasa starijih od 2 godine.Ova se bolest sporo razvija, a može ozbiljno narušiti zdravlje životinje. Nastaje nakupljanjem plaka (od hrane i bakterija) na zubima, koji s vremenom kalcificira i prelazi u kamenac. Osim toga, bakterije koje se u plaku nakupljaju mogu dovesti do upale i otečenja zubnog mesa, koje nerijetko krvari. U ovoj fazi bolesti, životinja pojačano slini, slabije uzima hranu, a karakterističan je i zadah iz usta. Ukoliko se ne liječi, bolest napreduje; desni se povlače, a ligamenti koji vežu zub uz čeljust s vremenom slabe.Povlačenjem zubnog mesa stvaraju se i duboki ''džepovi'', koji predstavljaju atrij za infekciju, a uz to dodatno oslabljuju vezu zuba i ostalih tkiva. Ti ''džepovi'' su uglavnom vrlo bolni, često krvare, ponekad se i zagnoje, pa životinja zbog boli nerado žvače tvrđu hranu. Vrlo često dolazi do razvoja apscesa na čeljusti. U tom slučaju dolazi do mršavljenja, životinja ne dozvoljava nikakav oblik palpacije oboljelog mjesta, snuždena je...Osim pojave apscesa, može doći i do trajnog gubitka zuba, koji ispadne iz oslabljene zubne alveole.Dijagnoza se postavlja kliničkom pretragom usne šupljine u kombinaciji s Rtg snimkom.Za uspjeh terapije bitno je sa liječenjem započeti dovoljno rano, a i vlasniku se preporuča redovna higijena zuba četkanjem, kako bi se prevencijom otklonila svaka mogućnost pojave ovog problema.Tumori se obično javljaju kod pasa u starijoj dobi. Uglavnom su benigni i ukoliko se operiraju na vrijeme, ne bi trebali stvarati veće probleme. Međutim, ponekad se dešava da vlasnici previde problem, tumor naraste, pa mehanički otežava žvakanje.Osim toga, u takvim se slučajevima često dešava da se i sam tumor konstantno ozljeđuje, pa se klinička slika može dodatno zakomplicirati krvarenjima ili sekundarnim bakterijskim infekcijama.Bolnost na palpaciju i nemogućnost otvaranja usta dva su znaka da sa Vašim psom nešto nije u redu, pa bih Vam preporučila da ga svakako odvedete na pregled kod veterinara, koji će na osnovu kliničkog pregleda i Rtg snimke moći točno dijagnosticirati problem, a prema tome i odrediti adekvatnu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam shih-tzua starog 3 i pol mjeseca i jučer kada je spavao pa se dignuo, počeo je odjednom šepati; ne cvili, ne boli ga ništa na dodir, skače i trči, ali šepa i to dosta. Srela sam veterinara, pa mi je rekao da mu je možda noga utrnula i da će proći, ali nije... sutra ga vodim veterinaru, jer naravno ne želim da mu bude nešto. Možete li mi vi reći od čega mu se to moglo dogoditi???!!! P.S. Nije ga ni ugrizlo ništa. Tija O: Šepanje ili hromost je jedan od najčešćih razloga posjeta veterinaru. Ponekad je uzrok vrlo jednostavan za dijagnosticirati i liječiti a ponekad je isto vrlo otežano. Smetnje u funkciji udova općenito se očituju šepanjem koju uzrokuje: bol (najčešće) uvjetovana upalnim procesima, mehanička smetnja koja onemogućuje gibljivost pojedinih dijelova uda (ankiloza zgloba, kontrakture tetive i mišića), paraliza živaca, a time i pojedinih mišićnih grupa, tromboza veće krvne žile. Ovisno o patološkom procesu i njegovom trajanju, i opseg šepanja različito se očituje, od jedva zamjetljivog do visokog stupnja, te se na osnovi toga procjenjuje njezin stupanj. Šepanje se uočava ili u fazi opterećenja ili predvođenja oboljelog uda, te se ove razlike koriste kao smjernice u dijagnostici. Životinja se promatra u mirovanju i u kretanju. Promatranjem bolesne noge nastoje se uočiti promjene i asimetrija (atrofija mišića, oteklina, izraslina) u usporedbi sa zdravom. Palpacijom se utvrđuje bolnost i eventualna pojačana pulzacija arterija. Vrlo je važno pregledati šape i prostor između mekuši. Ako se ovim pretragama ne može utvrditi lokalizacija i uzrok šepanja, dijagnostika se nadopunjuje provodnom anestezijom senzibilnih živaca udova i rendgenskom pretragom.Općenito, bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. U mladih pasa je česta pojava i rahitisa, a to je poremećaj metabolizma kalcija i fosfora pri kojem dolazi do nedovoljnog odlaganja mineralnih soli u koštano tkivo organizma u rastu. Panostitis je također bolest mladih pasa koji intenzivno rastu (najčešće se javlja u njemačkih ovčara i kod pasa u tipu križanaca njemačkih ovčara). To je zapravo upala cjevastih kostiju nogu. Najčešća bolest u pasa je displazija kukova, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. Bolest je nasljedna, a tok bolesti je progresivan. Iako su daleko češće zahvaćeni štenci velikih pasmina pasa, nije rijetkost da navedena bolest predstavlja problem i u malih pasmina pasa.Patologija lokomotornog sustava obuhvaća jedno kompleksno područje te kod Vašeg šteneta uzrok šepanja može biti i nešto drugo. Npr. možda je uzrok jednostavna upala mišića posljedicom prekomjerne aktivnosti. Doduše, ona bi se kroz 2 do 3 dana trebala smiriti i štene bi se trebalo normalno kretati. Ovdje sam Vam navela samo najčešće bolesti štenadi, a da biste utvrdili točan uzrok bolesti, otiđite u veterinarsku ambulantu, jer se točna dijagnoza može dobiti jedino pomoću rentgena i kompletnog kliničkog pregleda.U pravilu, terapija uključuje kontrolu tjelesne težine, umjerene šetnje i trčanje na mekoj podlozi, tople obloge na problematičnim područjima, lijekove potiv bolova i upale (Rimadyl protiv bolova), dodavanje glikozaminoglikana (Caniviton forte, Petvital GAG tablete ili prašak) za prevenciju i izgradnju propale hrskavice u zglobovima. Prognoza je promjenljiva i ovisi o lokaciji i stupnju patoloških promjena.Od preparata koji djeluju regenerirajuće na hrskavice, ligamenate i tetive u Pet centrima možete nabaviti: Petvital "GAG" - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta i praha. Uz navedeno, u našoj ponudi je i "Caniviton forte", prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). On je dopunsko sredstvo prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moja pekinezerica Rea stara je 14 god i sve do prije desetak dana bila je zdrav (za njene godine) pas, kada je došlo do početka zatajenja bubrega. Sada je na infuziji i antibioticima, jako je smršavila, nakon treće infuzije osjeća se bolje, međutim odbija eukanubu renal faza koju je preporučio veterinar, koji je rekao da ne smije jesti ništa drugo pa ni malo lešo piletine. Što da radim, ona kada jede ponaša se normalno. Ja sam iz Sarajeva i kod nas nema kupiti druge hrane za tu bolest. Mislim da bi jela da ima u konzervi. Ako ima ja ću naći načina da je kupim u Zagrebu. Molim vas pomozite, puno je volim, DijanaO: Kod negdje oko 10% starijih pasa javljaju se kronične bolesti bubrega. Bolest je posljedica gubitka funkcije bubrežnog tkiva, postupnog je i progresivnog tijeka. U pravilu bolest se razvija mjesecima ili godinama prije nego postane klinički manifestna.Javlja se kod životinja starijih od 3 godine, s pojačanom učestalošću između 5. i 6. godine.Bolest se klasificira u nekoliko stadija zatajenja bubrega, a dijagnosticira se na osnovu laboratorijskih testova i kliničkih pretraga. U prvom i drugom stadiju zatajenja bubrega došlo je do propadanja 2/3 zdravih nefrona i funkcija bubrega je znatno smanjena ali, osim polidipsije i poliurije (pojačano uzimanje tekućine i pojačano mokrenje) još nema izraženih kliničkih simptoma.U trećoj fazi zatajenja propalo je više od 75% posto nefrona i počinju se javljati klinički simptomi; letargija, dehidracija, gubitak tjelesne težine, anoreksija, povraćanje, upale u usnoj šupljini... Palpacijom ili snimanjem uočavaju se smanjeni nepravilni bubrezi. Vidljive sluznice su blijede kao poslijedica anemije. Krvnim pretragama nalaze se povećane vrijednosti BUN, serumskog kreatinina i fosfora.Uz pravilnu njegu, bolesne životinje mogu preživjeti dugi period, sve dok je barem 5 - 8 % bubrežne funkcije očuvano.Zbog toga je jako bitno životinje sa zatajenjem bubrega ispravno hraniti, što je najjednostavnije pomoću gotovih veterinarskih dijetnih hrana. Ovakve hrane za bubrežne bolesti izrađene su od visoko kvalitetnih bjelančevina kako bi se osigurala potreba za bjelančevinama uz smanjen unos i sniženu akumulaciju toksičnih nus-proizvoda, sadrže smanjeni udio fosfora i prilagođen omjer masnih kiselina kako bi se usporilo daljnje propadanje bubrega. Klinički je dokazano kako psi bolesni od zatajivanja bubrega, koji se hrane isključivo veterinarskim dijetnim hranama, duže žive od bolesnih pasa koji jedu standardnu hranu. Eukanuba veterinarska dijetna hrana za pse postoji samo u dehidriranom obliku, tako da konzerve nije moguće nabaviti niti u Zagrebu. Jednako dobar izbor je Hill's veterinarska dijeta za bolesti bubrega - k/d - koja se u Pet centar dućanima može kupiti kao dehidrirana hrana u pakiranjima od 2, 5 i 14 kg i kao konzerva od 415 g.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, danas je već treći dan kako moja pudla, 11 godina stara, ima uporan proliv. Ovo se dešavalo ranije i rešavali smo to enteroflurilom. Stolica je tamno braon i kašasta, dosta tečna. Na kraju se javlja, čini mi se, krvavi iscedak (boja trule višnje). Ima malo manje energije nego obično, ali ne ceo dan, nekad je uobičajeno živahna. Traži hranu, dajem joj barenu piletinu sa pirinčem, u malim porcijama, više puta dnevno. Tada normalno jede. Ako možete, dajte mi savet. Unapred hvala! Pozdrav, LjiljanaO: Enterofuryl (generičko mu je ime Nifuroxazide) je preparat koji se koristi u humanoj medicini za zaustavljanje akutne dijareje jer djeluje na većinu intestinalnih (crijevnih) patogenih bakterija. Koristi se kod odraslih osoba, djece i dojenčadi. Bez dogovora sa svojim veterinarom, nije poželjno na svoju ruku davati psu antimikrobnu terapiju.Proljev je pojava gdje je abnormalno povećan broj defekacija, konzistencija i volumen fecesa, kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev je zapravo klinički simptom koji upućuje na bolesti probavnog trakta, ali se također može javiti i kao simptom bolesti kod drugih organskih sustava kao što su štitnjača, gušterača, jetra, bubrezi, nadbubrežna žlijezda. Proljev može biti akutni (nastaje naglo i kratko traje) te kronični (traje dugo, a može se javljati i povremeno u vremenskim intervalima). Proljev može nastati u tankom crijevu ili debelom crijevu. Javlja se zbog promjena u absorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Kretnje tekućina, hranidbenih tvari i kemikalija duž stijenke crijeva može biti pasivno (osmoza) i aktivno kemijskim putevima, u koje su upleteni vitamini, bakterije i energija. Navodi se mnogo uzroka koji dovode do proljeva. Vrlo često posljedica je invazije crijevnim prazitima, oblićima ili trakavicama. Paraziti uzrokuju proljev, ali i druge gastrointestinalne probleme. Zatim, infekcija. Ako su zahvaćeni gornji dijelovi crijeva infekcija može biti uzrokovana nizom patogenih mikroorganizama - bakterija (neke su i zoonoze - Salmonella i Campylobacter) ili virusa (poput parvovirusa), a povremeno infekcija može biti uzrokovana i kvasnicama, te parazitom Giardia.U većini ovih slučajeva, stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima javlja se povišena tjelesna temperatura, te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drukčiji način. Proljev je više sluzav, kojeg redovito prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. Uzrok proljeva može biti i hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, nepravilna prahrana (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.), upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela, upala sluznice crijeva, strano tijelo u crijevima, zapletaj crijeva, začep. U Pet centar ljekarnama možete nabaviti medicinsku hranu Hill's i/d (intestinal diet), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal) koja se daje psima koji pate od gastrointestinalnih poremećaja. Medicinska hrana za probavne smetnje dolazi kao dehidrirana i kao konzervirana hrana. Psa treba hraniti češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da "i/d", odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita. I/d hrana je od puretine s mljevenom rižom, kukuruzom i jetrom. Intestinal formula od Eukanube je od piletine i riže, a Intestinal od Royal Canina sadrži dehidrirano meso peradi i rižu.Dokle god se radi o svježoj krvi u stolici, znači da nije zahvaćen gornji dio probavnog sustava (želudac, tanko crijevo), već pretpostavljam da psu prilikom izlaska fecesa, na kraju debelog crijeva, zbog tiskanja, pukne kapilara pa otuda svježa krv u stolici. To nije ništa zabrinjavajuće, a problem možete pokušati riješiti tako da pudlu držite neko vrijeme na medicinskoj hrani.Međutim, kako bez pregleda životinje nije moguće postaviti dijagnozu, svakako savjetujem da psa odvedete veterinaru. Kako sam navela, uzroci proljeva u pasa mogu biti različiti, te je lako moguće da je psu osim medicinske hrane potrebna i antimikrobna terapija.Ako u mjestu u kojem živite nema medicinske hrane, pokušajte vikendom naći vrijeme da posjetite Pet centar i nabavite za svoju pudlu sve što joj je potrebno. Radno vrijeme Pet centar trgovina je svaki dan 8-20 sati, nedeljom 9-19 sati, a praznicima 8-15 sati.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo chow-chow ženku staru 12 mjeseci kojoj već dugo curi jedno oko. Dok je bila mala oba oka su joj bila iste veličine, ali nakon nekog vremena, sa njezinih 5-6 mjeseci joj je jedno oko postalo manje, tj. suženo i dosta je curilo. Vodili smo ju veterinaru, koji  je rekao da se ne radi o entropiji oka i prvo su nam rekli da koristimo vodu Acidi-Borici. Od toga je stanje oka ostalo nepromijenjeno pa smo ju odveli kod drugog veterinara koji je također rekao da se ne radi o entropiji i rekao nam da kupimo kapi Dekstametazon Neomicin. Nakon nekog vremena primjetili smo možda malo poboljšanje, ali sada oko opet curi jednako kao i ranije. Molim vas da nam pomognete - 2 veterinara su nam rekla da se ne radi o entropiji, a čuli smo da, i ako se oko operira, to može donijeti više štete nego koristi. Također smo pročitali da dosta ljudi, koji su napravili operaciju, na svojem psu i nakon toga ne vide nikakvo poboljšanje, već oko i dalje curi. Ne znamo što da radimo i koji bi mogao biti uzrok curenja oka? Da li postoji nešto što bi svarno moglo pomoći? Hvala! JadrankaO: U pojedinih se pasmina pasa javljaju oboljenja ili različiti zdravstveni problemi vezani usko uz građu i oblik njihova tijela. Tako je pasminsko svojstvo chow-chow pasa da imaju male oči i uske očne rasporke. Iz tog razloga u njih nisu rijetka oboljenja vjeđa, očne spojnice i rožnice.U oftalmologiji su poznate dvije osnovne anomalije vezane uz položaj vjeđa. To su entropium (uvrnute) i ektropium (izvrnute) vjeđe. Entropium je promjena položaja vjeđe koji za posljedicu ima i promjenu položaja trepavica koje trajno mehanički iritiraju oko. Ovakva iritacija s vremenom prelazi u upalu čija je prognoza bez operacije loša. Stoga se u slučaju entropiuma preporuča što ranije izvršiti kiruršku obradu i korekciju. Entropij može biti prirođen i stečen. U toku života stečeni entropij pojavljuje se na jednom ili oba oka, dok se prirođen uvijek pojavljuje na oba oka. Stečeni entropij je u pasa najčešće posljedica kroničnih konjunktivitisa. Ovo oboljenje može biti posljedica virusnih, gljivičnih ili bakterijskih infekcija te alergija i mehaničkih iritacija iz okoline. Očna spojnica (konjunktiva) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Akutni kataralni konjunktivitis (conjunctivitis catarrhalis acuta) je bakterijska upala spojnice karakterizirana povećanom prokrvljenošću oka, zbog čega je oko crveno te gnojnim iscjetkom iz oka. Bolest ima sklonost ka spontanom izlječenju - prolazi i ako se ne liječi, ali tada traje duže. Na spojnici oka vidljivi su znakovi upale: hiperemija (crvenilo), bolnost, otečenost. Oko postaje crvenkaste boje zbog povećane prokrvljenosti i izraženog crteža krvnih žila. Otok se manifestira kao zadebljanje spojnice (chemosis). Sekret je u početku bistar, vodenast, a kasnije postaje gnojan. Pri buđenju sasušeni sekret slijepi trepavice (krmelji). Terapija konjunktivitisa se provodi lokalnom aplikacijom kapi i masti čiju djelatnu tvar čine antibiotici ili antibiotici u kombinaciji s kortikosteroidima. Terapiju treba provesti na pravilan način, što znači da se lijek treba aplicirati u točno navedenim vremenskim intervalima i kroz određen broj dana, koje će odrediti terapeut. Mast i kapi se apliciraju tako da se donji kapak lagano povuče prema dolje, a sam lijek se nanosi direktno u konjunktivalnu vrećicu. Ukoliko se lijek nanosi samo izvana, uspjeh će svakako biti upitan.Bistar iscjedak, bez bolnosti, obično ukazuje na mehaničku ili alergijsku iritaciju. U blagim slučajevima mogu pomoći lokalni pripravci koji se nalaze u slobodnoj prodaji, tj. izdaju se bez recepta.Zaključno, iako su kolege isključili entropium u Vašeg psa, neophodno je pratiti stanje oka i terapirati ga ciljano kako oboljenje ne bi poprimilo kroničan tok. Obzirom na navedena pasminska svojstva, svakako bi trebalo poduzeti sve mjere koje bi prevenirale nastanak stečenog entropiuma.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam mužjaka rotvajlera koji je prije mjesec dana ili slomio ili uganuo nogu. Od tada on skakuće na prednjoj nozi i zanima me kada bi on mogao normalno hodati? Za sada se polako počinje oslanjati na nogu, ali se još uvijek boji, no primjetio sam da kada potrči, trči na sve 4 noge i uopće ga ne boli . Kada će se osloboditi straha? Dino O: Kako niste naveli koliko je star Vaš pas (postoje bolesti karakteristične kod štenadi i manifestiraju se šepanjem), koji je glavni uzrok šepanju (nije isto radi li se o istegnuću ili prijelomu) i na koji je način pas liječen, odgovorit ću općenito. Uganuće (distorsio) je kratkotrajno razmicanje zglobnih površina, pri kojem dolazi do istezanja ligamenata i zglobne čahure, a u težim slučajevima može doći i do pucanja zglobne čahure. Uganuće nastaje kao posljedica nepravilnog opterećenja zgloba pri skoku ili pogrešnom koraku.Klinički se uganuće manifestira iznenadnom hromošću visokog stupnja, oteklinom, temperiranošću i bolnošću zahvaćenog mjesta. U lakšim slučajevima životinja prestaje šepati za nekoliko sati ili dana, a oteklina spontano nestane. U težim slučajevima, kada je došlo do rupture zglobne čahure, prognoza je nepovoljna, a liječenje dugotrajno. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i Rtg pretrage.Uganuće se liječi se stavljanjem hladnih, a zatim toplih obloga, mirovanjem te imobilizacijom bolesnog zgloba kroz minimalno 14 dana.Prijelom (fractura) kosti označava prekid kontinuiteta koštanog tkiva. Može nastati uslijed neke traume ili spontano (ukoliko je kost kroz duži period izložena djelovanju neke vanjske sile). Prijelomi mogu biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili mišića iznad kosti zbog pomicanja koštanih ulomaka. Kod zatvorenog prijeloma je očuvana cjelovitost mekih tkiva.Prema obliku,prijelomi se dijele na :1. poprečne ili kose2. prijelome s više koštanih ulomaka3. prijelome s defektom (otkine se dio kosti) Prema broju, prijelomi mogu biti jednostruki ili složeni.Klinički se prijelomi manifestiraju oteklinom, bolnošću, krvarenjem ili krvavim podljevom (kod otvorenih prijeloma), životinja uglavnom štedi oboljeli ekstremitet, šepa, a zbog boli se manje kreće, slabije jede i depresivna je.Zaraštavanje kosti ovisit će o uzroku koji je izazvao prijelom, ali i o dobi životinje - kod mlađih jedinki prijelomi brže zaraštavaju. Princip zaraštavanja prijeloma je da se vezivne stanice iz periosta umnažaju i oko mjesta loma stvaraju ''omotač'' koštane tvari. On okoštava i drži koštane ulomke. Nakon toga se preoblikuje i zamijenjuje koštanim tkivom.Prijelomi se dijagnosticiraju Rtg pretragom. Liječe se fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Zaraštavanje prijeloma je dugotrajno,u prosjeku 3-4 tjedna.Naveli ste da Vaš pas još uvijek štedi bolesnu nogu pa je i za pretpostaviti da ga ona još uvijek boli. Kada će se potpuno osloboditi straha, teško je reći, budući je svako živo biće jedinka za sebe i ne postoji neka univerzalna formula prema kojoj bi životinja trebala reagirati. Kada osjeti da nema razloga štediti nogu, pas će se početi normalno kretati. U međuvremenu, Vi mu možete situaciju olakšati davanjem Canina ''Arthro-tabs'', dijetetskog preparata koji pomaže u regeneraciji kostiju nakon iščašenja, uganuća ili lomova, a možete ih nabaviti u našim trgovinama. Osim toga, u našim ljekarnama postoje i specijalne medicinske hrane, koje su svojim sastavom namijenjene bolestima zglobova - Hill's ''j/d'', Royal Canin ''Mobility support for large dogs'' i Eukanuba ''Joint Mobility'', stoga Vas pozivam da nas posjetite.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam beagla starog 6 mjeseci i već par dana tijekom sna, a najčešće navečer, kad si legne na krevet, počinje se grčiti lagano. To ga drži po par minuta i onda prestane. To se ne događa baš svaki dan, nego svaki drugi, treći. Nikola O:  Da biste točno utvrdili da li se radi o fiziološkoj ili patološkoj pojavi kod Vašeg šteneta potrebno je napraviti neurološki pregled. Bolesti živčanog sustava mogu se prema lokalizaciji podijeliti u bolesti mozga i moždanih ovojnica, bolesti leđne moždine i njenih ovojnica te u bolesti perifernih živaca.Općenito, jedna od najčešćih neuroloških bolesti u pasa je epilepsija, a predstavlja poremećaje živčanog sustava koji se javljaju zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Iako se slika epilepsije najčešće povezuje s velikim napadom (koji protječe vrlo dramatično: životinja trza mišićjem, gubi svijest i slini), ovo oboljenje može se manifestirati i vrlo blagim, gotovo nezamjetnim epizodama, odnosno napad može odgovarati onom koji opisujete u Vašeg šteneta. Epileptički napadaji očituju se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje). U trenutku napada pas je nesvjestan što se događa i obično ne osjeća nikakvu bol. Gotovo svi epileptički napadi događaju se kada se životinja odmara, a ne kad je aktivna. Ako se napad dogodi u stanu ili kući svi ukućani bi se trebali utišati, ugasiti TV i smanjiti svjetlo kako bi se pas osjećao što mirnije i sigurnije. Ako se pak napad dogodi na otvorenom prostoru učiniti sve što možete kako bi ga zaštitili. Obično, nakon napada, psi su dezorijentirani nekoliko minuta, a čak mogu patiti i od djelomičnog gubitka vida. Mnogi su gladni i žedni. Preporuča sa posjet veterinaru ili odmah nakon napada ili najkasnije tjedan dana nakon napada. Kako biste olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o napadu, vremenu nastanka i stupnju napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza. No, osim navedenoga, trzanje u šteneta dok spava indicira na zdrav razvoj neurološkog sustava. Psi sanjaju, a tijekom dubokog sna mogu brzo pokretati očima, veslati nogama, trzati usnama i nosom, a ponekad i lajati i cviliti u snu kao da plaču. Takvo je ponašanje potpuno u redu i ne treba ga miješati sa znacima moždanog poremećaja. Trzanje i grčenje u štenaca može biti i znak hipoglikemije (abnormalan pad razine šećera u krvi). No, uz trzanje i grčenje, javlja se i teška depresija, a ponekad i konvulzije. Ukoliko bi se takvo stanje ponovilo obavezno otiđite kod veterinara, a štencu možete pomoći u tim trenucima na taj način da ga utoplite i smjestite u zamračeno i tiho mjesto. Obavezno neka netko bude sa njim dok se pas ne pribere jer osjećaj samoće i napuštenosti dodatno može pogoršati situaciju.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moja pudlica stara je 11 godina, fit je (za svoje godine i super fit) i sve u redu, dobro jede, ali rano ujutro jako kašlje. Već je dobijao i tablete synulox, onda mu malo bude bolje, ali i dalje jako kašlje, najviše ujutro, tako reći u zoru. Kašalj je suhi. Ana O: Kašalj je refleksna reakcija na nadražaj sluzokože bilo kojeg dijela dišnog sustava (tusigene zone), kojim se uklanjaju čestice, ali i veća strana tijela, odnosno predstavlja obrambenu mjeru, kako bi dišni putevi ostali prohodni. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane trahe. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša. Kako niste naveli da li je pas cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ne može se ni to isključiti. Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj upali grla ili upali pluća ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl. Kod starijih pasa, ako ne reagiraju na terapiju antibioticima, suhi kašalj je najčešće simptom kardiovaskularnih bolesti. Kod pasa se javljaju dva tipa kardiomiopatija: hipertrofična i dilatirana kardiomiopatija. Kod hipertrofične kardiomiopatije dolazi do zadebljanja stijenki mišića srca, odnosno sposobnost istiskivanja krvi je oslabljena. Ovaj tip se rijeđe javlja u pasa. Dilatirana kardiomiopatija dovodi do stanjenja i smanjenja snage stijenki srčanog mišića. Ovaj tip zatajenja srca rijedak je u malih pasmina pasa, a čest u velikih pasmina. U malih pasmina pasa često se javlja i mitralna insuficijencija uzrokovana promjenama u mehanizmu zatvaranja srčanih zalistaka, a vodi do kongestivnog zatajenja srca sa simptomima vrlo sličnim dilatiranoj kardiomiopatiji. Mužjaci pasa skloniji su bolestima srca od ženki, a obično su prvi simptomi vidljivi u dobi starijoj od 5 godina. Kod mitralne insuficijencije oboljelo srce se sve više povećava, te se smanjuje sposobnost kontrakcija lijeve strane srca i tjeranje krvi kroz krvne žile. Na početku bolesti krv se pretjerano nakuplja u desnoj strani srca koja opskrbljuje pluća kisikom, te prima krv iz prsne i trbušne šupljine. Životinja se počinje češće umarati, te joj se umanjuje sposobnost obavljanja tjelesnih aktivnosti. U ovoj fazi možemo govoriti i o kongestivnom zatajenju srca. U ovom stadiju srce nije u stanju opskrbiti sve organe i stanice dovoljnom količinom kisika, pa ne mogu obavljati normalne funkcije. Organizam zadržavanjem tekućine nastoji povećati volumen krvi. Tekućina se najčešće zadržava u plućima (plućni edem) ili u trbušnoj šupljini (ascites). Rijetko se u pasa javlja periferni ili limbički edem, odnosno tekućina ispod kože. U uznapredovalom stadiju bolesti, psi imaju manji apetit, umaraju se sve brže, dahću, kašlju itd.Pregledom se mogu utvrditi abnormalne kontrakcije srčanog mišića, te promjene na sluznicama periferne cirkulacije. Bolesti srca razvijaju se mjesecima, pa čak i godinama.Pošto Vaš ljubimac ima 11 godina, svakako Vam savjetujem da svog ljubimca odvedete veterinaru, kako bi se napravile detaljnije pretrage, kao što su EKG-e, RTG i UZV srca, te po potrebi pretrage krvi i urina. Ukoliko ovi nalazi budu u redu, svakako savjetujem uzimanje brisa nazofarinksa za mikrobiološku pretragu, kako bi se provela ciljana antibiotska terapija s obzirom na nalaz antibiograma.

Odgovara: Dino Karakaš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Cavalier star 3 mjeseca nakon 3 različite terapije antibiotika i dalje kašlje te mu je disanje abdominalno. To traje skoro mjesec i pol dana. Bio je na rtg-u prije 20 dana i ustanovljen mu je bronhitis. Pas je veseo i živahan te normalno jede. Molim Vaše mišljenje i savjet. Hvala, David O: Akutni bronhitis je kratkotrajna upala sluznice dušnika i bronha, koja je obično povezana s virusnim infekcijama gornjeg dijela dišnog sustava. Upala je kataralne, a ne gnojne (bakterijske) prirode. Češće se pojavljuje u zimskim mjesecima. Respiratorni virusi su rinovirusi i koronavirusi, te oni invazivniji, kao što su virusi influence i adenovirusi. Samo je mali postotak akutnih bronhitisa uzrokovan nevirusnim uzročnicima. Upala bronha (Mycoplasma pneumoniae) počinje oštećenjem sluznice s otokom stijenke te pojačanom produkcijom sluzi. Kašalj je također jedan od glavnih simptoma bronhitisa i javlja se u više od 50% slučajeva. Povišena temperatura i drugi opći simptomi, kao i težina i trajanje bolesti te eventualne komplikacije, ovise o uzročniku, ali i dobi i kondiciji. Liječenje akutnog bronhitisa je, u pravilu, samo simptomatsko, usmjereno na ublažavanje kašlja ukoliko je kašalj suh i neproduktivan, a ukoliko je kašalj produktivan (kašljem se uspije izbaciti sluzavi sekret) treba ga potaknuti. Antibiotici kao terapija su nepotrebni, ali se uvijek daju zbog eventualnih sekundarnih bakterijskih infekcija koje se vrlo često jave kod organizma oslabljenog virusima. Takvo stanje nerijetko može trajati i više tjedana. Psa je u tom periodu potrebno poštediti od fizičkih napora (trčanje za loptom i sl.). Boravak u toploj prostoriji je preporučljiv, a također bi trebalo povećati vlagu u zraku, pogotovo u sezoni grijanja kada je zrak poprilično suh što može potencirati kašalj.

Odgovara: Dino Karakaš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupila sam kujicu rotweilera prije 2 dana. Ima 3 mjeseca i užasno se boji te ne želi doći ni meni ni suprugu. Zna režati na nas, iako mi to zvuči više kao brondanje, ponekad i zalaje. Ide sama jesti i piti, ali ne želi jesti ako smo mi u blizini, niti želi doći u dnevni boravak ako smo mi tamo. Nekad se od straha zna i obaviti nuždu. Čovjek od kojeg sam je uzela rekao je kako nikad nije vidjela nikog osim njega i njegovih pasa pa pretpostavljam da joj treba neko vrijeme da se navikne. Kako da joj pomognem da se opusti i da se ne boji? Hvala unaprijed, TinaO: Svako živo biće, naravno, treba proći proces socijalizacije, tj. privikavanja na novu sredinu. Sama činjenica da je Vaš pas do sada imao prilike vidjeti samo druge pse i bivšeg vlasnika govore puno.U procesu privikavanja Vi igrate veliku ulogu. Ne smijete forsirati stvari, budite uvijek spremni nagraditi psića kad vam se približi. Štenci osim što su ponekad plašljivi i puni nepovjerenja su ujedno i izuzetno znatiželjni, stoga pričekajte da psić dođe k Vama, a ne Vi njemu.Psi ponekad ne vole prisustvo drugih za vrijeme obroka, što je naslijeđe iz doba dok su živjeli u čoporu i kada je uvijek prijetila opasnost da druga gladna usta zgrabe nečiji zalogaj. Stvaranjem i građenjem obostranog povjerenja i ta se prepreka može premostiti.Za odgajanje štenca potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva. Edukacija Vas kao vlasnika izrazito je bitna te bih Vam preporučio knjigu " Pas - priručnik za vlasnike " autor Dr. Bruce Fogle ili "Pas - moj prijatelj" autor prof. Bauer, to je izuzetno poučna literatura za vlasnike. U knjigama su dani vrlo korisni savjeti o odgoju i školovanju pasa te o svakodnevnim problemima, ukratko - jako dobar vodič u ponašanju, odrastanju, socijalizaciji, higijeni, prehrani, tj. svim aspektima brige i odgoja psa.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu zlatnog retrivera staru 10 i pol mjeseci. Zanima me koju ribu može jesti i da li mora biti kuhana ili može i sirova. Do sada smo joj davali jednom tjedno kuhane sardele (od kojih bi odvojili kosti), ali čula sam da može jesti i sirove sa kostima. Da li je to istina? Hvala unaprijed, Lori O: Pas je svejed, odnosno primarna hrana mu je hrana animalnog podrijetla, kojoj će dati prednost pred hranom biljnog podrijetla. Psi imaju oko sedam puta manje osjetilnih tjelešaca na jeziku od čovjeka, pa pojedu uglavnom sve što bi moglo sadržavati hranjive tvari. Nekada je pas prije nego se domestificirao, sam lovio svoju hranu, no danas smo mi ljudi odgovorni za njegovu prehranu. Pravilno uravnotežen i hranjiv obrok jamči našim ljubimcima kvalitetan, zdrav i dug život. Hrana mora sadržavati sve potrebne hranjive tvari kako bi se podmirile potrebe organizma za energijom, vitaminima i mineralima, što se razlikuje s obzirom na dob psa te njegovu aktivnost. Hranjive tvari ne samo što moraju biti zastupljene u prehrani u određenim količinama, već moraju biti i u pravilnim odnosima. Preci pasa su se hranili čitavom lovinom, odnosno nisu jeli samo meso, već i sadržaj crijeva, unutrašnje organe, kosti, kožu i dlaku te su si na taj način osigurali sve potrebne hranjive tvari. Dakle, prehrana bazirana isključivo na mesu mišićja nije dovoljna. Hrana pripremljena kod kuće je najzahtijevnija te moramo dobro poznavati pseće potrebe s obzirom na dob i aktivnost psa te u kojim omjerima treba hranjive tvari i kojim namirnicama mu možemo to pružiti. Upravo zato je dehidrirana hrana tome prilagođena. U procesu proizvodnje dehidrirane hrane, ne dolazi do gubitka termolabilnih vitamina i drugih važnih elemenata. Dehidrirana hrana i mehanički čisti zubalo pasa, te na taj način psi imaju manje plaka i kamenca, čime je osigurana oralna higijena i zdravlje usne šupljine. Uz dehidriranu hranu možete dodati svježu hranu kao što je riba, meso, povrće itd. No, dehidrirana hrana mora biti obavezno zastupljena svakodnevno u obroku. Riba je lakoprobavljiva, ne opterećuje probavni sustav, a izvor je dugolančanih masnih kiselina te joda i selena. Jedne od najvažnijih masnih kiselina su omega 3 i 6 masne kiseline, koje djeluju protuupalno, štite kardiovaskularni sustav, reduciraju razinu masnoća u krvi, čine dlaku sjajnijom i čvršćom, te osiguravaju zdravlje kože. Ribu možete davati 1-2 puta na tjedan kuhanu ili sirovu. Možete koristiti gotovo sve vrste riba, a psu je možete ponuditi sa kostima ili bez. Kako Vaš pas voli ribu, preporučujem Alleva Fish & Rice, dehidriranu hranu koja sadrži prvoklasnu haringu, kao izvor omega 3 i 6 masnih kiselina, koje dlaku čine sjajnom i zdravom.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.