Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku westija, staru godinu i pol. Ima 7 kg. Vrlo je draga, druželjubiva i živahna. No, s druge strane je i bojažljiva (pred nepoznatim psima povija rep, baca se na leđa, predaje se...). Između ostalog, jako se boji veterinara, nešto manje groomera. Odlazak s njom na cijepljenje je prava muka jer skače, drhti, srce joj tuče... Zadnji put je na cijepljenju bila izvan sebe, a veterinarki je uredno nogicom po šavu poderala cijeli džep na kuti. Zanima me je li moguće da joj ubuduće, barem kad idemo na cijepljenje, dam prije neko sredstvo za smirenje, da se opusti i da ne pada u takva strašna stanja straha, jer se nekad bojim da će je srce "drapit"? Hvala, BiljanaO: Osjećaj poput straha predstavlja obrambeni mehanizam u pasa. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran, drugi psi i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl. U pokušajima da se postojeći strah reducira ili potpuno ukloni, koriste se različiti preparati i različite metode. Od preparata se koriste različiti sedativi, koji dolaze u mnoštvo različitih naziva, oblika, načina i jačine djelovanja. Ti lijekovi najčešće dolaze u obliku tableta, kapsula, gelova, ampula ili se injektiraju. Njihova uporaba je inducirana u mnogim stanjima jer mijenjaju mentalnu aktivnost, odnosno djeluju smirujuće. Korišteni uz naputke i preporuku svog veterinara, uz strogu kontrolu doziranja i načina primjene, ne bi smjeli biti opasni po zdravlje ljubimca. Međutim, ako se koriste "na svoju ruku" mogu postati opasni po zdravlje ljubimca te dovesti do težih zdravstvenih poremećaja.Jedno od poznatijih sredstava za umirenje ljubimaca je acepromazin, koji se i može davati u situacijama kao što su strah, uznemirenost, pregled kod veterinara, putovanje,... Na našem se tržištu nudi Sedalin gel (Vetoquinol) sa djelatnom tvari acepromazinom, koji se izdaje isključivo uz recept veterinara. Više o sedalinu možete doznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se oko preparata pogodnih za Vašeg ljubimca, posavjetujete sa svojim veterinarom. Naime, isti će biti u mogućnosti utvrditi najprikladniji preparat i način doziranja za Vašeg ljubimca, a sve prema trenutnom zdravstvenom stanju i povijesti bolesti.Strah od veterinara se može pokušati reducirati i različitim metodama. Jedna od njih je i ta da se proba nekoliko puta odvesti svog ljubimca kod veterinara, koji će mu polako i postepeno prići, a ako vrijeme i mogućnosti to dopuste, malo i poigrati. Na takav način, moguće je da Vaš ljubimac odlazak kod veterinara počne povezivati s pozitivnim prethodnim iskustvom te tako prevlada postojeći strah od veterinara. Naravno, nemojte zaboraviti i poslužiti se slasticama, kao nagradama, za svako dobro ponašanje ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam malog štenca i cijele noći zavija. Ako tako nastavi, morat ćemo ga nekome dati, a ja ga tako volim. Ne znam što da napravim. U kuću smije, ali samo kad je dan, a po noći mora biti vani, ali on cvili i zavija. Žao mi ga je. Ne znam što da napravim, a da prestane po noći zavijati jer nitko od njega ne može spavati. Dajte mi neki savjet. Unaprijed hvala, LauraO: Zavijanje predstavlja jedan od oblika komunikacije pasa. Naime, smatra se da je taj oblik komunikacije pas naslijedio još od vuka. Zavijanje je kod pasa najčešće predstavlja poziv na daljinu ili se dovodi u vezu s dosadom, odnosno strahom od odvajanja. Najčešće zavijaju osamljeni psi koji traže kontakt. Osamljenost psa može biti posljedica zapostavljanja od strane vlasnika ili želje da se pridruži drugim psima, npr. kuje u tjeranju.Kako je riječ o štencu, koji je nedavno došao kod Vas, vrlo vjerojatno se i radi o osamljenosti, strahu ljubimca i tuzi zbog odvajanja od kuje i drugih ljubimaca iz legla. Zavijanje se najlakše može reducirati ako ljubimca pustite u kuću. Naime, blizina, zvuk koji proizvodite i miris njegove nove obitelji tješiti će ljubimca u prvim danima te mu, na takav način, dati do znanja da pripada zajednici i da ga ista u potpunosti prihvaća. To će mu dati dovoljnu sigurnost da danas-sutra može sam, na mjestu koje ste mu Vi odredili kao njegovo, spavati.Smatra se da bi period od tjedan dana bio potreban da ljubimac stvori dovoljan osjećaj sigurnosti kako bi samo spavao u svojoj vlastitoj "spavaonici".Veliki uspjeh u rješavanju ovog problema može se postići i uz pomoć stručnjaka iz klubova za odgoj i školovanje pasa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ženka labrador retrivera stara je 3 godine. Pre par dana primetili smo da ima malu izraslinu na njušci i da se češe kao da se umiva, međutim to češanje je sad učestelije, jače, a sad je počelo i povraćanje. Obratili smo se veterinaru, nismo dobili nikakav odgovor. Da li postoji neka mast ili nešto? Kako bi mogli da pomognemo našoj kuci?IvanaO: Promjene na koži Vaše kujice koje opisujete mogu biti različite etiologije. Jedna od mogućnosti je oboljenje kože bakterijske etiologije.Općenito, bakterijske kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.Liječenje bakterijske infekcije kože mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar propisuje i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.O bradavicama i ostalim izraslinama na koži pisala je Vatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Zatim, kako psi nemaju običaj grebati se po njušci, osim ako ih nešto u tom području ne iritira, treba spomenuti i probleme sa zubima, zubnim mesom i upalom očiju pa nastala promjena može biti posljedicom iziritirane i inficirane kože češanjem. U takvim slučajevima trebalo bi psu temeljito pregledati i usnu šupljinu kako bi se isključilo da u njoj nije zaostalo kakvo strano tijelo koje mu smeta. Strano tijelo treba se što prije odstraniti, kako psu ne bi uzrokovalo daljnje komplikacije. Ako se radi o gingivitisu (upala zubnog mesa) treba poduzeti odgovarajuću terapiju. Ako je u pitanju upala očiju, psa najvjerovatnije smeta sekret koji nastaje prilikom upale, pa ga pokušava sa šapicom odstraniti.O uzrocima povraćanja u pasa pisala sam ovdje.Svakako bih Vam preporučila da svoju kujicu odvedete na veterinarski pregled u drugu ambulantu. Ako veterinar ništa ne pronađe običnim pregledom, uzet će bris kože sa sumnjivog područja na njušci, kako bi ustanovio da li se radi o kakvim patološkim promjenama uzrokovanim parazitima, gljivicama ili bakterijama te Vam na osnovu nalaza preporučio lokalnu terapiju. Također, pregledom će moći utvrditi nije li povraćanje povezano, npr. sa stranim tijelom u usnoj šupljini ili niže u probavnom traktu ili je pak uzrok povraćanja nevezan uz pojavu promjena na njušci i češanja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našao sam malo štene. Ima blago nadut stomak i interesuje me šta bi trebao da radim? Kako pravilno da ga hranim, šta je sve potrebno za pravilan i zdrav odgoj? Unaprijed hvala, EmirO: Povećanje abdomena štenaca najčešći je pokazatelj crijevnih parazita te podrazumijeva provođenje postupka dehelmintizacije. Pod dehelmintizacijom pasa podrazumijevamo čišćenje pasa od crijevnih parazita (gliste i trakavice). Ovaj postupak se provodi jer isti mogu dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema štenca.Režim čišćenja štenadi započinje već sa deset dana starosti, kada im se može davati, npr. "Banminth pasta" (svakih 14. dana), a sve prema uputama proizvođača. Kada štenci navrše 6-8 tjedana može ih se čistiti sa "Verpanil" tabletama i čišćenje treba ponoviti još jednom za 14 dana. U dobi od navršena 3-4 mjeseca starosti štence se može čistiti s "Pratelom", "Prazinonom", "Drontalom" i drugim preparatima. Uvijek treba paziti na dozu jer predoziranje bilo kojim preparatom za čišćenje parazita za posljedicu može imati proljev i povraćanje, gubitak apetita,... Iz tog razloga,  potrebno je psa prethodno izvagati. Način doziranja ovisi o svakom pojedinom proizvođaču te bi ih se trebalo striktno pridržavati.Kada odrastu, pse je dovoljno čistiti 3 - 4 puta godišnje. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Isti će, u dogovoru s Vama, odrediti najprikladnije preparate, doze i intervale ponavljanja istog, odnosno, dogovoriti se s Vama o provedbi režima cijepljenja te najprikladnijem načinu hranjenja ljubimca.Više o prehrani novog ljubimca možete saznati u odgovoru kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje.Također, korisne informacije, koje biste morali znati kao novi vlasnici, možete pronaći i na našoj web rubrici Moj ljubimac/ Moje štene.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me što to znači kad pas neprestano liže noge čovjeka. Da li je to higijenski, može li kakvu bolest prenijeti, da li je to izraz privrženosti ili nešto sasvim drugo?O: Iako do danas nisu provedena znanstvena istraživanja na tu temu, na temelju saznanja o ponašanju pasa te odnosima pas-čovjek smatra se da je lizanje nogu izraz privrženosti i podčinjenosti unutar čopora.Naime,   poznato   je   da   mnoge   životinjske   vrste   luče feromone  (bezmirisne kemijske  tvari koje luči organizam) iz žlijezda koje se nalaze na različitim dijelovima tijela. Na takav način, životinje se koriste u označavanju teritorija, ali i pronalaska pravog puta. Kad druge životinje osjete takve mirisne oznake, nerijetko ližu objekte kako bi pojačali podražaj na osjetila, odnosno, kako bi bolje interpretirali poruku.Iako se psi, u pravilu, toliko ne oslanjaju na gore navedeni način komunikacije (za razliku od mačaka) mnogi znanstvenici sugeriraju na njenu važnost u određivanju ponašanja ljubimca.Poznato je da mnogim psima ne odgovara da ih se za šape dira. To ukazuje na činjenicu da je psima taj anatomski dio tijela poprilično važan i da ga, s razlogom, štite. Naravno, to može imati i razlog u činjenici da su ekstremiteti nužni za normalno kretanje ljubimaca. Međutim, utvrđeno je da psi kojima ne odgovara da ih se za šape dira, istovremeno dozvoljavaju da ih se dira po drugim dijelovima ekstremiteta. Ta činjenica implicira na važnost šapa u njihovom ponašanju.Također, psi koji označavaju teritorij mokraćom ili stolicom nerijetko razbacuju zemlju zadnjim nogama ("zakopavaju"). To, ne samo da ostavlja vizualnu oznaku (trag), nego se i mirisom sa šapa može promijeniti poruka koja se ostavlja. Stoga se smatra da psi koji nakon mokrenja ili defeciranja "zakopavaju" mjesto, pojačavaju ili ublažavaju značenje poslane poruke.Slično je i kod ljudi. Dugo je bilo uvriježeno mišljenje da je ljudski miris posljedica različitih zdravstvenih poremećaja (bolesti) ili neprakticiranja higijene. Određena novija istraživanja dovode nas do zaključka da ljudi proizvode feromone te da ih, u određenoj količini, možemo detektirati, što bitno može utjecati na naše ponašanje, odnosno, ponašanje ljudi u svojoj okolini.Iako, do danas, znanost nije previše istraživala i pokazivala pažnje prema mirisnim oznakama koje ljudi ostavljaju nogama, psi te činjenice ne zanemaruju. Tako, poneki psi pokazuju i izbirljivost prema pojedinim osobama i njihovim mirisima nogu, kao što su i nama neki mirisi nekih ljudi odbojni, a nekih ne.Prema određenom tradicionalnom vjerovanju, smatralo se da psi grizu cipele jer im koža potiče sjećanje na "davna vremena" kada su lovili svoj plijen u divljini. Međutim, iz svega gore navedenog, može se postaviti i drukčija teorija, a to je da oni žvaču cipele kako bi, preko mirisa koje im ostavljaju članovi njihove "ljudske obitelji", umanjili stres kad istih nema u blizini.Stoga, da li je riječ o njihovoj privrženosti, o načinu komuniciranja ili uzimanju soli iz našeg znoja, odnosno, što je točno u pozadini njihova lizanja naših nogu, na nama je tek da se utvrdi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo pekinezericu, staru 7 godina, steriliziranu prije 4 godine. Živi u stanu, jede ujutro suhu kupovnu, a predvečer konzerviranu kupovnu hranu. Već dva dana se čudno ponaša: otežano se kreće, trbuh joj povremeno "pulsira", zadrhti pri dodiru njena donjeg dijela tijela, odbija suhu hranu, noću mokri i obavlja stolicu po stanu. Stolica izgleda ok, ne vide se nikakvi paraziti. Kujica ne povraća, ne kašlje. Ima visoku temperaturu već 2 dana - oko 40,5 °C. Bila je kod veterinara - mokraća je (zasad) uredna, daju joj svakodnevno dosta infuzije i danas su je rontgenski snimili. Na snimci se vidi nekakva loptica u trbuhu, ali veterinar ne može reći je li riječ o tumoru ili je nešto pojela... Kaže i da je vjerojatno upala jetre i gušterače i da bi to mogla biti teška dijagnoza. Njega zabrinjava najviše ta, kako kaže, previsoka temperatura. Zanimljivo je da je kujica odmah "smazala" kupovnu konzerviranu (mokru) hranu. Veterinar je preporučio samo kuhanu piletinu i puretinu. Da li možda možete iz ovoga zaključiti o čemu bi se moglo raditi i kakvi su izgledi da se to izliječi?Hvala, HrvojeO: Poremećaji probavnog sustava vrlo su česti u kućnih ljubimaca. Njihovi uzroci su često beznačajni, ali u nekim slučajevima ugrožavaju i život.Mogu biti različiti: hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela u želucu, upala sluznice crijeva, strana tijela u crijevima, zapletaj crijeva, začep. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu i crijevima su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala, kao što su kamen, kesten, šiška od čempresa, razne loptice i plastične igračke, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (tenis loptica). Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva, dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva, što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Prvi znak je povraćanje, a ponekad se javlja proljev ili mekša stolica. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Razlučivanje stranog tijela od tumora u probavnom sustavu moguće je najprije pretragom kontrastnim sredstvom te po potrebi i dodatnim pretragama.O probavnim poteškoćama pasa uslijed oštećenja gušterače pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Što se tiče upale jetre, spomenut ću kako ona može biti akutna ili kronična. Akutna upala uzrokovana je uglavnom otrovima i uzročnicima zaraznih bolesti (zarazni hepatitis, leptospiroza). Simptomi bolesti jetre su otečenost jetre, znaci žutice, a često i upale crijeva.Kronična upala (ciroza jetre) uzrokovana je otrovima (toksinima) ili parazitima koji dovode do razaranja jetrenog tkiva. Jetra može hipertrofirati (povećati se) ili atrofirati (smanjiti se). Simptomi su mršavljenje, žutica, želučano-crijevni katar. Kao posljedica poremećenog krvotoka može se javiti i nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini (ascites). Budući da fizički znaci bolesti jetre nisu specifični, potrebno je provesti niz pretraga kako bi se postavila precizna dijagnoza. To može uključivati: pretrage krvi-njima se detektiraju biokemijske promjene koje mogu upućivati na oštećenje ili nenormalnu funkciju jetre, zatim snimanje jetre-promjene oblika, veličine ili opskrbljenosti krvlju mogu se otkriti ultrazvučnim ili rentgenskim snimanjem, te biopsijom jetre - mali uzorak jetre labaratorijskom obradom može ukazati na problem u jetri.Treba spomenuti i kako je jetra organ u tijelu koji je najčešće zahvaćen nekim promjenama, s obzirom na to da je jetra najveći unutarnji organ u tijelu psa i ima ima oko 1500 funkcija. Ona ima najveću ulogu u probavi i konverziji hranjivih sastojaka, otklanjanju toksičnih supstanci i sintezi ključnih komponenti krvi kao i skladište za vitamine i minerale.Povišena tjelesna temperatura predstavlja samo jedan od simptoma koji prate različita stanja i različite bolesti. Činjenica je da se ona, gotovo uvijek, pojavljuje kod zaraznih bolesti. Naime, smatra se da povišena temperatura, u gotovo 90% slučajeva, predstavlja obrambenu reakciju organizma na bakterijsku ili virusnu infekciju. Bezvoljnost, gubitak apetita, umor, pospanost,... česti su simptomi koji prate povišenu tjelesnu temperaturu. U svakom slučaju, potrebno bi bilo utvrditi i druge parametre, kao što su bilo, disanje, boja sluznica, stanje limfnih čvorova, opće stanje ljubimca,.... Mišljenja sam kako je preuranjena ozbiljna dijagnoza u Vaše kujice jer, kako ste mi naveli, nisu rađene nikakve dodatne pretrage osim mjerenja temperature i RTG-snimke. Navedeno je doista nedostatno da bi se mogao postaviti bilo kakav zaključak. Stoga sam Vam navela karakteristike mogućih problema u Vaše ljubimice, no kako se može zaključiti, bez kompletnog pregleda i dodatnih pretraga nije moguće postaviti dijagnozu, a prema tome ni postaviti prognozu zdravstvenog stanja.Svakako slijedite upute Vašeg veterinara te ga o svakoj promjeni ponašanja i stanja Vaše kujice pravovremeno obavijestite kako bi poduzetu terapiju mogao prilagoditi ili promijeniti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju staru godinu i 2 mjeseca, koja se tjerala s godinu dana. Nakon toga mliječna žlijezda joj je spuštena te su ostale sise nabreknute. Nema nikakvih promjena u ponašanju. Da li je to lažna trudnoća ili je to fiziološka pojava? VlatkaO: Lažna trudnoća ili pseudograviditet je relativno česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće unutar prvih nekoliko mjeseci po tjeranju. Klinička slika poprilično varira te se simptomi mogu kretati od jedva primjetnih pa sve do ozbiljnih problema, koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. Neke se kujice udebljaju, a glavni je simptom oticanje mliječnih žlijezda, pojavljuje se mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je on i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca.Ukoliko su navedeni simptomi izraženiji, treba potražiti pomoć stručnjaka, što Vam i savjetujem. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije jer se kao posljedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upala vimena. Također, prilikom posjeta veterinara, isti će biti u mogućnosti i isključiti neke druge procese, odnosno, na takav način postaviti dijagnozu i odgovoriti Vam na pitanja.Za to vrijeme, imajte i na umu da je izdajanje kontraindicirano jer ono ima isti učinak kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu, a posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo bischona od 8 mjeseci i zadnjih 2 mjeseca ga učimo naredbama poput "sjedi", "lezi", "stop" i sl. Sve je uspio svladati, osim naredbe "daj šapu". Čini se kao da uzaludno pokušavamo, ne vidimo nikakvog napretka. Samo spusti uši i i okrene glavu na tu naredbu. Možete li nam odgovoriti da li je prerano za takvu vrstu treniranja i možda dati poneki savjet vezano uz treniranje? Hvala! BelmaO: Trening psa treba biti zadovoljstvo, kako za vlasnika tako i za psa.Izaberite neko mirno mjesto, na kojem Vas neće ništa ometati tijekom vježbi.Kod pasa je vrijeme koncentracije puno kraće nego kod ljudi. Trenirajte Vašeg psa najdulje 15 minuta, dva puta dnevno. Ako primjetite da se teško koncentrira, treba taj dan treba malo usporiti. Najpovoljnije vrijeme za trening je kad je pas gladan. Tada je mentalno budan i najbolje reagira na nagrade. Trening uvijek završite s nečim što psu izaziva ugodu i što voli raditi. Nakon što pas svlada komandu u kući, izaberite neko mirno mjesto vani i ponovite ih. Trenirati treba uvijek jedna osoba u kući, no kada savlada vježbu mogu se uključiti i drugi ukućani. Psa ćete naučiti da pruži šapu tako da ćete sjesti na pod, čučnuti tako da Vam je pas s Vaše lijeve strane i dati mu naredbu "sjedi". Lijevom rukom držite psa za ogrlicu, a u desnu stavite nagradu i pružite ju ispred njega na pod ispred njegove šape. Lijevom rukom kojom ga držite za ogrlicu, spriječavate ga da legne kada osjeti miris poslastice u drugoj ruci. Kada pas podigne šapu, stavite ruku s nagradom ispod nje i lagano je odignite od poda. Cijelo vrijeme dok je šapa na našoj ruci, polagano je dižite, dok je sasvim ne podignete od poda, uz naredbu "šapa". Zatim psa nagradite. Ponavljajte naredbu.Ovo je osnova za sve kasnije vježbe sa šapom, uključujući "daj šapu".Sretno!

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas za savjet vezano uz mladog psa (6 mjeseci, križanac brak jazavčara), koji odnedavno mokri na krevet i na kauč. Naime, pas je već naučio ići van u određeno vrijeme i već može izdržati preko noći da se ne popiški, ali iz nekog nepoznatog razloga piški na naš krevet i na naš kauč, a da je prethodno bio u šetnji. Primijetili smo da se to počelo dešavati od kad smo ga na duže vrijeme počeli ostavljati samog kod kuće jer donedavno to nije bio slučaj (imali smo mogućnost dosta vremena provoditi sa njim, ali nam sada to posao ne dozvoljava). Pas ide u šetnju tri puta dnevno, a taj treći put (navečer) ga vodimo na livadu  gdje,  s   puno drugih pasa,  boravi  ponekad  i više od  2 sata  pa  stoga  ne možemo reći da ne vodimo brigu o njemu i da ga držimo zatvorenog u kući. Isto tako, imamo malo dvorište na kojem također boravi dok smo kod kuće jer je još uvijek premalen te se može provući kroz ogradu (čim se malo još proširi namjeravamo ga ostavljati vani). Od sljedećeg tjedna pas će krenuti u školu za pse na socijalizaciju. Inače, radi se o iznimno neposlušnom i tvrdoglavom psu, a koji nam je već po kući napravio veliku štetu, na što smo i bili spremni, ali ovo mokrenje po krevetu i kauču (do te mjere da moramo kupiti novi krevet i madrace) definitivno nismo očekivali i zaista ne znamo što da radimo. Naša je krivnja što smo mu omogućili nesmetano ulaženje u spavaću sobu, ali ne možemo mu zabraniti hodanje po dnevnoj sobi, a tamo nam je već barem 5 puta popiškio kauč i još toliko puta na deke koje se na istome nalaze. Što da radimo i zašto se pas tako ponaša?Unaprjed se zahvaljujemo! VesnaO: U intezivnoj dobi odrastanja (do 6.-7.mjeseca života) štenci mokre do 12 puta jednog dana, u razmacima od dva sata, a također nemaju potpunu kontrolu nad mokraćnim mjehurom u periodu rasta i sazrijevanja te se pomokre iznenada, potaknuti raznim događajima oko sebe (dolazak vlasnika kući, iznenadni i nepoznati zvuk s ceste, strani ljudi u kući i drugo). Štenad je vrlo uzbuđena prilikom šetnji, sami ste naveli da ste u večernjoj šetnji duže i društvu drugih pasa s kojima se puno igra i zabavlja, te je Vaš ljubimac doslovce zaboravio da mora obaviti nuždu. Također, prema Vašim navodima (duže ostaje sam u kući zbog Vaše odsutnosti), promijenili ste mu i donedavnu rutinu. Psi su "ovisnici" o dnevnoj rutini, obroci i šetnje moraju biti uvijek u isto ili bar prbiližno isto vrijeme tokom dana. Naši ljubimci, posebno štenad, vrlo su nam odani i vezani uz nas te ih ovakve iznenadne promjene zbunjuju, razočaraju i ponekad su osvetoljubivi pa će napraviti upravi ono za što su sigurni da će nas uzrujati i da ćemo se nakon toga posvetiti njima s puno više pažnje, makar to bilo i vikanje vlasnika radi mokrenja i obavljanja velike nužde na krevetima vlasnika. Ovim činom, posebno mlađi psi, žele se nametnuti vlasniku kao "alfa" ili vođa čopora. U svakom slučaju, to mu ne smijete dozvoliti i svakako otiđite i završite tečaj u školi za pse.Probleme s vršenjem nužde unutar kuće pokušajte riješiti tako da uvedete još jednu kratku šetnju prije spavanja, a prilikom šetnji, kada Vaš pas mokri, bodrite ga uvijek istim riječima (na primjer: "idemo piškiti...") te će pas te riječi povezati s činom mokrenja, a nakon par dana ponavljanja, obavljat će nuždu na van kuće Vašu komandu ("idemo...").

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imala sam west terijerku koja je imala CMO. Simptomi su se javili već u starosti od 2,5 mjeseca. Obilazili smo veliki broj veterinara, nitko nije znao što joj je. Konačno nam je jedna uzgajivačica westija rekla o čemu se radi, iz vlastitog iskustva. Nakon godine dana starosti bolest se smirila, čeljust više nije bila bolna, nije imala zadebljani dušnik. Uginula je prošli tjedan od babezioze u starosti od 9,5 godina. Veterinar je rekao da smo u stvari došli na vrijeme, ali joj je srce bilo slabo. Zanima me da li je slabo srce bilo posljedica CMO? Želim nabaviti novog psa. Zanima me nešto više o CMO, kako ju prepoznati pri kupnji novog šteneta? LjiljanaO: Kranio-mandibularna osteopatija (Craniomandibular Osteopathy - CMO) ili osteoartropatija je nekancerogeni rast mandibule, odnosno njenih dijelova. U većini slučajeva, radi se o bolesti koja se pojavljuje s obje strane mandibule. Sama kost je zadebljala te joj je površina hrapava, što se i može utvrditi prilikom palpatornog pregleda izvršenog od strane veterinara.Za nastanak ove bolesti, smatra se da ima veze i upalni proces. Bolest, kod štenaca, uzrokuje bol i pojavu osjećaja nelagode prilikom žvakanja hrane ili prilikom otvaranja i pregleda usne šupljine. Rast kostiju se može pojaviti i na drugim kostima u tijelu, kao što su radijus, ulna, kosti glave,... Bolest se najčešće može dijagnosticirati kod štenaca između 4-7 mjeseci života. Naime, najraniji slučaj dijagnosticiranja ove bolesti je u dobi 3-4 tjedna starosti, odnosno, najkasnije je utvrđen u 9.-10. mjesecu života štenca.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova i palpacije. Međutim, za dijagnostiku te određivanje položaja na zahvaćenoj kosti, potrebno je obaviti rentgensko snimanje zahvaćenog područja. Za to vrijeme, u pravilu, krvna slika i uro-kultura oboljelog ljubimca su unutar svih dozvoljenih parametara.Liječenje se provodi s protuupalnim lijekovima. Međutim, kako je terapija nerijetko dugotrajna, o izboru lijeka i njenim dozama potrebno je konzultirati se sa svojim veterinarom. Cilj liječenja je osigurati osnovnu kvalitetu života štenaca s uporabom najmanjih količina propisanih lijekova.U većini slučajeva, dolazi do oporavka. Međutim, samo liječenje nerijetko dugo traje i kreće se 4-10 mjeseci. Po terapiji, remodeliranje čeljusti se izvrši, što nerijetko dovodi do te činjenice da je kod pasa sa 2-3 godine starosti, poprilično teško prepoznati da je isti pas imao ili prebolio gore navedenu bolest.Bolest je genetski uvjetovana, odnosno, prenosi se s roditelja na potomstvo. Utvrđeno je da bolest uvjetuje recesivan gen, što nas dovodi do zaključka, da je za pojavu ove bolesti potrebno imati i jednog i drugog roditelja koji u svojem genetskom kodu posjeduju bar jedan recesivan gen za ovu bolest.Bolest se pojavljuje kod različitih pasmina, kao što su West Highland terijer, škotski i bostonski terijer, doberman, doga, labrador, vjerojatno i u buldoga,... Također, bolest se pojavljuje i kod jednog i drugog spola u jednakim postocima učestalosti.Pravovremenim postavljanjem dijagnoze te prikladnim liječenjem bolest se može prebroditi, a ljubimcu osigurati potpun, zdrav i kvalitetan život.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam lovačkog psa koji boravi u boksu. On pije prljavu vodu zato što uvijek unese pijesak u nju te se ona isprlja, da li će mu što biti? ValerijaO: Psi trebaju svakodnevno imati na raspolaganju čistu zdjelicu vode, iz koje mogu piti kada ožedne. Tijekom dana pas gubi vodu putem urina i fecesa, prilikom dahtanja i donekle znojenjem šapa. Hrana u konzervama se u otprilike 75% sastoji od tekućine, međutim to nije dovoljno za zadovoljenje potreba psa za vodom.Psi su, kao i ljudi, ovisni o vodi i mogu imati problema s nepovratnom dehidracijom i oštećenjima ako im voda nije dostupna duže od 48 sati. Za normalno održavanje zdravlja ljubimca potrebno bi bilo, na dnevnoj osnovi, osigurati dovoljne količine pitke i svježe vode te prilagoditi prehranu. Na takav način, moguće je spriječiti eventualne probavne smtetnje, smetnje u normalnoj funkciji bubrega, odnosno druge zdravstvene poremećaje.Također, prljava voda je idealno stanište za različite mikroorganizme, koji dodatno mogu narušiti zdravstveni status jedinke koja ju uzima. Iz toga razloga, nije preporučljivo uzimati prljavu vodu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me da li po ovoj krvnoj slici (u prilogu e-maila) može da se ustanovi da je kuja imala hemobartonelu? Lečena je doxiciklinom, gvožđe, folna, vitamin C,.. Ali izgleda da je redom dobijaju svi psi sa kojima ima kontakt lizanja i slično. Da li je to hemobartonela i kako je izlečiti skroz,  da ne prenosi na mlade pse? Hvala, IvanO: Hemobartoneloza (Haemobartonellosis) je bolest koja se prenosi krpeljima (ponekad i buhama) te se pojavljuje kod pasa i mačaka. Cilj uzročnika su crvena krvna zrnca (eritrociti) koja su odgovorna za prijenos kisika. U mačaka, bolest se zove infekciozna anemija mačaka.Hemobartonelozu uzrokuje Haemobartonella canis i H. felis. I jedan i drugi uzročnik nisu tipične bakterije. Naime, oni pripadaju skupini mikroorganizama koji nose naziv mikoplazme. Danas ovaj uzročnik nosi naziv Mycoplasma haemocanis i M. haemofelis.Bolest se prenosi kontaminiranim krpeljima i buhama. Kod mačaka, M. haemofelis (prije - H. felis) se može prenijeti i s majke na mačiće. Kod pasa postoje slični slučajevi, ali se to još mora znanstveno potvrditi.U pravilu, kod pasa se bolest ne manifestira, odnosno, do pojave kliničkih simptoma dolazi kada za njih postoje određeni preduvjeti, kao što su pad ili ozbiljno narušen imunitet, odstranjivanje slezene, infekcije različite etiologije. Naime, slezena je odgovorna za filtraciju krvi na taj način što uklanja i uništava oštećene eritrocite. Iz tog razloga, ljubimci koji nemaju slezenu su poprilično prijemljivi na ovu bolest. Kliničku sliku prate gubitak apetita, depresija, apatija, gubitak na tjelesnoj težini i visoka groznica. U težim slučajevima, moguće je i uginuće ljubimca. Kako zaraženi krpelji mogu prenijeti i mnoge druge bolesti, nerijetko se na oboljeloj životinji od hemobartoneloze mogu utvrditi i uzročnici drugih bolesti, kao što su erlihioze i babezioze.Bolest se može dijagnosticirati na različite načine. Tako, ponekad je moguće utvrditi uzročnika unutar samih eritrocita (mikroskopom) na krvnom razmazu. Broj samih mikroorganizama može znatno fluktuirati, što bitno otežava samu dijagnostiku. Molekularna detekcija PCR metodom (metoda lančane reakcije polimeraze) je najosjetljiviji i specifičan način za detekciju M. haemocanis u krvi inficiranih pasa, bilo u fazi akutne ili latentne infekcije. Hemobartoneloza se liječi antibioticima, kao što su tetraciklini, oksitetraciklini ili doksiciklin, koji se daju kroz tri tjedna. Kod nekih životinja, potrebno je obaviti i nekoliko transfuzija krvi. Iako tretman oboljelih pasa antibioticima može kontrolirati akutnu infekciju, antibiotici ne mogu u potpunosti izliječiti životinju. To može rezultirati da mnogi inficirani psi postanu prijenosnici. Bolest se prevenira na način da se provode sve mjere u svrhu zaštite ljubimaca od krpelja i buha. Proizvodi koji se koriste, odbijaju i ubijaju krpelje i buhe te na takav način spriječavaju širenje različitih, krpeljima i buhama, prenosivih bolesti. U svakom slučaju, prema krvnoj slici se ne može utvrditi, odnosno, sa sigurnošću postaviti dijagnoza gore navedene bolesti. Za to je potrebno obaviti neke od gore navedenih dijagnostičkih postupaka i utvrditi postojanje uzročnika.Iz tog razloga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru na daljnje konzultacije ili zatražite drugo mišljenje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto prvi put cijepiti štene od 7 ili 8 tjedana, koje još uvijek ima relativno visok titar maternalnih antitijela, koja interferiraju sa imunološkim odgovorom malog organizma i na neki čin neutraliziraju cjepivo? Zašto ne kasnije?KristinaO: Kako se kod pasa i mačaka prijenos majčinih antitijela ne ostvaruje putem placente (izuzetak su neka od antitijela iz grupe IgM), štenci i mačići dolaze "na ovaj svijet" imunološki nezaštićeni. To ih čini izrazito osjetljivim i za većinu infekcioznih uzročnika prijemljivim. Zaštita i privremena imunost štenaca se postiže preko kolostruma (sisanjem majčinog mlijeka) tijekom prvih sati i dana života. To je moguće iz razloga što je u prvima satima života ljubimaca sluznica crijeva i propusna za antitijela iz majčinog mlijeka. U teoriji, životinje kojima je uskraćen kolostrum trebale bi primiti prvu vakcinaciju u starosti od 2-3 tjedna, a oni koji su dobili kolostrum, u dobi od 6-9 tjedana starosti. Naime, kada količina protutijela u tijelu ljubimca počne brzo opadati, potrebno je pravovremeno stvoriti i osigurati vlastitu imunu obranu protiv određenih bolesti. To se i postiže cijepljenjem. Cijepljenjem se unosi oslabljeni ili mrtvi uzročnika bolesti i na taj način potiče nastanak otpornosti prema tim bolestima. Imunitet nastao cijepljenjem traje različito dugo (od nekoliko mjeseci do godine dana ili više), ovisno o bolesti, vrsti cjepiva, zdravstvenom stanju životinje, starosti,...U mladih životinja, prisutnost majčinih antitijela, odnosno pasivnog imuniteta, može ometati proces stvaranja imunološkog odgovora. Naime, majčina antitijela mogu blokirati imunološki odgovor mladog organizma na cjepivo. Iz tog razloga, daju se serije vakcina u pravilnim vremenskim razmacima. Na taj način se stvara aktivni imunitet protiv cijepnih antigena i drugih antigena s kojima je životinja stupila u kontakt prirodnim putem.Intervale između primo-vakcinacije i boostera određuju sami proizvođači cjepiva i kreću se u vremenu  3-4 tjedna. Na takav način se može spriječiti da vakcine međusobno interferiraju, odnosno, osigurava se optimalno vrijeme potrebno organizmu da stvori imunološki odgovor i imunost koja će potrajati određeni vremenski period.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nakon 4 mjeseca sumnjanja na razno razne varijante i razloge šapanja moga psa, konačno se našao veterinar koji je glasno rekao da su joj ligamenti uništeni na stepenicama te da će vjerojatno proći kad Bella (bernski planinski pas star 11 mjeseci) napuni 2 godine. Vas pitam da li je istina da će to proći ili je osuđena da se pati do kraja života i postoji li nešto što joj može pomoći? AnitaO: Promjene na ligamentima koljena su relativno česte pojave kod pasa. Prvi znak problema, koji vlasnik uoči, je hromost (šepanje) koje se naglo pojavi i jakog je intenziteta.Koljeno je jedan od najsloženije građenih zglobova koje u svom položaju drže ligamenti, i to kranijalni i kaudalni križni ligament te kolateralni ligamenti. Kako je kaudalni križni ligament anatomski pozicioniran duboko unutar samog zgloba, do njegove ozljede ili rupture najčešće dolazi kao posljedica jake traume koljena.Kranijalni križni ligament drži u svom položaju koštane strukture, odnosno, prevenira određene ozljede kao posljedica nepravilnih pokreta. Ozljede ovog ligamenta najčešće nastaju kao posljedica traume ili kroničnih degenerativnih promjena na samom ligamentu. Ruptura ovog ligamenta, u terapiji, iziskuje reparaciju kirurškim putem.U slučaju degenerativnih promjena na samom ligamentu, promjene se razvijaju kroz duže vrijeme, a za rupturu je dovoljna i mala trauma, ozljeda. U tim slučajevima, terapija je najčešće kirurška i obuhvaća minimalno 4. tjedna mirovanja. Cilj kirurška zahvata je povratiti stabilnost zgloba te funkciju svih anatomskih dijelova.Klinički znak koji prati istegnuće ligamenta je naglo šepanje koje je kratkog vijeka. Ako ova hromost ipak potraje, postepeno prelazi u kronični proces te je potreban veterinar-ortoped, kako bi pregledom ljubimca utvrdio uzrok šepanja.Prilikom dijagnostike ovih ozljeda potrebno bi bilo iste klasificirati. Tako, rentgenom se procjenjuju upalne promjene. Također, potrebno je uzeti iscrpnu anamnezu, te obaviti kliničke, a po potrebi, i sve druge prateće pretrage (određivanje tibiofemoralne geometrije, utvrđivanje prostornih i anatomskih odnosa unutar i oko zgloba,...). Problemi s gore navedenim anatomskim strukturama češće su utvrđene kod velikih pasmina pasa, kod pasa s većom tjelesnom težinom i fizičkom aktivnošću. Također, dokazano je i češće pojavljivanje kod određenih pasmina, kao što su bokser, buldog, doberman, rotvajler,...Više o ozljedi koljena zgloba možete saznati i u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet.med. ovdje.O načinu liječenja te prognozi bolesti možete se posavjetovati sa svojim veterinarom. Naime, ista ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su intenzitet ozljede te eventualnih okolnih ozljeda, način liječenja, pridržavanja svih preporuka liječenja, količini aktivnosti,... Zbog svega prije navedenog, samo veterinar koji je i postavio dijagnozu i ima povijest bolesti ljubimca, može ponekad i prognozirati vrijeme izlječenja.Također, savjetujem Vam da se i obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na polju ortopedije moći odrediti dijagnozu i opseg ozljeda, odnosno, odrediti najprikladniji način i metodu liječenja te Vam odgovoriti na sva Vaša pitanja.Za to vrijeme, svom ljubimcu možete olakšati situaciju prikladnom prehranom te na takav način spriječiti daljnja oštećenja viškom tjelesne težine, a određenim preparatima pomoći u cijeljenju i pokretljivosti zglobova. Tako, na tržištu se nalaze specijalno prilagođene hrane za probleme s zglobovima, kao što su: Hill's "j/d", Eukanuba "Joint Mobility" i Royal Canin "Mobility support", odnosno "Mobility special" (za pse teže od 25 kg). Također, Vašem ljubimcu možete olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnog retrivera starog 2 godine. Jako je veseo, zaigran. Dobili smo ponudu  da ga parimo sa zlatnom retrivericom starom 3 godine. Zanima me da li ga možemo sada pariti (koja je starosna dob najbolja za prvo parenje?) ili da pričekamo da još malo poraste? Neki vlasnici pasa su nam rekli da bi nakon parenja moglo doći do promjene u njegovom ponašanju (htio bi se nametnuti kao vođa, počeo "skakati" po svakoj ženki koju sretne na ulici). Molim Vaš savjet. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, ĐurđicaO: Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna, koja dominiraju u  svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon.Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizičkim i psihičkim zbivanjima u organizmu.Razvoj kuje do spolne zrelosti ne manifestira se nikakvim posebnim znacima. Žensko se štene normalno razvija sve do dobi od oko 7 mjeseci, kad se u većine kuja javlja prvo tjeranje. Ono se u nekih kuja javlja i nešto ranije, ili, dapače, češće i nešto kasnije, kadšto je veoma slabo, jedva primjetljivo, ili, obrnuto, veoma burno i izrazito. Razvoj mužjaka do spolne zrelosti teče drugačijim putem. U relativno ranoj dobi, što ovisi o pasminskim osobinama brzine razvoja, mladi pas počinje pokazivati interes za svoje spolovilo koje učestalije nabrekne, a koje tada liže. Mužjak nije podložan cikličkim promjenama kao kuja. Čak i spolni nagon spolno zrelog odraslog psa budi se tek na mirisni podražaj iscjetka kuje koja se tjera. Razvojna faza spolnog dozrijevanja traje različito dugo, ovisno o pasmini, no u prosjeku s 15 do 16 mjeseci mladi je pas spolno zreo i sposoban imati potomstvo. U nekih kasnozrelih pasmina i mnogo kasnije.Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Kako je Vaš ljubimac stariji od preporučene dobne granice za parenje, možete se odlučiti pariti ga. No, moram napomenuti kako kuje biraju mužjake, to ne znači nužno da će se htjeti pariti sa Vašim ljubimcem. Ako Vam vrijeme i mogućnosti to dozvoljavaju, ne bi bilo loše da kujica provede određeni vremenski period sa Vašim psom, kako bi se razvila međusobna prisnost. Također, možete odabrati "neutralni teren" za parenje.Što se tiče promjene ponašanje pasa nakon parenja u više agresivniju prirodu, moram priznati kako nema osobitih činjenica za potvrdu te tvrdnje. Naime, na samo agresivnije ponašanje pasa najveći utjecaj ima genetika, loša socijalizacija te loš odgoj.Više o agresivnosti u pasa pisala sam ovdje.Također, u svijetu pasa, u mužjaka i ženki, postoji masturbacija. Masturbacijom postižu unutarnje zadovoljstvo. Ovo mogu činiti kada požele. Kako se sam spolni čin smatra isto tako postizanje zadovoljstva, a za potonje nemaju uvijek mogućnosti, želju uvijek mogu nadoknaditi masturbacijom, a ne nužno nametljivim ponašanjem prema vlasnicima ili drugim psima i kujicama. Moram napomenuti kako je ovakvo ponašanje (masturbacija) normalno u pasa, ali sociološki neprihvatljivo u ljudi. Naime, psi seksualnost iskazuju na predmetima, zaskakivanjem osoba ili životinja drugih vrsta ako su istom kućanstvu. Općenito je ovakvo ponašanje karakteristično za štenad i mlade pse, no, to ponašanje obično potraje do godine dana starosti, a jedino se može smatrati patološkim, odnosno neprimjerenim ukoliko se i nakon te dobi ponaša nametljivo.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanca pekinezera i shih-tzua starog 15 mjeseci. Hranim ga isključivo dehidriranom hranom Royal Canin za male pasmine od prvog dana. Dobiva poslastice, ali ne dajem mu hranu namijenjenu ljudima. Problem je u tome što on često odbija jesti po dva dana, a onda pojede nakon puno nagovaranja. Inače je zdrav i zaigran, pije dovoljno vode. Veterinar mi je savjetovao da budem ustrajna u odabiru hrane jer smatra da mu ne smijem udovoljavati. Jednom prilikom sam mu ipak kupila hranu od Purine s okusom ribe, ali i to je odbijao jesti. Zanima me da li trebam nastaviti s istom prehranom ili da promijenim proizvođača, budući da ne želim da jede hranu namijenjenu ljudima. Hvala, SanjaO: Hrana kojom hranite svog ljubimca, Royal Canin za odrasle pse malih pasmina pasa, je poprilično kvalitetna hrana koja je tako izbalansirana da na dnevnoj osnovi zadovolji sve potrebe odraslog psa.Royal Canin je proizvođač čija hrana je, po kvaliteti, smještena u superpremium hrane. Takve hrane su izrazito kvalitetne i pravilno prilagođene po veličini, dobi, aktivnosti i potrebama ljubimca. Ona dolazi u dehidriranom obliku, i kao što proizvođač navodi, ako se pridržavate orijentacijskih preporučenih vrijednosti za Vašeg ljubimca na dnevnoj osnovi nije potrebno dodavati nikakve vitamine, minerale, odnosno, druge suplemente.U svakom slučaju, savjetuje se da hranite svog ljubimca hranama namijenjenim za prehranu pasa, odnosno, da izbjegavate hranu namijenjenu prehrani ljudi. Naravno, ako je to još i kvalitetna hrana za psa, osiguravajući mu sve potrebne nutritivne elemente, osiguravate mu optimalnu rad i funkcioniranje svih organa i organskih sustava te optimalno zdravlje ljubimca.U određenim slučajevima, kućni ljubimci mogu postati izbirljivi ili se "zasititi" postojeće prehrane. U tim slučajevima, nerijetko se savjetuje da ostanete uporni, odnosno da određenim metodama i dodacima pokušate učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim i atraktivnijim. Tako neki vlasnici pokušavaju obrok suhe hrane kombinirati i s konzervama. Ovdje treba biti relativno oprezan jer takve kombinacije mogu dovesti do različitih probavnih smetnji ili dermatoloških poremećaja, kao posljedica preosjetljivosti. Također, moguće je učiniti obrok svom ljubimcu slasnijim dodajući mlaku vodu, acidofil, sirutku, jogurt, kravlji sir,... Kada ni gore navedene metode ne poluče uspjeha, mnogi vlasnici posežu za hranom drugog proizvođača.Prilikom promjena proizvođača hrana bilo bi potrebno to obaviti postepeno i to tako da svaki dan u obrok dodajete postepeno sve više i više hrane novog proizvođača, odnosno, koristite sve manje i manje hrane proizvođača s kojeg prelazite. Sam period prelaska s jedne na drugu hranu trebao bi se kretati 5-7 dana, a sve kako bi se spriječila pojava različitih probavnih smetnji.Pravilna i uravnotežena prehrana ima veliku ulogu o održavanju zdravlja kućnih ljubimaca. Super premium hrane su izbalansirane, proizvedene od pomno biranih sastojaka, te kao takve u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe pasa za hranjivim tvarima.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam pitanje vezano za mini pudla (starog 8 godina), ima gastritis i zbog toga se najviše hrani Royal Caninom (Intestinal). Međutim, vrlo često ima problema (povraćanje, proljevi i trenutno krvavu stolicu) pa smo često kod veterinara (obično dobije injekcije vitamina i peptoran). Zanima nas da li može koristiti neki vitaminski pripravak trajnije da bi mu se poboljšalo zdravstveno stanje jer zna biti dosta "izmučen" od gastritisa? Zahvaljujem se na odgovoru, AnaO: Pošto Vaš ljubimac ima gastritis, i to kronični sa čestim akutnim egzacerbacijama, nije indicirano davanje vitaminskih preparata peroralno.Vitaminske preparate možete pronaći u obliku pasta, tableta ili praha, znači svi se uzimaju oralno, s hranom ili samostalno. Stoga Vaš pas dobiva vitamine u injekcionom obliku, najvjerojatnije vitamine B kompleksa i A,D3, E,  jer tako oni ulaze u cirkulaciju parenteralno i obavljaju svoju funkciju u metabolizmu.O gastritisu i drugim probavnim poremetnjama je opširno pisala Ivana Mlinar- Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Kad pas boluje od gastritisa, želučana sluznica je oštećena i ne može dobro obavljati svoju funkciju u probavi. U želucu se izlučuje želučana kiselina i želučani enzimi koji razgrađuju hranu koja je iz usta došla u želudac. Sluznica želuca  se, uz nastala oštećenja, dodatno oštećuje i djelovanjem želučane (solne) kiseline pa može doći i do krvarenja u želucu.Ako ste primjetili krvavu stolicu (melena), moguće da je krvarenje u crijevu pa da se radi o gastroenteritisu, tj. upali sluznice želuca i crijeva.U svakom slučaju, najbolje je da se savjetujete sa svojim veterinarom o uzimanju vitaminskih preparata.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam srednjeg pinča, starosti 18 mjeseci, kojem se desno uho nije cijelo napunilo hrskavicom, tako da mu vrh uha pada. Do kojeg vremenskog perioda pas puni uho hrskavicon i da li je kasno da mu sada dodajem Caniviton forte?Hvala, MirkoO: Hrskavica ušnih školjki je tanka i fina te je poprilično osjetljiva, pogotovo u periodu rasta i razvoja ljubimca. Naime, ako je hrskavica krivo srasla postoji mala vjerojatnost da će se uho, samo od sebe, ispraviti. Odnosno, u određenim slučajevima, ni različite proteze ne mogu vratiti ušku u željeni položaj.Naime, smatra se da je za pravilan položaj ušnih školjki potrebno vrijeme od cca. 3-5-8 mjeseci, odnosno, tijekom perioda izmjene mliječnih u trajne zube i sama hrskavica se razvija i postiže kvalitete koje će zadržati tijekom cijelog života.Kako je Vaš ljubimac u 18. mjesecu života, smatra se da je njegov rast i razvoj završio te se smatra odraslim psom. Također, smatra se da se i hrskavica razvila u cijelosti, odnosno da je uho i ušna školjka zauzela svoj položaj.Razlozi u nepravilnom razvoju ušne školjke najčešće se dovode u vezu s nepravilnom hranidbom tijekom rasta i razvoja (nedostaci pojedinih minerala), odnosno mogu se naći u različitim ozljedama. Također, određena predispozicija leži i u nasljednoj činjenici. Danas se, kao i kod ljudi, i kod životinja rade korektivni operativni zahvati.Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti, nakon pregleda ljubimca, prikladno mu pomoći. Također, savjetujem Vam da pokušate kontaktirati i klubove uzgajivača dotične pasmine, od kojih možete dobiti mnogo interesantnih podataka, kao i dobrih savjeta. Kontakte dotičnih klubova možete dobiti na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.