Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je prije 3 tjedna slomio prednju desnu nogu u zglobu i nakon što mu je veterinar skinuo gips, on se na nju uopće ne oslanja. Noga mu beživotno visi kao da uopće nije ni zarasla. MarijanaO: Prijelom označava prekid kontinuiteta tkiva. Može nastati uslijed neke traume ili spontano (ukoliko je kost ili zglob kroz duži period izloženo djelovanju neke vanjske sile). Prijelomi mogu biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili mišića iznad kosti zbog pomicanja koštanih ulomaka. Kod zatvorenog prijeloma je očuvana cjelovitost mekih tkiva.Prijelomi se dijagnosticiraju Rtg pretragom. Liječe se fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Zaraštavanje prijeloma je dugotrajno, u prosjeku 3-4 tjedna.Često se pribjegava i fiksaciji koštanih ulomaka stavljanjem udlage ili gipsa kako bi se omogućilo adekvatno zaraštavanje i smanjio rizik daljnjih oštećenja tkiva. No, nuspojava ovakve imobilizacije je smanjena opskrbljenost tkiva krvlju, smanjena jakost mišićnih vlakana kao i mobilnost ozlijeđenog ektremiteta. Stoga se nakon skidanja gipsa uočava potpuna nesposobnost korištenja ekstremiteta uslijed atrofije mišića.Ponovno uspostavljanje funkcije mišića najbolje se postiže postepenim uvođanjem aktivnosti. Pri tome se pokazala najučinkovitija fizikalna terapija. Fizikalna terapija pomaže vraćanju mobilnosti zahvaćenog ekstremiteta, smnajivanju neugodnosti te prilagodbe na novo fizičko stanje. U fizikalnoj terapiji koriste se slijedeće metode: masaža i manipulacija - služi kod smanjivanja ukočenosti i boli pri povećavanju aktivnosti oboljelog ekstremiteta te dovodi do bržeg oporavka potičući cirkulaciju krvi. Masaža održava i tonus mišićja te prevenira koštano-mišićnu degeneraciju. Zatim, stimulacija električnom strujom - niska jakost struje spriječava atrofiju mišićnog tkiva i ubrzava oporavak. Sljedeća, terapija toplinom - hladni oblozi smanjuju otečenost i upalu tkiva nakon 24-36 sati nakon ozljede dok topli oblozi olakšavaju simptome, stimuliraju cirkulaciju ozljeđenog tkiva te opuštaju mišićna vlakna. Terapijski uzltrazvuk - ultrazvučni valovi ciljano se usmjeravaju prema oštećenom tkivu što stimulira cirkulaciju krvi i ugrijava oštećeno mišićno tkivo dublje od toplih obloga. Najčešće se koristi u kombinaciji sa masažom čime se ubrzava vrijeme oporavka. Terapijsko vježbanje - posebne vježbe koje pojačavaju stupanj pokretljivosti i povratak normalne funkcije ozlijeđenog ekstremiteta. Vježbe se preporučuju u ovisnosti o zdravstvenom stanju psa isto kao i trajanje izvođenja vježbi i njihov intenzitet. I, posljednja, terapija vodom - izvodi se u posebnim bazenima sa pokretnom trakom čime se povećava jačina, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva. Rehabilitacija mišićnog tkiva dugačak je i polagan proces, a svakako se za pomoć možete obratiti na Veterinarski fakultet na Zavod za rentgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju, gdje će Vas stručno osoblje uputiti u pravilan način vježbanja, kako bi se funkcija kretanja u Vašeg ljubimca vratila. Prilažem Vam i telefonski broj Veterinarskog fakulteta kako bi se mogli dogovoriti za termin pregleda ili konzultacije: 01/2390-111.Preporučam Vam da se za početak obratite Vašem veterinaru, koji će načiniti dodatnu RTG-snimku kako bi dobio uvid u zaraštavanje prijeloma te Vas savjetovao o potrebnim mjerama za potpuni oporavak Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa west highland white terriera i on ima crvenilo po dlaci po nogama. Molim vas recite mi šta je to? Kako se to može spriječiti?LucijaO: Boja dlake je uvjetovana količinom pigmenta (melanina) u melanocitima. Melanin je tvar ili pigment koji psu daje boju kože i dlake. Melanin se u svih sisavaca javlja u dva oblika: eumelanin i feomelanin. Eumelanin je crni ili tamnosmeđi pigment, a feomelanin daje žućkastu nijansu. Melanin, na poticaj melanotropnog hormona, sintetiziraju specijalizirane stanice (melanociti), a nalaze se u koži, korijenu dlake i drugim mjestima u tijelu. Melanociti se koncentriraju u obliku malih pigmentnih čestica (melanosoma), koje se zatim transportiraju staničnim izdancima melanocita u okolne keratinocite. Na mjestima na koži gdje su melanociti izrazito koncentrirani i/ili vrlo aktivni javlja se lokalizirana tamnija pigmentacija. Distribucija melanina u dlaci određena je genetskom predispozicijom samog ljubimca. Pigment se distribuira po dlaci u manjoj ili većoj količini i to po cijeloj dužini dlake ili samo djelomično. Vanjski čimbenici, kao što su UV zračenje i neki šamponi, direktno djeluju na pigment i tako mijenjaju boju dlake. Boja dlake može izgubiti intenzitet i može se dogoditi da dlaka postane crvenkasta. Uzrok promjene boje dlake može se naći i u hrani. Gotovo u svim superpremium hranama (Hill's, Eukanuba...) dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Ovaj vitamin izrazito je bitan za kožu i sluznice te posljedičnu zaštitu organizma od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Beta-karoten nalazimo u obliku biljnog pigmenta u naranči, kruški, mrkvi, špinatu, blitvi, mangu, bundevi, breskvi (narančasto, žuto, zeleno i crveno voće i povrće). Beta-karoten je antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Čak i kod ljudi koji pretjeraju sa unosom beta-karotena moguća je pojava žutila kože. Svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika. U svakom slučaju, za poboljšavanje pigmentacije dlake možete koristiti različite preparate koji se nalaze na tržištu. Jedan od njih su i morske alge. Morske alge su visokovrijedan prirodan proizvod dobiven od svježih morskih algi (npr. Ascophillum). Namjena mu je poboljšati pigmentaciju dlake (sve prema pasminskim osobitostima ljubimca) te za poboljšanje općeg stanja životinje. Takvi preparati najčešće dolaze u obliku praha ili tableta.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku staru 2 godine i nekoliko mjeseci. Danas ujutro (23.9.) se oštenila prvi put. Štenaca je 8. Budući da nam je ovo prvi susret s nečim ovakvim, dosta smo čitali po internetu i raznim knjigama kako postupati u kakvim situacijama, kako se brinuti za malene i slično, ali uvijek postoji i doza nesigurnosti, iz koje dolazi zabrinutost. Dakle, porod je prošao u redu. Kuji je trebala pomoć jedino oko zadnjeg štenca, ali inače ih je dobro prihvatila. Međutim, nisu svi jednake težine. Njih 4 ima oko 420 g, jedan je na 390 g, a 3 imaju samo oko 310-320 grama. Kuja inače ima 22 kg. Zanima me je li to normalno, kako pomoći manjima da napreduju, da ih snažniji ne izguraju u "borbi" za hranom?Kako to što bolje kontrolirati? I kada imam zaista razoga za zabrinutost i trebam ih voditi veterinaru? Puno Vam hvala na brzom odgovoru! IvaO: O prvim danima života kod štenaca pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje, a o brizi za tek okoćene štence kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Kao što je navedeno u spomenutim tekstovima, Starter hrana za kujicu podržat će njene tjelesne zahtjeve u ovom zahtjevnom periodu dojenja. Za štence koji slabije napreduju, preporuča se koristiti zamjensko mlijeko za štence (Brit Care, Canina, Beaphar, Royal Canin ili Gimborn) jer je broj štenaca velik i kuja očito nema dovoljno mlijeka za sve. Dok doji kuja treba i četiri puta više kalorija na dan nego inače jer treba dovoljno mlijeka za svoje mlade. O produkciji mlijeka kuje, ovisno o broju štenaca, pisala je detaljnije  kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje. Tim štencima treba podizati i opću otpornost, na način kako je opisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.Vrlo je lako prosuditi da štenad ne dobiva dovoljno mlijeka - ako štenci cvile i ako nisu mirni, moguće su dvije opcije: ili su gladni ili im je zima. Za svaki slučaj, možete osigurati posebnu električnu deku. Štenci još uvijek ne mogu sami regulirati toplinu. Ako nemate električnu podlogu, savjetujem Vam da nabavite plastičnu termobocu, napunite je vrelom vodom i stavite uz kuju. Nekoj kuji može biti vruće i pokušat će bocu maknuti. Nakon tri tjedna možete uvesti malu količinu polutekuće hrane, povećavajući dnevno njezinu količinu. Od tog trena nadalje, voda im uvijek treba biti na raspolaganju. Sa četiri tjedna starosti, štenci bi trebali dobivati hranu dvaput dnevno i mlijeko dvaput dnevno. Tada ih, također, možete prvi put očistiti protiv glista.Štenci bi trebali biti podjednake veličine, s manjim odstupanjima. Malene kujice, teške oko 4 kilograma, imat će štenad tešku oko 20 dag. Velike ženke, teške i po 40 kg, imat će štenad koja će težiti oko 50 dag. Iz ovih podataka je odmah očito da malene kujice kote srazmjerno mnogo veće štence nego velike, ali je zato kod njih broj štenaca manji. Tako kod malenih očekujemo 2, 3 ili 4 štenca u leglu, dok kod velike neće biti čudno ako okoti više od 10 štenaca. Novorođeni štenci već imaju razvijeno osjetilo za toplinu pa oni najvitalniji odmah počinju puzati prema kujinom tijelu. Štenci koji se odmiču od mame ili oni koji poslije okota miruju duže vrijeme, manje su vitalni. Poznato je da kuja ponekad ne prihvati takvu štenad. Na taj način priroda se na samom početku pobrine da opstanu najjači te njima daje prednost. Kad štene dopuže do kuje, ono potraži mliječnu žlijezdu i čim je nađe započinje sisanje. Pozorno treba pratiti sisanje štenadi prva 24 sata, po potrebi asistirati štencima i mijenjati ih na sisi. Jer štenci nisu kao mačići koji odaberu sisu i ta sisa je potom samo za tog mačića. Mliječne žlijezde u stražnjem dijelu su uvijek bogatije i zato jači štenci prije do njih dođu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo malo štene zlatnog retrivera. Jučer je pojeo otrov za miševe (roza boje, pomiješan sa žitom). Za 15 min smo ga odnijeli kod veterinara i tamo je dobio nešto za povraćanje i neku injekciju konakion, nakon čega je on klonuo i sat i pol se uopće nije budio. Veterinarka je rekla da tako mora biti i da će sve biti o.k. Danas smo bili na kontroli, bio je drugi veterinar, koji je ponovio tu injekciju i nije bilo onakve reakcije i rekao da će se tek za sedam dana vidjeti da li je o.k. Jako smo zabrinuti, psić se sada super ponaša, jede, pije i igra se, ali nije uopće povraćao. Da li je to sve što možemo učiniti za njega ili postoji još neki način i da li je ono bila normalna reakcija nakon prve injekcije? Unaprijed hvala, MajaO: Otrov za štakore koji se miješa sa pšenicom, a koji se kod nas koristi, je antikoagulant i to kumarinski derivat. Te tvari su kompetitivni inhibitori vitaminu K u procesu grušanja krvi. Osim toga, oštećuje kapilarni endotel pa se toksiči učinak očituje u hemoragičnoj dijatezi. Ono što nama čini najveći problem kod njih je činjenica da se kumuliraju u organizmu i toksički učinak se pojavljuje tek nakon ingestije određene doze. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam, odjedanput mogu uzrokovati akutnu vazodilataciju i pad krvnog tlaka te smrt zbog hemodinamičkog kolapsa. Osjetljivost prema kumarinskim derivatima povećana je pri nestašici vitamina C jer je tada fragilnost kapilara povećana.Klinička slika je napredujuća slabost životinja, bljedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu, u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, u potkožnom tkivu, mišićju, pod poplućnicom, potrbušnicom u mozgu itd. Otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv. Pri postupku s otrovanim životinjama treba imati na umu da mehanički inzulti prilikom hvatanja životinja mogu uzrokovati potkožne hematome, a ubod i najtanjom iglom može izazvati nezaustavljivo krvarenje.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (vlasnikovih podataka o pojavi, tijeku i simptomima bolesti), kliničkoj slici i nalazu laboratorijske pretrage krvi. Liječi se specifičnim farmakološkim antidotom, a to je vitamin K (Konakion). Dajemo ga s infuzijom glukoze i fiziološke otopine, čime suzbijamo dehidraciju i nadomještamo volumno izgubljenu krv. Stanje kardiovaskularnog sustava poboljšavamo vitaminom C, a komplikacije bakterijske prirode sprečavaju antibiotici.  Ono što je u Vašem slučaju započelo dobro, jest odabrana terapija, no nije dobro što pas nije povratio. Naime, doktorica je dala injekciju za povraćanje tako da pas izbaci sa pojedeno "žito" sa otrovom da ga ne probavi i da ne ode u organizam. Na žalost, nije Vas upozorila da se ponovno javite ukoliko psić ne povrati. S obzirom da nije povratio, otrov je probavljen. Sada je potrebno reagirati kao da je nastupilo trovanje i aplikaciju antidota ponavljati najmanje 10 dana.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Zanima me da li trovanje antifrizom uzrokuje moždana oštećenja i da li zbog moždanog oštećenja može doći do gubitka refleksa za hranom, budući mi je pas otrovan prije 8 dana i još se drži, ali ništa ne jede. Na fiziološkoj je i glukozi, a promjenio se i što se tiče ponašanja, kao da je izgubljen! Primjetio sam da jede zemlju pa sam pronašao da psi jedu zemlju kad im fali minerala pa me zanima da li se Canilette tablete mogu izmrviti na prah i dodati fiziološkoj otopini pa intravenozno dati psu, budući nista ne jede i svaki dan povraća? Kako povratiti refleks za hranom, odnosno kako ga natjerati da počne uzimati hranu, a pretpostavljam da je i sluznica želuca nastradala. IvanO: Svi problemi koje Vaš pas ima, nastali su kad je kemikalija, u ovom slučaju antifriz, uništila sluznicu želuca. Sve što se dalje događa rezultat je trovanja.Kad je antifriz dospio oralnim putem u želudac, on je svojim kemijskim  djelovanjem "spalio" sluznicu želuca. Uništena sluznica želuca ne može obavljati svoju funkciju, a to je izlučivanje probavnih enzima i želučane kiseline koji razgrađuju hranu. Štoviše, želučana (solna) kiselina se vjerojatno donekle i izlučuje pa tako još više nagriza ozlijeđenu sluznicu. Otuda potreba za uzimanjem zemlje jer pas nagonski pokušava neutralizirati kiselinu koja mu nagriza erodiranu sluznicu i uzrokuje bol. U tom slučaju, psa ne treba ni tjerati da uzima krutu hranu jer ju ne može probaviti, a infuzije glukoze i fiziološke otopine mu daju energiju i elektrolite izravno u krv.Pas na infuzijama može živjeti jer dok ih dobiva neće dehidrirati, a to je najbitnije. Dodavanje u infuziju bilo kakvih preparata, pa bili to i mineralni pripravci, nije dozvoljeno zato jer infuzija više neće biti sterilna, a veća količina minerala u krvi mogla izazavati još jače trovanje. Minerali se, nakon resorpcije u želucu i crijevu, deponiraju u jetri i drugim organima i sudjeluju  u fiziološkim procesima metabolizma u vrlo malim količinama. On hranu neće ni uzimati dok se ne zaliječi oštećena sluznica, a najvažnije je da se lijekovima neutralizira želučana kiselina.Drugi simptomi koje primjećujete, kao što su neki neurološki problemi, najvjerojatnije nastaju zbog oštećenja jetre. Jetra kao najvažniji žlijezdani organ, obavlja razne funkcije, a između ostalog ima važnu ulogu u detoksikaciji organizma. Jetra ima najveću ulogu u obrani organizma od mnogobrojnih toksičnih spojeva koji se stvaraju u endogenom metabolizmu, a također i egzogenih toksina. U egzogene toksične tvari ubrajaju se i mnogobrojni lijekovi čiji se metabolizam odvija u jetri. U procesu oslobađanja organizma od kemijskih tvari postoje dva puta: proces eliminacije putem bubrega te proces detoksikacije kad jetra metabolizira liposolubilne molekule u svojim stanicama. U slučaju Vašeg ljubimca, jetra će pokušati razgraditi i antifriz kao toksični spoj, a on će najvjerojatnije izazvati i oštećenja jetrenih stanica. Slabljenje funkcije jetre može dovesti do moždanih simptoma  jer se posljedično oštećuju i moždane stanice.Nadam se da sam vam ovim informacijama pomogla shvatiti bar mali dio metaboličkih procesa koji se trenutno odvijaju kod Vašeg psa.Za sve dodatne informacije možete konzultirati Vašeg veterinara jer ipak on terapira Vašeg psa svakodnevno i najbolje je upoznat sa svom problematikom.Nadam se da će se Vašem psu, unatoč teškom trovanju, popraviti stanje i da će ozdraviti.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog tri godine. U posljednje vrijeme sam uočila da ima poteškoća s mokrenjem, tj. radi se o učestalom i dugotrajnom mokrenju. Nema tragova krvi u mokraći, pas se normalno ponaša, možda je ponekad malo mirniji nego inače i normalno jede.  Zanima me o čemu bi se moglo raditi? Ujedno me zanima da li postoji antibiotik u obliku tablete, a ne u obliku injekcije, jer nije baš oduševljen s cijepljenjem? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, KristinaO: Promjene normalnih mokraćnih funkcija psa glede količine, boje ili konzistencije mokraće, upućuju na trenutni veterinarski pregled jer mogu ukazivati na ozbiljne bolesti, od kojih neke mogu ugroziti život ljubimca. Količina i sastav urina izvrsni su pokazatelji problema u bubrezima ili donjem mokraćnom traktu.Učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od sljedećih bolesti: bubrežne bolesti, šećerna bolest (diabetes mellitus), jetrene bolesti ili zatajenje jetre, upala maternice ili piometra kod ženki, suviše aktivna nadbubrežna žlijezda (hiperadrenokorticizam), slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenokorticizam), slabije aktivna štitnjača (hipotireoza), lijekovi ili hrana, bol, povišena temeratura ili promijenjeno ponašanje.Bubrežno zatajenje nastupa kod prestanka tri četvrtine bubrežne funkcije. Razlog može biti ozljeda, bolest, autoimuni poremećaj ili jednostavno starost. Bubrežno zatajenje može nastati naglo (akutno bubrežno zatajenje), ali je češće polako ili kronično bubrežno zatajanje. Ova, po život opasna bolest, obično je izazvana bolešću izvan urinarnog trakta, poput zatajenja srca, šoka, teške infekcije ili sistemskih bolesti, kao što su, primjerice, uznapredovali tumori. Određeni otrovi, npr. etilen glikol (antifriz), također izazivaju zatajenje bubrega. Oboljeli psi gube tek, izgledaju slabo i bezvoljno te kolabiraju, mogu povraćati i imati proljev. Svakog psa koji pokazuje navedene simptome treba odmah odvesti veterinaru jer je hitno intravensko davanje tekućine vitalno za preživljavanje.  Kod kroničnog zatajenja bubrega riječ je o sporoj, pritajenoj bolesti, od koje obično, iako ne uvijek, obolijevaju stariji psi. Opći simptomi počinju s pojačanom žeđi i učestalim mokrenjem te usporenošću. U konačnici se poveća umor i nemir životinje, koja izgubi zanimanje za svoju okolinu. Ako se ne liječi, životinja će povremeno pokušati povraćati, a kasnije će sve češće povraćati pjenu ili obrok. Započinje drhtanje tijela, a počinju se javljati i blage nesvjestice.Medicinska hrana čini glavninu liječenja kod kroničnog bubrežnog zatajenja. Jednom kad se razvije kronično bubrežno zatajenje, nažalost, više nema povratka. Međutim, pažljivo formulirana hrana može pomoći u usporavanju napredovanja bolesti i kontroli simptoma i omogućuje najbolju moguću kvalitetu života. Primarni cilj kod promjene hrane je: - smanjiti razinu fosfora- smanjiti razinu natrija - povećati unos masti- dovoljna količina visoko kvalitetnih bjelančevina - povećano unošenje vitamina - veća količina antioksidanata - dovoljna količina vode- osigurati dovoljno omega-3 masnih kiselinaOmega-3 višestruko nezasićene masne kiseline štite bubrege i mogu sniziti krvni tlak. Hrane s većim udjelom, tj. dodanim masnim kiselinama ili omega-3 mogu biti učinkovita terapija za pse sa zatajenjem bubrega.U veterinarskim ljekarnama Pet centra možete pronaći specijaliziranu medicinsku hranu za bolesti bubrega i donjih mokraćnih puteva: Hill's "k/",  Royal Canin "Renal" i Eukanuba "Renal Phase".Postoji široki spektar antibiotika, u obliku tableta, koji se mogu koristiti kod različitih bolesti urogenitalnog sustava. Njihova primjena ovisi o mjestu  problema. Naime, korištenjem određenih djelatnih  tvari u sastavu takvih antibiotika može se postići veća koncentracija istih na željenom mjestu. Postoje mnogi preparati koji se koriste i iz humane medicine, a informacije o istim možete dobiti od svog veterinara, prema postavljenoj dijagnozi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj maltezer, star 4,5 godine, ima dijagnozu Atrophia renis bilateralis i gastroenteritis, postavljenu na Veterinarskom fakultetu, na temelju rendgenskog snimka. Prije dodinu i pol dana bio je pred uginućem, liječen silnim injekcijama, između ostalog i dekstametazonom. Otišla sam drugom veterinaru, napravljen je Rtg i ustanovljena dijagnoza. Nakon prelaska na hranu Hill's "k/d", stanje mu se dosta popravilo. Ne uzima nikakve lijekove. Urea i kreatinin, kao i ostale vrijednosti, su sada u redu. Ima problem s nakupljanjem sluzi u ustima, osobito noću. Smočim gazu, koju on izliže i bude bolje. Povremeno mu kruli u stomačiću, ima i dosta kamenca na zubima, ali se bojim narkoze zbog bubrega. Molim vas da mi odgovorite zašto ga muči ta sluz? Kako mu pomoći? Nemam mogućnosti doći na Veterinarski fakultet jer živim u Splitu. Pozdrav, LjubicaO: Ukoliko je sluz koju opisujete bezbojna, prozirna i lagano sluzava, vjerojatno se radi o slini. O načinu nastanka i uzrocima prekomjerne produkcije sline pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Pojam ptijalizam ili sialosis opisuje pojačano lučenje sline koje je karakterizirano vidljivim slinjenjem. Pseoduptijalizam se javlja kada je normalna količina proizvedene sline, ali sekundarne abnormalnosti ili poremetnje gutanja uzrokuju pojačano slinjenje. Osim od kolege navedenih uzroka, treba spomenuti i sljedeće uzroke: lijekovi, kao npr. organofosforni spojevi i otrovi, lokalne iritacije ili upale, povezane sa upalom sluznice usta ili jezika, strana tijela u ustima, novotvorevine, ozljede, i ostali defekti sluznice, strah, nervoza, uzbuđenje, nemogućnost gutanja zbog ozljede jednjaka ili stimulacije želučano crijevnog sustava zbog njihove upale, lezije ispod jezika, upala jezika, metaboličke bolesti, apsces (nakupljanje gnoja) ili mehanička blokada kanalića slinske žlijezde.Savjetovala bih Vam da najprije pregledate usnu šupljinu Vašeg ljubimca, ne biste li osim kamenca uočili i druge promjene na zubima (crvena linija na granici zuba i desni, eventualna krvarenja, bjelkaste ili žućkaste naslage na desnima i sluznici obraza). Navedeno upućuje na neki od upalnih procesa, a u ovisnosti o stupnju upale, poduzima se antibiotska terapija (po preporuci veterinara nakon pregleda u veterinarskoj ambulanti) ili pak higijena usne šupljine. U ponudi su četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način spriječava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju, a također opterećuje sluznicu želuca. Pseća pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Zatim, možete nabaviti Beaphar Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, spriječavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakaće tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Armonie Naturali nudi pastu za zube u spreju te sprej sa enzimima za higijenu usne šupljine. Preparate se koristi na način da svaku večer pred spavanje, kada pas više neće dobiti obrok niti će piti, treba našpricati štapić s vatom (možete špricati i direktno u usta psa, ali je psu to vrlo neugodno pa oni uglavnom od toga bježe) te namazati zube i desni. Postupak treba ponavljati redovito svake večeri kroz sedam dana, a nakon toga možete četkicom ili gazom namotanom na svoj prst očistiti malo jače i detaljnije (ako pas to dopušta) jer je u međuvremenu naslaga na zubima lagano popucala te će ovakvo mehaničko čišćenje skinuti veći dio.Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje spriječavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (npr. Pedigree Rask kost i Denta mix, Friskies Purine-Dental fresh, Bernina Denta strips,...), no, s obzirom na zdravstveno stanje Vašeg ljubimca, trebalo bi ih davati u ograničenim količinama jer sastavom nisu prilagođene bubrežnim bolesnicima.Ukoliko se stanje Vašeg ljubimca ne popravi kroz period od 5-7 dana, svakako bi trebalo razmisliti o dodatnim kliničkim pretragama. Porazgovarajte najprije sa Vašim veterinarom o mogućnostima kojima on raspolaže, kako bi Vas poštedio putovanja u Zagreb i izlaganja ljubimca dodatnom stresu.O kruljenju u crijevima pasa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako da Vaš ljubimac sa kroničnim gastritisom može povremeno iskazivati ovakve pojave. Ukoliko se pas normalno ponaša (ima apetita, nije bezvoljan, aktivan je), stolica je normalne konzistencije i boje, nema razloga zabrinutosti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, labradorku, bijela je i parila se s bijelim labradorom. Danas se oštenila i vidim jedno štene čisto crno pa me zanima da li se mogu dva psa pariti, a da štenci budu izmješani? Unaprijed hvala, MajaO: Labradori su poslušni, inteligentni, društveni i privrženi psi, čija se boja dlake pojavljuje u jednobojno žutoj, crnoj ili tamno smeđoj boji. Boja dlake ljubimca ovisi o genetici i genetskom nasljeđu, nasljeđu koje je ljubimac naslijedio od svojih roditelja.Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju. Ova teorija nam kaže da se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a prenose se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku. Naime, ispoljavanje (fenotip) određene osobine ovisi o genima, i to o dominantnom i recesivnom genu te njihovoj kombinaciji. Za nasljeđivanje boje dlake u pasa odgovorna su 2 mjesta na kromosomu gdje se nalaze određeni gen. Ovisno o naslijeđenoj kombinaciji gena i njena ekspresija će ovisiti. To otprilike znači da će, ako se pare dva psa s dominantnim genima za boju (npr. crna boja dlake), svi štenci biti crne boje. Ako netko od roditelja ima kombinaciju gena (dominantni i recesivni gen za boju), postoji vjerojatnost da 50% štenaca nosi i recesivni gen (gen za drugu boju). Ta činjenica nas navodi da postoji mogućnost da u slučaju kasnijeg parenja nekih od gore navedenih štenaca (koji nose recesivni gen) s nekim od drugih ljubimaca, koji također posjeduju recesivne gene, može doći i do ispoljavanja druge boje.Treba napomenuti kako nema miješanja gena, oni ostaju intaktni kroz različite kombinacije i generacije, a boja dlake će ovisiti o odnosima dominantnih i recesivnih gena.Također, prilikom određivanja genetike i vjerojatnostima u ekspresiji boja ljubimaca, potrebno bi bilo obratiti i pažnju na određene pasminske specifičnosti.Više o nasljeđivanju boje dlake kod naših ljubimaca možete saznati u iscrpnom odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam retrivera koji ima dvije godine. Kad god nekog vidi, skoči na njega od veselja pa je neke ljude strah da ih ne bi ugrizao. Ne znam kako da ga odučim od te navike. Možete li mi vi dati koji savjet? MladenO: Psi se ponekad potpuno "mahnito" vladaju kada su uzbuđeni. Glasno laju, love rep, žvaču kamenje te skaču na ljude. Skakanje na ljude je najčešći obrazac takvog vladanja. Dolazak kući, uzimanje vodilice ili gosti najčešće izazivaju skakanje psa.Redovita aktivnost može umanjiti učestalost ove pojave. Savjet je da se umjesto komande "ne" radije koristi komanda "sjedi". Pri tome ne podižite glas i ne dižite ruke jer time psa još više uzbuđujete. Nagradite psa kada sjedne i pogladite ga. Istovremeno možete stati nogom na vodilicu, kako biste prevenirali da pas opet skoči. Gore opisani način je puno preporučljiviji, no možete pokušati i sljedeće -  dogovoriti se s nekom osobom koja je Vama poznata, a psu nepoznata, da se sretnete vani i kada pas pokuša skočiti da ga ta osoba pošprica vodom (primjerice, iz dječjeg vodenog pištolja). To će psa iznenaditi i neće mu biti ugodno. Možete to ponoviti i s drugim ljudima, da pas poveže skakanje sa neugodom. Sretno!

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam kujicu mješanku koja je stara oko 12 godina. Već neko vrijeme ima tumor na zadnjem dijelu, ali je naš veterinar prilikom cijepljenja rekao da ćemo još vidjeti šta s tim. Sad je to jako naraslo i negdje je veličine muške šake i što je najgore počela je pucati koža na toj izraslini. Zanima me mogu li joj poprskati tu ranu Bivacin sprejem ili nekim drugim?VlatkaO: Tumori kod kućnih ljubimaca se sve češće javljaju, a najčešći i najuočljiviji su oni na koži ili na mliječnoj žlijezdi ženki.Lat. tumor znači oteklina, a u svakodnevnom govoru se često spominje u kontekstu zloćudne tvorbe pa se vlasnici najčešće preplaše.Postoje dobroćudni i zloćudni tumori kože, a u 70% slučajeva se javljaju kao zloćudni. Obično nastaju kod pasa starosti između 6 i 14 godina.Uzroci nastanka  mogu biti različiti: genetski, virusni i hormonalni te utjecaj vanjskih faktora, kao što je izlaganje suncu, naročito kod pasa bijele i rijetke dlake.Od dobroćudnih tumora se javljaju lipomi, fibromi, adenomi, papilomi i drugo.Lokalizacija tumora na tijelu nam već ukazuje na njegovu narav, tako da se u perianalnoj regiji često nalaze zloćudni tumori, dok se na glavi ili ekstremitetima češće pojavljuju dobroćudni tumori. Položaj tumora također nam  govori o njegovoj naravi, tj. da li je smješten potkožno pa je koža iznad njega zdrava ili je dermalni, kod kojeg su izražene promjene na koži.Kod sumnje na zloćudni tumor, potrebno je pregledati i regionalne limfne čvorove jer  tumori obično metastaziraju.Ovisno o lokalizaciji, tumor može psu predstavljati veću ili manju smetnju pa često grickanjem i lizanjem pogoršaju postojeći problem.Obično se preporuča kirurški odstraniti tumor i dati ga na patohistološku analizu da bi se moglo reći vlasniku o kakvoj se tvorbi radi. Prilikom odstranjivanja tumora potrebno je odstraniti i veći dio okolnog zdravog tkiva. Ako veterinar procijeni da tumor nije jednostavno odstraniti, bilo zbog lokalizacije, bilo zbog općeg lošeg stanja psa ili njegove starosti, može se napraviti biopsija tumora. Pri tom zahvatu se izreže komadić tkiva i pošalje na patohistološku pretragu, kako bi se dobila sigurna dijagnoza.U svakom slučaju, izraslina treba biti pod kontrolom veterinara, koji će pratiti da li se i u kojoj mjeri mijenja, koliko brzo raste, da li krvari i slično.Pošto se kemoterapija u Hrvatskoj ne provodi, ne mogu Vam to preporučiti, iako bi radi dobi Vaše kujice to bilo jednostavnije rješenje. Ako koža na izraslini puca i krvari, može se nasprejati antibiotskim sprejom, kao što je Bivacin, iako bi preporučljivija bila neka antibiotska krema i Cink-vitaminska mast.Nadam se da sam Vam barem malo pomogla s ovim informacijama.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kuče su pre 2 dana udarila kola, bar mislim da su kola. Kuče ne živi u mojoj kući jer ja imam još dva kučeta pa nemam mesta, ali sam ga pazio od kad je bio mesec dana star. Posle udara desna strana glave mu je bila potpuno ogoljena, nije imao uopšte dlake, a rana je bila crna, prečnika otprilike 3 cm. Doveo sam ga kući i sada je kod mene u sobi. Kada sam ga doneo, nije mogao da hoda. Juče je počeo da hoda, ali sam shvatio da na desno uvo ne čuje i da mu je na krajnjoj desnoj strani desnog oka nešto pomalo modro, kao da krvari unutar oka. Danas se aktivnije kreće, ali modrost u oku se znatno povećala i sada dodiruje zenicu, plašim se da će da izgubi vid. Treba mi pomoć, hitno! Hvala unapred, PavleO: Oko je izrazito osjetljiv organ i često je izvrgnuto ozljedama.S obzirom na porijeklo ozljeda može biti mehaničke prirode, što znači tupa, lecerirajuća ili penetrirajuća, sa ili bez stranog tijela.  S obzirom na ozljede pojedinih segmenata oka, razlikujemo ozljede prednjeg očnog segmenta koje zahvaćaju spojnicu, bjeloočnicu, rožnicu, šarenicu i leću te stražnjeg očnog segmenta, u užem smislu zahvaćaju staklasto tijelo, bjeloočnicu, žilnicu i mrežnicu. No, i ozljede u prednjem segmentu oka mogu zahvaćati staklovinu i retinu, zbog čega je isključiva podjela zapravo nemoguća.  Spojnica ili konjuktiva predstavlja prvu liniju obrane oka i uključena je u brojne tupe ozljede oka i orbite. Najčešči klinički znak tupe ozljede je edem (otečenje) kao posljedica traume. Ozljede šarenice mogu biti tupe ili probojne. Tupe traume šarenice nastaju nakon udarca nekog predmeta. Blaga posljedica toga su tranzitorni iritis (upala šarenice) te pigmentni depozit na endotelu rožnice. U težim slučajevima nastaje ruptura sfinktera šarenice, što rezultira traumatskom midrijazom (proširenje zjenice). Umjerena kontuzija šarenice smiruje se na lokalnu terapiju, dok se velika oštećenja mogu tretirati kirurški ili laserom. Penetrirajuće ozljede šarenice nastaju istovremeno s ozljedama rožnice nakon oštećenja oštrog premeta ili stranog tijela kroz tkivo. Posljedica toga je pražnjenje prednje komore, često zamućenje leće i prolaps šarenice. Ovakvo stanje zahtijeva kirurški tretman. Traumatska katarakta (siva mrena - zamućenje) glavna je komplikacija tupe traume oka, a može nastati odmah ili kao posljedica ozljede. Nadalje, tupi udarac po oku često stvara subluksaciju ili dislokaciju (promjene položaja) leće u staklovinu te može nastati miopija (kratkovidnost).   Savjetujem Vam da ljubimca odvedete svome veterinaru kako bi pregledom oka točno utvrdio o kakvoj se traumi radi te da bi se što prije poduzele odgovarajuće pretrage, terapija i spriječile komplikacije. Možete se obratiti i na Veterinarski fakultet, u Ambulantu za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dobermana starog 7 godina. Prije 10 dana ustanovljeno je da ima dijabetes i počeli smo sa terapijom. U početku (prvih 5 dana samo infuzija hartmanov rast. sa vitaminom C i B kompleksom, kao i ranisan i klometol), a zadnja 4 dana prima Caninsulin i to krenuli smo sa 0,16 IJ, a danas je dobio 0,25 IJ. Izgubio je dosta u kilaži, oko 20 kg, od kada smo pod terapijom smršao je još 2 kg. Njegovo stanje ide od krajnje lošeg do skoro odličnog, u smislu samog njegovog ponašanja. Inzulin koji prima je sa produženim dejstvom, traje do 28 sati. Ono što me brine je što i pod terapijom njegovo stanje jako varira. Pri tome, što  mu je  šećer niži   on se oseća gore,  a  što je viši  bolje.  Kad  smo krenuli  sa terapijama, šećer je bio 25 pa je padao do 20.1, ali isto tako i rastao do 27.2, a uglavnom je oko 23.0. Merimo mu redovno šećer, pazimo na ishranu. Danas se pojavila i krv u fecesu, i to čista krv. Prolivi ne prestaju, sa izuzetkom u utorak, kad je imao relativno normalnu stolicu. Imate li kakav savjet ili predlog?Unapred hvala, TatjanaO: Boja ekskremenata u pasa ovisi o prisutnosti sterkobilina i o vrsti hrane. Od patoloških promjena boje fecesa, najznačajnije su ove: tamno smeđa, crno smeđa ili crna boja fecesa koja ukazuje na primjese krvi i to u prednjem dijelu probavnog trakta. Primjesa crvene boje znak je krvarenja u stražnjem dijelu probavnog trakta. Krv u fecesu se može javiti i kod povrede rektuma ili zajedno sa sluzi kod upale debelog crijeva. Također kod većeg broja crijevnih nametnika se može naći krvi u fecesu.Dokle god se radi o svježoj krvi u stolici, znači da nije zahvaćen gornji dio probavnog sustava (želudac, tanko crijevo), već pretpostavljam da mu prilikom izlaska fecesa, na kraju debelog crijeva, zbog tiskanja pukne kapilara i od tuda svježa krv u stolici, a sve posljedicom dugotrajnijeg proljeva.Učestali proljev, uz dijagnozu ozbiljnije bolesti, Vašeg ljubimca dodatno iscrpljuje i dehidrira pa je izuzetno bitno što prije uspostaviti normalizaciju probavnih funckija.Svakako Vašeg ljubimca treba staviti na neku od lakoprobavljivih medicinskih hrana. S obzirom na dijagnosticiran dijabetes, najbolji izbor bi bila w/d hrana od Hillsa koja, osim što je indicirana kod diabetes melitusa, indicirana je i kod kolitisa. No, s obzirom na gubitak tjelesne mase preporuka je Hill's i/d ili p/d hrana do nadoknade tjelesne mase i stabilizacije probave, kako ne bi došlo do dodatnog pothranjivanja organizma, uz redovitu kontrolu razine glukoze u krvi. O najboljem izboru hrane morat ćete se posavjetovati s Vašim veterinarom, koji istu može preporučiti s obzirom na zdravstveno stanje Vašeg ljubimca.Što se tiče doziranja inzulina u dijabetičnih životinja, nažalost, ne postoji univerzalna doza inzulina za sve životinje. Svaki pas kojemu se dijagnosticira dijabetes treba proći vrijeme prilagodbe na dozu inzulina. Dakle, najčešće se pristupa 24-48 satnom promatranju kada pas ostaje u klinici svo vrijeme stabilizacije, kada se doza inzulina prilagođava individualnim potrebama. Nakon doze stabilizacije, doza inzulina ostaje približno na relativno konstantnim vrijednostima dulji period. U svrhu očuvanja stabilne razine šećera u krvi inzulinom, svi faktori koji utječu na razinu šećera u krvi moraju se svakodnevno održavati na konstantnim vrijednostima. Ovi faktori uključuju slijedeće: sastav, količinu i vrijeme obroka te količina kretanja psa. Kako bi se faktor sastava hrane održao konstantnim, najbolji je odabir medicinska linija hrane, za razliku od obroka pripremljenih kod kuće. O prehrani pasa sa dijagnosticiranim dijabetesom pisla je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako o nastaloj komplikaciji obavijestite Vašeg veterinara kako bi terapiju mogao prilagoditi specifičnim potrebama Vašeg ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na ovim stranicama našla sam informacije o gljivičnoj upali šapa kod pasa, to je slučaj i s mojim ljubimcem. Ima 9 godina i prije oko mjesec dana i veterinar je dijagnosticirao gljivično oboljenje. Simptomi su bol u šapama, konstantno lizanje i grickanje noktiju. Trenutačno pije antibiotik Klavocin, no nikakvi rezultati nisu vidljivi (pije ga nešto više od mjesec dana). Veterinar nam je preporučio i mast Canesten, no problem je u tome što pas poliže šape odmah nakon nanošenja. Zanima me da li je pametno nastaviti tretman sa Canestenom, tj. da li je štetno ako pas dva puta dnevno poliže lijek. Također, htjela bih znati koliko otprilike traje rješavanje te bolesti i da li se može izliječiti u potpunosti ovakvom terapijom? Hvala, TeaO: Dermatomikoze su gljivične infekcije orožnjalih dijelova kože, dlake i noktiju u domaćih i divljih životinja te čovjeka. Uzročnici najčešće pripadaju rodovima Microsporum, Trichophyton, Epidermophyton. Kod pasa su najčešći predstavnici M. canis, M. gypseum te T. mentagrophytes.Liječenje dermatomikoza se provodi lokalno, sistematski ili kombinirano (lokalno + sistematski), a vrijeme trajanja je individualno te se uvijek kreće u intervalima od više tjedana (minimalno 4-6 tjedana).Za vrijeme liječenja, potrebno bi bilo spriječiti ljubimca da poliže nanesenu kremu. Iz tog razloga, možete svom ljubimcu postaviti ovratnik te mu šapice zamotati. Naime, i sam proizvođač navodi da je za djelovanje kreme potrebno održavati određenu količinu djelatne tvari na navedenom mjestu kroz određeni vremenski period. Samim lizanjem, ljubimac umanjuje udio kreme, odnosno, uklanja djelatnu tvar. Na takav način, prolongira se period oboljenja, a posljedično i vrijeme oporavka. Sam oporavak ovisi o jačini oboljenja, učinkovitosti tretiranja oboljelog područja te općem stanju ljubimca. Također, o vremenu trajanja terapije te uspješnosti iste savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, na ta pitanja Vam može odgovoriti samo Vaš veterinar jer se i terapija i period liječenja prilagođava samom pacijentu. Iz tog razloga, uputno je često obavljati kontrole kod svog veterinara, kako bi isti bio upoznat sa svim aspektima liječenja i samog oporavka, odnosno, po potrebi odredio i neke druge pristupe u liječenju.Više o gljivičnim bolestima kod pasa možete saznati i u odgovoru kolegice Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da pročitate i odgovor kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med., o poprilično sličnom stanju kod ljubimaca ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo AST-a starog 5 mjeseci i imamo jedan problem. Kod nas je došao sa 3 mjeseca i sve je bilo super, kod svakog bi stao i mahao repom veselo i bezbrižno, do jednog događaja koji mu se desio sa 4 mjeseca starosti: prepao se neke djece koja su sa romobilima išli prema njemu, bili su malo glasniji i bacili su pred njega te romobile od čega se on jako prepao i pobjegao... i od tog dana se promijenio, postao nepovjerljiv prema strancima, naročito prema djeci.. Ako netko krene prema njemu biciklom ili nekim drugim vozilom on se prepadne i počne lajati od straha, ponekad i tresti. Od tad je prošlo mjesec dana i mi ga svakodnevno izvodimo u šetnje među ljude da to prebrodi, po preporuci uzgajivačai recimo da je koliko toliko prebrodio strah od odraslih ljudi, stranaca ali su mu i dalje bicikle, romobili, role i djeca najveća "opasnost" kraj kojih i dalje reži i laje... Molimo Vas za savjet, što dalje činiti po tom pitanju i može li se to u potpunosti ispraviti i kako?Hvala unaprijed, ValentinoO: Osjećaj poput straha predstavlja obrambeni mehanizam ljubimca. Psi pokazuju racionalan i iracionalan strah. Racionalan strah bi bio npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran, drugi psi i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl. Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta, osobe ili situacije. Kao posljedica straha javlja se agresivnost ili bijeg. Pas najprije zauzme "ukočen"stav pa ako to vlasnik ne primijeti i dalje se kreće prema izvoru straha, pas će početi režati pa napadati ili će početi bježati. Liječenje ovih poremećaja najčešće predstavlja dugotrajan proces koji traži mnogo strpljenja, zalaganja, truda vlasnika i rada s ljubimcem. Važno je ostvariti veliko međusobno povjerenje kako biste prilikom susreta s "problematičnom situacijom" pokazali smirenost te isto prenijeli na ljubimca. Mazite i ohrabrujte svog ljubimca, pokušajte u šetnju ponijeti i četku pa ga četkajte ili dajte igračku da mu skrenete pažnju. Ako vidite da se i dalje boji, udaljite se od djece ili onoga što i uzrokuje strah. Strah bi se mogao prevladati kroz naviku da se mora susretati s djecom, biciklima,... i da isti ne predstavljaju opasnost, ni za njega ni za Vas. U svakom slučaju, nemojte na silu tjerati ljubimca da se suočava sa svojim fobijama ili strahovima nego mu dajte dovoljno vremena da zajedno isto prebrodite. Također, u nastojanjima da zajedno prebrodite postojeći emocionalni poremećaj nemojte zaboraviti i na nagrade ljubimcu.Najčešći način da se umanji ili potpuno potisne ovaj poremećaj je da se ljubimac, na "situacije koje uzrokuju traumu", desenzibilizira. To se postiže različitim metodama. Neke od njih obuhvaćaju da ljubimca prvo naučite da sjedne. Nakon toga, dok ljubimac sjedi, probajte ga umiriti riječima i pogladiti ga po glavi. Za to vrijeme, neka na određenoj udaljenosti bude netko ili nešto, što kod ljubimca inače uzrokuje strah. Nakon nekog vremena, kada se ljubimac navikne na prisustvo osobe ili objekta neka se isti ili isto udalje. Postepeno, ponavljajte vježbu na takav način da je osoba ili objekt sve bliže i bliže ljubimcu. Kada se osoba ili objekt dovoljno približe ljubimcu, dopustite ljubimcu da ih ponjuši. Različite načine rješavanja gore navedena poremećaja možete pronaći i u odgovoru o sličnim problemima kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da se obratite i u neke od škola za odgoj i edukaciju pasa. Naime, tamo će Vam stručno i osposobljeno osoblje biti u mogućnosti različitim metodama i tehnikama ispraviti gore navedeni poremećaj.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja kujica, stara skoro 4 godine, povraća, ima proljev, ne može stati na zadnje noge, vidljivo je oslabila i na kraju je dobila ranice po nogama. Rane izgledaju kao mali krvavi balončići, koji puknu na dodir. Nekolicina ih je i na mjestu gdje su bile ostanu rane, kao da nema kože, i gnoje se. Nedavno se, prije kojih mjesec i pol, dva oštenila i svi su mladi umrli zbog prevelike doze dripa koji uopće nije trebala dobiti, ali izliječila se kod veterinara. I sada opet povraća i ne može stajati na zadnjim nogama, baš kao i poslije poroda.  Da li to ima veze, i ako nema ili da se to nije dogodilo, što ovi simptomi znače? Hvala vam puno unaprijed, puno mi znači vaša pomoć. DinoO: Učestalo povraćanje životinju iscrpljuje i isušuje pa je bitno ustanoviti uzrok i ukloniti ga na prikladan način. Refleks povraćanja, kojim se sadržaj želuca ispražnjuje na usta ili na nos, izazivaju u prvom redu bolesti probavnog sustava: upala ždrijela i strano tijelo u njemu, opstrukcija jednjaka, katar i upala želuca i crijeva, tvari koje nadražuju želučanu sluznicu, poremećaji u prohodnosti želuca i crijeva, zatim neke jetrene bolesti, upala potrbušnice itd. U mesojeda povraćanje može biti centralnog (moždanog) porijekla, kod bolesti mozga i moždanih ovojnica, neka otrovanja i autointoksikacije (uremija, kolemija).Podražaj na povraćanje smanjujemo već mirovanjem, postom i sredstvima protiv povraćanja koja dijeluju periferno ili centralno (antihistamintici, hipnotici, sedativi). Kod dugotrajnijeg povraćanja, treba pravodobno suzbijati dehidraciju, aplicirati izotonočnu otopinu natrij klorida ili davati na usta uravnoteženu otopinu elektrolita.Vaša kujica ima proljev i povraća, što ubrzava dehidraciju (gubitak vode i soli iz organizma), povraćanjem gubi vodu i ione H i Cl, a proljevom gubi vodu i K i bikarbonate. Sama dehidracija je opasna te dovodi i do uginuća pa što hitnije potražite pomoć veterinara, ukoliko to već niste u međuvremenu učinili.Važna je i informacija o tome kojom hranom hranite kuju inače i sad u tom stanju i da li ona uopće jede, pije, da li ima temperaturu, kakve boje je proljev...Uzrok stanja može biti višestruk, od  bolesti jetre, bubrega, bolesti virusne ili bakterijske etiologije pa do alergije, kao što je nesnošljivost na hranu.O ekcemima sam detaljnije pisala ovdje.Potreban je kompletan klinički pregled Vaše ljubimice i labaratorijska obrada krvi i urina, ultazvuk ili rengen abdomena te dijetna prehrana "Intestinal" (npr. Royal Canin ili Eukanuba ) ili "i/d" (Hill's) - visoko probavljiva, neiritirajuća hrana, koja sadrži topiva vlakna (fibrim), formulirana da pomogne spriječiti proljev i povraćanje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas zadnjih pet meseci neprestano liže prednju šapu. Vodila sam ga do sad bezbroj puta kod veterinara, ali su mi samo uzimali pare - stavljali ga na rentgen, davali antibiotike, da bi na kraju rekli da ima alergiju na hranu i dali mi diet hranu Royal Canin da mu dajem par nedelja. U početku je hteo da je jede, ali je kasnije odbijao. Toliko je tvrdoglav da bi čak tri dana ostajao gladan ne pogledavši tu hranu pa sam počela da mu kuvam piletinu. Međutim, sad je počeo i zadnju šapu da liže i totalno je ogoleo. Molim Vas dajte mi savet šta smem od domaće hrane da mu spremam jer ovu antialergijsku odbija.Hvala unapred, DanijelaO: Lizanje šapa može imati više uzroka: alergija izazvana alergenom iz okoline, a to mogu biti kemikalije ili određene biljke u cvatu, alergija na hranu, tj. neke sastojke u hrani, kao što su konzervansi, hormoni ili neresorbirani lijekovi, moguće da psihičko stanje psa dovede do ponašanja koje može dovesti do sličnih posljedica kao i alergeni, a to je upravo lizanje šapa.Liječi se na jedan jedini način - izbjegavanjem kontakta s alergenima, a kako to u nekim slučajevima nije moguće, tegobe se umanjuju kortikosteroidima. No, to je najčešće slučaj ako se radi o alergijama na cvijetni prah, ali ako je uzrok neki sastojak hrane, onda treba promijeniti način prehrane.Alergija na hranu je vrlo složena, ali je važno naglasiti da je "krivac" uvijek bjelančevina. Bjelančevine mogu biti različitog porijekla pa ih tako pas konzumira u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, povrću ili žitaricama. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno, a rješenje je u uklanjanju te supstance iz prehrane.Sljedeći korak mogao bi biti i obrok u kojem je jedan izvor bjelančevina te ugljikohidrata u izvornom obliku. Npr. janjetina i riža, riba i riža, jaja i riža. Vaš pas u ovom periodu ne bi smio jesti ništa drugo. Na taj način, eliminacijskom bi dijetom saznali točno na koju bjelančevinu pas reagira. Daljnju prehranu osmislili bi već prema rezultatima eliminacijske dijete, a najkraće nakon perioda u trajanju 1-2 mjeseca. Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. To su žitarice i povrće, dakle tjestenina, žganci, riža, zobene pahuljice, zobena kaša, ječmena kaša, zatim različita variva, npr. od mrkve, blitve, špinata. Ona nam služe kao prilog mesnoj hrani. U ponudi Pet centra možete nabaviti rižu (Riža ekspandirana bijela, u pakiranjima od 1 kg i 5 kg) te  tjesteninu (Tjestenina Maxi mix u pakiranju od 4 kg). Kuhinjska sol sadrži za tijelo dragocjen i važan natrij te stoga hranu treba lagano posoliti (približno za jednu trećinu čovjekove uporabe). Odraslom psu je potrebno više natrija nego štenetu. Previše soli, opet, loše utječe na bubrege. Šećer možemo potpuno izostaviti iz njegove prehrane i ne bismo trebali psa ni navikavati na slatka jela.  Voće psu najčešće ne škodi. No, morate biti oprezni s koštunjavim voćem, pogotovo breskvama jer njihove koštice mogu izazvati začepljenje crijeva.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li psi smiju piti mlijeko? Koliko često psu treba davati tablete za čišćenje? Hvala na odgovoru i  puno pozdrava,NinoO: Odrasli psi često pokazuju intoleranciju na laktozu, odnosno, vrlo često ne mogu potpuno probaviti mlijeko. Razlog tome leži u činjenici da se u njih javlja nedostatak enzima koji razgrađuju mliječni šećer - laktozu. Veća količina neprobavljenog šećera u probavnom traktu stvorit će idealno okruženje za razvoj bakterija te posljedičnu iritaciju stijenke želuca i crijeva.Iz tog razloga, ne preporučuje se davati psima kravlje mlijeko jer isto nerijetko može dovesti do različitih probavnih smetnji (proljev, povraćanje). Međutim, ljubimci mogu slobodno uživati u nekim mliječnim prerađevinama, kao što su acidofil, jogurt, sirutka, kravlji sir,....Tablete za čišćenje ljubimaca od endoparazita (glista, trakavica) preporučljivo je davati 3 do 4 puta godišnje, odnosno moguće ih je davati i češće, kada za to postoje opravdani razlozi (određuje Vaš veterinar).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo štene njemačke doge, staro 4 mjeseca. Molimo  vas da li kod vas ima dodatak hrani ili kakav preparat kalcija i koliko se često mora uzimati? Isto tako i za  vitamine, ako ima, kako se daju u kombinaciji? Da li se dodatni kalcij može davati u kombinaciji sa d3 kapima i ako se može, koliko kapi se daje za štene teško 18 kg? Unaprijed hvala. Srdačan pozdrav, IvicaO: Postoje dva najčešća problema kod hranidbe velikih pasmina pasa u razvoju, a to su hranjenje prevelikim količinama hrane i dodatno davanje kalcija koje uzrokuje njegov suvišak.Hranjenje velikim količinama hrane uzrokuje brz rast štenca i istovremeno brz razvoj kostiju slabe gustoće, koje ne mogu nositi tjelesnu masu i dolazi do njihovih abnormalnosti. Kalcij u svakodnevnom suvišku od 3% u suhoj tvari može doprinijeti znatnim abnormalnostima koštanog sustava. No, treba imati na umu i da dodavanje vitamina, naročito vitamina D, također povećava apsorpciju hranom unesenog kalcija (čak i do prekomjernih količina). Pošto je u svakoj hrani već izbalansiran omjer kalcija i fosfora (1.2:1.0) bolje je dodavati potporu zglobovima u obliku glukozamina. O tome je detaljno pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Ako Vaš pas već jede hranu za štence velikih pasmina, nije potrebno dodavanje preparata, ako je razvoj skladan i pas se ne napreže jako u smislu da naročito opterećuje koštani sustav (radni, službeni i lovni psi, dresura, često hodanje po stepenicama...).Ako Vaš ljubimac ne jede hranu za štence velikih pasmina, onda bih je svakako preporučila. Program takve hrane nude superpremium hrane Royal Canin (Giant Babydog, Giant Puppy, Giant Junior i Giant Adult te za odrasle pse pasminski prilagođenu hranu za dogu "- Great Dane), Brit Care (Junior Large Breed), Hill`s (Puppy Large Breed), Eukanuba (Puppy Large Breed) i Pro Plan (Puppy Large) ili premium hrane Alleva (Puppy & Junior Medium & Large) i K9 (Growth Large Breed).Dodaci hrani za štence s kalcijem i fosforom (npr. Canina Welpenkalk) preporučaju se kada postoje simptomi nerazvijenosti zuba i kostiju zbog nedovoljne opskrbe kalcijem i fosforom te drugim  mineralima.