Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam chihuahuau, staru 11 mjeseci i tešku 2,2 kg. Prije par mjeseci je počela odbijati dehidrat i bilo koji oblik kupovne pseće hrane pa sam bila prisiljena na pripremanje hrane za nju. Nažalost, odbija jesti sve osim mesa, eventualno kuhanu mrkvu s mesom, ali najčešće izabere samo meso. Inače je vrlo aktivna i živahna pa ima i dobar apetit, ali je izbirljiva. Zanima da li je i redu da uz obrok kuhanog mesa dobiva i četvrtinu VMP tablete (ako je jedna tableta na 10 kg) na dan te da li ju u tom slučaju mogu hraniti samo mesom ili bi ju trebala naviknuti na još neke namirnice (povrće, jaja)? Zahvaljujem unaprijed i lijepi pozdrav,IvanaO: Izvor bjelančevina u hrani psa su meso, jaja i mliječni proizvodi, a ponešto ih ima u biljkama.  Meso sadrži i druge hranjive tvari, a to su masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali. Teleće je meso oskudno u nekim važnim aminokiselinama i mineralima, dok svinjsko meso sadrži u sebi suviše masti. Sirova pluća nose u sebi puno vitamina C, ali su oskudna bjelančevinama i mastima. Slezena je vrlo bogata željezom i mineralima, ali može sadržavati i štetne sastojke i izazvati dugotrajne proljeve. Bubrezi se ne preporučuju. Jetra je najpotpunija u svom sastavu.Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. Ona nam služe kao prilog mesnoj hrani. U ponudi Pet centra možete nabaviti rižu (Riža ekspandirana bijela u pakiranjima od 1 kg i 5 kg) te  tjesteninu (Tjestenina Maxi mix u pakiranju od 4 kg).Mast osigurava zalihe energije. U masti se nalaze svi vitamini topivi u mastima A, D, E i K. Mast u hrani psi općenito jako dobro podnose.  Bilo bi dobro ponuditi uz meso i druge namirnice, možda ih Vaš ljubimac ipak uzme, naročito svježi sir. Biljna hrana sadrži vlakna koja olakšavaju prolaz hrane kroz probavni sustav. Budite uporni.Vitamini potiču zdravlje i obnovu tkiva te rast i razvoj stanica, a također podržavaju metaboličke reakcije. VMP tablete su vitaminsko-mineralno-proteinski pripravak za pse i mačke, sadrže uravnoteženu kombinaciju i optimalnu količinu vitamina, minerala i proteina. Daje se 1 tableta na 10 kg tjelesne težine.Vi dajete dobru dozu vitamina i svaka pohvala Vama jer kuhanu hranu je teško izbalansirati pa je potrebno dodavati VMP tablete.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije desetak dana moj 8 god. star malamut je izgubio kontrolu nad prednjim udovima, tako da je sad praktički nepokretan. Pregledom kod veterinara (EKG, analiza krvi, snimanje kičme i sl.) nismo uspjeli ustanoviti točan uzrok ovog poremećaja. Njegovo opće stanje je solidno (uredno jede, uredna probava itd.) i pokušava se kretati kako već može (uglavnom leži na boku, ali se isto tako okreće sam na drugi bok i diže se na zadnje noge kako bi obavio nuždu). Pokušali smo terapiju antibioticima i još nekim ljekovima te vitaminima E i B, ali za sada nema nikakvog pomaka na bolje, tj. donji dio prednjih udova još uvijek ne može kontrolirati pa ga hvata depresija. Prije tri godine operirao je ligamente na zadnjemlijevom koljenu i dosta je krupan pa je posljednjih nekoliko mjeseci na dijeti (Mobility Special + Caniviton forte). Molim Vas za savjet. Unaprijed se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.RobertO: Uzrok navedenim simptomima, koji se pojavljuju kod Vašeg ljubimca, na ovaj način mi nije moguće utvrditi. Naime, simptome koje opisujete mogu pratiti različita oštećenja vezana za lokomotorni sustav ili neurološke poremećaje. Tako, paraliza može biti uzrokovana ozljedom, pritiskom na ili oštećenjem živca ili živčana tkiva, prekidom u provodljivosti živčanih impulsa različite etiologije, ozljedama i poremećajima u normalnim funkcijama mozga i moždanih centara, kralježnice, tumori, ....Paraliza predstavlja takvo stanje kod kojeg je izražena potpuna kljenut mišića. Razlikuje se neurogena i miogena paraliza. Neurogena paraliza nastaje kao posljedica različitih mehaničkih, kompresivnih, infekcijskih ili toksičnih poremećaja pri otrovanju, autointoksikaciji, bolesti mijene tvari ili nestašice određenih elemenata u organizmu, a miogena nastaje kao posljedica traume, reumatičnih upala mišića,...Posljedično, na gore navedena stanja, nadovezuje se i poremećaj u normalnoj funkciji  pojedinih organskih sustava, kao što su mišići koji su inervirani tim motoričkim živcem ili živcima, s mogućom oduzetošću pojedinih ekstremiteta.Paraliza ekstremiteta najčešće se pojavljuje kao posljedica oštećenja perifernih spinalnih živaca. Paraliza prednjih ekstremiteta se najčešće dovodi u vezu s ozljedama, odnosno, traumom korijena živca na području vrata ili ramena ili ozljedama živaca na samim ekstremitetima. Klinička slika ovisit će o lokalizaciji problema. Sposobnost ili nemogućnost da ljubimac se osloni na ekstremitet, prisustvo ili odsustvo boli, mogućnost fleksije u zglobu, prisustvo refleksa na različitim dijelovima ekstremiteta u korelaciji je s mjestom oštećenja živca.Paralizu ekstremiteta mogu uzrokovati i određeni toksini te toksične tvari. Tako, poznati su i slučajevi krpeljne paralize uzrokovane ubodima krpelja iz rodova Ixodes ili Dermacentor spp. Toksin prije navedenih zaraženih krpelja je izrazito neurotoksičan i izaziva paralizu bez prisustva znakova groznice.Kako i terapija i prognoza ovise o dijagnozi bolesti, odnosno dijagnozi poremećaja, svakako Vam savjetujem da posjetite svojeg veterinara koji će na osnovu općeg kliničkog i neurološkog pregleda te dodatnih pretraga (npr. RTG-snimka glave, MRI, CT, EEG,...) postaviti sumnju na dijagnozu te Vam preporučiti odgovarajuću terapiju.Cilj neurološkog pregleda je utvrditi da li je poremećaj neurološke prirode, utvrditi točno koji je dio problematičan, suziti listu dijagnoza eliminirajući bolesti sa sličnom kliničkom slikom te odrediti dijagnostički plan kako bi se i sama dijagnoza potvrdila.Također, savjetujem Vam da se i obratite na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi stručno osoblje moglo utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom, dalje Vas savjetovati.Za to vrijeme pokušajte osigurati svog ljubimca kako on ne bi ozlijedio prednje ekstremitete i na takav način dodatno zakomplicirao situaciju. Masažama i različitim metodama fizikalne terapije (npr. toplinom i određenim vježbama rastezanja) možete osigurati prokrvljenost mišićna tkiva i na takav način usporiti atrofiju mišića zahvaćenih ekstremiteta. Metode izbora fizikalne terapije dogovaraju se s fizikalnim terapeutom za pse, a sve u skladu s postavljenom dijagnozom.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu posavskog goniča staru 10,5 godina kojoj su prije tjedan dana ustanovili dijabetes. Po preporuci veterinara uzeli smo hranu za dijabetičare od Hill'sa koju mi ne želi jesti. Uzela sam joj i Royal Canin i tu hranu jede bez ikakvog problema. Postoji li ikakva razlika između te dvije vrste hrane i da li ju mogu nastaviti hraniti sa Royalom? Međutim, od te hrane ona ima stolicu 4-5 puta na dan i ne znam da li je to normalno? Da li ju mogu hraniti i još s nečim osim kupovne hrane jer sam joj i prije kuhala pileća prsa koje je obožavala.Hvala,NikolinaO: Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je stanje koje se obično razvija zbog nedostatka inzulina (različitom etiologijom), hormona kojeg luče određene stanice gušterače. Njegova funkcija je u reguliranju prometa ugljikohidrata.Više o ovoj bolesti možete saznati u odgovoru kolegice Vlatke Erman, dr.vet. med. ovdje.Dijagnoza dijabetesa postavlja se pretragama krvi i urina. Rano postavljanje dijagnoze i odgovarajući postupak mogu omogućiti Vašem ljubimcu potpun i aktivan život, odnosno, zadržavanje svih elemenata kvalitete života.Weight Control Diabetic 30 od Royal Canina je medicinska veterinarska hrana za pse koja se savjetuje, prema naputcima proizvođača, kod pasa koji imaju problema s tjelesnom težinom, kod pasa sklonih debljanju, kod dijabetesa melitusa, hiperlipidemije koja se povezuje s prekomjernom tjelesnom težinom, kod kolitisa i konstipacija. Naime, u sastavu ove hrane nalaze se Psyllium sjemenke, koje reduciraju hiperglikemiju nakon obroka, odnosno, njihova važnost se nalazi u glukomodulaciji. Miješanje žitarica niskog glikemijskog indeksa (ječam, kukuruz), uz djelovanje psylliuma (efekt gela), osigurava reduciranu hiperglikemiju nakon obroka.Također, sam proizvođač navodi da psi dijabetičari i psi koji su skloni debljanju (kastrirani ili pasminski predisponirani) ovu bi hranu trebali koristiti tijekom cijelog života.Medicinske hrane su tako prilagođene da posjeduju reduciranu količinu masti i kalorija te povećanu količinu vlakana koja pomažu ujednačiti razinu šećera u krvi kao i djelovanje inzulina. Sastojci medicinske ili funkcionalne hrane formulirani su tako da psu pruže sve potrebne hranjive sastojke, a istovremeno zaustavljaju progresiju bolesti i ublažavaju simptome.Hranjenjem ljubimca medicinskim hranama namijenjenim za ljubimce koji imaju dijabetes moguće je ovu bolest držati pod kontrolom. U protivnom, davanjem drugih hrana, moguće su komplikacije u vidu pogoršanja tijeka bolesti i progresije kliničkih simptoma gore navedene bolesti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Štene je staro 3  nedjelje i ima zatvor. Prve nedjelje je štene imalo normalnu stolicu, kasnije na 3-4 dana. Majka se dohranjuje tunjevinom, mlekom s buterom i čajem od kamilice s medom. ZoranO: Kuja koja doji gubi velike količine visokovrijednih bjelančevina, mnogo masti, ugljikohidrata, u mastima topivih vitamina i različitih minerala, naročito kalcija te, uz sve to, i mnogo vode. Sve te tvari kuji moramo nadoknaditi hranom. Hrana, znači, mora biti učestalija, obilnija, bogatija i jušnija. Ne hranimo li kuju pravilno, to će se očitovati na njoj i na štencima.Ukupnu dnevnu količinu hrane za kuju nemojte povećavati, ali dvostruko povećajte količinu mesa, dodajte kiselo-mliječne proizvode u povećanoj količini i to svježi kravlji sir sa što više sirutke te jogurt i kiselo mlijeko. Takav režim hranidbe treba održati sve dok je majčino mlijeko jedina hrana štencima. Štenad siše svaka tri sata. U dobi od 23 dana počinju im nicati zubići, koji znaju jako izraniti kujine sise pa ih ona počne odbijati. Tada je kuju potrebno početi slabije hraniti, a time i će ona i piti manje vode. U to doba većina kuja ipak samo smanji broj dojenja. Tada su štenci dovoljno veliki da ih je potrebno dohranjivati.Dohrana se vrši umjereno posoljenim goveđim mesom kuhanim u mnogo vode, da dobite što više juhe u koju je potrebno zakuhati zobene pahuljice, rižu tjesteninu, mrkvu, blitvu, špinat. Dobro izmiješan obrok sadrži 1/3 dobro usitnjenog mesa, a 2/3 je ostalo navedeno. Svaki dan dodajte i jedan žumanjak i ljusku jajeta samljevenu u prah.Stolica štenaca je mekana ili tvrda, uvijek žuto naranđaste boje, to je normalno. Odstupanje od toga može biti uzrokovano hranom koju jede kuja pa probajte uvesti u hranidbu navedene namirnice umjesto tune i mlijeka. Štencu nakon sisanja vlažnom maramicom nježno masirajte trbuščić da potaknete peristaltiku. Možete mu, ako još samostalno ne jede, dudicom davati zamjensko kujino mlijeko koje je lako probavljivo (i bez laktoze), npr. Brit Care, Canina, Ebi-vet, Gimborn i Beaphar zamjensko mlijeko za štence. Ako i dalje nema stolicu, dodajte mu u mlijeko malo parafinskog ulja.Vaš štenac bi već trebao primiti jednu dozu paste za čišćenje od glista jer u slučaju jače invadiranosti glistama, može doći i do potpunog začepljenja crijeva svojevrsnim čepom od glista.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam aljaškog malamuta koji je prošao 12 godina. Između ostalog, ima već godinu dana problema sa zadnjim šapama i teže se kreće. Međutim, u zadnjih mjesec-dva počeo mu je rasti trbuh. Nije od prehrane niti pojačanog apetita. Naš veterinar kaže da mu bubrezi otkazuju i da je to posljedica, odnosno da mu se nakuplja voda. Pročitala sam do sad toliko o otkazivanju bubrega, ali ovaj simptom se nigdje ne spominje. U zadnjih godinu dana primio je dosta lijekova protiv ukliještenih živaca u nogama, upale istih i sl. Molim Vas recite mi što je to i kako da liječimo? Pas je inače dobro raspoložen, jede, ima stolicu i sve je uredno koliko može biti kod psa njegove dobi. Hvala, DajanaO: Prema opisanom se najvjerojatnije radi o ascitesu, tj. nakupljanju tekućine u trbušnoj šupljini, koje je posljedica i simptom nekih patoloških stanja na vitalnim organima, osobito na jetri, srcu ili limfnim organima. Opširno je o ascitesu je pisala Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Jetra je najveća žlijezda u organizmu ljudi i životinja, a osim toga je jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima važnu ulogu u metabolizmu, obavljajući razne funkcije u organizmu, uključujući detoksikaciju, odlaganje glikogena i proizvodnju krvnih bjelančevina. Igra ključnu ulogu u metaboliziranju hrane jer proizvodi žuč, koja ulazi u početnom dijelu tankog crijeva i sudjeluje u probavljanju hrane u crijevu. U njoj se odvija veliki dio metabolizma ugljikohidrata, lipida, bjelančevina i drugih tvari. Sve tvari koje se unesu u organizam dolaze u jetru gdje se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sustavom detoksikacije jetra pretvara lijekove i toksine u molekule,  koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega (mokraćom) ili crijeva (fecesom).Jetra je odgovorna za sintezu većine bjelančevina koje cirkuliraju u krvi te predstavlja organ koji ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi.Tjelesne potrebe za glukozom se bilježe u jetri te se glukoza osigurava organizmu probavom hrane ili razgradnjom glikogena - skladišnog šećera iz jetre ili mišića.Metabolizam masti je također usko vezan uz jetru jer u jetri nastaje kolesterol, a eliminacija kolesterola se odvija putem žuči.Simptomi se u slučaju jetrenih bolesti kasno manifestiraju pa pas može izgledati potpuno zdrav.Preporučam Vam da napravite pretragu krvi s naznakom na jetrene enzime, kako bi utvrdili da li je u pitanju bolest jetre ili nekog drugog organa radi čega se posljedično javlja ascites.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me da li psi smiju jesti bijeli luk? Čitala sam da je dobar i za unutrašnje i vanjske parazite, ali sam isto tako čula i da je štetan? Sad ne znam šta je od toga tačno. Ako ga psi smiju jesti, možete li mi reći koliko često? I da li psi smiju jesti svo povrće ili ima nešto što ne bih trebala davati? Imam koker španijela starog 3 mjeseca. AlisaO: Bijeli luk ili češnjak (Allium sativum) koristi se već tisućama godina u medicini i kod mnogih uživa kultni status, s obzirom na svoja ljekovita svojstva. S razvojem holističke veterine, upotreba češnjaka je postala uobičajena i kod životinja.Najvažnija ljekovita aktivna komponenta u češnjaku je alicin, koji je ujedno zaslužan i za njegov karakteristični miris.Ljekovita svojstva koja se vežu uz češnjak su mnogobrojna: podizanje funkcionalne razine imunog sustava na način da stimulira produkciju leukocita (pa se preporuča kod svih stanja kada je imuni sustav narušen), snažno antimikrobno djelovanje protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita. Češnjak se spominje i kao promotor dobre probave jer potiče lučenje probavnih sokova, a, osim toga, zapaženo je i njegovo svojstvo da snižava razinu glukoze u krvi pa se preporuča kao dodatak prehrani kod dijabetesa. Više je sastojaka češnjaka koji pomažu detoksicirajuću funkciju jetre, a zna se da snižava razinu kolesterola i triglicerida u krvi. Repelentno djelovanje prema buhama,krpeljima i drugim vanjskim nametnicima također je poznato. Dodavanje sirovog, svježeg češnjaka u hranu može pomoći Vašem psu protiv infekcija usne šupljine, grla, respiratornog trakta, želuca i crijeva. U vezi upotrebe češnjaka treba svakako spomenuti i njegova potencijalno toksična svojstva, za koja su odgovorni tiosulfati koje sadrži, međutim, do toga dolazi kada se češnjak koristi u veoma visokim dozama kroz duži period. U takvim slučajevima može doći do hemolitičke anemije, povraćanja, proljeva, napada astme, obojenosti urina... Da bi se razvio toksični efekt, tj. hemolitička anemija, pas bi trebao pojesti dnevnu količinu češnjaka koja iznosi 0,5% njegove tjelesne težine (npr. kada bi pas od 10 kg tjelesne težine dnevno pojeo 50 g svježeg češnjaka). Na kraju, treba reći i da učinkovitost češnjaka ovisi o njegovom obliku prilikom ingestije pa tako kuhani češnjak uglavnom gubi svoja medicinska svojstva, a ako se radi o gnječenom češnjaku ili o soku valja ga iskoristiti u roku 3 sata. Komercijalna upotreba češnjaka uglavnom je vezana za njegov repelentni učinak prema vanjskim nametnicima, gdje može doći kao prah koji se dodaje u hranu ili kao komponenta gotovih preparata uglavnom tableta. Sirovi češnjak se preporuča davati 4-5 dana zaredom, nakon čega treba napraviti pauzu 1-2 dana.   Što se tiče ostalog povrća, ne preporuča se davanje crvenog luka jer sadrži tiosulfate kao i češnjak, ali u mnogo višim koncentracijama. Treba biti oprezan sa zelenom salatom jer može izazvati kolike, a također je i gljive bolje je izbjegavati. Veoma je važno kod upotrebe povrća da ono uvijek bude svježe očišćeno i oprano, s obzirom na eventualne ostatke pesticida i prisutnost parazita.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima bronhitis i dajem mu Synulox, ali je dva puta povraćao, šta da napravim? Liječim ga već tjedan dana.KristinaO: Bronhitis je upala dubljih dišnih puteva (bronha i bronhiola), a da plućni parenhim (alveole) nije zahvaćen. Potrebno je da životinja miruje u zračnoj i umjereno vlažnoj  prostoriji, a preporučuje se i dijetna prehrana. Liječenje se provodi antibioticima (pencilini u kombinaciji s streptomicinom), treba jačati otpornost organizma (vitamini A i C), za otapanje bronhalne sluzi koriste se ekspetoransi i snažan sekretolitik (Bisalvon), a antitusici za smirivanje kašlja. Svi preparati daju se injekciono, a antibiotici se pred kraj terapije mogu dati u obliku tableta. Terapija može trajati do 10 dana, a kod kroničnih slučajeva i do 20 dana.Synulox je antibiotik širokog spektra djelovanja, a sadrži amoksicilin i klavulonsku kiselinu. Daje se dva puta dnevno u dozi s obzirom na tjelesnu masu. Uobičajna doza je 12,5 mg/ kg t.m. 2 x na dan. Koristi se kod upala gornjih i donjih dišnih puteva. Ukoliko je riječ o "tvrdokornim" i kroničnim infekcijama dišnog sustava, uspjeh liječenja poboljšat će se primjenom dvostruko veće doze 25 mg/ kg t.m. 2 x na dan. Liječenje u pravilu traje 5-7 dana, a ponekad je terapiju nužno i produžiti.Uzrok povraćanja mogao bi biti različiti: neprilagođena hrana, bolesti probavnog sustava, centralnog sustava, paraziti i dr. Predlažem korištenje medicinske hrane, koja je vrlo probavljiva, neiritirajuća i sadrži topiva vlakna koja su formulirana da pomognu spriječiti povraćanje, npr. Hill's (i/d), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal), a dostupna je nabaviti u veterinarskim ljekarnama.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam samojeda starog 9 mjeseci. Od prvog dana je bio s nama u kući. Sve drveno u kući, doslovno sve, je pojeo. Tim hobijem se bavio samo dok nas nije bilo doma. Ispočetka smo gotovo svaki tjedan išli veterinaru jer nije prošao dan, a da on nije nešto pojeo. Do Božića planiramo preseljenje u vlastitu kuću. Ja svog psa uistinu volim, ali mu ne mogu dopustiti da i tamo sve uništi. Gradimo mu vrhunski boks. Mene brine kako će on to prihvatiti te kako da ga uz što manje trauma priviknem na boks. Imam još jedno pitanje: hoće li mu biti hladno? Znam da je to samojed, ali pitam pošto je dosad stalno bio u grijanom prostoru. Trebam li ga tu i tamo pustiti u kuću ili je bolje da stalno bude vani. Puno hvala, IvanaO: Privikavanje ljubimca na novi smještaj, kao i na stanovanje u boksu, trebalo bi se provoditi postepeno. Naime, na takav način se može izbjeći stres ljubimca, kao posljedica odvajanja od njegove "ljudske obitelji", te različiti posljedični poremećaji u ponašanju, kao što je lajanje, cviljenje, destruktivno ponašanje,...Isto tako, smještaj ljubimca u boks jedan je od načina spriječavanja destruktivnog ponašanja u pasa. Privikavanje ljubimca na novi smještaj najčešće započinje nakon igre i šetnje, i to na takav način da ljubimca dovedete do boksa te mu sretnim i umirujućim glasom se obratite. U boks mu možete ostaviti i malo hrane ili poslastica, da ga na takav način usmjerite i ohrabrite. Također, unutar boksa možete ostaviti i neke od njegovih najdražih igrački te neke Vaše stvari, kako bi ga Vaš miris dodatno umirio kad Vas ne bude u blizini.Sam postupak bi trebao biti postepen te, ovisno o ljubimcu, različito dugo traje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo sve raditi postepeno i nikako ga forsirati ili tjerati na određene postupke ili radnje.Kada postignete da pas samoinicijativno i bez straha i osjećaja tjeskobe stoji ili se kreće unutar boksa, možete prvi put lagano zatvoriti vrata boksa (npr. dok pas jede). U početku odmah otvorite vrata boksa čim pas završi s obrokom, pa onda postepeno ostavljajte zatvorena vrata sve duže i duže. Nakon uspješno savladane ove faze, možete početi zatvarati boks i na kraće vremenske periode, kada ste kod kuće. Naravno, uvijek ga nagradite za dobro ponašanje.Kako je za ispravan odgoj svakog psa potrebno biti dosljedan i truditi se ne zbunjivati ga previše, savjetuje se da se odlučite gdje ćete držati Vašeg ljubimca (u kući ili vani), i toga se pridržavati. U protivnom,  stalnim premještanjem dovodite svog ljubimca do zbunjenosti i nerazumijevanja jer će on smatrati da ga udaljavate i na takav način kažnjavate, a da u isto vrijeme ne zna što je učinio.  Dlaka samojeda je gusta, gruba, nije valovita, donja dlaka je gusta i mekana i brani ga od niskih temperatura. S tog aspekta, vjerujem da ljubimcu neće biti hladno. Također, i sam boks bi trebao biti prikladan - prikladne veličine i položaja kako bi mogao zadovoljiti potrebe ljubimca te spriječiti pothlađivanja organizma strujanjem hladna zraka za vrijeme zime.Mnoge korisne informacije možete saznati i u školi za odgoj i školovanje pasa.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca starog dvije godine i pol godine. Vesele je naravi, vječno raspoložen za igru i trčanje. Inače, srednje je veličine, mužjak, kratke dlake. Prije otprilike godinu dana razbolio se i jako kašljao, nije imao teka ni volje za igrom. Veterinar je rekao da je to laringitis i dao mu terapiju antibioticima, ali ne znam koju, kao da se ne spusti na pluća, u trajanju otprilike tjedan dana svaki treći dan. Pas je ozdravio i bilo je sve u najboljem redu do prije mjesec dana, kada se bolest vratila, prvo kao kihanje pa je dobio antibiotike u tableticama 8 dana pa, kad je prošlo, dobio je Pratel tablete (2,5 kom) za čišćenje. Sada se kašalj vratio, ali pas ima apetit i živahan je. Veterinarka  ga  liječi injekcijama  antibiotika i  kaže da  je to vjerojatno kronično te da će mu nakon oporavka trebati dizati imunitet i ubuduće paziti na to. Molim Vas za savjet u svezi s cijelom situacijom, ne znam odakle ta bolest i kako ubuduće djelovati preventivno. To je kućni pas, obitelj smo sa malom djecom  i ne znam koliko je to opasno za nas. Molim Vas, pomozite mi da pomognem svom voljenom ljubimcu i članu obitelji.Unaprijed zahvalna, SilvanaO: Laringitis ili upala grla je upala sluznice ili hrskavice grkljana, koja nastaje zbog upale gornjih dijelova dišna trakta, kao posljedica slijevanja sekreta, ili direktno zbog djelovanja iritirajućih plinova, traume, glasanja, izmjene temperature zraka (hladno-toplo, npr. u proljeće su jutra hladna, a danju je toplo), pijenja prehladne vode, uzimanja hrane direktno iz frižidera... Javlja se i u sklopu zaraznih bolesti kao što su traheobronhitis i štenećak, a u brahiocefaličnih i pretilih pasa prilikom uzbuđenja i hipertermije.Klinički se manifestira kašljem, u početku suhim i oštrim, kojeg vlasnici opisuju "kao da je psu nešto zapelo u grlu". Kasnije kašalj postaje vlažan i bolan. Promijeni se glas, psi niže drže glavu i otvorena su im usta. Gutanje je otežano i bolno pa odbijaju hranu. Kliničkom pretragom nalazimo zažarenu sluznicu grkljana, natekle nabore i sluzave i povećane mandibularne (podvilične) limfne čvorove.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, auskultacije i palpacije grkljana, a terapija se provodi, ovisno o dijagnozi, antibioticima, analgeticima, antitusicima, vitaminima,...Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Tako, kašalj može pratiti različita upalna stanja, strana tijela, podražaja iz okoline (npr. plinovi,...), odnosno, može biti i prateći simptom srčanih bolesti, parazita, kod trauma različite etiologije, kod ozljeda prsnog koša, različitih zaraznih bolesti,... U svakom slučaju, na ovakav način nemoguće mi je odrediti trenutnu zdravstvenu situaciju Vašeg ljubimca te njenu ozbiljnost. Naime, to može samo Vaš veterinar, veterinar koji će nakon uzete anamneze, općeg kliničkog pregleda te dodatnih dijagnostičkih postupaka, po potrebi, moći postaviti dijagnozu te u skladu s njom, odrediti prikladnu terapiju.Naravno, ako sumnjate u postavljenu dijagnozu, možete se obratiti i drugom veterinaru ili na Veterinarski fakultet po drugo mišljenje.Za vrijeme liječenja, nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, odnosno, sve što dajete ljubimcu (i voda i hrana) trebali bi biti zagrijani na sobnu temperaturu. Također, umanjiti podražaj na tusigene zone možete i izbjegavanjem dehidrirane hrane. Za vrijeme liječenja, poštedite svog ljubimca većih napora, odnosno, zadržite se samo na laganim šetnjama i što češćim intervalima mirovanja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa rotvajlera, koji će napuniti 6. novembra 5 meseci. Kod njegovog vrata i na zadnjim nogama, blizu zadnjice, pojavile su mu se sede dlake. Da li je to prirodno ili nije? Molim vas da mi pomognete.Unapred hvala,AtilaO: Rottweiler je miran, pouzdan i čuvarski orijentiran pas, koji je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji svrstan u skupinu 2. (pinčeri, šnauceri, molosi i švicarski pastirski psi), sekcija 2. (molosi).Ovu pasminu pasa karakterizira pokrovna i poddlaka srednje i iste dužine. Sama dlaka je oštra, gusta i ravna te dobro nalijegajuća. Boja dlake je crna s oznakama (paležom) crveno-smeđe boje i to na obrazima, njuški, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa. Razlog zbog čega se kod Vašeg ljubimca pojavljuje sijeda dlaka, koja nije tipična za ovu pasminu pasa, mi je ovako teško ustanoviti. Naime, ponekad naši ljubimci pod utjecajem stresa reagiraju tako da gube dlaku u velikim količinama, a kod dugotrajnog djelovanja čimbenika stresa (loše držanje, loša hrana, preagresivna dresura, automobilska nezgoda i sl.) može doći i do toga da dlaka izgubi svoju boju i intenzitet te doslovce "posijedi" u kratkom razdoblju. Također, ovdje bi trebalo spomenuti i nasljednu osobinu, tj. nasljedne greške (uvjetovano genetikom), polja bijele dlake na područjima tijela, koje standard te pasmine ne dozvoljava. Ponekad, i kod pasa koji se linjaju, vrhovi znaju biti sivkasti, kao posljedica gubljenja pigmenta.U tom slučaju, savjet je da u hranu kojom hranite svoje štene dodate neki od preparata kao što su Algolith od Beaphara ili brašno morskih algi od Canine. Oba preparata poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i šapa, vraćaju sjaj i čvrstoću dlake (napomena: ovi preparati neće "napraviti crnog psa od bijelog", oni samo pomažu organizmu i dlaci da što bolje ispolje boju dlaku koja je genetski određena). Preparate treba uzimati barem nekoliko mjeseci za ispoljavanje učinka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pasmine Newfoundlander, starog 22 mjeseca. Oko 10. mjeseca njegovog života počeo je čudno hodati. Taj hod me posdjećao na zečje skakutanje. U snu je znao i cviliti kad bi se naglo okrenuo. Odvela sam ga veterinaru koji je odmah posumnjao na displaziju kukova. Poslao ga je na slikanje. Snimke su potvrdile njegovu sumnju. Rečeno mi je da je lijevi kuk sasvim u redu, dok je desni zahvatila bolest. Psu od tad dajem redovito, svako jutro, Caniviton forte. Na psu su vidljive velike promjene, ima normalan hod, ne cvili i skače iako to ne bi smio. Zanima me da li psu trebam i dalje davati Caniviton forte, da li se pas može izlječiti ili samo zalječiti? Kako dalje postupati s njim? Ujedno Vas molim da mi date neki savjet u vezi njegovih očiju. Znaju se ponekad jako zacrveniti (kao da su krvave), jače suze i stvaraju se krmelje. U takvim slučajevima sam kuhala čaj od kamilice i s njim ispirala oči. Poboljšanja je bilo, ali ne zadugo. Unaprijed, veliko hvala. VesnaO: O problemima hodanja u newfoundlandera pisala sam ovdje.O displaziji kuka u pasa pisala je kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.O mogućnostima terapije displazije kuka pisala sam ovdje.Svakako Vam preporučujem da psu dajete glukozamin od bilo kojeg proizvođača, on regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano odvijanje kretanja, a posebno je dobar nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Glukozamin, nažalost, neće izliječiti displaziju kukova, ali će pospješiti izdržljivost, sposobnost i brzinu kod većih napora, povećava kvalitetu života naročito kod starijih pasa i obogaćuje dnevnu hranu vrijednim prirodnim tvarima. U Pet centru u prodaji imamo glukozamin od tri proizvođača: Vetoquinol "Caniviton", "GAG" od Canine i "Stride Plus" od TRM-a.Što se tiče problema očiju, newfoundlanderima je ovo pasminska sklonost. Osim katarakte, skloni su entropimu - uvrnuću vjeđe što iritira površinu oka i dovodi do oslabljenog vida. Posljedica je povećana produkcija suza i isušivanje sluznice oka, oštećenju oka i infekcija. Također su skloni i ektropijumu - izvrnuću očnih vjeđa, što rezultira u prekomjernoj izloženosti sluznice oka, a što dovodi do iritacije, oštećenja i infekcija oka.O ostalim oboljenjima oka u pasa pisala sam ovdje.S obzirom na navedeno, preporučila bih Vam da ljubimca odvedete na oftalmološki pregled kako bi se neke od ovih pojava isključile kao uzrok prečestih infekcija oka, a po potrebi napravio i bris sluznice te kako bi se, prema nalazu antibiograma, poduzela odgovarajuća antibiotska terapija, kapima ili mastima za oko.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dva psa, mužjaka (mješanac terijera i pinča, cca. 1,5 god. starosti) i ženku (mješanka pekinezera i pudle, 5 god. starosti) koji zajedničko vrijeme provode kao kućni psi s dvorištem na raspolaganju. Međutim, primjetila sam da pred svaki odlazak u šetnju ili npr. dizanje od stola u kafiću, njihov lavež postaje nesnosno glasan. Dnevno u nekoliko šetnji u obližnjem parku provedu oko dva sata, a nerijetko se dešava da ih uzmem sa sobom pa pješke na rute preko cijelog grada. Zanima me da li je u igri neki psihološki faktor jer u principu to nisu "lajavi" psi? Kujica je ta koja je dominantna, a maleni se skroz povodi za njom. Od kako je on stigao, ona mi djeluje potišteno pa je moguće da me tim lavežom namjerno ljuti, a on, naravno, odmah za njom pa u duetu... Zbog takvog lajanja imam velikih problema s ukućanima (naime, sobe se iznajmljuju) pa bih Vas molila za savjet.KatarinaO: Psi laju iz cijelog niza razloga, od kojih su neki prihvatljivi, dok drugi nisu.Lavež pasa ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor, ali ipak sadrži više od same buke. Učestali tipovi lajanja u pasa su: upozoravajući lavež (pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno), obrambeni lavež (pas laje kako bi nešto, čega se boji ili mu se ne sviđa, otjerao), lavež pažnje (pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju), nervozni lavež (pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran), lavež iz dosade (pas laje kako bi zabavio sam sebe).Treba napomenuti kako svako lajanje nije simptom nekog već postojećeg problema. Prvo, slušajte Vaše pse i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor pasa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja s lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo, vjerojatno laje radi pridobivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefikasnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje.Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja.Lajanje je, nažalost, ponašanje koje je samo-poticajuće pa je čekanje da ono nestane samo po sebi, čak i kad se potiče drugo ponašanje, često bezuspješno.Pokušajte shvatiti razlog lajanja ljubimaca i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, riješite. Koristite pozitivne metode učenja kako biste ispravili neželjeno ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa, nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir da ponavljanje izloženosti stimulansu (npr. drugi psi, automobili, stranci...) smiruje pse i uvjerava ih da ostanu tiho. Zatim, ometajte njihovu pažnju. Svaki put kada su psi tiho, a inače inače bi prekomjerno lajali, nagradite ih poslasticom ili pažnjom. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati lajanje i agresiju.Ispravite druga dominantna ponašanja ljubimaca. Psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka im bude jasno da ste Vi glavni te da se ne trebaju brinuti.Budite dosljedni.Kad psi laju, odrješito im kažite da budu tiho. Imajte na umu da su psi članovi obitelji pa ako laju kada Vi odlazite (vjerojatno bi i oni išli s Vama), smjestite ih u kuću ili dvorište i ostavite im mnoštvo igračaka za igru i zabavu. Micanje pasa od njima atraktivne situacije i kontroliranje njihove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa.Psi mogu lajati kako bi privukli pažnju, komunicirali ili izražavali uzbuđenje, a čini mi se da Vaši psi baš izražavaju radost, veselje što idu u šetnju, izlaze van...

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedan malo veći problem. Prije 3 dana okotila mi se kuja bernardinka koja je okotila 6 štenaca, a jedno je lipsalo, ali ne znam razlog. Ostalo leglo izgleda sasvim dobro, ali me je jako strah kako da ih očuvam od bolesti, kao što je štenećak itd. Imam već jedno predhodno loše iskustvo sa tom vrstom bolesti. Šta mi je najneophodnije da bi mi leglo ostalo očuvano do prvog cijepljenja, tj. vakcine? Da napomenem da mi je prva veterinarska stranica daleko oko 45 km, tako da nisam u mogućnosti trenutno voditi kuju veterinaru na pregled radi štenaca, ali mi ona izgleda o.k.JasminaO: Što treba napraviti da bi se spriječilo uginuće štenaca nakon poroda pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Nakon poroda, štenad od majke stječe pasivnu imunost. Pasivna imunost se stječe primanjem protutijela koje je proizvela neka druga životinja iste ili različite vrste. Mladunčad postaje pasivno imuna prirodnim načinom ako primi majčina protutijela kroz placentu (dijaplacentarno) tijekom intrauterina razvoja ili mljetivom (kolostrumom) neposredno nakon rođenja.Tijekom intrauterina razvoja mladunčad je razmjerno dobro zaštićena od infekcija, no odmah nakon rođenja dolazi u okoliš koji obiluje patogenim mikroorganizmima. Kod kuja i mačaka samo 5 do 10 % majčinih protutijela potrebnih za kvalitetnu zaštitu mladunčadi prima se dijaplacentarno, a preostali dio kolostrumom.Optimalno vrijeme za vakcinaciju je kada se razgradi većina majčinih protutijela i imuni sustav šteneta postane sposoban na odgovarajući način reagirati na antimikrobne antigene.Ako je majka imuna prema štenećaku i štenad na vrijeme primi dovoljnu količinu kolostruma, većina majčinih protutijela u štenetu razgradi se za 10 do 12 tjedana, rjeđe tek nakon 16 tjedana. Tada štenad postaje primljiva za infekciju, ali se može uspješno vakcinirati protiv štenećaka (aktivna imunost).Otprilike deveti tjedan prema infekciji je osjetljivo približno 30% štenadi, a između 10 i 12 tjedana prema infekciji su osjetljive gotovo sve životinje i to je optimalno vrijeme za vakcinaciju. Međutim, budući da otprilike 30% štenadi može oboljeti od štenećaka prije 12- tog tjedna života, preporučuje se štenad prvi puta cijepiti u dobi od 9 do 10 tjedana i nadocijepiti u dobi od 16 tjedana. Kada bi se u dobi od 4 do 6 tjedana sva štenad cjepila virusom štenećaka, bez prethodnog utvrđivanja prisutnosti majčinih protutijela, znatan broj životinja ne bi postao imun jer se svi imunoglobulini ne izluče iz organizma u isto vrijeme niti sve životinje iste vrste ili legla prime jednaku količinu majčinih protutijela. Budući da u praksi nije uobičajeno određivati titar protutijela, njihov titar je nepoznat pa stoga i dob u kojoj štenad postaje primljiva za infekciju nije točno poznata.Najčešći protokol cijepljenja je prvi puta u dobi od 8 tjedana, sa dvije revakcinacije u razmaku 2 do 3 tjedna, cjepivom kojim se stječe imunost protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze i infekcija dišnog sustava psa (psećeg adenovirusa i virusa parainfluence pasa). No, protokoli cijepljenja se razlikuju od ambulante do ambulante i ovise o vrsti cjepiva i učestalosti pojave bolesti u pojedinoj regiji. O rasporedu cijepljenja i najčešće korištenim vakcinama u Hrvatskoj pisale su kolegice Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje i Silvija Havrle-Lovrić, dr.vet.med. ovdje.Kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr.vet.med. pisala je ovdje na što treba obratiti pozornost kod kuje nakon okota.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog godinu dana. U zadnja 2 tjedna primjetili smo da često mokri u stanu iako ide u šetnju najmanje 3 puta dnevno i za svaki slučaj ima mjesto za mokrenje i na balkonu. To svoje mjesto je imao kad je bio manji pa smo mu to ostavili u slučaju da mu je baš jako sila da ne mora trpiti. Nuždu je uredno obavljao vani a na balkonu samo rano ujutro (koliko smo uspjeli pratiti) s time da je veliku nuždu radio samo vani. Najčešće se pomokri na neku vrećicu koja je slučajno na podu ili teglu sa cvijećem na balkonu. Ono što mene muči je razlog zbog čega bi se to sad događalo i da li on to možda nama namjerno radi da privuče pažnju? Hvala, DanijelaO: Za životinje nije tipično da vrše nuždu u prostoru u kojem borave. Novonabavljeno štene vrlo se brzo nauči kućnoj higijeni, tj. omogućite mu mjesto u kući gdje vrši nuždu, dok ne krene van. Ako se spomenuto ponašanje javi kod životinje koja je do tada normalno nuždu obavljala vani, za to može postojati nekoliko razloga.Prvenstveno bi trebalo isključiti zdravstveni problem, tj. bolesti od strane uro-trakta (upala bubrega, mokraćnog mjehura, inkontinencija).Ovakvo vršenje nužde učestalo se javlja kod životinja koje nisu kastrirane odnosno sterilizirane.Javlja se i kod životinja koje su plahe, plašljive, nesigurne, koje žive u suživotu s drugim psima ili drugom vrstom životinja.Također, pas ponekad na taj način želi skrenuti pažnju na sebe, tj. ako se osjeća zapostavljenim iz bilo kojeg razloga.Pošto Vaš ljubimac spada u pasminu malih pasa, njegov rast i razvoj završava s godinu dana, odnosno on je tada i spolno zreo. Neki psi se u fazi tjeranja ponašaju upravo kao Vaš. Psi svojim izlučevinama u području ostavljaju mirisne oznake, kojima prenose informacije drugim mužjacima i ženkama. Pas svojim mirisom urina prenosi podatke o spolnom statusu ženke ili o autoritetu mužjaka. Mužjaci obično nastoje što više poruka ostaviti u svojoj okolini, što je možda slučaj i s Vašim ljubimcem.Psi obično za vrijeme šetnje češće uriniraju jer svojim urinom pokušavaju prikriti mirise prethodne životinje, s obzirom da to područje smatraju svojim teritorijem. Kuje svoj miris češće ostavljaju samo u fazi tjeranja.Ako je i vaš ljubimac u fazi tjeranja, takvo stanje će potrajati oko mjesec dana, pošto se psi tjeraju svakih šest mjeseci. Želite li biti sigurni u to, odnosno da biste isključili mogućnost bolest uro-trakta, posjetite svog veterinara koji će pregledati psa i točno utvrditi o čemu se radi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, vlasnik sam dvije ženke (sestre) rotweillera, stare 5 godina. Interesira me da li sterilizacija smanjuje agresivnost i da li se ona preporuča?IvanO: Sterilizacija/ kastracija je operativni zahvat, koji se obavlja pod općom anestezijom, a koristi se u svrhu sprječavanja reprodukcije i prevencije određenih zdravstvenih poremećaja ljubimaca. Razloge za kastraciju moguće je pronaći u njenom povoljnom utjecaju na zdravlje ljubimaca i na ponašanje te u sprječavanju nekontroliranog i neželjenog razmnožavanja.Sterilizacija ili kastracija mogu pomoći u smanjivanju sklonosti prema agresivnom ponašanju. Odstranjivanjem spolnih organa mijenja se ponašanje životinje, koja češće miruje te živi bez tzv. "spolnih frustracija" i potreba za pronalaženjem partnera. Naime, poznato je da je ženka koja se tjera uglavnom nemirna, malo spava i malo jede. Međutim, također se savjetuje da se i utvrdi razlog pojave agresivnog ponašanja Vaših ljubimaca. Naime, kako postoje mnogi oblici agresije (agresija uzrokovana strahom, željom za dominacijom, teritorijalna agresija, posesivna agresija,....) uputno bi bilo o ovoj temi se i konzultirati s instruktorima iz škola za odgoj i edukaciju ljubimaca, koji ovakve probleme rješavaju u velikom postotku slučajeva.Više o sterilizaciji u starijih ljubimaca možete saznati i u odgovoru kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Također, savjetujem Vam da se obratite i svom veterinaru ili na Klinke za porodništvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će stručnjaci na području porodništva biti u mogućnosti savjetovati Vas o samom postupku, najnovijim metodama i načinima sterilizacije.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu labradora i ovo joj je prvi okot. Nakon što se okotila, sve je bilo u redu i nakon nekoliko sati u noći je izbacila vjerojatno posteljicu ili šta je ostalo i sad se još jednom to dogodilo tijekom dana. Ubrznao diše cijeli dan. Da li ona možda nije sve to izbacila? I ako je tako, da li to može sama ili mora dobiti onu injekciju za čišćenje?Hvala, DavorO: Rađanje traje od 1 do 6 sati, katkada i dulje, a novorođenčad izlazi u pauzama od nekoliko minuta do jednog sata.Katkad se događa da štenad veoma brzo slijede jedno za drugim pa ometena novim trudovima majka ne uspijeva pregristi pupkovinu i osloboditi upravo rođeno štene od posteljice. Tada moramo pomoći prekinuti pupkovinu, ali ne sa škarama, već je gnječeći prekinuti čistim i opranim prstima, posteljicu svući, a štene položiti majci pred gubicu da ga obliže i zatim ga staviti pod sisu.Posteljica ima isti broj kao i štenaca. To je važno jer morate biti sigurni da su sve posteljice izašle! Kuja obično pojede posteljicu, što je u redu jer se time potiče lučenje mlijeka. Ali ipak, ne morate inzistirati da kuja to jede ako ne želi, a ne mora ih pojesti niti primjerice 10, ako ima 10 štenaca. Postoji velika vjerojatnost da će dobiti proljev ako pojede sve posteljice, no to nije pravilo. Dovoljno bi bilo da pojede 4-6 posteljica.Ponekad se dogodi da kuja porodi jedno ili dva šteneta pa napravi pauzu od nekoliko sati, neka vas to ne brine, ukoliko nema trudove. Ako ima stalne trudove (kontrakcije mišića), a ništa ne izlazi posjetite veterinara.Kuji prvih 7 dana curi obilan iscjedak, tamno zelene i krvave boje. To se smanji do 10. dana, a onda se može zadržati sluzavi sukrvavi iscjedak, čak ponekad i do mjesec dana, ali u vrlo malim količinama. Iscjedak ne smije imati nikakav miris. U kuja rijetko dolazi do zaostajanja posteljice, a dijagnosticira se vaginalnim pregledom, palpacijom trbušne stijenke i rengenom. Posteljica se laganim masažama može istisnuti van. Potrebno je da veterinar isključi mogućnost zaostajanja plodova.Zaostajane posteljice popraćeno je promjenjenim općeg zdrastvenog stanja, povišenom temperaturom  (veća od 39 stupnjeva), poremećenim apetitom, životinja je apatična i bezvoljna.Na osnovu Vaših informacija ne mogu procijeniti stvarno stanje pa Vam preporučujem da svakako posjetite veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu koja sada ima godinu dana. Nisam je šišala i željela bi da tako i ostane. Na internetu sam našla da ljudi koji maltezere vode na izložbe motaju dlaku u papilotne i da samo tako održavaju dlaku dugom. Ja to ne bih htjela jer moju maltezericu neću voditi na izložbe. Ali njena dlaka traži dodatnu njegu osim šampona i regeneratora jer dlaka puca. Zanima me kako i koliko često? Unaprijed zahvalna, VesnaO: O češljanju i kupanju maltezera pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje. O kupanju i održavanju dlake psa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.U mnogim literaturama o specifičnoj njezi dlake u maltezera spominje se kako nije uvijek neophodno dugu dlaku održavati stavljanjem papilotna, već je dovoljna redovita i pravilna njega dlake, pri čemu je najbitnije isčetkavanje najmanje svakog drugog dana. S obzirom kako češljanje u maltezera iziskuje mnogo vremena, psića najprije treba navikavati na mirno ležanje dovoljno dugo. Pri svakom češljanju dobro je nanijeti regenerator u spreju obogaćen uljima za dlaku jer potonje sprječava lomljenje dlake. Treba očetkati cijelo krzno, a ne samo vrhove. Najprije počinjete pin četkom, a češljem za razdjeljivanje odvajajte dio po dio. U održavanju dugog krzna bitan je i način četkanja. Najveće greške su kratki pokreti iz zgloba koji lome dlaku. Dlaku treba češljati cijelom duljinom, a završiti samo laganim pokretom jer pokreti koji iziskuju okretanje u zglobu mikroskopski lome vrškove dlake, čime se ne može postići dovoljno dugi rast dlake.Učestalost kupanja ovisi ponajprije individualno o sklonosti svakog maltezera ka petljanju dlake, a što ovisi i o okolini u kojoj borave (pse koji mnogo izlaze van treba kupati češće). Ponekad je potrebno psića kupati jednom tjedno kako bi se krzno održavalo kako želimo. No, preporučljivo je kupanje činiti jednom u 7-10 dana. Nakon svakog šamponiranja mora uslijediti regenerator, a kupanje treba činiti polako i laganim pokretima jer grubo ophođenje sa dlakom dovodi do njezina loma. Prije samog kupanja, maltezere je potrebno temeljito očetkati kako bi se odstranila mrtva dlaka, zapetljana dlaka i čvorići. Prvo pravilo kupanja maltezera je dobro isprati sredstvo koje smo nanijeli na dlaku jer nedostatnim ispiranjem dolazi do iritacije kože i pojave dlake bez sjaja, iako se potonje može ispraviti upotrebom kvalitetnog regeneratora koji ujedno omogućava lakše rasčešljavanje i ima antistatičko djelovanje.Maltezere je nakon kupanja u pravilu najbolje osušiti sušilom za kosu kako se trljanjem ručnikom dlaka ne bi dodatno lomila. Psića je najprije potrebno naučiti na sušilo jer se mnogi boje zvuka, a treba svakkao pripaziti da sušilo nije preblizu psića kako ne bi došlo do opekotina te sušilo uključiti na slabu ili srednje jaku snagu. Najbolje je sušiti dio po dio dlake te je istovremeno lagano pročešljavati a u tu svrhu se koriste sušila sa postoljem kako bi nam ruke bile slobodne.Za njegu dlake Vašeg maltezera, preporučila bih profesionalne linije kozmetike za pse (#1 All systems, Armonie Naturali, Ingenya). Svi navedeni proizvođači imaju široku ponudu te prema vrsti pasmine, odnosno tipu dlake možete izabrati i preparat. U izbor ulaze šamponi (White Lightening, Proteinski šampon i drugi), regeneratori bogati uljima i biljnim ekstraktima s antistatičkim učinkom, posebni sprejevi koji štite dlaku između pranja, smanjuju zapetljavanje, čuvaju sjaj i boju dlake. U Pet centru je dostupan velik izbor navedenih preparata, među kojima možete odabrati upravo onaj najbolji za Vašeg ljubimca, a za dodatan savjet možete se slobodno obratiti podajnom osoblju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene westija staro dva i pol mjeseca. Iz uzgajivačnice smo ga donijeli prije 2 tjedna i još u uzgajivačnici je imao malu krasticu ispod brade, na vratu, međutim tada smo mislili da je riječ o posljedici igre psića u leglu, odnosno da ga je drugi psić ugrizao. Kada smo došli kući on se nastavio češati po toj ranici pa smo išli veterinaru koji mu je dao ampulicu protiv krpelja te mu ispraznio analne vrećice. Stanje sa češanjem se smirilo 4-5 dana, no tada je ponovno pročešao vrat na jednom mjestu te sada tu ima krasticu, a jednu je napravio i na desnoj strani njuške. On se ne češe puno, uglavnom kada se probudi, a tada i liže stražnje šapice te grize dlaku na šapama i slabinama. Veterinar mi govori da je možda riječo nekakvoj infekciji, ali ja sumnjam na alergiju pa bi vas molio da mi kažete na što upućuju ovakvi simptomi i što mi je raditi? Hvala, PetarO: O problemima s kožom u westija pisala sam ovdje.O svrbežu u štenadi pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Nerijetko se u štenadi javlja tzv. juvenilna piodermija. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Ovo je kožna bolest izazvana bakterijama (piodermija), a najčešće nastaje nakon oštećenja površinskog sloja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Dijagnostika dermatoloških oboljenja vrlo je kompleksna, uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva a od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog  (za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu) i općeg značenja (koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima).U dermatološkoj dijagnostici minimalno su uključene sljedeće pretrage: uzimanje kožnih strugotina, bris uha i kutana citologija. Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, dermatofitoze, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka, na koji se sve ostalo nadovezalo (alergije, endokrinopatije, poremećaji orožnjavanja te autoimune kožne bolesti...).S obzirom na navedeno, nažalost, neophodan je ponovni odlazak veterinaru kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te po potrebi poduzela pravovremena odgovarajuća terapija. Ukoliko Vaš veterinar ne raspolaže potrebnim tehničkim uvjetima za provedbu pretraga, možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.Također, treba napomenuti kako liječenje kožnih bolesti ponekad traje iznimno dugo (i do 6 mjeseci), ovisno o inicijalnom uzroku, pa je potrebna velika upornosti i strpljivost.