*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam 5-mjesečnu labradoricu, koja u ustima ima malene bradavice. Od veterinara smo saznali da je to papilom. Koji su načini za to ukloniti? Da li propolis obični može pomoći? Koji mi ljudi koristimo? Hvala puno unaprijed, MatijaO: Najvjerojatnije se radi o bolesti zvanoj papilomatoza, koja je uzrokovana Papiloma virusom. Papilomatoza je skup zaraznih bolesti domaćih i divljih životinja te čovjeka, koje se očituju dobroćudnim bradavičastim izraslinama epitelnog tkiva na koži ili sluznicama.Prenosi se direktnim kontaktom sa zaražene životinje na zdravu životinje iste vrste, pošto su tipovi virusa vrsno specifični, zatim posredno preko zaraženih predmeta, putem insekata koji sišu krv, a može ih prenijeti i čovjek. Uzročnik prodre u organizam preko oštećene kože, a pojava sitnih papiloma po sluznici usta nastaje u roku 3- 35 dana nakon infekcije.Obično su papilomi rasprostranjeni po cijeloj sluznici usta, ždrijela i usana te tonzila (krajnika). Veličine su zrna prosa do zrna kukuruza, male se čvrsto drže za podlogu, a veće su karfiolastog oblika, najčešće na peteljci odvojeni od podloge. Veći broj papiloma može izazvati pojačano slinjenje, poremetiti žvakanje i gutanje.Najbolji rezultata u liječenju se postiže elektrokauterizacijom svih, pa i najsitnijih, papiloma, što se izvodi u potpunoj narkozi psa. Nekoliko dana nakon toga, sluznicu usta je potrebno ispirati 2 % otopinom tripaflavina, hipermangana ili 3- 4 % otopinom borne kiseline ili sličnim antiseptičkim i dezinfekcijskim otopinama.Ukoliko se papilomi ne uklone kirurški, oni se nagomilaju na sluznici usta, gdje egzistiraju 5-6 tjedana, a zatim tijekom 2- 3 tjedna spontano nestaju. Recidivi su mogući nakon 2-3 mjeseca.Propolis je ljekovit, ali ne može uništiti virus ni epitelne izrasline koje uzrokuje virus.Što se tiče odstranjivanja bradavica, o tome se savjetujte sa Vašim veterinarom ili se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti ili za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 10.09.2009.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku terijera i mađarskog pulija, staru 15 godina i 6 mjeseci, izvrsne kondicije i normalne tjelesne težine, sa svim zdravim zubima. Nije se parila. Do prije 3 tjedna je bila u izvrsnom stanju za svoje godine te izuzev staračke mrene i dobroćudnih tumora koji su je iznapadali u zadnjih 7 godina, ali su se držali pod kontrolom, nije imala drugih problema. Živahna, dnevno bi propješačila velike ture bez problema, dobar apetit, stolica bez naprezanja i dobrog sastava. Sve u svemu, mlađahna. Izgleda da je sve počelo s junećim kostima koje sam joj dala. Onda je počela imati problema sa stolicom (tvrda pa proljevasta, a potom mekša ali konzistentna, s time da bi se više napinjala, prvo bi izašla nekakva sluz, a onda stolica). Redovno ju je imala svaki dan, do dva puta dnevno. Veterinar je posumnjao na kolitis i dao joj pripravak. Poboljšanja nije bilo toliko u stolici, ali je više jela. Nije povraćala. Onda je došla upala pluća - povišena temperatura, pumpanje pluća, pojačano pijenje vode, bez hrane. Dobila je terapiju i temperatura pala, pluća bolje radila, počela jesti skoro kao ranije, stolica je ostala ista kao prije, počela više hodati. Sve je izgledalo da se vraća u normalno stanje. Početkom ovog tjedna je živahna prošetala svoju redovnu turu, ali kada se vratila samo je legla (preforsirala se). Sutradan je pak, počela ponovno pumpati pluća (otežano disati, bez temperature), zadnja tri dana počinje šepati na zadnju lijevu nogu (krene normalno pa počne šepati), kratke šetnje. Stolica je jednaka kao prije, puno pije vode, malo jede (skoro ništa). Mršavi. Veterinar sumnja (bez pretraga, da ne mrcvari životinju) da su možda razlog dobroćudni tumori koji su prije bili ograničeni na potkožne, a sada su možda zahvatili i organe. No, kako životinja puno pije vode sumnja i na bolest bubrega. Napominjem da sva ta tri tjedna pas nije povraćao, pio je puno vode (više od uobičajenog), imao je povećanu količinu mokraće (uz normalno mokrenje) i mekšu stolicu (malo naprezanja - prvo sluz, a onda tanja stolica većeg ili manjeg obujma). Ne znam što da radim. Molim Vas pomozite koliko je u Vašoj mogućnosti. Ne mogu da prihvatim, neovisno o starosti psa, da je moguće da tako propadne u tri tjedna.SnježanaO: Stariji psi imaju posebne potrebe. Njihova tijela počinju se usporavati i trošenje tijekom života počinje uzimati svoj danak. Životni vijek pasa može se jako razlikovati i djelomično ovisi o individualnoj pasmini, iako su uključeni i mnogi drugi činitelji. Vjerojatno je da će pas početi stariti do kraja svoje 8. ili 9. godine života. Velike pasmine mogu se smatrati starima kada imaju oko 8. godina (ili čak ranije), dok terijeri i druge miješane vrste mogu doživjeti i 15 godina ili više.Kako njegovo tijelo stari, javlja se postupno pogoršanje stanja vitalnih organa u tijelu psa. Može biti manje aktivan pa mu stoga treba manje kalorija, a njegovi organi mogu funkcionirati manje djelotvorno. Budući da mu se tijelo usporava, više se ne može tako dobro nositi s bolestima i drugim stresom, stoga ih po mogućnosti smanjite na najmanju mjeru.U starosti se često pojavljuju bolni zglobovi i nedostatak snage. Bolni zglobovi pogoduju različite degenerativne bolesti, ozljede i povećana tjelesna težina. Nedostatak snage kod starijih pasa javlja se zbog slabije opskrbe mišića hranjivim sastojcima, zbog čega je ljubimac bezvoljniji i lakše se umara. Rad čitavog organizma postepeno se usporava pa tako i motorika crijeva. U našoj ponudi je hrana za pse s gastrointestinalnim problemima: Hill's w/d (suha ili u konzervi) koja ima smanjen udio masti i povečanu količinu netopivih vlakana za pomoć regulacije crijevne peristaltike i smanjeno naprezanje prilikom defekacije; zatim Royal Canin (suha ili u konzervi) Weight control koja osim smanjivanja tjelesne težine pomaže i kod kolitisa i začepa crijeva; Eukanuba sensitive digestion (suha). Također je nakon oporavka potrebno prilagoditi prehranu dobi Vašeg psa pa postoji hrana za starije pse, koja je lakše probavljivija i jača imunosni sustav, koji je u starijih pasa nešto slabiji. U našoj ponudi dostupna je i senior hrana proizvođača Eukanuba, Hill's, Brit Care, Royal Canin. Pojačana žeđ se javlja kod bolesti bubrega, bolesti jetre i kod piometre (u tekstu ne navodite da li je Vaša ljubimica sterilizirana). Najčešći simptomi zatajivanja bubrega su pojačana žeđ, pojačano mokrenje, mršavljenje unatoč dobrom apetitu, anemija, povraćanje, ulceracije (najčešće po sluznici usta), ponekad proljev, neugodan zadah iz usta (po mokraći) u uznapredovaloj fazi bolesti, depresija. Vrijednosti ureje i kreatinina su povišene, ponekad i po nekoliko puta, što se utvrđuje biokemijskom pretragom krvi. Potrebna je posebna prehrana s umjereno smanjenim količinama proteina, fosfora i soli, što nalazimo u gotovoj medicinskoj hrani k/d (Hill's) i Renal (Royal canin).Piometra je gnojna upala maternice. Kuja je bezvoljna, obično puno pije i mokri, ima slab apetit. Ponekad se javlja gnojni iscjedak iz vulve i u tom slučaju je dijagnostika vrlo jednostavna. Kod tzv. zatvorene piometre, nema iscjetka jer je vrat maternice zatvoren pa je dijagnostika kompliciranija. Potrebno je ultrazvukom ili rengenom utvrditi da je maternica velika, te krvnim pretragama obično ustanovimo da je u organizmu upalni proces. Maternica može biti povećana i do nekoliko puta tako da svojom veličinom pritišće okolne organe.Vaš pas je u dubokoj starosti i potrebna mu je posebna prehrana, smanjena aktivnost i kompletan dijagnostički pregled kako bi se utvrdili pravi uzroci ovog stanja.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 09.09.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 3 godine, koji ima rane između šapica. Prsti su natečeni, rana puca i cijedi se cijelo vrijeme. Pritom teško hoda jer mu je ispod sve crveno i upaljeno. Posjećujemo redovito veterinara koji mu je u više navrata dao Depedin te Synolux (inekcija). Nakon 2 dana došli smo na kontrolu te nam je dao Synolux tablete jer mu je oteklina splasnula. Nakon par dana opet se oteklina pojavila. Veterinar nam uporno govori da je to od hrane. Cijelo vrijeme jede Royal Canin za mopseve. Nadamo se da ćete nam pomoći jer stvarno više ne znam što da radim. Da li da napravimo alergotest i da mu kuham doma hranu?Puno hvala na pomoći, SaraO: Kao i svako drugo oboljenje i ovakva se stanja liječe uklanjanjem primarnog uzroka bolesti. Ukoliko postoji sumnja na alergiju, najbolje je provesti alergološke testove, koje možete načiniti na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta. No, možete pokušati i eliminacijskom dijetom: psa staviti na prehranu samo kuhanom hranom ili pak posebnim antialergijskim medicinskim hranama (Royal Canin Hipoallergenic, Hill's z/d ili Eukanuba Dermatosis). Pas bi na ovom načinu prehrane trebao biti minimalno 8-12 tjedana, a prva poboljšanja zdravstvenog stanja se najčešće uočavaju otprilike 2-3 tjedna nakon početka terapije. Potrebno je i nakon poboljšanja nastaviti ovim načinom prehrane jer je, naime, potreban period od oko tri mjeseca kako bi se organizam pročistio od alergena. Tek se nakon tog perioda psu može ponuditi neka od hrana za pse osjetljivije kože, koja svojim sastojcima ne bi smjela dovesti do nepoželjnih alergijskih reakcija. Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane.Zatim, uzrok pojavi koju opisujete u Vašeg ljubimca može biti i mikrobiološki. Više o bakterijskoj upali kože šapa u pasa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.U dogovoru sa Vašim veterinarom, savjetujem Vam da načinite potrebne pretrage kako bi se dijagnosticirao problem, a svakako ljubimcu redovito čistite rane antiseptikom kako se stanje ne bi dodatno zakompliciralo sekundarnom bakterijskom infekcijom. Za preporučiti su i dodaci prehrani za jačanje imuniteta kože kako bi se ubrzao proces oporavka: Vetoquinol Dermanorm kapsule ili ulje, Suplexan Dermafit dog ulje, Canina Biotin forte prašak, Canina Dermacaps kapsule.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 09.09.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moje štene koker španijela, staro 4 mjeseca, je počelo pomalo kašljucati, ali samo kad bi krenulo da zalaje. Večeras je to postalo ozbiljno, čim krene da potrči, raduje se, laje i dok se ne zamara počinje kašalj. Na početku izgleda kao da štene ima nešto u grlu i davi se, a onda počinje kašljati, što malo liči na iskašljavanje - ispočetka nešto kao suhi kašalj, a onda, nakon duže borbe za dah, nešto kao iskašljavanje. Cijelo vrijeme ona jede, igra se, pije vodu, vesela je i nema temperaturu. Pored svega, ona se igra, maše repom i srećna je. Živim u manjem gradiću i sutra je vodim kod vetrinara, ali to su veterinari za domaće životinje u koje baš i nemam povjerenja pa vas molim da mi odgovorite. DaliborkaO: Kašalj je refleksna reakcija na nadražaj sluzokože bilo kojeg dijela dišnog sustava (tusigene zone), kojim se uklanjaju čestice, ali i veća strana tijela, odnosno predstavlja obrambenu mjeru, kako bi dišni putevi ostali prohodni. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račvanja dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane traheje. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša. Kako niste naveli da li je pas cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ne može se ni to isključiti. Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj upali grla ili upali pluća ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl. O upali grkljana i dušnika kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Svakako, da bi se postavila ispravna dijagnoza, te se utvrdio pravi uzrok kašlja, treba provesti određene pretrage (opći klinički pregled te drugi dijagnostički zahvati: RTG, UZV, mikrobiološke pretrage, a po potrebi i EKG). Na temelju postavljenje dijagnoze, odredit će se adekvatna terapija, ukoliko ona bude potrebna. Ako se radi o nekompliciranim upalama ili iritacijama, terapija je simptomatska, što uključuje primjenu antitusika i vitamina. Ukoliko dođe do promjene općeg stanja životinje primjenjuju se istodobno i parenteralno antibiotici. Ukoliko se postavi sumnja na strano tijelo, odstranjenje se provodi pomoću optičkog instrumenta ezofagoskopa, pod kontrolom oka. Hvataljkama se obuhvati strano tijelo i izvlači vani. Ponekad to nije moguće pa je potrebno napraviti kirurški zahvat otvaranja jednjaka i odstranjenja stranog tijela (što će svakako odlučiti veterinar nakon obavljenog pregleda), nakon čega životinja, ukoliko nije došlo do težih komplikacija, može kvalitetno živjeti kao i prije zahvata, odnosno bez posljedica.Vjerujem da veterinari u mjestu Vašeg stanovanja posjeduju opće znanje o poremetnji disanja u životinja, a samim općim kliničkim pregledom mogu postaviti sumnju na dijagnozu stanja Vašeg ljubimca te preporučiti potrebnu njegu za izliječenje.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 09.09.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara, zove se Buri, starog 2,5 godine. Primijetio sam da mu je jedan dio donjeg desnog očnjaka tamno plave boje, kao kad čovjeku potamni zub jer ima problema sa živcem. Nisam primijetio da se žali na bolove, kad mu dodirnem zub ne reagira bolno. Kaj da napravim? Hvala puno. Pozdrav, IvicaO: Iako je zadivljujuća činjenica kako zubi u pasa ostaju bijele boje bez redovitog pranja pastama za zube, s vremenom i sa starenjem se ipak nakuplja stanovita količina tartara ("film" bakterija koji se prirodno stvara na zubima, a kroz neko vrijeme se stvrdnjava u kamenac poznat i pod nazivom plak). Navedene promjene dovode do obojenja zuba u "nezdravu" smeđu boju.Stvaranje veće količine smeđih mrlja ukazuje na veću nakupinu bakterija koje posljedično povećavaju rizik od periodontalnih bolesti što se najprije uočava lošim zadahom iz usta.Crveno, pak, obojenje zuba ukazuje na činjenicu da je došao u kontakt sa tvrdim predmetom (kamen, drvo i sl.). Crvena boja nastaje uslijed krvarenja duboko u korijenu zuba. Bez liječenja zub s vremenom postaje sivkaste boje, što se pripisuje odumiranju tkiva zuba.Zatim, na jednom se zubu može javiti i crno ili tamno plavo obojenje, koje je posljedicom vrlo teške bakterijske upale, odnosno ujedno i odumrlog tkiva zuba.No, diskoloracija zuba ne mora uvijek značiti patološko stanje. Kod nekih se pasa javljaju krugovi ili trake tamno smeđe boje. Ovo obično nastaje kao posljedica sekundarnog dentina (tvari koja pomaže sanaciji manjih oštećenja zuba). Također, štencima koji su liječeni antibiotikom tetraciklinom, u odrasloj dobi zubi mogu poprimiti žutu ili smeđu boju.Posjet veterinaru je preporučljiv ukoliko je jedan ili više zubiju smeđe, crvene, tamno plave ili crne boje, uz diskoloraciju zuba prisutan i neugodan zadah iz usta, pas ima problema otvoriti usta ili ih zatvoriti, pas ne jede ili otežano jede, usne, jezik i njuška su otečeni, desni su otečene ili krvare, postoji iscjedak iz usta ili nosa koji traje dulje od dva dana, pas ima konstanto prisutan neugodan zadah iz usta, prisutna je sasušena slina na rubovima usana.Osim posjeta u veterinarsku ambulantu, savjetujem Vam sljedeće: počnite s redovitim održavanjem higijene usne šupljine Vašeg ljubimca. Za potonje se nudi nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana za higijenu usne šupljine (Royal Canin "Dental special" te Hill's "t/d"). Zatim, na raspolaganju su Vam četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseća pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Primjerice, možete nabaviti Beaphar Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, spriječavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (npr. Pedigree Rask kost i Denta mix, Friskies Purine-Dental fresh, Bernina Denta strips,...).
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.09.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mješanca kokera i pudle starog 13 godina. U zadnje vrijeme ima jako neugodan zadah iz usta. Uzrok njegovog zadaha su kamenci na zubima, koje mu do sada nismo ni čistili. Veterinar nam je savjetovao da mu mora očistiti kamence, naravno pod anestezijom. Zadnji put kad je bio pod anestezijom jako se teško probudio i nije bio pri sebi sve do idućeg dana. To mi je ostalo u jako ružnom sjećanju jer se jako mučio. Zanima me, s obzirom da ima već 13 godina, da li je pametno podvrgnuti ga ponovo anesteziji za čišćenje zubnog kamenca (s obzirom da je njegov zadah sve jači), da li ta anestezija može imati kakve štetne posljedice za njega i da li postoji možda neki drugi način za to? Zahvaljujem, TanjaO: Kada veterinar planira obaviti kirurški zahvat kojem prethodi anestezija, prethodno mora prgledati paacijenta da dobije uvid u njegovo fizičko stanje, a sa posebenom pažnjom pregledava se funkcija srca i pluća kod starijih pacijenata. Veterinar tada mora napraviti EKG, Rtg i UZ pregled srca, a također obraća se pažnja i na jetru (povećanje). Postoji više načina davanja anestetika, injekciono u venu ili mišić ili inhalacijom (pomoću tubiranja). Prije aplikacije anestetika, daju se sedativi ili trankvilajzeri, koji smiruju psa da ne dođe do ekscitacije (uzbuđenja) i nepravilnog srčanog ritma, potaknuto od zvukova i događaja okoline (ulazak u čekaonicu veterinarske ambulante, lavež ostalih pacijenata...). Mnogi anestetici mogu znatno smanjiti disanje, odnosno čak ga i zaustaviti, ako se tokom operacije ne prate životne funkcije (srce, pluća, cirkulacija), odnosno ako se anestetik ne dozira točno. Zbog ovog problema, većina vaterinarskih ambulanti koristi inahalacionu anesteziju te, u slučaju da se pas pomalo "gubi" (prestaje disati, poplave sluznice), inhalaciona tuba se odmah vadi i pas vrlo brzo dolazi k sebi. Mlađi i zdraviji psi lakše podnose anestetik od starijih i bolesnih jer imaju veću tzv. "kardio-vaskularnu rezervu" i bolje će podnijeti moguću depresiju i pad tlaka u tijelu, urokovane od strane medikamenta koji se koristi kao anestetik. Stariji psi se teže bude iz anestezije i sporije se oporavljaju poslije kirurškog zahvata, a u ovu skupinu ulaze i psi prekomjerne težine jer se veći dio anestetika resorbira u masni depo tijela te se oslobađaju iz istog tokom slijedećih tjedan dana, a pas se za to vrijeme ponaša "pospano". Za veterinara je važno da je upoznat sa zdravstvenim stanjem pacijenta, da zna od čega je pacijent nedavno bolovao ili još boluje te je pod određenom terapijom koja može promijeniti ili preusmjeriti djelovanje medikamenta koji se koristiti u anesteziji. Većina veterinara smatra da anestezija nije toliko rizična za starijeg pacijenta, koliko njegovo zdravstveno stanje i moguće komplikacije nastale prilikom operacije (sitna krvarenja, produljeno krvarenje, srčani mišić i mogući infarkt zbog ugruška i drugo).Mnogi vlasnici starijih pasa koriste sprej za zube s enzimima proizvođača Armonie Naturali i vrlo su zadovoljni jer se psima "poboljšao" zadah iz njuške, naslage na zubima ne stvaraju se tako brzo, desni nisu crvene i upaljene, a preparat je napravljen na biljnoj bazi. Preparate se koristi na način da svaku večer pred spavanje, kada pas više neće dobiti obrok niti će piti, treba našpricati štapić s vatom (možete špricati i direktno u usta psa, ali je psu to vrlo neugodno pa oni uglavnom od toga bježe) te namazati zube i desni. Postupak treba ponavljati redovito svake večeri kroz sedam dana, a nakon toga možete četkicom ili gazom namotanom na svoj prst očistiti malo jače i detaljnije (ako pas to dopušta) jer je u međuvremenu naslaga na zubima lagano popucala te će ovakvo mehaničko čišćenje skinuti veći dio.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 21.09.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas je mješanac pekinezera i terijera i dosta je nestašna, iako ima 5 godina. Pod nestašnim mislim na to da je jako zaigrana i da dosta zna jesti, tj. gristi grane koje nađe po podu. Kad smo bili na putu vrlo vjerojatno je jela granje i jako si je izderala grlo. Vodila sam je kod veterinara i rekao je da joj je grlo jako izderano i da je se mora lječiti antibioticima (injekcijama) i tabletama. Pitanje koje imam je sljedeće - pošto moj pas uopće ne izlazi iz kućice i malo jede, je li moguće da je s tim "poderanim/ izgrebanim" grlom povezano i to što ona ne može nigdje ići? Nekako mi nije baš logično da zbog grla pas ne može nigdje. Inače, temperatura joj je 38.2 što je sasvim normalno. Znači, nema temperaturu, može malo jesti (samo mekanu hranu), hoda nešto sitno (većinu vremena se nosi), ima podvijen rep i ne da se iz kućice. Ako ste me shvatili bila bih Vam zahvalna ako biste mi mogli reći neko svoje mišljenje o cijeloj situaciji jer nekako nisam baš sigurna u mišljenje svog veterinara... Lijep pozdrav i zahvaljujem Vam unaprijed na odgovoru,MateaO: Pretpostavljam da je Vaš veterinar, nakon pregleda kujice i postavljanja dijagnoze i terapije, pretpostavio da se radi o bakterijskoj upali grla koja je posljedica ozljeda sluznice usne šupljine.U usnoj šupljini je normalna bakterijska flora vrlo raznolika, a u određenom trenutku (ozljeda kontinuiteta sluznice) bakterije postanu patogene, pri čemu se njihov broj znatno povećava, izazivaju gnojnu upalu, bolnost i otečenost te putem sline i kapljica mogu prijeći na drugog psa i izavati upalu grla, povišenu temperaturu, pojačano slinjenje, gubitak apetita, nujnost i slično. Ovakvo oboljenje lako se širi sa psa na psa, tokom šetnji i igrica s lopticama (zaražena slina), te u kratkom vremenu u jednom kvartu oboli veći broj pasa sa sličnim simptomima. Također, zbog upale grla i usne šupljine i povišene temperature, psi dosta dahću jer time odaju višak topline. Dahtanje će biti pojačano i tokom šetnji, kada se cijeli organizam psa zagrijava, a psi nemaju žljezde znojnice kao ljudi (osim na mekušima), već višak topline oslobađaju preko otvorene njuške - dahtanjem. Vaša kuja već ima ozljeđeno i upaljeno grlo, te bi svaka aktivnost i posljedično pojačano dahtanje usporilo ozdravljenje istog, a možda i zakomplicralo zdravstvenu sliku psa (mogućnost infekcije drugim bakterijama iz okoline). Preporučam da se držite datih uputa Vašeg veterinara jer upla grla je za psa vrlo neugodna, bolna, ne mogu normalno jesti, a sve skupa odražava se i na njihovom ponašanju.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 21.09.2009.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku crnog labradora, staru 14 meseci. Pre tri dana joj se na vratu pojavio vlažni ekcem. Lokalno čistim nekoliko puta dnevno povidon jod penom i dobija penicilin. Od juče promena dosta gnoji. Da li mogu lokalno da koristim neki antibiotski preparat i da li je bolje ispirati hidrogenom? GordanaO: Ekcem (ekzem, eczema) je upala, površinska kožna bolest, nerijetko pruristična, koja počinje eritemomi papulo-vezikularnim osipom, a nakon pucanja mjehurića, površina se kože vlaži, uz stvaranje krasta. U kasnijem stadiju prevladava deskvamacija (ljuštenje), crveno-ljubičasta boja kože na nepigmentiranim djelovima, lihenifikacija (stvaranje tvrdih, čvrstih ploča na koži), infiltracija (proraštavanje) i hiperpigmentacija.Čimbenici koji dovode do izbijana ekcema su alergija, faktor suhe i masne kože, mikotične infekcije, piogeni faktori, metabolički poremećaji (naročito metabolizam ugljikohidrata) žarne infekcije, atopija, neurogeni faktori, kao i niz vanjskih faktora (prljava koža, pritisak orme, neprestano češkanje, prečesto pranje i kupanje, mazanje kože sredstvima koja nadražuju, ektoparaziti, prevelika vlaga u okolini i dr.)Ekcem se može podjeliti na sljedeći način:1. Egzematične dermatoze uzrokovane nedostatnom prehranom - nestašica bjelančevina, masnih kiselina, vitamina A, C, E, H, K i B-kompleksa te cinka. Prolazi poboljšanjem prehrane.2. Egzematične dermatoze zbog hormonalnih poremećaja - pojavljuju se najčešće kod pasa, uslijed poremećaja hipofize, kore nadbubrežne žljezde, jajnika, testisa, štitne žljezde i gušterače.3. Egzematične dermatoze uzrokovane bolešću nekih unutarnjih organa "- ekcemi u pasa nastaju kod kroničnih intersticijskih upala bubrega, upala analnih žlijezda (pri čemu je zahvaćeno područje oko anusa, sjednih kostiju i repa), kroničnih bolesti jetre (ekcemične promjene na vratu, trupu i oko lopatica), kroničnih probavnih poremećaja i endoparazita, kroničnih upala maternice, prostate, tumora mliječnih žlijezda i niza vanjskih uzroka.Pretpostavljam da je terapija koju koristite preporučena od strane veterinara.Psu je potrebna terapija antibiotika širokog spektra i lokalno tretiranje područja sa jodom (Betadine), što je bolje od hidrogena, koji je 3% otopina i blagog je djelovanja. Betadine je antiseptik čiji je djelatni kompleks polivinilpirolidon-jod. Ovaj kompleks predstavlja jodofor, supstrat u kojem polivinilpirolidon služi kao prenositelj joda. Ne djeluje nadražujuće na kožu i sluznicu, a može se primijeniti i ispod zavoja, bez opasnosti od iritacije i senzibilizacije, čak i kada se primjenjuje kroz dulje vrijeme. Mikrobicidno djelovanje Betadina obuhvaća bakterije (gram-pozitivne, gram-negativne i one rezistentne na antibiotike), spore, gljivice, kvasnice, viruse i protozoe.Preporučujem i vitaminsko-mineralno-proteinski dodatak u hranu i, po mogućnosti, da se utvrdi uzrok nastanka ekcema.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 17.09.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj psić ima 7 mjeseci i boluje od epilepsije. Nije uzrokovana ni jednom bolešću jer smo čak platili magnetsku rezonancu. Zanima me može li mu se bolest povući uz odgovarajuću terapiju? Liječim ga na Veterinarskom fakultetu. VladoO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima, kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima, kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Ona može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres).Ova bolest je neizlječiva te se liječenje svodi na osiguranje kvalitetnog i "normalnog" života ljubimca. Također, zbog prije navedena razloga, sama terapija se ne bi smjela prekidati (osim iz određenih razloga koje je utvrdio i odredio veterinar). Naime, u većini slučajeva, nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina), pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Dakle, glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg ljubimca s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj reducirati broj i intenzitet epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Nažalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad.Kako biste smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojem ljubimcu možete pomoći na način da ga hranite hranom bez konzervansa ili nekom od superpremium kvalitete. Zatim, držite ga podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno psiću osigurajte umjerenu aktivnost.Za sve ostale preparate, savjetujem Vam da se pridržavate naputaka dobivenih od svog veterinara.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 16.09.2009.
Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 9 godina. U posljednjih par dana primjetila sam da se često češe oko oka, ispod kojega sam jučer primjetila ranice od češanja. Desno oko mu poprilično suzi, u kutu je malo mutno, a u kutu oka se zna stvoriti zelena sluz. Pošto mu oko suzi, nabor oko nosića mu se također upalio. Ispirala sam oko kamilicom i mazala ranu s bepanten masti. Mislili smo se javiti našem veterinaru, ali nas ipak zanima što bi to moglo biti. Unaprijed hvala, PetraO: Zeleni iscjedak uglavnom ukazuje na bakterijsku infekciju (bakterijski konjuktivitis), koju je potrebno liječiti.Konjuktivitis ili upala očne spojnice je vrlo česta očna bolest i, s obzirom na težinu, varira od blage upale sa suzenjem, do jake upale koja uzrokuje oštećenje i odumiranje tkiva. Konjuktiva (očna spojnica) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Najčešći uzrok konjuktivitisa su razni vanjski čimbenici koji nepovoljno utječu na oko. Oni mogu biti fizikalni (toplina, propuh), kemijski (kiseline, lužine), bakterijski, virusni, alergijski i ostali. Stoga se razlikuju virusni, bakterijski, gonokokni, alergijski te kemijski konjuktivitis.Bakterije koje najčešće uzrokuju konjuktivitis su stafilokoki, pneumokoki i streptokoki. Simptomi bakterijskog konjuktivitisa uključuju bolove u oku, otok, crvenilo i iscjedak iz oka obično žuto-zelene boje. Ovaj iscjedak se obično nakuplja tijekom noći, tako da je psu ujutro teško otvoriti oči zbog osušenog iscjetka. Liječi se antibiotskim kapima i mastima za oči. Davanje antibiotika ne smije biti predugo jer može produžiti iritaciju spojnice te pogodovati razvoju kroničnog konjuktivitisa.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No, bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te je svaki za svoju indikaciju.Da bi se točno utvrdio uzrok promjena na oku Vašega ljubimca, da li je bolest oka primarno nastala ili sekundarno kao posljedica drugih infektivinih oboljenja, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Na temelju promjene na oku, boji i konzistenciji iscjetka te eventualno brisa ili prisutstva stanica u iscjetku, veterinar će postaviti dijagnozu te započeti s adekvatnom terapijom.
Slađana Trutin, dr. vet. med. | 22.09.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku posavskog goniča kojoj je na krvnom testu ustanovljena lišmanioza. Koristio sam aloporinol cc mjesec dana po tri tablete i fantastično se popravila. Nakon tih 100 tableta sam prestao davati jer se ona osjeća i izgleda fantastično. Ova pauza traje već dva mjeseca. Da li trebam produžiti navedenu terapiju ili samo u slučaju pogoršanja? Da li postoji neki lijek za totalno izlječenje ili neka bolja terapija? Da li ženka prenosi bolest na mladunce? Pozdrav, DamirO: Leishmaniosis je parazitarna bolest pasa, štakora, divljih životinja i čovjeka (zoonoza), čiji su uzročnici protozoi iz roda Leishmania (Leishmaia infantum).Adekvatnog i djelotvornog lijeka protiv ove bolesti nema, nego se koristi humani lijek protiv gihta (alopurionol). Lijek daje dobre rezultate te bi se trebao koristiti u skladu s dijagnozom i preporukama veterinara. Problem leži u činjenici da se ova bolest ne može potpuno izliječiti, nego se može staviti pod kontrolu s lijekovima. Iz tog razloga, savjetujem Vam da se konzultirate sa svojim veterinarom. U posljednjih nekoliko godina, provedeno je nekoliko ispitivanja o mogućnostima prijenosa uzročnika s kuje na podmladak. Ta ispitivanja su pokazala da postoji mogućnost prijenosa uzročnika s kuje na štence. Međutim, rezultate je teško generalizirati te je za tu potvrdu potrebno obaviti daljnja istraživanja u svrhu utvrđivanja postotka inklinacije te njegove uloge u epidemiologiji bolesti.Također, savjetujem Vam da kontaktirate i Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, gdje će stručno osoblje biti u mogućnosti informirati Vas o eventualnim novim saznanjima o ovoj bolesti te liječenju iste.Više informacija o ovoj bolesti možete pronaći i u mojim ranijim odgovorima ovdje i ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 22.09.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, američkog staforda, ženku staru 5 mjeseci. Jako je živahna. Međutim, jako sam plašljiva jer mi je prethodni pas uginuo od infarkta miokarda sa 9 mjeseci. Da li postoje neki vitamini ili nešto slično što bih mogla da joj dajem kao prevenciju za ta srčana oboljenja? Hvala Vam unaprijed, LejlaO: Infarkt miokarda (infarctus myocardii) je koronarna bolest i klinički sindrom uzrokovan suženjem ili začepljenjem koronarnih krvnih žila koje opskrbljuju srčani mišić krvlju, što posljedično dovodi do poremećaja u opskrbi i potrebama srčanog mišića za krvlju. Postoje različiti čimbenici koji mogu dovesti do pojave ovog stanja: tromboza krvne žile, krvarenja u samoj stijenci krvne žile, tromboembolija iz lijevog atrija, trauma,... Bolest se najčešće naglo razvija i može dovesti do uginuća ljubimca. U slučajevima da ljubimac preživi infarkt, u "pogođenom" području miokarda se postepeno razvija ishemija, infarkt i nekroza tkiva te, na kraju, fibrozno tkivo (ožiljkasto tkivo) nadomješta odumrlo.Prevencija infarkta miokarda obuhvaća umanjenje čimbenika koji pogoduju pojavi infarkta, kao što su reduciranje tjelesnog napora ljubimca, odnosno prilagoditi ga dobi, mogućnosti i zdravlju ljubimca, prilagoditi prehranu te redovito kontrolirati stanje srca i krvožilna sustava kod svog veterinara.Prehrana i redovita kontrola kod svog veterinara su poprilično bitne stavke jer ne samo da mogu reducirati pojavu infarkta, nego se prikladnom, pravilnom i kvalitetnom prehranom mogu osigurati dovoljne količine svih nutritivnih elemenata potrebnih za normalan rast i razvoj ljubimca te dobro zdravlje istog. Također, redovite kontrole kod veterinara mogu dovesti i do ranijeg utvrđivanja pojedinih bolesti te jednostavnije i brže tretiranje istih.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 22.09.2009.
Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Je li prekasno učiti psa starog godinu i 6 mjeseci (epagneul breton)?MarijanaO: Svako živo biće, pa tako i pas, počinje učiti od trenutka kada dođe na svijet i nastavlja učiti tijekom čitavog života.Učenje na temelju pogrešaka ili uspjeha u postizanju željenog je prirodni proces, bez kojeg ne bi bilo opstanka vrsta i nemoguće ga je izbjeći. Vaš pas će učiti htjeli Vi to ili ne i bez obzira jeste li uopće svjesni da ga nečemu učite.Iako je šteneće doba nedvojbeno najbolje za početak učenja, odrastanje psa ne znači i kraj mogućnosti da ga nešto naučite. Pas uči dok je živ i nikad nije kasno da se pozabavite s njim i olakšate sebi i njemu život stvarajući od njega dobro odgojenog i poslušnog psa. Uz Vašu dobru volju i upornost ne postoji cilj koji zajedno ne možete dosegnuti.Ponašanje psa se temelji na osnovu instinkta, refleksa i iskustva. Instinkti u pasa se razlikuju, ovisno o pasminskoj pripadnosti i zbliženosti s čovjekom, dok su refleksi prirođeni i njima pas reagira odgovarajućom i uvijek istom radnjom ili reakcijom. Reflekse dijelimo na bezuvjetne (čije izvršenje se ne može utjecati snagom volje) i na Pavlovljeve reflekse (oni su uvjetni i predstavljaju iskustvo, odnosno naučenu radnju). Svaki vlasnik ima svoje metode treniranja, nagrade ili kazne.U usporedbi s nama, sposobnost psa za učenjem je fenomenalna. Ono za što su nama potrebne godine, štene može naučiti unutar nekoliko tjedana: fizička spretnost, značaj odnosa i razlika između ispravnoga i pogrešnoga. U divljini, rano je učenje vitalno za njegovo preživljavanje kao člana čopora. Ono što psa razlikuje od većine drugih životinja jest da on primarno postoji da bi živio u skladu s nama. Uspjeh mu ovisi o njegovoj sposobnosti života u ljudskom društvu i njegovu doprinosu istome. Učenje je dojmljivije kada pas prima nagradu za svoje ponašanje. Hrana je, uz dodir, nagrada koja ima moć. Srećom za nas, isto djeluju i zvukovi. Meki zvuci pozitivno djeluju, a grubi negativno, a to nam omogućuje da upotrebom različitog tona glasa komuniciramo s našim psima. Školovanje pasa počinje onog trenutka kada je štene došlo na svijet. Prvi odgoj provodi kuja majka koja štene mora osposobiti za život u psećem čoporu učeći ga da se igra, bori, brani se, traži hranu i odvikava ga od tvrdoglavosti i samoživosti. Kuja kažnjava štene na način da ga uhvati zubima za šiju i prenese ga u udaljeni kut izvan mjesta zbivanja. Drugi dio odgoja šteneta započinje kod novog vlasnika, kada štene napusti svoju pseću zajednicu. I to se obično događa kada štene navrši 6 do 8 tjedana. Treća faza odgoja odnosi se na redovite šetnje, gdje štene treba naučiti hodati na povodniku, da ne smije skakati na ljude, da ne smije uzimati u usta ništa s ceste, da mora doći kada ga se zove,... Kućni odgoj šteneta počinje od prvog dana.Tokom odgoja treba biti uporan i dosljedan .Ako ne želite da pas obavlja neku radnju, treba mu odmah od prvog dana to zabraniti i nikad više mu to dopustiti, inače stvaramo nedoumicu u njegovoj glavi. Riječi "NE" ili "STANI" ili "STOP" su osnovne zapovijedi koje mora savladati. Trening ili dresura radi se 2-3 puta dnevno u trajanju od 10-15 minuta i to prije perioda namijenjenog hranjenju (prije glavnog obroka). Prvo psa treba zazvati po imenu da biste imali svu njegovu pažnju, a tek onda ide zapovijed: stani, sjedni, kreni, dođi, lezi i drugo. U početku, morat ćete ponoviti jednu te istu zapovijed više puta dok je Vaš ljubimac ne posluša i izvrši u potpunosti. Naravno, iza toga slijedi (odmah) nagrada u obliku poslastice i pohvala riječima ili ga treba nježno pogladiti po glavi ili potapšati. Nikad ga ne zazovite po imenu, da dođe do Vas, a Vi ga zatim kaznite za neposluh ili neizvršenu zapovijed, jer tog trenutka s dresurom ili treningom je završeno zauvijek. Izgovarajte zapovijedi u istom i smirenom tonu.Također bih preporučila školu za odgoj pasa i da završite bar jedan od tečajeva namijenjenih i vlasnicima i psima jer će Vam tamo pronaći i odabrati najbolju metodu za odgoj prema pasmini i karakteru Vašeg psa.
Slađana Trutin, dr. vet. med. | 22.09.2009.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam border collija, star je 3 godine. Prije 10 dana ga je u šetnji ugrizao u desnu šapu pas (mješanac, redovito cjepljen). Pas je tu večer poslje šetnje šepao na tu šapu, ali sljedeći dan je prestao i sve je bilo normalno. Na tom mjestu ima malu, jedva primjetnu ranicu. Poslije ugriza ga nisam vodila kod veterinara jer je sve bilo u redu, sljedeći dan nije šepao, normalno jede, normalno je živahan. Prije dva dana sam primjetila, da kada se digne poslije ležanja, par minuta jedva primjetno šepa. Jučer u šetnji (trčao je uz bicikl) počeo je šepati poslije 15 min, a inače lagano trči uz bicikl i po sat vremena. Odvela sam ga kod veterinara, ali tamo opet nismo mogli primjetiti da šepa jer je opet sve bilo normalno. Veterinar mu je dao injekciju (nešto slično kao Voltaren za ljude) i prepisao tablete RIMADYL 20 mg (1/4 tablete dnevno) i RIMADYL 50 mg (1 tbl dnevno). Pas ima cca. 26 kg. Rekli su mi da tablete uzima 6 dana i da poslije dođemo na pregled. Problem je u tome što pas danas ne može ni stati na desnu šapu, a do danas je šepao, da se jedva primjetilo, čak nismo mogli ni vidjeti na koju prednju šapu šepa. Isto tako, veterinarka uopće nije obraćala pažnju na tu ranicu od ugriza jer je rekla da to ne može biti razlog, nego da je to vjerojatno upala zgloba. A ja znam da je šepanje počelo tu večer kad ga je ugrizao pas i danas mu je šapa naotekla točno na mjestu ranice. Pas živi u stanu, jako puno se kreće i pratim ga non stop, tako da bih primjetila ako bi prije imao problema sa šepanjem. Samo bih htjela čuti vaš savjet jer živimo u Poreču, a inače smo iz Slovenije, pa ako mislite da to može biti ozbiljnija povreda, da se obratim na drugu veterinarsku stanicu. Border colliji su hiperaktivni pa ne želim da pas ima problema s hodanjem. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, BarbaraO: Šapa je vrlo komplicirane građe, a povrede mogu obuhvaćati kožu, hrskavicu pa i kosti. Tkiva u ovom području imaju vrlo velike regenerativne sposobnosti. Šapa je vrlo izložena utjecajima okoline, kako mehaničkim (životinja se oslanja na bolesnu šapu), tako i infekcijskim (jer rana obično dođe u dodir sa nečistoćama sa tla). Osnovni simptomi kod povreda šape jesu šepanje i lizanje oboljelog mjesta. Kod slabog ugriza nastaju mala zagnječenja tkiva s krvnim podljevima, a pored rana na koži i mišičju, mogući su i prijelomi kostiju. Ugriz psa su razderotine očnjacima ili ubodne rane od očnjaka. Kod razderotina nastaju oštećenja tkiva s razderanom kožom, mišićima, tetivama pa i krvnim žilama.Kod ubodnih rana razlikujemo ubodni otvor i ubodni kanal. Te rane su male, obično okrugle i često su vanjska krvarenja neznatna. Ugrizne rane su redovito inficirane rane, a postoji i mogućnost prijenosa zaraznih bolesti.Na dnu je rane tkivo obuhvaćeno reaktivnom upalom, uz hipoksiju (pomanjkanje prisutnosti kisika) i traumatski edem (otečenje), idealan je medij za razvoj infekcije. U prvih 12 sati usele se gram-pozitivne, a potom i gram-negativne bakterije. Između 12- 24 sata razviju se piogeni koki i saprofiti. Od 1 do 7 dana ranom dominiraju anaerobi (bakterije kojima nije potreban kisik) i streptokoki, a između 7 i 20 dana pojavljuju se nesporogene bakterije (E.coli, Proteus i druge). Nakon toga, u rani ostaju piogeni uzročnoci.Flegmoma je difuzna upala vezivnog tkiva uzrokovana piogenim bakterijama, a prema produktu upale može biti serozna i gnojna.Apsces je nakupina gnoja u novostvorenoj šupljini u tkivu, a uzrok su piogene bakterije. Leukociti oslobađaju velike količine tripsina, koji omekšava tkivo na ograničenom mjestu, stvarajući apcesnu šupljinu. Apsces nastaje najčešće iz flegmone, zatim kao posljedica ubodnih rana ili ugriza i dr. Nastaje temperirana, bolna i oštro ograničena oteklina. U kroničnom stadiju ima čvrstu vezivno tkivnu čahuru pa upalni simptomi nestaju (hladni apces).Potrebno je životinju tretirati velikim dozama antibiotika kroz 4-7 dana. Gnoj iz apscesa treba evakuirati, tako da se izradi incizija (otvor) na najnižem mjestu otekline, da bi se omogućilo potpuno iscijeđivanje gnoja. Šupljinu treba istražiti i isprati peroksidom. Liječenje antibioticima bez otvaranja nema uspjeha. Ako apsces nije dozrio, treba pričekati s incizijom.Prema Vašem opisu teško je odrediti točnu dijagnozu pa je obavezan pregled kod veterinara. Kliničkim pregledom i rendgenskom pretragom potrebno je odrediti daljnju terapiju.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 21.09.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu samojeda koja se prvi put okotila prije 3 mjeseca. Dva mjeseca kasnije, nenormalno joj je počela otpadati dlaka i u roku od mjesec dana otpala joj je sva poddlaka, počela se jako češati i prvo su se joj pojavile ljubičaste fleke na mjestima gdje se najviše češala, koje su zatim pocrnile, a nakon toga i po cijelom tijelu. Kod veterinara je dobila antibiotik i vitamine, rekli su da je najvjerojatnije kožna bolest. Nakon toga joj je izrasla kompletno nova gusta dlaka, koja je sad duga 2 cm, ali se ona konstantno i dalje češe, a kad joj razmaknemo dlaku koža joj izgleda kao u dalmatinera. Ona normalno jede i ponaša se kao i inače. Primjetili smo jedino na leđima kod repa jednu uzdignutu bubuljicu promjera 1 cm, sa točkicom u sredini, koju je nedavno ogrebla na ogradi i sad se ta bubuljica sravnala s ostalom kožom, ali je ona često liže. Što činiti? Hvala, AstraO: O gubitku dlake kuje nakon okota pisala sam ovdje.O dermatološkim problemima u pasa, kao i njihovoj dijagnostici, pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Što se tiče promjene na koži kod repa Vaše ljubimice, opisano predstavlja normalan način zaraštavanja kože nakon mehaničkog oštećenja (ogrebotina). Svaka rana prilikom zaraštanja izaziva osjećaj svrbeža. Za brže zaraštavanje rana, u ljekarnama Pet centra možete nabaviti Cink vitaminsku mast koja sadrži cink oksid i riblje ulje. Riblje ulje sadrži vitamin A koji je vitamin zaštite epitela, a cink oksid adstrigentno djeluje. I riblje ulje i cink oksid su ugrađeni u masnu podlogu koja dobro prijanja na oštećenu kožu i sluznice štiteći ih od vanjskih utjecaja te pospješujući sušenje i zacijeljivanje rana. Mast nema kontraindikacija niti nuspojava. Oboljela ili promijenjena mjesta na koži ili sluznici je potrebno premazivati 1 - 2 puta dnevno. Osim gore navedene masti, u ljekarnama Pet centra možete nabaviti Cothivet sprej koji je cikatrizirajući antiseptik i kod kojeg također nisu poznate kontraindikacije. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina i majčine dušice), a nanosi se 3 - 4 puta dnevno. Svojim intenzivnim mirisom odbija životinju i ona prestaje lizati ranu. U svakom slučaju, treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, crvenila i krvarenja. Ako Vam se rana kod Vaše kujice iz bilo kojeg razloga čini sumnjivom, svakako je odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša i infekcija proširi.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.09.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkog špica, mužjaka, starog 10 mjeseci. Kupili smo ga prije par dana od obitelji s kojom je boravio 6 mjeseci. Prva dva dana bio je veseo i razigran te mu je onda naglo palo raspoloženje, počeo je povraćati, samo ležati i jedino što želi jest maziti se. Želi dosta tekućine, a ništa hrane. Želio bih saznati je li imam razloga za brigu? Hvala unaprijed, JoškoO: Uzroke ponašanja Vašeg ljubimca, na ovakav način, teško mi je utvrditi. Naime, sama činjenica što je to ljubimac, koji je prije dolaska u Vašu kuću, bio kod drugih vlasnika, može upućivati na stres zbog odvajanja.Međutim, povraćanje i letargija ljubimca nerijetko se povezuju s različitim zdravstvenim poremećajima, kao što su: trovanja, zarazne bolesti različite etiologije,... Naime, povraćanje bi se moglo podijeliti na nekoliko oblika:- akutno povraćanje predstavlja epizode povraćanja koje se najčešće povezuju s izbacivanjem sadržaja iz crijeva, koja tamo ne bi ni trebala biti (npr. strana tijela, otpaci hrane,...),- povremeno povraćanje se najčešće dovodi u vezu s preosjetljivošću na hranu ili neke od njenih sastojaka, odnosno, na neku od ozbiljnijih bolesti (metaboličke bolesti, čir,...),- opetovano povraćanje se dovodi u vezu s iritacijom želuca različite etiologije ili opstrukcijom,- eksplozivno povraćanje se dovodi u vezu s zaprekom koja onemogućava evakuaciju hrane iz želuca ili nekom od neuroloških bolesti,- krv u povraćenom sadržaju ukazuje na ulkus želuca ili tankog crijeva, otrovanja, infekcije,...- povraćanje žuči može se dovesti u vezu s blagim oblikom gastritisa.U svakom slučaju, kako biste bili sigurni u zdravlje svog ljubimca, odvedite istog na pregled kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti odrediti dijagnozu Vašeg ljubimca te Vas dalje savjetovati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.09.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molio bih vas za pomoć. Imam istarskog goniča od 4 i pol mjeseca, ženku. Inače je jako živahna međutim danas cijeli dan leži i vruće su joj uši. Možete li mi reći kako da joj pomognem, budući da živim na otoku i ne mogu lako do veterinara. Srdačan pozdrav, IvanO: Ponašanje Vašeg ljubimca, koje u pitanju navodite, može biti uzrokovano različitom etiologijom. Tako, može biti uzrokovano povećanom vanjskom temperaturom, ali i različitim zdravstvenim poremećajima, kao što su akutne infekcije, bolesti srca, trovanje, dijabetes, sunčanicu, toplinski udar, povrede u nezgodama ili krvarenje, parazitarne invazije, ...Naime, na ovakav način, bez detaljne anamneze i pregleda, poprilično mi je teško procijeniti točno o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca i da li je uopće riječ o određenom zdravstvenom poremećaju. Iz tog razloga, napisat ću Vam određene smjernice te navesti linkove na određene odgovore mojih kolegica i kolega, gdje možete doznati mnoštvo korisnih informacija. Međutim, jedini način da utvrdite pravo stanje svog ljubimca je da ga odvedete kod veterinara.Fiziološka temperatura odraslog psa je 37,5-39°C, a štenca 37,5-39,5°C. Optimalna tjelesna temperatura osigurava homeostazu organizma i normalno funkcioniranje svi životnih procesa. Mjerenje tjelesne temperature psa najčešće se provodi uz pomoć rektalnih termometara. Oni se koriste na taj način da se isti prethodno protrese i podmaže s nekim od lubrikanata (sapun, vazelin,...) te se nježno umetne, otprilike 2,5 cm, u rektum ljubimca. U tom položaju on ostaje oko 90 sekundi, odnosno onoliko koliko proizvođač termometra preporučuje. Nakon tog vremena, termometar se očisti te se temperatura očita.Ako i utvrdite povećanu temperaturu, ona predstavlja samo jedan od simptoma koji prate različita stanja i različite bolesti. Činjenica je da se ona, gotovo uvijek, pojavljuje kod zaraznih bolesti. Naime, smatra se da povišena temperatura, u gotovo 90% slučajeva, predstavlja obrambenu reakciju organizma na bakterijsku ili virusnu infekciju. U skladu s postavljenom dijagnozom, veterinar će odrediti i prikladnu terapiju.Bezvoljnost, gubitak apetita, umor, pospanost,... česti su simptomi koji prate različita bolesna stanja. Naime, oni sami za sebe ne predstavljaju problem nego jedan od simptoma bolesti. U svakom slučaju, potrebno bi bilo utvrditi i druge parametre, kao što su temperatura, bilo, disanje, boja sluznica, stanje limfnih čvorova, opće stanje ljubimca,.... Na takav način, veterinar će pokušati suziti problematiku na pojedine organe ili organske sustave kako bi što bolje utvrdio činjenično stanje i postavio pravu dijagnozu. Tada će i terapiju biti moguće odrediti.Također, tretirajte i svog ljubimca s preparatima protiv ekto- i endo-parazita te provodite redovita godišnja cijepljenja.Više o nagloj slabosti kod psa, znacima trovanja i piroplazmoze pisao je kolega Marko Vincek, dr. vet.med. ovdje.Detaljnije informacije o nekim od bolesti lokomotornog sustava možete pronaći i u odgovoru kolegice mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 28.09.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kako mogu okupati svog cavalira king charles spaniela? Bojim se da će mu voda natopiti uši. Hoće li mu se što dogoditi?DaliaO: Ako do sada niste imali iskustva u kupanju psa, preporučam da to obavite na sljedeći način: izaberite šampon za dugodlake pse (ne dolazi do petljanja dlake, dlaka je sjajna i lijepe boje) i razrijedite ga u omjeru koji je naveden na pakiranju ili ga razrijedite u omjeru 1 dio šampona i 3 dijela vode. Ovako razrijeđeni šampon lakše se nanosi na dlaku, bolje se pjeni i ne dolazi do iritacije kože.Ako ćete ljubimca kupati u kupaonici, voda neka već lagano teče iz slavine pri ulazu. Na ovaj način izbjegavamo buku ili štropot koja nastaje iznenadnim puštanjem slavine i najčešće preplaši psa.Potom psa stavljamo u kadu ili kabinu, "slušalicu" tuša približimo tijelu psa (2 cm od kože) i polako močimo dlaku, zatim nanosimo razrijeđeni šampon, isperemo i po potrebi ponovimo još jednom. U slušne kanale psa ne stavljajte vate ili smotuljke jer se mogu natopiti vodom i tek tada nastaje problem izvaditi ih. Glavu psa peremo na opisani način, svojom rukom posebno mu namočite područja oko očiju, ušiju. Svo vrijeme glavica psa mora biti malo uzdignuta (pomoću svoje lijeve ruke podignite njušku), a slušalicom tuša polijevajte u smjeru prema repu - tako voda ne ulazi u slušne kanale. Slijedi sušenje mekim ručnikom i sušenje aparatom za sušenje. Ako i dalje niste sigurni da to možete obaviti na ovaj način, odvedite svoga ljubimca profesionalnom frizeru za pse, koji to obavljaju vrlo stručno i brzo.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 29.09.2009.