Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na testisima mog zlatnog retrivera (15 mjeseci) pojavile su se crvene ranice prije dva tjedna. Kada smo ih uočili mazali smo ih rivanolom 2 puta na dan, no ne prolaze. Zanima me da li se radi o ozbiljnijem problemu i što nam sljedeće činiti? IvanaO: Rana predstavlja prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a može biti operativna (sterilna) ili nastala djelovanje agensa izvana. Rane se međusobno dijele, pa razlikujemo: posjekotine, zgnječene rane, razderane rane, zgnječene i razderane rane, ubodne, strijelne i ugrizne.Obrada rane se provodi određenim redosljedom:1. primarna kirurška obrada (redosljed ovisi o vrsti i opsegu oštećenja)- priprema rane (čišćenje i obrada rane)- anestezija rane- ekscizija (isjecanje) kožnih rubova rane- incizija (rasijecanje) rane2. liječenje inficirane raneUzroci ranica na testisima psa mogu biti raznoliki. Naime, one mogu nastati od ugriza buhica, iritacija nekih od alergena, upalnih promjena, piodermija, parazita,...Upalne promjene na testisima psa nerijetko su bakterijske etiologije, a među njima su stafilokokne infekcije kože (piodermije, stafilodermije) najčešće. Ovakve infekcije često se ponavljaju bez obzira na liječenje. U etiologiji stafilokoknih infekcija u pasa najčešće sudjeluju Staphylococcus aureus, Staphylococcus intermedius, Staphylococcus hycus. Najučestalija je bakterija Staphylococcus intermedius koja je u 90% slučajeva uzročnik kožnih infekcija u pasa. Liječenje je najbolje poduzeti prema nalazu antibiograma.Nažalost, kako je samo na temelju maila nemoguće dijagnosticirati bolest, te postoji nekoliko mogućih problema, a isto tako i načina liječenja, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će kliničkim pregledom i potrebnim dijagnostičkim metodama utvrditi točan uzrok ovakvih promjena, te poduzeti odgovarajuće liječenje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim da mi odgovorite da li je normalno da moj bull mastif od 9 mjeseci, kad izađe van, uopće ne laje. Čak kad neki drugi pas na njega zalaje, on stane sa igrom i u čudu gleda. Unaprijed hvala na odgovoru. VanjaO: Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse. Glasovna komunikacija pasa vrlo je učinkovita te se psi glasovno izražavaju cijelim nizom zvukova -cviljenje, režanje, oštro lajanje, mrmljanje i sl. No, osim bogatog rječnika zvukova psi imaju razvijene i drugačije načine komunikacije npr.mirisima, položajem tijela, kojima mogu prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste. Bullmastiff je krupan pas dobrog njuha i velike tjelesne snage, nastao križanjem engleskog mastiffa i buldoga. Uzgojen je u svrhu zaštite i pomoći stočarima u borbi protiv lovokradica u XIX.stoljeću u Engleskoj. Ova pasmina je inteligentna i mirna, odana svojoj obitelji, ali i tvrdoglava. Zahtijeva dosljedan, čvrst i trajan odgoj, no bez primjene sile. Kao i kod mnogih drugih molosa, moguća je agresija prema drugim psima, te je potreban oprez i rana socijalizacija. Također se treba potruditi rano naviknuti štene na ljude izvan obitelji  jer neki bullmastiffi mogu biti vrlo nepovjerljivi prema strancima. S djecom su vrlo dobri zbog svoje opuštene prirode, mirnoće i visokog praga nadražaja, ali mala djeca u prisutnosti bullmastiffa moraju biti pod nadzorom odraslih već zbog same veličine i težine psa. Oprezan je, i iako nije agresivan, u svakom je trenutku spreman za boj i obranu. Među molosima Bullmastif je najmlađa, najživahnija i najvodljivija pasmina.  Uzimajući u obzir, između ostalog, pasminsku karakteristiku Vašeg psa da je pretežno tih i da rijetko laje bez razloga, ne treba Vas čuditi niti zabrinjavati njegov "drugačiji" način komunikacije s drugim psima, odnosno nereagiranje lajanjem u situacijama kada bi to možda neka druga pasmina psa učinila.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam žensko štene zlatnog retrivera, staro 3. mjeseca, prilično puno mokri, a pri samom kraju mokrenja na podu u mokraći je vidljiva crvena sluz? Naš veterinar je rekao da to nije ništa? Pa eto sada tražim i drugo mišljenje. Unaprijed hvala, Vlado O: Promjene boje, viskoznosti, mirisa i količine mokraće mogu biti povezane s banalnim razlozima kao npr. vrstom prehrane životinje, ali i s vrlo ozbiljnim bolestima od kojih neke mogu ugroziti život psa. Količina i sastav urina izvrsni su pokazatelji problema u bubrezima ili donjem mokraćnom sustavu. Učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od ovih bolesti: bubrežne bolesti, šećerna bolest ili diabetes mellitus, pituitarni dijabetes ili nedostatak ADH, jetrene bolesti ili zatajenje jetre, hiperadrenokorticizam, hipoadrenokorticizam, hipotireoza, lijekovi ili hrana, bol, povišena temperatura ili promijenjeno ponašanje. Medicinski razlozi hematurije su: trauma, teška upala urinarnog trakta, bubrežni i mokraćni kamenci, otrovanje nekim od kumarinskih otrova za glodavce, autoimunosna hemolitička anemija. Dok su bolesti poput akutnog i kroničnog zatajenja bubrega u pravilu bolesti starijih pasa, bolesti mokraćnog mjehura i mokraćnice pogađa pse bez obzira na starost. Cistitis, upala sluznice mokraćnog mjehura i uretritis, upala mokraćnice, nastaju kao posljedica bakterijske infekcije, odlaganja minerala, ozljeda, pa čak i stresa. Neke od ovih bolesti mogu biti vrlo bolne.Mokraća oboljelog psa je zamućena i kiselkastog mirisa, a analizom se uočavaju kristali, krv, bakterije i druge tvari. Psi bez obzira na starost mogu razviti mineralni sediment (kristale) ili kamence (urolite) u svim dijelovima mokraćnog trakta. Oni obično nastaju u mokraćnom mjehuru, potom odlaze u uretru. Ako kamenac prekine prohodnost mokraćnog trakta, nastaje bolno i po život opasno stanje. Savjetujem Vam da posjetite drugog veterinara kako bi se točno utvrdio uzrok uočenoj pojavi kod Vaše ljubimice te po potrebi poduzelo adekvatno liječenje. Prije posjete provjerite da li veterinar posjeduje odgovarajuće tehničke uvjete za potrebne pretrage jer vjerujem da je to razlog što je Vaš veterinar postupio kao što ste naveli. Također, ovakvu procjenu je mogao učiniti i iz velikog iskustva sa takvim problemima u pasa a kako Vama ne bi nametnuo dodatne troškove.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan, ovo je nalaz laboratorijskih pretraga kujice, koja se umara, a nije debela: T3 0,9 nmol/L; T4 19 nmol/L; TSH. OliveraO: Tireoidna žlijezda (štitnjača) građena je od malih (nekoliko milimetara) struktura tkiva, podijeljena u režnjeve a okružuje primarni prohod zraka na vratu - dušnik. Ova žlijezda sintetizira hormon tiroksin (T4) koji se kemijski pretvara u druge aktivne ili inaktivne hormone. Hormoni štitnjače su i: 3,5,3-trijod-L-tironin (T3) i 3,3,5-trijod-l-tironin (reverzni T3) te brojni drugi.Hormoni štitnjače praktički imaju utjecaja na svaku metaboličku aktivnost u tijelu. Ovo znači: na koncentraciju i funkcionalnost brojnih enzima, sve metaboličke procese masti, ugljikohidrata, proteina, vitamina, iskoristivosti minerala, lučenja i razgradnju drugih hormona kao i odgovor tkiva na navedene druge hormone. Tireoidni hormoni imaju i značajnu ulogu na snagu kontraktibilnosti i ritma srčanog mišića, povećavaju broj udisaja, stimuliraju koštanu srž na stvaranje još većeg broja crvenih krvnih stanica i aktivni su u regulaciji sinteze i razgradnje koštanog tkiva. Važni su i u procesima sinteze i razgradnje i drugih stanica tijela (npr. folikul dlake).Štitnjača normalno izlučuje u velikim količinama hormon T4 zajedno sa malom količinom T3, još manjom količinom tirozina, T1 i T2. Kada T4 reagira sa stanicama u organima tijela kao što je hipofiza, jetra, mozak i skeletni mišići, gubi atom joda i postaje T3. Većina T3 pronađenog u perifernoj cirkulaciji je onaj nastao od T4.Procjena funkcije štitnjače (hipotireoza - smanjena funkcija, hipertireoza - prekomjerno lučenje hormona) vrši se na osnovu mjerenja tireoidnih hormona u cirkulaciji.O hipotireozi u pasa pisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje, a o hormonima štitnjače kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Najjednostavniji za izmjeriti je ukupni T4, no redovito se rade i testiranja na slobodni T4, T3 i rT3. Često je od koristi i mjerenje TRH-a ili TSH-a ili odgovor štitnjače na aplicirane navedene hormone, ili aplikacija T3 pa njegov utjecaj na razinu T4.Nalazi testiranja razine cirkulirajućih hormona mogu biti promijenjeni uslijed bolesti koje nisu povezane sa štitnjačom, a ne nužno samo uz bolesti štitnjače. U mnogih netireoidnih bolesti, ukupni T4 može se pokazati nižim od normalnih vrijednosti, T3 može imati različite vrijednosti (sam T3 nije pouzdan za procjenu funkcije štitnjače), a također slobodni T4 dolazi u različitim vrijednostima. Niske vrijednosti T4 u cirkulaciji može podržati ali ne potvrditi dijagnozu hipotireoidizma. T4 može biti snižen u onih pasa koji boluju od: kronične jetrene i bubrežne bolesti, auto-imunog poremećaja, dijabetesa i hiperadrenokorticizam. Također, niskom razinom može rezultirati i terapija lijekovima, duže gladovanje i dnevna fluktuacija vrijednosti. Zatim, terapija lijekovima (pas bi trebao biti najmanje 4 tjedna bez terapije prije pretrage jer mnogi lijekovi znatno mijenjaju razinu T4 i TSH), pasminska specifičnost (pokazalo se da sve pasmine nemaju iste vrijednosti hormona štitnjače), sindrom bolesne štitnjače (zbunjujuć jer se događa da pas s drugom bolesti ima sniženu vrijednost ukupnog T4).Kako postoji niz faktora koji utječu na razinu hormona štitnjače u cirkulaciji, neophodan je kompletan klinički pregled i anamneza koji prethode brojnim dijagnostičkim testovima. Nalaz hormona Vaše kujice za sada je u granicama normalnih vrijednosti kod pasa, tako da mi ne upućuje na specifičan problem. Svakako budite u kontaktu s Vašim veterinarom koji će Vam i na osnovu povijesti bolesti moći preporučiti daljnju njegu te, po potrebi, terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li kuja bullteriera može jesti samo Pedigree suhu hranu dok je skotna, tj. da li može to pruzrokovati neke zdravstvene probleme ili joj mogu bez problema to davati i što preporučujete (molim sažmite). Lijep pozdrav, hvala! MarijanO: Prehrana kuje u graviditetu je poprilično bitna. Naime, uzgajivači, kao i struka, savjetuje da se gravidne kuje hrane sa premium ili super premium hranom za gravidne kuje i kuje u laktaciji, koja sadrži točno izbalansiran omjer hranjivih tvari. Uz takvu prehranu nije potreban nikakav vitaminski dodatak. Prva 4 tjedna nakon parenja nije potrebno povećavati količnu niti kvalitetu ponuđenog obroka, pod uvjetom da je kujica hranjena jednom od gore navedenih hrana. Mnoge kujice će početi slabije jesti negdje u 3. ili 4. tjednu graviditeta, što je sasvim normalno. U prvih 5, 6 tjedana graviditeta, plodovi dobiju samo 30% svoje težine, pa zbog toga ne dolazi do velikih promjena u tjelesnoj težini gravidne kuje. Plodovi započinju vrlo brzo rasti posljednja 3 tjedna graviditeta, pa se težina gravidne kuje poveća za oko 20%. Nakon toga, količinu hrane treba postupno povećavati. Stoga, u vrijeme okota ženka dobiva 20% veći obrok nego ranije. U ovom periodu obrok treba razdijeliti na 2 do 3 manja obroka, a u posljednjih desetak dana i na 5, 6 manjih obroka pogotovo ako kujice nose veće leglo. Takav režim hranjenja se primjenjuje kako bi se dodatno odteretio probavni sustav već optetrećen plodovima.Nakon poroda i dojenja, kuja treba do tri puta više hrane od njene uobičajene dnevne količine. Kako hranite svog ljubimca hranama koje pripadaju komercijalnim hranama, bilo bi poželjno istu promijeniti, odnosno, prijeći na neke iz premium ili superpremium razreda hrana. O istima se možete detaljnije informirati kod svog veterinara ili u trgovinama naših centara.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li je aritmija normalna kod pasa? Odnosno, da li je normalno da pas ima neujednačen ritam srca? Pas ima 3 godine. NemanjaO: Srce svih životinja građeno je od četiri šupljine (klijetke). Gornja lijeva i desna klijetka nazivaju se atrij, a donja lijeva i desna ventrikuli. Krv teče iz vena tijela u desni atrij. Tamo se kratko zadržava, a nakon toga se kontrakcijom istiskuje u desni ventrikul. Iz njega se krv dalje istiskuje u pluća gdje se opskrbljuje kisikom. Iz pluća krv zatim teče u lijevi atrij gdje se isto kratko zadržava, te ide u lijevi ventrikul. Lijevi ventrikul predstavlja najveći mišić srca koji istiskuje krv arterijama u sve dijelove tijela. Normalne srčane vrijednosti za psa su 70-120 otkucaja u minuti, odnosno, i manje kod velikih pasmina pasa.Kod pasa i mačaka, zvukovi koji se čuju nad područjem srca bi trebali zvučati poput "lub-dub, lub-dub, lub-dub". Različiti neuobičajni zvukovi, kao i nepravilan ritam srca koji nije u vezi s disanjem, trebao bi se istražiti. Naime, zdravi psi mogu imati tzv. "respiratornu sinusnu aritmiju". Ona predstavlja takvu situaciju kod koje se broj otkucaja srca povećava prilikom udisaja i smanjuje prilikom izdisaja. Takvo stanje ne ukazuje na problem.Gore navedeno stanje se može utvrditi od strane stručne osobe te Vam savjetujem da odete kod svog veterinara koji će biti u mogućnosti utvrditi da li se radi o normalnom srčanom ritmu psa ili aritmiji.Dijagnoza aritmije se postavlja kardiološkom pretragom koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Pravovremena detekcija srčanih problema stoga je vrlo bitna za kontrolu i usporavanje tijeka bolesti pa kada govorimo o bolestima srca, redovite posjete veterinaru mogu biti razlika između života i prerane smrti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pronašli smo jako zapuštene psa i kujicu malenog rasta na smetlištu i odveli u azil. Njih dvoje su bili jako vezani, a kujica se tjerala. Našli su joj vlasnike za par dana i on je ostao sam u azilu. Sad smo ga udomili (nakon tjedan dana u azilu) i teško se snalazi. Kastriran je pa ga malo bole šavovi još, ali kad je prvi put došao s kujicom u kuću, kad smo ih tek našli, bio je veseo i znatiželjan. Sad je jako oprezan, miran, ne buni se na ništa šta mu radimo (npr. kupanje i šišanje), ne igra se (da nam da ga navlačimo i zezamo, ali samo mirno leži i ništa ne inicira sam, kao da sve trpi, a vidi se da mu paše pažnja i maženje), slijedi nas u stopu i tvrdoglavo sprovodi što mu odgovara, ignorira naše naredbe kad se nešto smisli. U tome je strašno uporan. Inače je križanac shi tzua (navodno) i vjerojatno je oduvijek lutalica. Ne želi jesti suhu hranu i zavija, plače i laje kad ga malo ostavimo samog. Ne shvaća ozbiljno kad podignemo glas i kad ga kaznimo za nešto, samo ponovo dojuri i maše repom. Strpljivi smo s njim, ali smo dosljedni da ne smije na krevet (to mu je stalna namjera i općenito želi spavati na malo povišenom, npr. stolicama, kutijama i sl.) i da mora slušati ako mu je nešto zabranjeno (sinoć je tek nakon što smo ga 8 puta odnijeli u njegovu košaru tamo i  ostao). Prilično ga je istraumatizirao azil i cijela nova situacija. Izrazito je izgladnio i mršav pa ga moramo malo više hraniti, a stalno je gladan. Molim Vas neki savjet kako mu je najbolje pristupiti (ipak je to pas star 2 godine, prestrašen i nenavikao na život u kući) i kako reagirati na konstantni cvilež i lavež kada ostane na kratko sam u kući? Da li ga možemo naučiti da jede suhu hranu ili što bi bilo najbolje (ako nam možete preporuciti koju - ima 7,5 kg)? Od kuda početi s preodgojem? Puno hvala na pomoći! UnaO: Za svaku je pohvalu što ste udomili psa i spasili jedan život.S odgojem ćete morati krenuti ispočetka. Trebat će Vam malo duže vrijeme da steknete njegovo potpuno povjerenje, koje nećete nikad više izgubiti bez obzira na sve moguće i nemoguće situacije u vašem budućem zajedničkom životu. Nažalost, kod ovakvih pasa iz azila ne znamo njihovu prošlost, koja je u većini slučajeva ružna i ponekad nezamisliva. Nemojte ga prestrogo kažnjavati, učite ga polako i kroz duže vrijeme, bez obzira radilo se o običnoj zapovijedi (sjedni!) ili o težoj zapovijedi (donesi i sjedni). Za početak neka što više kroz dan boravi uz Vas. Uz Vas će lako naučiti i proučiti Vaš dnevni ritam, kada idete na posao i kada se vraćate, kada je vrijeme za njegov obrok ili vrijeme za šetnju i igru, kada dolaze gosti i kome se Vi veselite. Smatra se da je potrebno oko 6 mjeseci da bi se pas iz azila prilagodio novonastaloj situaciji i svome vlasniku. Kako biste ga navikli na svoje izbivanje tijekom dana, psa počnite svakodnevno ostavljati samog u kući, a vrijeme izbivanja produžujte postepeno. Prije odlaska, izvedite ga u šetnju i poigrajte se s njim. U kući mu ostavite neku zanimljivu igračku kojom će se zabaviti u Vašoj odsutnosti. Svaki put kada se vratite, nagradite psa nekom poslasticom za pse. O neprimjerenom lajanju u pasa pisala sam ovdje.Što se pak prehrane tiče, možete ga postepeno naviknuti na suhu hranu kombinirajući je s kuhanom ili konzerviranom. Uz to je bitno da se suha hrana namoči običnom vodom. S vremenom, smanjivat ćete udio mekane hrane i količinu vode kako bi dehidrirana hrana bila sve suhija. Kroz period od otprilike dva tjedna u potpunosti biste mogli ponuditi dehidriranu hranu. Činjenica je da psi općenito više vole mekanu hranu, koja im ima atraktivniji miris, te vole teksturu meke hrane u usnoj šupljini te je za prelazak na dehidriranu hranu potrebno i dulje vremena. No, nemojte odustati, Vi kao vlasnik određujete na koji nacin ce se pas hraniti. Najbolji izbor je neka od superpremium hrana za odrasle pse malih pasmina pasa (Brit Care, Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Purina Pro Plan) koje su u potpunosti izbalansirane prema potrebama odredene dobne skupine i pasmine, a uz njih nije potrebno dodavati vitamine ili minerale. No, ovisno o težini nastalog stanja mršavosti i malnutricije, prehrana se može obogatiti različitim nutritivnim dodacima (vitaminima, prebioticima i probioticima, antioksidansima, omega-3-masnim kiselinama, vlaknima i sl.). Od vlakana, jako bitan dodatak predstavljaju fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva, kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije.Kao potporu imunitetu preporučila bih "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specificnu mješavinu biljnih ekstrakata.Svakako, bilo bi poželjno da sa njime posjetite veterinara kako bi općim pregledom procijenio njegovo zdravstveno stanje te preporučio preventivne mjere zaštite zdravlja (dehelmintizacija ukoliko nije obavljena u azilu, zaštita protiv vanjskih parazita - buha i krpelja, preventivno cijepljenje protiv zaraznih bolesti i bjesnoće).Nadam se da sam Vam pomogla, a slobodno nam se obratite sa svim dodatnim pitanjima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naša kujica westy ima već duže vrijeme problem s lijevim uhom. Glavicu drži nakrenutu, češe se i uho je iziritirano (natečeno). Neprestano se stvara velika količina tamnosmeđe, gotovo crne smole (koja sljepljuje i ušne dlake), koja ima vrlo neugodan miris. Bili smo kod veterinara koji je uzeo mikrobiološki bris i onaj na gljivice, no oba su došla negativna. Zanima nas što dalje. Čistili smo joj uho štapićem, ali smo svjesni da joj time baš i ne pomažemo (jer joj najvjerojatnije dio te smole guramo još i dublje u uho). Pokušat ćemo uho malo očistiti fiziološkom otopinom pa pustiti da se otrese. Što bi mogao biti uzročnik ovome problemu i koje su još pretrage potrebne? Hvala lijepa na pomoći, TomislavO: Kod ove su pasmine vrlo česti kožni problemi, a uglavnom se radi o različitim oblicima alergija (alergije na hranu, kontaktne alergije). Koža je u njih obično zacrvenjena, izražen je svrbež, često praćeno i problemima s ušima i analnim žlijezdama, a koža može djelovati suha i prhutava.Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. U nekim slučajevima kapi treba stavljati i pet puta na dan, a u međuvremenu ispirati uho. Bolesno uho treba redovito kontrolirati kod veterinara, ponekad i svakodnevno.Upale uha po tijeku mogu biti akutne i kronične, a tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.Dakle, kako su nalazi brisa sluznice uha negativni, treba isključiti prisutnost stranog tijela, upalu analnih vrećica, alergije te nalazom krvi isključiti neku od sistemskih bolesti.Također, za preporučiti je i čišćenje unutrašnjosti uha tekućinama primjerenim za tu namjenu. U ponudi ljekarni Pet centra je Otifree otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Zatim, Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju, Cardon Otozyme krema za čišćenje ušiju te Armonie Naturali losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (nježno čisti, sprječava nakupine ušnog voska, ublažava crvenila i održava ušne kanale zaštićenim i čistim).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Planiram nabaviti bretonskog epanjela, ali na žalost nisam našla puno podataka o njemu. Znam sve o njegovu izgledu, ali me zanima njega. Pročitala sam da bi mu trebalo često pregledavati uši, ali zašto? Zanima me čime ga treba hraniti, koliko puta dnevno, da li dobro podnosi hladnoću i slično. Ima još jedna stvar koja me zabrinjava. Psića neću moći držati u kući, nego vani u boxu. Da li će on dobro podnijeti tu činjenicu? Ja ga ne bih izvela van, ali roditelji mi ne dopuštaju da novi psić boravi u kući. Koliko je pametno da štene prvu noć u novom domu provede vani? Da li to može stvoriti nekakav strah ili nesigurnost? Zahvaljujem vam unaprijed. Pozdrav! EmaO: Epanjel breton pripada VII FCI skupini - skupina ptičara. Visina mužjaka iznosi 48 - 50 cm, a visina ženke 47 - 49 cm. Težina iznosi 13 - 15 kg. Boja dlake je bijela i narančasta, crno-bijela ili trobojna. Sama dlaka je glatka, priljubljena i gusta. Zbog takve dlake, kao i zbog namjene i naravi pasmine (lovački pas živahne naravi), dlaku je potrebno iščetkavati (kako se ne bi stvorili čvorovi).Redovito treba kontrolirati uši. Naime, kod pasmina koje imaju preklopljene uši (španijeli, labradori, baset,...) česta je pojava različitih problema koji se razvijaju kao posljedica topline i vlage koje u njima zaostaju ili ulaska stranog tijela (npr. klas ili lisičji rep) u vanjski zvukovod. Stoga, redovite kontrole preveniraju pojavu problema s ušima.Potrebno bi bilo i redovito kontrolirati i uklanjati višak dlake s unutrašnje površine uha. Na taj način omogućujete bolje zračenje i smanjujete rizik nastanka infekcije.O prehrani štenadi srednje velikih pasmina pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., ovdje.Držati psa u dvorištu ili u kući (stanu) ovisi prvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Ukoliko se odlučite za to, morate osigurati adekvatan smještaj za svog psa, tj. kućicu koja bi trebala biti odgovarajućih dimenzija s obzirom na pasminu psa. Bilo bi poželjno kućicu smjestiti na takvo mjesto da nije izložena udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i, naravno, podnica bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Uzgajivači savjetuju da prvu večer ljubimac provede u blizini novih članova obitelji kako bi mu se dodatno umanjio stres odvajanja od majke. Stoga, bilo bi potrebno započeti s privremenim smještajem - kartonskom kutijom ili ograđenim prostorom u spavaćoj sobi, gdje će psa tješiti pogled, zvuk i miris njegove "nove" obitelji.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Labić moje frendice, koji je dok je bio štene prebolio štenećak (ostao je malenog rasta), ima problema sa začepljenjem crijeva. Nema stolicu. Kaže njen veterinar da bi moguće mogao uginuti. Na internetu nisam našla nigdje gdje piše da je smrtonosno. Ona je vrlo brzo reagirala na problem. Možete li mi Vi reći da li je smrtonosno, i koliko je ustvari opasno. Hvala, Ivana O: Začep crijeva u mesojeda često se javlja kao samostalna bolest. Psi obole najčešće kada u hrani dobiju kosti ili se inače ne kreću dovoljno (vezani psi, sobni psi...). Upala kože ili slijepljana dlaka oko anusa, upala paraanalnih žlijezda i drugo, također može izazvati prilikom defeciranja osjećaj boli. Začepljena životinja često tiska, priprema se za defekaciju i zauzima stav, bez uspjeha. Ukočeno hoda, a katkad se zanosi stražnjim krajem. Najčešće je začepljen rektum pa, palpapirajući trbuh izvana i per rectum, možemo u njemu napipati tvrd sadržaj. Kadšto se opstipirana masa ekskremenata proteže daleko u kolon, osobito kod pasa (megakolon). Potraje li začep nekoliko dana, životinji se zbog autointoksikacije poremeti opće stanje, a pojedine životinje počnu i povraćati.Ako začep ne traje dugo, psu je najbolje dati mlaku klizmu sa sapunicom. Kad opstipirana masa nije pretvrda, možemo je razdrobiti palpacijom izvana, a ako leži blizu anusa, možemo to pokušati i kroz anus (prstom, instrumentom). Nakon toga klizma djeluje uspješnije. Opisano liječenje možemo pospiješiti dajući životinji za jesti žgance skuhane jako rijetko i u njih uliti parafinsko ulje (psu 50 ml ili 2-5 velikih žlica). Psa treba šetati duže da se što više kreće i time pospješi izbacivanje fecesa. Kod teških opstipacija, osobito onih koje traju više dana, bit će potrebne uzastopne klizme uz epiduralnu anesteziju ili čak operacija da se ukloni npr. strano tijelo koje uzrokuje opstipaciju (dijelovi kostiju..) Psa će veterinar obavezno staviti na prikladnu terapiju, najčešće antibiotik i sulfonamid.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca, kujica je. Mješanka između istarskog goniča i terijera. Jako je tvrdoglava i obožava šetnje. Svakodnevno je izvodim na sat vremena u šetnju obližnjim njivama, šumskim puteljcima da se istrči. Desi se nekad kraće, a nekad i puno duže.  Ono što me zanima jest kako da ju naučim da se sa mnom UVIJEK vraća doma, imate li neki savjet? Možda zvuči smješno, ali ona ponekad dok nanjuši "nešto svoje" otrči i nema šanse da se vrati odmah, već kad njoj bude po volji. Ima 5 godina i još nikako da ju uspijem naučiti da se svaki put sa mnom vrati kući. Hvala na odgovoru, MartinaO: Za početak je potrebno znati određena pravila, kao što su:- s edukacijom pasa potrebno bi bilo započeti u što ranijoj dobi,- sa školovanjem ljubimca započinje se u mirnom okruženju (okruženje koje ne odvlači pažnju ljubimca),- apsolutno izbjegavajte ljutiti se na ljubimca ili ga tjelesno kažnjavati za neposluh,- nemojte zanemariti učinak poslastica za pozitivno ponašanje,- same lekcije bi trebale biti relativno kratke (ne duže od 10-15 minuta kako se ljubimac ne bi počeo dosađivati),- savjetuje se učenje nekim redosljedom (savladava se jedan po jedan zadatak),- potrebno je učenje učiniti zabavnim.Naučiti ljubimca naredbama, kao što je dozivanje, predstavlja osnovu tj. temelj školovanja. S učenjem ove naredbe započinje se kod kuće te se postepeno prelazi u vanjski (ograđeni prostor) te vanjski (otvoreni) prostor. Najčešće se koriste naredbe poput "Dođi!" ili varijacije ove riječi na razičitim jezicima.S učenjem ove naredbe započinje se tako da stanete malo dalje od ljubimca (pritom je on na povocu) te držeći neku od poslastica u rukama izgovarate njegovo ime i naredbu npr. "Dođi!".Kad Vam se pas počne približavati, pohvalite ga (izgovarajući nešto poput "dobar pas") te savijte koljena (kako bi poslasticu dodatno približili ljubimcu) i raširite ruke dodatno odobravajući njegove postupke.Kad ljubimac dođe do Vas, spustite se do njega, pohvalite ga, dajte mu poslasticu i pomilujte ga.Kada ovu metodu pas usvoji, prelazi se na primjenu iste u vanjskom (ograđenom prostoru) te, kasnije, u vanjskom (otvorenom) prostoru i to na takav način da svaki put ste malo udaljeniji od svog ljubimca.Osim poslastica, za privlačenje pažnje i dolazak ljubimca možete koristiti i neku njegovu omiljenu igračku.Ako gore navedene metode ne poluče uspjeh, uvijek Vam ostaje opcija odlaska na tečaj poslušnosti koje organiziraju mnoge udruge i klubovi za odgoj i obuku pasa.Siguran sam da ste upoznati  s činjenicom da je mlađe pse lakše naučiti većinu naredbi, dok je isto puno teže ostvariti sa starijim psom. Naime, postoji izreka "ne može se starog psa naučiti novim trikovima" što donekle i nije točno. Naime, ako imate to na umu i strpljivo radite sa svojim ljubimcem, ni uspjeh neće izostati.

 Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam muško štene engleskog basseta staro 9 mjeseci, razigran je, veseo i jako zločest. Na sve smo se to pripremili i ne smeta nam nastala šteta, međutim, on sve što nađe pojede, npr. pokida spužvu na kojoj spava pa ju pojede, dekicu isto tako, jede cijele orahe s ljuskom (imamo drvo u dvorištu pa ih uvijek ima po zemlji), kupili smo mu onu debelu špagu kao igračku, ali je i to raspleo i pojeo, danas je pojeo komad plastičnog podmetača za cvijeće. Primjetimo dobar dio toga u izmetu, ali me zanima da li može doći do fizičkog oštećenja želuca ili crijeva od, npr. ove plastike što je pojeo ili može li se ta spužva ili špaga negdje taložiti u crijevima i nakon nekog vremena da nastanu problemi? Molim Vas za savjet kako da postupim, nije nam žao stvari koje uništi, nego se brinemo za njegovo zdravlje, da li mu možda nedostaje nekih vitamina ili je sve to samo igra, ima li neki preparat da mu dajemo za lakšu probavu? GorankaO: Prekomjeran apetit je katkad posljedica prirođene lakomosti, rjeđe bolesti (hipoglikemična stanja, šećerna bolest i dr.). Neprirodan apetit je pojava kad životinja manje ili više odbija uobičajenu hranu, a voli jesti hranu koja joj inače ne odgovara ili tvari koje uopće nisu za jelo (zemlju, žbuku, drvo, krpe i sl.). Neprirodan apetit ukazuje na poremećaje u funkciji probavnog sustava, na poremećaje u mijeni tvari, a naročito na nestašicu minerala, vitamina i drugih biokatalizatora, no može biti i odraz poremećaja u funkciji moždane kore.U štenaca se često javlja alotriofagija, neprirodan apetit koji nastaje kad je u organizmu poremećen promet minerala i vitamina.O ovom problemu je pisala kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Progutani nejestivi predmeti vrlo su opasni za životinju. Kako se u pravilu ne mogu potpuno sažvakati, predstavljaju strano tijelo čiji je prolaz kroz probavni trakt upitan. Strano tijelo može djelomično ili potpuno prekinuti pasažu kroz probavni trakt, a isto tako može mehanički oštetiti sluznicu, kao i dublje stukture usne šupljine, jednjaka, želuca ili crijeva.Psa bi trebalo odvesti na veterinarski pregled i, već po preporuci veterinara, promijeniti prehranu ili uvesti neki od vitaminsko mineralnih dodataka za pse.Uz to, sa psom bi trebali svakodnevno raditi vježbe poslušnosti i na taj način zaustaviti stvaranje loše navike. U fazi odvikavanja bi bilo dobro koristiti i brnjicu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 1,5 god smo udomili kujicu iz "Noine arke". Imala je 7 tjedana kad smo ju uzeli iz azila i bila je vrlo plašljiva i plaha. Još uvijek je vrlo plašljiva, ali je počela i rezati kad ju pokušavamo pomaziti. To je počelo prije 6 mjeseci nakon odlaska na cijepljenje. Nadali smo se da ce prestati, ali ne prestaje. Još uvijek ju nismo sterilizirali. Kad bi ju najbolje bilo sterilizirati? Zahvaljujem na odgovoru, NikolinaO: Pametni, oštri izgledom i karakterom terijeri su se izvorno uzgajali za lov na glodavce. Upravo su zato po svom temperamentu vrlo slični, uporni i - bučni. Danas, Međunardodna kinološka organizacija (FCI) priznaje čak 38 pasmina terijera koji su raspoređeni u II i IX FCI skupinu međusobno razlikujući se po boji, veličini, naravi, obliku,...Strah je osjećaj koji se razvija da bi psa zaštitili od opasnosti. Kad kora mozga psa prepozna prijetnju ili stres, putem limbičkog sustava stupa u kontakt s ostatkom mozga i okida cijelu kaskadu kemijskih promjena koje utječu na cijelo tijelo. Međutim, ukoliko se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo, mogu nastati emocionalni poremećaji.Postoje različiti načini pristupa rješavanju ovog problema. Savjetuje se da utješite svoga psa, primite ga u ruke, tepate mu, a sve kako bi osjetio povjerenje i Vašu ljubav. Na takav način postoji velika vjerojatnost da će ljubimac s vremenom povratiti povjerenje. Rješavanje behavioralnih problema obično uključuje kombinaciju mehaničkih metoda (brnjica itd.) i lijekova (sedativi). Dobri rezultati postižu se i vježbama poslušnosti, koje utječu na ponašanje i emocije. O sterilizaciji su pisale kolegice Vlatka Erman, dr. vet. med. ovdje i mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kako odviknuti odraslog psa od kopanja rupa po dvorištu? Mješanka je haskija i njemačkog ovčara, stara 4 godine. Probala sam i kaznom, vezanjem na lanac, ali ne pomaže. Pas je u dvorištu i ima potpunu slobodu kretanja. Goga O: Rješenje Vašeg problema nije jednostavno, potrebno je poduzeti više koraka. Prije svega, treba ograditi (bambusom, gredicama, plastičnom ogradom, sadnjom biljke Coleus Canin - zeljasta biljka s cvijetom boje lavande) dio dvorišta gdje pas najviše kopa. Nadalje, treba odvojiti nešto vremena i posvetiti ga odgoju psa. Ako Vaša kujica ima 4 godine, to ne znači da ju se ne može odgojiti ili dresirati, dapače dokazano je da i stariji psi vole učiti i naučiti još nešto novo u svom životu. Dok ste zajedno u dvorištu, naučite ju (kada počne kopati) da Vas posluša na riječi "stani" ili "ne kopaj". Kada pozitivno odreagira, nagradite ju poslasticom, pogladite uz riječi pohvale.Trening ne smije trajati dugo, radije nekoliko minuta treninga, pauza, pa poonovite još nekoliko puta tijekom dana. Trening koji traje dulje od sat vremena, postaje psu naporan i dosadan, te pas ne sluša, niti pamti, već nastoji pobjeći od Vas.Također, Vašoj kujici je tijekom dana dosadno i ona se zabavlja kopajući po dvorištu. Trebalo bi je više šetati i istrčavati, te se igrati s njom. Ovakve"igrice" ne moraju biti vremenski duge, ali u određeno vrijeme tijekom svakog dana, te će se pas naviknuti i nestrpljivo očekivati izlazak, a manje kopati po dvorištu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 mjeseca moj je jorkširac odjednom dobio ružnu krastu na leđima. Prvih par posjeta veterinaru je donijelo zaključak da mu se konstantno pune analke i da je to alergija. Nakon toga su zaključili da su u pitanju buhe. I nakon 2 mjeseca njegovog mučenja i neprestanog češanja, mnogih tableta i antobiotskih masti, još ne prolazi i naprotiv, stvorilo mu se puno ovakvih, ali manjih rana po cijelom tijelu. Molim Vas za bilo kakav odgovor, znate li možda što je to i kako mu jadnome napokon pomoći? Hvala. O: Dermatološka dijagnostika uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva.  Od dvojakog  je kliničkog značenja: lokalnog  - za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu i općeg značenja  - koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima.U dermatološkoj dijagnostici minimalno su uključene sljedeće pretrage: uzimanje kožnih strugotina, bris uha i kutana citologija. Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, dermatofitoze, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka na koje se sve ostalo nadovezalo (alergije, endokrinopatije, poremećaji orožnjavanja te autoimune kožne bolesti..).Prva je anamneza, tj. podaci od vlasnika o pojavi promjena, kada se javljaju, da li stalno ili periodički (sezonski), da li je prisutan svrbež, što pas jede, na čemu spava, gdje obitava... Zatim eliminiramo najčešće uzroke promjena na koži, a to su upala analnih vrećica i prisutstvo buha.Uzimanje kožnih strugotina je najčešći dermatološki kožni test. Relativno je lagan i brz i njime se mogu identificirati mnoge kožne bolesti. Bris uha se radi da se determinira da li je u vanjskom slušnom kanalu normalan eksudat.Kutana citologija je slijedeća najčešća dijagnostička tehnika. Njena uloga je da pomognu praktičaru da identificira bakterije ili gljivice te tipove stanica npr. neoplastične ili akantolitičke ( tipične za autoimunu bolest).Psa se odmah stavlja na medicinsku hipoalergijsku hranu kojom ćemo eliminirati hranu kao uzrok navedenih promjena. Pas mora jesti samo tu hranu i ništa drugo sa strane (npr. svoju uobičajenu hranu koju je do tada jeo, razne poslastice i ljudsku hranu). Obično pas jede medicinsku hipoalergijsku hranu najmanje mjesec dana. Čak i kada hrana nije primarni uzrok, medicinska će hrana pomoći koži i organizmu da lakše prebrodi bolesno stanje.U našoj ponudi imamo  od Royal Canina Hypoallergenic hranu koja sadrži izolat proteina soje, sastavljen od peptida niske molekularne težine, koji je vrlo probavljiv i jako rijetko uzrokuje alergijsku reakciju. Od Eukanube medicinska hrana je Dermatosis FP koja sadrži samo jedan izvor bjelančevina i ugljikohidrata, a to su riba i krumpir. Hill`s-ov d/d dolazi u okusima patka, losos i jaje u suhom obliku, te losos, janjetina, divljač i patka u konzervi. Hill`s-ov z/d low alergen je potpuna hrana za pse sa osjetljivom ili reaktivnom kožom, krznom, uhom ili intestinalnim znakovima. Sve sadrže i Omega-3 masne kiseline.Sistemskom antibiotskom terapijom suzbijamo bakterijsku gnojnu upalu kože i to u trajanju minimalno 3-4 tjedna i još 1 tjedan nakon kompletnog kliničkog oporavka. Nereagiranje na antibiotik upućuje na rezistenciju ili na nebakterijski uzrok.Ako rane nestanu, a svrbež ostane, postojeći uzrok su ektoparaziti ili alergija.U svakom slučaju potrebna je velika upornost i strpljivost u dijagnostici i lijecenju kožnih promjena.Vi možete puno pomoći i davanjem kapsula koje su bogate omega-3 masnim kiselinama koje pomažu koži da ojača svoju otpornost (Dermanorm kapsule), hranjenjem hipoalergijskom hranom, brigom o redovitom pražnjenju analnih vrećica, kontrolom buha i, zajedno s veterinarom, biti uporni i dosljedni u liječenju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li Prazinon plus i Pratel imaju isto djelovnje na pse ili je Pratel bolji od Prazinona? EliO: Pratel tablete su antihelmintik namjenjen za uporabu u veterini. Upotrebljava se u pasa i mačaka za liječenje invazija sa želučano-crijevnim oblićima i trakavicama. Jedna tableta sadrži 50 mg prazikvantela i 144 mg pirantel embonata.Tablete se daju psu, odnosno mački, zdrobljene zajedno s hranom ili cijele u komadiću mesa ili sira. Preporučeno je davanje lijeka 3-4 puta godišnje, preventive radi.Prazinon plus tablete su antihelmintik širokog spektra namjenjen za štenad i odrasle pse, a sadrži kombinaciju prazikvantela (50 mg/1 tbl), pirantel pamoata (144 mg/1 tbl) i febantela (150 mg/1 tbl). Upravo febantel je djelatna tvar po kojoj se Pratel i Prazinon plus tablete međusobno razlikuju. Naime, febantel je probenzimidazol koji se nakon resorpcije iz crijeva, u jetri prevodi u djelatne metabolite (febendazol i oksfendazol) koji koče resorpciju i razgradnju hranjivih tvari endoparazita.I jedna i druga tableta daju se na 10 kg tjelesne mase, odnosno, ako je ljubimac teži ili lakši potrebno je prilagoditi dozu njegovoj/njenoj težini (npr. 5 kg t.m.= 1/2 tablete; 15 kg t.m.= 1 1/2 tableta). Tableta se daje u jednokratnoj dozi, odnosno, ako je infestacija jača, tablete se mogu ponoviti za 14 dana.Kao što sami primjećujete, Pratel i Prazinon plus su tablete učinkovitog antihelmintskog djelovanja namijenjene za uporabu u veterini, za čišćenje od endoparazita (oblića i trakavica). Kako su različitog sastava, Pratel tablete namijenjene su i psima i mačkama, a Prazinon tablete samo psima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo bih Vas molila za savjet. Moja kujica, stara 8 godina, ima već drugi put upalu zuba. Mislim da je u pitanju jedan od stražnjih zuba (možda umnjak, ako se to tako zove i kod pasa). Prvi put je dobila upalu u 8. mjesecu ove godine i veterinar joj je očistio kamenac, pošto je prethodno dobila turu antibiotika. Ja sam željela da joj izvadi zub jer me bilo strah od opetovane upale i ona se sada upravo dogodila. Molim Vas, savjetujte me jesu li antibiotici riješenje problema ili zub treba vaditi. Naš veterinar je rekao da nema s tim iskustva, a to nam je jedini veterinar na otoku. Znate li možda nekoga veterinara u Splitu, a da je pasji dentist? Hvala lijepa! InesO: Kod manjih pasmina pasa, najčešće, javljaju se bolesti periodonta (tkivo koje okružuje i veže zub za šupljinu u kosti vilice). Periodontalna bolest je jedan od najčešćih problema koji se javljaju kod pasa starijih od 2 godine. Ova se bolest sporo razvija, a može ozbiljno narušiti zdravlje životinje. Upala je prouzrokovana velikim nagomilavanjem raznih bakterija na granici između desni i zuba i stvara se plak (naslage žuto-smeđe boje). Plak s vremenom kalcificira i prelazi u kamenac. Osim toga, bakterije koje se u plaku nakupljaju mogu dovesti do upale i otečenja zubnog mesa, koje nerijetko krvari. Ukoliko se ne liječi, bolest napreduje - desni se povlače, a ligamenti koji vežu zub uz čeljust s vremenom slabe. Jačina stvaranja plaka ovisi i o otpornosti psa, pasmini, nasljednom faktoru, starosti i ishrani.Bakterije su uvijek prisutne u ustima, ali se u ovakvim slučajevima njihova brojnost poveća do 20 puta i svojim širenjem uništavaju zdravo tkivo desni, razvija se gingivitis, oštećuje se i zubna caklina, javljaju se i moguća krvarenja, talože se kalcijeve soli na plak koji prelazi u tzv. tartar. Ukoliko se na vrijeme na reagira, dolazi do povlačenja zubnog mesa s krajnjom posljedicom ispadanja zubi.Povlačenjem zubnog mesa stvaraju se i duboki "džepovi", koji predstavljaju atrij za infekciju, a uz to dodatno oslabljuju vezu zuba i ostalih tkiva. Ti "džepovi"' su uglavnom vrlo bolni, često krvare, ponekad se i zagnoje. Vrlo često dolazi do razvoja apscesa na čeljusti. Osim pojave apscesa, može doći i do trajnog gubitka zuba, koji ispadne iz oslabljene zubne alveole.Dijagnoza se postavlja kliničkom pretragom usne šupljine u kombinaciji s Rtg snimkom.Općenito je potrebno izvaditi samo onaj zub koji se klima. Bitno je da se zub izvadi sa korijenom jer preostali dio zuba može dovesti do raznih upala zuba, zubnog mesa, pa i cijele donje vilice. Zub se nikada ne vadi dok se prvo antibioticima ne smiri upala. Nije mi poznato da li u Splitu postoji koji specijalista za zube kućnih ljubimaca, no, svakako se možete raspitati putem informacija kakvim znanjem i opremom raspolažu veterinarske ambulante u Splitu. Naime, RTG-snimkom svaki će veterinar znati prepoznati u kakvom je stanju sporni zub te prema tome preporučiti daljnju terapiju.Za uspjeh terapije preporuča se i redovna higijena zuba četkanjem, kako bi se prevencijom otklonila svaka mogućnost pojave nekog problema.Za održavanje higijene usne šupljine nudi se nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana za higijenu usne šupljine od Royal canina "Dental special" te Hillsa t/d. Zatim, četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseći pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Od Beaphara možete nabaviti Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, sprečavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (Od Pedigreea-Rask kost, Denta mix, od Friskiesa Purine-Dental fresh, od Bernine-Denta strips,...).Osim hrane i poslastica, odabrati možete i medicinske pripravke:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvo.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Što su to prirodne arome u psećoj hrani i jesu li dugoročno štetne? MarinaO: Arome su koncentrirani preparati, sa ili bez drugih dodataka, koji se dodaju prehrambenim proizvodima radi davanja ili dopunjavanja okusa i mirisa (uz iznimku slanog, slatkog i kiselog okusa), a kao takve nisu namijenjene za konzumiranje.Postoje različiti mehanizmi klasifikacije aroma. Jedan od njih je i po načinu njihova nastanka:- na arome koje nastaju prirodnim putem,- i na arome koje nastaju termičkim procesom tijekom tehnološka postupka (nastaju kao posljedica termičke degradacije i oksidacije raznih sastojaka hrane i njihovih složenih interakcija).Prirodne arome uglavnom predstavljaju sekundarne metabolite živog tkiva. Oni nastaju u prirodnom ciklusu rasta živog organizma djelovanjem enzima.Osnovni prekursori aroma su polimerne molekule namirnica (proteini, polisaharidi, masti, DNA,...) koji se hidroliziraju enzimatskim djelovanjem koji stvaraju prekursore podložne daljnjim biotransformacijskim reakcijama normalnog metabolizma. Posljedično, nastali metaboliti mogu imati specifična aromatska svojstva.Vrsta aromatskog učinka ovisi o uvjetima postupka i vrsti inicijalnih prekursora koji se nalaze u određenoj namirnici.Nerijetko, arome se dodaju hranama zbog gubitka istih prilikom tehnološkog procesa i posljedičnog gubitka organoleptičkih svojstava. Iz svega gore navedenog da se zaključiti njihova važnost u dobivanju gotove hrane i gotovog proizvoda za kućne ljubimce.Postoje različiti podaci, kao i različita mišljenja, o vrijednosti prirodnih aroma. Činjenica je da kapljice pravih aroma mogu potpuno neutralnu namirnicu pretvoriti u gurmanski užitak. O štetnosti istih na organizam životinja studije se još uvijek rade.