Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moji psi nemaju simptome koje opisujete (suhi kašalj, iscjedak iz nosa). Jedino kod koćenja kuja dolazi do smrtnosti štenadi, naročito ako je hladno, dok na višoj temperaturi uspjevam spasiti veći broj štenadi. Je li moguće vakcinirati kuju i mužjaka vakcinom protiv herpesa i na koji način; da li je vakcinacija trajna ili se mora primenjivati prilikom svakog parenja? Da li je uopće moguće trajno izlječiti psa od herpesa? Izuzetno mi je bitno da li mogu izlječiti mužjaka jer sam nabavio dvije mlade kuje. Da li trebam dezinficirati boksove i sa kojim sredstvom? Gdje se može nabaviti vakcina protiv herpesa i koliko košta? Puno pozdrava i unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, MiloradO: Trenutno, na žalost, ne postoji specifična terapija protiv ove bolesti već je ona usmjerena prema potpornoj terapiji. Naime, stariji štenci se mogu na silu hraniti i tretirati preparatima protiv proljeva, dok je postotak preživljavanja štenaca mlađih od tri tjedna poprilično nizak. Ozbiljno inficirani štenci ugibaju poprilično brzo, dok bi se ostali trebali držati na toplom (oko 38°C). Naime, dokazano je da virus jaču patogenost pokazuje pri temperaturi od 37,2°C (što je i prosječna temparatura štenaca do tri tjedna). Nakon trećeg tjedna života, tjelesna temperatura štenaca se postupno podiže i doseže oko 38,5°C (prosječna normalna temperatura psa). Takva temperatura umanjuje patogenost uzročnika, što se i može utvrditi smanjenom stopom smrtnosti starijih štenaca.U budućnosti, smatra se da će cjepivo protiv ove bolesti prevenirati pojavu iste.U prevenciji ove bolesti, potrebno bi bilo povećati vanjsku temperaturu prostora, u kojem se nalaze štenci.Kako trenutno ne postoji prikladna preventivna terapija za kuju i štence, kuju bi se trebalo smatrati prenosiocem, a štence inficirane te ih na gore naveden načine sačuvati od pojave težeg oblika bolesti.Uzročnik se nalazi u reproduktivnim i respiratornim prohodima odraslih mužjaka i ženki te se može prenijeti i spolnim kontaktom.Štenci se mogu inficirati na različite načine: preko placente (još dok su u maternici), preko vaginalnog sekreta (tijekom poroda), inhalacijom, uzimanjem inficirana sadržaja.Kako je borba protiv ovog uzročnika poprilično teška i kompleksna, savjetujem Vam da osim gore navedenih preventivnih mjera provodite i česte i temeljite dezinfekcije i na takva način smanjite mogućnost kontakta uzročnika i primljivog organizma. O preparatima i načinu doziranja istih savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili veterinarima Pet centra u Zagrebu ili Beogradu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam francuskog bulldoga koji je počeo povraćati bijeli sadražaj, a kasnije i žuti. Nakon nekoliko sati je postao nestabilan na nogama, počeo je zanositi na jednu stranu, čudno kolutati očima, i lagano zabacivati glavu. Kupila sam mu Hill'sov Prescription Diet i/d, zato što je naš veterinar zaključio da su u pitanju probavne smetnje (nema proljev), vodu pije. Inače je imao i probleme s ušima pa se sada bojim da nije došlo do oštećenje srednjeg uha. Ima i probleme sa lizanjem capa, čistile su mu se analne žljezde ali nije došlo do nikakvog poboljšanja po tom pitanju. Unaprijed Vam zahvaljujem, AndreaO: Upala srednjeg uha (Otitis media) najčešće je izazvana bakterijama i to širenjem iz vanjskog slušnog kanala kroz membranu bubnjića te kroz nosnoždrijelnu šupljinu i eustahijevu cijev. Sljedeći uzroci mogu biti gljivice (Malassezia spp, Candida spp te Aspergillus), šugarci kao predispozicija za sekundarnu bakterijsku infekciju te unilateralne bolesti kao što su strano tijelo, trauma, polipi i tumori.Rizični čimbenici su nosnoždrijelni polipi, neoplazije u unutarnjem, srednjem ili vanjskom uhu, snažno ispiranje uha, otopine za čišćenje uha (npr. klorheksidin) koje mogu djelovati iritantno za srednje i unutarnje uho te ih treba izbjegavati ako je bubnjić rupturiran. Rizični su i inhalaciona anestezija i putovanje avionom jer mijenjaju tlak u srednjem uhu.Sustavi koji su zahvaćeni su živčani, želučanocrijevni te moguće i očni. Javlja se u mačaka i pasa. Postoji pasminska predispozicija u koker španijela i drugih dugouhih pasmina. Također kod pudla sa kroničnom upalom vanjskog slušnog kanala i upalom ždrijela zbog zubnih bolesti.U anamnezi od vlasnika saznajemo da životinja iskazuje bol prilikom otvaranja usta, odbija žvakati, trese glavom, češe se šapom po uhu, naginje glavu. Pacijent može teturati, krivudati i skotrljati se na stranu na kojoj je zahvaćeno uho. Povraćanje i mučnina javljaju se u akutnoj fazi bolesti. Oštećenje ličnog živca dovodi do slinjenja i ispadanja hrane iz usta te nemogućnosti žmirkanja kapkom na zahvaćenoj strani.Kliničkim pregledom nalazimo crvenilo uške i uski i suženi vanjski slušni kanal. Siva, mutna,neprozirna i ispupčena membranu bubnjića otoskopskim pregledom nas upućuje na eksudat u srednjem uhu.Dijagnozu postavljamo na temelju anamneze, nalaza kliničke pretrage te otoskopske pretrage. Hematološki nalazimo povećanje leukocita, biokemijski globuline ako je riječ o kroničnom slučaju. Rentgenski nalaz je bubnjić poput oblaka ako je prisutan eksudat.Liječenje provodimo nadoknadom tekućine ako pas ne jede, povraća ili je dezorijentiran. Kod istodobne ili popratne upale vanjskog slušnog kanala potrebno je isprati uho, ali prije toga uzeti bris. Za ispiranje koristimo toplu fiziološku otopinu ako je membrana rupturirana. Osušimo slušni kanal smotuljkom vate ili slabom vakuumskom sisaljkom.Psa stavljamo na dijetu: ako povraća ili mu je mučnina post 12-24 sata. Ako je dezorijentiran hranimo ga učestalo malim količinama hrane i vode. Podignemo mu glavu dok guta da spriječimo nastanak aspiracione upale pluća.Vlasnika treba informirati da se većina bakterijskih infekcija uspješno izliječi ranom agresivnom terapijom antibiotika širokog spektra. Potrebno je i upozoriti na mogući relaps i da se onda pristupa kirurški. Kirurška obrada se radi kod relapsirajućih i nereagirajućih pacijenata te pasa sa eksudatom u srednjem uhu.Od lijekova koristimo lokalno antibiotske kapi ako bubnjić nije rupturiran, te svakako dugotrajnu sistemsku terapiju antibioticima širokog spektra baziranog na kulturi i antibiogramu najmanje 6-8 tjedana.Na šapicama vašeg psa može biti interdigitalna piodermija (upala kože u prostoru između prstiju) koja će se sigurno tijekom terapije upale uha antibiotikom smiriti,no ne bi bilo loše niti tretirati lokalno da se smiri svrbež. Može biti povezano sa upalom uha jer to sve spada pod probleme kože.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa koji je star 5 godina i koji nikada nije vođen na parenje. Ne znam da li je to možda uzrok, ali od maja meseca počeo je da manifestuje znake epilepsije (teži oblik), tako da mu već par meseci dajemo tablete fenobarbitona 50 mg dnevno (25 mg ujutru i 25 mg uveče). Stanje mu je dobro, ponaša se normalno, ali nedavno sam primetila da slabije vidi i da se dobro ne orijentiše u prostoru. Inače, pas je mešanac (ima osobine labradora retrivera), jako emotivan, veoma živahan, umiljat, preuzet iz kafilerije sa nekih 5 meseci... Recite mi, molim vas, da li "neparenje" može da bude jedan od uzroka epilepsije i kada bi trebalo početi sa smanivanjem doze fenobarbitona? Veliki pozdrav iz Niša, LelaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Stoga, epilepsija samo predstavlja simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres).Općenito, liječenje se provodi jedino kada se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Phenobarbitol i primidon su lijekovi za liječenje epilepsije u ljudi ali se upotrebljavaju i u veterinarskoj medicini. Nuspojave u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka.Kako je epilepsija neizlječiva bolest, ljubimcu se uz adekvatnu terapiju može osigurati kvalitetan i "normalan" život. Zbog toga što je epilepsija neizlječiva bolest, sama terapija se ne bi smjela prekidati (osim iz određenih razloga koje je utvrdio i odredio veterinar). Naime, u većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., je opisala detaljno ovu bolest ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pesek Boni, star 3 godine, već par mjeseci povremeno ima problema sa stražnjom nogom. Jako je živahan i rado trči, ali skoro svaki put kada odemo u šetnju, nakon nekog vremena digne stražnju nogu te zatim hoda i trči na 3 i to veoma aktivno, ne pokazuje nikakave znakove boli, kao da se ništa ne događa i zatim nakon nekog vremena (10-ak min ili više) ju spusti i nastavi normalno trčati,grebsti po travi itd. Kada je kod kuće normalno hoda, trči za lopticom, skače, a ovo se događa jedino kad smo vani, uvijek sa istom nogom i različito dugo traje. Primjetila sam da mu tada nogica izgleda kao obamrla, ali reagira na dodir trzajem i skupljanjem prstiju. Planiramo sada ipak posjetiti veterinara jer to dulje traje. Zanima me da li se može nešto pretpostaviti i koliki su troškovi takvog pregleda, s obzirom da moguće da u trenutku kada ću ga voditi veterinaru i neće šepati? Hvala!MirelaO: Smetnje u kretanju se najčešće dovode u vezu s bolestima lokomotornog sustava, koje obuhvaćaju ozljede ili patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći simptom bolesti mišića, kosti ili zglobova je hromost (svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta), do koje obično dolazi kao posljedica boli.Uzrok boli u donjem dijelu leđa, kao i stražnjim ekstremitetima, može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Većina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje, te se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia).Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno i temeljito uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Teško mi je, nakon svega gore navedenog, utvrditi o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca. Također, teško mi je procijeniti troškove pregleda i liječenja jer oni ovise o mnoštvu čimbenika.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odete kod svog veterinara jer svako zapostavljanje problema može postojeću situaciju dodatno zakomplicirati i pretvoriti istu u veću i težu ozljedu.Također, kada se utvrdi problem biti će lakše odrediti ciljanu terapiju.Kao potpora terapiji, u pasa se preporuča uvesti i posebne programe prehrane koji mogu bitno utjecati na oporavak životinje. To su: Hill's "j/d", Royal Canin "Mobility support" i Eukanuba "Joint Mobility". Ovi programi su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku bernardinca i već nekoliko dana nema stolicu. Odvela sam ju kod veterinara koji je rekao da probam s kuhanim rižom i uljem ili jogurtom. Nije htjela pojesti ništa. Vidim da pati, a mačak je stalno uz nju i liže je. Ponovno sam je odvela kod drugih veterinara, ali svi su mi rekli da smatraju da nije potrebno ništa činiti jer pas ima 10 godina, što je očekivana dob starosti bernardinaca. Iako je već kuja malo slijepa i gluha, željela bih joj nekako pomoći. Ne želim je odvesti da je uspavaju. Mislim da kad bi riješila problem s probavom, ona bi ponovo živnula. Hvala! ElenaO: Začep crijeva (opstipacija) u pasa obično je izazvan stranim tijelom ili neadekvatnom prehranom. Također uzrok ovoga stanja može biti prirođena sklonost začepu, autoimune bolesti, manjak kretanja, parazitarne invazije, pritisak povećane prostate na debelo crijevo, tumori u okolini anusa, ozljede kralježnice. Ako Vaš pas do sada nije imao sličnih problema, najvjerojatnije je ovo stanje izazvao niz promjena vezanih uz starenje. Naime, kod starijih pasa se rad čitavog organizma postepeno usporava pa tako i motilitet crijeva. Stariji psi se manje kreću, skloniji su debljanju, više spavaju... što također pridonosi nastanku začepa.Kod začepa pas pokušava defecitirati, vrti se u krug, zauzima stav, tiska, bolno cvili, ali bez rezultata. Pri pojačanim grčevima izbacuje malo tekućeg smrdljivog sadržaja u kojem se često mogu naći i tragovi krvi. Ako začep traje duže, ispred mjesta začepa u crijevu se nagomilava hrana iz koje crijevo izvlači vodu pa je čep sve tvrđi i veći. Što se izmet duže zadržava u debelom crijevu, teže ga crijeva izbacuju prema van. U početku je mišićna stijenka napeta i u grču, ali s vremenom dolazi do njenog opuštanja i mlohavosti pa se crijevo još dodatno puni. Ako ovo stanje duže potraje može doći do odumiranja stijenke crijeva i njenog pucanja nakon čega se sadržaj crijeva izlije u trbušnu šupljinu, javlja se teški peritonitis i dolazi do uginuća.Začep crijeva je hitno stanje i psu treba pomoć u veterinarskoj ambulanti u vidu klizmi tople vode, parafinskog ulja i  po potrebi i ricinusovog ulja na usta. Ako ni to ne pomaže kroz dan - dva  treba izvršiti operaciju (resekciju crijeva)  gdje se kirurškim putem odstrani zaostali sadržaj iz crijeva i nekrotični dio crijeva (ako je došlo do odumiranja sluznice). Psa treba nakon operacije držati na strogoj dijeti i davati mu samo tekuću hranu i antibiotike. Obično se psi oporave bez posljedica, što naravno ovisi o uzroku, težini općeg stanja i trajanju začepa. Sa obzirom da ovo stanje kod Vašeg psa traje duže vremena, dio štetnih tvari se već resorbirao u krvotok i opće stanje psa pogoršalo, pa treba imati na umu da svaki operativni zahvat predstavlja rizik. Prognoza i terapija ovisi o stanju u kojem se nalazi Vaš pas, kao i o uzroku. Vaš veterinar bi trebao napraviti niz pretraga (opći pregled životinje, rektalnu pretragu,rendgenološku pretragu, napraviti krvnu sliku, EKG.) i u dogovoru sa Vašim veterinarom bi se trebali odlučiti za zahvat koji je vama najprihvatljiviji.Nakon oporavka trebate strogo paziti  na prehranu Vašeg psa. U našoj ponudi je hrana za pse sa gastrointestinalnim problemima: Hills w/d (suha ili u konzervi) koja ima smanjen udio masti i povečanu količinu netopivih vlakana za pomoć regulacije crijevne peristaltike i smanjeno naprezanje prilikom defekacije; zatim Royal Canin (suha ili u konzervi) - Weight control koja osim smanjivanja tjelesne težine pomaže i kod kolitisa i začepa crijeva; Eukanuba sensitive digestion (suha). Također je nakon oporavka potrebno prilagoditi prehranu dobi Vašeg psa, pa postoji hrana za starije pse, koja je lakše probavljivija i jača imunosni sustav, koji je u starijih pasa nešto slabiji. U našoj ponudi imate senior hranu od Eukanuba, Hill's, Brit, Royal Canin.Uspavljivanje psa je krajnja mjera koja se provodi u slučaju kada ni jedna terapija ne pomaže, a životinja trpi teške bolove. Ta odluka je vrlo teška i treba je donijeti sam vlasnik.Detaljnije informacije vezane uz ovu temu možete pročitati i  u prijašnjim odgovorima mojih kolega ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na glavi mog zlatnog retrivera (16 mjeseci) primjetila sam "čvorugu" na čijoj je sredini bio poveći krpelj. Istog sam mu dana uočila manjeg krpelja 1,5 cm od oka. Oba sam mu izvadila. Nakon par dana "čvoruga" je nestala, ali mu je ispod kože ostala mala kvržica koja ne prolazi. Kad je bio štene za vrat ga je ujeo također poveći krpelj kojeg mu je vetrinar izvadio, no na tom mjestu je također ostala mala kvržica ispod kože, a vetrinar je rekao da je to cista i da nema potrebe za odstranjivanjem. Zanima me da li je opasno što mu to na glavi ne prolazi i zašto se to događa da mu nakon odstranjivanja krpelja ostaju male kvržice pod kožom? Unaprijed hvala, IvanaO: Krpelji sišu krv radi potrebe jer im je neophodna za razmnožavanje i preobrazbu pa su, stoga, oplođene ženke najveći krvopije. Odrasla ženka se hrani tijekom 8 do 12 dana i povećava svoju veličinu i do 100 puta. Nakon što se nasišu krvi, krpelji se otpuštaju i nastave živjeti na tlu. Najaktivniji su u proljeće i jesen, a ako ne nađu domaćina, krpelji miruju na skrovitom mjestu i mogu preživjeti i do 2 godine bez hranjenja. Krpelji imaju veliku sposobnost preživljavanja, a žrtvu prepoznaju na velikoj udaljenosti i podižu nožice da bi se prihvatili. Krpelji se pričvrste na životinju pomoću specifičnog usnog aparata i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr., a na mjestu uboda, oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.Ako niste tretirali psa protiv kožnih nametnika, poslije svake šetnje pregledajte ga i isčešljajte ga jer krpelji šeću po psu prvih 24 sata, a onda se prihvate za kožu. U tom slučaju treba s pincetom (možete je nabaviti u našem centru) zahvatiti vidljivi dio krpelja, okrenuti dva puta za 360 stupnjeva i polako povući prema sebi, ako nije uspjelo, ponoviti sve to još jednom i bez prethodnog apliciranja ulja ili alkohola na mjesto gdje se nalazi krpelj jer jedino tako smo sigurni da ćemo nametnika izvući cijelog i da nije pri tome ispustio u kožu svoju slinu čiji sastav izaziva alergološku reakciju na mjestu uboda ili da eventualno ne zaostane glavica s nogicama.Tvrda "kvržica" kao što navodite, najvjerojatnije je reakcija okolnog tkiva koje nastoji odvojiti i izbaciti strano tijelo odnosno glavicu ili zaostalu nožicu krpelja. Također može doći i do infekcija tog područja stafilokokima i streptokokima. Provjerite da li je "kvržica" topla - ako jest,  hitno odvedite psića kod veterinara koji će odrediti adekvatnu terapiju. No nije rijetkost, i nakon dužeg vremena, zaostajanje ožiljkastog tkiva u vidu "kvržice" na mjestu uboda krpelja.Najopasnija bolest koju krpelji prenose psima je piroplazmoza. Uzročnik je krvni parazit babesia koja parazitira na eritrocitima, razara ih i uzrokuje anemiju. Bolest se u početku manifestira povišenom temperaturom, neveselošću, otežanim kretanjem, povraćanjem, tamnom mokraćom. Više o ovoj bolesti možete saznati u ranijim odgovorima mojih kolega ovdje i ovdje. Ako vodite psa u prirodu preporučuje se da ga tretirate nekim od antiparazitskih preparata (Frontline/ Merial, Advantix/ Bayer) u obliku ampula ili spreja. Aktivna tvar ovakvih preparata je određeni insekticid/ akaricid koji djeluje repelentno (odbijajuće) na krpelje ili ih ubija. Nakon što se ovakav preparat nanese na kožu, aktivna tvar se raspodjeli po cijeloj koži i zadržava u lojnim žljezdama i dlačnim folikulima, odakle se kontinuirano otpušta tijekom mjesec dana, štiteći životinju od nove invazije. Nakon šetnje, nove krpelje koji još nisu odstranjeni djelovanjem preparata možete s psa iščešljati pomoću gustog češlja.U trgovinama Pet centra možete pronaći ampule i sprejeve koji štite životinju od buha i krpelja, kao što su " Frontline" i "Advantix", zatim antiparazitske ogrlice od kojih preporučamo "Kiltix". Osim toga možete nabaviti i sredstva za prskanje okoline, tj. dvorišta kao što je "Biokill "sprej i "Neopitroid EC" emulzija.Također, prije sezone krpelja svom psu možete davati preparate koje sadrže češnjak koji je prirodni repelent, npr. Vetzyme - Garlictablete i Canina češnjak tablete.

Odgovara:  Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb   P: Čitala sam neke savjete o učenju psa da izvršava nuždu vani, ali to su svi psići. Moj problem je veći. Ja sam udomila psa prije 2 mjeseca, a pas je star oko 7-8 mjeseci. Bez obzira na to što je vodim 4 puta na dan, po 45 min-sat vremena, kad se vratimo gore ona obavi nuždu za nekih 5-10 minuta, na krevetu ili na tepih. Preskupi su mi preparati za odbijanje izvršavanje nužde u tom okruženju. S obzirom da je pas malo stariji od ostalih i da je ne mogu naučiti da ne izvršava nuždu po stanu, trebam neke drukčije savjete. Ni ne razmišljam stavljati novine ili kutije po stanu jer ipak to također smrdi i ako su psi u mojoj obitelji naučili da ne izvršavaju nuždu po kući vjerujem da i moj pas može. Unaprijed hvala, Ana-Marija   Štenci uče brže, ali i odrasli psi mogu naučiti vršiti nuždu vani O: Iako štenci najbrže uče, neka Vas ne obeshrabri starost Vaše kujice jer psi imaju doživotnu sposobnost učenja. Za razliku od štenećeg doba, ipak je kod starijih pasa potrebno uložiti nešto više truda, vremena i strpljenja, no upornošću i dosljednošću se može sve postići. Jedno od najvažnijih osnovnih pravila je učenje kućnog reda. Proces učenja je svakako nagrađivanje riječima ili poslasticama svaki put kada, npr. obavi nuždu na poželjnom mjestu. Kako psa naučiti da vrši nuždu vani? Jednako je važno ne kuditi je za pogreške i nezgode. Kažnjavanje obično zbunjuje psa i istovremeno usporava proces učenja. Kako je obavljanje nužde vani za sada najveći problem, pokušajte odvojiti slobodnog vremena i ostati po potrebi i dulje vani kako bi je nagradili poslasticom neposredno nakon obavljanja nužde vani. Zašto pas vrši nuždu u kući? Naime, vjerojatno se dogodilo slijedeće: naučena je dobiti poslasticu ako u stanu obavi nuždu gdje želite i to je ono o čemu ona razmišlja kada ste vani u šetnji. Ili, pretežno boravi u stanu te je shvatila da je to mjesto gdje se obavlja nužda. Pokušajte je, također, izvesti u šetnju 15-tak minuta nakon obroka. To je obično vrijeme kada psi imaju potrebu obaviti veliku nuždu. Također, u stanu odredite jedno mjesto na kojem želite da obavlja nuždu kako ne bi bilo nezgoda po stanu. Možete za početak staviti samo obični novinski papir, npr. u kupaonicu. Svako obavljanje nužde na određenom mjestu primjereno nagradite, a nezgode pokušajte ignorirati, kako kujica ne bi Vaše negodovanje shvatila kao nagradu jer je na taj način privukla Vašu pažnju. Važnost nagrada kod učenja vršenja nužde Imajte na umu kako pse tijekom učenja treba stalno bodriti. Nagrada u obliku poslastice pokazala se najučinkovitija za poticanje pozitivnog ponašanja, što je još uspješnije kada je pas gladan. Trening uvijek treba završiti nečim u čemu pas uživa. Riječi kojima izgovarate naredbe izgovarajte jasno, a ako npr. riječ "Ne" izgovarate prečesto, pas će je ignorirati. Nemojte izdati zapovjed ako niste sigurni da će je pas izvršiti jer ćete time dozvoliti psu da Vas počne ignorirati. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za nju, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašoj kujici ništa ne privlači pozornost. Psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno brzo i lako uče. Preporučila bih Vam i neki od priručnika za vlasnike pasa u kojem su potanko objašnjene metode osnovnog odgoja pasa. U ponudi Pet centra je "Pas priručnik za vlasnike" (Dr. B. Fogle). Budite dosljedni i strpljivi, potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva, a sa kujicom se možete uključiti i u program neke od "školica" za mlade pse. Jedna od takvih je pri Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim da mi pomognete kako da odviknem svoju kujicu (7 mjeseci) da grize i vadi cvijeće iz tegli? Ne nalazim je na djelu pa su mi mogućnosti sužene. Špricala sam i tegle i lišće onim Friskies sprejom za odbijanje pasa i mačaka - nije pomoglo. Pa sam je špotala - nije pomoglo. Pa sam je lagano lupnula po njuškici sa otkinutim dijelom biljke - i dalje ništa. Što učiniti? Hvala unaprijed, Valentina O: Štene koje čini štetu u stanu treba od toga odviknuti kaznom. Valja naglasiti da kazne moraju biti odmjerene i dosljedne. Ako štene za jednu nepodopštinu grubo kaznimo, a drugi put mu se za istu stvar samo nasmijemo, onda to neće dovesti do željenih rezultata. Najbitnije je da štene uhvatimo na djelu. Naime, kada mi dođemo kući a ono je već napravilo štetu, kažnjavanje neće imati učinka jer se ono više ne sjeća što je napravilo. Možda ne bi bilo loše, ukoliko ste u mogućnosti, maknuti cvijeće na visoko ili, ako to nije moguće, onemogućiti mu pristup pa ga pustiti kada ste Vi doma. Tada, ako je uhvatite na djelu kaznit ćete je na jednak način kako je to radila i mama kuja, lagano je uhvativši za šiju i protresti. U toj kazni treba naći pravu mjeru - ako je prejako stresemo to će rezultirati strahom, a kod preslabog intenziteta se štene može okomiti na našu ruku, pa nas čak i ugristi. Jačina kazne ovisit će o temperamentu psa, a pravu mjeru ćemo naći tek nakon nekoliko kažnjavanja. Najbolji izbor je, u trenutku dok pas griješi, udarac smotuljkom novina, što mu neće nanijeti bol, ali će buka novina pri udarcu dobro djelovati kao kazna. I kazna riječima, uz novine, je posebno je učinkovita i to jedno oštro i odlučno "ne" ili "fuj", dok štene radi štetu, uz odmicanje psa od predmeta na kojem čini štetu.U ponudi Pet centra postoje i sprejevi za odbijanje psa od žvakanja predmeta (Anti knabbel sprej od Beaphara), te sprej za zaštitu predmeta i mjesta u stanu koje pas prlja i oštećuje (Stop-it od Beaphara). Postupak se ponavlja dok se pas ne počne kloniti tih mjesta. Jedino treba zaštiti osjetljive predmete i biljke prije primjene, odnosno treba tretirati samo teglu u kojoj je cvijeće. Ono što je najvažnije je pripaziti da pas ne počne gristi bilje koje za njega može biti otrovno, kao npr. ljiljan, šafran, oleander, japanska tisa, zumbul, narcis, azalea-rododendron.O uništavanju predmeta kao posljedici dosade kod pasa, pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Koje su najbolje i najefikasnije preventivne mjere za spečavanje dirofilarije? Ako možete da mi kažete koje preventivne lijekove ili zaštitu da kupujem i koliko često da sprovodim preventivnu zaštitu? MilanO: Prenosioci i posrednici ove bolesti, odnosno njenog uzročnika (Dirofilaria immitis), su komarci iz roda Phlebotomusa (papatači, nevidi, komarčići). U nekim područjima bolest je endemska ,vezana uz sezonu odnosno aktivnost komarčića, kao npr. na sjeveru Italije gdje su aktivni od svibnja do studenog i na sjeveru Švicarske gdje su aktivni od srpnja do listopada.Naravno, sve klimatske promjene tokom godine pomiču navedene vremenske granice "- ovi komarčići aktivni mogu biti i prije svibnja pa do prosinca, odnosno period se može isto tako i smanjiti. Pse i mačke možemo zaštiti ako tokom navedenog perioda aktivnosti komarčića tokom noći ne puštamo van stana ili kuće, tretiramo ljubimce repelentima i insekticidnim preparatima.  Za komarce - izbjegavamo odlazak u endemska područja ove bolesti (npr. izložbe pasa na sjeveru Italije od 5. do 11.mjeseca), tretiramo pse najmanje mjesec dana preparatima prije odlaska u kritična područja i mjesec dana poslije po odlasku iz navedenog područja. Također, ova bolest je evidentirana i u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Grčkoj, Austriji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Turskoj te u SAD-u, Argentini, Brazilu, Meksiku, Malasiji, kao i u mnogim afričkim državama (izvor informacija: "Focus on small animal parasitology" autora M. Fisher i J. McGarry).Od preparata možete koristiti Advocate ampule od Bayera, u redovitim mjesečnim intervalima, u periodu kada su komarčići vrlo aktivni, odnosno sve do najmanje mjesec dana nakon zadnjeg izlaganja komarcima. Posebna napomena je da navedeni preparat djeluje na ličinke D.immitis L3 i L4 koje su invazioni oblik i prelaze prilikom uboda komarčića u novog domaćina odnosno psa. Ujedno, aplikacijom Advocate ampule svoga psa štitite od buha, pauši, ušnih šugaraca, sarkoptesa, demodikoze i od invazije želučano-crijevnim nematodima-gliste.Također možete koristiti i antiparazitski ovratnik Scalibor od Inetrveta koji štiti psa od invazije buhama tokom 4 mjeseca, od krpelja tijekom 6 mjeseci te ima repelentno-insekticidni učinak na navedene prenosioce dirofilarije - komarčiće tokom 5-6 mjeseci nošenja iste ogrlice (ovratnika). Ogrlica će imati pun učinak nakon 7 dana nošenja, ali joj se učinak smanjuje prečestim kupanjem  i močenjem psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Volela bih da Vas pitam nekoliko pitanja o ponašanju ženke zlatnog retrivera koja ima 4 meseca. Sa nama je već tri tako da se lepo navikla na dvorište i na okolinu. Da li je normalno da se ona u časovima dokolice bavi iskopavanjem ama baš svega u bašti? Da li to nekako može da se spreči? Drugo pitanje je o šetnji. Vodim Aru u šetnju koja traje oko sat vremena, sa tim da je nisam puštala sa povoca jer se u blizini kreću automobili. Nakon nekih 20 minuta lagane šetnjice ona se trapavo sruči na beton i jednostavno legne.Ne mogu da rastumačim da li joj je dosadno, da li se umorila ili jednostavno lenčari usred šetnje? To je tokom šetnje sve češće i kada krenemo kući, u poslednjoj ulici, sirota legne po 3 puta. To me je navelo na to da je zaista umorna, a to me prilično čudi. Osim toga, čula sam da ova vrsta psa, kao i mnogi veći, mogu imati problema sa srcem i da ih ne bi trebalo forsirati sa nekim istrčavanjima. Da li je to istina? Hvala Vam unapred! MajaO: Psi pokazuju želju za uništavanjem najčešće kao posljedicu dosade. Tako, grizenje, kopanje, lajanje, zavijanje, penjanje po ogradi, uništavanje cvijeća,... predstavlja simptom dosade ili straha od odvajanja. Naime, to su česti pokazatelji i pretjerane ovisnosti ljubimaca o svojim vlasnicima.Postoje mnogi načini pomoću kojih možete spriječiti dosadu kod psa:- osigurajte dostatnu fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego što ostavite svog ljubimca samog,- osigurajte mu obrok prije nego se razdvojite,- osigurajte svom ljubimcu omiljenu igračku ili igračke (protrljajte ih rukom kako biste na njima ostavili svoj miris), koju mu po povratku oduzmite.Ne zaboravite učinak nagrađivanja te nagradite njegovo dobro ponašanje ponekom poslasticom.U našim trgovinama, kao i na tržištu, možete naći i odbojne sprejeve (npr. Gimborn-Knabber-Schutz - sprej protiv griženja namještaja za psa). Takvi sprejevi predstavljaju pomoćno odbojno sredstvo za psa, kojima možete zaštititi željeno područje od destruktivnog žvakanja.Naime, trebat će Vam dosta strpljenja jer problem nije nastao preko noći te će za njegovo rješenje biti potrebno neko vrijeme. No uz postepeno, prvo kratkoročno, a onda sve duže i duže privikavanje na odvojenost, ljubimac će postati sve opušteniji te će nestati i ponašanje koje se sad manifestira.Kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med.,  pisala je o sličnoj temi ovdje. Vezano uz ponašanje Vaše ljubimice tijekom šetnji, postoje različiti mogući uzroci takvog ponašanja. Naime, moguće je da su uzroci poprilično jednostavni, kao što je svojeglavost ljubimca, ljubimac se nije naviknuo na hodanje s ovratnikom i na povocu, itd. Moguće je i da su posrijedi neki zdravstveni poremećaji, koji pri pojačanom naporu dovode do iscrpljenosti i umora ljubimca.Kako različiti čimbenici mogu uzrokovati ponašanje Vašeg ljubimca, smatram da bi bilo najbolje za Vas i Vašeg ljubimca da odete kod svog veterinara i na takav način otklonite određene sumnje. Naime, veterinar će nakon temeljite pretrage biti u mogućnosti postaviti dijagnozu i/ili isključiti određenu sumnju te Vam savjetovati kako se dalje ponašati u skladu s gore navedenim problemom.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem, naime već drugo leglo kod kuje mi ugiba, u roku od dva dana. Moji veterinari sumnjaju da je u pitanju herpes, te vas molim da mi pomognete gde bih mogao da pročitam o toj bolesti kako se prenosi i kako se leči. Unapred zahvalan, Milorad O: Infekcija pasa herpes virusom predstavlja virusnu zaraznu bolest na koju je najosjetljivija štenad. Bolest je prvi put opisana 1965. godine, a danas je poznata u cijelom svijetu. Bolest se pojavljuje kod svih pasmina pasa i svih dobnih kategorija, ali je najopasnija za štence, kod kojih uzrokuje uginuća u roku 5-7 dana od infekcije.Izvori infekcije su bolesne životinje koje izlučuju velike količine uzročnika u okolinu (sekretom iz dišnih prohoda i izmetom). Također, veliku opasnost predstavljaju i latentno inficirane životinje, koje kao takve ne pokazuju znakove infekcije ali uzročnike bolesti šire u okolinu.Bolest se najčešće prenosi direktnim kontaktom bolesne i zdrave primljive životinje te parenjem.Kako je poznato da virus prolazi placentarnu barijeru, do infekcije štenadi može doći još za vrijeme graviditeta, odnosno, dok su plodovi u maternici.Klinička slika poprilično varira. Kod odraslih jedinki najčešće se pojavljuje u tzv. latentnom obliku ili ju prate znakovi povraćanja, suhog kašlja, obilnog iscjedka iz nosa i/ili živčanih simptoma (posljedica encefalomijelitisa).U štenadi se bolest karakterizira prvenstveno probavnim smetnjama, i to povraćanjem, osjetljivosti i bolnosti u području trbuha. Kasnije se razvijaju i znakovi od strane živčanog sustava, i to gubitak ravnoteže i gubitak koordinacije pokreta. Do uginuća dolazi nakon 4-5 dana od pojave prvih simptoma bolesti. Prognoza bolesti u štenadi je veoma nepovoljna. Herpes viroza pasa najveći značaj ima u većim uzgajalištima pasa, gdje je poznata pod nazivom "kašalj čopora". Liječenje odraslih životinja se svodi na ublažavanje simptoma i suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Kako inkubacija traje 3-7 dana, preporučuje se da kuja ne dolazi u kontakt sa drugim psima zadnja tri tjedna graviditeta i prva tri tjedna nakon okota.Također, savjetuje se svakog novonabavljenog psa (pogotovo vrijedi za uzgajivačnice ) držati u karanteni barem 15 dana.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imamo 4 štenca, starih oko 2 mj. i jednom su bili očišćeni od glista. Nedavno sam primjetila da vuku stražnjice po podu, kao da se češu, a koliko mi je poznato to je jedan od simptoma glistavosti. Danas sam primjetila da je kod 2 kujice analni otvor malo natekao. Da li je to možda od toga što su vukli stražnjice pa su izritirali ili od nečega drugoga? Inače, čistili smo ih sa Verpanil tabletama pa me zanima koliko su one kvalitetne? Unaprijed zahvaljujem, Marina O: Štence je preporučljivo čistiti od crijevnih parazita prvi puta već u dobi od 2 tjedna, a onda ponavljati svakih 14 dana do starosti od 3 mjeseca. Nakon toga čišćenje je potrebno ponavljati svaka 3 do 4 mjeseca.Crijevni paraziti su nematodi (gliste) i cestodi (trakavice). Pasje trakavice roda Echinococcus su posebno opasne za ljude jer izazivaju ciste na unutarnjim organima koje stvaraju ljudima velike probleme.U ljekarnama Pet centra možete naći razne preparate protiv tih parazita, ali nisu svi jednaki ni po djelovanju ni po sastavu.Spomenute Verpanyl tablete djeluju protiv glista i trakavica koje se najčešće pojavljuju kod pasa, osim na trakavice roda Echinococcus. Daju se 2 puta na dan, dva dana uzastopno, a preporučeni program dehelmintizacije je, kao što sam navela, od starosti od 2 tjedna svaka 2 tjedna do 14 dana poslije odbića, a zatim 3 do 4 puta na godinu.Osim Verpanyla, imamo Drontal suspenziju za štence i Banminth pastu koje djeluju protiv najvažnijih oblića (glisti) kod pasa, s istim programom dehelmintizacije, a ne djeluju na trakavice.Pratel i/ili  Prazinon tablete su preparati s najkompletnijim djelovanjem jer djeluju protiv svih glisti i trakavica kod pasa, uključujući i trakavice roda Echinococcus. Daju se u jednokratnoj količini prema težini životinje 3 do 4 puta godišnje. Te tablete koriste i veterinari kod propisane dehelmintizacije prilikom obavezne vakcinacije pasa protiv bjesnoće.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje - štene sa 1,5 mjeseci trebalo bi putovati 900 km do svog novog doma i ne znam na što trebam obratiti pažnju tj. da li štencu tako dugo putovanje šteti i kako mu pomoći? Da li je dopušteno tako malom psu dati tableticu za spavanje da možda na taj način lakše prebrodi tako dug put? Hvala, Jadranka O: Pas se u automobilu ne osjeća ugodno dok se na to ne navikne. Određeni postotak pasa, baš kao i ljudi, pati od bolesti putovanja. Stoga se i psu u automobilu moraju pružiti osnovni uvjeti da se osjeća lagodno i bez straha. Potrebno mu je osigurati smještaj u kabini, ali nikako ne na prednjem sjedalu, a također niti na sjedalu iza vozača jer kod naglog kočenja može "odletjeti" naprijed. U našoj ponudi postoje prostirke za stražnje sjedalo, koje se po potrebi može iskombinirati na način da pokrivaju samo pola sjedala ako još netko sjedi sa psom iza. Postoji i specijalan pojas koji se pričvrsti za pojas na stražnjem sjedalu, a za Vašeg štenca imamo u ponudi zgodnu kutiju od čvrstog materijala, koja se namjesti na stražnje sjedalo i u njoj postoji pojas kojim se pas dodatno osigura: Camon sjedalica za auto Pet drive.U automobilima sa velikim prtljažnim prostorom ima mjesta i za psa. Potrebno je samo na pod staviti deblji sloj spužvaste gume i prekriti je nekom prostirkom. U ponudi možete nabaviti i podesivu pregradu za prtljažni prostor.Za vrijeme vožnje psu cemo omogućiti dovoljno svježeg zraka, no istovremeno ćemo paziti da zrak ne puše direktno u njega.Ako putovanje traje dulje vrijeme, kao što je u Vašem slučaju riječ, povremeno ćemo stati da se pas malo razgiba, popije vode i obavi nuždu. No, kako je rijec o štencu koji često mokri najbolje mu je već u autu pod njega smjestiti jednokratnu prostirku Puppy potty za slučaj da mu "pobjegne" jer ipak je on još beba.Nije dobro hraniti psića neposredno prije putovanja. Ako još niste nikada sa njim putovali, ne bi bilo loše napraviti jednu "test" vožnju da vidite kako reagira u autu. Naime, psi kojima je mučno u vožnji, odmah počnu pojačano sliniti, biti nemirni ili, naprotiv, premirni te povrate.U tom slučaju obratite se veterinaru koji će Vam napisati recept za tableticu protiv povraćanja i za smirenje, a u našim tgrgovinama postoje i tablete protiv mučnine na biljnoj bazi za koje ne treba recept.Pošto je Vaš putnik još štene, najvjerojatnije će prespavati najveći dio puta i probuditi se samo kad bude žedan ili mora obaviti nuždu. Ukoliko je blizu Vas i osjeća Vašu prisutnost, osjećat će se smireno i put će proći u najboljem redu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa koji je star 10 godina. Rasa je irski seter i u pitanju je ženka. Operisala je tumor na ligamentima između jajnika i maternice u junu mjesecu. Prije mjesec dana na mliječnoj žlezdi pojavio joj se novi tumor. Otišli smo u Banja luku, međutim kad je urađen rengen pokazalo je da ima metastazu na slezeni, bubrezima i jetri. Ono što bih vas zamolila jeste da mi kažete kako da pomognem svom psu da nema bolove, da li postoje neki lijekovi? Ona se sad dobro osjeća, jede normalno i živahna je, jedino što pije mnogo vode u zadnjih par dana. Pošto je tumor bio upaljen na dojci, dajem joj ampicilin kapsule i povukao joj se i nije crven. I molim vas recite koliko će moj pas da živi. Nina O: O tumoru mliječne žlijezde pisala je kolegica Davorka Balantin dr.vet.med. ovdje, a o tumoru na jetri kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Tumori na mliječnoj žlijezdi u pravilu nisu temperirani i bolni. Upalni simptomi pojavljuju se nakon mehaničkog podražaja i infekcije. Zbog pritiska na krvne i limfne žile nastaju stazni edemi. Kada se tumor otvori, potrebno je kirurško odstranjivanje. Pošto je Vaša kujica već bila na operaciji i s obzirom na godine, na Vama je da odlučite da li ćete pokušati s operacijom ili ćete antibioticima suzbijati njegovu infekciju. Naime, terapija antibioticima bit će dugotrajna jer čim prestanete s njihovom primjenom, uglavnom dođe opet do recidiva cijedenja tumora.Da Vašu kujicu nešto boli ona bi to iskazivala cviljenjem, smirila bi se. Za sada nije potrebno davati joj lijekove protiv bolova, a u slučaju da će trebati, Vaš veterinar će joj aplicirati injekciju ili ćete joj ih Vi davati u tabletama.Vi Vašoj ljubimici možete puno pomoći putem prehrane.U ponudi je hrana od Hill´s-a "n/d" konzerve koje, skupa s liječenjem, dijetetski pomažu u ispravljanju mateboličkih abnormalnosti koje se javljaju u pasa s tumorom. Kliničkim studijama je dokazano da produžuje preživljavanje i poboljšava kvalitetu života psima koji imaju tumor.Cilj je prehrane je tumoru smanjiti izvore energije ugljikohidrata iz kojih tumor crpi glukozu i metabolizira je do laktata i povišenjem razine masti, koje tumor može koristiti samo djelomično. Zatim, pružiti adekvatnu količinu energije i tako štediti tjelesne zalihe povišenom razinom masti. Smanjiti potrošnju energije metaboliziranjem laktata kojeg iz glukoze tvori tumor, smanjenim unosom ugljikohidrata. Ograničiti rast tumora i produžiti preživljavanje vrlo visokom razinom omega-3 masnih kiselina. I na kraju, povisiti imune funkcije znatnom razinom arginina.Prognoza ovisi o položaju, proširenosti i vrsti tumora. Pri operaciji dobroćudnih tumora prognoza je u pravilu povoljna, osim ako se radi o velikim izraslinama sa sekundarnim promjenama na susjednom tkivu ili o njihovom smještaju na vitalno važnim organima. Kod sarkoma i karcinoma sa metastazama prognoza, nažalost, nije tako povoljna, no pravilnom i specijalnom prahranom, dodatkom vitamina i minerala te lijekova može se održavati kvaliteta života.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Pas mi je u petak pojeo 7 mućkih (pokvarenih) jaja. Od onda leži u boxu i ne miče se. Neće jesti. Nije jeo od petka. Omršavio je barem 3-4 kg. Prije nego što je pojeo ta jaja bio je "buco", a sada mu se kralježnica i rebra vide. Veterinari su skupi tu u našoj okolici, a uz račune nemamo dovoljno novca da mu platimo inekcije... Molim vas pomozite mi, Martina O: Pokvarena hrana a naročito jaja mogu sadržavati mnoge vrste toksina koji za posljedicu imaju povraćanje i proljev u pasa, ali mogu zahvatiti i druge organske sustave, najčešće živčani sustav. Sirova jaja (bjelanjak) osim što sadrže enzim avidin koji smanjuje resorpciju biotina (nedostatak dovodi do problema sa kožom i dlakom), često su kontaminirana i bakterijom Salmonelle. Potonje predstavlja i veću opasnost po zdravlje Vašeg ljubimca a tako i Vas i ukućana (zoonoza). Iako psi imaju mnogo kraći probavni sustav u odnosu na ljude, trovanje hranom nije toliko često, no ako se radi o sirovim i pokvarenim jajima, vjerojatnost je puno veća. Po sastavu su jaja bogata proteinima, masnoćama i ugljikohidratima što je idealna podloga za naseljavanje, rast i razmnožavanje mikroorganizama poput mnogih bakterija i plijesni. Trovanje hranom u pasa prolazi sa blagim simptomima ali ponekad i sa vrlo teškim, uključujući i povraćanje, proljev, tresenje, općenitu slabost cijelog organizma te odbijanje hrane. Ponekad simptomi nastupe naglo ali može proteći i nekoliko dana do ispoljavanja prvih simptoma. Liječenje trovanja ovisi o uzroku. U početku je najbitnije ukloniti izvor trovanja, zatim izazvati povraćanje što kraće nakon konzumiranja pokvarene hrane kako bi se umanjila resorpcija štetnih tvari. U ovisnosti o daljnim simptomima potrebno je voditi računa o nadoknadi tekućine izgubljene povraćanjem ili proljevom infuzijom ili oralno elekrolitskim pripravcima, zatim, terapija antibioticima u svrhu liječenja ili suzbijanja sekundarnih infekcija. Kako niste naveli da Vaš ljubimac, osim odbijanja hrane, ima bilo kakve druge probavne probleme ili probleme drugog sustava, savjetujem Vam da mu pokušate ponuditi visokoenergetsku medicinsku hranu koja će ubrzati oporavak. U tu svrhu ljubimcu možete ponuditi Hillsovu a/d konzervu, Royal canin Recovery paštetu, Eukanuba High calorie konzervu ili Vetoquinol Calo-pet pastu. Ove hrane nadoknađuju energiju izgubljenu nedostatkom apetita a sastavom vitamina i minerala jačaju opću otpornost organizma a time i potiču apetit u iscpljenih životinja. Za nastavak prehrane savjetujem da ljubimcu ponudite lakoprobavljivu hranu (Hills i/d, Royal Canin Intestinal, Eukanuba Intestinal) u malim količinama nekoliko puta dnevno, kako bi se probavne funkcije što prije normalizirale.Ukoliko se stanje Vašeg ljubimca ne poboljša ni 12-36 sati nakon davanja medicinske hrane, svakako Vam preporučujem da posjetite veterinara. Naime, ovako nagli gubitak tjelesne težine može imati ozbiljne posljedice po zdravlje psa u smislu trajnih oštećenja bubrega i jetre, a naročito ako je stanje praćeno nedostatnim uzimanjem vode.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam mopsa starog sedam mjeseci. Vaši su mi savjeti uvelike pomogli u njegovom odgoju. Sada me zanima sljedeće: koliko pseća dlaka može biti štetna za čovjeka? Mnogi mi govore kako je dlaka jako štetna pogotovo ako se proguta ili udahne. Zanima me točna posljedica svega toga. Nadalje, čula sam kako se od psa može dobiti nekakva bakterija koja je izuzetno štetna. O čemu se radi? Molim vas da mi pomognete jer od silnih priča samo me glava zaboli i ne znam više šta da vjerujem. Primite puno pozdrava od AldijaneO: Opasnosti od pseće dlake kao takve nema, pa gutanje ili udisanje dlake zdravog psa neće imati apsolutno nikakav učinak na naše zdravlje. Međutim, na psećoj dlaci mogu biti jajašca pojedinih crijevnih parazita od kojih je najopasnija pseća trakavica Ehinococcus granulosus. Ehinokokoza je vrlo rasprostranjena bolest, prisutna gotovo u svim krajevima svijeta s umjerenom klimom.Čovjek se zarazi od psa kojem se jajašca nalaze na krznu. Obično se zarazi dijete u igri i bliskom kontaktu sa psom. Osim toga, zaraza se može širiti i zagađivanjem povrća psećim izmetinama, neopreznim rukovanjem zdjela iz kojih se pas hrani, neopreznim čišćenjem pasjeg ležaja.U nosiocu se iz jajašca oslobađa novi oblik mlade trakavice, tzv. onkosfera, koja ima sposobnost probijanja kroz sluznicu i kapilare u samoj sluznici. Kada jednom dospije u krvotok crijeva, krvna struja je nosi prema jetri. Zbog uskih kapilara koji čine kapilarnu mrežu jetre, onkosfera često zaostaje u jetri. Tek u manjem broju slučajeva onkosfera prolazi kroz jetru i nastavlja dalje pratiti tijek krvnog optoka. Slijedom toga dospijeva u pluća, što je slijedeća najčešća lokalizacija, ali i u srce i onda dalje u bilo koji organ ili tkivo. Već nakon nekoliko dana od "gniježđenja" onkosfere, počinje se u njoj stvarati šupljina, najviše na račun nakupljanja tekućine. Ubrzo i tijelo, odnosno okolno tkivo, reagira, stvarajući upalnu reakciju oko rastuće hidatide.Hidatida (cista) vrlo sporo raste, ali njen je rast progresivan i nezaustavljiv. U deset do dvadeset godina, hidatida naraste i do veličine jabuke, ili čak i veća.Pasja trakavica ne čini štetu za zdravlje toksičnim niti bilo kakvim uplitanjem u normalan čovjekov metabolizam, nego proizvodi mehanički pritisak koji se povećava usporedo s porastom ciste u organima i tkivima.Najsigurnija prevencija je redovita dehelmintizacija psa, tj. suzbijanje parazitarnih invazija u pasa, popularno zvano "čišćenje" psa, kao i svakako održavanje higijene psa tj. njegovog ležaja i osobne higijene (poslje svakog kontakta, igre sa psom, treba prati ruke). Na Vaše drugo pitanje teško mi je precizno odgovoriti zato što je u životinjskom svijetu poznato mnoštvo opasnih bakterija koje mogu "zagorčati" život ljudima. Tako, mogao bih Vam navesti bakteriju - Campylobacter jejuni, koja kod ljudi izaziva simptome slične crijevnoj gripi (proljev, vrućica, bolovi u trbuhu). Bakterija živi u probavnom traktu zaražene životinje (domaće ili divlje životinje ili kućnog ljubimca), a čovjek se može zaraziti preko vode, izmeta, ili nepasteriziranog mlijeka. Liječi se antibioticima.Osim parazita i bakterija, za čovjeka postoji opasnost i od drugih uzročnika bolesti. Tako bih mogao navesti i mikrosporozu - kožnu gljivičnu infekciju uzrokovanu gljivicom Micosporum canis. Ova se bolest, kod ljudi, manifestira stvaranjem razmjerno okruglih lezija na koži s neravnim crvenim rubom. Takva područja su u sredini čista - koža je suha i ljušti se, a dlaka otpada. Problemi se mogu pojaviti i u kosi, a tretira se antimikoticima u obliku kreme, šampona ili preparata za oralnu uporabu.Detaljnije informacije o zoonozama možete dobiti i od svog doktora opće medicine.Ipak, uz provođenje preporučenih veterinarskih mjera i uobičajenih higijenskih mjera, opasnosti za zdravlje ljudi su zanemarive. Stoga Vam savjetujem da redovito provodite čišćenje svojeg psa od unutrašnjih i vanjskih parazita, redovito ga cijepite i uživate u punini društva koje nam naši ljubimci bezgranično pružaju.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas je star 14 godina, pudl, srednje veličine. Prije dvije godine je utvrđen problem sa desnim srcem. Od veterinara sam dobila upute o liječenju. Do sada je pas dnevno dobivao pola tablete aspirina cardio 100 mg. U rezervi je bio Odemex 40 mg, pola tablete i ACHemer npr. Lisopril 5 mg Tbl. koje pas do jučer nije dobivao jer do prije par dana nisam primjetila nikakve veće zdravstvene promjene. Možda je bilo nekih naznaka da psu nije baš sasvim dobro, kao umor, lagano duboko cviljenje, nesto kašlja i zadnjih dana škripanje kod kucanja srca. Jučer je pas bio strašno nemiran, jezik mu je plavičast. Puls je od jučer čujan čak u blizini psa i iznosi trenutno 105 otkucaja u minuti. Od jučer sam započela s terapijom odemexom i lisoprilom, nešto B Vitamina. Čini mi se da primjećujem malo poboljšanje i to u smislu da je pas nešto mirniji. Što vi o tome mislite i da li bi bilo dobro psu dati još i Digoxin. Hvala, DubravkaO: Terapija srčane insuficijencije podrazumijeva provođenje mjera kojima s jedne strane nastojimo smanjiti opterećenja kojima je podvrgnuto srce, a s druge strane poduzeti mjere kojima kompenzacijske mehanizme prilagođavamo stanju cirkulacije. To znači da moramo odrediti odgovarajući stupanj tjelesnog opterećenja, uvesti odgovarajuću prehranu srčanog bolesnika te uzimanje lijekova. Liječenje svakako treba prilagoditi intenzitetu kliničke simptomatologije.Oedemex je diuretik kojim nastojimo potaknuti izlučivanje tekućine koja se gomila u tijelu zbog slabosti srca, čime se ne uklanjaju uzroci slabosti nego samo umanjuje nepovoljan učinak.Linopril je arterijski vazodilatator kojim se postiže relaksacija stijenke arterija, što utječe na snižavanje arterijskog tlaka te smanjuje opterećenje srca. Terapiju vazodilatatorima treba provoditi uz posebnu pozornost zbog opasnosti od pada tlaka, osobito na početku terapije.Digoksin spada u tvari pozitivnog ionotropnog učinka kojima se pojačava rad srčanog mišića. Upotreba digoksina dolazi u obzir tek pri akutnom zatajenju srca, aritmiji, oslabljene kontraktilnosti te ishemije miokarda. Neutemeljena upotreba digoksina jedna je od najčešćih pogrešaka u terapiji srca. Kod upotrebe ovog lijeka treba paziti na moguću intoksikaciju koja se očituje povraćanjem, proljevom, gubitkom apetita te pojavom aritmija.Znakovi djelovanja lijekova mogu se zamijetiti tek nakon par dana od aplikacije i vrlo je važno da pas bude to vrijeme pod nadzorom veterinara koji će ga pratiti i po potrebi smanjiti ili povečati dozu.Potrebno je ograničiti kretanje pacijenta i smanjiti sva uzbuđenja na najmanju moguću mjeru.Prehrana srčanih bolesnika mora biti dijetna, okosnicu dijete čini minimalan unos natrija, uz istodobno osiguranu opskrbu lakoprobavljivim i energetski uravnoteženim sastavom.Na tržištu postoji izbor različite gotove hrane za životinje - srčane bolesnike, koja zadovoljava spomenute zahtjeve (Hill`s h/d, Royal Canin Cardiac).Od izuzetne je važnosti činjenica da svakom kardiološkom pacijentu treba pristupiti kao jedinstvenom slučaju. Općenito je moguće odrediti samo glavne smjernice terapije, rukovodeći se stupnjem slabosti. Poznavanje stupnja slabosti srca omogućuje ispravan odabir pojedine skupine lijekova. Postupno stupnjevanje intenziteta terapije ima za cilj maksimalno prolongiranje zadovoljavajuće kvalitete života uz minimalnu upotrebu lijekova.Važno je znati da uspjeh dugoročne terapije u velikoj mjeri ovisi o uspješnoj komunikaciji vlasnika i veterinara, što omogućuje prepoznavanje simptoma oporavka ili pogoršanja i optimizaciju medikamentozne terapije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htjela bih saznati nešto više o pasmini kratkodlaki foxterier. Zanimaju me sve karakteristike o psu npr. o učenju, kakav je s djecom, otpornost na hladnoću, hranjenje itd. Pozdrav, Veronika O: Terijeri su općenito sretni, živahni i tvrdoglavi pa je takav i fox terier. Iako su ove kvalitete izuzetno poželjne, mogu postati frustrirajuće ako se dozvoli da je pas na vrhu hijerarhijskog poretka u kućanstvu. Fox terijeri aktivni su bilo da se drže na otvorenom ili u kući ili stanu. Usprkos njihovom temperamentnom karakteru, fox terijeri mogu biti krasni obiteljski psi. Obožavaju djecu, vole igru, a njihov vrckast tamperament može nam uljepšati ružne dane. Ipak, ovaj veseli pas nije za svakoga. Treba im tolerantan i strpljiv vlasnik sa smislom za humor. Neophodno je učenje poslušnosti od prvih dana dolaska u Vaš dom kako bi se naučio tko je "glavni" a često ga je potrebno smjestiti u kavez u kojem bi boravio kada niste kod kuće. Fox terijeri zahtijevaju mnogo aktivnosti i kretanja te ukoliko im se pruži isto, vrlo se dobro mogu prilagoditi životu u stanu. Foks terijeri su vrlo otporna pasmina, obolijevaju od vrlo malog broja genetikom uvjetovanih bolesti. Neke jedinke sklonije su problemima sa probavom, neki imaju problema sa tonzilama, no ozbiljnije bolesti poput nasljedne displazije kuka gotovo su nezamijećene. Obolijevaju jedino kao individue od bolesti nespecifičnih za vrstu. Njihova snažna konstitucija omogućava im prilagodljivost u vrućim, sunčanim klimama ali se vrlo dobro snalaze i u hladnim klimama.Učenje fox terijera je relativno lako, no morate biti strpljivi i uporni. Najveća im je mana lajanje i kopanje (bili su uzgajani za lov) ali ako ih se oduči u mladoj dobi nema problema sa ovim nepoželjnim ponašanjem. Zbog njegova snažnog karaktera najvažnije je da mu se otpočetka nametnete kao viši u hijerarhijskom poretku u kućanstvu.Fox terijere treba socijalizirati od vrlo mlade dobi a naročito sa mačkama ali i drugim kućnim ljubimcima. Mogu biti problematični (iskazuju dominantnost) i sa drugim psima ako nisu pravilno socijalizirani.Što se hranjenja tiče, fox terijer nije osobito zahtjevan. O prehrani pasa malih pasmina pisala je kolegica dr. Mlinar-Gruja ovdje. No za razliku od ostalih malih pasmina, fox terijer jede mnogo više s obzirom na njegove stalne aktivnosti i živahni temperament.Također, treba spomenuti i ostale hrane renomiranih proizvođača: premium program (Alleva puppy & junior small, K-9 growth formula, Belcando puppy ili junior, Purina Dog Chow puppy) ili superpremium program (Hill's puppy mini, Purina puppy small, Royal Canin mini junior, Brit Care puppy all breeds) prilagođenim dobnoj kategoriji i veličini Vašeg ljubimca. Premium i superpremium hrane će u potpunosti zadovoljiti sve nutritivne potrebe štenca u rastu. Psima hranjenim premium i superpremium programima nije potrebno dodavati vitamine ili minerale u obroke, osim u stanjima kada Vam to preporuči veterinar. Preporučila bih Vam hranjenje Vašeg ljubimca više puta dnevno, zbog specifičnog metabolizma malih pasmina pasa. Psa bi trebalo hraniti u isto doba svaki dan.O ovoj pasmini pisala sam i ovdje.Za sve dodatne informacije o njezi, učenju i prehrani slobodno se obratite veterinarima Pet centra.