Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bi vas da mi preporučite koja je najbolja medicinska hrana za psa kojem je dijagnosticirana piroplazmoza i koliko dugo bi trebao tu hranu jesti? Da li preporučujete dehidrat ili konzerve? Inače jede Hill's Natures Best. Puno hvala, MatejaO: Babezioza (piroplazmoza) je bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju endoglobularne (intraeritrocitne) protozoe iz roda Babesia. U borbi s piroplazmozom koriste se različiti preparati. Jedan od manje toksičnih i vrlo djelotvornih je diminazen (Berenil). Aplicira se intamuskularno, a na mjestu aplikacije uzrokuje lokalne reakcije, pa ga je potrebno aplicirati na više mjesta. U mnogih životinja oboljelih od piroplazmoze Berenil ne uništi sve uzročnike pa nastaje stanje premunicije (nesterilni imunitet). Zatim imidazol (Imidocarb, Imizol) apliciran jednokratno u dozi 3 do 5 mg/kg pod kožu. Imunost protiv babezija traje oko 4 tjedna, pa čak i do 6 mjeseci kako navodi proizvođač lijeka. Uz ovu opću terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti organizma.Kako su bolest i preparati koje pas mora dobiti vrlo toksični za parenhimatozne organe (jetru i bubrege), moj savjet će Vam u tom smjeru i biti upućen. U ljekarnama Pet centra nalaze se veterinarske hrane koje su posebno izbalansirane i formulirane za smanjenje kliničkih simptoma bolesti jetre i osiguranju regeneracije i oporavka iste (npr. Hill's l/d, Royal Canin Hepatic). Takve hrane dolaze u obliku suhih hrana i konzervi. I jedna i druga varijanta osiguravaju, sa nutricionističkog stajališta, sve dnevne potrebe ali pomažu i u oporavku. Hrane su tako formulirane da se sastoje od umjereno snižene razine visoko probavljivih proteina (zbog velike mogućnosti oštećenja bubrega), snižene razine natrija (smanjuje krvni tlak i reducira izlazak tekućine iz krvnih žila), snižene koncentracije bakra i povećane koncentracije cinka (redukcija akumulacije bakra u hepatocitima i minimaliziranje intracelularnih lezija uzrokovanih kolestazom), antioksidansa (neutraliziraju slobodne radikale i na takav način usporavaju propadanje hepatocita). Sa takvim hranama svog ljubimca možete hraniti do kraja života, odnosno, do kada Vam ih Vaš veterinar preporuči.Savjetujem Vam da se oko gore navedenih hrana dodatno savjetujete s Vašim veterinarom.Osim gore navedenih hrana, osigurajte bolesnom psu mnogo vode za piće (omogućava izlazak otrovnih tvari iz organizma preko mokraće), štedite ga maksimalno, osigurajte mu mirno mjesto gdje će nekoliko dana mirovati. U slučaju da ste reagirali odmah po primjećivanju prvih simptoma, Vaš pas će brzo prebroditi bolest.Spomenut ću Vam i Legaphyton tablete - dopunsko sredstvo na biljnoj bazi za zaštitu jetre u obliku tableta za pse i mačke. Legaphyton sadrži silimarin koji pospješuje regeneraciju i novu izgradnju hepatocita te stabilizira staničnu membranu čime se smanjuje ulazak hepatotoksičnih tvari u hepatocite. Sadrži i ortosifon koji poboljšava diurezu te na taj način također eliminira toksine iz organizma. Legaphyton se može upotrijebiti za zaštitu jetre kod situacija koje opterećuju jetru ili kao potporna terapija kod jetrenih bolesti.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me koliko dugo u prosjeku žive boston terijeri i francuski buldozi i na šta treba obratiti pažnju pri kupovini tih pasmina. Hvala, ElmaO: Boston terijeri i francuski buldozi mogu živjeti oko 16 godina.O boston terijeru pisala je opširnije kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet. med. ovdje.O francuskom buldogu pisala sam detaljnije ovdje i ovdje.Pri kupovini štenaca trebalo bi pogledati svaki dio tijela zasebno. Tako kod glave treba pogledati kako pas diše u mirovanju i da li se pri tome napreže. Vidljive sluznice bi trebale biti blago ružičaste, a okolina očiju, nosa i usta suha i čista. Dijelovi tijela obrasli dlakom trebali bi biti ujednačeno prekriveni, a dijelovi kože bez dlake ujednačene ružičaste boje.Na trbuhu u predjelu pupka nebi trebala postojati oteklina, jer ona predstavlja pupčanu herniju. Psiću treba pregledati šapice s donje i gornje strane, a isto tako i svaki prst zasebno. Svakako treba pogledati i analni i spolno mokraćni otvor.Promatrajte štence kako se ponašaju u grupi s ostalim štencima u leglu, te mu pokušajte prstom privući pažnju i procijeniti kako reagira. Psić bi pri tom pogledom trebao pratiti prst.Ne zaboravite pitati uzgajivača čime hrani psića, je li tretiran sredstvima protiv unutarnjih nametnika (i kada), te je li primio vakcinu (koju i kada). Svi ovi podaci bit će od velike važnosti za daljnje preventivne mjere Vašeg veterinara.

Odgovara: Silvija Havrle lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Po povratku s godišnjeg odmora, primijetila sam nametnike u stolici psa (Shih-tzu, 1,5 god), najvjerojatnije je riječ o glistama. Unazad mjesec dana obavljeno je čišćenje "Banminth" pastom (isto su bili prisutni nametnici). I sada sam ponovila čišćenje istim lijekom, ali sumnjam u učinkovitost čišćenja, pa Vas molim za preporuku. Hvala na odgovoru! BarbaraO: Crijevni paraziti tj. nematodi (gliste) i cestodi (trakavice) su organizmi koji žive u živom nosiocu pričvršćeni u crijevima. Na taj način životinji ili čovjeku sišu krv ili uzimaju esencijalne tvari dobivene hranom,  koje su im potrebne za život i na taj način oslabljuju svog nosioca, osobito pri jačoj invaziji.Njihov razvojni ciklus se također odvija u nosiocu, a u vanjsku okolinu izlučuju jajašca koja se izmetom rasipaju u okolinu i čekaju novog ili istog nositelja ili posrednika da bi opet ušli u probavni sustav i razvili se u odraslog nametnika. Takav razvojni ciklus je opasan za čovjeka jer se on obično nađe u okolini  pasa i mačaka koji mu mogu prenijeti te parazite, naročito djeci, jer su ona nesputana u odnosu s kućnim ljubimcima. Trakavice (cestodi) su za čovjeka puno opasnije jer je za njih čovjek posrednik, u kojem stvaraju ciste po vitalnim organima.Stoga se vlasnicima pasa, ali i mačaka preporuča redovito dehelmintizirati (čistiti od parazita) svoje životinje, a to podrazumijeva svaka 3 mjeseca.Vlasnici pasa znaju da se  jednom godišnje, kad ih se vakcinira protiv bjesnoće, također provodi i dehelmintizacija u obliku tableta ili ponekad injekcije.Znači, bitno je životinju čistiti  i od glista i od trakavica. Gliste obično ne izlaze same iz probavnog sustava, osim kada se da neki antihelmintik, već one izbacuju jajašca koja nisu vidljiva golim okom. Trakavice izbacuju članke pune jajašaca i to se u izmetu primjeti kao zrna riže. Najsigurnije se dijagnosticiraju parazitološkom pretagom izmeta.Preporuka je da se daju preparati koji u svom sastavu imaju djelatne tvari  i protiv glista i protiv trakavica. Tako u trgovinama Pet centra možete naći  Pratel tablete, Prazinon tablete, Verpanyl tablete, Drontal tablete, a u zadnje vrijeme preparati su također dostupni i u obliku ampula koje se nanose na kožu - Advocate ampule za pse i mačke, te Profender ampule mačke.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas male pasmine koji je kastriran pred tjedan dana od prvog dana ima problem sa inkontinencijom - prvih par dana je nekontrolirano urinirao, a sada svakih sat do sat i pol mora obaviti nuždu. U mokraći je neko vrijeme bilo i malo sukrvice. Da li je to normalno nakon takve operacije? Hvala na odgovoru, IvanaO: Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji. Stoga, i oporavak različito dugo traje.U svakom slučaju treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, otečenja, crvenila i iscjetka. Par kapljica krvi, odnosno sukrvica iz kastracione rane ne mora Vas zabrinjavati, no ako Vam se rana kod Vašeg psa iz bilo kojeg razloga čini sumnjivom, svakako ga odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša. Također, malo crvenila ili blago otečenje normalna je pojava, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane (što će se dogoditi ako šavovi popuste ili ih pas prijevremeno skine) svakako zahtijevaju posjet veterinaru. Poznate su različite kastracijske komplikacije kao što su krvarenja, prolaps organa i infekcije. Krvarenje iz arterije spermatike može nastati pri pogrešnom postavljanju ligature. Ponekad krvare i skrotalne žile, osobito proširene vene ingvinalnog područja zbog prekida prilikom prepariranja testisa. Do prolapsa organa može doći ako se funikulus prereže prekratko, neposredno uz testis, te dođe do ispadanja funikulusa spermatikusa. Moguće su infekcije pa treba poduzeti aseptične mjere. Kastracija može zbog hormona dovesti do urinarne inkontinencije, iako je to rijetka pojava.Šavovi se, ako je rana uredno zacijelila, skidaju 10. dana nakon operacije, pa bi bilo dobro da pas čim duže nosi zaštitni ovratnik kako biste spriječili skidanje šavova ili lizanje rane. Ako mu smeta prilikom uzimanja hrane ili u šetnji, možete mu privremeno skinuti. Inače, aktivnosti se moraju ograničiti u prvom tjednu nakon operacije, dozvoljene su lagane šetnje samo na povodcu.Kako svaki ljubimac različiti reagira na operativni zahvat, moguće je da će Vašem ljubimcu trebati neko vrijeme za potpuni oporavak. Za to vrijeme osigurajte mu kvalitetnu hranu i njegu, kao što je: a/d (konzerva - Hill's), p/d (konzerva i suha hrana -Hill's), Convalescence support (konzerva - Royal Canin), Convalescence support Instant Diet (prah - Royal Canin). Kao potporu imunitetu preporučio bih Vam Immunoboost pastu za peroralnu primjenu.

Odgovara: Silvija Havrle lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam zlatnog retrivera od 11 meseci, koji je dobio gljive microsporum canis sa 2 i po meseca. Tada je veterinar rekao da ga poprskam 2 puta na dan sa Clinafarm rastvorom, koji sadrži enilconasol. To nije imalo nikakve rezultate, pa mi je onda prepisao Rekonasol tablete - 50 mg na dan. Stanje se poboljšalo, ali pre 3-4 nedelje se ponovo pojavilo, ali ovaj put su rupe u krznu bile po celom telu, a ne kao prvi put samo na njušci i nogama. Onda smo opet počeli sa Rekonasolom i kupanjem šamponom koji sadrži sumpor. I da bi bila stvar još gora, imao je i seboreju - smrad na kilometre, masnu dlaku/kožu itd. Šta bi mi Vi preporučili da preduzmem da se nikad ne bi ponovile ove bolesti? NinaO: Prema opisanim simptomima, diferencijalno dijagnostički bi se moglo posumnjati  i na još jednu bolest - demodikozu. Međutim, kako nisam u mogućnosti postaviti dijagnozu, već Vam samo dati savjet, savjetovala bih Vam da predložite Vašem veterinaru da isključi i ovu bolest.Mikrosporoza (uzrokovana gljivicom Microsporum canis) je zoonoza, tj. bolest koja se prenosi i na ljude, a manifestira se okruglim, bezdlačnim područjima  s karakterističnim crvenim prstenom, najčešće po glavi, ali i po tijelu. Promjene nastaju nakon kontakta s odraslim mačkama koje su nosioci, ali se kod njih bolest ne manifestira. Bolest često nastaje kod jedinki s oslabljenim imunitetom. Dijagnosticira se mikološkom pretragom dlake s UV lampom.Demodikoza (uzrokovana grinjom Demodex canis) je vrsta šuge koja nije posebno zarazna za druge pse ni za ljude, a nije praćena svrbežom. Grinje inače normalno borave u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama, a prekomjerno namnažanje uzrokuje lezije na koži. Postoji dobna i pasminska predispozicija za demodikozu, koja se češće javlja kod mlađih i čistokrvnih pasa (mops, čau-čau, šar pei, doberman, bulldog,...), a najčešće se prenosi neonatalnim kontaktom (s majke na štene). Predisponirajući čimbenici su slabija kondicija, virusne infekcije, dob, slabiji imunološki odgovor.Bolest se manifestira u dva oblika: blaži( skvamozni ) i teži (pustulozni ), a može biti lokalizirana i generalizirana.Kod lokalizirane demodikoze vidljiva su manja područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu i prednjim nogama, a javljaju se kod štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. U većini slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana.Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu, a najčešće se manifestira u dobi od 3- 12 mjeseci. Može se javiti upala lojnih žlijezdi, koja je praćena pojačanim izlučivanjem loja, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije praćene neugodnim mirisom. Prognoza je nepovoljna, ali uz dugotrajnu terapiju životinja se može izliječiti.Demodikoza se dijagnosticira pozitivnim  mikroskopskim nalazom grinja u strugotinama  promijenjene kože. Kod odraslih jedinki se ne manifestira, ali obitava u dlačnim folikulima i može se prenijeti na podmladak, stoga se preporuča ženke sterilizirati nakon provedene terapije. Nakon terapije, trebalo bi napraviti kontrolu nakon 4 tjedna i, nakon negativnog nalaza, životinja se smatra izliječenom.Uz terapiju, preporuča se prehrana hranom bogatom bjelančevinama, s manje masti, te vitaminsko- mineralni dodaci, osobito vitamin H  (biotin ). Životinju redovito treba čistiti od crijevnih (gliste, trakavice) i kožnih nametnika (buhe, krpelji, uši)  koji pogoduju padu otpornosti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene maltezera staro 2 mjeseca. Došao je k nama tek prije tjedan dana. Rastu mu zubići i ima stalno potrebu nešto gristi. Kupili smo mu igračke međutim ni najmanje ga ne zanimaju. Najsretniji je kad može gristi moju ruku ili prste. sad je počeo gristi tepih i malo po malo ga uništava. Ne znam kako da mu zabranim jer na moje strogo NE ne reagira. Pročitala sam u vašim prijašnjim uputama da psiće nije dobro kažnjavati, a mislim u ovom slučaju ne znam kako ga nagraditi. Jer ako ga nagradim kad ne grize tepih neće znati zašto je nagrađen. svaki put kad napravi nešto dobro pohvalimo ga s glasnim i veselim bravo. Kupili smo keksiće za štence, međutim oni su pretvrdi za njega pa ih ne može pregristi i pojesti.Od kojeg mjeseca je najbolje početi psa intenzivno učiti što treba principom nagrada-kazna? Za sada ga još ne ukoravamo i ne kažnjavamo kad napravi ono što ne smije jer je kod nas tek tjedan pa ne želimo da nas se prepadne. Počeli smo samo s glasnim i oštrim NE ali mu to ništa ne znači. MartinaO: Svi se psi ponašaju pod komandom svog mozga, što međutim ne znači da se psi isključivo povode instinktima. To je daleko od istine. Svaki pas ima svoj jedinstven karakter, toleranciju, mogućnost učenja i "inteligenciju". Um Vašeg psa um je društvenog člana šire obitelji-čopora. Pseći um donekle je sličan našemu: osobnost se na jedinstven način stvara djelovanjem genetske osnove, učenja i ranih iskustava. Odgajanje štenca započinje prvim danom kada stigne u Vaš dom. Potrebno je puno strpljenja i ponavljanja gradiva. No, psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno brzo i lako uče. Jedno od najvažnijih pravila je učenje kućnog reda. Proces učenja je svakako nagrađivanje riječima ili poslasticama svaki put kad štene učini nešto "poželjno". Jednako je važno ne kuditi ga za pogreške i nezgode. Kažnjavanje obično zbunjuje psa i istovremeno usporava proces učenja. Vaše štene je još vrlo mlado i vjerujem da će ubrzo usvojiti ova pravila, no ukoliko ovakvo ponašanje potraje kroz duži period to je najčešće znak tvrdoglavosti psa i njegovog nametanja, tj. pokušavanja kontroliranja Vas, a ne obrnuto.Psi su sposobni učiti pravila cijelog svog života. Budite dosljedni i postavite pravila kojih se psić mora pridržavati. Odgoj može potrajati i najbolje je da učitelj bude jedan od ukućana koji će biti dosljedan, uporan i strpljiv. Kad ga naučite da ste mu Vi vlasnik ("vođa čopora"), međusoban odnos će biti na obostrano zadovoljstvo. Također, jedna od solucija koju možete imati u vidu je povjeriti Vašeg psića na dresuru profesionalnom dreseru pasa. Nakon obuke zatražite i točne upute kako nastaviti s radom, te uz njih uključite svakodnevne osnovne vježbe poslušnosti. Što se igračaka tiče, one su zabavne i među najvažnijim stvarima koje trebate pružiti svom psiću. Svaka igračka ima svrhu: za žvakanje, pištanje, natjeravanje i sl. Igračke koristite na isti način na koji koristite poslastice kao nagrade.Igračke za žvakanje vlasništvo su psa i njih ne dirajte. Igračke koje pište i koje pas natjerava, pripadaju Vama, odnosno te igračke pohranite izvan dosega psa pa će mu biti zabavnije kada ih izvadite, a ujedno mu time jasno dajete do znanja da ste Vi glavni. Ipak, nemojte psa prekomjerno zatrpati igračkama jer će tako teže razlikovati što je igračka a što nije. Kao rezultat te igre, žvakanje će prakticirati gotovo na svemu.Kada štenetu izbijaju zubi, spremni su žvakati gotovo sve. Tada možete učiniti slijedeće: uklonite, koliko ste u mogućnosti, sve stvari koje ne želite da ih se štene domogne, ukorite neprikladno ponašanje i dajte mu igračku za žvakanje. To može biti npr. najlonska kost s okusom mesa, gumeni krugovi, gumena lopta s užetom, žvakalica od neuštavljene kože i sl. Poučne i korisne informacije o ponašanju pasa možete saznati iz odgovora kolegica Rumihe, dr.vet med. ovdje, te mr. Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me da li je sterilizacija mopsice kompliciranije nego u drugih vrsta pasa? Naime, na internetu sam procitala kako se anestezija ne preporuča za mopsove? To mi nije sasvim jasno, da li je to zaista točno? S koliko mjeseci se preporuča obaviti zahvat? Htjela bih što ranije. Što se tice prehrane, svog psa bi hranila Eukanubom ili Hillsom pa me zanima, pošto sam čitala kako je psu potrebna raznolika prehrana, da li je u redu da pas svakodnevno jede takvu hranu s tim da nekad bude pomiješana s jogurtom, nekad vodom ili juhom, povrćem, rižom? Nije mi zgodno kuhati posebno za psa, a sve što sam nabrojala uobičajeno i mi koristimo pa mi je to najzgodnije. Hvala, DajanaO: Sterilizacija kao zahvat u ove pasmine nije upitna, ali ono o čemu treba posebno voditi računa je opće zdravstveno stanje životinje. U mopsova se to prije svega odnosi na dišni sustav. Određeni problemi vezani su uz brahiocefalne pasmine (pasmine "kratke glave"). Ovi psi imaju srazmjerno normalnu donju čeljust, dok je gornja stisnuta i kratka. Pri tome nepovoljni anatomski odnosi gornjih dišnih puteva dovode do otežanog disanja i smetnji u cirkulaciji krvi.Osim navedenog, kod njih se nerijetko razvija tzv. respiratorni sindrom. Ovo oboljenje karakteriziraju opstrukcije na različitim dijelovima dišnih prohoda (nosni prohodi, ždrijelo, dušnik , bronhi i bronhioli koji komuniciraju s plućnim alveolama.). Do opstrukcija zračnih prohoda mogu dovesti: stenotične nozdrve, tonzilitis, izduženo meko nepce, deformirane laringealne vrečice, paraliza laringsa, hipoplastična trahea, kolaps trahee i astma. Navedeni anatomski problemi mogu biti urođeni, a pogoršavaju se u neliječenih pasa.Neprepoznati simptomi mogu dovesti do kronične opstruktivne plučne bolesti (COPD) pasa. Ova bolest je, na žalost, vrlo česta u mopsova.S tim u vezi, opća narkoza svakako može predstavljati ozbiljan problem, a jedini način da isključite potencijalne rizične faktore narkoze je potpuna i temeljita klinička pretraga uz radiološku pretragu traheje.O samoj sterilizaciji, kao i o prehrani pasa malih pasmina ja i moji kolege objavili smo niz detaljnih tekstova, pa Vas pozivam da ih pretražite uz pomoć pretraživača (upisivanjem ključne riječi u filter "kućicu") i detaljnije se informirate o navedenim temama.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam westy terijera starog 14 mj. i ima jedan dosta teški problem. Bio je kod frizera na šišanju i prilikom šišanja frizer mu je porezao vrh spolovila. Od tada je prošlo oko 8 mjeseci i još mu se gnoji. Bio je kod veterinara par puta ali mu se to ne poboljšava, pa vas molim da mi pomognete, jer iskreno svako vođenje veterinaru je jako skupo.Hvala, Mario O: Oštećena sluznica svakako gubi svoju zaštitnu funkciju, a povreda predstavlja ulazna vrata za cijeli niz mikroorganizama.  Stoga bi životinju i dalje trebalo liječiti kako bi rana ipak zacijelila, a sam organ sačuvao funkciju. Ovo naglašavam jer je otvor na spolovilu završni dio spolnog i mokraćnog sustava, a velik broj infekcija gornjih dijelova ovih sustava razvija se upravo ascedentnim (uzlaznim) putem. Tako se npr. mogu razviti ozbiljne infekcije mokraćnog mjehura ili bubrega.U prepuciju pasa se fiziološki stvara smegma, gusta maziva tvar koja oblaže spolovilo. Ponekad je pas izlučuje u većoj mjeri, te je moguće da ste smegmu zamijenili s gnojnom upalom. Općenito, znaci upale su: crvenilo, temperiranost, bolnost, otečenost i smetnje u funkciji. Pri tom povrijeđeni dio treba usporediti s okolnim zdravim tkivom organa. Vašeg ljubimca ipak odvedite veterinaru koji će donijeti konačnu odluku o eventualnoj daljnjoj terapiji, jer bez pregleda psa nije moguće postaviti dijagnozu, a bez pravilne dijagnoze na žalost nema niti mogućnosti određivanja terapije. 

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 8 mjeseci i rečeno mi je da bi u toj dobi bilo potrebno prijeći sa 3 obroka dnevno na 2 veća obroka. Zanima me je li to baš nužno ili možemo nastaviti davati 3 obroka, s obzirom da se on, kao pravi labrador, jako veseli hrani. Unaprijed hvala, Karla O: Sa stajališta broja obroka, postoji određeno pravilo hranjenja štenaca. Naime, preporučuje se štence u dobi od jednog do dva mjeseca hraniti i do 5 - 6 puta dnevno. U tom periodu, višekratno se hrane štenci zbog osjetljivog i nedovoljno razvijenog probavnog sustava. Kod štenaca se vrlo često događa i da je unos glukoze u organizam smanjen, a kako imaju slabiju sposobnost pohranjivanja energije od starijih pasa, potrebno im je davati nekoliko obroka dnevno. Do 6-tog mjeseca života hranite štene 4 puta dnevno, zatim smanjite na 3 pa na 2 obroka dnevno, uvijek u isto vrijeme. Hranjenje više puta dnevno osigurava štencima dovoljno energije za rast i otpornost organizma. Prelazak sa 3 na 2 obroka, u određenoj dobi štenca nije nužan. Naime, poznato je da mnogi psi sami izbace treći obrok, odnosno, za njega postanu nezainteresirani. Ono na što trebate obratiti pozornost jest kvaliteta hrane te pridržavanje preporuka proizvođača hrane o dnevnim količinama. Imajte i na umu da su labradori, po prirodi, poprilično skloni povećanju tjelesne težine. Debljina u pasa izaziva iste bolesti kao i debljina u ljudi. Za sve dodatne informacije o njezi i prehrani možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu pekinezera koju redovno protiv buha tretiram Frontlineom. Čini mi se da sam na kutijici preparata pročitala da u slučaju skotnosti kuje treba prije tretmana prvo zatražiti savjet veterinara. Budući da se moja kujica parila prije 10-ak dana i da ja, naprosto, ne znam da li je skotna ili ne, ljubazno Vas molim za savjet. Hvala, SilviaO: Kako je navedeno u uputstvu Frontline ampula, jedine konraindikacije za korištenje  jesu da se ampule ne smiju koristiti kod štenadi mlađe od 8 tjedana i pasa lakših od 2 kg (jer najmanja ampula je za težinu 2 do 10 kg).  Zatim, ne smiju se koristiti kod kunića (jer su kod njih povremeno zamijećene reakcije nepodnošljivosti), kod životinja koje se koriste u proizvodnji namirnica za prehranu ljudi, kod bolesnih životinja (sustavne infekcije, povišena temperatura) i onih u stadiju oporavka. Što se tiče graviditeta i laktacije, sigurnost preparata potvrđena je u rasplodnih, gravidnih i dojnih kuja višekratno tretiranih, u razmacima od mjesec dana, s dozama 3 puta većim od odobrenih.Kao nuspojava  može se javiti, ako se psi ližu, pojačano slinjenje kratko vrijeme nakon toga, prije svega zbog sadržaja alkohola u nosaču. Vrlo rijetko, u pojedinih pasa na mjestu aplikacije koža bude nadražena, javi se svrbež ili ispadanje dlake. U tom slučaju javite se svom veterinaru da isključi druge uzroke.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca starog 2 godine, redovito ga tretiram Frontline ampulama i sprejom zajedno, ali unatoč tome u zadnjih 5 mjeseci je dva puta obolio od piroplazmoze. Vodila sam ga na liječenje i sad se čini da se uspješno oporavio. Zanima me hoće li te bolesti ostaviti trajne posljedice na njegovo zdravlje i što bi se dogodilo da i treći puta oboli od iste bolesti? Koliko vremena treba da se pas posve oporavi od piroplazmoze? Naime,svaka 4 mjeseca mu dajem Pratel, a čitala sam da se taj lijek ne smije davati životinjama čiji je organizam oslabljen zbog težih oboljenja. Veterinar mi je rekao da su krpelji postali imuni na sva zaštitna sredstva i da to više i nije neka garancija. Molila bih vas još da mi vi preporučite neko zaštitno sredstvo jer sa Frontlineom očigledno nemamo sreće. Vidjela sam u vašoj trgovini Verminex kapi i Canina Bio Shocker spray pa me zanima da li se to dvoje može kombinirati zajedno? Ili možda bolje bio ogrlica? Uglavnom svaki savjet je dobro došao. Unaprijed hvala, NinaO: Jetra i bubrezi imaju funkciju detoksikacije te izlučuju sve toksine unešene u organizam ili nastale kao produkt biokemijskih reakcija u organizmu. Zbog takve funkcije jetra ima izuzetno visoku sposobnost regeneracije i ovisno o tome u kakvom je stanju jetra bila prije terapije, kao i o tome kakve posljedice je ostavila sama bolest, ovisit će i funkcionalna sposobnost i zdravlje jetre nakon bolesti i terapije. Svaki lijek koji se unosi u tijelo djeluje na određene organe u tijelu i sudjeluje u određenim biokemijskim procesima u tijelu, zbog čega se uz željeni učinak mogu javiti i određene nuspojave. Stupanj tih nuspojava ovisi o lijeku, ali i o zdravstvenom stanju samog organizma. O svemu navedenom ovisiti će i prognoza kod eventualnog ponovnog nastupa bolesti.Moj savjet je da neko vrijeme nakon što se pas oporavi napravite kompletnu krvnu sliku i provjerite vrijednosti jetrenih enzima i drugih biokemijskih parametara stanja organizma. To je jedini način da se objektivno ocijeni stupanj mogućih oštećenja i nakon toga prikladnim preparatima olakša oporavak organizma. Također, to je važno kako bi veterinar procijenio je li organizam doista iscrpljen u tolikoj mjeri pa bi davanje Pratel tableta bilo kontraindicirano. Na žalost, za sada ne postoji cjepivo protiv piroplazmoze i jedini efikasan način zaštite od bolesti je zaštita od krpelja.Osim Frontline spreja i ampula, u tu svrhu možete koristiti i neki od preparata kao što su Advantix ampule, razne antiparazitske ogrlice, npr. Canina Petvital bio-zaštitna ogrlica, Trixie biljni zaštitna ogrlica za pse, Scalibor antiparazitski ovratnik itd. U trgovinama Pet centra možete pronaći i tablete češnjaka (Canina, Ebi-vet) koje se koriste kao dodatak hrani za pse. Njegova eterična ulja djeluju stimulirajuće na cjelokupni organizam ali imaju i anti-bakterijski učinak, zatim smanjuje starosne tegobe te, što je najvažnije u Vašem slučaju, svojim svojstvima štite organizam jer krpelji i drugi vanjski paraziti ne podnose miris češnjaka. Tablete češnjaka mirisno su neutralane za ljude i ukusne za pse. Jako je bitno da se preparati koriste redovito, osobito u vrijeme najveće aktivnosti krpelja (proljeće i jesen). Uz primjenu antiparazitika, potrebno je psa dobro pregledavati nakon šetnje kako biste otkrili krpelja koji se možda "zakačio" jer niti jedno sredstvo zaštite ne djeluje 100%. Obzirom da novi krpelj treba provesti na psu 2 - 3 dana da bi mogao prenijeti uzročnika bolesti, redovna kontrola i pravovremeno uklanjanje krpelja može biti presudno u sprečavanju bolesti.Canina Petvital Verminex je proizvod koji se samo nanosi na životinju slično kao Frontline i Advantix, ali za razliku od njih je biološki proizvod, potpuno neotrovan i može se koristiti za sve kućne životinje, a dobro se kombinira sa Petvital Bio-Insect-Shokerom. Nanosi se od tjemena do repa, svakih 3 cm 1 kapljicu na kožu i tretman se ponavlja svakih 3-4 tjedna.Petvital Bio-insekt-schoker može se koristiti za zaštitu nastambi kao i za zaštitu kućnih ljubimaca. Površine treba poprskati sa oko 30 cm udaljenosti svakih 4-6 tjedana, doza od 100 ml dostatna je za 6 m2, a budući da je neškodljiv za dlaku, kožu, perje, također je i neškodljiv za kućne ljubimce, jer se sastoji od čisto prirodnih tvari te kućnim ljubimcima neće štetiti ni prilikom česte upotrebe. Proizvođač nije naveo točnu dozu za kućne ljubimce, tako da je moj savjet da Vašeg psa cijelog pošpricate (leđa, trbuh, šapice, repić) i s rukama dobro utrljate u kožu, samo nemojte špricati njuškicu da mu tekućina ne dođe u oči i usnu šupljinu, nego nanesite sebi na dlanove malo tekućine i onda ju utrljajte rukama na obraze i uške. Spomenut ću Vam i Legaphyton tablete - dopunsko sredstvo na biljnoj bazi za zaštitu jetre u obliku tableta za pse i mačke. Legaphyton sadrži silimarin koji pospješuje regeneraciju i novu izgradnju hepatocita te stabilizira staničnu membranu čime se smanjuje ulazak hepatotoksičnih tvari u hepatocite. Sadrži i ortosifon koji poboljšava diurezu te na taj način također eliminira toksine iz organizma. Legaphyton se može upotrijebiti za zaštitu jetre kod situacija koje opterećuju jetru ili kao potporna terapija kod jetrenih bolesti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj se pas (oštenjen 15.01.2008.) cijepio 30.04. protiv bjesnoće. U prosincu planiramo dulji put (2-3 mj.) u Švedsku. Kako sam razumjela, treba čekati 120 dana nakon zadnjeg cjepiva da bi izvadili krv i vidjeli da li je razvio dovoljno protutijela za bjesnoću. Zanima me koliko košta taj test, koliko dugo vrijedi taj nalaz, koliko se dugo čeka nalaz i koje su uopće šanse da on nije razvio dovoljno protutijela? Puno hvala i pozdrav! LucijaO: Za putovanje psa u zemlje članice EU potrebno je pribaviti sljedeće dokumente:- bez obzira na starost i vrstu, svaka životinja prije izlaska iz RH mora biti cijepljena protiv bjesnoće i mikročipirana- vremenski period od posljednjeg cijepljenja protiv bjesnoće ne smije biti veći od šest mjeseci- ako se životinja protiv bjesnoće cijepi prvi puta, vremenski period od dana cijepljenja do putovanja u inozemstvo ne smije biti manji od 14 dana- navedena cijepljenja moraju biti zavedena u popratnoj svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja koja mora biti ovjerena od ovlaštene veterinarske ambulante ili nadležnog veterinarskog ureda- osim gore navedene dokumentacije, potrebno je posjedovati i europski certifikat kojeg ispunjava i ovjerava ovlaštena veterinarska ambulanta ili nadležni veterinarski ured, a vrijedi 3 mjeseca od dana ovjere Osim navedenih uvjeta, pri putovanju u UK, Irsku, Švedsku i Dansku potrebno je osigurati i dodatne uvjete: - datum čipiranja mora biti raniji od datuma cijepljenja protiv bjesnoće- u svrhu utvrđivanja zdravstvenog stanja životinje (na bolest bjesnoću) provodi se:         - šestomjesečna karantena u carinskoj zoni zemlje odrednice ili        - serološko testiranje u referentnom labaratoriju u zemlji članici EU koje dokazuje da je titar protutijela za bjesnoću jednak ili veći od 0,5 IJ/mL (serološko testiranje se može obaviti najranije 120 dana po zadnjoj vakcinaciji)Neophodno je testove krvi obaviti na Veterinarskom fakultetu u Ljubljani, Gerbičeva 60, Tel / Fax: +386.1.4779.100 / 352. O cijeni, kao i vremenu čekanja na nalaze nemam podataka, tako da Vas upućujem na gore navedenu adresu.Djelovanje vakcine se osniva na činjenici da u vakciniranih zdravih životinja vakcina potakne tvorbu specifičnih protutijela za virus bjesnoće. Kako različite okolnosti (bolesne i slabe životinje, nepravilna vakcinacije,...)mogu polučiti slabije djelovanje vakcine - karantena, odnosno, serološko testiranje se provodi zbog utvrđivanja imunološkog statusa životinje na bolest bjesnoću. Za sve dodatne informacije obratite se u Ambasadu Kraljevine Švedske, Frankopanska 22, Zagreb, tel. 01/ 4810 891.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 3 mjeseca koji povremeno hrče. Primjetila sam da hrče kad spava, ali i kad  je budan ponekad hrče. Vlasnik njegove mame kaže da i ona hrče. Zanima me da li se radi o genetici ili je riječ o nekom ozbiljnijem zdravstvenom problemu. Hvala! SilviaO: Ako je Vaš pas zdrav i hrče, nema razloga za brigu jer gore navedeno predstavlja fiziološku pojavu i slično je pojavi hrkanja kod ljudi. Hrkanje nastaje kao posljedica promjene položaja dišnih puteva (npr. dugačko i opušteno meko nepce,  međusobno trljanje mekog nepca, resica, jezika i okolnih mišića,...).Hrkanje ljubimca se može reducirati promjenom položaja spavanja, odnosno, da mu vrat i glava nisu na povišenom položaju u odnosu na leđa.Potrebno je naglasiti da ne hrču nužno svi psi. Hrkanju su više skloni psi određenih pasmina, poput boksera, buldoga, doga, pekinezera, mopsa te bernardinca, i to zbog oblika i fizionomije njihove njuške. Jačina i učestalost hrkanja pojačava se sa starošću.Kada je ljubimac budan, "hrkanje" može upućivati i na određene poteškoće kod disanja (zapreka ili strano tijelo u gornjem dijelu dišnog sustava, paraliza glasnica,...). Zbog gore navedenog, a i za Vašu i Vašeg ljubimca sigurnost, savjetujem Vam da se obratite veterinaru. On je u mogućnosti, nakon provedene kliničke pretrage, utvrditi i procijeniti zdravstveno stanje ljubimca te Vas savjetovati u skladu s postavljenom dijagnozom.O dišnim problemima i njihovim uzrocima pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., ovdje i ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas (pekinezer) je jučer ujutro bio sasvim u redu, veseo, odjednom je počeo jako cviliti. Nakon toga je zaspao i budio se svako malo i jako cvilio. Odveli smo ga veterinaru koji ga je pregledao opipom i rekao nam da je ljubimcu jako tvrd trbuh i da je vjerojatno pojeo neki strani predmet  jer je još beba (4,5 mj.) i jako je razigran. Dao mu je dvije injekcije i poslao nas doma. Kroz nekoliko sati psu je bilo malo bolje, ali i dalje je cvilio i bio jako tužan. Popodne smo vidjeli da pas i dalje ima grčeve i da ga boli, te smo ga vodili u bolnicu za male kućne ljubimce. Drugi veterinar ga je pregledao i rekao da radi o discu - da su jedan na drugom i  da, ako se to ne ispravi dok je pas još u razvoju, dolazi do oduzetosti zadnjih nogu i smrti.Dao mu je isto dvije injekcije i rekao nam da ga držimo u mirovanju oko 3 dana. Nas zanima sljedeće: - da li tako mladi psić smije na slikanje da bi sigurno znali da se o tome radi? - koliko dugo se liječi ta bolest? - da li se stvarno moramo bojati za život našeg ljubimca? - koje je najadekvatnije liječenje (psić je u prvoj do drugoj fazi odnosno stupnju bolesti) - koliko vremenski treba proći da bi znali da nam je psić potpuno zdrav tj. da se disc pomaknuo na svoje mjesto? - kako i na koji način tj.kakvim pregledom možemo utvrditi da je psić ozdravio? - šta zapravo znači disc protrusion?Unaprijed hvala, DanijelaO: Kralješnica u psa je sastavljena od 7 vratnih kralješaka, 13 prsnih i 7 slabinskih kralješaka.Ovo su koštane strukture čija se osnova formira već u uterinom životu, a povezani su sitnim mišićima, tetivama i ligamentima. Između svakog kralješka nalazi se mekana struktura koja se naziva diskom. Disk je građen od vanjskog, okruglog, tvrđeg, fibroznog prstena koji okružuje ekscentrično lociranu mekanu jezgru (nukleus pulposus). Svrha diska je djelovanje poput "amortizera", absorbira udarce i raspodjeljuje pritisak kako bi prevenirao oštećenje kralješnice na svakoj strani, te oštećenje kralješničke moždine i izlazećih živaca pokraj navedenih struktura. No, ako je trauma prejaka ili postoji pojačana degeneracija diska (kod ovog problema i normalno pomicanje kralješnice može dovesti do puknuća diska) istjecanje pulpe dovodi do pritiska na kralješničku moždinu i/ili kralješničke živce.Disc protrusion ili prolabirani disk je naziv bolesti koja zahvaća diskove kralješnice. Često je istoznačan herniji diska jer su ova dva poremećaja usko povezana. Protruzija može biti na jednom disku ili na nekoliko njih uzduž kralješnice. Može se raditi o parcijalnoj ili potpunoj protruziji.Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Razlikuju se dva tipa ovog poremećaja. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip protruzije diska češći je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna ali i nastupiti naglo.Iako se protruzija diska može javiti u bilo koje pasmine pasa, najčešće se javlja u hondrodistrofičnih pasmina (pasmine koje pokazuju pojačanu degeneraciju diska) - jazavčar, francuski buldog, pekinezer i minijaturni pudl. Ovo znači da pas npr. od 3 godine ima kralješnicu 10-godišnjaka. Također, navedene su pasmine sklone protruziji diska i zbog stanja poznatog pod nazivom hondroidna metaplazija kod koje dolazi do raspadanja i okoštavanja diska u dobi i mlađoj od godine dana.Dijagnoza protruzije diska se postavlja na osnovu kliničkih znakova i RTG-snimke (i drugih slikovnih pretraga poput CT-a i MRI-a) koja pokazuje suženje prostora između kralješaka, kalcificiranih diskova (zbog degeneracije) i materije diska unutar kralješničkog kanala. Ako je materija diska okoštala vidljiva je na RTG-snimci bez obzira na dob psa. U suprotnom, ako je disk neokoštao, injicira se posebni kontrast u kralješnički kanal kako bi se vidjela mjesta kompresije kralješničke moždine. Ova pretraga se naziva mijelografija.Liječenje protruzije ili hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije a čini se jednim od sljedeća dva načina - medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije.Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca.U literaturi se spominje postotak od oko 85 onih pasa koji se u konačnosti oporave usprkos terapiji koja je poduzeta. Iako je ovo vrlo optimističan postotak, mnogo oporavljenih pasa doživi protruziju diska na drugom mjestu na kralješnici. U velikom broju slučajeva ovu pojavu prati i okoštavanje diska.Na žalost, protruzija ili hernija diska je ozljeda koja se može dogoditi opetovano, na različitim kralješcima a naročito u pasmina sklonim ovom poremećaju. Najčešće mjesto poremećaja je donji dio leđa i područje vrata s obzirom da su to dijelovi tijela najizloženiji kretanjama čime uzrokuju napor za kralješnicu.Prognozu stanja Vašeg ljubimca morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom, nakon što se načine neke osnovne pretrage (npr. RTG-snimka) te po potrebi i mijelografija, a ja Vam mogu savjetovati slijedeće: rizik oboljenja možete smanjiti održavanjem dobre tjelesne težine psa jer prekomjerna tjelesna težina dodaje biomehanički napor i stres na diskove. Također, za vođenje u šetnju Vašem ljubimcu stavite oprsnicu (ormu) umjesto ogrlice oko vrata koje mogu izazvati naglo naprezanje vrata. Ako je moguće, izbjegavajte nagla zaustavljanja i kretanja koji mogu biti napor za kralješnicu, kao i skakanje sa povišenih mjesta (npr. krevet, trosjed i sl.).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela starog 10 godina. Ima višak kilograma, ali unatoč svemu poletan i zaigran sve do 6. mj.ove godine. Postao je nezainteresiran za hranu, vodu, druženje. Samo mu se spavalo. Nije povraćao, kašljao. Bjeloočnice su mu bile bjele kao zid. Veterinar je napravio rendgen srca, pluća, jetre i nalaz krvi. Jetra i slezena su povećane. Nalaz krvi je pokazao loš hematokrit. Dao mu je jak antibiotik i pripisao mu nakon dva dana cefiksim. Pas se oporavio, živnuo. Otpušten kao izliječen. Ali nije više bio onaj stari. Što mu je bilo nisam doznala. Dva mjeseca kasnije postao je opet pokunjen, bjeloočnice bijele bez kapi krvi. Slijedila je doza antibiotika i oporavak. Sada pred dva tjedna opet ista stvar. Otišla sam drugom veterinaru. Napravljen je ultrazvuk jetre koja je jako povećana i rendgen koji je pokazao uvećano srce i jetru te slezenu. Krvni nalaz nije napravljen. Dijagnoza: dekompenzacija srca. Pripisan je Lanicor 2x3/4 i Fursemid 2x1. Petog dana terapije pas je naglo klonuo. Ne reagira na ništa. Veterinar mu daje dozu od 3 ml Lanitopa. I tako 3 dana. Psu je sve gore. Odgovor: nema pomoći. Nisam odustala. Na svoju ruku sam dala Cefiksim. Pas je za dva dana živnuo. Sad skače, jede. Ne dam mu da se umara. Nosim ga po stepenicama. Veterinar ne može vjerovati da je to onaj isti pas. Rekao je da nastavim s Lanicorom od 2x 1/2 i Fursemidom 2x1/2 i ništa drugo. Dajem mu i Legaphyton. S obzirom na slijed događaja i vidljivo poboljšanje nakon antibiotika, a opet pogoršanje nakon nekog vremena neuzimanja, bojim se istog. Koji je razlog da je antibiotik pomogao, a u pitanju je srce i povećana jetra? Da li je zbog slabog protoka krvi u tim organima došlo do infekcije? Ima li pomoći? Moram reći da su ga svi već otpisali osim mene. Unaprijed hvala. VlatkaO: S kliničkog stajališta pod slabošću srca (insufficientio cordis) podrazumjevamo sindrom (skup simptoma) koji nastaje kao posljedica smanjene radne sposobnosti srca. Ona se dijeli na relativnu (kada srce za vrijeme mirovanja može zadovoljiti potrebe organizma) i apsolutnu (kada srce za vrijeme mirovanje nije u mogućnosti zadovoljiti potrebe organizma).Različiti su čimbenici koji mogu dovesti do pojave zatajenja srca:- akutno zatajenje srca - upala ili degeneracija miokarda, upala endokarda ili perikarda, pojačano opterećenje srca...)- kronično zatajenje srca - posljedica neizlječenog akutnog zatajenja zbog kroničnog endokarditisa, odnosno grešaka na zaliscima i otvorima, ili pak kroničnog perikarditisaMoguće je i zatajivanje srca kao posljedica trajnog opterećenja miokarda pri poremećajima u perifernom krvotoku (nadam pluća, ciroza jetre, kronične bolesti bubrega,...).Znakovi apsolutnog zatajenja srca temelje se na činjenici da insuficijentno srce u dijastoli nije u stanju primiti svu krv koja mu dolazi iz vena, a u sistoli nije u mogućnosti istisnuti ju iz svojih šupljina. Takva situacija će za posljedicu imati proširenje srčanih šupljina (dilatatio cordis) te pojavu staze krvi u venoznom dijelu krvotoka, u plućima, jetri, bubrezima. Posljedično dolazi do tahikardije, cijanoze sluznica i nepigmentirane kože, transudacije (hidroperikard, hidrotoraks, hidrops, ascites), kardijalnih edema i edema pluća, mješovite dispneje i u najgorem slučaju - hipoksije mozga. Svi gore navedeni simptomi se posljedično nadovezuju na simptome od strane pogođenih organa ili organskih sustava.Liječenje obuhvaća mirovanje, prehranu dijetnim hranama prema potrebi (za bolest bubrega, jetre,...), izostavljanje hrane koja obiluje soli, odnosno natrijem. Isto tako, potrebno je odmah započeti s etiološkom terapijom - odnosi se na suzbijanje primarne bolesti te na liječenje oštećenog srčanog mišića. Tako, često se koriste lijekovi (npr. Lanitop, Lanicor) koji poboljšavaju kontraktilnu sposobnost srčanog mišića. Koriste se i diuretici (npr.Fursemid, Lasix), lijekovi kojima se pospješuje bubrežno izlučivanje. Cefiksim je prvi oralni cefalosporin treće generacije koji se u nizu kliničkih ispitivanja pokazao sigurnim i djelotvornim u borbi protiv infekcija različitih organa i organskih sustava uzrokovanih osjetljivim uzročnicima.Kako različiti čimbenici mogu dovesti do slabosti srca, odnosno, kako slabost srca posljedično može dovesti do mnogih problema na pojedinim organima ili organskim sustavima, moguće je da i antibiotik poluči uspjeh. Na koji način, teško mi je reći jer to ipak iziskuje dodatne preglede i pretrage.Ipak, savjetujem Vam da antibiotike i druge slične preparate ne dajete na "svoju ruku", nego da se o istima informirate kod svog veterinara. Naime, samo ako se postavi točna dijagnoza moguće je odrediti i ispravnu terapiju. Na takav način najbolje ćete pomoći svom ljubimcu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnica sam odrasle kujice pasmine rhodesian ridgeback. Zanima me kako što točnije odrediti početak tjeranja? Da li je u početku tjeranja normalno da kuja ne podnosi mužjake u svojoj blizini? Da li je psu pasmine RR potrebna kabanica za zaštitu od jače kiše ili kaputić u hladnijem razdoblju godine (npr. pri temperaturi nižoj od 10 stupnjeva). Da li je psu koji živi u kući potrebna kakva dodatna zaštita kad izlazi van? MarijaO: Svaki vlasnik, posebno odrasle kuje, treba voditi evidenciju kada se zadnji put tjerala kuja i  pripremiti se za sljedeće tjeranje (u razmaku od 5 do 7 mjeseci). Kuje u tom "osjetljivom" periodu mijenjaju svoje uobičajeno ponašanje: postaju maznije, ne žele jesti hranu koju su do jučer obožavale, ne žele piti iz svoje stare zdjelice, ne žele spavati na svom krevetu ili dekici, ne podnose druge pse, posebno mužjake. Stidnica polako natiče, javlja se oskudan iscjedak koji vremenom postaje obilniji, kuje još više ne podnose, odnosno ne dozvoljavaju mužjacima da im se približe. U određenom periodu ( 9.-18. dan od početka tjeranja) mužjacima dozvoljavaju da im se približe, a to se najčešće odvija kada je kujica spremna za parenje (ovulacija).Kabanice preporučamo svim psima koji žive sa svojim vlasnicima u stanu. Pas će se manje smočiti prilikom šetnje, a vlasniku će biti lakše osušiti šapice, nego oprati i osušiti cijelog psa, što često predstavlja poseban problem kod većih pasmina i pasmina s dužom dlakom.Pošto ulazimo u hladniji dio godine, počelo je i grijanje stanova (sobna temperatura oko 22-25 C), te izlazak psa u šetnju na vanjsku temperaturu (-10 C), te razlika od 30-tak stupnjeva koju pas mora prebroditi u par minuta, dok izađe van stana, predstavlja temperaturni šok za organizam psa i čini ga podložnim raznim infekcijama gornjih dišnih puteva (zarazni kašalj). Zbog toga preporučamo kaputiće za pse koji su prilagođeni određenoj veličini i pasmini psa (deblji, tanji, s nogavicama....).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Psu sam nakon čišćenja kamenca po preporuci veterinara davao 10 dana Stomadhex. Zanima mogu li nastaviti sa time ili treba napraviti nekakvu stanku? Inače, pas mi jako podliježe stvaranju kamenca, a baš mi ne da prati sa četkicom. Postoji li kakvo sredstvo za sprečavanje stvaranja plaque? Hvala i srdačan pozdrav, VladimirO: U uputama o načinu primjene i doze Stomadhex C pastila navodi se da je za učinkovitu zaštitu usne šupljine preporučeno primijeniti Stomadhex C pastile svaki dan tijekom deset dana. Preporučene količine mogu biti promijenjene prema preporuci veterinara.Stoga Vam i ja preporučam da, u dogovoru s Vašim veterinarom, koji ujedno ima i najbolji uvid u zdravstveno stanje Vašeg ljubimca pa tako i u stanje usne šupljine, nastavite ili prekinete stavljanje ovih pastila.Osim Stomadhex C pastila, protiv zubnog plaka u ljekarnama Pet centra možete pronaći "Gingisan gel" (Vetoquinol) koji sadrži klorheksidin, visokodjelotvorno anti-plak sredstvo, te se kod njegove redovite primjene smanjuje stvaranje zubnog kamenca. Nanosi se 1-3 puta dnevno na zubno meso i usnice (žvale), najkasnije prije sljedećeg hranjenja kada se prstom lagano umasira.Također, pronaći možete i "Dog-a-dent spray" sprej (Beaphar) koji uklanja zubni plak, sprečava nakupljanje zubnog kamenca i pomaže kod neugodnog zadaha, a koristi se dva puta tjedno.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi ima 14 godina (mali mješanac pudle). Inače je jako živahan i zaigran i općenito u dobrom zdravstvenom stanju. Međutim, prije par dana počele su se pojavljivati probavne smetnje u smislu zatvora i urinološke smetnje u smislu nekontroliranog mokrenja. Inače je i bezvoljan, trese se i potišten je. Molim vas za vaše stručno mišljenje. Mala napomena: prije mjesec dana ga je napao veliki pas, ugrizao ga dosta jako u "guzu" te smo ga morali voditi veterinaru na šivanje. Hvala vam puno. Lijep pozdrav, PetraO: Stanje Vašeg ljubimca koje ste opisali zahtijeva hitan posjet veterinaru. Naime, pogoršano opće stanje organizma (potištenost, gubitak apetita, nezaintersiranost za okolinu i sl.) upućuje na opsežniju infekciju sa generaliziranim odgovorom imunosnog sustava.Što se točno događa sa Vašim ljubimcem na ovaj način, na žalost, nije moguće utvrditi. Može se raditi o komplikaciji sekundarnom infekcijom ugrizne rane koja za posljedicu ima oštećenje živčevlja u tom području i popuštanja muskulature mokraćnog mjehura, a isto tako i spazam muskulature sfinktera anusa. Također, stanje ne mora nužno biti vezano uz traumu već uz samostalne procese tumoroznog bujanja tkiva (npr. prostate) koji mehanički priječe prolaz sadržaja crijeva. Zatim, intoksikacija zaostalim zadržajem crijeva,....Općenito, inkontinencija urina je poremećaj kod kojega životinja nije u mogućnosti zadržavati urin. Uzroka inkontinencije ima mnogo, a mogu biti locirani na mjehuru, uretri, dijelovima mozga i leđne moždine odgovornim za kontrolu uriniranja i hormonalno uvjetovani. Postoje i zdravstveni problemi kod kojih je pojačano izlučivanje mokraće, kao npr. upala mjehura kod kojih se ne radi o pravoj inkontinenciji nego životinja zbog pojačane potrebe za uriniranjem ne može do kraja kontrolirati uriniranje. Psi s parcijalnom blokadom mokraćnih puteva kao poslijedica tumora ili mokraćnih kamenaca također mogu imati problem inkontinencije. Nemogućnost potpunog pražnjenja mjehura zbog blokade mokraćnih puteva dovodi do prenapunjenosti mokraćnog mjehura, zbog čega dio mokraće uslijed povećanog pritiska curi oko mjesta blokade prohoda.Kod starijih životinja inkontinencija može biti poslijedica slabljenja muskulature koja sudjeluje u zadržavanju urina u mjehuru, što se posebno očituje kod nekih zdravstvenih problema koji dovode do pojačanog stvaranja urina (poliurija), koji pritišće oslabljenu muskulaturu i dovodi do njenog popuštanja i propuštanja urina.Kod jako starih životinja, inkontinencija može biti i poslijedica senilnosti pa dolazi do nesvjesnog ispuštanja urina.Što se pak začepa tiče, uzrok se može nalaziti unutar volumena crijeva ili van crijeva ili posljedica autoimune bolesti dotičnog organizma. Kosti, dlaka ili paraziti izmješaju se s fekalnim materijalom i dovode do začepa (unutarnji uzrok). Pritisak na crijevo od strane kostiju (prijelomi, zadebljanja) ili povećanih limfnih čvorova ili povećana prostata ili novotvorevina također dovode do začepa (unutarnji  uzrok). Hipokalemija, hiperkalcemija, smanjena funkcija štinjače, lijekovi (diuretici, antihistaminici, opijati) također usporuju rad crijeva. Nedovoljno kretanje uz pretilost, isto su jedan od uzroka ovakve poremetnje rada crijeva.Da bi se ustanovio pravi uzrok oboljenja Vašeg ljubimca treba obaviti razne pretrage u veterinarskoj ambulanti. Do tada možete pomoći svojem ljubimcu dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu, naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom.