Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kada se štenca zlatnog retrivera može početi hraniti komercijalnom hranom, umjesto superpremium ili premium hranom, bez posljedica na njegovo zdravlje? AlisaO: Zlatni retriver spada u skupinu velikih pasmina pasa za koje se smatra da završavaju sa svojim rastom u dobi od oko 15 mjeseci. Nakon tog vremena sasvim je u redu po zdravlje psa ponuditi hranu za odrasle pse.No, s obzirom na to da se radi o pasmini koja je genetski sklona osjetljivoj koži i probavi, dobar su doživotni izbor premium hrane koje cijenom nisu preskupe, a kvalitetom zadovoljavaju potrebe osjetljivijih pasa.Kako komercijalne hrane nisu formulirane za osjetljivije pse, nije moguće predvidjeti da li će hranjenje istom polučiti zdravstvene probleme, stoga je sigurniji izbor hrana koja prevenira neke od navedenih problema.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas ako mi možete više reći o bolesti ataksija?Hvala, Tihana O: Ataksija je naziv za različite poremećaje ravnoteže, nedostatka koordinacije skeletnih mišića što rezultira u nepravilnim kretnjama tijela. Nespecifični je klinički simptom kojeg karakterizira disfunkcija dijela živčanog sustava koji koordinira kretnje (mali mozak). Oboljela životinja ne može održati uspravni stav, naginje se ili ruši a hod je nesiguran i neujednačen. Ataksija se najčešće javlja kod oštećenja malog mozga (cerebelarna ataksija). Ataksija se javlja u nekoliko tipova:Cerebelarna ataksija - predstavlja ataksiju uslijed disfunkcije malog mozga (cerebellum). Kako i na koji način se ove abnormalnosti manifestiraju ovisi o tome koje strukture malog mozga su oštećene te da li su oštećenja unilateralna ili bilateralna.Vestibulo-cerebelarnu disfunkciju karakterizira nestabilnost stava.Spino-cerebelarna disfunkcija manifestira se širokim lelujavim hodom kojeg karakterizira nesigurno zaustavljanje i kretanje, izvijanje u stranu i nejednaki koraci.Cerebro-cerebelarna disfunkcija predstavlja smetnje u ispoljavanju voljnih kretnji uključujući tremor (jako tresenje koje se naglašava preko voljnih kretnji, ponekad zahvaća glavu i oči ali i udove i trup).Senzorna ataksija - odnosi se na ataksiju koja je nastala uslijed gubitka propriopercepcije (osjećaj za položaje zglobova i dijelove tijela) što općenito ovisi o disfunkciji dorzalnog dijela kralješničke moždine. U nekim slučajevima uzrok može biti u disfunkciji različitih dijelova mozga koji primaju tu informaciju uključujući i mali mozak, talamus i parijetalne režnjeve. Senzorna se ataksija očituje nestabilnim stavom nogu sa udaranjem o tlo kao i nestabilnosti stava.Vestibularna ataksija - indicira na disfunkciju vestibularnog sustava koji je u akutnim i unilateralnim slučajevima praćen vrtoglavicom i mučninom dok u kroničnim bilateralnim slučajevima navedeni simptomi mogu nedostajati a jedini simptom je gubitak ravnoteže.Uzroci ataksije su: lokalna oštećenja središnjeg živčanog sustava kao što je moždani udar, tumor mozga, multipla skleroza koja će uzrokovati tip ataksije u odnosu na mjesto oštećenja: ako je to na malom mozgu cerebelarne, senzornu ako je zahvaćen dorzalni dio kralješničke moždine, vestibularne ako je zahvaćen vestibularni sustav. Ova tri tipa ataksije mogu se preklapati ili javiti samostalno.Egzogene tvari (lijekovi, kemikalije i sl.) uzrokuju ataksiju zbog svojeg depresivnog učinka na funkcije središnjeg živčanog sustava.Deficijencija vitamina B12 - osim drugih smetnji živčanog sustava mogu se javiti preklapanja cerebelarnog i senzorne ataksije.Uzroci izolirane senzorne ataksije: periferna neuropatija može uzrokovati generaliziranu ili lokaliziranu senzornu ataksiju (npr. samo jedna noga) u ovisnosti o opsežnosti neuropatičkih promjena te oštećenja kralješničke moždine različitog tipa.Nenasljedne cerebelarne degeneracije uzrokovane paraneoplastičnom cerebelarnom dgeneracijom, edemom mozga, hidrocefalusom.Nasljedne ataksije: ataksija može ovisiti o nasljednim poremećajima degeneracije malog mozga i/ili kralješničke moždine, u većini slučajeva kombinacija je obih pa se manifestira preklapanjem ataksija malog mozga i senzorne ataksije iako je redovito jedna izraženija od druge.Ne postoji specifične terapije za ataksiju jer se radi o nespecifičnom simptomu, no postoji liječenje za mogući uzrok kojeg najprije pregledom treba utvrditi. Nesposobnost kretanja zbog ataksije može se ublažiti fizikalnom terapijom, te umjerenim i laganim vježbanjem jer je od velike važnosti održati mišiće snažnima i gibljivima.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li psi smiju jesti svo povrće? Naime, moja labradorica se davi u svježem paradajzu, a načula sam da to nije zdravo. Hvala, Tanja O: Pas je svejed, no primarna hrana mu je meso. Upravo ta činjenica je vrlo važna pri odabiru vrste hrane i načina hranjenja. S obzirom da psi imaju kraći probavni trakt od biljojeda, teže i probavljaju hranu biljnog podrijetla, stoga je vrlo bitan pravilno izbalansiran obrok. Takav obrok sadrži idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, te vitamina i minerala, ali i balasta koji potiče probavu. Optimalan omjer hranjivih tvari osigurava se prehranom dehidriranim premium i superpremium hranama (Alleva, Brit Care, Belcando, Hill's, Eukanuba, Royal Canin, ProPlan).Osim mesa, večina pasa rado jede i može probaviti različitu vrstu hrane, ukljućujući voće i povrće. No treba voditi računa da je voće i povrće svježe, dobro oprano, te da nije tretirano pesticidima i drugim otrovima. Povrće se preporuča kuhano (naročito krumpir), a grahorice treba izbjegavati.Stoga, ukoliko niste primijetili nikakve gastrointestinalne poremećaje nakon što Vaš pas pojede rajčicu, nema bojazni za njegovo zdravlje, no ipak, s količinom ne treba pretjerivati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto pas grize svoj rep i vrti se u krug? NevenaO: Hvatanje repa može predstavljati normalni dio igre. Isto tako, kada takvo ponašanje prouzroči ozljede ili se ne može kontrolirati, predstavlja ozbiljan problem. Neki uzgajivači navode da se takvo ponašanje češće pojavljuje kod određenih pasmina pasa, poput bulterijera. Osim naučenog ponašanja (kao posljedica traženja pažnje, dosade, tjeskobe, želje za dodatnim fizičkim aktivnostima,...), hvatanje repa može biti i posljedica različitih zdravstvenih problema (npr. neurološke, fizičke ozljede, iritacije,...) ili posljedica kombinacije gore navedenih uzroka.Kako bi se procijenila ozbiljnost problema i ustanovio uzrok hvatanja repa, uzima se iscrpna anamneza - ponašanje psa, detalji o trajanju, učestalosti i intenzitetu ovog oblika ponašanja, pa i povijest bolesti psa i njegovih roditelja. Liječenje ovisi o uzroku ponašanja. Ukoliko ste sigurni da je ovakav oblik ponašanja naučen (možda ste i sami nenamjerno poticali hvatanje repa smijehom ili posebnom pažnjom), tada terapija uključuje uklanjanje elemenata koji potiču ponašanje. U ovakvom slučaju bilo kakva pažnja (pohvala ili kazna) treba prestati i morate se suzdržati svaki put kada vidite psa kako hvata rep. U početku pas će možda povećati učestalost hvatanja repa kako bi zadobio vašu pažnju ili nagradu koju ste mu prije davali. Važno je da ne nagradite takvo ponašanje. To je kritičan period prije samog odvikavanja od hvatanja repa. Neophodno je da svi članovi obitelji shvate da je izostanak poticaja vrlo bitan te da se hvatanje repa mora ignorirati pod svaku cijenu. Bilo kakva pažnja ili kazna će samo pogoršati problem. Neurološke probleme najbolje je liječiti lijekovima. Stoga, potrebno bi bilo otići veterinaru koji će nakon postavljanja dijagnoze biti u mogućnosti odrediti adekvatnu terapiju.U nekim ekstremnim slučajevima hvatanje repa je nemoguće spriječiti i izliječiti. Najbolji oblik prevencije je pružanje psu dovoljno pažnje i vježbe i pažljivo motrenje aktivnosti psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog psa koji je križanac pekinezera i jazavčara. Star je 6 godina. Živim u stanu i, osim njega, imam tigricu i dva patuljasta kunića. On se odlično slaže sa kunićima i jedino se s njima voli igrati. Vani se sa psima nikada ne igra i zna biti svadljiv pa sam mu mislila nabaviti kujicu s kojom bi kod kuće mogao provoditi vrijeme. Mislite li da je pametno uzimati još jednog psa i koliko veću odgovornost on donosi? LorenaO: Pas je društveno biće te uživa u društvu ljudi, ali i drugih životinja. Metodom pokušaja i promašaja, kroz obrede, a ponekad i fizičke sukobe, on pronalazi svoje mjesto u "čoporu" (u Vašem slučaju - Vi, Vaši članovi obitelji, pa i ostali kućni ljubimci pod "istim krovom") i na taj način prihvaćen je i zadovoljan član uspostavljene društvene hijerarhije. Prilikom dolaska novog ljubimca, obratite pozornost na neke od detalja:- prvi susret psa "starosjedioca" i Vašeg novog ljubimca trebao bi se "odigrati" na neutralnom terenu (po mogućnosti, nakon aktivne šetnje sa starijim ljubimcem). Osigurajte im dovoljno vremena da se ljubimci ponjuše i upoznaju bez Vašeg miješanja. Pritom, ne zaboravite na poslastice i nagrade za Vašeg "starosjedioca".- u Vašem domu uklonite sve kosti, igračke i druge stvari koje bi mogle stvoriti osjećaj ljubomore kod starijeg ljubimca. Zbog mogućih različitih reakcija psa "starosjedioca" (režanje, hvatanje zubima,...) kontrolirajte situaciju i na prvu pojavu agresivnosti, sklonite novog ljubimca u njegovu ogradicu za igru ili kavez.- obratite pozornost i na redosljed hranjenja. Svime navedenim želim Vam reći da u bilo kojoj dobi nabavite psa/e, oni će samostalno (instinktivno) odrediti vlastiti položaj na hijerarhijskoj ljestvici. Naravno, poželjno bi bilo da istodobno uđu u Vaš dom (tako ćete najbezbolnije izbjeći borbu za Vašu naklonost) te da svakom od njih u jednakoj mjeri posvećujete pažnju, kako se jedan od njih ne bi osjetio ugroženim. Naime, ljudi su psima prihvatljivi kao članovi čopora i prirodne vođe, jer poput njihove majke, mi također kontroliramo hranu, toplinu i sigurnost.Kada Vaš ljubimac prihvati novog člana, očekujte i njegovo zaštitničko ponašanje prema novoj kujici.Stoga, odmjerenim autoritetom, postepeno kroz zajedničku igru i učenje - uporabom nagrada za poticanje pozitivnog ponašanja - vjerujem da ćete ostvariti prekrasnu neraskidivu vezu sa Vašim novim "članom obitelji".

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Westyja starog 3 godine. Cijelog njegovog boravka u našoj kući (a to je od njegova 3 mj. života) hranimo ga dehidriranom hranom Royal Canin, s kuhanim pilećim bijelim mesom i rižom. Poslastice smo odavno prekinuli jer smo primijetili promjene u probavi. Prije nekoliko mjeseci zaredali su problemi sa čestim povraćanjem sline, koja bi znala biti u obliku čvrste bijele pjene, ponekad sa primjesom ugrušaka krvi. Ponekad bi se tragovi krvi pojavili i u stolici. Prije mjesec dana obavili smo detaljne pretrage, RTG, nalaz krvi i mokraće, veterinar je ustanovio da se radi o upali sluznice probavnog trakta (želuca i crijeva), te da na crijevima ima proširenja koja su vjerojatno uzrok čestih vjetrova koje ima u periodu problema s povraćanjem. Propisana mu je terapija ljekovima: Sinersul, Peptoran, Linex i Plibeks, te stroga dijeta: riža, rižina sluz i pileće bijelo meso. Nakon jednomjesečne dijete i terapije lijekovima, stanje se nije popravilo, on i dalje gotovo svakodnevno povraća, najčešće u jutarnjim satima, ali kad to prođe on je veseo i rado jede, čak je od ove ishrane dosta i gladan. Molim Vas recite mi koliko dugo vremena mora proći na ovoj dijeti, da li bi mu u prehranu slobodno dodali možda nešto od veterinarskog programa hrane? Zahvalna, BiserkaO: Mnogo je čimbenika prema kojima se određuje trajanje dijetnom ishranom (sam uzrok nastalog bolesnog stanja, opće zdravstveno stanje organizma - iscrpljenost, dob i sl.) te prema tome ono može trajati od svega nekoliko dana do nekoliko mjeseci.Posebna prehrana medicinskim hranama samo olakšava simptome određenog oboljenja. U većini slučajeva doista predstavlja idealan izbor, ali ponekad ne može riješiti sve probleme. Od medicinskih hrana za ovaj tip bolesnog stanja u našim ljekarnama možete pronaći: Hill's (i/d), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal).Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgradena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.Prema preporuci veterinara u prehranu možete dodati Canizyme (Cardon) - gastro-intestinalna pomoć za pse, sadrži probavne enzime, probiotike i B vitamine, te Enterocaps (Cardon) - za potporu regulacije probavnog trakta poremećenog bakterijskim ili nutritivnim uzrokom kod pasa i mačaka.Vezano uz ovu tematiku, o kroničnom gastritisu sam pisala ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crnog labradora po imenu Bleki i ima godinu i po dana. Izuzetno je pametan i umiljat. Živi u dvorištu i zbog njega morali smo ga renovirati. Veliki deo dvorista pripada njemu, a jako mali deo pripada mojoj mami, za cveće i razne druge biljke. Postoji mala drvena ogradica koja predstavlja neku vrstu zaštite odnosno, da on zna da mu taj deo nije dozvoljen. I uglavnom je to funkcionisalo, neki put napravi štetu preko noći, ali posle se smiri, ništa alarmantno. Ali, poslednjih desetak dana, on konstantno preko noći napravi neku glupost (grize ogradicu, odvali po koju letvicu... uđe u zabranjeni deo, odkine koju granu...). Kada izađem ujutru da ga prošetam, po njegovom ponašanju  vidim  da  je nešto zgrešio jer se skroz spusti do poda i odmili do kućice i ne pada mu napamet da izađe. Za kaznu je kasno jer se svi ti nestašluci dese preko noći, tako da ga ja ne vidim šta radi. Preko dana je dobar i ne dira ništa što mu  nije dozvoljeno. Šetam ga dva puta dnevno od pola sata do sat vremena. Ima i drugare u kraju, tako da kada je neki od njih na ulici, jako voli da se igra i trči sa njima. Kada ga šetam, dosta sam zadovljna kako me sluša. Živim u kraju koji ima u izobilju dosta zelenila, tako da mu je jako lepo za šetnju. Unapred sa zahvaljujem i radujem vašem odgovoru! IvanaO: Psi pokazuju želju za uništavanjem najčešće kao posljedica dosade. Tako, grizenje, kopanje, lajanje, zavijanje, penjanje po ogradi, uništavanje cvijeća,... predstavlja simptom dosade ili straha od odvajanja. Naime, to su česti pokazatelji i pretjerane ovisnosti ljubimaca o svojim vlasnicima.Postoje mnogi načini pomoću kojih možete spriječiti dosadu:- osigurajte dostatnu fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego što ostavite svog ljubimca samog,- osigurajte mu obrok prije nego se razdvojite,- osigurajte svom ljubimcu omiljenu/e igračke (protrljajte ih rukom kako bi na njima ostavili svoj miris) koju mu po povratku oduzmiteNe zaboravite učinak nagrađivanja te nagradite njegovo dobro ponašanje ponekom poslasticom.U našim trgovinama, kao i na tržištu, možete naći i odbojne sprejeve (npr. Gimborn - Knabber-Schutz - sprej protiv griženja namještaja za psa). Takvi sprejevi predstavljaju pomoćno odbojno sredstvo za psa kojim možete zaštititi željeno područje od destruktivnog žvakanja.Naime, trebati će Vam dosta strpljenja jer problem nije nastao preko noći te će za njegovo rješenje biti potrebno neko vrijeme. No uz postepeno, prvo kratkoročno, a onda sve duže i duže privikavanje na odvojenost, ljubimac će postati sve opušteniji te će nestati i ponšanje koje se sad manifestira.Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je o sličnoj temi ovdje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Slobodna sam Vas zamoliti za savjet o slijedećem: prije dva mjeseca sam preuzela na čuvanje kćerkinog psa (doberman, ženka, 10 godina, veoma umiljata - vaspitana). Kako je kćerka rodila prije mjesec dana, a ja nemam nikakvog iskustva s novom situacijom, molim da nas sve uputite kako se ponašati prema našoj keruši? Uskoro bi je trebalo vratiti u stan u kojem je sada beba. Ja sam sigurna da se beba može normalno razvijati i rasti uz psa, ali ne mogu nigdje naći savjete kako bismo izbjegli pseću ljubomoru, a normalno i bez nepotrebne brige odgajali bebu? Nadam se da ćete poslati odgovor na pitanje koje može naizgled biti nevažno, ali Vaš odgovor sigurno može uticati na cijelu našu porodicu. Uz veliko hvala, želim svima uspjeh u radu, zabrinuta bakaO: Sigurna sam da ništa ne brine mladog vlasnika psa više od dolaska bebe u kuću pa ću Vam dati nekoliko savjeta koji će Vas nadam se olakšati, odnosno uvesti Vas u novonastalu situaciju. Dakle, pokušajte unaprijed planirati dolazak, tj. smanjite intenzitet svog odnosa s kujicom jer će se ona neupitno promijeniti dolaskom bebe u kuću. Ako je potrebno, dosta prije dolaska bebe promijenite raspored spavanja. Kada beba prvi puta dođe u kuću, dopustite psu da pomiriši "došljaka", ali nastojte psu ne promijeniti nijednu rutinu, tj. odvojite vrijeme kako biste psu pružili pažnju koju zaslužuje. No, ipak nikada ne ostavljajte bebu i psa bez nadzora. Ako je pas slučajno sklon zubima uštipnuti, naučite ga na nošenje brnjice u prisutnosti djeteta. S druge strane omogućite Vašem psu da se osjeća sigurno u vlastitom domu jer ćete na taj način smanjiti šanse negativnih reakcija.Bitno je napomenuti da, usprkos većini vremena koje će te posvetiti djetetu (što je sasvim normalno), uvijek pronađete barem malo i za svog kućnog ljubimca - šetnje, igranje, češljanje i sl. Također, izbjegavajte nagle promjene onoga na što je pas već naviknut, npr. vrijeme hranjenja. Ukoliko ne želite da pas ulazi u djetetovu sobu, to mu dajte do znanja - ne vikom, nego ga nježno ispratite iz sobe kada uđe. U suprotnom neka vrata sobe budu otvorena, ali opet napominjem da ih ne ostavljate zajedno bez nadzora.Općenito, odnosno biološki govoreći, psima kao vrsti život s ljudima velik je uspjeh. Mi im pružamo zaštitu i sigurnost doma, stalnu opskrbu ukusnom hranom i dobru zdravstvenu njegu. Također im pružamo emocionalnu podršku - nekog uz koga se mogu privinuti i ruku koja ih draška po obrazu i miluje po leđima. Nema sumnje, odnosno, istraživanja su dokazala da na pseće emocije utječu ljudi s kojima žive. S druge strane, bliski kontakt sa psom fiziološki umiruje čovjeka, a dokazano je i da smanjuje razinu stresa.  Sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvijestila je da "ljubimci koji su pravilno zbrinuti donose nemjerljivu blagodat svojim vlasnicima i društvu, a nikome ne predstavljaju opasnost". Svime navedenim želim reći da ćete pravilnom pripremom psa dolazak bebe u kuću samo zaokružiti i još više upotpuniti Vaš dosadašnji život.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moja dvojba je u tome od koga kupiti štene? Apsolutno isključujem preprodavače i kojekakve oglasnike. Kontaktirala sam jednu uzgajivačnicu (vrlo uglednu, štene je naravno dvostruko skuplje i puno mi je dalje ići po njega) i jednu obitelj koja ima kujicu (bez rodovnice) i planira ju pariti. E sad mene zanima koliko je rodovnica garancija u smislu zdravlja psa jer to je ono što mi je najvažnije, pošto ne planiram psa niti izlagati niti pariti, već ga imati kao ljubimca? Te da li je demodikoza nasljedna bolest jer kod mnogih vlasnika mopsova koji su pisali o toj bolesti uglavnom se ispostavilo da su pse uzeli od švercera. Što se tiče navedene kujice, drže ju kao kućnog ljubimca, ima 4 godine i ovo bi joj bilo prvo leglo. Vlasnica mi je rekla da je jednom imala neku upalu oko nosnih nabora, a ostalo je, pretpstavljam, sve ok. O mužjaku nemam podataka. Mene zanima što bih eventualno mogla učiniti kako bih bila što sigurnija da je štene zdravo ako se odlučim za ovo kućno leglo? Što bih trebala znati o mužjaku? I još jednom - garantira li rodovnica zdravlje psa? Hvala na odgovoru! MiaO: Prema Vašim upitima se vidi da se želite (i jeste) što više informirati o željenom kućnom ljubimcu, što je izuzetno pohvalno. Rodovnica kod pasa ne garantira vlasniku da će njegovo štene - pas biti potpuno zdravo. Većina nasljednih mana se ispoljava u razdoblju od 5-12 mjeseci straosti. U tom periodu završava intezivan rast kostiju, mišića, dlake, konstitucije,a također se ispolje i neke nasljedne bolesti poput srčanih mana, displazija kukova, loši zagriz, demodikoza. Sami uzgajivači preporučaju da se štenci odaberu u starosnoj dobi od 5-6 mjeseci, a i sami tako nabavljaju štenad. Demodikoza se uglavnom prenosi s kuje na štenad u periodu sisanja, kroz prvih pet dana života. U slučaju pada imuniteta (stres, promjena vlasnika , izbacivanje neželjenog šteneta na cestu...), demodikoza se polako razvija i može zahvatiti veliki dio tijela psa, ovisno o njegovom zdravstvenom stanju i otpornosti. Kuje koje imaju rodovnicu i služe za rasplod određene pasmine, u slučaju demodikoze moraju biti izlučene iz rasploda jer daju oboljelu štenad. Nažalost, neki od uzgajivača se ne drže ovoga pravila i pridonose širenju ove kožne bolesti.Štenad se tokom razvoja mora pravilno hraniti, tretirati protiv kožnih i crijevnih nametnika, vakcinirati protiv psećih zaraznih bolesti. Prilikom odabira štenca, morate obratiti pažnju na njegovo ponašanje (veselost ili nujnost), pokretljivost, boju i sjaj dlačnog pokrivača, apetit, izgled vanjskih vidljivih sluznica (oči, nos, usta). Također se treba raspitati kod vlasnika pasa-roditelja od kojih su bolesti oboljeli ili ne, kako ih hrane, kako održavaju dlaku, kakvi su oni bili u periodu odrastanja (da li su lako učili ili su bili tvrdoglavi), koliko dnevno ih treba šetati ili istrčavati, kakvi su u kontaktu s malom djecom i gostima u kući, da li su alergični na određenu hranu ili lijekove.Svaka obitelj ima svoje potrebe, rasporede, osobnost, zdravstvene probleme, ograničeno slobodno vrijeme i prostor. Ako ste svjesni svega toga i spremni u tu "šemu" dodati još jednog četveronožnog člana, problema oko odgoja i brige psa ne bi trebalo biti. Bitno je odabarati i pasminu koja će se lako uklopiti u Vašu obitelj i način življenja. Također morate shvatiti da pas nije " mali čovjek" i kao takvog ga treba prihvatiti sa svim njegovim dobrim i manje dobrim stranama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa labradora mješanca. Prilikom ušnog pregleda kod veterinara primjećeno je da ima anomaliju slušnog kanala na lijevom uhu, otvor zvukovoda je veoma sužen i u promjeru iznosi otprilike 3 mm. Od  prošlog tjedna ima bolove u uhu, primjetila sam da ga boli vilica kad zagrize hranu, tako da već 4. dan ne jede, samo malo mlijeka. Kapam mu uho sa Otifriem te antibiotske kapi Otiprin. Što još mogu učiniti? Molim za savjet! LjiljanaO: Uho je građeno iz tri dijela:1. vanjskog uha kojeg čine uška i vanjski slušni kanal (koji je građen u obliku slova L) i proteže se do bubnjića, 2. srednjeg uha kojeg čini slušni kanal od bubnjića (povezan je Eustahijevom tubom sa ždrijelom) i 3. unutarnjeg uha u kojem je centar za ravnotežu i sluh.Svi dijelovi uha sudjeluju u stvaranju zvuka i ako se razvije upala u bilo kojem dijelu uha, to je za životinju jako neugodna bol, a može doći i do poremetnje sluha i ravnoteže.Pod anomalijama podrazumijevamo odstupanja od prosjeka koja se nalaze izvan granica normalne varijabilnosti. Najčešće su posljedice poremećaja embrionalnog,  tj. ontogenetskog razvoja. Teratologija je znanost koja se bavi prirođenim anomalijama. Postoje različiti uzroci anomalija: 50-60% čini nepoznata etiologija, 20-25% multifaktorsko nasljeđivanje, 15% kromosomske anomalije i mutacije te 10% čimbenici okoliša.Atresia meatus acustici externi (suženje otvora vanjskog zvukovoda) je prirođena anomalija koja može biti djelomična ili potpuna, više u koštanom dijelu te jednostrana ili obostrana. Takva suženja mogu predstavljati predisponirajući čimbenik za razvoj različitih upalnih stanja. Naime, samo suženje mijenja mikroklimatske odnose u slušnom kanalu te može dovesti do poremećaja normalne sekrecije i mikroflore što rezultira oportunističkim infekcijama.Upala uha nikada nije bezazlena. Upala vanjskog zvukovoda ozbiljno ugrožava zdravstveno stanje Vašeg psa. Ukoliko se liječenju ne pristupi pravovremeno, izvor je sekundarnih infekcija, promjena tkiva u zvukovodu, širenja upale na okolno tkivo i na kraju, kao kroničan oblik, nakon svih patnji i bolova, može dovesti do djelomične ili potpune gluhoće.Liječenje upale vanjskog zvukovoda provodi se uporabom lokalnih antibiotika u uho te, po potrebi, antibioticima primjenjenim  bilo u usta (u obliku tableta) ili putem injekcija. Liječenje se provodi pod stalnim i čestim kontrolama veterinara.Napominjem da liječenje upale vanjskog zvukovoda neće polučiti potpuni uspjeh ako se ne otklone svi predisponirajući čimbenici koji su doveli do pojave iste.Kako se terapija ovog stanja svodi na operativni zahvat, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje će meritorno osoblje, nakon temeljite pretrage, utvrditi koji je najbolji način da se pomogne Vašem ljubimcu.Za to vrijeme, ljubimcu možete davati hrane poput Royal Canin - Recovery ili Hill's - a/d. Takve hrane su polutekuće konzistencije pa se mogu davati i sa sondom. Koncentrirana energetska vrijednost ovakvih hrana osigurava organizmu svu potrebnu energiju u lako probavljivom obliku te stimulira imunološki sustav.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 9 mj. mom 4-godišnjem psu je pukla analna žlijezda. To je zaliječeno, ali je nedavno ponovo došlo do puknuća. Sve je išlo istim tijekom kao i prvi put, počelo se smirivati nakon terapije K-vit., a onda je počeo proljev "- točnije, učestalo pražnjenje crijeva, ali krvavog sluzavog, poput gela, sadržaja. Sada je već 10-tak dana pod terapijom glukoze (jer joj je apetit slab) i k-vitamina, ali nema poboljšanja. O čemu se ovaj puta radi i da li su to simptomi tumora debelog crijeva ili je ipak moguće da se sve ovo događa zbog tog puknuća analne žlijezde? U slučaju tumora debelog crijeva, kakve su šanse za izliječenje kod pasa? Hvala. SandraO: Najčešće neoplazije debelog crijeva u pasa su adenokarcinomi. Oni polako rastu te su infiltrativne prirode. Lokalne, kao i sistematske, metastaze se razvijaju prije kliničkih znakova neoplazija debelog crijeva (bolne defekacije, poremećaji stolice, krv u stolici, proljev,...).Operativni zahvat predstavlja opciju u liječenju adenokarcinoma. Naime, često se zna dogoditi da neoplazija metastazira (u čak 74% slučajeva) još prije nego se on dijagnosticira. Osim operativnog zahvata, u liječenju se još nudi radio-terapija.Osim adenokarcinoma, na području debelog crijeva mogu se naći i adenomi (poprilično su rijetki). Ovi oblici tumora inkliniraju stvaranju polipa koji variraju u veličini (0,5-3 cm). Adenomatozni polipi mogu progradirati u stanje karcinoma. Klinički zankovi, koji prate ovaj oblik neoplazija, su gastrointestinalne opstrukcije ili krvave stolice.Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Većina svake pojedine vrećice prošarana je velikim masnim žlijezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žlijezdama. Ukupan sekret ovih žlijezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris, odnosno izlučevina, vjerojatno ima funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analne vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišićnog tonusa ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije pa i samog puknuća vrećice. Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apsces, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci), s mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava, i to debelog crijeva, te je moguće da se pojavljuje zbog puknuća analne vrećice. Točno o čemu je posrijedi kod Vašeg ljubimca mi je teško utvrditi, odnosno, to može samo Vaš veterinar koji je u poziciji da nakon uzimanja anamneze, povijesti bolesti, kliničkog pregleda te različitih drugih metoda pretrage (patohistologija, biopsija,...) postavi precizniju dijagnozu, a onda i utvrdi šanse za oporavak.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pasmine Alpski brak jazavčar, starog 7. god. Imamo kuću i vrijeme kada spava pas provodi u kući. Vani je tokom dana. S obzirom da dolazi zima i nas često nema kod kuće, napravio sam mu kućicu da se ima gdje skloniti pred vremenskim nepogodama kad je sam. No, on uporno odbija ući u tu kućicu, tako da za sada ničemu ne služi. Kako da ga naučim da uđe u nju i skloni se? Inače sam primjetio da neće niti vode piti kad je sam. Inače je jako dobar čuvar i oštar. Ne ide u lov. Hvala na odgovoru! DragutinO: Postupak navikavanja Vašeg ljubimca na novu kućicu trebao bi biti postepen. Postupak navikavanja nikako ne bi trebao biti na silu (npr. gurati psa u kućicu i zatvarati ga). Takav pristup nije od koristi i neće polučiti uspjehom. Prvi susret s kućicom za psa mora biti pozitivan i takvo mu mjesto mora mirisati na sigurnost (možete u njega staviti i krpicu s njegovim mirisom i/ili mirisom nekog člana obitelji). Za prvo vrijeme možete ga hraniti isključivo u kućici. Stavite zdjelicu sa hranom u kut kućice i pustite psa da jede. Nakon što je pojeo, pas će najvjerojatnije izići iz kućice.U pseću kućicu možete mu staviti i najdraže igračke, a nemojte ni zaboraviti nagrađivati svog ljubimca slasnim poslasticama za dobro ponašanje.Nerijetko, Vaš će se ljubimac sam odlučiti na ulazak i boravak u kućici.Nemojte zaboraviti da pseća kućica mora biti tako okrenuta i tako opremljena da smanji ulazak hladnoće i vlage na ležaj, kao i da osigura što toplije uvjete u zimskim mjesecima.Činjenica jest da će navikavanje Vašeg ljubimca najvjerojatnije biti nešto duži postupak jer je uvijek teže naviknuti starijeg psa.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam labradora starog 10 god. Jučer je dobio proljev, a danas je sluzav (bez primjesa krvi), inače normalno jede i nema temperaturu. Hranim ga samo Royal suhom hranom koju dobro podnosi već godinama, tako da nije zbog hrane, pa me zanima da li mu mogu kako pomoći? Da li bi mu kuhana riža pomogla? Nisam primjetila da u izmetu ima nametnike. Nije dugo dobio nikakvu tabletu protiv nametnika pa me zanima da li mu sada, dok ima proljev, mogu dati tabletu ili pastu i koju? Inače ima problema s analkama, koje su mu često tiskane pa je znalo biti i malo krvi. Više mu analke nisu natečene, ali mu već jako dugo iz analnog područja curi gusti žućkasti mutni sadržaj koji gadno smrdi. Ne primjećujem da ga to smeta ili boli. Prije nego posjetimo veterinara molila bih vas da mi  objasnite o čemu se radi i da li je nešto opasno i kako mu mogu pomoći. Hvala unaprijed. NinaO: Kod proljeva je prvi korak dijeta. Kuhana riža, koja je ispustila sluz, dobar je izbor jer sluz obloži sluznicu crijeva i štiti je. Da bi pas dobio u hrani nutricionistički sve što mu treba, a opet bio na dijeti zbog proljeva, preporučam Vam medicinske hrane koje možete naći u ponudi u našim trgovinama, u obliku konzerve i suhe hrane. To su Hill´s i/d, Royal Canine intestinal i Eukanuba intestinal. Moguće je da su proljev i sluz uzrokovani i crijevnim parazitima, pogotovo što pas nije duže vrijeme bio čišćen. Kontraindikacije za korištenje tableta protiv glista su kod jako slabih i bolesnih jedinki, što Vaš pas nije, tako da je i uputno dati antiparazitik. Preporučam tablete Pratel, koje se daju u dozi jedna tableta na deset kila tjelesne težine i ponovi se nakon četrnaest dana. Crijevne parazite Vi i ne morate vidjeti golom okom, to ne mora značiti da ih nema, jer jajašca se mogu vidjeti samo mikroskopski. Moguće da je nešto pojeo vani sa strane ili je jednostavno došlo do crijevne viroze, jer sada počinje 'njihovo vrijeme'. Kada se probava ustali, psa ćete postepeno vratiti na hranu koju je jeo do sada.Prilikom starenja u pasa se mijenjaju fiziološke funkcije, usporava se probava, tako da bih Vam preporučila super premium hranu za starije pse i to velikih pasmina, to je program Mature/Senior Large Breed koje imaju isto sve prije navedene hrane.Također, zbog istog razloga, dolazi do češćeg punjenja analnih žlijezda, a tome pridonosi i činjenica da se psi tada manje kreću. Sadržaj koji spominjete gotovo je sigurno od analnih žlijezda pa bi trebalo i preventivno ih malo češće prazniti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mini pudlu saru 5 mj. i hranim ga Royal Canin hranom. Čula sam da smiju jesti rižu, tjesteninu. Zanima me da li mu to smijem dati i da li ima josš nešto što smije. Hvala. Ivana O: Psu je za život potrebna hrana koja se sastoji od bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Bjelančevine su osnovni sastojci građe tijela, ugljikohidrati i masti izvor su enegije, a sve promjene u prijetvorbi hrane u organizmu događaju se djelovanjem enzima uz pomoć određenih vitamina i minerala. Kako bismo napravili jedan hranjivi i potpuni obrok, potrebno ga je nutricionistički izbalansirati u svakom sastojku. Današnjoj urbanoj hrani često nedostaju bitni sastojni dijelovi, čak i za nas ljude. Pseći organizam u gradu dodatno je opterećen i neprestanim stresovima (automobili, gomila ljudi, veliki broj pasa, neprestani dodir sa raznim zaraznim i nezaraznim bolestima...) i njihov se organizam mora stalno prilagođavati novonastalim situacijama, za razliku od npr. pasa na selu.U male pse (mini program) svrstavamo pse koji kao odrasli teže između 1 i 10 kg. Ovoj kategoriji pripadaju i "Toy" psi čija težina ne prelazi 4 kg. Ono što je je kod njih karakteristično je da često pate od osjetljivih zubi i zubnog mesa zbog naslaga zubnog kamenca. Stoga je važno napomenuti kako kuhana hrana nema potrebni abrazivni učinak, za razliku od dehidrirane hrane. Ovi psi su, u pravilu, izuzetno izbirljivi i kada biste mu na jelovnik još uvrstili i dodatnu, kuhanu hranu, to bi samo još dodatno stimuliralo njegovu izbirljivost. Mali psi ne asimiliraju dobro proteine iz probavnog sustava. Posljedica je mekana i voluminozna stolica. Da bi se to olakšalo potrebno je osigurati proteine koji su visoko probavljivi, čime se kompenzira njihova nedostatna asimilacija iz crijevnog sadržaja. Rezultat je bolja konzistencija fecesa i manji intenzitet neugodnog mirisa. Također, mali psi imaju veće energetske potrebe nego veliki psi, jer samo za istu udaljenost potrebno im je napraviti puno više koraka nego veliki psi. Također, skloni su nakupljanju prekomjerne tjelesne težine.U gradskoj sredini mali su psi izloženi mnogim izvorima onečišćenja okoline. Utjecaj tog onečišćenje naročito je vidljiv na dlaci.Super premium hrana koju ste odabrali, Royal Canin, proizlazi iz njihovih vlastitih znanstvenih studija i svakodnevnih iskustava uzgajivača i veterinarskih nutricionista s kojima surađuju. Stručnost je upotpunjena i sudjelovanjem znanstvenika iz cijelog svijeta na raznim projektima. Svi gore navedeni problemi malih pasa riješeni su Royal Canin mini programom, zahvaljujući proteinima visoke probavljivosti, granulicama posebnog oblika, veličine i teksture, dodanim sumpornim aminokiselinama (metionin i cistin) te Omega-6-masnih kiselina i vitamina A za kvalitetnu i sjajnu dlaku. Ograničava formiranje zubnog kamenca zahvaljujući natrij polifosfatu koji "veže" kalcij iz sline pa se on ne odlaže u zubni plak.Kada Vaš ljubimac napuni 10. mjeseci, možete prijeći na hranu za odrasle  opse "- i nadalje mini program, no u 'adult' verziji. Također, postoji i verzija Royal Canin hrane specijalno za odrasle pudle, koja pored osnovnih potreba zadovoljava i specijalne potrebe za pudle - dodatni sastojci za njihovu finu i kovrčavu dlaku, potpora za bolji vid i dugovječnost, te granulice posebno i specifično formirane za njihovu vilicu.U svakom slučaju uz ovakvu kvalitetnu hranidbu kakvu ste pružili svome psu, nema potrebe za dodatnom hranom jer hranom koju trenutno koristite već dobiva sve što mu je potrebno da bude zdrav i zadovoljan ljubimac.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ljubimac mi se češe i pojavljuju se krastice na tijelu. Ustanovili smo da ima alergiju i već je par puta primao inekcije. Zanimalo me je kako saznati na što je pas alergičan, ali mi je veterinar rekao da je to jako neizvjesno i da ga više ne možemo izliječiti nego samo zaliječiti. Zanima me mogu li psu davati med za alergiju, možda bi mu to pomoglo i smanjilo svrbež? Lana O: Općenito o alergijama u pasa pisala sam ovdje.Med, lako probavljiv i bogat vitaminima, ima dugu povijest medicinske uporabe. Već u antičko doba prepoznata je njegova ljekovitost i koristio se u slučajevima prehlada, čireva i alergija.Njegova korist u slučaju alergija osniva se na činjenici kako med sadrži vrlo malu količinu peludi te ga organizam može resorbirati bez negativne reakcije. S vremenom se razvija sve veća tolerancija organizma na pelud te može biti izložen većim količinama istog bez nepoželjnih reakcija (naročito u proljetnim i jesenskim mjesecima).Med pomaže jedino kod sezonskih alergija na pelud nekih trava ili drveća, no ako je alergija druge prirode neće imati imati učinka. Također, treba napomenuti kako su rezultati vidljivi tek za nekoliko tjedana pa do dva mjeseca, a za terapiju treba odabrati onaj med koji je u potpunosti prirodan i po mogućnosti od biljaka kraja u kojem živite. Ovisno o veličini psa dostatna je količina od jedne do dvije čajne žličice meda dnevno, umiješane u hranu ili dane direktno u usta.Postoje i mnogi drugi načini olakšavanja simptoma alergija. Sezonske alergije se vrlo dobro drže pod kontrolom kupkama za smirivanje kože i antihistaminicima, alergije na hranu posebnim medicinskim hranama. U težim slučajevima provodi se istovremeno terapija antihistaminicima, kortikosteroidima, medicinskim hranama, kupkama te redovitom prevencijom infestacije buhama. Svakako je ovo potonje izuzetno važno i kod ostalih slučajeva alergija.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku koja je okotila 10 štenaca. Jedno je uginulo, a tri je pojela. Zašto to čini? Ne znam u čemu je štos? Hvala! MarioO: Mogući razlozi takvog ponašanja Vaše kujice su prerano parenje mlade ženke, odnosno prerana dob za prvo leglo. Kujica je možda jednostavno nedovoljno psihički i fizički zrela za podizanje mladih i stoga uništava leglo. Nadalje, jedan od mogućih razloga koji dovodi do ovakvog ponašanja može biti i iznimno velik broj mladih u leglu kada ženka smanjuje broj mladih u leglu i odgaja samo one jedinke za koje smatra da ih može odgojiti. Drugi razlozi su loše zdravlje mladunaca, kada ženka radije izabire uništavanje legla, nego trošenje truda i energije za podizanje avitalne mladunčadi, zatim različiti strahovi ili stres (ženka se može osjećati ugroženo od nečeg u okolini), slaba kondicija ili slabije zdravlje ženke te ometanje, odnosno diranje mladih i mijenjanje njihovog mirisa, koje može kujicu također navesti na vjerovanje da mladi nisu njezini vlastiti, već "uljezi". Osim navedenog, spominje se i potreba za proteinima od mladih nakon okota. Uzrok ovakvom ponašanju može biti i nedostatna prehrana (bilo kvantitativno ili kvalitativno) jer tada obično ženka nema dovoljno hranjivih tvari da proizvede dovoljno mlijeka kojim bi othranila mlade. U ovom slučaju, ženka najprije pojede one najslabije mladunce, kako bi dobila dovoljno hranjivih tvari za brigu ostalih u leglu. U iznimnim slučajevima, kada su mladunci već stariji, događa se da, ukoliko nema dovoljnog obilja hrane, ženka radije iz sažaljenja ubije mlade nego da ih gleda kako u agoniji ugibaju od gladi i dehidracije.Korisne informacije o samom okotu, pripremi mjesta za leglo te prvim danima života štenaca možete saznati iz odgovora kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu silky terijera staru 2 godine i 4 mjeseca. Dva mjeseca nakon zadnjeg tjeranja primjetila sam da ima natečene mliječne žlijezde te je veterinar potvrdio umišljenu trudnoću i savjetovao da ju steriliziram ili parim. Kako je izložbeni pas, odlučila sam ju pariti tijekom idućeg tjeranja. Od kad joj je utvrđena lažna trudnoća jako se čudno ponaša i to ponašanje još nije prestalo. Jako je veseli i razigrani pas, koji voli šetnje, ali od kad joj je utvrđena lažna trudnoća ne želi se micati iz stana, šetnje ne dolaze u obzir, obavi što treba ispred stana i odmah trči nazad unutra. Isto tako jako voli moje roditelje, a i sada im se veseli, no drži distancu, ne želi nikome prići, samo se drži mene. Još uvijek je razigrana, po cijele dane trči po stanu i igra se sa svojim igračkama pa mislim da nije razlog ovom ponašanju to što postaje već "odrastao" pas. Ne znam da li je ovo njeno ponašanje zbog umišljene trudnoće i ako da, koliko dugo će još to trajati? Ako nije, koji bi mogao biti razlog tome ponašanju (nije joj se ništa traumatično dogodilo tijekom šetnje)? Prvi puta se tjerala sa 6 mjeseci, zatim sa godinu dana, pa sa godinu i 8 mjeseci. Da li mogu očekivati da će se uskoro tjerati ili će se opet tjerati tek nakon 8 mjeseci kao i zadnje tjeranje? Možda se previše brinem i to njeno ponašanje je normalno, ali mi ona stvarno znači sve na ovom svijetu pa bi vas molila ako mi možete malo pojasniti. Unaprijed hvala, KristinaO: Lažna trudnoća ili pseudogravidnost je dosta česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće dva do tri mjeseca nakon tjeranja.Klinički, simptomi lažne trudnoće mogu varirati od jedva primjetnih pa do ozbiljnih problema koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. Ponekad toliko sliči pravom graviditetu da vlasnici očekuju okot. Neke se kujice udebljaju, a glavni je simptom oticanje mliječnih žlijezda, pojavljuje se mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Ono što najviše zabrine vlasnike jesu promjene u ponašanju takvih kuja. One postaju bezvoljne, ne žele jesti, ponekad su iznimno nemirne. Pokušavaju iskopati rupu u parketu, vrte se, ne spavaju po noći. Zapravo se ponašaju kao gravidne ženke kada se pripremaju na okot. Javljaju se i majčinski instinkti pa često odaberu neku stvar (igračku i sl.) koju tretiraju kao svoje mlado. Lučenje mlijeka može biti vrlo obilno. Tada je bitno imati na umu da je izdajanje kontraindicirano jer ono ima isti učinak kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu, a posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka.Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca.Ukoliko su navedeni simptomi izraženiji, treba potražiti pomoć stručnjaka, što Vam i savjetujem. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije, jer se kao poslijedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upaljenje vimena. Kod izuzetno izraženih psihičkih promjena u ponašanju kuje može joj se pomoći davanjem blagih sedativa, ali uz obavezan savjet veterinara.Kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. pisala je detaljno o tjeranju kujica ovdje, a kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. pisala je o vođenju kalendara tjeranja kujica ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi objasnite proceduru prijevoza preko granice (Austrija) i tko je za to  u Zagrebu ovlašten. Također me zanima način prijevoza psa u automobilu i da li je to regulirano zakonom o prometu. Radi se o engleskom buldogu. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala! Valentin O: Pas može prijeći granicu u Europsku uniju ako je: a) označen mikročipom b) posjeduje veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu za kućne ljubimce (knjižicu o cijepljenju) u kojoj je upisan čip i cijepljenje protiv bjesnoćec) posjeduje svjedodžbu o zdravlju (veterinarski certifikat), u kojoj ovlašteni veterinar države izvoznice potvrđuje da su životinje zdrave i ne pokazuju sumnju na zarazne bolesti, koje se moraju prijavljivati i ne potječu iz područja u kojima postoji zarazna bolest koja se tom vrstom životinja može prenijeti; certifikat vrijedi četiri mjeseca od dana izdavanja. Za životinje mlađe od 3 mjeseca, a nisu cijepljene protiv bjesnoće, koje su od rođenja boravile na istom mjestu i nisu bile u kontaktu s divljim životinjama - na međunarodnoj putovnici potvrđuje ovlašteni veterinar ili se takve životinje kreću u pratnji majke o kojoj su još ovisne.Od 01.srpnja 2008. Stupio je na snagu Pravilnik o veterinarskim uvjetima za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca, kojim bi kućni ljubimci prešli u nadležnost carine, te bi carina radila dokumentacijski i identifikacijski pregled kućnih ljubimaca. U Zagrebu je za to ovlaštena Veterinarska inspekcija, Ulica grada Vukovara 78.Najsigurniji način prijevoza u automobilu i za Vas i za Vašeg ljubimca su specijalni boksovi za prijevoz životinja. Oni se sastoje od plastike i mogu se nabaviti u različitim veličinama. Ne bi trebali biti suviše veliki kako bi se pojačao osjećaj  "kućice" i time ugoda životinje. Ovakav osjećaj može se pospješiti i tako da se boks zajedno sa životinjom postavi na što mračnije mjesto, primjerice u prostor za noge iza suvozačkog sjedala ili, kod vozila s pet vrata, u prtljažnik (pritom međutim obvezno treba ukloniti gornju policu). U prtljažniku kombi limuzina boksovi bi uvijek  trebali biti smješteni i fiksirani poprečno, neposredno iza naslona stražnjih sjedala. Ako ima mjesta na stražnjem sjedalu (primjerice kod limuzina s četvorim vratima s odvojenim prtljažnikom), tada boks također treba postaviti poprečno i što bolje osigurati protiv klizanja. Zahvaljujući poprečnoj poziciji, udarac se kod eventualne prometne nezgode ravnomjernije raspoređuje na životinju. Važno je postupno priviknuti životinju na boks, tako da ga ona prihvaća i rado u njemu boravi, primjerice na taj način da se boks kod kuće pravovremeno koristi kao spavaonica za četveronošca.U ponudi Pet centra imamo specijalne pojaseve za pse kojim se mogu osigurati dok sjedi iza na sjedalu te posebne prostirke koje također onemogućavaju da pas ide naprijed već bude udobno i sigurno smješten na stražnjem sjedištu.