Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko vit. A dnevno je potrebno jednom psu sa 30 kg i 12,5 godina starosti? Ova mi je informacija potrebna kako bih znala da li u hrani koju jede za njega ima previše vit. A (royal canin labrador 30, inaće sadrži 30 000 IU na 1kg hrane). I koji su simptomi predoziranja? Hvala vam puno, Josipa O: Retinol (vit. A) pospješuje rast mladih životinja, omogućava normalan metabolizam epitelnih stanica kože i sluznica, osigurava pravilnu funkciju oka, potiče funkciju spolnih žlijezda. Vitamin A ima važnu ulogu kod prijetvora vidnog purpura odn. stvaranja vidnog pigmenta, pa bitno utječe na osjetljivost oka u tami. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za njegovu diferencijaciju. Potrebe za vitaminom A osobito su velike tijekom razvoja mladunčadi, te u gravidnih jedinki i životinja koje doje.Kod pasa nestašica vitamina A uzrokuje promjene na rožnici u vidu čireva i kseroftalmije. U poodmaklim slučajevima poremećena je koordinacija pokreta, životinje zapadaju u grčeve dok konačno ne uginu. Povečana je sklonost infekciji putem crijevnog i dišnog sustava.Nestašicu vitamina A suzbijamo tako da dajemo hranu bogatu karotenom ili dodajemo karoten (npr. Bosch "BO-CARO" i Canina "Modrozelene alge"). Također u ponudi Pet centra je i "AD3E" - vitaminska suspenzija koja se daje jednokratno, tj. druga se doza daje tek nakon dva mjeseca, a za pse ona iznosi 4-8 ml. Vitaminom A je bogato i riblje ulje. Jako velike doze vitamina A uzete peroralno mogu u pasa prouzročiti povraćanje, poremećaje vida, suhu i perutavu kožu, natečenu jetru te sraštanje kralježaka.Vitamina A ima dovoljno u superpremium i premium hranama, a s obzirom da Royal Canin spada u kategoriju superpremium hrane, ne morate brinuti o hipo- ali niti o hipervitaminozi. Inaće, dnevne potrebe vitamina A za psa od 30 kg kreću se izmedu 2.500-3.300 IJ (internacionalnih jedinica) odn. izmedu 500-550 mcg retinol ekvivalenata (RE).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene Njemačkog ovčara staro 50 dana. Čitao sam da štenci koji rastu u slabo osvjetljenoj prostoriji mogu oboljeti od rahitisa. Moje štene je smješteno u garaži veličine 10x5 metara i ima dva velika prozora, tu je smješten 24h, svjetlost je jako dobra ali sunce ne može doprijeti do šteneta, pa ne znam što da radim, ja živim u gradu, a štene mi je smješteno na selu. Tjedno kad stignem odem na dva dana da ga izvedem vani, majka ga hrani, samo što ja moram doći da ga izvedem? Što bih trebao napraviti da ne oboli od rahitisa? Hranim ga Pedigree hranom junior complete (245 g na 24 h na 4 obroka) jer kod nas druge nema za kupiti, dva puta tjedno mu dajem po jedno sirovo jaje i istucanu ljusku od jajeta.  S dva mjeseca ću mu davati 335 g, dajem dozu za težinu odraslog psa 45 kg znači samo ga hranim s tom hranom. Je li ovo dovoljno i u redu za njega, da li je potrebno jos nešto? I molim vas da mi pomognete koliko bih štene morao DNEVNO i koliko SEDMIČNO izlagati na suncu da ne bi obolio od rahitisa? Ako nisam to u mogućnosti može li se zamjeniti s kakvim vitaminima? Molim vas da mi što prije odgovorite, jako sam zabrinut. Zahvaljujem, EliO: Rahitis se najčešće javlja zbog nedostatka vitamina D koji je jedan od glavnih čimbenika u održavanju koncentracije kalcija u plazmi. Rahitis može nastati zbog nedovoljnog izlaganja šteneta sunčevu svjetlu jer tada ne dolazi do dovoljnog stvaranja vitamina D. Bolest se može razviti i zbog premalog unosa kalcija u organizam. Taj tip rahitisa je hipovitaminski ili vitamin D zavisni rahitis. Drugi tip rahitisa je vitamin D rezistentni rahitis koji nastaje zbog urođenih ili stečenih poremećaja u metabolizmu vitamina D, kalcija ili fosfora. Vitamin D ima funkciju održavanja koncentracije kalcija u plazmi stalnom te utječe na pravilnu mineralizaciju i demineralizaciju kostiju. On je neophodan za pravilno formiranje i rast kostiju. Kada se poremeti koncentracija kalcija u krvi, kalcij se "izvlači" iz kostiju kako bi se održala njegova ravnoteža u krvi. Na taj način dolazi do oštećenja kostiju i njihova omekšavanja što se u štenadi očituje kao rahitis, a kod odraslih jedinki kao osteomalacija i osteoporoza. Manjak D vitamina može biti ili usljed nedovoljnog unosa D vitamina u organizam preko hrane ili usljed nedovoljnog izlaganja suncu. Najveći izvor D vitamina su sunčane zrake. Vitamin D3 preko kože ulazi u organizam i nakon niza metaboličkih promjena se može odlagati u kosti. Pri boravku na otvorenom prostoru primaju se UV zrake i bez direktnog izlaganja suncu. Prozorsko staklo ne propušta UV zrake. Stoga Vam savjetujem, kako bi bilo dobro za sveukupan kvalitetniji život Vašeg psa (dakle ne samo vezano uz potencijal za razvoj rahitisa), kada biste ga svakodnevno uspjeli prošetati - barem na kratko.Rahitis je bolest kostiju štenadi u razvoju, pa štenad koja raste u slabo osvjetljenoj prostoriji može oboljeti od rahitisa. Od rahitisa također, može oboliti štenad koja nema pravilno izbalansiran obrok, jer su osobito osjetljivi na nestašicu kalcija i višak fosfora u obroku. To se često događa kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala. Tek sada, od 2-og mjeseca starosti na dalje, Vaše štene počinje intenzivan rast i razvoj pa je sada bitno da dobiva kvalitetnu, izbalansiranu hranu uz dodatak vitamina i minerala. Stoga prvih 6 do 7 mjeseci hrani bi trebalo dodavati kalcij i vitamine. Kao što sam već napomenula, način ishrane važan je u postanku rahitisa pa Vam preporučujem da psića hranite superpremium (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Profilum) ili premium hranom (Alleva) i to varijantom za velike ili giant pasmine pasa. Od vitaminsko-mineralnih dodataka preporučujem od Canine Welpenkalk namijenjen štenadi i mladim psima od 6 tjedana do 15 mjeseci starosti. Welpenkalk je indiciran za organizam u razvoju, za stvaranje zdravih i snažnih zuba te za jačanje kostiju. Kako živite u gradu, sigurna sam da možete pronaći hranu koja će se uklapati u potrebe Vašeg štenca i u Vaše mogućnosti.Apeliram još jednom na Vas da svojem štencu osigurate i adekvatan prostor za kretanje te svakodnevni kontakt s ljudima.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Jučer ujutro naš pas je normalno bio vani i ponašao se kao i inače. Popodne je odjednom pao, ukočile su mu se sve noge i strašno je zacvilio, istodobno se pomokrio. Uopće se nije mogao uspraviti niti stati na noge i prizor je bio grozan. Odmah smo odjurili veterinaru. Prva dijagnoza je bila moždani udar, ostavljen je kod veterinara i bio je na infuziji 6 sati. Izvadili su mu krv i shvatili da također ima problema s bubrezima tj. da su mu vjerovatno akutno zatajili, ne znam koja je točna vrijednost, tj. u čemu se mjere bubrezi, no njemu je to 500, a normalno je oko 100(nalazi su morali ostati kod veterinara). Nakon infuzije bio je u puno boljem stanju, vratili su mu se osjeti, međutim ne može ustati i stražnje noge su mu oduzete. Ima reflekse, miče pomalo sa stražnjim nogama i repom, ali ništa više od toga. Uputili su nas na veterinarski fakultet, i odmah smo ujutro obavili snimanje kralježnice da bi ustanovili da pas na kraju uopće nije imao moždani, već je sve izgledalo kao moždani udar. Na kraju su uspostavili dijagnozu da mu je iskočio disk i da mu je taj disk pritisnuo leđnu moždinu i da je usljed toga nastala paraliza stražnjih nogu. Također ima zakržljali zadnji kralježak i primjene na kralježnici koje upućuju na neke tumore za koje vjeruju da su dobroćudni. Pas je star 10,5 godina i mješanac je između srednje pudlice i još jednog mješanca. Veterinari su nam rekli da se u ovakvim slučajevima pas zna oporaviti, da mu ta oteklina splasne i da okošta, te pas i dalje može normalno živjeti uz adekvatnu njegu i više brige, te naravno uz puno sporiji ritam života. Također naravno postoji opasnost da se stanje ne popravi. A problem veliki u cijeloj priči je taj što mu zbog bubrega ne mogu dati adekvatne ljekove, jer se boje da će mu još više pogoršati stanje bubrega koji su usljed infuzije počeli puno bolje funkcionirati. Pas normalno jede, ima apetita i normalno pije, naravno uz našu pomoć. Također je dobivao puno puta kortikosteroide zbog strašnog kašlja koji ga je gušio zadnjih nekoliko godina, a to naravno nije pogodovalo bubrezima. Mene zanima drugo mišljenje, naravno vjerujem našim veterinarima jer su uz našeg psa od kada je bio beba, i dobar su tim, ali zanima me kakva su inaće iskustva s iskakanjem diska i kakav je oporavak nakon toga?Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru i srdačan pozdrav! TenaO: Do degenerativnih promjena na kralješnici pasa najčešće dolazi na mjestima najvećeg mehaničkog opterećenja. To su mjesta gdje slabije pokretan dio kralješnice prelazi u jače pokretan - vratni i slabinski dio. U zglobnom prostoru između kralježaka nalaze se intravertebralni diskovi koji se sastoje od fibroznog prstena i elastične jezgre. Degenerativne promjene koje nastaju na disku imaju za posljedicu suženje intervertebralnog prostora, te pojavu osteofita (koštanih izdanaka) i razvoj diskartroze.Diskartroza može imati za posljedicu djelomično ispupčenje fibroznog prstena (protruzija diska) ili potpuni izlazak nukleusa kroz napuknuti fibrozni prsten (hernija diska). Posljedično dolazi do pritiska na kralješničku moždinu i/ili jedan od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. U pasa se javlja hernija diska u dva tipa. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip - protruzija diska - češća je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna, ali i nastupiti naglo.Liječenje hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije, a provodi se medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo je mirovanje neophodno i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima.Kirurški zahvat trebalo bi razmotriti u svakom slučaju stalne boli ili one koja se ponavlja, kod otežanog stajanja i hodanja, naglog pogoršanja simptoma ili simptoma koji nemaju cjeloviti odgovor na terapiju. Prognoza kod oštećenja leđne moždine ovisi najprije o stupnju ozljede i reverzibilnosti procesa. Dobar je prognostički znak percepcija bolnih podražaja prema repu, odnosno stražnjem dijelu tijela, od mjesta ozljede.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, imam westya starog 4,5 mjeseca.Živimo u kući sa dvorištem i velikom terasom po kojoj on obično po cijeli dan trči. Primjetila sam prije 2 dana da s desne strane malo niže kako završava desna noga ima zadebljanje u obliku kvržice veličine manjeg limuna. Mislila sam da se možda negdje udario pa da je to hematom, ali sad razmišljam da li da ga vodim kod veterinara za to ili da pričekam. Molim Vaš savjet i mišljenje. S poštovanjem, hvala. Milana O: Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Hematom nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile.Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Ako je na mjestu pucanja arterije očuvano dotjecanje i otjecanje krvi, nastaje pulsirajući hematom. U sašivenim postoperativnim ranama može nastati postoperativni hematom ako nije u potpunosti zaustavljeno krvarenje. Hematom može biti subkutan, subfacijalni, subduralni, subserozni na parenhimatoznim organima. Sudbina hematoma ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Krv se u hematomu brzo gruša. Oštećene žile zatvaraju se trombom. Zbog veće molekularne koncentracije hematoma od okolnog tkiva, zbog razlike u osmotskim tlakovima, hematom navlači na sebe vodu pa se povećava. Nakon nekoliko dana zbog retrakcije koaguluma i procesa resorpcije, tekućina se vraća u okolno tkivo. Oko hematoma se stvara zid granulacijskog tkiva koje se postupno pretvara u zrelo vezivo. Hematom je netemperirana, bezbolana ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum.Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije. Pulsirajući hematom se mora radikalno ekstirpirati, a arterija podvezati.Osim hematoma, moguće je da se radi o apscesu. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozljeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju.Tvorba koju ste opisali može predstavljati i cistu ili tumor (iako se iskreno nadam da se ne radi o tumoru). Ciste su jednostavne džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Tumorozne tvorbe mogu biti prisutne na vanjskim djelovima tijela i unutar organizma, a liječe se kiruškim putem.Svakako psića odvedite veterinaru kako bi se postavila točna dijagnoza i ciljana terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 3,5 godine starog jazavčara kojem je prije 3 tjedna dijagnosticirana demodikoza na vratu. Tretiran je Takticom i bolest se lijepo povlači. Pas jede Purinu i u posljednje vrijeme sam primjetila da se počeo naglo debljati, iako se režim šetnji nije promjenio.Jednostavno, cijelo vrijeme je gladan i traži hranu. Prije 4 mjeseca smo se preselili i svaki dan ostaje sam dok ja radim. Ne djeluje mi kao da je to stresno za njega, ništa ne uništava niti laje dok mene nema. Je li moguće da mu je to oslabilo imunološki sustav? Zanima me koje dodatke prehrani bi mu mogla davati za bolji imunološki i bolju kožu i dlaku? Unaprijed hvala!DraganaO: U Pet centrima možete nabaviti preparate koji poboljšavaju konstituciju dlake i kože, a to su "Dermanorm" kapsule i ulje sa esencijalnim masnim kiselinama za kožu i dlaku (riblje ulje) te "Ungiotin" prah sa vitaminom H koji se koristi kod lošeg stanja dlake i rožine ili od Canine "Biotin Forte" koji dolazi kao tablete ili prah, a sadrži vitamin H i vitamine iz skupine B-kompleksa. Vitamin H i Dermanorm se mogu uzimati zajedno.Osim navedenoga, možete se odlučiti za posebnu medicinsku hranu kod kožnih problema u pasa kao potporu terapiji i bržem oporavku kože i dlačnog pokrivača. U ljekarnama Pet centra u ponudi imamo sljedeće medicinske programe za kožu:- Royal Canin Hypoallergenic dehidrirana hrana, sadrži hidrolizirani pileći protein, odnosno protein razbijen na sitne molekule i kao takav ne može ući u alergijsku reakciju- Royal Canin Sensitivity Control dehidrirana hrana s ribom i konzervirana hrana s piletinom i patkom- Hill's z/d Low Allergen i z/d Ultra Allergen Free, dehidrirana hrana s hidroliziranim proteinom te u konzerviranom obliku- Hill's d/d dehidrirana hrana koja dolazi u tri okusa, s patkom, jajima i lososom te u konzerviranom obliku s janjetinom, lososom, patkom i divljači- Eukanuba Dermatosis Formula u dehidriranom obliku s ribom te u konzerviranom obliku Kao potporu imunitetu preporučila bih "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata. Naime, bolesti svakako oslabljuju imunološki sustav a u ovisnosti o stupnju oštećenja ovisi i brzina oporavka. Kako ste spomenuli pojačan apetit nakon dijagnosticirane bolesti i terapije, moguće se radi o nuspojavi na neke od lijekova koje je primio. Ne bi bilo na odmet da o ovakvoj nuspojavi obavijestite Vašeg veterinara.Pozivam Vas da se obratite veterinarima Pet centra koji će Vam rado pomoći u odluci što bi najbolje odgovaralo za što brži oporavak Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kuja koju sam sterilizirala prije 4 dana pati od zatvora, što rješavamo parafinskim uljem. No mene brine da sam jučer primjetila da su joj donje 4 sise nabrekle i jako tvrde. Veterinar nas je naručio na pregled i rekao da to nije normalno. Inače, tokom operacije izvađeni su joj jajovodi i maternica. Ima 3 godine, prošle godine je imala okot (4. gonjenje), a prva 3 je imala lažne trudnoće. Molim vas da mi napišete zbog čega se sad ovo događa? Šta bi to moglo biti i kako postupiti? Ne želim se nervirati bezveze jer životinja osjeća nervozu, ali nije mi svejedno! Također, napominjem da kuja ima mlijeka i "jaši"  drugog psa, znači ponaša se kao da se tjera. Je li to opasno? Hvala na odgovoru! LeaČinjenica da kuje pate od lažne trudnoće proizlazi iz njihovog normalnog prirodnog ponašanja u pomaganju preživljavanja štenaca u čoporu. U prirodi, samo su kuje na najvišem hijerarhijskom položaju davale potomke, a ostale su kuje produkcijom mlijeka pomagale u hranjenju štenaca. No, kod kuja kao kućnih ljubimaca ovo zna biti prilično neugodno, kako za vlasnika tako i za kuju. Lažna trudnoća može se javiti u kuja bilo koje dobi. Znakovi su obično vidljivi 4-9 tjedana nakon što je završilo tjeranje. U većini slučajeva vidljivo je povećanje mliječnih žlijezda i izlazak mlijeka na pritisak, iako neke kuje uopće ne proizvode mlijeko. Također, obično je vidljiva i promjena ponašanja kuje koja je promjenjivog raspoloženja, posesivna prema igračkama i nemirna. Mogu graditi i "gnijezdo" i/ili odbijati hranu. Povremeno se javlja i agresija. Ako ženke jednom imaju lažnu trudnoću nakon tjeranja, vrlo je vjerojatno da će se to ponavljati nakon svakog spolnog ciklusa. Lažna trudnoća nastaje kao rezultat poremećaja hormonske regulacije. Ova pojava se javlja sa padom razine progesterona i aktiviranjem prolaktina - hormona koji regulira laktaciju. On dovodi do oticanja sisa i lučenja mlijeka, a također je uzrok i promjene ponašanja kuje kod koje se javlja majčinski instinkt. S obzirom na očite stalne hormonalne oscilacije, moguća je komplikacija poput gnojne upale maternice, peritonitisa, pa i sepse u kojim slučajevima je operacija nužna za uspješno ozdravljenje.Nakon kastracije, kuja može ići kući na kućnu njegu ili pak mora ostati na promatranju u ambulanti preko noći ili nekoliko dana. U jednom i drugom slučaju treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, otečenja, crvenila i iscjetka. Malo crvenila ili blago otečenje normalna je pojava, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane zahtijevaju posjet veterinaru. Aktivnosti kuje se moraju ograničiti u prvom tjednu operacije, dozvoljene su lagane šetnje samo na povodcu.Treba imati na umu kako se hormoni u odraslih jedinki zadržavaju u cirkulaciji minimalno tri do četiri tjedna nakon operativnog zahvata, tako da se fizičke i psihičke promjene postepeno događaju. Kuje koje su gravidne ili u tjeranju mogu imati iscjedak iz vagine kroz oko dva tjedna nakon operacije. Ovo znači da će kuja u tjeranju još uvijek privlačiti mužjake dva do tri tjedna nakon zahvata. Nemojte dozvoliti parenja jer bi to moglo izazvati kidanje unutrašnjih šavova, unutrašnje krvarenje i uginuće. Iako rijetki, ali rizici i komplikacije nakon zahvata postoje. Rizici povezani sa anestezijom i samim zahvatom zabilježeni su u manje od 0.1% , a obuhvaćaju otvaranje rubova rane, nekompletno vađenje jajnika i maternice i slučajno podvezivanje mokraćnice. Češća je komplikacija inkontinencije u pasa (no manje od 1%) sa starošću, zbog oslabljenog sfinktera mjehura koji je osjetljiviji na estrogen. O poremećajima mliječnih žlijezdi u kuja pisala sam na sljedećem linku:Poremećaji na mliječnoj žlijezdi kod kujaDakle, kako navedeno otečenje mliječnih žlijezdi u Vaše kuje može biti uzrokom naviranja mlijeka ili pak infekcije, koja nije nužno povezana uz operativni zahvat, veterinar će nakon pregleda utvrditi o kakvom se problemu radi, te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi pomognete sa jednim savjetom. Imam mužjaka pit bulla starog skoro 13 godina. U zadnjih par mjeseci mu se sve češće počelo dešavati da trese glavom kao da pada u san i onda mu naglo klonu stražnje noge i sruši se na pod. Za sekundu se opet digne na noge koda ništa nije bilo. Veterinar mi je preporučio da mu dajem B kompleks pa sam tako i učinila, ali se njemu to i dalje dešava. Molim vas ako imate kakav koristan savjet da mi pomognete. Pozdrav, Ankica O: U pasa nije rijetka pojava bolesti živčanog sustava. Prema lokalizaciji, bolesti živčanog sustava se mogu podijeliti u bolesti mozga i moždanih ovojnica, u bolesti leđne moždine i njenih ovojnica te u bolesti perifernih živaca.Općenito, jedna od najčešćih neuroloških bolesti u pasa je epilepsija, a predstavlja poremećaje živčanog sustava koji se javljaju zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Iako se slika epilepsije najčešće povezuje s velikim napadom (koji protječe vrlo dramatično: životinja trza mišićjem, gubi svijest i slini), ovo oboljenje može se manifestirati i vrlo blagim, gotovo nezamjetnim epizodama, odnosno napad može odgovarati onim koji opisujete u Vašeg ljubimca.Epileptički napadaji očituju se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje). U trenutku napada pas je nesvjestan što se događa i obično ne osjeća nikakvu bol. Gotovo svi epileptički napadi događaju se kada se životinja odmara, a ne kad je aktivna. Obično, nakon napada, psi su dezorijentirani nekoliko minuta, a čak mogu patiti i od djelomičnog gubitka vida. Mnogi su gladni i žedni.Zatim, kao uzrok nagle slabosti može biti i hipoglikemija koja se definira kao nenormalno niska razina glukoze (šećera) u krvi. Kako mozak zahtijeva šećer za normalno funkcioniranje, a ima vrlo slabu sposobnost deponiranja šećera, prvi je organ zahvaćen kada se razina šećera u krvi spusti prenisko. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi do nesvjestice.Također i hipokalcemija, koja uzrokuje probleme živčanog sustava, a razlikuje se od hipoglikemije što nakon konzumiranja glukoze simptomi nestaju. Kalcij nije samo izuzetno važan dio kosti, već je povezan s kontrakcijama sveg mišićnog tkiva u organizmu (skeletnih, glatke muskulature, srčani mišić), te sudjeluje u mnogim funkcijama u tijelu. Smanjen apetit često dovodi do snižene razine kalcija u tijelu što može uzrokovati napadaje, kataraktu ili slabost mišićja u nekih pasa.Mogući uzroci nagle slabosti uključuju i: akutnu infekciju, bolesti srca, trovanje, dijabetes, sunčanicu, toplinski udar, povrede u nezgodama ili krvarenje.Kako se i nakon davanja kompleksa vitamina B (neurotropični i koriste se za normalan rad živčanog sustava) stanje nije osobito popravilo preporučujem Vam posjet veterinaru kako bi se napravio opći klinički pregled te dodatne pretrage (kompletna krvna slika, biokemija krvi, RTG, EKG). Na osnovi nalaza mogao bi se utvrditi uzrok stanja Vašeg ljubimca te preporučiti odgovarajuća terapija. Kako biste olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o epizodama slabosti, vremenu nastanka i trajanja te intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas ima oko 3 godine, mješanac je malog rasta i kada god idemo u šetnju on cijelo vrijeme jede travu po livadi. Šta mu je? Andrea O: Psi vrlo često konzumiraju travu u šetnji, bilo iz čiste navike i preventivno ili ako je u tijeku akutna ili kronična upala sluznice želuca. U tom slučaju na površini sluznice želuca se nalazi povećani sloj sluzi, koji onemogućava da se pojedena hrana razgradi i probavi. Pas tada ima osjećaj kao da mu je želudac težak, a hrana neprobavljena ulazi u crijeva i također daje psu osjećaj težine u trbušnoj šupljini. Moguća je  mekša i učestalija stolica ili je izmet obložen većom količinom sluzi.Upravo radi navedenih problema probave, psi jedu travu koja služi kao svojevrsni "nožić" i struže višak sluzi iz želuca i crijeva. Nakon takve "prirodne terapije" pas se vraća u normalu i normalno nastavlja svoje dnevne obveze i igrice. Ako smatrate da Vaš pas previše jede travu, trebalo bi posjetiti veterinara koji će nakon pregleda odrediti terapiju i preporučiti jednu od veterinarskih dijeta za pse.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam englesku setericu sada staru 9 godina kojoj je prije godine dana ustanovljeno da ima dijabetes. Po preporuci veterinara početna doza inzulina koju smo davali bila je 20 jedinica 3x dnevno, te se ubrzo kroz mjesec dana smanjila na 5-8 jedinica 3x dnevno svakih 8 sati (ima 19 kg). Inzulin koji koristimo je Actrapid HM 100. Hranim je sa Hill's w/d prescription diet. Ponaša se normalno, živahno kao pravi lovački pas. I uvijek iskoristi svaku priliku da se sama izvede iz dvorišta kojom prilikom pojede sve što nađe, te se doma vraća sa doslovno prepunim trbuhom. Primjetila sam također da ponekad varira u težini. Smršavi pa se vrati natrag na normalu težinu. Zanima me što znači kad smršavi, da li je doza inzulina premala? Ili je možda u pitanju premala količina hrane? Ali hranu dobiva prema svojoj kilaži. Također Imam osjećaj da je cijelo vrijeme jako gladna (inače je bila poždrljivica)!? Da li postoji još koja vrsta inzulina koju bi mogla koristiti (naravno da traje dulje od 8 sati)? Hvala,VesnaO: Šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, a javlja se kao posljedica apsolutnog ili relativnog deficita inzulina.Inzulin je hormon gušterače koji služi za prijenos glukoze iz krvi do ciljanih organa (jetra) i tkiva (mišićno i masno tkivo). Djelovanje glukagona (također hormon gušterače) je suprotno inzulinu i on se aktivira kada je razina glukoze u krvi snižena.Dijabetes se javlja u starijoj dobi, kao posljedica oboljenja gušterače, čime je njena funkcija u produkciji inzulina smanjena ili ga uopće više ne stvara.Najčešći su simptomi dijabetesa su: mršavost unatoč dobrom apetitu, polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano izlučivanje mokraće), dehidracija i opća slabost u uznapredovaloj fazi.Kod starijih pasa može se pojaviti katarakta (zamućenje leće) i hepatomegalija (povećanje jetre).Životinja mršavi jer hrane ima dovoljno (glukoza), ali nema dovoljno (ili uopće) inzulina koji bi tu hranu "prenio" iz krvi do ciljanih organa i tkiva. Kada se uspostavi oscilacija inzulina odn.glukoze u organizmu, i životinja se oporavi u smislu dobivanja na težini.O dozi i eventualnoj drugoj vrsti inzulina koju bi Vaš pas mogao dobivati, savjetujte se s kolegama koji vode liječenje Vašeg ljubimca jer su oni najbolje upućeni u povijest i razvoj bolesti te kao takvi jedino oni mogu odrediti i prilagoditi terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam labradora oštenjenog 4.2.2008, kod nas je stigao 31.3, a razbolio se 10.4. Počeo je kašljati i ima iscjedak iz njuškice. Bio je kod veterinara, izmjerena temperatura je bila 39, dobio je injekcije CATOSAL, VITAMIN C 10 ML, TARDOMIOCEL COMP. Nakon tri dana temperatura mu je 38.4, kašlje s vremena na vrijeme kao da mu je nešto zapelo u grlu i povremeno mu curi iz njuškice, apetita ima, živ je i razigran. Zabrinuta sam da se nije zarazio zaraznim kašljem i koji su mi postupci za dalje. Unaprijed hvala, Sanja O: Upala grkljana i dušnika je jedna od češćih bolesti dišnog sustava. Sluznica grkljana i dušnika, uz ostale funkcije, čisti udahnuti zrak. Kada se na njoj nakupi dovoljno nečistoće, pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Uzročnik kašlja može biti virus, bakterija, mikoplazma ili gljivica. Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plučima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Adenovirusna infekcija pasa ili kašalj čopora (kennel cough) je zarazna bolest koja može poprimiti oblik zatvorene epizootije, a uzrokuje je pseći adenovirus serotip 2 koji je vrlo sličan uzročniku zaraznog hepatitisa psa koji je tipiziran kao pseći adenovirus serotip 1. Simptomi bolesti su suhi kašalj, lagano povišena temperatura, neznatna inapetencija, upala i edem grkljana, ždrijela i dušnika. Neki psi mogu imati upalu pluća i konjuktivitis. Pas obično spontano ozdravi za 7-12 dana. Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju virusološke i serološke pretrage. Postoji homologna ili heterologna vakcina kojom se mogu zaštititi zdravi psi.Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, vec je namočite ili ga neko vrijeme hranite konzervama. Vrlo važan činilac u terapiji je strogo mirovanje koje mora trajati 3 tjedna. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kupio sam malog njemačkog ovčara, sada  je star 4 mjeseca, papiri uredni od poznatih roditelja i znate kako to već ide. Štene je izuzetno zdravo, samo me interesuje kad će da digne uši, mislim u kojem periodu ispravlja uši kao njegovi roditelji? Unapred vam hvala za odgovor, Miralem O: Prema nekim istraživanjima, a iz prakse samih uzgajivača, podizanje uški počinje kada je završena izmjena mlječnih u stalne zube. Zbog toga uzgajivači smatraju da na podizanje uške utječe kalcij i dodaju ga u većim količinama, a dokazano je da višak kalcija (za vrijeme rasta šteneta od 5-7 mjeseca starosti) utječe na metabolizam drugih minerala kao što je cink, odnosno kalcij ne dopušta cinku da se resorbira u crijevu u količinama koji je nužan. Cink utječe na funkciju svake stanice u tijelu, a posebno na stanice kože kojoj pomaže u borbi protiv bakterija ( i virusa) i ne dopušta da stanice kože gube vodu. Zbog toga koža gubi elasticitet, puca,a na to se potom nasele sve moguće bakterije i izazivaju bolesti kože. Jedna od čestih bolesnih promjena na koži njemačkih ovčara jesu takozvane "vruće točke" ili "hot spots". Rane su velike, neugodne i teško se liječe.Pretpostavlja se da većina mladih pasa mora promjeniti mliječne zube u stalne do 6,5 mjeseci starosti, a nakon toga bi se uške trebale podignuti. Također na izmjenu zubi utječe i pravilna ishrana (ne pretjerivati u dodavanju minerala i vitamina), te će se zubi pravovremeno izmjeniti. Ako se do 7 mjeseca uške ne podignu, obratite se svom veterinaru ili uzgajivaču kod kojeg ste nabavili psa. Oni će Vas uputiti kako pomoći psu i dati Vam određene upute.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezericu staru dvije godine i prošlu nedjelju je bila na operaciji, molila bih pomoć oko nekih pitanja na koja ne mogu nigdje naći odgovore. Najprije joj je dijagnosticirana na temelju krvne slike Piroplasmosis, ali usred terapija imala je napadaje da su je stavili na ultrazvuk i primjetili nešto za što se mislilo da je strano tijelo u želucu. Nakon rendgena, išla je na operaciju gdje su joj pregledali organe jer u želucu nije bilo ničega osim zraka, ali su našli nešto u debelom crijevu što je stvaralo začep (neka crna gusta tvar koja izgleda kao katran). Trebala bih to dati na analizu, ali ne znam gdje da to odnesem i na koji odjel pa ako mi možete pomoći bila bih zahvalna. Isprali su joj crijeva i mora biti na dijeti, dok se ne oporavi. Od prošle nedjelje vršila je veliku nuždu (ne računajući stimulirajuće s uljem) u petak što je bilo baš od hrane. Nakon koliko dana se moram zabrinuti ako ne ide, po domaćem, kakati? Inače je sve OK, rana super izgleda, pije vodu, sve je dobro osim velike nužde. Znam da treba vremena za oporavak, ali ne znam koliko, bar otprilike. Hvala Vam unaprijed! NikolinaO: Nije rijetka pojava u pasa da ne defeciraju nakon operacije. Naime, anestezija, lijekovi, ne uzimanje hrane minimalno 12 sati prije operativnog zahvata i izvjesno vrijeme nakon zahvata utječu na ovu pojavu. Također i nedostatna ili smanjena aktivnost, vrijeme oporavka i bol. Smatra se normalnom pojavom izostanak stolice 48 sati nakon operativnog zahvata. Činjenica je da je operacija debelog crijeva opsežan zahvat pa je i vrijeme opravka dulje. Znak da je kujica na najboljem putu da ozdravi predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija. Ponekad je za navedeno potrebno 10-14 dana. Oporavak bi kod Vaše kujice mogao i dulje potrajati s obzirom na piroplazmozu.Psi obično defeciraju dvaput u jednome danu, no sasvim je u redu i defeciranje jednom u dva dana. Konstipacijom se može zvati stanje u kojem pas ne defecira više od tri puta tjedno a stolica je tvrda, suha i u peleticama. Defeciranje je otežano a pokreti crijeva bolni (grčevi).Općenito je konstipacija u pasa rijetka, ne predstavlja osobiti problem i prolazi sama od sebe kroz nekoliko dana. Konstipacija se obično nikada ne javlja u pasa koji se svakodnevno kreću, piju dovoljno vode i imaju priliku izlaziti van bar tri puta na dan. Konstipacija u pasa prvenstveno je uzrokovana neadekvatnom prehranom (kosti, progutani strani predmeti, neprobavljiva hrana...). Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (od 5-8 dana) dovodi so nakupljanja toksina što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Prvi znakovi koji se mogu primijetiti je zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost. Kako je Vaša kujica obavila nuždu 5 dana nakon operacije svo ovo vrijeme bi se moglo smatrati punjenjem probavnog trakta. Naveli ste, također, da se normalno ponaša, živahna je i ima apetit te stoga nemate razloga za zabrinutost.Možete Vašoj ljubimici pomoći dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio lakoprobavljive vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi je u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu - naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom s obzirom na stanje.Što se tiče pretrage stolice možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku tornjaka staru tačno 1.5 mjeseci. Kod mene je već 7 dana i zdrava je, zaigrana, normalno jede i ima urednu stolicu. Ali uopšte ne pije vodu koju joj ostavim u zdjelici! Moram još napomenuti, da u jednom njenom obroku ima dosta vode pa joj je to možda dovoljno. Inače, obrok dobiva 4 puta dnevno. Da li je to normalno i kako da joj vodu učinim "zanimljivijom"? Unaprijed hvala, DžanaO: Češća je pojava da štene gotovo stalno pije vodu, a ne obrnuto. Po kilogramu tjelesne težine štenci trebaju više vode od odraslog psa za svoj rast i razvoj.Naime, rast je rezultat vrlo aktivnog metabolizma na razini stanice. Ovim procesima nastaje mnogo otpadne tvari i nusprodukata koji se izlučuju u krv, što zahtijeva veću količinu vode kako bi te štetne tvari bile izlučene putem filtracije u bubrezima.Ne postoji točno određena količina vode koju pas mora ili može popiti. To ovisi o više čimbenika, poput prehrane, vanjske temperature te tjelesnim aktivnostima. Obično, pas koji se hrani dehidriranom hranom pije više vode kako bi nadoknadio deficit vode u hrani. Konzervirana hrana sadrži 80-83% vode te je stoga potreba za uzimanjem dodatne vode smanjena. Uslijed visoke vanjske temperature i aktivnosti povećavaju se potrebe za vodom. Često je slučaj i da vlasnicima promakne točna količina konzumirane vode jer se ne možete potpuno pouzdati u količinu koja se nalazi u posudi sa vodom. Na žalost, psi su skloni piti iz drugih izvora kao što su lokve, jezera, iz WC školjke, posude za cvijeće i sl. Dakle, ukoliko je pas žedan pronaći će izvor vode.Voda je jedina tvar koja štenetu ne smije nedostajati. Pas može gladovati i izgubiti gotovo svu tjelesnu masnoću i polovicu proteinske mase (mišića) i ipak preživjeti. No, ako izgubi oko 15% vode to dovodi do uginuća. Vodite računa da Vaše štene uvijek ima dovoljno svježe vode za konzumiranje. Psi stalno gube vodu iz tijela mokrenjem, aktivnostima, dahtanjem i sl. a lako mogu dehidrirati ako nedostaje vode u organizmu. Od velike je važnosti da štene stalno ima svježu vodu u čistoj posudi. Infektivne tvari i bolesti poput leptospiroze, Giardie, E. coli, i Cryptosporidie mogu se prenijeti kontaminiranim izvorima vode.Ako Vaše štene nema mogućnosti uzimati vodu iz drugih izvora moći ćete lakše odrediti koliko dnevno popije na način da posudu za vodu napunite do određene granice te provjerite količinu sljedeći dan u isto vrijeme. U prosjeku pas težine oko 15 kilograma dnevno popije oko 4 dcl vode ako se hrani konzerviranom ili kuhanom hranom. Također, ako se povremeno daje i mlijeko ova količina je manja. Mišljenja sam kako nemate razloga za zabrinuti se jer Vaše štene vjerojatno dobiva dovoljnu količinu vode prehranom. Kako nije zabilježeno da psi piju vodu bez osobite potrebe nema nekog posebnog načina da joj vodu učinite atraktivnom.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam jedno pitanje vezano uz prve dane novih štenića. Imam ženku labradora koja se sinoć okotila i ima 12 malih štenića. Moje pitanje je koji su optimalni uvjeti za njihov daljnji napredak te hoće li svi preživjeti? Unaprijed zahvaljujem! Josip O: Kao prvo, uvijek treba biti u dosluhu s Vašim veterinarom.Veterinara treba obavijestiti kada je počeo i kada je završio okot, te koliko ima mladih. Kuji treba osigurati dovoljno hrane, ali davati joj hranu u više navrata tokom dana. Kuje se hrane ili Starterom (Royal Canin) ili hranom za štence jer su njihove potrebe u vrijeme dojenja 2 puta povećane, odnosno moraju prehraniti i zadovoljiti svoje normalne potrebe, a moraju podmiriti i potrebe štenaca putem svojeg mlijeka.Također je bitno da sva štenad dobije (posiše) prvo majčino mljeko poslije okota jer je ono puno tvari (gamaglobulina) koje pomažu štenetu u borbi za život (protiv bakterija i virusa iz okoline). Štenad treba držati u suhom i mirnom prostoru, koristiti podloške na kojima leže i mijenjati ih na kraju dana. Treba kontrolirati i zapisivati tjelesnu težinu svakog šteneta, kontrolirati da li imaju stolicu i da li ih kuja liže poslije obroka. Pošto ih je više, trebalo bi štenad stavljati na sise u turnusima, šest po šest. Sve sise ne daju jednaku količinu mlijeka, one koje su bliže repu su i jače i daju veću količinu mljeka. Također, ni sva štenad ne siše jednako, te mogu zaostati u razvoju. Nabavite kujino mlijeko u prahu, da možete dovoljno nahraniti svu štenad, ipak ih je 12, a kuja možda neće moći zadovoljiti tolike potrebe za istim. Štenad se polako odbija od sisanja kada navrše 3 tjedna života i tada se prelazi na kašicu za štence i polako ih se uvodi u "svijet suhe hrane" za pse. Suha hrana za štenad se u početku vlaži toplom vodom, raskuhanom rižom ili mesnom juhom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam boxera starog 3 godine, i veliki problem - stalno se linja tijekom cijele godine. Pio je i vitamine za dlaku, jede hranu za boxere Royal Canin, ali sve uzalud. Što da radim? Napominjem da sam bila kod svog veterinara mnogo puta i nema nikakve promjene. Hvala na odgovoru, Vesna O: Linjanje je fiziološki proces kojim se mrtva dlaka zamjenjuje sa novom, a krzno postaje sjajnije. U prirodi se životinje najčešće linjaju dva puta godišnje, a slično je i sa psima koji se drže vani. Linjanje je u pasa, kao i kod mnogih divljih životinja, uvjetovano temperaturom okoliša. Normalno linjanje traje relativno kratko, no ponekad se taj period produži i signalizira da se u organizmu nešto zbiva. Pojačano i produženo linjanje može biti posljedica hormonalnog poremećaja; pada imuniteta uslijed neke druge bolesti; nedostatka vitamina (najčešće biotina i vitamina A); nekvalitetne i nedostatne ishrane; nakon operativnih zahvata (npr. sterilizacija/kastracija).Ako se psi drže preko cijele godine u kući na podjednakoj temperaturi, često se linjaju tijekom cijele godine. Osim toga, grijanje u zimskim mjesecima te hlađenje u ljetnim često dovodi do prekomjerno suhog zraka u prostoriji koji kao takav dodatno stvara opterećenje na kožu i dlačni pokrivač. Naime, u tom slučaju redovita je pojava krhkije dlake, lomljivije a ponekad poprimi neuredan izgled, bez sjaja.Neovisno o tome radi li se o periodu linjanja ili ne, psa je potrebno redovno (svakodnevno) četkati, čime ćete ukloniti suvišnu dlaku, ali i pojačati cirkulaciju u koži, što će smanjiti ispadanje, a dlaka će postati ljepša i sjajnija.Što se hrane tiče, Royal Canin je zaista izvrstan izbor, no ako se radi o psu sa osjetljivijom kožom možda bi bolji izbor bila neka od hrana za takvu namjenu (npr. "Sensitive skin" (Hill's), "Sensitive skin" (Eukanuba), losos i riža (Pro Plan) iz regularnog programa ili "Skin support" (Royal canin), "Dermatosis" (Eukanuba) ili Prescription diet Canine d/d (Hill's) iz medicinskog programa).Budući da niste naveli koje ste dodatke prehrani do sada koristili kako bi riješili ovaj problem, preporučila bih Vam ''Dermanorm'' kapsule ili ulje (Vetoquinol); ili ''Dermcaps'' (Canina). Oba ova preparata sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože, smanjuju linjanje, a dlaka postaje sjajnija. Osim toga, u našim dućanima možete naći ''Biotin'' (Canina), u obliku praha i tableta, koji je također dobar izbor kod linjanja i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača.Napomenula bih još da je od velike važnosti duljina davanja posebne medicinske hrane i/ili dodataka prehrani. Naime, minimalni period za poboljšanje stanja kože i dlake je 6 do 8 tjedana.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći nešto o njemačkom srednjem špicu? Ima li pasmina prirođene kakve probleme (npr. s očima, kičmom itd.)? Hvala, Tina O: Njemački srednji špic je pasmina kojoj samo ime odaje porijeklo, dakle Njemačaka. Njegova primarna namjena bila je tamanitelj štetočina, odnosno lovac na štakore, no danas je uglavnom kućni pas. Špicevi se odlikuju lijepim dlačnim pokrivačem, koga čini i raskošna podlaka. Posebno je upadljiva snažna griva (ovratnik) na vratu i kitnjasto odlakan rep, koji ponosno nosi iznad leđa. Za vrijeme linjanja potrebno ga je dobro češljati grubim češljem kako bi se odstranile otpale, odnosno mrtve dlake. Osim za vrijeme linjanja srednjeg špica ne morate previše češljati jer prečestim češljanjem možete oštetiti podlaku. Srednji špic može biti crne, bijele, narančaste, vučje sive ili smeđe boje. Lisici slična glava s okretnim očima i špicaste male uši, daju špicu odvažan izgled.Idealna visina mu je 32 cm, no dozvoljene su varijacije visine između 29 i 36 cm. Težina ne bi smjela prijeći 11 kg. Njemački srednji špic je uvijek oprezan, živahan, privržen svom vlasniku, vrlo lako uči i lako se odgaja. Njegovo nepovjerenje prema stranim osobama i nedostajući lovački nagon čine ga idealnim čuvarem kuće i imanja. Robusnost, otpornost na vremenske neprilike i dugovječnost su njegove prednosti. Ovaj pas je inteligentan, nepodmitljiv, bistar i laje puno. Ukoliko dobijete životinju koja voli izuzetno jako lajati, morate ga naučiti da se suzdrži. Njemački srednji špic je inteligentan pas koji brzo shvaća što se od njega traži pa odgoj ne bi trebao biti problematičan. Dobro se slažu s djecom, kao i s drugim psima, a ako ga odmalena naučite, ni društvo mačaka ne bi trebao biti problem. Srednji špic ima prosječnu potrebu za kretanjem i može se dobro prilagoditi svome vlasniku. Izvrsni su skakači pa često stoje na zadnjim nogama kako bi "moljakali". Teškim greškama ove pasmine smatraju se: ravna glava, izražena jabučasta glava, prevelike, presvijetle oči, entropium, greške u građi i kretanju te nedostatak pretkutnjaka. Diskvalifikacijske greške uključuju: predgriz ili podgriz, nezatvorene fontanele, preklopljene uši, monorhizam, kriptorhizam, različito razvijeni testisi ili nepotpuno spušteni u mošnje. Jasne bijele mrlje kod svih varijanta veličine. Inače ova pasmina vrlo je otporna na bolesti, jedino treba pripaziti na ishranu kako bi izbjegli moguće probavne tegobe.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani,išla sam na put sa svojom pudlicom starom 4 godine. Put je trajao 5 sati i u jednom trenutku sam vidjela da ima par kapi krvi iz nosa. Nije trajalo dugo, stali smo da se prošeta i krv je stala. Nakon puta bila je kao i obično razigrana, normalno je jela. Zanima me zašto se to dogodilo i imam li razloga za brigu pošto se to nikad prije nije dogodilo, a išli smo na put i prije. Unaprijed hvala, JelenaO: Krvarenje iz nosa (epistaksa) je  najčešće bezazlena pojava, ali može se javiti i u obliku dugotrajnih krvarenja što ovisi o uzroku i općem zdravstvenom stanju životinje. Krvarenje iz nosa može biti kapilarno i arterijsko. Arterijsko krvarenje u pravilu je posljedica  rupture krvne žile uzrokovane traumom.Uzroci ovog krvarenja su lokalni i opći. Lokalni uzroci, uz spontano i traumatsko krvarenje, mogu biti polipi nosa, ozljede sluznice stranim tijelom ili tumori nosne šupljine, odnosno paranazalnih sinusa. Opći uzroci uključuju infekcije gornjih dišnih puteva, bolesti srca i krvnih žila, te bolesti vezane uz koagulaciju krvi. Obzirom da je za vrijeme puta kroz više sati Vaša pudlica bila izložena promjenjenim mikroklimatskim uvjetima (struja toplog ili hladnog zraka klima uređaja u automobilu), moguće je da je do krvarenja došlo upravo iz tog razloga. Kako je opće stanje životinje dobro, a krvarenje je samo prestalo  u kratkom periodu, najvjerojatnije je to bila iznimna epizoda. Ukoliko se krvarenje iz nosa ponovi, te ako primjetite druge simptome (točkasta krvarenja po koži i vidljivim sluznicama, otežano disanje na nos uz ispuštanje zvukova, iscjedak iz nosa ili promjena općeg stanja) svakako je odvedite na veterinarski pregled.  

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pitt bulla starog skoro 13 godina. U zadnjih par mjeseci mu oči dosta cure pa mi je veterinar dao da mu stavljam mast TOBREX. To koristim sigurno mjesec dana, malo je bolje ali i dalje mu cure okice. Imate li Vi kakav savjet? Također mu se pojavljuju jako puno bradavica čak smo već dvije operirali ali ne mogu ga konstantno voditi radi neke nove. Molim Vas ako imate kakav dobar savjet da mi se javite. Unaprijed hvala, Ankica O: Da bi se postavila točna dijagnoza, te odredila adekvatna terapija vrlo je važno napraviti pregled oka. Pregled oka započinjeno vanjskim pregledom koji obuhvaća pregled građe očiju i struktura koje okružuju oko, te postojanje eventualnog iscjetka ili otekline itd.Zatim pregledavamo očnu jabučicu, odnosno rožnicu, leću, prednju i zadnju očnu komoricu i pozadinu oka. Osim navedenog, ponekad je potrebno učiniti i posebne pretrage, kao što su mjerenje očnog tlaka, probu na količinu suza na površini oka, bojanje rožnice (utvrđivanje eventualnih oštećenja rožnice) te bris za mikrobiološku pretragu. Pregled očne pozadine uključuje pregled vidnog živca, krvnih žila mrežnice, dijelove mrežnice itd. Ponekad je kod pregleda potrebno proširiti zjenice, za što koristimo posebne kapi. Pregled očne pozadine izvodimo oftalmoskopom i biomikroskopom. Direktnom oftalmoskopijom nije moguće vidjeti krajnje periferne dijelove mrežnice, pa pristupamo indirektnoj oftalmoskopiji. Na samo oko mogu imaju utjecaja mnogi čimbenici, nenasljedni i nasljedni, koji mogu uzrokovati blaža, pa i teška oštećenja oka.Jedna od najčešćih bolesti oka u pasa je konjuktivitis ili upala očne spojnice. Pojačano suzenje najčešće je posljedica konjunktivitisa. Spojnica (konjunktiva) prostire se na unutarnjem dijelu kapka i pruža se preko bjeloočnice do rožnice. Konjunktivitis s obzirom na težinu varira od blage upale sa suzenjem do jake upale s obilnim gustim iscjetkom i oštećenjem tkiva. Infekcija može biti virusna, bakterijska, gljivična, parazitarna, u pitanju može biti i alergijska reakcija, toksično-kemijsko djelovanje, manjak suza. Iritacijski elementi mogu biti egzogeni kao što su strana tijela, voda, prašina ili vjetar i endogeni kao što su: entropium - uvrnute vjeđe; dihtijaza - tarzalne žlijezde nadomještene su nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute prema očnoj jabučici dok niz trepavica strši prema naprijed; trihijaza - trepavice okrenute prema oku; lagoftalmus - tzv. zečje oko - nemogućnost pokrivanja rožnice i pripadajućeg segmenta bjeloočnice uzrokovano nedovoljno zatvaranjem vjeđa; egzoftalmus - očna jabučica izbočena iz očne šupljine... Prema trajanju konjuktivitis može biti akutni, subakutni i kronični. Prema iscjetku konjuktivitis može biti serozni, mukozni, purulentni, hemoragični, folikularni, membranozni, pseudomembranozni, vezikularni. Opći simptomi su: iscjedak - etiologija se prepoznaje prema tipu stanica u iscjetku (neutrofili-bakterijska akutna upala, limfociti-virusna, korpuskularne vrčaste stanice - kronična upala, eozinofili - alergija); kemoza - staklasto otečenje spojnica koje vire kroz rasporak; hiperemija, anemija - početni stadij konjuktivitisa, hemoragija, pruritus, folikuli po spojnici. Bolest mogu uzrokovati nedostatak vitamina A i C. U pasa se javlja poseban oblik konjunktivitisa - c. follicularis, čiji česti recidivi upućuju na to da mu je uzrok alergija, tj. da je uzrok upale reakcija spojnice na senzibilizirani organizam. Razvija se iz seroznog konjunktivitisa, kada se razviju retencijske ciste žlijezde koja se nalazi s unutrašnje strane "trećeg očnog kapka" (vidimo ga u unutrašnjem kutu oka). Suzenje se također može javiti kao simptom drugih organskih i infektivnih bolesti.Liječenje konjunktivitisa ovisi o uzročniku. Ako se bolest ne liječi pravodobno i prikladno, prelazi u kronični oblik. Zbog dugotrajnog iscjetka nastaju promjene na koži donje vjeđe i lica, a trepavice počinju ispadati. Na svim dijelovima konjunktive otiču limfni folikuli, a u unutrašnjem kutu oka sakuplja se žućkastosmeđi iscjedak. Moguće su promjene i na ostalim strukturama oka. S obzirom da poduzeta terapija nije dala odgovarajuće rezultate, savjetujem Vam da ljubimca odvedete na specijalistički oftalmološki pregled kako bi se točno utvrdio uzrok i poduzela specifična terapija. Navedeno možete obaviti na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.Što se tiče kvržica na koži, treba napomenuti kako se u pasa javljaju one kancerogene prirode (epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma,...) i nekancerogene prirode (apseci, ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi). U pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni; ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Većinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti. Također, česte su i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Dakle, ne preostaje nego utvrditi malignost tvorbi na koži Vašeg ljubimca te na osnovu nalaza procijeniti potrebu za njihovim uklanjanjem. Ovo možete, također, obaviti na Veterinarskom fakultetu na navedenoj klinici.