Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Molila bih vas da mi odgovorite na ovo pitanje: namjeravam psu kupiti tablete koje se baziraju na biotinu kako bi imao boLju kvalitetu dlake. Da li ja mogu psu davati biotin koji se može kupiti u ljekarnama, koji se inače koristi za ljude? Ima li razlike u tom biotinu i u onom koji se daje psima? Inače, u mojoj blizini nema za kupiti posebnih preparata za bolju kvalitetu dlake pasa pa zato pitam. Hvala unaprijed, Petra O: Biotin ili vitamin H spada u skupinu B-vitamina. Topiv je u vodi, termostabilan, a stvaraju ga pojedine bakterije, kvasci, gljive, alge i neke vrste biljaka. Biotin u organizmu sintetiziraju bakterije u debelom crijevu, a određena se količina unosi hranom ili dodacima prehrani. Biotin je važan u metabolizmu ugljikohidrata, bjelančevina i masti, uključen je u biosintezu masnih kiselina, glukoneogenezu, produkciju energije, te sintezu nekih aminokiselina. Iz tog razloga, biotin igra važnu ulogu u rastu, procesima probave i formiranju muskulature. Među najpoznatijim njegovim funkcijama je očuvanje zdravlja kože i stvaranje osnovne keratinske tvari, čime pridonosi čvrstoći dlake i kandži.Među bogatijim izvorima biotina su žutanjak jajeta, jetra, bubreg, riža, mlijeko i soja, a najbogatiji je pekarski kvasac (Saccharomyces cerevisiae). Do deficita biotina u organizmu može doći kod dugotrajne konzumacije cijelih, svježih jaja (bjelanjak jajeta bogat je proteinom avidinom, koji je antagonist biotina i onemogućava njegovu apsorpciju), kod malapsorpcije, kod dugotrajne terapije antibioticima i sulfonamidima, kod neadekvatne prehrane (hrana koja obiluje ugljikohidratima) itd. Klinički znaci nedostatka manifestiraju se kožnim promjenama (ljuskave, eritematozne promjene i sitna oštećenja), pojačanim i dugotrajnim linjanjem, alopecijom, te suhom i mutnom dlakom loše kvalitete.Iako su mnogi humani preparati namijenjeni istoj indikaciji, u veterini se uglavnom propisuju isključivo iz razloga što ne postoji alternativni lijek namijenjen isključivo životinjama. Naime, svaki lijek sadrži djelatnu tvar koja se koristi za određenu indikaciju, ali ima i nosač koji je drugačiji i za koji se ne zna kako će djelovati na organizam životinje. Osim toga, svaki se humani preparat daje uvijek uz oprez jer je ponekad teško prilagoditi dozu, a nepoznati su i njegovi putevi distribucije u organizmu, ali i način eliminacije iz organizma.Upravo iz tog razloga, budući u Vašem slučaju alternativa ipak postoji, savjetovala bih Vam da psu date pripravak koji je za njih i namijenjen. Preporučila bih Vam Caninin "Biotin forte" (u obliku tableta ili praha) ili Vetoquinolov "Ungiotin" (prah). Sve ove pripravke možete naći u veterinarskim ljekarnama Pet centra.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mopsa starog dvije godine. U posljednje vrijeme nekontrolirano napada ukućane, agresivan je, laje na sve i svakoga. Nisam čula da je mops ikada bio agresivan. Redovno je bio na pregledima i cijepljen je protiv bjesnoće i svih bolesti. Natalija O: Male pasmine nerijetko (zbog svoje malenkosti) završe pseće djetinjstvo bez pravog odgoja. Vlasnici su u njih često zaljubljeni i zbog toga nisu do kraja dosljedni u odgoju, a psi to iskoriste i provode svoju volju. To iskazuju tako da laju na sve i svakoga, reže, ne daju se približiti hrani i zdjelici ili svojoj igrački, stan smatraju svojim teritorijem i ne puštaju unutra niti ukućane, a kamoli goste. S odgojem treba započeti odmah, zatražiti pomoć stručnjaka u odgoju pasa, a do tada nastojati promjeniti agresivno ponašanje svoga ljubimca tako da ga se ignorira prilikom njegovog ispada, dati mu jesti u određeno vrijeme kroz 15-tak minuta, a potom maknuti zdjelicu, voditi ga u šetnju kada Vi to odlučite, a prilikom izlaska iz stana vlasnik mora prvi izaći kroz vrata, ako to ne uspijete (pas laje i hoće prvi van) - skinite kaput i cipele, odložite vodilicu i ignorirajte psa neko vrijeme, te pokušajte ponovno. Ako Vas napada u stanu, Vi morate reagirati hrabro, odlučno i u roku od 30-60 sekundi od ispada i to tako da nešto pojačanim glasom ga opomenete (ne fizički kažnjavati) te potom psa pritvorite na 5-10 minuta u tamnu i praznu prostoriju (npr. kupaonica) dok se ne primiri i počne ponašati kao pravi kućni ljubimac. Odgoj će potrajati, učitelj mora biti jedan od ukućana koji će biti dosljedan, uporan i strpljiv.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, htjela bih vas nešto pitati, naime imam maltezera starog 2 mjeseca i tjedan dana. Kod mene je već tri dana i često, često spava. Ponekad mi izgleda kao da namjerno leži u košari otvorenih očiju i neće da se šeta po stanu, da istražuje stan... Pitam se da li je malen pa mora toliko spavati, da li je možda tužan, bolestan ili samo lijen? U stanu živimo ja sestra mama i tata i svi mu pridajemo mnogo pažnje, naravno kada imamo vremena, ali sigurno od nas četvero tijekom dana četiri sata provedemo u igri sa njim, a čim igra prestane on legne u kućicu ili ispod stola ili bilo gdje i spava. Noću se probudi, dva puta (prvi put oko 2 h obavlja nuždu,  a  drugi  put  oko 5 h  hoće ući u moj krevet).  Nakon toga se probudi u 6 h imalo se igra s mojom mamom, pojede, izigra se i opet ode u kućicu spavati. Mislim da ću poluditi! Ja i sestra smo toliko željele tog psa, a sad se toliko brinemo da možda nije bolestan. Unaprijed hvala! MajaO: Kada dovedete svog novog psića prvi puta u Vaš dom, on će vjerojatno biti uplašen i zabrinut jer se nalazi u njemu potpuno novoj i stranoj sredini. Budite veseli i pažljivi sa njim, pružite mu mnogo pažnje i ljubavi, dozvolite mu da istraži svoju novu sredinu te se na nju i priuči.S obzirom da je razdoblje privikavanja na novu sredinu i okruženje najmanje 7 dana, omogućite mu u tom razdoblju okruženje u kojem se u miru može priviknuti na Vas, a i Vi na njega. Izbjegavajte buku, gomilu stranaca te bilo kakve glasne zvukove koji ga mogu uplašiti. Ne kažnjavajte i ne vičite na svog psića pa čak i ako nešto pogrešno učini ili napravi nered. Na samom početku vašeg druženja, budite pažljivi u odgoju jer u suprotnom možete dobiti plašljivog psića koji će se svega bojati, dok će pozitivna iskustva stečena tijekom prvih nekoliko dana boravka u Vašem domu pozitivno utjecati na Vaš budući odnos.Osigurajte Vašem psiću njegov vlastiti kutak. Stavite mu kutiju ili pseći krevetić u topli kut gdje nema propuha. U našim Pet centrima možete pronaći prostirke i krevetiće za pse različitih dimenzija, a najbolje se odlučiti za onaj koji će moći koristiti i kad naraste. Vaš će pas koristiti to mjesto za odmor i spavanje, te će se u njemu osjećati sigurnim i zaštićenim. Također, osigurajte mu igračke sa kojima će se zabavljati dok Vas nema (no, ne ostavljajte ga duže vrijeme samog kod kuće), ali i gristi ih u razdoblju izmjene zubića.Poštujte privatni život Vašeg psića kada se on nalazi na svojem posebnom mjestu, nikako ga ne vucite van već mu dozvolite da on sam iz njega izađe. On se mora osjećati sigurnim kada se nalazi u svojem "utočištu". Nakon što se psić privikne na svoj novi dom, Vas i Vašu obitelj, možete ga voditi i među druge ljude. Psi su prirodno druželjubivi i Vaš će psić uživati u druženju s Vama, ali i sa "psećim prijateljima". Svakako vodite brigu i o eventualnom gubitku apetita, naglom smanjenju ili povećanju tjelesne težine, pretjeranoj potrebi za uzimanjem tekućine, prečestom ili nedovoljnom mokrenju, krvavu ili mekana stolicu, povraćanje, dlaku bez sjaja...  Kada primijetite pojavu nekog od ovih simptoma, posebnu pažnju obratite na svog psića da bi vidjeli da li se oni ponavljaju, te ako Vam se čini bolestan, svakako posjetite veterinara.Ne postoji neko univerzalno pravilo kojim bi se moglo odrediti koliko je aktivnosti potrebno za pse, već je potrebno individualno promatranje kako bi se odredilo koliko aktivnosti i koje vrste pas ima potrebu.Budite pažljivi i strpljivi prema Vašem novom kućnom ljubimcu jer će Vam vratiti višestruko, kako samo oni to znaju, doživotnim prijateljstvom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam pekinezera starog godinu i pol koji je kastriran kada je imao 7 mjeseci. Do sada je sve bilo onako kako i treba nakon kastriranja - miran pas koji je prestao markirati teritorij, jako je druželjubiv s drugim psima, ženke su ga zanimale samo kao društvance za igru... Međutim, posljednji mjesec neke su se stvari promjenile. Počeo je obilježavati svako drvo kada smo u šetnji i dobio je nagon za općenjem s kujom. Moja prijateljica ima ženku koja je u tjeranju i on je jednostavno ne prestaje da njušiti i pokušavati općiti s njom, što mu ne dozvoljavamo. Čak je dva puta, od dragosti što nas ugleda, dobivao nagon za općenjem. Pošto je ovo prvi pas kojeg imam, u mnoge stvari nisam upućena. Stoga vas molim za obrazloženje što se to dešava s njim i što nam je činiti da njemu pomognemo, a i sebe da poštedimo tih neugodnih situacija. Unaprijed zahvalna, AnjaO: Kastracija psa je metoda nepovratnog uklanjanja testisa, tako da se opisano ponašanje kod Vašeg psa ne bi smjelo dešavati. Hormonalna regulacija muških spolnih hormona je vezana za testise. U muških životinja intersticijskih stanica stimulirajući hormon stimulira Leydigove stanice u testisima na lučenje testosterona. Muški spolni hormoni se sintetiziraju iz kolesterola i acetilkoencima A u Leydigovim stanicama koje se nalaze u testisima. Testosteron je najvažniji muški hormon i o njemu ovise svojstva po kojima se razlikuju muške od ženskih životinja. Drugim riječima, ako nema testisa, nema niti lučenja testosterona i mužjak nije zainteresiran za kujice u vrijeme kada se one tjeraju.Jedino je moguće da neke promjene nadbubrežne žlijezde izazivaju spolno ponašanje Vašeg psića, budući da i nadbubrežna žlijezda luči testosteron.Nakon kastracije je prosječno psu potrebno tri tjedna da se hormoni izluče iz cirkulacije. Da li Vaš pas na taj način pokazuje samo dominantno ponašanje ili jednostavno ponavlja naučeno ponašanje ili se radi o nekom drugom problemu (često mokrenje može biti povezano s upalom donjih mokraćnih puteva, tumorima, mokraćnim kamencima, bubrežnim bolestima...), najbolje će utvrditi veterinar u veterinarskoj ambulanti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam njemačkog ovčara starog 2 godine.Jedno oko mu je bilo ozlijeđeno i čak mu je bilo ispalo iz glave. No, na svu sreću, uspješno mu je vraćeno natrag, samo što na njega više neće moći vidjeti. Problem je u tome što mu niti drugo oko nije zdravo. Dr. H. Borošak pretpostavlja da bi to mogao biti početak iberichterovog sindroma. Možete mi, molim Vas, reći sve o toj bolesti kako bih je na vrijeme prepoznala i liječila psa. Hvala! MateaO: Uberreiterov sindrom (kronični površinski keratitis ili panus njemačkih ovčara) predstavlja imunitetom posredovanu bolest rožnice. Ova bolest se primarno javlja u njemačkih ovčara. Težini bolesti pogoduje visoka nadmorska visina i ultraljubičasta svjetlost, te iritansi poput prašine i peludi. Panus je progresivna, bezbolna, upalna bolest rožnice, konjunktive i ponekad treće očne vjeđe (atipični panus ili plasmoma). Različite proporcije pigmentacije, proraštenost rožnice krvnim žilama, ožiljkasto tkivo i depoi kolesterola ili masnoća karakteriziraju panus. Panus se javlja jedino u pasa.Panus obično započinje simetričnom pojavom sivih, ružičastih naslaga na donjim, vanjskim rubovima rožnice koje se šire duž oka, što u konačnici rezultira smanjenjem osjeta vida u psa. Kako lezije progradiraju, površinske krvne žile proraštaju rožnicu, koja tada postaje neprozirna, a s vremenom rožnica odeblja s često grubom i izočenom površinom. Kako se upalne promjene šire po rožnici, zahvaćen je vid (smanjenje). Ako se proces ne liječi stanje se postepeno pogoršava, a obično zahvaća i oba oka.Uzrokom panusa smatra se upala rožnice posredovana imunitetom kojeg se stanje pogoršava vanjskim faktorima. Izloženost ultraljubičastim zrakama i onečišćenosti okoliša povećavaju težinu stanja. Psi koji žive u područjima jarkog sunčevog svjetla, naročito na višim nadmorskim visinama, skloniji su ovoj pojavi, a imaju i tendenciju pogoršanja kliničkih znakova. Panus nije bolno stanje osim ako se ne zakomplicira čirom rožnice. Uznapredovali slučajevi neminovno dovode do sljepoće. Većina oboljelih pasa su oni srednje dobi (4-7 godina), no bolest se može razviti i u mladih pasa. Panus se prvenstveno javlja u njemačkih ovčara i njihovih križanaca, ali se može javiti i u rotvajlera, border colliea, zlatnih retrivera. Također se javlja i atipični panus (najčešći je u njemačkih ovčara) kada je zahvaćen samo treći očni kapak, a ne rožnica. Model nasljeđivanja ovog poremećaja još uvijek nije poznat.Dijagnostički testovi potrebni su kako bi se isključila mogućnost drugih bolesti kao što su: suhi keratokonjunktivitis, čir rožnice, granulacija rožnice uslijed traume oka, pigmentni keratitis, skvamozni stanični karcinom rožnice i/ili treće očne vjeđe. Dijagnoza panusa se gotovo uvijek osniva na kliničkoj anamnezi i nalazu na oku. Potreban je kompletan oftalmološki pregled uključujući i Shirmerov test (kako bi se isključio nedostatak suza - suho oko), test fluorescinom (čir rožnice), pregled očnih vjeđa i pripadajućih struktura oka.Ako se proces ne liječi,  krvne žile i upalne stanice rašire se po inače prozirnoj rožnici, postepeno je čine neprozirnom i stvaraju ožiljak što dovodi do oštećenja vida. Ovo se može javiti vrlo sporo, tijekom mjeseci ili godina ili pak brzo, kada je već unutar nekoliko mjeseci zahvaćena cijela rožnica.Panus je stanje koje nije izliječivo, ali se može uspješno držati pod kontrolom. U tu svrhu potrebna  je doživotna terapija. Teže je održavati stanje pod kontrolom kod onih pasa koji žive na višim nadmorskim visinama (preko 1500 m). Ponekad se događa da se lezije povećaju u periodima povećane onečišćenosti okoliša ili pojačane izloženosti sunčevim zrakama ili pak ako se lijekovi ne daju redovito. Cilj terapije je prevencija gubitka vida ili pak povratiti vid (ako ima gubitka vida), koliko je to moguće. Ovo se čini kapanjem protuupalnih kapi za oči, isključivo na preporuku veterinara, a prema opsežnostima promjena i odgovora na terapiju. Jednom kada se učinkovita terapija odredi, potrebna je kontrola jednom ili dva puta godišnje. U teškim slučajevima, kirurškim se zahvatom može odstraniti površinski sloj rožnice zajedno s oštećenjima, no neophodna je daljnja terapija kapima za oči jer se pigmentacija i stvaranje ožiljkastog tkiva može vratiti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malo štene, staro 2 mjeseca, koje ima problem sa okom. Taj mu se problem stvorio preko noći. On je inače mješanac pekinezera i pincha.Trepavice su mu uvrnute prema oku, a očne jabučice su normalnog oblika i normalno su izbocčene. Trlja oči, katkad tijekom obične igre. Kapali smo mu to oko kapima za oči (za ljude). Ta čudna vrećica na oku se maknula nakon samo dvije upotrebe kapi. No nakon prestanka kapanja, ponovo mu se uočila, no sada je nešto manja. Uz to s okom ima još jedan problem. Otprilike 2-3 cm iznad spolnog organa narasla mu je nekakva izbočina, koja se na dodir osjeća pod rukom, kao da je prazna ili napunjena nekom tekućinom. Ne znam što mu je, te se nadam da ćete mi vi dati pravi odgovor. S poštovanjem, ŽeljkaO: Pretpostavljam da se kod Vašeg psića radi o bolesti treće očne vjeđe.Vjeđa je zapravo tanki nabor kože koji prekriva oko te na taj način štiti rožnicu i jabučicu oka žmirkanjem od ozljeda i od isušivanja. Psi i mačke imaju tri vjeđe: gornju, donju i treću. Treća očna vjeđa je duplikatura spojnice bulbusa u medijalnom očnom kutu, u koju je uklopljena hijalina hrskavica. Oko trećne očne vjeđe se nalazi žlijezda treće očne vjeđe koja kod pasa osigurava znatan dio bazalne sekrecije suza. Uloga treće očne vjeđe je u zaštiti jabučice, te sekreciji i distribuciji suza.Neke bolesti treće očne vjeđe mogu biti nasljedne. Deformacija hrskavice - izaziva okretanje treće očne vjeđe prema jabučici ili prema van. Kod ove bolesti postoji pasminaska dispozicija. Bolest se javlja kod velikih pasmina pasa.Prolapsus treće očne vjeđe - treća očna vjeđa prekriva veću površinu jabučice nego je to fiziološki, te se najčešće javlja kao simptom nekog primarnog oboljenja (encefalitis, potres mozga, tetanus, tumor...).Hipertrofija treće očne vjeđe - vjeđa prekriva trećinu rožnice i ometa vid. Kod njemačkih ovčara je to nasljedna bolest, a kod drugih pasmina je to stečena bolest čiji je najčešći uzrok strano tijelo.Prolapsus žlijezde treće očne vjeđe je bolest štenadi i mladih pasa do dobi od godine dana, a postoji i pasminska dispozicija, među koje spadaju brahiocefalične pasmine. Prolabirana žlijezda viri preko ruba vjeđe, otečena je i upaljena i bojom podsjeća na višnju. Ako se na vrijeme ne poduzme liječenje javlja se konjuktivitis, pojačano suzenje i mukozni iscjedak iz oka. Terapija je da se izreže 25% žlijezde zajedno s hrskavicom.Također, moguće je da izraslina koju ste opisali zapravo predstavlja herniju. Hernia, kila ili bruh je najčešće uvrnuće trbušnih stjenki kroz otvor (urođeni ili novonastali), pri čemu se stvori nova šupljina koja može biti ispunjena s dijelovima crijeva, dijelom nekog od trbušnog organa ili komadićem masnog tkiva.Pojam hernije podrazumijeva kada se tkivo ili dio organa pomakne izvan tjelesne šupljine u kojoj inače normalno leži. U veterini se najviše javlja u području trbuha, a može biti umbilikalna ili pupčana, ingvinalna ili preponska te skrotalna (u mošnjama).Da bi se postavila točna dijagnoza, potrebno je odvesti psića u veterinarsku ambulantu na pregled, kako za izbočinu koju ste opisali, tako i na očni pregled.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam malo štene krajem 12. mj. Pas sada ima 5,6 mjeseci i ponaša se sve gore i gore. Čim ga se ostavi samog u stanu radi neopisivu štetu. Grize sve oko sebe,vadi smeće iz koša, grize stolice, stolove, krevet, radijator, cipele, žice, kišobrane, deke, jastuke... Makar ga se vodi u šetnju u 7, 11, 14, 18, 21 i 24h, on i dalje piški i kaka u stanu, te ne odlazi na pelenu makar mu je metar od ležaja. Po cijelom stanu u svakoj prostoriji ima po jedan wc, no on to obavi nasred stana i krene dalje kao da se ništa nije dogodilo, mokri po svojem ležaju i po ležaju drugog psa kojeg imamo u stanu. Inače, oni se odlično slažu, spavaju zajedno i igraju se zajedno, čak i jedu zajedno. No stvar je u tome da taj mali pas kvari ovu staru kujicu, s kojom nikad nismo imali problema, a ona sada ima 13 godina. Ne razumijem u čemu griješim? Ne bih ga željela vratiti u azil, no napravio mi je već toliku štetu da to nemogu više financirati, koliko god skrivam sve od njega, uvijek nađe nešto što može uništiti. Da li mu se može pomoći? Inače, nije proživio nikakvu traumu, ne tuče ga se. A on tako vraća tu ljubav... AleksandraO: Za početak, vrlo pohvalno je što se ste odlučili udomiti psića iz azila, te mu pružiti odrastanje u uvjetima kakvima i zaslužuje.  Pas nam je najbolji prijatelj jer dijelimo brojne zajedničke osobine. Ljudi i psi izrazito su druželjubive vrste koje uživaju u društvu drugih. Također smo vezani za područje - dok ljudi svoja područja omeđuju ogradama, psi ih označavaju mirisom svojih izlučevina.S obzirom da je Vaš psić došao iz azila gdje ima mnoštvo pasa i gdje je želja za nadmetanjem te obilježavanjem svog svakodnevna i sasvim normalna pojava, tim više strpljenje i odgojne mjere koje se traže od Vas, dvije su najbitnije stavke kojima se postiže uspjeh socijalizacije. Također, tu je i Vaš drugi pas koji u tom pogledu (ugroženost njegova teritorija) otežava situaciju.Za odgajanje štenca potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva. No, psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno brzo i lako uče. Jedno od najvažnijih pravila je učenje kućnog reda. Proces učenja je svakako nagrađivanje riječima ili poslasticama svaki put kad npr. obavi nuždu na poželjnom mjestu. Jednako je važno ne kuditi ga za pogreške i nezgode. Kažnjavanje obično zbunjuje psa i istovremeno usporava proces učenja. Kako je Vaše štene već trebalo usvojiti ova pravila, vjerojatno se radi jednostavnoj tvrdoglavosti psa i njegovo nametanje, tj. pokušavanje kontroliranja Vas, a ne obrnuto.Psi su sposobni učiti pravila cijelog svog života, tako da ne gubite nadu. Budite dosljedni i postavite pravila kojih se psić mora pridržavati. Kad ga naučite da ste mu Vi vlasnik ("vođa čopora"), međusoban odnos će biti na obostrano zadovoljstvo.Također, jedna od solucija koju možete imati u vidu je povjeriti Vašeg nestašnog psića na dresuru profesionalnom dreseru pasa. Nakon obuke zatražite i točne upute kako nastaviti s radom, te uz njih uključite svakodnevne osnovne vježbe poslušnosti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam dobermana starog 4 mjeseca. I zanima me nešto u vezi displazije kukova. Naime, primjetio sam da se nakon dužeg spavanja ustaje sporije nego obično i napravi prvih par ukočenih koraka prije nego što protegne zadnje noge. Pročitao sam da to mogu biti simptomi displazije. Inače, štenca sam kupio u vrhunskom leglu i roditelji mu nisu imali displaziju. Hranim ga Royal Canin Maxi Junior hranom. Od početka pazim da ne hoda po stepenicama i ne skliže se po parketu i puštam ga u igru samo s dobermanom starijim mjesec dana, koji ga u igri zna rušiti, ali ništa previše značajno. Što se tiče kretanja, normalno trči i ne pokazuje slabost zadnjih nogu. Ipak, brine me to ustajanje nakon dužeg ležanja i prvih par koraka ukočenog hoda. Bio bih vam zahvalan na savjetu. Hvala! Mato O: Prema opisanim promjenama je moguće da se radi o displaziji kukova. Moja je preporuka da psa odvedete veterinaru i dogovorite snimanje kukova. Preporučila bih Vam da se obratite Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, koji će Vas uputiti specijalisti rentgenologu. Što je displazija kukova kod pasa? Displazija kukova je razvojna anomalija zgloba kuka, koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum, a klinički se očituje smetnjama u hodu s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. To je bolest koja se najčešće javlja u pasa i nasljednog je karaktera. Prema stupnju promjena određeni su i stupnjevi bolesti (1-4), odnosno po važećoj gradaciji od A2 do E2. Kod životinja nižeg rasta i manje tjelesne mase (10 - 12 kg je granična masa) nije nužno da zglob bude savršeno suprotan (konvergentan) jer prirodno nije ni predviđen da nosi veliku masu. Simptomi i dijagnoza displazije kukova kod pasa Prve simptome je moguće uočiti u vrijeme dresure. Na displaziju kukova mogu upućivati: loši kutevi stražnjih nogu (X stav), teže ustajanje nakon dužeg ležanja, izbjegavanje određenih aktivnosti, kao i pokušaj rasterećenja ekstremiteta pri napornijem vježbanju ili trčanju. To se očituje različitim nepravilnostima u hodu i trku, s nastojanjem da se izbjegnu savijanja i pružanja nogu. Jedan od opisanih načina takvog kretanja je i tzv. "zečji hod".  Ne postoji uvijek korelacija između stupnja displazije i kliničkih znakova, npr. kod starijih pasa promjene mogu biti vrlo jake, a da se to ne podudara s kliničkom slikom i suprotno. Saznajte kako olakšati simptome i poboljšati kvalitetu života. Tok bolesti je progresivan. Dijagnoza se temelji na rentgenološkoj pretrazi kukova. Ova je bolest najbolje opisana u njemačkog ovčara i rodovnik se izdaje samo onim psima koji su kontrolirani. Kraški ovčar, šarplaninac i hrtovi ne oboljevaju od ove anomalije. Liječenje Displazija kukova ne može se izliječiti, već se pokušava olakšati ili sanirati kirurškim zahvatima. Više o ovome pročitajte u članku Liječenje displazije kuka psa. O dodacima prehrani za displaziju kukova pročitajte ovdje. Svakako i dalje Vašeg dobermana nastavite hraniti Royal Canin Maxi Junior hranom do dobi od 15 mjeseci, u koju su dodani za zaštitu zglobova glukozamin, kondroitin i Omega-3 masne kiseline (EPA & DHA) koje imaju i protuupalna svojstva.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 7 godina staru kokericu. Ima problema s povišenom masnoćom u krvi, zadnji nalazi krvi: ALKP212, ALT10, LDH102, LIPA779, TBIL2, TRIG3.55-30 MART 2008. Takve nalaze ima već godinu i pol iako se hrani samo Hill's hranom namijenjenom psima s povišenom masnoćom. Kokerica je inaće radni - aktivni pas tartufar. Da li se masnoća može pokušati liječiti drugim preparatima osim tom vrstom prehrane? Uz prehranu dobija Legapiton tbl a 200 mg jednom dnevno. Unaprijed zahvaljujem, Nataša O: Hiperlipidemija je stanje povišene razine masnoća (lipida) u krvi. Predstavlja stanje koje može biti vrlo ozbiljno pa čak i ugrožavati život. Normalno se neko vrijeme nakon obroka javljaju povišene vrijednosti lipida u krvi koje se zatim vraćaju na normalu. No u nekih pasa postoji metabolički problem koji sprječava adekvatno "čišćenje" masnoća iz krvi što rezultira povišenim vrijednostima lipida. Razlikuju se dva stanja: povišene vrijednosti triglicerida i povišene vrijednosti kolesterola.Hiperlipidemija rezultat je genetskog (primarnog) defekta u metabolizmu lipoproteina ili je pak stečeno stanje koje se razvilo sekundarno nekoj bolesti gdje je metabolizam lipida znatno izmijenjen (npr. dibetes mellitus, hipotireoidizam, Cushing sindrom, bolesti jetre i bubrega). Također, javlja se i idiopatska hiperlipidemija tj. povišenim vrijednostima triglicerida i kolesterola ne zna se uzrok.Postoje određeni rizici za razvitak hiperlipidemije: pretilost, uzimanje hrane jako bogate masnoćama, genetska predispozicija. Također, spominju se i određene komplikacije ovog stanja: problemi očiju (npr. taloženje masnoća u očima), padavica ili napadi, bolesti srca, pankreatitis (češće akutni).Hiperlipidemija liječi se i drži pod kontrolom prehranom s niskim unosom masnoća i ponekad lijekovima. Prehrana ne bi trebala sadržavati više od 7-9% masnoća u suhoj tvari. Činjenica je da svaka hrana nema pozitivan učinak za svakog psa. Ponekad je potrebno provesti pokušaje kako bi vidjeli na koju hranu indvidualno pas bolje reagira. Nakon promjene prehrane treba napraviti kontrolno vađenje krvi za 3-4 tjedna. Ako su trigliceridi ispod 500 mg/dl bez gubitka tjelesne težine treba nastaviti takvom prehranom. Ako je znatan gubitak težine, nastaviti prehranu ali povećati unos ugljikohidrata, ako su pak vrijednosti triglicerida više od 500 mg/dl treba prestati s odabranom prehranom i hraniti bezmasnom hranom i  trigliceridima srednje duljine lanaca. Cilj je držati vrijednosti triglicerida ispod 500mg/dl (preko 1000mg/dl predstavlja veliki rizik za razvoj akutnog pankreatitisa) a kolesterola ispod 300mg/dl bez ili s vrlo malim gubitkom tjelesne težine. Ako se prehranom ovo postigne, to bi trebalo predstavljati dugoročni izbor i način prehrane. Lijekove treba uzeti u obzir jedino ako prehrana i dodaci prehrani ne polučuju rezultate a davati ih uz strogi nadzor veterinara.Iako svaki labolatorij ima svoje referentne vrijednosti, one se među njima ipak znatno ne razlikuju. Vrijednosti koje ste naveli ne bi se mogle smatrati izrazito povišenima, osim ukupnog bilirubina koji ne bi smio biti viši od 0,4 mg/dl. Također, neznatno je povišena vrijednost lipaze. Nju proizvodi gušterača a njena primarna funkcija je razgradnja lipida. Povišenje vrijednosti vidljivo je kod upale gušterače.S obzirom na navedeno, savjetujem Vam da u dogovoru s Vašim veterinarom napravite i neke dodatne pretrage s ciljem identifikacije problema i poduzimanja odgovarajuće prehrane i eventualne terapije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imali smo dva krasna, zdrava psa (jedan kavkaski ovčar 4 god. a drugi mladi pas bernardinac od 6 mj.). 2 sata nakon cijepljenja protiv bjesnoće došlo je do iznenadnog pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja (nagli pad, nemogućnost stajanja na nogama, povraćanje, proljev, nekontolirano grčenje mišića, hroptanje) što je nakon 2,5 h rezultiralo smrću mladog psa, dok se stariji uspio spasiti uz pomoć veterinara koji im je dao cjepivo uz njegovo objašnjenje da ih je netko otrovao. Napominjem da se stručna pomoć počela primjenjivati 1,5 h nakon početnih simptoma. Molim odgovor da li je moguće da je došlo do nekakve greške u davanju cjepiva ili su psi otrovani što nam se čini malo vjerojatno. Ujedno napominjem da dežurna veterinarka iz Veterinarske stanice Split nije htjela izaći na teren, usprkos objašnjenju u kakvom su stanju psi.O: Kao i u ljudi, tako i u pasa i mačaka, postoje slučajevi reakcija na vakcinu. Ako se ipak naprave usporedbe, zaključuje se da je ipak veći rizik ne cijepiti psa, nego što postoji mogućnost reakcije na vakcinu.Suvremene vakcine imaju minimalne nuspojave, iako individualno psi mogu reagirati na vakcinaciju jače od drugih pasa. Reakcije na vakcinu mogu biti lokalne i sistemske. Od lokalnih reakcija, na mjestu aplikacije, najčešće se pojavljuje crvenilo, otok, bolnost, pa i krastice i apscesi. Krastice se često pojavljuju i na drugim djelovima tijela, koji su udaljeniji od mjesta aplikacije vakcine. Od sistemskih reakcija, može doći do anafilaktičke reakcije, koja uključuje probleme s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom, a ako se pravovremeno ne reagira, ubrzo dolazi do stanja šoka i uginuća. Ovakve reakcije nastaju ubrzo nakon aplikacije vakcine, već u nekoliko minuta, no mogu se javiti i nekoliko sati nakon vakcinacije. Rjeđe, ovakve reakcije nastupaju kasnije, ali unutar 24 sata. Prema američkim znanstvenim studijama, anafilaktički šok se javlja svega jednom na 15.000 vakcinacija.Anafilaktički šok ponekad se može manifestirati atipičnim znakovima ovog stanja, npr. simptomima od strane probavnog sustava, kao što su proljev i povraćanje. Ipak češći su simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom (unutar 10 minuta), intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima. Anafilaktički šok najčešće nastaje kod vakcinacija vakcinama koje sadrže inaktiviranog, odnosno mrtvog uzročnika bolesti, odnosno najčešće kod vakcina protiv bjesnoće, leptospiroze i corona virusa. Takve vakcine sadrže relativno velike količine virusa ili bakterija u dozi, te adjuvanse, koji potiču imunološki odgovor u životinja. Upravo ove karakteristike vakcine dovode do anafilaktičkih reakcija. Kod vakcine protiv bjesnoće pas zapravo reagira na uljni nosač u vakcini.Također, davanje lijeka, kemikalija unesenih u organizam ili infektivnih mikroorganizama može izazvati anafilaksijsku reakciju.Trovanja pak, kod kućnih ljubimaca mogu izazvati različiti deterdženti, kiseline, lužine, boje, lakovi, različiti derivati nafte, sredstva za zaštitu biljaka, umjetna gnojiva, sredstva za uništavanje moljaca, komaraca, muha, mrava, žohara, sredstva protiv miševa i štakora, fosforni i olovni preparati, cijankalij, arsen i sl. Svi navedeni otrovi dovode do teških ili vrlo teško popravljivih stanja, vrlo su čest uzrok uginuća, a za života dovode do različitih i netipičnih, često neprepoznatljivih reakcija organizma. Kako se u pravilu jedino nalazom post mortem može pouzdano i točno utvrditi što se u stvari dogodilo (što je uzrok uginuća), zaista ne bih mogla reći koji je uzrok uginuća Vašeg ljubimca i tko je odgovoran.Kako je iznenadno uginuće vrlo rijetko u pasa, mogu Vam spomenuti i neke druge uzroke: hipoadrenokorticizam, subaortalna stenoza, aneurizma, tromboemolija (obično plućna), kardiomiopatije (slabost srčanog mišića koja može nastupiti sekundarno nakon virusne ili parazitarne infekcije), supraventrikularna tahikardija, krvarenje (može se pojaviti bez vidljivog razloga, no vrlo često nastaje nakon induciranja hemangiosarkoma, no češće se ovaj oblik javlja u pasa starijih od 6 godina), toksini (iako obično postoje neki klinički znakovi). Karakteristično je gotovo za svaki od navedenih uzroka da uginuće nastupi tijekom nekoliko sati ili kraće.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, unazad nekoliko dana mom psu, Papillonu starom godinu dana, u jednom kutu usana se pojavila ranica, nešto nalik na herpes. Danas sam pod rukom osjetila da se ista takva pojavljuje i na drugoj strani usana. Ta ga ranica svrbi, pa se češe i na taj način je otkine. Nakon toga pojavi se nova. Pas se inače normalno ponaša, izuzetno je veseo i razigran. Hranimo ga Royal Canin hranom. Možete li mi reći o čemu se radi i da li trebam neku terapiju za njega? Puno Vam hvala! Željka O: Promjene koje opisujete mogu biti različite etiologije. Jedan od uzroka može biti već i učestali mehanički podražaj kuta usana. Stoga obratite pozornost na način kako životinja uzima hranu, odnosno kako žvače različite igračke, "raskove" ili nejestive predmete.Upala usana u pasa može biti posljedica infekcije koja se proširila iz usne šupljine, parazitarnih i gljivičnih infekcija, kao i autoimunih bolesti kože. Po toku takva upalna stanja mogu biti akutna i kronična, a manifestiraju se svrbežom, bolom i oteklinom. Ukoliko pas češe takva mjesta, pogoršava promarnu bolest.Eozinofilni granuloma kompleks u pasa karakteriziraju promjene u obliku nodula ili plaka, a lezije se javljaju u usnoj šupljini, na usnama ili na bilo kojem dijelu kože. Uzrok ovom oboljenju često je nepoznat.Vašeg ljubimca svakako odvedite na veterinarski pregled kako biste, po točno postavljenoj dijegnozi, započeli s terapijom.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu staru tri godine. Prije dva tjedna grdo je skočila sa metar i pol visine i povrijedila  nogicu. Sada šepa i ne može stati na nju. Bila sam sa njom kod veterinara koji je napravio Rtg snimke i napisao dg. ruptura lig.cruciata anterior. Predložio je operaciju. Budući da je anastezirana za Rtg, i nije se budila satima, postoji opravdan strah kod mene da se možda ne bi probudila kod ponovljene anastezije. Moram napomenuti da u gornjem dijelu nogice, postoji nateklina tj. noga je natečena u butu. Da li je to boli? Da li mi možete odgovoriti kakve bi bile posljedice po nju u budućnosti ako je ne bih  dala operirati i dati eventualno preporuku za liječenje? Zahvaljujem na odgovoru, VišnjaO: "Anterior cruciatum ligament" (skraćeno ACL) ili prednje ukrižene sveze - riječ je o vrlo snažnom unutarnjem ligamentu koljena, čije se ozljede događaju relativno često, a nakon kojih je oporavak redovito dug i kompliciran. Ovaj ligament u cijelom sustavu koljena omogućava veliku pokretljivost, ali s druge strane karakterizira cijeli sustav kao vrlo nestabilan i sklon ozljedama. Kako bi se smanjila mogućnost "izlijetanja" zglobnih tijela iz svojih prirodnih ležišta,  koljeno je okruženo s nekoliko nivoa obrane. Prvi su svakako mišići, no prisutan je i cijeli splet vanjskih ligamenata koji ukružuju zglob i daju mu dodatnu čvrstoću. Na kraju, tu su i dva unutarnja ligamenta, zakopana duboko u samom koljenu, a zovemo ih prednja i stražnja ukrižena sveza. ACL spriječava da zglobna glavica ne "pobjegne" prema naprijed pri mnogobrojnim aktivnostima. Mehanizam ozljede, odnosno puknuća ACL-a zasnovan je na traumi i to takvoj koja vanjske sile usmjerava prema koljenu u smislu njegova forsiranog opružanja i rotacije (npr. različiti padovi, skokovi, udarci ili blokade potkoljenice pri kretanju). Najčešće je pri samoj ozljedi prisutna intenzivna bol praćena nastajanjem otoka i smanjenom pokretljivošću koljena.  Pri prvom pregledu veterinar bi trebao iglom i špricom aspirirati (evakuirati) otok, te ako naiđe na krv, to će biti prvi znak da se vrlo vjerojatno radi o puknuću ACL-a. Osim toga, uklanjenje krvi iz koljena obično donosi i smanjenje bolova. Nakon toga slijede testovi za koljeno, te postavljanje konačne dijagnoze. Na žalost, rijetko je ruptrura ACL-a jedina ozljeda u koljenu. S obzirom na povezanost struktura u tom zglobu, kao i na snagu sila koje moraju biti prisutne ne bi li se ova ozljeda dogodila, u samom procesu njena nastajanja događaju se oštećenja i drugih koljenih struktura, od kojih najčešće strada meniskus, zatim kolateralni ligament (jedan od vanjskih ligamenata koljena), ponekad hrskavica, a rjeđe i stražnja ukrižena sveza (PCL). Nakon što je definitivno postavljena dijagnoza rupture prednje ukrižene sveze (ACL-a), slijedi liječenje koje kod ove ozljede nikada nije jednostavno, a niti kratko. U koliko se radi o djelomičnom puknuću ligamenta, tada se okreće neoperativnom tretmanu u smislu fizioterapije i kinezioterapije. Cilj je ukloniti eventualno prisutan otok, te postupno ojačati mišiće koji okružuju koljeno. Kada je riječ o potpunom puknuću ACL-a, stvari se još više kompliciraju jer taj ligament nije moguće naprosto  "sašiti" i na taj način popraviti ozljedu. Kako se radi o nedostatku krucijalnog stabilizatora koljena, danas se u modernoj ortopediji nastoji što je ranije moguće učiniti tzv. "plastika" ligamenta. Treba napomenuti da postoji i alternativa operativnom zahvatu. To je već spomenuti neoperativni pristup, u kojem se nastoji kao i kod djelomične rupture, osposobiti mišićno ligamentarni sustav da preuzme dio ili kompletnu funkciju stabilizacije koljena. Dobra strana tog pristupa jest činjenica da se izbjegava jedna prilično opsežna operacija, te se ukupno vrijeme liječenja znatno skraćuje. No, opasnost se krije u tome da u koliko ponovo dođe do "izlijetanja" koljena, odnosno nestabilnosti pri kretanju, vrlo je vjerojatno da će ono pruzročiti novo oštećenje drugih struktura u koljenu (poput meniskusa, hrskavice ili drugih ligamenata). Uzimajući sve navedeno u obzir, odluku o smjeru liječenja treba donijeti individualno, u dogovoru sa vlasnikom, a poštujući sve specifičnosti njegova ljubimca (starosna dob, količina aktivnosti i sl.).Ukoliko odlučite Vašu kujicu podvrgnuti operativnom zahvatu, savjetujem Vam da se obratite Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U slučaju neoparativnog tretmana (fizioterapija) možete se obratiti "Fiziovet" ambulanti u Zvonimirovoj 72 u Zagrebu, odnosno Zvonimiru Vrbancu, dr.vet.med.Također Vam savjetujem da Vašoj ljubimici olakšate nastalo stanje davanjem prilagođene hrane kao što je: Hill's "j/d" odn. "j/d Reduced calorie" (u slučaju prekomjerne težine), Eukanuba "Joint Mobility" i Royal Canin "Mobility support" odn. "Mobility special" (za pse teže od 25kg). Osim s navedenom kompletnom hranom, možete Vašem ljubimcu olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak). Sve navedeno možete pronaći u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas, njemački ovčar (9) ima kardiomiopatiju. To smo ustanovili u 12 mjesecu 2007. Zanima me može li mu se ikako pomoći (pije moduretic, vetmedin, olivin i fursemid)? Hvala, SaraO: Kardiomiopatija je termin koji se odnosi na bolesti srčanog mišića (miokarda) bez malformacija srca ili zalistaka. Postoji genetska predispozicija prema dilatiranoj kardiomiopatiji u velikih i gigantskih pasmina pasa, no kardiomiopatija se također može razviti i uslijed djelovanja toksina ili infekcija.Postoje tri tipa kardiomiopatije:Dilatirana kardiomiopatija - najčešći tip u pasa. Nastaje proširenje komora i klijetki srca sa blagim povećanjem (hipertrofijom) mase srčanog mišića i gubitka normalne sposobnosti kontrakcije klijetki. Hipertrofična kardiomiopatija - u ovom obliku kardiomiopatije postoji ogromno povećanje mase srčanog mišića u klijetkama s posljedičnim smanjenjem veličine komora. Tek je nekoliko slučajeva zabilježeno u pasa.Restriktivna kardiomiopatija - nije zabilježena u pasa.Kod ove patološke promjene srce radi jače kako bi nadoknadilo gubitak kontraktibilnosti, a to s vremenom dovodi do kongestivnog zatajenja srca. Abnormalnosti u stanicama mišića srca dovode do nepravilnog srčanog ritma, što može dovesti i do naglog uginuća. Primarna abnormalnost koja se javlja kod dilatirane kardiomiopatije je neuparena funkcija klijetki zbog smanjene snage srčanog mišića. Kada je mišić oslabljen, može se povećati tlak koji neizbježno dovodi do lijevo ili desnostranog zatajenja srca. Smanjeni pritisak iz srca može rezultirati simptomima poput slabosti, inaktivnosti, padanja u nesvjesticu i šoka. Insuficijencija srčanih zalistaka, abnormalni srčani ritam ili aritmije i rezultat tjelesnog kompezatornog odgovora na oslabljeni srčani mišić mogu doprinijeti problemu vidljivim kod dilatirane kardiomiopatije. Kod dilatirane kardiomiopatije oboljeli psi mogu pokazivati simptome povezane s abnormalnostima srčanog ritma (naročito fibrilacija atrija) i generaliziranog zatajenja srca. Znakovi uključuju slabost, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, depresiju, povremene kolapse, otežano disanje, kašalj (naročito pri odmaranju) i povećani abdomen (uslijed ascitesa). Oboljeli psi obično su starije dobi, iako se kardiomiopatije mogu javiti i u vrlo ranoj dobi, od tek nekoliko mjeseci.Abnormalnosti rada srca mogu se vidjeti EKG-om prije bilo kojeg kliničkog znaka. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka, općeg kliničkog pregleda, kompletne krvne slike i biokemije krvi, RTG- prsnog koša, EKG-om.Liječenje kardiomiopatije čini se medikamentozno, s ciljem poboljšanja funkcija srca, smanjenja srčane preopterećenosti i kontroliranja aritmija ako su prisutne. Prognoza ovisi o težini stanja, stupnju progresije i odgovora na poduzetu terapiju. Zatajenje srca drži se pod nadzorom diureticima, ACE inhibitorima, digoksinom. Diureticima se smanjuje količina zadržane tekućine, čime se olakšava pumpanje srca, digoksin pomaže mišiću srca da se energičnije kontrahira a ACE inhibitori smanjuju otpor u perifernim krvnim žilama dozvoljavajući lakši protok krvi. Osim navedenog, za neke pse su od velike pomoći i dodaci prehrani poput taurina ili L-karnitina. Dilatirana kardiomiopatija nije izlječiva bolest, a spontano izliječenje malo je vjerojatno. Primarni cilj liječenja je umanjenje kliničkih znakova zatajenja srca i očuvanje života. Psi se individualno liječe s obzirom na opsežnost promjena i kliničkih znakova.Ovisno o lijekovima, bitno je napomenuti kako je potrebno raditi redovite (jednom mjesečno ili po dogovoru sa Vašim veterinarom) kontrole o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave, poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti, treba odmah javiti svojem veterinaru.Spomenula bih kako je osobito bitno posvetiti pažnju i na prehranu, te omogućiti umjerene aktivnosti Vašeg ljubimca. Postoje posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molimo pomoć: Gefo, njemački ovčar, deset godina, sve komplicirane i malo poznate bolesti koje su nam se mogle dogoditi, eto ih kod nas. Usprkos tome pun duha i izuzetno aktivan, njegovan i prpošan pasji prijatelj. Ožujak, prošle godine bio sa nama u uredu, stao klijentu iza nogu, čovjek ga nije vidio, izgubio ravnotežu, uhvatio se rukama za dovratnik, a Gefu pritisnuo na štok u vratnom predjelu lijeve cape. Zacvilio, legao, zaspao i kada se probudio jedva ustao i više nikako od bola nije mogao leći ponovno. Lijevu prednju capu držao u zraku i povremeno spuštao. Odmah otišli kod veterinara. Dijagnoza: suspektna protruzija diska vratnog kralješka C5-C6. Jedan dan morfija, pet dana rymadila sa peptoranom prije, strogo miro  vanje, Gefo se počeo opravljati sredinom petog tjedna.Tijekom tih pet tjedana, bez bola, samo šepanje, težak i lagani hod. U međuvremenu se vratila SLO (Symmetrical Lupoid Onycodystrophy), autoimuna bolest sa kojom se borimo već treću godinu, uspješno uz pomoć našeg veta koji se svojski potrudio za ispravnu terapiju i male i strpljive korake. I sadašnjost: 20.02. prošlapao na prednju lijevu nogu: zabacuje capu kao štene, a kut donjeg zgloba spustio se skoro do zemlje. Nije pao, nije se udario. Nema bola, temperature, oteklina, samo šepanje koje njemu predstavlja problem. Naš vet si stvarno dao truda i odnio rtg. i snimke sa magnetne rezonance van. Njegovi kolege neurolozi dali dijagnoze: suspektna protruzija diska, neurofibrom, Schwannoma, degenerativna mijelopatija. Složili se jedino oko toga da problem ide od korjena živca prema periferiji i da najvjerojatnije kreće od tog vratnog kralješka C5-C6. Po dogovoru sa našim vetom otišli smo i kod drugih: oni postavili dijagnozu nakon cca 15 min istegnuće ligamenta, treba napraviti artrodezu zgloba. Kako? Nema otekline, nema bola, nema temperature. Preostaju nam još tri pretrage kojih nema u HR: scentografija, ultrazvuk 4D i elektrografija. U svakom slučaju preporuka je nakon tih triju pretraga - operacija, a to je, bojim se, visokorizično i sve dok hoda bojim se da se na to neću odlučiti. U međuvremenu smo kupili Bioptron lampu, od prije godinu dana jede Hill's j/d da ojača muskulaturu i meka tkiva u ovim poznijjim godinicama, prije d/d zbog SLO-a i alergija, i već treću godinu smo na Canivitonu. Kupila Neurobio Forte dražeje, ali mu još nisam počela davati jer nemamo iskustva da li je to netko uzimao i zašto, te koji su rezultati? Sa fizikalnom se ne usudimo krenuti kada ne znamo što je točno problem. Bili bismo zahvalni za iskustva, savjete i mišljenja "- svako nam je u ovom trenutku predragocjeno. Gefo i GroO: Neurobion forte je humani preparat koji sadrži 5 neurotropičnih vitamina koji se koriste za normalan rad živčanog sustava, a dolazi u tabletama i kao injekcijska otopina. Neurobion forte kombinacija je vitamina B1, B6 i B12. Davanje ovog vitaminskog pripravka indicirano je kod neuroloških poremećaja uzrokovanih nedostatkom B vitamina, kao što je polineuropatija i neuralgija. Pokazalo se da davanje u kombinaciji sa analgeticima/reumaticima smanjuje potrebu za navedenim lijekovima, tj. pojačava njihov učinak.  Cianokobalamin (vitamin B12) ne bi se smio davati prije nego je dijagnoza u potpunosti postavljena jer postoji vjerojatnost maskiranja simptoma kod subakutne degeneracije kralješnične moždine. Također, ovaj vitamin se ne bi smio davati za liječenje neuropatija optičkog živca povezanih sa povišenim koncentracijama vitamina B12 u plazmi. Kako se u Vašem slučaju ne radi o takvoj dijagnozi, ali ni sumnji, ne bi trebalo biti prepreke da ovaj pripravak dajete Vašem ljubimcu. Dobri rezultati pokazali su se kod pasa sa otežanim kretanjem različite etiologije, kod kojih je zabilježeno ustajanje na noge kroz nekoliko tjedana ili pak mjeseci, a kod težih slučajeva zabilježeno je da ne hodaju kao prije, ali da je njihova funkcija kretanja sasvim zadovoljavajuće očuvana. Naravno, u dogovoru sa svojim veterinarom, odlučite se za davanje ovog preparata jer su zabilježena mnoga pozitivna iskustva.Simetrična lupoidna onikodistrofija (SLO) autoimuna je bolest pasa koja uzrokuje ozbiljne probleme sa kandžama u naoko zdravih pasa. Bolest je karakterizirana gubitkom kandže na jednoj ili više šapa pa se događa da s vremenom sve kandže otpadnu. Drugi simptomi uključuju lizanje šape, višestruki gubitak noktiju, sekundarne infekcije popraćene vrlo neugodnim mirisom, razdvajanje kandži, bol, izvrnute kandže i šepanje. SLO se može javiti u bilo koje pasmine, a tako i mješanaca, iako su neke pasmine sklonije ovoj pojavi od drugih. Ovo nije infekciozna ili zarazna bolest, već se čini da je spontana i da nema nasljedni faktor. Dijagnoza se postavlja biopsijom promijenjenog tkiva šape jer se stanje vrlo lako može zamijeniti s jednostavnom bakterijskom ili gljivičnom infekcijom, no vrlo često se dijagnoza postavlja samo pregledom jer se gubi dragocijeno vrijeme na terapiranje antibioticima i kupkama koje nemaju utjecaja na prvotnu prirodu problema tj. imunitet. Stoga se i problem liječi kao imunosni poremećaj, a ne jednostavna infekcija. Obično se bolne kandže, i one vidno promijenjene, uklanjanju pod anestezijom, a za dobar odgovor na terapiju ponekad je potrebno i 6-10 tjedana. Liječenje se vrlo često produžuje na mjesece pa čak i godine, a ponovna javljanja bolesti su česta. Uz davanje lijekova, kao potporna terapija, dobre rezultate daju prehrana obogaćena omega 3 i omega 6 masnim kiselinama, te vitaminom E.Kako se smatra da je hrana okidač ove bolesti, a na osnovu alergijskih reakcija najbolje je rješenje neka od medicinskih antialergijskih hrana (Hills z/d ili d/d, Royal Canin Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis).Iako ova bolest predstavlja doživotni problem, koji se ipak uspješno kontrolira lijekovima, u oboljelih pasa u dosta slučajeva je primijećeno da nakon 6-8 mjeseci izrastu nove kandže koje nisu nimalo bolne za psa.Što se tiče bolesti koje zahvaćaju diskove kralješnice, najčešći je u pasa prolabirani disk i hernija diska. Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Ovo se naziva prolabirani disk. Zatim, u pasa se javlja hernija diska u dva tipa. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip - protruzija diska - češća je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine  rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna, ali i nastupiti naglo.Liječenje hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije, a čini se jednim od sljedeća dva načina - medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima.Kirurški zahvat trebalo bi razmotriti u svakom slučaju stalne boli ili one koja se ponavlja, kod otežanog stajanja i hodanja, naglog pogoršanja simptoma ili simptoma koji nemaju cjeloviti odgovor na terapiju. Prognoza kod oštećenja leđne moždine ovisi najprije o stupnju ozljede i reverzibilnosti procesa. Dobar je prognostički znak percepcija bolnih podražaja prema repu, odnosno stražnjem dijelu tijela, od mjesta ozljede.Na žalost, kako su naši odgovori informativne, a ne dijagnostičke prirode, doista ne mogu ulaziti u vjerodostojnost sumnje na dijagnozu kolega veterinara. Jedino Vam mogu savjetovati da vodite brigu oko kvalitetne prehrane Vašeg ljubimca, stavite oprsnicu umjesto ogrlice za vođenje kako biste spriječili nepotrebno naprezanje vratne kralješnice, te izbjegavajte nagle pokrete prilikom aktivnosti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo maltezera starog 3.god. Do prve god života morali smo ga kastrirati zbog nerazvijenosti testisa, a sa 18 mj. udario ga je auto u zadnji dio tijela. Prošao je s napuknućem zadnje nogice, te se oporavio bez ikakvih posljedica. Unazad 3 tj. ne može više skočiti na krevet, boli ga kad ga se primi u predjelu abdomena i sa strane, više pozadi. Dobro jede, pije, nužda i mokrenje uredno, s time da je kod njega i pretilost u pitanju jer ima 10 kg. Ozbiljno krećemo sa dijetom. RTG nalaz: Spondylosis deformans intervertebralis intervertebram II et III lumbalis; Calcinosis disci intervertebralis intervertebram XI et XII thoracalis. Po preporuci veterinara i Neurobion 1x1tbl. Vrlo smo uplašeni i ne znamo kako mu još pomoći. On se igra , trči, njuška, normalno hoda, ali ipak nije onaj pravi. Kako dalje?InesO: Kao i ostale male pasmine, i maltezeri mogu patiti od učestale anomalije kralježaka i prerane degeneracije diska, koje se najčešće otkriju slučajno tj. primjete se na radiografu koji je rađen iz nekih drugih razloga, a može biti biti uključen jedan ili više kralježaka. Razna oštećenja intervertebralnog diska u pasa uglavnom srećemo kod tzv. hondrodistrofičnih pasmina kod kojih, zbog abnormalne akumulacije encima, dolazi do kalcifikacije i degeneracije nukleusa vrlo rano, već i kod pasa mlađih od godine dana. Psi ostalih pasmina rijetko pate od ovih bolesti, osim ako nisu umiješani sekundarni faktori kao što su nestabilnost vratnih kralježaka ili trauma.Inače, Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Ako se stanje nastavi širiti, može se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Može se javiti na vratnim kralješcima, ali je daleko češća na slabinskim kralješcima. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi, mnogo je češća u starijih pasa. Spondiloza je obično prisutna u pasa ne uzrokujući kliničke znakove. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka, Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli).Više o spondilozi odn.brizi oko Vašeg ljubimca prilikom pojave ovog stanja (prehrana, dodaci prehrani, kretanje) pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. na sljedećim stranicama:Spondiloza i osteoartritisSpondilozaSavjetujem Vam da, u dogovoru s Vašim veterinarom, pratite svaku promjenu, odnosno pojavu neuroloških znakova u slučaju da se razviju dodatni problemi. Obratiti se možete i ambulanti "Fiziovet" koja u svom programu, između ostalog nudi, i fizikalnu terapiju vezanu za problematiku odnosno rehabilitaciju ovog tipa bolesti, te program smanjenja tjelesne težine u sklopu dijetne prehrane.Također Vam savjetujem da Vašem ljubimcu olakšate nastalo stanje davanjem prilagođene hrane kao što je: Hill's "j/d" odn. "j/d Reduced calorie" (kod prekomjerne težine), Eukanuba "Joint Mobility" ili Royal Canin "Mobility support". Osim s navedenom kompletnom hranom, možete Vašem ljubimcu olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak). Sve navedeno možete pronaći u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kuja labradora je uginula nakon što je imala težak okot. Ostalo je malo štence koje sam ja uzela jer ga nisam mogla ostaviti da ugine, naime uzela sam ga kad mu je bilo samo jedan dan. Kupila sam mlijeko u prahu za dojenčad - laktovit plus - jer ne mogu pronaći ni jedno drugo. Sada mu je 16-ti dan, i imao je prištić, za koji sam pronašla odgovor, ali to je u fazi zacjeljivanja. Problem je što zadnju lijevu nogicu uopće ne pomiče, na dodir ga ne boli, nema nikakvih oznaka da se povrijedio, bila sam kod veterinara, čak tri, ali ni jedan nije imao nikakav odgovor. Jedini odgovor im je bio da mu oni ne mogu ništa i da ne znaju ništa. Kreće se, kad jede opire se nogicama, ali tu nogicu ne miće, ona je pripijena uz tijelo. LilyO: Najkritičniji period u životu psa je tijekom njegova prvog tjedna. Od najveće važnosti su prvotna njega i okolina. Problemi razvoja mogu biti uzrokovani otežanim porodom, stečenim ili urođenim manama, okolišnim faktorima (npr. prehladno ili vjetrovito,..), zanemarivanje od strane majke, infekcije, virusi, kontaminirano mlijeko ili nedostatna ishrana.Općenito se može reći kako su uzroci problema sa kretanjem u malih štenaca: problemi sa živčanim sustavom, problemi sa drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja funkcioniranje živaca ili funkcije mozga, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi sa kostima i zglobovima) te problemi mišićnog sustava. Razvoj štenaca u maternici ponekad završi nekom od tjelesnih deformacija koje mogu biti od sasvim blagih te ne opterećuju psa tijekom života ili pak toliko jako izraženih da ometaju normalne životne funkcije.Deformacije se dijele na: nasljedne, razvojne i stečene a mogu biti morfološke i funkcionalne. Nasljedne deformacije genetski su uvjetovane a vrlo često je ta nepoželjna kombinacija gena posljedicom parenja u bliskom srodstvu. Zatim, razvojne, koje imaju utjecaja na štenca tijekom razvoja u maternici a vidljivi su pri porođaju. Mogući uzroci ove anomalije su bolest ili ozljeda kuje tijekom graviditeta, parenje u krvnom srodstvu, lijekovi ili slučajno trovanje. Infekcije a naročito virusne, u majci mogu oštetiti nerođene štence. Koliko će oštećenje biti na štencima ovisi o razvojnom stadiju štenca u trenutku oboljenja majke. Virusne infekcije u ranoj trudnoći mogu uzrokovati pobačaj ili pak resorpciju ploda dok u kasnijem stadiju, kada su štenci već razvijeni a gotovo pred porod, virusne infekcije imaju malo utjecaja na njihov razvoj. Zatim, tvari koje oštećuju fetus u razvoju (teratogene tvari); lijekovi, sredstva za čišćenje u kućanstvu, toksini iz okoliša i konzervansi u hrani mogu biti uzrokom razvojne deformacije. Stečene tjelesne deformacije označavaju one koje su nastale nakon rođenja a posljedicom mehaničkih čimbenika (udarac, pad, prignječenje ....). Kao što je vidljivo iz svega rečenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, a da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg štenca. Stoga Vam savjetujem da ga odvedete na kompletan veterinarski pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza, te na temelju dijagnoze eventualna terapija. Možete se obratiti na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku a tako i primjerenom tehnologijom.Također bih Vam preporučila da se za prehranu štenca odlučite za zamjenska mlijeka za štence (Canina Mlijeko za štence, Gimborn Aufbau-Milch, Beaphar Puppy Milk, Royal Canin First Age Milk) koja možete nabaviti u našim Pet centrima. Takvo mlijeko u prahu u potpunosti može zamijeniti kujino mlijeko. Složenim postupkom je odstranjena laktoza (mliječni šećer) koja kod štenaca i pasa uzrokuje proljev, a sadrži grožđani šećer, te biološki vrijedne građevne tvari, vitamine, minerale i mikroelemente.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera (kujica, kastrirana) staru 5 godina. Bili smo jučer u ambulanti i saznali da ima na trbuhu tumor koji treba operirati. Zanima me procedura i kolika bi mogla biti cijena operacije? Da li mi možete pomoći? Unaprijed hvala, Marijana O: Prije same operacije potrebno je napraviti opću kliničku pretragu (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) jer na osnovi nje veterinar procjenjuje kakvog je zdravstvenog stanja životinja te odlučuje o samom postupku operativnog zahvata i anestezije. Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat, no poželjno ih je napraviti kako bi se dobio bolji uvid u stanje srca i krvožilnog sustava.Svaka operacija, tj. uvođenje životinje u narkozu predstavlja rizik, pogotovo kod starijih životinja. Također, kao i kod operacija u ljudi, uvijek postoji mogućnost nepredvidljivog događaja kao što je nepoznata alergija na lijek ili neka bolest u inkubaciji. No novi dosizaji farmaceutske industrije i protokol promatranja pacijenta uvelike su povećali sigurnost. Kao rezultat, pacijenti su sigurni pod općom narkozom i brže i lakše se oporavljaju od nje. Predostrožnosti radi, obavljaju se preoperativni testovi i pretrage kao procjena zdravstvenog stanja, praćenje vitalnih znakova tijekom operativnog zahvata, precizno proračunate doze i kombinacije anestetika i postoperativna kontrola. Općenito, ako su poduzete adekvatne mjere predostrožnosti, operativni zahvati pod općom narkozom su izuzetno sigurni za ljubimca, no svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.Općenito se smatra kako u pasa anestezija može potaknuti na povraćanje, kako za vrijeme induciranja u narkozu tako i nakon operativnog zahvata, pa životinja pred operaciju mora biti "na tašte" odn. treba mu uskratiti hranu minimalno 12 sati prije operacije. Nakon zahvata psi su obično još "pospani" 24 - 48 sati. Neke jedinke se ili tresu, želudac im je osjetljiviji ili povraćaju. Nevoljkost traje oko 24 sata nakon zahvata, a proljev i povraćanje i nakon tog vremena ne predstavlja normalno stanje i treba psa odvesti veterinaru. Sam "izlazak" iz narkoze ovisi o apliciranom anestetiku, te metabolizmu psa. No oporavak nakon kirurškog zahvata prvenstveno ovisi o samom organizmu psa (kondicija, opća otpornost organizma) tako da se ne može vremenski točno odrediti. U pravilu, 24 sata nakon zahvata organizam kuje se vraća 75% u normalizaciju fukcija. Pas bi trebao normalno jesti, piti, defecirati i urinirati.Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu operativnog zahvata kojem je bila podvrgnuta. U svrhu spriječavanja mogućih komplikacija nakon zahvata, trebati ćete ograničiti kretanje i aktivnosti tijekom sljedeća tri do četiri tjedna, kako biste umanjili bol i smanjili vjerojatnost za ozljeđivanje liječenog dijela tijela. Svakodnevno pregledavajte područje trbuha kako biste uočili moguće oticanje, krvarenje, neuobičajeni iscjedak, crvenilo ili otvaranje rane. U tom slučaju neophodan je posjet veterinaru. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne zagadi, da je pas ne otvori grickanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Za spriječavanje grickanja i lizanja rane psu se stavlja poseban okovratnik. Cijena same operacije razlikuje se od ambulante do ambulante pa je najbolje da se o njoj raspitate u ambulanti gdje će se dotična operacija vršiti. Također, cijena može varirati s obzirom na opsežnost operativnog zahvata, mogućnost nepredvidivih komplikacija, količinu potrošene anestezije, postoperativne terapije i sl.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reć nešto više o pasmini bearded collie? Je li pogodna za djecu? Koliko im treba kretanja? Kojim su bolestima podložni?Hvala,TinoO: Bradati koli (Bearded Collie) porijeklom potječe iz Velike Britanije. Prosječne je težine oko 2o-30 kg, a visine u grebenu mužjaci 53-56 cm, a ženke 51-53 cm. Životni vijek im je 12-14 godina. Bradati koli dolazi u nekoliko varijanti boja: siva, riđa, crna, plava, kestenjasta i pješčana. Navedene boje mogu ili ne moraju dolaziti u kombinaciji sa bijelim oznakama. Poddlaka je mekana, a dlaka je ravna i čupava. Ovi se psi ne šišaju te je potrebno redovito četkanje dlake. Oči su im usklađene sa bojom dlake i bistre, nos također mora biti boje kao dlaka i oči, uši su obješene, srednje veličine, zubalo je škarasto, rep je nošen nisko, svinut prema gore i pokriven dlakom.Ova je pasmina vrlo inteligentna, dobre ćudi i stabilna, nije nervozna niti agresivna, te je dobra i za djecu. To su vrlo živahni i aktivni psi, stoga im je potrebno osigurati puno kretanja.Bradati koliji nisu skloni urođenim bolestima na koje bi trebalo posebno obratiti pažnju.