Pitajte veterinara

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo labradoricu od 12 mjeseci koja će ubrzo slikati kukove pa me zanima par stvari. Naime, dok je bilo još malo štene, kada bi se zatrčala u puni galop stražnje noge bi jako raširila pa je trčala kao zec. Mislili smo da će, kada malo naraste, početi trčati kao i svi psi, no evo, njoj je već 12. mjesec i još uvijek trči poput zeca. Ipak, kada trči lagani galop, trk je skroz zdrav i u redu. Mislim da nema displaziju jer su joj stražnje noge normalno građene i ne idu u x, premda ima mrvicu šire bokove. Molila bih vas da mi probate objasniti zbog čega tako trči? Hvala lijepo i srdačan pozdrav, JadrankaO: Displazija kukova je razvojna anomalija zgloba kuka koja se očituje lošom prilagodbom glave femura uz acetabulum, a klinički se očituje smetnjama u hodu s protuprirodnom pokretljivošću femura, reakcijom mekih tkiva i zglobnih tijela na kontinuirane mikrotraume. To je bolest koja se najčešće javlja u pasa velikh pasmina (njemački ovčari, retriveri, labradori, rottweileri i dr.), a nasljednog je karaktera.Prema stupnju promjena određeni su i stupnjevi bolesti (1 - 4), odnosno po važećoj gradaciji od A2 - E2.Što se kliničkih znakova tiče, oni nisu uvijek u korelaciji sa stupnjem displazije. Na displaziju kukova mogu upučivati: loši kutevi stražnjih nogu (X stav), teže ustajanje nakon dužeg ležanja, izbjegavanje određenih aktivnosti kao i pokušaj rasterećenja ekstremiteta pri napornijem vježbanju ili trčanju. To se očituje različitim nepravilnostima u hodu i trku s nastojanjem da se izbjegnu savijanja i pružanja nogu. Jedan od opisanih načina takvog kretanja je i tzv. "zečji hod". Točna dijagnoza može se postaviti jedino na temelju rentgenološkog nalaza. Osim genetike, veliku ulogu u razvoju bolesti imat će način držanja i prehrana psa. Iz tog razloga Vam preporučam da psa hranite premium i superpremium programima prehrane namjenjene psima velikuh pasmina. Kao dodatak prehrani uvedite mu pripravke na bazi glukozamin- i hondroitin- sulfata jer su se pokazali kao iznimna potpora lokomotornom sustavu. Ove tvari regeneriraju hrskavice, tetive i ligamente, održavaju ih gipkim, te na taj način olakšavaju nesmetano kretanje, a posebno se preporučaju kod većih opterećenja zglobova. Glukozamin- i hondroitin sulfat, na žalost, neće spriječiti nastanak displazije kukova, ali će povečati kvalitetu života i obogatiti prehranu vrijednim prirodnim tvarima. U ponudi Pet Centra su "Caniviton" (Vetoquinol) i "GAG" (Canina).Pas bi trebao izbjegavati sve oblike napornog vježbanja koji opterećuje zglob kuka, a povećavati vježbe koje pomažu glutealnim mšićima da se solidno razviju. Najbolji oblik vježbanja je plivanje jer životinja ne opterćuje zglobove, a upotrebljava veliku grupu mišića. O displaziji kukova već su pisali moji kolege u više navrata, pa Vas pozivam da pročitate i njihove odgovore radi potpunije informacije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog 3 mjeseca i 3 dana. Prije 2 dana išli smo na drugo cijepljenje (štenećak...) kod veterinara i rečeno mi je da se smije družiti sa drugim psima, ali da ga ne vodim u šetnje i van sljedećih 14 dana. Iskreno to mi je bio prvi glas da psi nakon cijepiva od štenećaka moraju čekati još naredna 2 tjedna kako bi mogli izaći van, pa me zanima da li je to stvarno istina i da li je potrebno toliko čekati. S obzirom da živim pokraj Maksimira, već mjesec dana išćekujem našu prvu šetnjicu i žao mi je što je stalno zatvoren u stanu. Cjepivo protiv bjesnoće i čip idemo obaviti 12.07.2007. Molim Vas da me savjetujete po pitanju izlaska iz stana. Unaprijed zahvaljujem, KristinaO: Vaš Vas je veterinar dobro savjetovao. Štence je potrebno cijepiti barem dva puta s razmakom od 3 - 4 tjedna, kako bi stekli dovoljan broj protutijela za zarazne bolesti protiv kojih je cijepljeno. Također je potrebno nakon drugog cjepiva pričekati 10 - 14 dana kako bi zaštitni titar protutijela bio dovoljno visok i zaštitio štene od zaraznih bolesti. U zdrave štenadi i zdravih pasa cjepivo potiče stvaranje specifičnih protutijela, a time i specifičnu zaštitu protiv infekcija štenečaka, zaraznog hepatitisa, parvoviroze, leptospiroze te - ovisno sa kojim je cjepivom pas cijepljen - i nekih drugih psećih zaraza.Poslušajte svog veterinara i strpite se još malo, jer su posljedice ovih zaraznih bolesti teške, a u nekim slučajevima mogu biti i fatalne. Kada konačno dođe dan da ćete moći sa svojim psićem u šetnju, nemojte zaboraviti aplicirati sredstvo protiv krpelja i buha, a redovito nakon svake šetnje u Maksimiru pregledajte štene kako se ipak ne bi dogodilo da ga ugrize zaraženi krpelj.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zbog čega dolazi do upale analnih vrećica kod psa? Da li je glavni uzrok hrana? Ako jest, što bi u ishrani trebalo izbjegavati? Hvala, Milica O: Analne vrećice su mirisne vrećice u mesoždera, smještene postranično od rektuma, tik kranijalno uz analni otvor. Nakon što pas defecira, kontrakcijom analnog mišića istisne iz analnih vrećica dvije kapi pune feromona i oblaže feces tim neugodnim mirisima. Općenito psi u svim tjelesnim sekretima i izlučevinama stvaraju mirise kojima prenose niz podataka. Psi se međusobno njuškaju kako bi otkrili obilje podataka prisutnih u slini, sekretima u ušima i analnim vrećicama, vaginalnom iscjetku, iscjetku iz penisa i iz žlijezdi oko anusa te na vrhu repa.Uz tvari za označavanje fecesa koje izlučuju analne vrećice, u perianalnim žlijezdama koje okružuju anus nastaju spolno vezani feromoni.Analne se vrećice pojačano pune kod tjeranja, ako pas ima buhe, prilikom hranjenja nekvalitetnom hranom, kod alergija, kod mekane stolice i proljeva, u proljeće i ljeto... Prehrana je jedan od faktora koji je bitan kod problema s analnim vrećicama, međutim kod večine pasa su problemi s analnim vrećicama vezani uz više faktora.Psu nije poželjno davati komercijalne hrane, već su poželjne kategorije hrane premium i superpremium. U slučaju da se radi o alergiji i proljevima preporuča se psima davati medicinska hrana. Što više treba izbjegavati pseće poslastice, osim onih koje su visokokvalitetne, i psu nikako ne davati ostatke sa stola.Neki psi tijekom cijelog života nemaju problema s analnim vrećicama, dok je kod drugih potrebno redovito pražnjenje u pravilnim vremenskim intervalima, kako ne bi uslijed rupture nastao apsces.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu Megi, staru 10 mj. i za koji dan spremamo se na prvo zajedničko ljetovanje. Molim Vas da mi kažete sve na što moramo obratiti pozornost kako bi ljetovanje bilo ugodno njoj i nama (naime čuli smo da je koža maltezera izrazito osjetljiva na sunce i dr.). Hvala unaprijed, Sanja O: Pri dolasku na odmor raspitajte se gdje se nalazi najbliža veterinarska ambulanta u kojoj možete potražiti pomoć za Vašeg ljubimca ako bude potrebna (nadam se da neće biti potrebna). Svakako preporučujem kupanje i plivanje ako pas to voli i želi, jer je odlična rekreacija. Ako je more prehladno pas može dobiti upalu crijeva (enteritis, colitis). Prilikom plivanja u moru, pas se u večini slučajeva naguta mora. Ako pas pije morsku vodu velika je vjerojatnost da će povratiti. Slane otopine se koriste u veterini upravo da bi se provociralo povraćanje. Smetnje će biti prolazne, ali ako povraćanje traje duže i ako je višestruko može dovesti do poremećaja u organizmu koji su posljedica gubitka minerala i tekućine. Psa nakon povraćanja nemojte odmah hraniti niti mu dati vode po volji, već mu ponudite male količine obične vode u razmacima od 15-tak minuta. Hranite ga uobičajenom hranom tako da dobiva više malih obroka. Neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Preporučila bih Vam da sa sobom na ljetovanje ponesete vreću dehidrirane medicinske hrane za gastrointestinalne poremećaje u slučaju proljeva (Hill's-i/d, Eukanuba-Puppy Intestinal ili Royal canin-Intestinal). Nakon kupanja u moru bilo bi dobro psa isprati običnom vodom jer morska voda isušuje dlaku i kožu. Plivanje je odlična rekreacija za pse i svakako budite strpljivi ako se pas boji mora, jer će jednom razvijen strah od vode ostaviti trajne posljedice. Nije potrebno psa prati šamponom jer će on dodatno skinuti zaštitni masni sloj s kože. Ako se psić bude kupao u moru, obavezno mu ručnikom iznutra očistite uši kako zbog zaostale vode ne bi došlo do upale srednjeg uha (otitis media acuta) ili vanjskog slušnog kanala (otitis externa).Nemojte sa psićem boraviti ili šetati po suncu kada je ono najjače (to niti Vama ne preporučam-od 11-17sati) jer može dobiti sunčanicu. Na put sa sobom obavezno ponesite pseće zdjelice za hranu i vodu, igračke, ležaj za spavanje, ručnik za psića, vodilicu i ogrilicu, pribor za njegu dlake (četka i češalj) te knjižicu o provedenim cijepljenjima. Želim Vama i Vašem psiću sretan put i ugodan odmor na moru!

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Lijep pozdrav i hvala za prijašnja odgovorena pitanja. Zanima me nešto u vezi superpremium i razvojem štenaca velikih pasmina (u ovom slučaju se radi o ženki labradora). Naime, ako je štencima velikih pasmina potrebno 15 mjeseci da odrastu, zašto je onda Eukanuba large breed puppy napravljena do 12 mjeseci, a Royal canin do 15 mjeseca? Svoju sam kujicu hranila Eukanubom do 12 mjeseca, pa smo prešli na adult (sada ima 13 mj.), ali na adult medicinsku hranu Royal canin mobility special, zbog problema s lokomotornim sustavom. Poslije medicinske bi prešla na Royal canin labrador retriver (s tim da bi joj u prehrani dodavala hondroprotektore), no nisam sigurna kako će to sve podnijeti njen razvoj.  Jesmo dobro napravili ili bi joj još dva mjeseca trebali davati hranu za juniore? Zabrinjava me njeno tjeranje. Njoj je sada 13 mjeseci, ali još uvijek nema nabreklu stidnicu niti krvarenja. Počela je privlačiti mužjake, oni skaču na nju, ali ona ne daje nikakav pristup parenju i štoviše, čak zna pokazati blagu agresiju prema nekima. Čitala sam već puno u ovoj rubrici o tjeranju i znam da su velike kujice kasno zrele, ali me muči zašto nema krvarenja. Da li je moguće da je kod nekih kuja to slabo izraženo ili bi ubrzo mogla očekivati pravo tjeranje? Uunaprijed hvala na uzetom vremenu za odgovor. LilyO: Štencima velikih pasmina potrebno je oko 15 mjeseci da odrastu. Dug i posebno delikatan rast (razvoj koštanog sustava) odvija se u dvije faze, a optimalna ishrana šteneta vrlo je bitna za normalan rast i razvoj te je preduvjet za snažnog i zdravog psa. Bitni čimbenici u pojedinoj fazi su energetske potrebe, zrelost probavnog sustava i razvoj zubala. Prva je faza intenzivnog rasta, a traje od odvikavanja od sisanja do kraja 5. mjeseca života. Koštani sustav se intenzivno razvija, štene dobiva u prosjeku 130 g dnevno. Do 5. mjeseca života dosegne 50% težine odraslog psa. Tijekom ove faze probavni sustav šteneta je osjetljiv i još uvijek ne radi punim kapacitetom. Od 5. do 15. mjeseca života progresivno se konsolidiraju probavne funkcije. Dobivanje na težini se nastavlja, ali sporijim tempom. Razvija se mišićna masa i konsolidiraju se koštane strukture šteneta. U 5. mjesecu života izgradnja koštanih struktura i zglobova je skoro gotova, ali razvoj šteneta je daleko od završetka. Od 5. mjeseca ulazi u fazu izgradnje mišićne mase i još uvijek ima velike energetske potrebe. Unos energije treba biti strogo kontroliran kako bi se spriječilo prekomjerno dobivanje na težini. Prekomjerna težina može za posljedicu imati deformaciju koštanog sustava. Eukanuba hrana za štence velikih pasmina također je namijenjena ishrani štenaca starijih od godinu dana, a u ovisnosti o težini psa kao odraslog. Naime, na samoj deklaraciji hrane stoji kako bi se psi trebali hraniti do 12 mjeseci ako kao odrasli teže od 25 do 40 kg, a do 24 mjeseca ako kao odrasli teže više od 40kg. Kako je to relativno dug vremenski period ipak se prema pasmini i veličini psa preporučuje trajanje hranjenja hranom za štence. S obzirom na izbor hrane koju dajete kujici mišljenja sam kako ste izabrali vrlo dobru varijantu hranjenja šteneta velike pasmine te da će se razviti u zdravog psa bez problema sustava za kretanje. Vodite jedino računa da preporučenu dnevnu dozu Royal Canin Mobility special hrane prilagodite potrebama Vašeg psa u razvoju.Kuje velikih pasmina pasa su kasno zrele, što znači da prvo tjeranje nastupa kasnije nego kod malih pasmina pasa. Prvo se tjeranje javlja u prosjeku u dobi od 6 - 15 mjeseci. Opće zdravstveno stanje, pravilna ishrana, pretežni boravak u kući/stanu ili izvan nje, okolina (druženje sa psima iz okoline, pri čemu može doći do sinhronizacije tjeranja više kuja u skupini koje se intenzivnije druže ili žive zajedno, npr. u uzgajivačnici) - sve to utječe na točnu dob prvog tjeranja. Prema opisanom ponašanju Vaše kujice ona se vjerojatno tjera. Kako kuje biraju svoje partnere sasvim je normalna pojava da ih privlači, ali ne dozvoljava parenje (odbija mužjake), a naročito kad još nije ovulirala. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja (crvenog iscjetka) ili prvih znakova tjeranja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14. dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5-og dana i 25-og dana spolnog ciklusa. No, treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test. Takav tip testiranja možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za porodiljstvo domaćih životinja. Dijagnozu i prognozu stanja nije moguće postaviti bez kompletnog pregleda. Ukoliko bi se pregledom utvrdile nepravilnosti spolnog ciklusa, one se vrlo uspješno liječe medikamentima ili kirurškim zahvatom

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene velikog švicarskog planinskog psa, 6 mjeseci, jedna od vrlo rijetkih pasmina kod nas. Svi ga poistovjećuju s Bernskim ali, osim boje, sasvim su različiti. Ujutro je dobio svoj uobičajeni doručak: brikete BIOMILL s jogurtom jer tako najviše voli i odmah zatim sve povratio. Nakon toga postao je bezvoljan, ne pokazujući bol u želucu i opet povraćao i to komad gumene šlape! Išli smo odmah veterinaru, dijagnoza je bila da mu je još nešto zapelo u crijevima ili želucu. Veterinar mu je dao kontrast. Cijeli taj dan nije htio jesti ni piti, samo je pokušavao povraćati. Sutradan se stanje nije popravilo i odmah ujutro smo išli opet kod veterinara. Napravili smo RTG snimku i na dijelu suženja tankog crijeva jasno se vidi kontrast nekog stranog tijela. Dobio je infuziju (elektrolite i vitamine). Veterinar ga nije htio odmah operirati, jer postoji mogućnost da on to sam ipak uspije probaviti. Međutim danas je subota i zanima me kolika je i kakve su opasnosti da mi još dan dva počekamo i vidimo ishod njegove probave?? Ako se stanje ne popravi, veterinar nas je uputio na ultrazvuk, gastroskopiju mislim u Ljubljanu na veterinarski fakultet: klinika za kirurgiju. Mislite da je bolje počekati ili odmah krenuti? Jer on neće da jede, što je normalno, pa se bojim da stolice neće ni biti!! Najčudnije je da on uopće ne pokazuje nikakvu bol...bezvoljan je, ne jede niti pije i samo bi spavao! Unaprijed Hvala na Vašem odgovoru, Dario O: Opstrukcijski ileus ili ileus opstructionis je dosta česta pojava kod pasa, naročito štenaca. Strano tijelo zaostaje kaudalno u jejunumu ili na prijelazu iz jejunuma u ileum (mali promjer crijeva). Simptomi ovise o vrsti stranog tijela (npr. loptica stvara potpuni začep, pivski čep nepotpuni ileus, dok tekuči sadržaj prolazi). Životinja povraća, prestaje defecirati i gubi apetit. Palpacijom abdomena se može uočiti bolnost. Definitivna se dijagnoza radi kontrastom. Liječenje može biti konzervativno ili operativno, a odluka o liječenju ovisi o općem stanju pacijenta, te vrsti, veličini i obliku stranog tijela. Laparotomija se izvodi u srednjoj trećini bijele linije u općoj ili epiduralnoj anesteziji (u slučaju lošeg općeg stanja). Eventrira se dio crijeva sa stranim tijelom te se radi procjena oštećenja crijeva - ako je crijevo nepromijenjeno radi se enterotomija i vadi se strano tijelo, a ako se radi o nekrozi (crveno-plava boja crijeva, nema peristaltike i pulzacije arterija) tada se radi resekcija, pa anastomoza. Postoperativna njega je 24-satni post, a sljedeći dan tekuća hrana (Hill's Prescription diet a/d konzerve za oporavak). Poseban su problem linearna strana tijela kada dio zaostane u želucu, a dio ode u crijevo jer se tada crijevo nabire na njih pa može doći do perforacije. Moj Vam je savjet da sa nalazima što prije odvedete psa na Veterinarski fakultet u Zagrebu, na Kliniku za kirurgiju. Njihovo je radno vrijeme od 9-11 i od 16-18 sati, a telefonski broj Veterinarskog fakulteta je 23-90-111.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 4,5 g. starog mopsa. Pas mi nakon svakog cjepiva protiv bjesnoće ili protiv stenećaka cijeli natekne, oči mu se zatvore, veterinari kažu da je to anafilaktički šok na cjepivo te da ga više ne cijepim. Također kažu da se nisu nikada susreli s tim da pas na takav način reagira na cjepivo. Što vi mislite o tome te što mi je raditi s obzirom da je zakonom propisano obvezatno cijepljenje pasa, a ja svog ne mogu cijepiti jer može umrijeti! Nevezano za cijepljenje, proteklih par dana primijetila sam da na glavi ima krastice, te pomislila da je to od češanja, a danas ujutro sam se uplašila jer sam vidjela da mu je to područje na glavi ljepljivo, crveno. Mislila sam da je samo kraste oderao te da će mu to zarasti, ali evo do navečer mu nije zaraslo. Zanima me da li je to opasno, što je to? Sutra jurim kod veterinara, ali me zanima i vaše mišljenje. Inaće, oduvijek ga hranim Hill's-ovim mini adultom. Hvala, SanjaO: Kao i u ljudi, tako i u pasa i mačaka, postoje slučajevi reakcija na vakcinu. Ako se ipak naprave usporedbe, zaključuje se da je ipak veći rizik ne cijepiti psa, nego što postoji mogućnost reakcije na vakcinu.Reakcije na vakcinu, mogu biti lokalne i sistemske. Od lokalnih reakcija, na mjestu aplikacije, najčešće se pojavljuje crvenilo, otok, bolnost, pa i krastice i apscesi. Krastice se često pojavljuju i na drugim djelovima tijela, koji su udaljeniji od mjesta aplikacije vakcine. Od sistemskih reakcija, često dolazi do anafilaktičke reakcije, koja uključuje probleme s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom, a ako se pravovremeno ne reagira, ubrzo dolazi do stanja šoka i smrti. Ovakve rakcije nastaju ubrzo nakon aplikacije vakcine, već u nekoliko minuta, pa se stoga obavezno savjetuje da vlasnik, nakon vakcinacije, ostane sa životinjom u ambulanti još najmanje pola sata. Rjeđe ovakve reakcije nastupaju kasnije, unutar 24 sata. Prema američkim znanstvenim studijama, anafilaktički šok se javlja svega jednom na 15 000 vakcinacija. Anafilktički šok ponekad se može manifestirati atipičnim znakovima ovog stanja, npr. simptomima od strane probavnog sustava, kao što su proljev i povraćanje. Ipak češći su simptomi kao što su bljedilo vidljivih sluznica, hladnoća ekstremiteta, otok glave, jezika, ždrijela, otežano disanje, srčana aritmija, ubrzani rad srca, ali vrlo slabo bilo, te drugi simptomi respiratornog, kardiovaskularnog i živčanog sustava. Kod pojave ovakvih simptoma vrlo brzo se mora reagirati epinephrinom, intravenoznim otopinama, kisikom i drugim lijekovima.Anafilaktički šok najčešće nastaje kod vakcinacija vakcinama koje sadrže inaktiviranog, odnosno mrtvog uzročnika bolesti, odnosno najčešće kod vakcina protiv bjesnoće, leptospiroze i corona virusa. Takve vakcine sadrže relativno velike količine virusa ili bakterija u dozi, te adjuvanse, koji potiču imunološki odgovor u životinja. Upravo ove karakteristike vakcine dovode do anafilaktičkih reakcija. Kod vakcine protiv bjesnoće pas zapravo reagira na uljni nosač u vakcini. Kao što znate, zakonom je propisano obavezno cijepljenje pasa svake godine u periodu od 1.1. - 31.3. za tekuću godinu i to vakcinom koja je propisana zakonom. Što se tiče vakcinacije protiv zaraznih psećih bolesti, ona zakonom nije obavezna, ali se naravno preporuča, no u ovom slučaju imate mogućnost izbora jer postoje različite vakcine, od različitih proizvođača.Kod pasa sklonih kožnim alergijama i sl., češće se javljaju reakcije na cijepivo i to najčešće u sezoni alergija. Kod nekih vakcina protiv virusnih zaraznih bolesti mogu se javiti simptomi od strane živčanog sustava, što se često manifestira encephalitisom. Vakcine protiv psećeg adenovirusa tipa 1 često dovode do uveitisa, poznatijeg pod nazivom blue eye.Ako je Vaš pas nedavno cijepljen, vrlo je velika vjerojatnost da su problemi koji su nastali na koži posljedica vakcinacije. Ovakve promjene mogu biti posljedica i pada imunološkog sustava, kožnih infekcija, problema s analnim vrećicama, reakcije na hranu. Svakako psa odvedite veterinaru kako bi se utvrdio uzrok nastalim promjenama, te se započelo s adekvatnom terapijom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pišem Vam u nadi da ćete mi približno objasniti o kakvom se problemu radi, budući da do sada nisam dobila konkretan odgovor. Radi se o labradorici staroj 13 mjeseci. Zadnjih 10-ak dana joj se pojavio smeđi sekret u jednom uhu neugodnog mirisa. Iz dana u dan količina tog sekreta se povećavala. Po uputi veterinara počeli smo koristiti otol-ha kapi za uši, no stanje je ostalo isto. Prije tri dana su se pojavile male krastice na vrhu glave i nedugo nakon toga još par cijelom dužinom leđa. Također sam primjetila da je na jednom mjestu izgubila dlaku, a u zadnjih dan/dva su se pojavila još dva takva manja mjesta. Inače u zadnje vrijeme se pojačano češala, šapama dirala njušku i grickala šape. Pri jednom od posjeta veterinaru su mi rekli da postoji mogućnost da je u osnovi alegrija (u ovom slučaju alergija na hranu). Molim Vas možete li mi objasniti koji su sve mogući uzroci s obzirom na opisanu problematiku i koje bih lijekove mogla koristiti kad je u pitanju upala uha i gubitak dlake (naravno prema navedenim simptomima). U iščekivanju Vašeg odgovoara unaprijed hvala. Puno pozdrava, IvanaO: Upala uha najčešće zahvaća srednje uho, pa govorimo o otitis media acuta ili vanjski dio slušnog kanala, odnosno otitis externa. Rijeđe dolazi do upale unutarnjeg uha, po život opasnog stanja. Otitis media acuta je akutni upalni proces srednjega uha i pridruženih prostora kao što su Eustahijeva tuba, aditus i mastoidne celule, a karakterizira ga prisutnost sekreta u srednjem uhu i simptomi poput uhobolje, sekrecije uha i povišene temperature. Otitis media acuta se razvija u sklopu akutne upale gornjih dišnih puteva, najčešće tako da se mikroorganizmi iz nosa i ždrijela prošire kroz Eustahijevu tubu, dakle cijev koja spaja srednje uho s nosnim ždrijelom, u srednje uho i izazovu upalu. Tako je upala srednjega uha uglavnom dio kliničke slike u kojoj postoji i upala sluznice nosa (rinitis) i sluznice ždrijela (faringitis), zajedno s upalom limfnog tkiva koje se nalazi u ždrijelu (tonzilitis). Ovakve upale mogu biti bakterijske ili virusne etiologije. Klinička slika ovisi o virulenciji bakterija, otpornosti organizma i propagaciji (širenju) infekcije. Bolest se razvija u nekoliko faza koje se ogledaju u otoskopskom nalazu. Prva je faza hiperemije koja traje 1 do 2 dana, bubnjić je zacrvenjen, ali uredne plastike.Druga je faza eksudacije koja traje 2 do 3 dana. U srednjem se uhu nakuplja sluzavognojni sekret, bubnjić je ispupčen i otečen, otežano prepoznatljive plastike. Treća je faza supuracije, kad bubnjić spontano perforira, postoji sukrvava, sluzavognojna sekrecija iz uha. Komplikacije upale srednjega uha su životno opasne, a čak i danas pored antibiotika i razvijenih mikrokirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina srednjega uha i mozga. Komplikacije su labyrintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboze venskih sinusa, moždani apscesi. U ovo doba godine najčešći problem su travke u obliku strelice koje vrlo rado uđu u uho. Najčešće će se zavući u uho psima srednje veličine koji imaju spuštene uške. Simptomi stranog tijela u uhu vrlo su prepoznatljivi. Pas neprestano trese glavom te je naginje na onu stranu u koju je ušla travka. Neki psi trljaju glavu o pod. Vanjski ušni kanal kod psa vrlo je dubok, pa strano tijelo iz uha može izvaditi samo veterinar. Trave koje su kratko u uhu lako se izvade, a sam zahvat kratko traje.Ponekad se u jednom uhu nađe i više travki, a uvijek treba pregledati i prividno zdravo uho. Upala uha nije nikada bezazlena. Na svaku pojavu crvenila uške, otresanja glavom, neobičnog mirisa iz uha treba reagirati odmah. Razvije li se upala do te mjere da iz uha počne cijediti, liječenje će biti mnogo dugotrajnije i manje uspješno. Upala uha je izuzetno bolno stanje, kako kod ljudi tako i kod pasa i mačaka. Uzroci upale uha vrlo su raznoliki: strano tijelo u uhu, bakterijska ili gljivična infekcija, alergije, parazitarne infekcije i neke sistemske bolesti. Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. U nekim slučajevima kapi treba stavljati i pet puta na dan, a u međuvremenu ispirati uho. Bolesno uho treba redovito kontrolirati kod veterinara, ponekad i svakodnevno.Pasmine koje imaju prekopljene uške, u kojima je slaba prozračnost i ventilacija, što predstavlja idealan medij za razvoj organizama i čestih upala. Ovakve upale najčešće su povezane s problemima analnih vrećica, uz što se često javlja i promjene na koži, te alergijske reakcije, koje se često očituju pojavom krastica na koži i grickanjem šapica. Svakako bi trebalo prvo riješiti problem s analnim vrećicama, uzeti bris uha, kako bi se na temelju mikrobiološkog, mikološkog i parazitološkog nalaza odredila ciljana terapija. U većini slučajeva terapija "na pamet" ne daje zadovoljavajuće rezultate. Preosjetljivost na hranu je općenito izraz za nepoželjne reakcije na hranu, a usko su povezane s problemima analnih vrećica. Dva su osnovna oblika preosjetljivosti:1) alergija na hranu, koja se javlja kada tijelo stvara imunološku reakciju na pojedini sastojak iz hrane (alergen)2) netolerancija na hranu, kada preosjetljivost ima drugi uzrok. Simptomi ove prosjetljivosti su probavni problemi ili iritacija kože. Mehanizam djelovanja preosjetljivosti na hranu je vrlo složen, a u slučaju alergije alergen je gotovo uvijek bjelančevina. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno. Jedino rješenje je uklanjanje takvog alergena iz prehrane. Preosjetljivost na hranu puno je češća kod mladih jedinki, a isto tako je u toj dobi jača razina alergijske reakcije.Na žalost, na osnovu napisanoga, a bez kliničkog pregleda, bilo bi nestručno s moje strane da Vam govorim koje lijekove možete koristiti. Jedino na temelju pregleda otoskopom, te uzimanjem brisa za mikrobiološku pretragu i parazitološku pretragu, te po potrebi drugih dijagnostičkih metoda, možemo govoriti o eventualnoj terapiji. Ono što Vam mogu savjetovati da psa ponovo odvedete kod veterinara, kako bi se učinile adekvatne pretrage, te se započelo s adekvatnom terapijom. Uši možete ispirati sredstvima kao što su Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Vetoqinolov Otifree, te Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zbog upale ušiju i čestog češanja mom 12 godina starom mješancu pojavio se hematom ušne školjke. Veterinar mi je preporučio da mu prvo punkcijom pokuša sanirati hematom, a ukoliko to ne uspije da je neophodna intervencija pod totalnom anestezijom. S obzirom da mi je pas star imam užasan strah od anestezije, pa me zanima da li je neophodno da se hematom odstrani, tj. kakve bi bile posljedice ako se taj hematom ne bi uklonio. Također me zanima kolike su šanse da punkcijom riješim problem i može li se punkcija više puta ponavljati? Unaprijed zahvalna, JelenaO: Hematom uške predstavlja nakupljanje krvi ili seruma između ušne hrskavice i kože a posljedica je pucanja krvnih žila te istjecanja krvi u tkivo. Hematom uške čest je u pasa dugih ušiju koje vise, i to u starijoj dobi, a moguć je i u mačaka. Uzroci su traumatske ozljede ili stalno silovito tresenje glavom kao posljedica iritacije (kronična upala uha uzrokovana parazitima ili bakterijama) ili boli (strano tijelo u vanjskom slušnom kanalu). U akutnim slučajevima uške su temperirane, osjetljive, otečene, fluktuirajuće konzistencije s jedne ili obiju strana uške. U poodmaklim slučajevima uške su manje bolne i temperirane, s duljinom trajanja procesa hematom je sve veći, pa nerijetko prekrije i cijelu unutrašnju površinu uške. Liječenje se jedino uspješno provodi kirurškom drenažom (punkcijom ili incizijom) krvi ili seruma, uz zaštitu od infekcije (antibiotik parenteralno) te postavljanje kompresivnog povoja u općoj anesteziji. Tada je moguće i prošivanje uške tako da se smanji potencijalni prostor za nastanak hematoma. Usporedo s tim treba provoditi liječenje kako bi se uklonio primarni uzrok (liječenje upale vanjskog uha). Nakon zahvata važno je spriječiti češanje kako ne bi došlo do otvaranja rane (zaštitni ovratnik). U zapuštenih slučajeva dolazi do deformacije uške a s tim i posljedično gubljenje funkcije navedenog organa. Liječenje samo punktiranjem hematoma vrlo rijetko dovodi do potpunog rješavanja problema te predstavlja stres za životinju.Kako se u Vašem slučaju radi o psu starije dobi kod kojeg je najveći rizik za operaciju sama narkoza, savjetujem Vam da prethodno napravite kompletne pretrage (krvna slika, RTG, EKG,...) zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca. Na temelju dobivenih nalaza veterinar će razmotriti prognozu problema te Vam preporučiti najbolji način izliječenja navedenog stanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas za Vaše mišljene o ponašanju psa. Nedavno smo na ulici pronašli rotweilericu. Bila je u dosta lošem stanju i očito je dugo lutala. Bez problema joj je moj suprug pristupio te je sama ušla u auto. Kad smo je doveli do nas ostala sam sama s njom, ona je samo ležala i gledala me, a ja sam joj se bojala prići. Kad sam lupila rukom po svom bedru i rekla dođi, ona se odmah digla prišla meni i legla mi na noge, a ja sam ju gladila. Odveli smo je veterinaru na pregled, a on je ustanovio bez nekog posebnog pregleda da je pas zdrav, ali nije mlad. Također pas nije imao ni čip niti markicu. Kroz slijedećih nekoliko dana smo je privolili i odlučili zadržati. Pas je izrazito dobar i poslušan, lijepo odgojen i miran. Kad su nam nepoznati ulazili u dvorište, normalno je reagirala i odmah se dala maziti. Imam sina 7 g i bez brige sam ih ostavljala same na dvorištu. Jednom je mali nešto zavikao na baku i podigao ruku na nju, a pas je samo lagano bez ugriza sa otvorenom njuškom maknuo njegovu ruku. Nakon tih nekoliko dana počela je i lajati na prolaznike pa smo ustanovili da je dvorište prihvatila kao dom pa ga čuva. Jako je vezana za mene i stalno hoda za mnom i prati me pogledom, dok sjedim u uredu i radim ona leži iza mene. Međutim, neki dan došao je inkasator za očitanje plina i ja sam ga kao i druge ljude odmah pustila u dvorište bez da sam je pridržala. Odmah ga je čudno gledala i kad je izlazio van ona je dosta mirno prišla njemu, ali ga je snažno za bedro. Nakon tog ugriza samo se povukla bez ikakvog divljanja kao da ništa nije bilo. Pas se i dalje jednako ponaša kao i prije osim što sam ja izgubila povjerenje. Nakon što smo riješili sve potrebno: isprike, cijepljenje protiv tetanusa...prošlo je nekoliko dana i imali smo goste. Ona na nikoga nije reagirala i kao da nije obraćala pažnju, ali je u jednom trenutku prišla ženi i na isti način ugrizla je za bedro, a poslije kao da ništa nije bilo. Moj suprug kaze da mi je žena došla iza leđa i da me je pas branio. Međutim moje je povjerenje u psa potpuno poljuljano i ne znam šta od njega mogu očekivati. Da li ga moram držati dalje od nepoznatih ljudi i zašto pas reagira samo na neke. Mi smo već imali muškog rotweilera, on nije nikoga ugrizao, ali se postavljao na nepoznate lajanjem pa ga nikad nismo nepoznatima ni puštali. Zanima me Vaše mišljenje. Također molim Vas da mi i odgovorite što se radi u slučaju kad se ne zna da li je pas cijepljen? S obzirom da su ljudi morali nakon ugriza ići kod liječnika, liječnik je normalno pitao da li je pas cijepljen. Ako sada prijavimo psa kao našeg da li će ga cijepiti bez obzira na to da možda već je cijepljen? Unaprijed Hvala, LidijaO: Većina odraslih udomljenih pasa već ima usvojena neka "kućna" pravila ponašanja. Imajte na umu da je potrebno izvjesno vrijeme za Vas i Vašeg ljubimca da naučite međusobne signale i rutinu. Stoga, prvih nekoliko tjedana nakon dolaska u novi dom trebate pretpostaviti da nema odgoja i početi od početka. Agresivno ponašanje je u pasa prirodno i normalno ponašanje, ali ljudima neprihvatljivo. Režanje, pokazivanje zubiju i griženje su sve agresivna ponašanja, ali agresija u pasa uključuje i svako ponašanje koje znači zastrašivanje ili nanošenje boli osobi ili drugoj životinji. Iako su ove poruke među brojnim načinima komunikacije pasa općenito su neprihvatljivi ljudima. Zbog toga što ljudi i psi imaju različite sisteme komunikacije, između ove dvije vrste može se javiti nerazumijevanje. Sa stajališta psa uvijek postoji razlog za agresiju. Osoba može imati prijateljsku namjeru, ali pas takvo ponašanje može doživjeti kao prijeteće ili zastrašujuće. Ponašanje koje ste opisali kod Vaše ljubimice većinom se opisuje kao zaštitna agresija (podvrsta teritorijalne agresije), a obično se odnosi na agresiju usmjerenu prema ljudima ili životinjama koje doživljava kao prijetnju njegovoj obitelji ili "čoporu". Ovo ponašanje potiče od želje za zaštitom nečega što je vrijedno psu, a može biti usmjereno ka ljudima ili drugim životinjama. Psi štite ljude ili mjesta bez obzira da li stvarna opasnost uistinu postoji. Njihov odgovor nije primjeren i potencijalno je opasan. Zaštitna ili teritorijalna agresija može biti usmjerena na strance (npr. poštar i sl.) ili na nekog tko nije osobito poznat psu (npr. prijatelj i sl.). No može se dogoditi i da neprimjereno štiti jednog ukućana od drugog. Psi su instinktivno teritorijalni, ali obično štite svoj prostor označavanjem urinom ili stavom radije nego prijetnjama i grubostima. Psi koji reže, laju ili jurnu bez prethodnog stava i čekanja, iskazuju teritorijalnu ili zaštitnu agresiju.Za uspješnu kontrolu zaštitne ili teritorijalne agresije važno je točno procijeniti određene situacije koje pogoduju takvom ponašanju. Stoga, takve situacije treba izbjegavati, a psa držati u zatvorenom prostoru ili boksu kad dolazi netko od nepoznatih osoba. U slučaju da primijetite kako reži ili laje isključite je iz takve situacije dok se ne smiri i dobro odgovori na naredbe "sjedni" i "ostani". Micanje psa od njemu atraktivne situacije i kontroliranje njegove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogla shvatiti kao prijetnju. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo koker španijela starog osam godina. Prije otprilike tri tjedna su počeli problemi s njim. Prvo sam primjetila da svako povrati samu žutu tekućinu, a nakon toga se pojavio i proljev koji traje do danas. Prošli tjedan smo konačno otišli veterinaru koji mu je izvadio krv i ustanovio da se radi o gastritisu. Prepisao mu je ranital 75 mg i dijetnu prehranu. Što se tiče povraćanja ono se umirilo, no proljev još traje. Stolica je gotovo crna što me i najviše brine. Danas mi je suprug rekao da mu se čini da i teško mokri. Više nisam sigurna što bi mu mogla dati te Vas molim da mi pomognete. Hvala, DubravkaO: U ljekarnama Pet centra možete nabaviti medicinsku hranu za probavne smetnje od nekoliko različitih proizvođača u konzerviranom i dehidriranom obliku. To su: Royal canin-Intestinal, Hill's Prescription diet-i/d i Eukanuba-Intestinal. Takva je hrana za pse indicirana kod gastrointestinalnih poremećaja (gastritis, enteritis, kolitis, oporavak od gastrointestinalnih bolesti, malabsorpcija, velika količina bakterija, limfagiektazije), kod insuficijencije egzokrinog pankreasa, akutnog pankreatitisa bez hiperlipidemije, kod nadutosti (dilatacija i volvulus želuca) te kod štenadi u rastu uključujući prerano odbijanje. Cilj intestinal hrana je osigurati visoko probavljivu hranu tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će hraniti kolonocite i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Nutritivne osobine tih hrana su da su bjelančevine visoko probavljive, snižena je razina masti što ograničava povraćanje smirujući mukozu, te pomaže pražnjenje želuca, a također su visoko probavljive. Ugljikohidrati su visoko probavljivi, povećana je razina topivih vlakana i elektrolita i dodani su vitamini B-kompleksa, koji zajedno s elektrolitima zamjenjuju povišene gubitke zbog povraćanja i proljeva, te je dodana vrhunska antioksidantska formula koja smanjuje oksidativno oštećenje stanica povezanog s gastroenteritisom. Medicinsku hranu za probleme s probavnim sustavom je potrebno davati češće, u manjim obrocima 3 - 6 puta dnevno.Hill's Prescription Diet Canine i/d, Intestinal od Royal canina i Intestinal od Eukanube pružaju sve potrebne hranjive tvari odraslom psu i u većini slučajeva dohranjivanje je kontraindicirano. Individualne potrebe mogu varirati ovisno o pasmini, okolini, godišnjem dobu, aktivnosti, temperamentu i stresnim faktorima uključujući bolesti. Preporučujem Vam da kokera barem dva tjedna hranite hranom za probleme s probavom, kako bi se uspio u potpunosti oporaviti, a onda možete pokušati lagano umješavati hranu koju i inače dajete svom psu. Međutim, ako će pas imati problema kada ga vratite na njegovu uobičajenu prehranu, onda ćete mu hranu za probleme s probavnim sustavom morati davati cijeli život.Što se otežanog mokrenja tiče, uzroci mogu biti različiti: bolesti bubrega, upala mokraćnog mjehura, mokraćni kamenci, piroplazmoza, bolesti prostate. Svakako ponovno otiđite svom veterinaru, jer problemi s mokrenjem kod psa starog 8 godina nisu za zanemariti i potrebno je napraviti dodatne pretrage kako bi se mogla postaviti dijagnoza.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 7,5 g. staru kujicu, belgijski vučjak po imenu Patty i živimo u Amsterdamu. Prije desetak dana vidim na njoj da je postala bezvoljna, slabo jede, pije puno vode, slabo se kreće. To je bio jedan od razloga da odem kod veterinara u Amsterdamu. Nakon analize mokrače i krvi ustanovljeno je povećanje bijelih krvnih zrnaca i još je nešto povećano što je ukazivalo na upalu. Doktor mi je preporučio 3 nedjelje Synolox 500 po jednu i pol tabletu dnevno. Nakon 10 dana pas nije bolje i brinem se jer u subotu čak nije mogla ni skočiti na krevet. Žalosno za vidjeti a i boli kada ti je najbolji drug tako bolestan. Zadnja 2 dana pije mnogo vode i stalno liže pišu. Paty nije sterilizirana. Što mi preporučujete? Razmišljam o sterilizaciji ili otklanjanju maternice i jajovoda. Pošto idem na odmor u Poreč, možete li mi reči koliko traje oporavak poslije operacije?Zahvalan do neba, Djani i Patty O: Kako opisani simptomi kod Vaše kujice mogu biti sasvim banalni (promjena načina prehrane, povišena temperatura okoliša, pojačana tjelesna aktivnost ili uzbuđenje), mogu ukazivati i na vrlo ozbiljna oboljenja. Među njima su šećerna bolest i upala maternice (pyometra) (a naročito zbog simptoma pojačanog žeđanja). Kako Vaša kujica nije sterilizirana, a nalazom krvi je utvrđeno da se radi o upali, postoji vjerojatnost da se radi o hormonalnom poremećaju koji za posljedicu ima razvoj piometre. Riječ je o upalnoj bolesti maternice koja može biti otvorenog ili zatvorenog oblika. Kod otvorene piometre se iz rodnice cijedi gust ili rijedak, sitno krpičast gnoj. Boja varira od svjetlo smeđe do tamne i krvave. U slučaju zatvorene piometre sadržaj se nakuplja u maternici, javljaju se povraćanje, odbijanje hrane, pojačana žeđ, te pojačano izlučivanje mokrače i bolnost u kostima i mišićju. Zatvorena piometra može priječi u otvoreni oblik. Otvoreni oblik manje je toksičan od zatvorenog, te je i prognoza povoljnija. Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka, kliničke pretrage, laboratorijskim pretragama krvi te ultrazvučnom ili RTG pretragom. Liječenje se najuspješnije provodi kirurškim zahvatom, odstranjivanjem maternice. U slučajevima kada kirurški zahvat nije moguće izvesti (starija životna dob, kronične bolesti, loše opće stanje itd.), mogu se provesti i medikamentozne vrste terapije. To mogu biti hormonske i antibiotske kombinacije, a izbor metode svakako treba prepustiti veterinaru specijalisti. Prognoza je uvijek bolja u jedinki kod kojih se terapiji pristupilo u optimalno vrijeme. S obzirom da niste primijetili poboljšanje zdravstvenog stanja nakon poduzete terapije, svakako Vam preporučujem posjet veterinaru. Osim toga, posjet veterinaru neophodan je jer se spremate na put i razmišljate o sterilizaciji. Općenito, kujicu je prije zahvata potrebno pregledati, izvršiti laboratorijske i druge pretrage koje će biti objektivan pokazatelj statusa životinje, te se prije i nakon operacije točno držati uputstava Vašeg veterinara. Nakon zahvata, operacije zbog koje se otvara trbušna šupljina i vidljiva je postoperativna rana dužine oko 10-tak cm, kujica je mamurna slijedećih 24 sata. Nikako je nemojte hraniti na silu, osigurajte joj lako dostupnu vodu i ležaj u nekom mirnijem i toplom kutu stana. Bolovi nakon zahvata su najčešće vrlo slabi, ali u dogovoru s Vašim veterinarom možete joj dati i analgetik za pse. Kako biste izbjegli lizanje šavova, bilo bi dobro da pripremite plastični ovratnik koji je formiran upravo za pse s ciljem zaštite rana. Kako bi joj pomogli da se što prije oporavi, preporučila bih Vam posebnu medicinsku hranu za brži oporavak: - Hills a/d konzerva - potpuna hrana za pse i mačke s traumom, apscesom, postoperativno, opekline, vrućica, alimentarne bolesti- Royal Canin Convalescence konzervirana hrana - kompletna dijeta namijenjena prehrani pasa u oporavku. Podmiruje energetske potrebe i sadrži visoku koncentraciju lako probavljivih esencijalnih hranjivih tvari- Vetoquinol Calo-Pet pasta - visokokalorijska vitaminsko-mineralna pasta za pse i mačke- Agrifa Immunoboost pasta - primjenjuje se u svrhu dobivanja dodatne pojačane energije i potpore imunitetu. Pasta je za peroralnu primjenu kod novorođenih, avitalnih mladih i pothranjenih životinja, rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne inficira, da je kujica ne otvori grickanjem i lizanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Prvih sedam dana svakako biste joj trebali omogučiti mir i tišinu, a oporavak završava u pravilu s 10-tim danom, kada se skidaju šavovi rane.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pohvaljujem vaše stranice, jer su vrlo edukativne i ažurne u odgovorima zabrinutih ljubitelja životinja. Moj maltezer star god. i tri mj. ima idiopatsku epilepsiju. Kako je prije par dana imao prvi napadaj, molila bih Vas (iako sam pročitala puno o toj bolesti) da mi date Vaše stručno mišljenje, kolike su mu šanse da se tijekom života, uz odgovarajuću terapiju oporavi, odnosno, najviše me brine, kolika je procjena da će doći do paralize i kad će doći? Imam kćer koja ga obožava i bilo bi mi preteško da mu se desi paraliza uslijed jačeg napadaja. I još nešto, molim odgovor da li se u Vvašoj prodavaonici Pet centra na Drvinju, mogu kupiti tablete neurobion koje za sada moj pas koristi. Zahvaljujem, Maja O: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epileptični napadi mogu biti jaki ili toliko blagi da se pogrešno protumače. Pri epi-napadima pas može izgubiti svijest, nadalje mogu biti popraćeni nevoljnim kontrakcijama mišića (kloničko-tonički grčevi), širenjem zjenice, veslanjem nogu, drhtanjem i grčenjem lica, slinjenjem, mokrenjem i defeciranjem. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje). Prilikom epi napada je potrebno zaštititi sebe jer Vas pas može nenamjerno ugristi, potrebno je zaštititi i psa da se ne udara prilikom grčeva tako da ga primite za nabor kože na vratu i ispod njega stavite jastuk da se ne ozljedi, naročito da ne lupa glavom po podu, psa tješite dodirima i umirujućim riječima za vrijeme napada, obavezno zabilježite trajanje napada i nenormalno ponašanje kako bi veterinaru pomogli u dijagnozi, nakon napada psu ponudite vodu i ostanite uz njega još neko vrijeme. Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojem psiću možete pomoći na način da ga hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite ga podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno psiću osigurajte umjerenu aktivnost.Neurobion forte je humani preparat koji se može nabaviti jedino u ljekarnama za ljude, a sadrži 5 neurotropičnih vitamina koji se koriste za normalan rad živčanog sustava, a dolazi u tabletama i kao injekcijska otopina.Neki psi godinama žive s epilepsijom bez većih poteškoća, pa čak i nadžive na prvi pogled zdravije pse. Maltezeri su opće poznati kao dugoživuća pasmina. Možda se epi-napadi nakon puberteta povuku sami od sebe. Što se prognoze epilepsije kod Vašeg psića tiče, može je dati jedino veterinar koji poznaje Vaš slučaj i koji je propisao terapiju.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu od 3 - 4 god, ne možemo točno znati koliko je stara jer smo je udomili. Oduvijek ima problema s analnim žlijezdama i sanjkanjem po guzi, češanje i sve što uz to ide. Po zimi nije strašno i dlaka joj je odlična (križanac je terijera i maltezera). Međutim preko ljeta bude katrasrofalno. Veterinar je rekao da ne možemo puno napraviti, promjenili smo ishranu, dajemo joj ili Hill's ili Royal Canin, često je šetamo. Trenutno joj se stanje znatno pogoršalo, kod guze i repa nema uopće dlaka, stalno se češe, koža je crvena i iritirana. Mažem ju plivaseptom po preporuci veterinara. Za par dana idemo na more, pa me zanima može li joj to pomoći i da li mogu još nešto napraviti? Stalno mislim da je možda koža bolesna, ali veterinar tvrdi da je to od ozlijezde. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, ElviraO: Jedan do dva centimetra od čmara nalaze se mirisne vrećice, u kojima se skuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva).Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze, te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva, izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju, sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetki su recidivi ovakvog stanja nakon terapije.Zbog zaostajanja sadržaja, vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko čmara. Pas postaje nervozan, maše repom, često se dešava da struže čmarom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko anusa grize zubima ili liže. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao posljedica resorpcije i migracije sadržaja unutar organizma. Ponekad se javlja i svrbež uški, te upala vanjsko ili srednjeg uha. Ako na iritiranim djelovima kože, parazitiraju buhe, nakon ugriza, pas se još jače češe, te se stanje može dodatno komplicirati alergijskim dermatitisom. Na koži nastaju promjene u vidu eritema ili ekcema, koje životinja izrazito grize, te nastaju povrede kože i tkiva koje mogu biti jako duboke. U takve povrede naseljavaju se različiti organizmi, uzrokujući upale, apscesi, fistule i gnojenja. Veterinar manuelno ispražnjuje zaostali sadržaj u analnim vrećicama, nakon čega uvođenjem kanile ili sl. izvodnim kanalima, ispire analne vrećice antiseptikom ili sl. Ponekad je uputno aplicirati i antibiotik prolongiranog djelovanja, te po potrebi primijeniti kortizonsku terapiju. Kod težih slučajeva, čestih recidiva, a osobito u pasa koji imaju i česte promjene na koži kao posljedica retencije sadržaja analnih vrećica, preporuča se kiruško odstranjivanje istih. Upaljena koža oko čmara može se liječiti antibiotskim mastima ili sl., kako bi se umanjila upala, bolnost i svrbež.Svakako Vam savjetujem specijalnu medicinsku hranu. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica, te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu:-d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku s jelenom, janjetinom, patkom i lososom.-Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku s piletinom i patkom.-Dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku.Moram napomenuti da pas sa ovakvim simptomima, ne bi smio jesti nikakve pseće poslastice, niti bilo kakvu drugu hranu osim navedenog. Osima navedene hrane, savjetujem Dermanorm kapsule, koje sadrže omega 3 i 6 masne kiseline, te Biotin forte tabelete od Canine ili Ungiotin prah, koji također sadrži biotin. Navedeni preparati smiruju upalni proces (omega 3 i omega 6 masne kiseline), te pospješuju rast i obnovu dlake i kože (biotin).Pošto Vaš pas gubi dlaku u području repa i stražnjih nogu, te je to mjesto crveno i uapaljeno, svakako bi trebalo uzeti bris s tog mjesta za mikrobiološku pretragu, kako bi se odredila ciljana terapija. Bojim se da u slučaju s Vašim psom neće biti dostatana samo lokalna terapija .

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka starog 13 mjeseci i željela bih s njim ići na agility u rujnu. Nemam ga namjeru pariti pa bi ga zbog toga htjela kastirati. Da li je to pametno? Gdje je to najbolje napraviti? Oko koliko se kreću cijene? Hvala, Marijana O: Kastracija psa se radi u epiduralnoj anesteziji sa sedacijom. Rez se radi iznad skrotuma ili iznad ingvinalnog kanala. Nakon prepariranja potkožja istisne se testis i oslobodi funikulus koji se podveže i ukloni škarama. Rana se šiva. Kastracija pasa je medicinski indicirana kod izostanka spuštanja testisa u skrotum, kod tumora testisa te kod povećanja prostate. Općenito se može reći da kastrirani mužjaci manje lutaju, bolje slušaju te mokraćni mjehur prazne kada je pun, a ne da bi drugim psima ostavili mirisne poruke. Kastracija ima i nedostatke. Kastrirani su psi skloni povećanju tjelesne težine i kao posljedica toga može doći do šećerne bolesti. Također se mijenja miris kastriranog psa, pa bi ga mogli naskakivati drugi spolno zreli mužjaci. Kastracija može zbog hormona dovesti do urinarne inkontinencije, iako je to rijetka pojava.O cijeni i svemu ostalome morat ćete kontaktirati veterinarske ambulante koje će Vas dalje uputiti u podatke koji Vas zanimaju.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije tjedan dana kupili smo štene njemačkog ovčara koje će 20.7. navršiti dva mjeseca starosti. Hranimo ga hranom "Royal Canin", tri puta dnevno po 10 dkg. Posljednja tri dana primjetili smo da ima smanjen apetit, ujutro pojede malo, popodne ništa, a uvečer isto malo. Utječe li vrućina toliko na apetit ili mu možda ne odgovara hrana? Kada je muž kupovao hranu za štence, prodavačica mu je dala hranu za štence na kojoj piše da je za "mini dog junior", što smo tek naknadno vidjeli. Ima li kakve razlike u hrani za štence manje i veće vrste? Unaprijed zahvaljujem! AndreaO: Vaše štene, njemački ovčar, pripada u skupinu velikih pasmina koji kao odrasle jedinke imaju tjelesnu težinu između 25 kg i 80 kg. Njemački ovčar uglavnom postiže tjelesnu težinu do 45 kg, a pošto ste se odlučili za superpremium hranu od Royal Canina, Vaše štene trebalo bi hraniti s MAXI baby dog od navedenog proizvođača i to do njegovog petog mjeseca života, a nakon toga s MAXI junior do 15 mjeseca života ili s BREED GERMAN SHEPHERD junior 30 (od 5 do 15 mjeseca starosti). Rast ove pasmine dugo traje i odvija se u dvije faze; prva faza traje do 5. mjeseca i zahtjeva hranu visoke kalorične, vitaminske i mineralne vrijednosti, a zbog još nerazvijenog probavnog sistema mora biti lako probavljiva. Druga faza rasta (od 5 do 15 mjeseca) zahtjeva nešto manje kaloričnu hranu od prve faze, mišična masa u ovoj fazi se izgrađuje nešto sporije, a koštani sustav se konačno u potpunosti formira, također treba kontrolirati količinu unesene hrane (prema tabeli koja se nalazi na omotu pakirane hrane) jer prekomjerna težina izaziva zdravstvene probleme kod koštanog sustava. U ovoj hrani nalazi se uravnotežen odnos kalcija i fosfora, glukozamina i hondroitina koji zajedno i u pravilnom odnosu (zato se ova hrana zove superpremium jer je u potpunosti izbalansirana i ne treba dodavati posebno vitaminske i mineralne preparate), osiguravaju zdrav i otporan koštano-zglobni sustav, a time je omogućen zdrav i dug život Vašeg psa. Tokom ovog ljeta zbog velikih vrućina, većina vlasnika se žali da im ljubimci vrlo malo jedu. Svi kućni ljubimci (od ptičica, glodavaca, maca i pasa), vrlo malo se kreću i više se izležavaju u hladu ili na pločicama u kupaoni i kuhinji, te im je potreba za hranom i kalorijama smanjena (prilikom probave tjelo se dodatno zagrijava, a naši ljubimci uglavnom nemaju žlijezde znojnice i vrlo teško odaju višak tjelesne topline i pri tome dosta dahću i manje se igraju, trče ). Količinu propisanog dnevnog obroka možete nešto smanjiti, a štenetu ponuditi tokom dana kada je nešto hladnije, ujutro i navečer, također možete mu ponuditi i mliječno kisele produkte kao što je svježi kravlji sir, kiselo mlijeko i acidofil koje možte preliti i umiješati sa suhom hranom.Kada padnu ove visoke vanjske temperature, vratiti će se i apetit. Nadam se da ste ga očistili od unutarnjih (crijevnih) parazita, da svakodnevno ima pristup svježoj vodi. Ako smatrate da pas premalo jede, uopće se ne igra, tokom dana više spava i leži, posjetite svog veterinara da ga pregleda.Razlika između hrane za štenad malih i velikih pasmina je velika, od veličine granula pa do zastupljenosti određenih vitamina, bjelančevina i minerala. Male pasmine dostižu tjelesnu težinu do najviše 10 kg, spolno i fizički sazrijevaju do 10 mjeseca života te su njihove energetske i nutricionističke potrebe manje nego kod štenadi velikih pasmina.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koliko dugo bez posljedica po zdravlje, pas smije uzimati kortizon od 20 mg dnevno i koje su posljedice dugogodišnjeg uzimanja? Hvala najljepša, Snježana O: Hormoni su kemijske tvari koje endokrine žlijezde luče izravno u krv. Krvnim opticajem hormoni dospijevaju u sve dijelove organizma i djeluju na određene organe i tkiva. Kora nadbubrežne žlijezde luči kortikosteroide koji se dijele na glukokortikoide i mineralokortikoide. Glukokortikoidi su steroidni hormoni čija je glavna uloga utjecaj na metabolizam glukoze, proteina i masti, a također i dugoročno prilagođavanje organizma na stresne situacije. Oni imaju i svojstvo smanjivanja imunološkog odgovora organizma. To znači da imaju jako protuupalno i imunosupresivno djelovanje.Glukokortikoidi prirodnog porijekla su kortizon i kortizolon (hidrokortizon). Njihovo glukokortikoidno djelovanje je slabije od djelovanja polusintetskih i sintetskih glukokortikoida.Glukokortikoidi nisu etiološka sredstva, pa ne uklanjaju uzrok bolesti, izuzev ako se radi o supstitucijskoj terapiji u slučaju prestanka rada nadbubrežne žlijezde. Ovo je jedan od primjera kada je uzimanje ovog hormona potrebno provoditi doživotno.Životinje različito reagiraju na glukokortikoide, pa je stoga i doziranje individualno. Doze navedene kod pojedinih glukokortikoida samo su orijentacione, te najpovoljnije doze treba utvrditi za svaku pojedinu životinju. Ako se kratkotrajno upotrebljavaju, glukokortikoidi rijetko djeluju nepovoljno na organizam. Kod dulje upotrebe, a osobito u visokim dozama, popratno se djelovanje sve više ispoljava.Doza i vrijeme terapije ovise o indikaciji, veličini životinje i tjelesnoj masi. Početna doza obično se primjenjuje do povlačenja znakova bolesti, a nakon toga se smanjuje sve dok se ne postigne najmanja doza održanja. Trajanje terapije je također različito i važno je da se držite uputa svog veterinara.Nuspojave kod sustavne dugotrajne uporabe kortikosteroida su brojne. Stoga pri dugotrajnoj terapiji glukokortikoidima treba, neovisno o kliničkoj slici, obavljati kontrolne preglede životinje pri čemu će veterinar obratiti pozornost na moguće nusučinke ovog hormona (hiperglikemija, poliurija, polidipsija, oštećenja sluznica želuca i crijeva, slabljenje imunološkog odgovora - reaktiviranje ili pojava gljivičnih, virusnih, bakterijskih infekcija, kao i prikrivenih infekcija (kod dugotrajnog davanja ovog hormona vrlo je visoka incidencija infekcija urinarnog trakta), usporavanje cijeljenja rana, osteoporoza, katarakta i dr.). Nakon prestanka davanja, ponekad se mogu javiti znakovi insuficijencije nadbubrežne žlijezde. Osnovna smjernica pri prekidu terapije je pravilo da što je dulji bio period terapije to bi trebao biti postupniji (sporiji) period redukcije doze lijeka.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam bostonskog terijera starog 7 mjeseci. Već duže vrijeme, oko dva mjeseca mu se pojavilo bezdlačno mjesto na prsima (veličine dvije kovanice po 5 kn). Vodili smo ga kod veterinara i pregledan je pod nekakvim posebnim svjetlom i utvrđeno je da nisu bakterije ni gljivice. Dobili smo kremu Triderm koju smo koristili 2 puta na dan, 2 tjedna i prestali jer se zbog kortikosteroida ne smije duže primjenjivati. No, ništa se nije promjenilo pa smo ga ponovno vodili veterinaru nakon nekog vremena. Veterinar nam je opet preporučio tjedan dan mazanja Tridermom pa ponovni pregled. To bezdlačno mjesto je blago ružičasto i bez dlake, no pas se tu uopće ne češe niti ima ikakvih problema. Hranim ga Royal Caninom ultra sensitiv i dobiva Pfizerove VMP (1/2) tablete već 2 mjeseca. Što Vi mislite što bi to moglo biti? Traje već preko 2 mjeseca pa se bojim da nije nešto opasnije, tipa bolest štitnjače ili Cushingov sindrom, premda nema nikakve simptome, osim što na tom mjestu nema dlake. Da li bi bilo dobro da mu počnem davati kvasac od Canine ili Biotin za dlaku? Hvala! AndrijanaO: Opadanje dlake u pasa javlja se kao dio fiziološkog ciklusa prilagodbe organizma vanjskim utjecajima. Dlaka psa raste i otpada ("linjanje") ciklički. Postoji period intenzivnog rasta, koji se izmjenjuje s prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi period mirovanja.Linjanje počinje kada je spremna nova dlaka. Na ciklus rasta utječe više čimbenika, kao temperatura okoliša, povećanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Za razliku od linjanja, alopeciju karakterizira djelomični gubitak dlake na dijelu tijela koji je inače obrastao dlakom..Uzroci ovoj promjeni su mnogobrojni, a dijele se na urođene i stečene. Stečena alopecija može biti upalnog ili neupalnog karaktera.Kongenitalna (urođena) alopecija može i ne mora biti nasljedna, a posljedica je anomalija u građi dlačnog folikula čime je onemogućen rast dlake. Nasljedna alopecija se javlja u mnogih vrsta domaćih životinja i kućnih ljubimaca.Predisponirajući faktori za stečenu alopeciju su oni koji narušavaju epidermalni integritet, a to su: češanje, udarac, visoka vlaga, nečistoća, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. bjelančevine, masti, vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Alopecija može biti posljedica dugotrajnih stresnih stanja, narušenog imunološkog statusa, te hormonalnih poremećaja (hiper i hipo-pituitarizam, hipo-paratiroidizam, hiper-tiroidizam, dijabetes). U nekih se oblika alopecije ne zna jasan uzrok.Stečena alopecija je najčešće posljedica upale koju uzrokuju bakterije, dermatofiti ili paraziti.Inicijalne dijagnostičke pretrage uključuju opći pregled životinje, parazitološki pregled strugotine kože i dlake, te bakteriološku i mikološku pretragu. Dodatno se biopsijom kože može dobiti uvid u strukturu dlačnog folikula, odnosno utvrditi određena oštećenja ili deformacije. Laboratorijskim pretragama krvi i urina svakako se mogu isključiti eventualni hormonalni poremećaji. Bez kompletne obrade pacjenta s ovim problemom vrlo je teško postaviti točnu dijagnozu. Preporučam Vam da psu dajete biotinski preparat (vitamin H) koji se smatra i zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Uz biotin bi bilo poželjno prehranu obogatiti esencijalnim masnim kiselinama (EFA) poznatije kao Omega 6 i Omega 3, te linolnom i linolenskom kiselinom koje se preporučuju kod oštećenja dlačnog pokrova. Ovi preparati su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra i rado ćemo Vam pomoći pri odabiru.