Pitajte veterinara

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam američkog staforda, malog Atile starog 6 mjeseci. Pošto malac ima bijelu glavu, imam problema jer nema pigmentaciju oko očnih kapaka koji su propisani standardom. Već 4 mjeseca mu dajem brašno morskih algi od proizvođača Canine, ali nema rezultata. Od nekih uzgajivača sam doznao da postoji pasta za pigmentaciju. Stoga vas molim da mi pomognete ili me savjetujete što napraviti. Unaprijed hvala, Josip O: Američki staford terrier spada u treću FCI grupu, sekcija tri-terrieri tipa bull. To je dobro građen pas, izuzetno hrabar, mišićav ali okretan i graciozan, veoma budno prati okolinu. Mužjaci dosežu visinu 46 - 48 cm, a ženke 43 - 46 cm.Kao što ste vjerojatno već upoznati, standard pasmine dozvoljava sve boje, u jednobojnoj, višebojnoj ili šarenoj varijanti. Međutim, nepoželjna je sasvim bijela, više od 80% bijele, te "black and tan" (crna s vatreno crvenom), te se kao greška kažnjavaju, između ostalog, depigmentacija njuške, svjetle oči i kapci bez pigmenta. Pigmentacija kože i dlake te noktiju ovisi i o pasminskoj pripadnosti i o genetskom materijalu.Za zdravu kožu i dlaku važne su aminokiseline, tirozin, triptofan i cistin. Također su potrebni minerali i vitamini od kojih je najzaslužniji biotin, vitamin A, riboflavin, B12, folna kiselina ... Općenito, neadekvatna i vrlo siromašna prehrana koja ne sadrži dovoljne količine bjelančevina životinjskog podrjetla i žitarica mogu dovesti do gubitka pigmenta i lošeg stanja kože i dlake. Zdravstveni problemi vezani uz funkciju gušterače, jetre i tankih crijeva mogu također dovesti do problema s kožnom pigmentacijom zbog smanjene ili nikakve apsorpcije potrebnih tvari.Korištenje kvalitetne hrane premium i super premium klase te dodatnih preparata za poboljšanje pigmenta dlake (kao što je Canina preparat od morskih algi, koji je pokazao odlične rezultate u praksi), trebalo bi pojačati prisutni pigment ukoliko je prisutan u organizmu.Ukoliko pigmenta nema (potpuna depigmentacija), što je najvjerojatnije slučaj kod Vašeg psa, na žalost nema preparata koji bi stvorio nepostojeći pigment. U medicini se koristi tehnika unošenja pigmenta u područja koja su iz nekog razloga izgubila pigmentaciju (npr. ožiljak), tzv. mikropigmentacija. Navedena tehnika nastala je na temeljima klasične tetovaže, kada se prirodni pigment iglom unosi u područje epiderme.Medicinska mikropigmentacija često je završna faza nakon kozmetičkoga ili rekonstruktivnoga kirurškog zahvata koja obnavlja prirodnu boju/ton kože.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Početkom 7. mjeseca sam na ulici našla predivno malo štene i danas je Nemo član naše obitelji. Odmah smo ga odnijeli veterinaru, dobio je cjepivo protiv glista i zaraznih i doktor je rekao da djeluje zdravo i veselo. Međutim, imamo problema s njegovim mokrenjem. Pije jako puno vode (u stanju je popiti 6 zdjelica dnevno) i apetit mu je ogroman (da ne pričam koliko bi mogao pojesti). Iako puno jede, ne dobiva na težini, ne deblja se. Mokrenje ne može kontrolirati, van idemo svaka 3 sata što je zaista previše. Zanima me da li je moguće da ima dijabetes? Čitala sam da uglavnom stariji psi oboljevaju od dijabetesa, pa me zanima može li i štene? Danas je Nemo na naše čuđenje dobio proljev (u više navrata) iz kojeg su izlazile žive gliste dugačke oko 6 cm. Izašlo ih je zaista puno, a mislim da ih još ima. Da li je moguće da zbog njih pije jako puno vode i ima ogroman apetit a ne dobiva na kilaži i da li se gliste mogu prenijeti na čovjeka i koje su posljedice? Ovo zadnje Vas pitam zato što sam prije par dana povraćala, imala meku stolicu i temperaturu bez ikakvog posebnog razloga? Imam li razloga za paniku? Unaprijed zahvalna, Veronika O: Gušterača je endokrina žlijezda koja ima dvostruku funkciju - pomaže u procesu probave stvaranjem i izlučivanjem probavnih enzima (amilaze i lipaze), te sudjeluje u metabolizmu stvaranjem hormona (inzulin i glukagon). Inzulin je hormon koji služi za prijenos glukoze iz krvi do ciljanih organa (jetra) i tkiva (mišićno i masno tkivo). Djelovanje glukagona je suprotno inzulinu i on se aktivira kada je razina glukoze u krvi snižena. Šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, a javlja se kao posljedica apsolutnog ili relativnog deficita inzulina. Uglavnom se javlja u starijoj dobi, kao posljedica oboljenja gušterače, čime je njena funkcija u produkciji inzulina smanjena ili ga uopće više ne stvara. Ponekad se javlja i tzv. juvenilni dijabetes, prisutan kod mladih životinja (do godinu dana starosti) kod kojih se gušterača uglavnom nije normalno razvila. Točan uzrok ovom obliku dijabetesa nije poznat, ali se kao glavni razlozi uglavnom navode: 1. nasljedni faktor (jazavčar, zlatni retriver, rotvajler) 2. bolest gušterače koja je ostavila traga na njenoj funkciji 3. autoimuni poremećaji Najčešći su simptomi juvenilnog oblika dijabetesa: zaostajanje u rastu, mršavost unatoč dobrom apetitu, polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano izlučivanje mokraće), dehidracija i opća slabost u uznapredovaloj fazi. Kod starijih pasa može se pojaviti katarakta (zamućenje leće) i hepatomegalija (povećanje jetre). Dijagnoza se postavlja pretragom krvi i mokraće, te testom tolerancije glukoze (mjeri se razina glukoze u krvi na tašte, a zatim nakon hranjenja, nakon 1, 2, 3 sata). Uspješnost terapije uvelike ovisi o suradnji vlasnika i veterinara. Bitno je uvesti dijetalnu ishranu (bez ugljikohidrata i sa malo masti), davati inzulin i redovno kontrolirati razinu glukoze. Glistavost (Toksokaroza) je česti problem kod mladih pasa u dobi do 5 mjeseci, iako nije isključeno da se neće pojaviti i kod odraslih pasa, pogotovo ako se drže u nehigijenskim uvjetima, sa više životinja i ako ih se redovito ne tretira antiparaziticima. Uzročnik je glista Toxocara canis, bjelkaste do blijedo-žute boje, dužine 10-18 cm. Psi se obično invadiraju uzimanjem kontaminirane hrane ili vode sa jajašcima (iz kojih se razvije invaziona ličinka), ili (ako se radi o štencima) još za vrijeme graviditeta majke, kada putem krvi migriraju do posteljice u fetus i majčino mlijeko. Do potpunog razvoja gliste u invadiranom organizmu obično treba proći period od oko 35 dana. Klinički se bolest manifestira bljedilom sluznica, zaostajanjem u razvoju, povraćanjem, proljevom koji se može izmjenjivati sa opstipacijom (začepom), napetim trbuhom čiji je volumen obično povećan, pa životinja djeluje kao da se prenajela, grčevima, ponekad pojačanom žeđi, a često i cviljenjem. Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (nalaz jajašaca u fecesu) ili direktnim nalazom parazita u fecesu ili povraćanom sadržaju. Bolest se liječi antiparaziticima, no uz terapiju je bitna i prevencija. Pse i mačke bi u profilaktičke svrhe trebalo tretirati antiparaziticima svaka 3 - 4 mjeseca (u ponudi naših dućana postoje antiparazitici u obliku tableta ili pasti za pse i mačke), držati ih u higijenskim uvjetima, uklanjati izmet... Glistama se mogu invadirati i ljudi, unošenjem jajašaca sa dlake (jajašca fecesom izlaze u okolinu, a budući se pas tijekom redovite higijene tijela liže i po okolici anusa, vrlo je vjerojatno da će ih prnijeti na dlaku na neki drugi dio tijela) invadiranog ljubimca ili iz kontaminirane hrane ili vode, a ponekad i iz tla (pješčanici). Najčešće se radi o djeci do 4 godine, koja nepažnjom i neredovitom higijenom ruku mogu unijeti jajašca parazita kroz usta u organizam. U prevenciji bolesti kod ljudi bitna je redovita higijena ruku (pogotovo nakon igranja sa ljubimcem) i redovito čišćenje životinje od parazita. Najčešći simptomi kod ljudi su bljedilo, anemija, glavobolja, respiratorni problemi, ponekad kožne lezije ili problemi s očima (kod visceralnog oblika bolesti). Bolest se dijagnosticira serološkim metodama. Iz Vaših sam pitanja zaključila da je moguće da antiparazitik nije u potpunosti djelovao i da životinja najvjerojatnije nije do kraja očišćena (ukoliko je bila jača invazija), stoga ne bi bilo na odmet napraviti koprološku pretragu (kako bi se utvrdilo jesu li svi paraziti uklonjeni) na Zavodu za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta, pa prema potrebi ponoviti i davanje antiparazitika. U svakom bi slučaju, s obzirom na povišenu temperaturu, bilo uputno psa odvesti veterinaru na pregled.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Tražeći informacije o stamorgyl tabletama otvorila mi se Vaša stranica. Ostao sam jako iznenađen kvalitetom i sadržajima koje prezentirate i molio bih da nešto napišete o demodikozi pasa.  Meni su preporučene gore navedene tablete kao lijek za istu. Zanima me da li je moguće da ta bolest prelazi s jednog psa na drugog i da li je stres (ostavio sam psa kod prijatelja 15 dana) i promjena hrane mogući uzrok ove bolesti. Inače pse hranim Eukanubom i do sada nisam imao nikakvih problema. Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, IvicaO: Demodikoza je kožna bolest u pasa koje je uzročnik grinja Demodex canis.Demodex species su grinje koje se normalno nalaze u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama svih domaćih životinja, a prekomjernim namnažanjem uzrokuju nastanak lezija na koži. Demodikoza se najčešće javlja kod pasa, a vrlo rijetko kod drugih životinja. Poznata su dva oblika bolesti: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). Ako je pustulozni oblik generaliziran, prognoza je vrlo nepovoljna. Postoji i dobna i pasminska predispozicija za demodikozu. Tako se demodikoza češće javlja u mlađih jedinki i to kod čistokrvnih pasa (mops, šar pei, čau-čau, engleski i francuski buldog...), a najčešće se prenosi neonatalnim kontaktom. No, za nastanak bolesti važni su i predisponirajući čimbenici: slabija kondicija, virusne infekcije, te dob.Navedeni paraziti se sa majke kontaktom prenesu na kožu šteneta u prvim danima života (smatra se kako je nemoguće da se odrastao pas zarazi ovom grinjom). Iz još nepoznatih razloga u nekih pasa se mijenjaju stanja na koži i organizmu a koja odgovaraju Demodex grinji za namnažanje i uzrokovanje opsežnih kožnih oštećenja. Za razliku od Sarcoptes šuge demodikoza nije zarazna, znači, ne prenosi se na ljude ili druge pse osim sa majke na štenad.Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela.Kod mladih pasa ova bolest povezana je sa primarnim nedostatkom celularnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja  javlja sa metaboličkom poremetnjom (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam) ili ako primaju terapiju (glukokortikoidi, citotoksični lijekovi) koja oštećuje imunološki sustav. Utvrđeno je da je bolest najčešća u pubertetu. Čini se da je ipak najznačajnija genetska predispozicija, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica.Kod lokalizirane demodikoze vidljiva su manja područja koja su ljuskava i crvena, najčešće na licu ili prednjim nogama a obično se manifestira u štenaca u dobi od 3 do 6 mjeseci. Većina ovih slučajeva spontano prolazi kroz nekoliko tjedana. Preporuča se napraviti kontrolu nakon 4 tjedna. Povremeno se lokalizirana demodikoza može javiti  i u odraslih pasa no još uvijek ne postoje adekvatni podaci o prognozi u odraslih pasa.Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se manifestira u dobi psa od 3 do 12 mjeseci. Može se javiti i upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje može biti dugotrajno i skupo ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća: šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugarca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je oralno davanje propisanog lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebao raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti.Stres ima veliki utjecaj na opsežnost demodikozom zahvaćenih promjena na koži. Kao stanovita preventiva stresa u pasa preporuča se slijedeće: ženke bi se trebale sterilizirati odmah nakon pojave i izlječenja demodikoze. Naime, ulazeći u spolni ciklus, hormoni ali i graviditet spominju se kao vrlo stresan doživljaj. Osim navedenoga, demodikoza je nasljedna i stoga se ne bi smjela prenositi na potomke. Zatim, pse bi trebalo hraniti hranom renomiranih proizvođača kako bi se izbjegli bilo kakvi problemi povezani s prehranom a samim time i pad imuniteta. Potrebno je provoditi redovitu kontrolu infestacije ektoparazitima (buhe i krpelji)  jer mogu znatno pogošati kliničku sliku. Redovita vakcinacija ima veliku ulogu u redukciji stresa. Liječenje demodikoze je dugotrajno, a preporuča se hrana bogata bjelančevinama sa što manje masnoća, te vitaminsko - mineralni dodaci. Također se preporučuje uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu i "Dermanorm kapsula" koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake.Pozivam Vas da posjetite naše Pet centre kako biste dobili više informacija o pomoćnim sredstvima za otpornost kože i dlake, u skladu sa specifičnim potrebama Vašeg ljubimca. 

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mom Njemačkom ovčaru dijagnosticirana je displazija kukova o kojoj sam već puno pročitao, međutim volio bih više saznati o mogučnosti liječenja, cijenama i garancijama, tj. koliki je uspijeh u liječenju te bolesti. Pas je trenutno na konzervativnoj terapiji pa me zanima više o kirurškim zahvatima. Zahvaljujem, Damir O: Stupanj kliničkih znakova i artritičnih promjena na zglobovima kuka određuje specifični pristup terapiji displazije kuka. Općenito, u liječenju displazije kuka pristupa se konzervativno i kirurški. Konzervativni načini: lijekovi protiv bolova, hondroprotektori; programi za održavanje normalne tjelesne težine; kontrolirana tjelesna aktivnost i fizikalna terapija. Ove metode mogu biti vrlo učinkovite u nekim slučajevima. No, konzervativni načini liječenja imaju stanovita ograničenja. Drugi način je kirurški zahvat. Postoje dva kirurška pristupa za liječenje displazije kuka: profilaktički zahvati koji imaju svrhu prevencije progresije artritisa i terapeutski zahvati koji imaju svrhu liječenja ili spašavanja artritično promijenjenog zgloba kuka. U kirurškom liječenju postoje četiri glavna zahvata:Pektinealna miotomija - relativno je mali zahvat kod kojeg se reže mali mišić (m. pectineus) koji vrši pritisak na zglob kuka. Relutira sačuvanjem funkcije noge i u gotovo 80-90% slučajeva daje izvrsne rezultate. U slučaju kada su oba zgloba zahvaćena promjenama, istovremeno se operiraju oba zgloba. Pas se od ove operacije oporavlja 1-2 dana. No, ovim zahvatom se ne stabilizira sam zglob kuka niti prevenira progresija artritičnih promjena. Kroz nekoliko mjeseci pa do nekoliko godina bol i šepanje se u pravilu vraća.Eksicizijska artroplastika - uklanjanje kuglastog dijela zgloba kuka. Ovaj zahvat daje izvrsne rezultate u malih pasmina pasa a naročito onih koji nisu pretili te masa ne vrši pritisak na zglobove kuka. Ovaj zahvat se u velikih pasmina pasa koristi jedino u slučaju kada je artritis u vrlo teškom stupnju, zatim ako je kuk dislociran ili ako je ishod ostalih zahvata protektivan.Prognoza za osteoktomiju glave bedrene kosti općenito je vrlo dobra ako se radi o maloj pasmini pasa a ograničena za velike pasmine pasa i one pretile.Trostruka osteotomija - zahvat kod kojega se kosti zdjelice režu na tri mjesta oko zgloba kuka.Kost se tada rotira kako bi se dobilo bolje poravnavanje sa glavom bedrene kosti. Ponovno se spaja tako da je funkcija zgloba očuvana bez labavosti i boli. Ovaj zahvat izvodi se samo u onih pasa bez artritičnih promjena u zglobu a obično u mladih pasa. Prognoza za pse sa trostrukom osteotomijom zdjelice je vrlo dobra ako je učinjena prije pojave artritisa. Kad je artritis toliko uznapredovao da se vidi na RTG snimci, ovaj tip kirurškog zahvata ima znatno smanjeni postotak uspješnosti izlječenja.Umjetni kuk - moguće ga je izvesti kao i u ljudi. Zglob kuka se zamjenjuje umjetnim obično načinjenim od plastike ili nehrđajučeg čelika a spaja se sa kostima zdjelice i bedrenom kosti. Kompletna zamjena zgloba kuka tehnički je vrlo zahtjevan zahvat i obično je izvode visokospecijalizirani i stručni kirurzi. Ukoliko je izvodi iskusan kirurg uspješnost oporavka iznosi 95%. Ovo je vrlo skupi zahvat ali jedini daje dugoročno korištenje zgloba kuka bez boli i šepanja. Iako je cilj umjetnog kuka da bude stalan, nakon izvjesnog vremena novi zglob može olabaviti. Iz tog razloga ovaj zahvat se radi jedino na onim psima sa najtežim stupnjem displazije. Sa bilo kojim liječenjem, postoperativni oporavak ovisi ne samo o učinjenom zahvatu već i o pruženoj njezi. Vrlo je važno da pas nije pretjerano aktivan. Bolje je raditi kraće i češće šetnje nego rjeđe i duge. Također je vrlo bitno da je pas normalne tjelesne težine. Još nije razjašnjena uspješnost konzervativnog liječenja displazije kuka u pasa. Znatno je otežano predvidjeti koja životinja će razviti teški degenerativni artritis tako da je teško staviti konzervativno liječenje ispred kirurškog. Kirurgija, naravno sama po sebi nosi određeni rizik.Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje će na osnovi pretraga i dobivenog nalaza postaviti konačnu dijagnozu i prognozu slučaja. U ovisnosti o nalazu moći će Vam izložiti i financijski trošak liječenja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam rotvajlericu več dvije godine i sve do prije možda pola godine sve je bilo u redu, a onda je počela šepati. Mislila sam da je uganula nogu, pa se nisam ni pretjerano brinula, što je bila greška. Nedugo nakon toga otkrila sam da joj je donji dio šape sav oguljen, nema ni trunke koze i to joj je sve nateklo. Danas sam vidjela da se isto tako počelo guliti na vratu. Nemam pojma što bi to moglo biti, a ovdje su naši veterinari sve osim onog što bi trebali biti, tako da ne znam šta da radim. Alma O: Budući ste mi naveli premalo simptoma, opisati ću nekoliko mogućih uzroka problema kod Vaše kujice.Hromost (claudicatio) predstavlja simptom koji označava smetnju u funkciji udova. Najčešći uzroci hromosti su:1. bol (uglavnom zbog upalnog procesa); 2. mehanička smetnja koja onemogućava gibljivost pojedinih dijelova bolesne noge; 3. paraliza živaca koji inerviraju zahvaćeno područje ili 4. tromboza veće krvne žile na zahvaćenom područjuHromost obično prati i slabost zahvaćenog uda (pa ga životinja slabije koristi ili ga ne koristi uopće), oticanje zahvaćenog područja i disfunkcija zglobova.Hromost se dijagnosticira uzimanjem opsežne anamneze od vlasnika, promatranjem životinje u mirovanju i kretanju, a nadopunjuje se rendgenskom i ultrazvučnom pretragom.Liječenje se zasniva na uklanjanju uzroka hromosti. U lakšim slučajevima obično se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi u kombinaciji s oblozima, dok je u težim slučajevima ponekad potrebna i operacija.Pododermatitis je upala koja se javlja na koži šapa, a karakterizirana je crvenilom, oteklinom, temperiranošću i bolnošću zahvaćenog područja. Češće se javlja kod pasa, a rjeđe kod mačaka.Kao osnovni uzroci navode se: alergije (na hranu; kontaktne alergije - npr. na određene trave; atopija); infekcije (bakterijske ili gljivične); parazitarne invazije; strana tijela,  tumori, nepravilni uvjeti držanja (vlažna podloga) ...Simptomi bolesti ovise o njenom uzroku, a najčešće se javljaju osnovni simptomi upale - crvenilo, oteklina, temperiranost i bolnost. Ponekad se može javiti i svrbež, što potiče životinju na stalno grickanje i lizanje oboljelog mjesta. To predstavlja dodatnu iritaciju oboljelog područja, pa ono postaje podložno sekundarnim infekcijama, što može dodatno zakomplicirati kliničku sliku.Bez obzira na uzrok, životinja najčešće osjeća bol, pa u uznapredovaloj fazi bolesti počinje šepati.Dijagnoza se zasniva na anamnestičkim podacima, temeljitom kliničkom pregledu, uzimanju briseva (za bakteriološku ili mikološku pretragu) ili strugotina kože (za parazitološku pretragu). Ukoliko se sumnja na tumor, može se izvršiti i rendgenska pretraga.Pododermatitis se liječi ovisno o uzroku, odgovarajućim lijekovima - antibioticima, antimikoticima, kortikosteroidima.Ukoliko je uzrok bolesti nepravilno držanje, uklanjanjem tog uzroka smanjiti ćemo mogućnost ponovne pojave bolesti.Obavezno je i lokalno tretirati oboljelo mjesto. Za tu bih Vam svrhu preporučila ''Cothivet'' sprej od Vetoquinola, koji je antiseptik i cikatrizant (potiče epitelizaciju, a time i zaraštavanje rane ožiljkom), a možete ga nabaviti u našoj ljekarni.Oboljelu šapu potrebno je zaštititi zavojem, a kako bi se pas slobodnije kretao i kako biste zaštitili ranu od vanjskih nečistoća, bilo bi mu dobro staviti i specijalnu navlaku za šape tzv. ''čarapu'', koju također možete nabaviti u jednom od naših dućana.U svakom slučaju, savjetujem Vam da psa svakako odvedete veterinaru, kako bi uz kompletan pregled točno utvrdio uzrok bolesti, a zatim i odredio adekvatnu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam bishona firse i uočila sam naslage i lagani karijes na zubima. Zanima me gdje to možemo sanirati? Oči mu dosta suze tako da mu je dlaka ispod očiju tamna. Koristili smo mast za oči CHLORAMPHENICOL, a poboljšanja nije bilo. Hvala! Tatjana O: Jačina stvaranja zubnih naslaga ili plaka na zubima pasa ovisi o otpornosti psa, pasmini, nasljednom faktoru, starosti i ishrani. Bakterije su uvijek prisutne u ustima, ali se u ovakvim slučajevima njihova brojnost poveća i do 20 puta. Svojim širenjem uništavaju zdravo tkivo desni, razvija se gingivitis, oštećuje se i zubna caklina, javljaju se i moguća krvarenja, talože se kalcijeve soli na plak koji prelazi u tzv. tartar. Ukoliko se na vrijeme ne reagira, dolazi do povlačenja zubnog mesa s krajnjom posljedicom ispadanja zubi. Kod manjih pasmina pasa, kao Vaš, najčešće se javljaju bolesti periodonta (tkivo koje okružuje i veže zub za šupljinu u kosti vilice). Upala je prouzrokovana velikim nagomilavanjem raznih bakterija na granici između desni i zuba i stvara se plak, žuto smeđe naslage koje ste i Vi uočili na zubićima.Zbog svega navedenog, što prije se obratite svom veterinaru koji će detaljno i kompletno pregledati usnu šupljinu i svaki zub posebno, postaviti dijagnozu i provesti adekvatnu terapiju.Pošto ni psi ni mace nisu oduševljeni pregledom zubiju, nužna je sedacija i anestezija. Oni su tada mirniji i prag boli je znatno snižen, a veterinar može detaljno očistiti naslage i kamenac tehnikom kojom smatra prikladnom za svaki pojedini slučaj (instrumentima i ulatrazvučnim skidačima). Dobrim pregledom, RTG slikom čeljusti i zubi i dnevnim čišćenjem zubiju, naši psi imat će zdrave zube i zadržati smješak.Za održavanje higijene usne šupljine u Pet centrima možete nabaviti nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana od Hill'sa. Takva hrana sadrži umjereno sniženu razinu bjelančevina, sniženu razinu energije, kalcija i fosfora umjereno sniženu razinu te povišenu razinu vlakana koja su posebno raspoređena i granule su veće kako bi mehanički počistile zube. Cilj je davati psima hranu čija struktura omogućava zubima penetraciju u svaki zalogaj hrane i koja sadrži kontroliranu razinu bjelančevina i kalcija, koji su gradbeni elementi plaka i kamenca. T/d hrana sadrži veće granule kako bi veći dio zuba ušao u njih, prije nego se usitne te sadrže posebno raspoređena vlakna koja čiste zubne površine. Tijekom žvakanja vlakna će odstraniti nakupljeni plak i kamenac sa zubne površine. Posljedično će se smanjiti nakupljanje naslaga i razvoj gingivitisa. Takva je hrana najdjelotvornija kada se koristi kod čistih zubi, jer ako se zubi ne očiste prije davanja hrane pokazat će se znakovito smanjenje nakupljanja zubnog plaka i kamenca, međutim kamenac sa zubi se jedino može odstraniti mehaničkim čišćenjem ili ultrazvučnim skidanjem u veterinarskoj ambulanti. T/d hrana je potpuna hrana za odrasle pse i može se davati samostalno ili se psu može ponuditi nakon obroka kao nagrada (oko 25 % obroka mora sačinjavati). Također postoji i medicinska hrana za higijenu usne šupljine od Royal canina "Dental special".U Pet centrima možete nabaviti četkicu za zube i kaladont za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseći se kaladont ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak kalodonta poliže sa zubiju. Od Beaphara možete nabaviti Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, sprečavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine.U Pet centrima možete nabaviti i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (Od Pedigreea-Rask kost, Denta mix, od Friskiesa Purine-Dental fresh, od Bernine-Denta strips, od Royal canina-Oral bar...).Osim hrane i poslastica na izbor imate i medicinske pripravke:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Doggyfrice - tablete za žvakanje s antibakterijskim djelovanjem, bukodentalna higijena, uklanjanje plaka i odgađanje taloženja zubnog kamenca, dezodoracija daha- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvo. Kada odlučite posjetiti Pet centar trgovine, potražite savjet od veterinara kako bi Vam pomogao izabrati najidealniji proizvod za Vašeg psa. Tamna dlaka ispod očiju može biti posljedica obojenja okoline oka upalnim sekretom, ali i samim suzama. Osim iscjetka potrebno je obratiti pažnju na zacrvenjenost oka, otečenost konjunktiva, žmirkanje ili držanje oka zatvorenim, povremeno češanje šapom ili o neki tvrdi predmet.Ako iscjedak iz oka postane gust, zelenkast ili žut, a sluznica se zacrveni, znači da je došlo do upale te će biti potrebna terapija (npr. Chloramphenicol mast). Ako ne primijećujete navedene simptome ne bi se moglo govoriti o upali. Oticanje suza kroz nazolakrimalni kanal kod nekih je pasmina pasa i mačaka genetski otežano obzirom da su im ti kanalići skraćeni, odnosno suženi. Suze koje klize niz dlaku s vremenom dovode do diskoloracije, ali isto tako mogu uzrokovati lokalnu upalu kože. Zato je važno da se okolina oka drži čistom i suhom. Za dnevnu toaletu možete koristiti mlaku prokuhanu vodu ili posebna sredstva za čišćenje oka i njegove okoline. Preporučam Vam "Ophto-lavas" otopinu (Vetoquinol) koja je prilagođena miljeu oka, vrlo je blaga a otapa i odstranjuje ljepljive nečistoće. Ova otopina ne izbjeljuje dlaku.Na tržištu su i sredstva za izbjeljivanje dlake, npr."Stain free" krema (Bio-groom) koja se utrljava na dlaku, te pokriva suzne mrlje ili ostale nepravilnosti na bijeloj dlaci. Borna kiselina (acidi borici) u prirodi se pojavljuje u slobodnom stanju kao bijeli kristal, a u medicini se koristi u obliku 3% otopine(borna voda) i služi kao antiseptik za ispiranje očiju. Smatra se da djeluje na gljivična oboljenja kože i sluznice. Dugotrajnom lokalnom upotrebom može doći do njene resorpcije i toksičnog učinka, naročito kod mlađih jedinki. Prije se borna kiselina češće koristila, dok je danas njezina upotreba sve rjeđa. Tamne mrljice možete djelomično prikriti i tako da, ne prekratko, ošišate dlaku ispod oka.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: U slučaju našeg štenca utvrđeno je da se radi o alergiji, ali ne zna se na šta. Vetreinar je rekao da je moguća alergija na hranu, kontaktna alergija ili respiratorna alergija, te da je potrebno provesti eliminacijsku dijetu kako bi se utvrdio mogući alergen u hrani. Zanima me da li su moguće kakve posljedice na rast i razvoj budući da su sve hipoalergijske hrane niskoproteinske, s malim postotkom masti, niskom količinom kalcija i fosfora, a ipak je riječ o štenetu gigantske pasmine. Smiju li se štencu koji je na eliminacijskoj dijeti dodavati kalcij i fosfor u prehranu? Postoji li hrana kojom bi se mogla provesti eliminacijska dijeta, a da je prilagođena štenetu? Hvala (po stoti put)!!!! LidijaO: Alergije su jedne od najčešćih problema na koje se žale vlasnici kućnih ljubimaca. No, činjenica je da u prvoj godini života mali broj štenaca ima problema s alergijama (svega 10-tak%). Općenito, alergije na hranu obuhvaćaju oko 10% svih alergija koje se mogu javiti u pasa. Treći je po učestalosti uzrok nakon alergije na ugriz buhe i atopiju (inhalaciona alergija). Cjelokupni proces senzibilizacije psa na određenu tvar u hrani i komplicirani odgovor antitijela koji se javlja u probavnom sustavu još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Unatoč nedostatku razumijevanja konkretnog razvitka bolesti postoji veliko znanje o simptomima, kako dijagnosticirati alergiju te kako je liječiti. Čest je slučaj da se kod pasa s alergijom na hranu istovremeno manifestira i inhalaciona alergija ili neka od kontaktnih alergija. Histaminske reakcije obično su vidljive kao male kožne erupcije, osipi, ispadanje dlake, svrbež, vlažni dermatitis i infekcije uha. Psi se tada pretjerano ližu, grickaju, češu ili trljaju uz predmete kako bi si olakšali situaciju no tada većinom pogoršavaju stanje sekundarnim bakterijskim infekcijama. Istraživanja su pokazala kako su nekoliko tvari češći uzroci alergija na hranu za razliku od ostalih. Po slijedu učestalosti u pasa su: govedina, mliječni proizvodi, piletina, pšenica, jaja, kukuruz i soja. Da se primijetiti kako se radi o sastojcima koji su najčešće prisutni u hranama za pse. Ono što determinira da li neki sastojak hrane izaziva alergiju ili ne bazirano je na strukturi i veličini glikoproteina u hrani. Što se tiče dodataka prehrani (vitaminsko-mineralni) potrebno je provjeriti izvor minerala te ukoliko je prihvatljiv slobodno se daju štencu. Liječenju alergija na hranu pristupa se na način da se psu ponudi hrana pripremana kod kuće ili pak ona proizvedena za takvu indikaciju (medicinske hrane). Eliminacijska dijeta sastoji se od hranjenja psa novim izvorom bjelančevina i ugljikohidrata (s kojima pas još nije došao u kontakt - kunić i riža, divljač i krumpir, losos i riža i sl.). Glavni način isključivanja alergije na hranu je eliminacija svega s čim pas može doći u kontakt, a ponekad je potrebno i do 60 dana dok se organizam pročisti od alergenih tvari. Osim primjerene prehrane trebaju se isključiti i poslastice osim ako nisu gotovo istog sastava (a naročito bjelančevine) kao i hrana. Od igračaka morate ukloniti sve one za žvakanje poput kosti od goveđe kože ili svinjske nogice, grkljane i sl. Ovo zvuči kao vrlo lagano no treba se toga strogo pridržavati jer u suprotnom neće imati nikakvog efekta. Svaki pogrešan zalogaj vodi Vas na početak. Mladi psi koji rastu, a naročito oni gigantskih pasmina imaju posebne nutritivne potrebe tako da ona hrana pripremljena kod kuće s jednim izvorom bjelančevina i ugljikohidrata bez dodataka multivitamina i masnih kiselina nije primjerena čak i kroz tako kratko vrijeme njegova života. Stoga se preporučuju gotove posebne medicinske hrane (Hills d/d, Eukanuba Dermatosis, Royal Canin Sensitivity Control), ali uvećane preporučene dnevne doze za najmanje 20%.Osim toga, na izbor imate Purina Pro Plan hranu za štence s lososom i rižom koja je primjerena osjetljivim psima.Terapija alergija na hranu je vrlo jasna. Ali iz razloga što mnogi drugi problemi mogu dovesti do ispoljavanja vrlo sličnih simptoma a većina životinja pati od drugih problema osim alergije vrlo je važno isključiti ostale uzroke kao takve i liječiti ih. Atopija, alergija na ugriz buhe, hipersenzibilitet unutarnjim parazitima, sarcoptes šuga, te infekcija bakterijama ili kvasnicama koje mogu rezultirati simptomima vrlo sličnim alergiji na hranu. Kad se svi ostali uzroci isključe ili izliječe tada je najbolje započeti eliminacijsku dijetu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanku, 9 mjeseci staru. Prije dva tjedna dobila je prvu menstruaciju. Sada gotovo više ne krvari. Zadnjih dana sam primijetio da ispod repa gotovo da uopće nema dlake te kada idemo u šetnju zna se dosta često spustiti kao da će nuždu obaviti i tako stoji 5 sekundi i onda nastavi šetnju bez da je napravila nuždu. Inače s obavljanjem nužde nema nikakvih problema. Ovaj nestanak dlaka te lažne nužde su uobičajene u vrijeme menstruacije ili? Hvala, Igor O: Prvo tjeranje javlja se ovisno o pasmini, između 6. i 12. mjeseca života, kod manjih pasmina ranije, kod većih kasnije. Tjeranje se kod kuja manifestira karakterističnim znakovima - stidnica odeblja, zacrveni se i otvrdne, a javlja se i karakteristični crvenkasti iscjedak, koji u kasnijoj fazi tjeranja poprimi smećkastu nijansu.U fazi tjeranja kuja postaje atraktivna mužjacima, jer izlučuje miris koji mogu osjetiti na velikim udaljenostima.Prvo tjeranje općenito predstavlja stresnu situaciju, kako za kuju, tako i za vlasnika.Kuja je uglavnom zbunjena, ne zna što joj se dešava, nemirna je, razdražljiva, ponekad manje jede, traži više pažnje, a stidnicu konstantno liže. Neke kuje ponekad lizanjem uklanjaju kapljice iscjetka koje ostaju za njima, nastojeći prikriti ''nešto što su loše napravile''.Ovakvo je ponašanje najčešće posljedica nepravilnog stava i ponašanja vlasnika (tjeranje, vikanje ''jer je pokapala tepih'', a ponekad čak i kažnjavanje), koji nisu prihvatili činjenicu da je tjeranje fiziološki proces koji bi trebalo prihvatiti kao nešto normalno. Pritisak na mladu kuju u doba prvog tjeranja može samo izazvati niz smetnji u njenom ponašanju, što će se svakim idućim tjeranjem ponavljati.Iz tog bi razloga prije nabavljanja šteneta trebalo dobro razmisliti o spolu i o tome jeste li spremni nositi se s tjeranjem (pojava novog mirisa u stanu, zaprljani podovi i tepisi, mužjaci pred vratima...).Učestalo ''uriniranje'' koje opisujete najvjerojatnije je samo markiranje teritorija. Potreba za obilježavanjem kod pasa je stalno prisutna, a nešto je izraženija upravo u doba tjeranja, jer je miris zbog veće koncentracije feromona tada intenzivniji i svojevrsna je ''pozivnica'' mužjacima da je kuja spremna za parenje.Gubitak dlake ispod repa nikako ne spada u normalnu pojavu.Uzrok tome može biti poremećaj u ponašanju (opsesivni poremećaj - pa se kuja konstantno liže oko anogenitalnog područja i iritira ga; hormonalni poremećaj; problem s analnim žlijezdama...).. Stoga bih Vam savjetovala da kujicu odvedete na pregled kod veterinara, kako bi se utvrdio točan uzrok.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu njemačkog ovčara staru 5,5 godina. Ciklusi tjeranja su uredni (svakih 5 mjeseci) i traje 2 tjedna. Pri slijedećem tjeranju dala bih je pariti, a kada se ošteni će imati oko 6 godina. Molim Vas za informaciju da li je to kasna životna dob za imati leglo, a također uzimajući u obzir da ima dijagnosticirani konjukitivits koji tretiramo optimmune masti dva puta dnevno. Ostalih tegoba nema, vedra je i zaigrana i u dobroj formi. Cijeli život je u stanu, a od proljeća će dobiti dvorište i dvorišnu kućicu. Zanimaju me i uvjeti držanja štenaca, trebam li leglu osigurati potpuno zatvorenu prostoriju i određenu temperaturu, te koliko dugo moraju ostati s kujom? Unaprijed se zahvaljujem. Srdačan pozdrav, ŽeljkaO: Prema kinološkim pravilima, minimalna dob za parenje kuje veće pasmine trebala bi biti 18 - 24 mjeseci.Prije odluke o parenju trebalo bi provesti određene mjere opreza, kako bi buduća trudnoća protekla u najboljem redu.Prije svega, kuju bi trebali odvesti na kompletan zdravstveni pregled, kako bi utvrdili da je organizam zdrav, u dobroj kondiciji i sposoban za parenje. Ne bi bilo na odmet napraviti i vaginalni pregled, kako bi se utvrdilo da je rodnica prohodna i da nema nekih prirođenih anomalija koje bi mogle otežavati štenjenje.Osim toga, kuja bi prije odluke o oplodnji trebala biti redovito cijepljena protiv psećih zaraznih bolesti i bjesnoće, te očišćena od crijevnih parazita (što treba provesti i 2 tjedna pred porod i u periodu laktacije).Za zdravlje i dobru kondiciju neobično je važna pravilna prehrana i redovito vježbanje (da ne bude pretila), što će olakšati trudnoću i laktaciju.U drugoj polovici graviditeta treba joj pojačati ishranu (najbolje hranom za štence) i ostaviti je na tom režimu prehrane i u periodu laktacije, do završetka dojenja.Kuja nikako ne bi smjela biti izložena stresnim situacijama, bilo da se radi o periodu pred parenje, pred štenjenje ili u laktaciji, stoga Vam predlažem da preseljenje iz kuće u dvorište ipak malo odgodite, budući se radi o odraslom psu koji je cijeli svoj život proveo uz Vas i to bi mu predstavljalo svojevrsni šok.Neposredno pred porod, kuji će vidljivo porasti trbuh, napunit će se mliječna žlijezda, rektalna temperatura će pasti za cijeli stupanj, a promijeniti će se i njeno ponašanje - postati će nemirna, tražiti će mjesto za štenjenje, stoga je na Vama da joj osigurate miran i tihi kutak, koji nije na propuhu, kako bi u miru i bez dodatnog stresa provela tih nekoliko sati koliko može trajati štenjenje.Nakon štenjenja dobro je kuju odvesti na RTG, kako bi se vidjelo jesu li svi štenaci izašli.Štenci se smještaju uz majku, u posebnu prostoriju. Ona ne mora biti izolirana (osim ako nemate i druge životinje), ali mora biti dovoljno velika da u nju smjestite ležaj za majku i bebe. Ako se oštenila u zimskom periodu, prostorija bi trbala biti zagrijana, kako mami iscrpljenoj porodom (a kasnije i dojenjem) i bebama ne bi bilo hladno.Štenci ostaju uz majku najčešće do 8 tjedna života. U toj fazi počinje rana socijalizacija, samostalno jedu krutu hranu, a i trebali bi primiti prvo cjepivo protiv zaraznih bolesti.To je faza života kada postaju sposobni za samostalni život i kad ih možete prepustiti ljubavi i pažnji novih vlasnika.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog mini maltezera od 5,5 mjeseci i problem nespuštenih testisa. Naime ujutro kad se probudi i kad se malo mazimo testisi su vani u potpunosti, ali kasnije se povuku i više ih ne vidim. Mislim da se vide samo kad je opušten. Veterinar kaže da je on jako mali i da se zato testisi povuku. Ne znam o čemu se radi i kako to da su ujutro skroz vani, a kasnije ih ne vidim. Molim Vas za pojašnjenje ovog problema. Hvala O: Problem, tj. pojava djelomično, jednostranog ili obostranog nespuštanja testisa u skrotalnu vrećicu (mošnje) naziva se kriptorhizam. Kriptorhizam dolazi od grčke riječi: crypto = skriven; orchis = sjemenik, a doslovan prijevod bi bio skriveni sjemenik. Testisi se normalno spuštaju preponskim kanalom iz trbušne u skrotalnu vreću. Kod pasa bi se testisi trebali spustiti do napunjenih 8 - 10 tjedana. Ukoliko se testisi ne spuste ili se djelomično spuste do 12 ili 13 tjedna, psa možemo proglasiti kriptorhidom. Uzroci kriptorhizma poznati su u malom broju slučajeva; većinom uzrok ostaje nepoznat. Kriptorhizam se prema smještaju dijeli na:- trbušni- preponski (u preponskom kanalu)- visoko u mošnji (preskrotalni) Kriptorhizam može biti jednostrani ili obostrani. Reproduktivna sposobnost kriptorhida je smanjena, a s vremenom potpuno isčezava zbog povećane temperature. Kriptorhidi su skloniji nastanku tumora testisa . Soga je preporučljivo obaviti kastraciju kako bi se spriječile neželjene posljedice.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo štene srednjoazijskog ovčara, star je 5 mjeseci i ima problema s kožom (moguće od alergije ili od analnih vrećica). Kod veterinara smo bili već 3 puta i svaki puta su mu istiskivane analne žlijezde (prvi puta je sadržaj bio tamnosmeđe boje - to je bilo dan nakon što je imao dva dana proljev, a ostala 2 puta sivo-žućkasti i jedva da ga je bilo). Propisivana mu je treapija kortizonom i antibioticima, a zadnji puta veterinar nam je savjetovao da mu dajemo i Dermanorm kapsule. Također je veterinar spomenuo i moguće alergije, bilo na hranu ili na travu. Dok je pod terapijom kortizonom i antibioticima, stanje je potpuno u redu, ali čim završi ta sedmodnevna terapija stanje se vraća na početak. Češe se na području prepona, tamo se javi crvenilo i sitne krastice, a sada se to crvenilo proširilo i oko anusa i s domje strane repa (tik do anusa). Na tom je području sada ostao bez dlake. Kada je došao k nama prvo smo liječili upalu uha, kasnije nam je veterinar rekao da to isto može biti povezano s analnim žlijezdama. Veterinari nam govore da ga treba hraniti kvalitetnom hranom ( što i činimo od prvog zajedničkog dana, a "sa stola" ne dobiva ništa), ali nitko ne precizira kojom. Hranomo ga Royal Giant Puppy, stolica je formirana, ali nije potpuno suha, nema je puno, nema intenzivan miris. Vanjski i unutarnji nametnici su isključeni. Spava i leži na betonu ili na pločicama, ne želi na jastuku (mislim da mu je vruće). Molila bih Vas savjet oko prehrane, čime bi bilo najbolje hraniti ga obzirom na probleme? Da li mu davati neke dodatke prehrani - koje? Unaprijed hvala! LidijaO: Srednjoazijski ovčari su psi koji pripadaju skupini gigantskih pasmina pasa. U toj su skupini svi psi čija je očekivana tjelesna težina odraslih jedinki iznad 45 kg. Rast i razvoj gigantskih pasa vrlo je dug, tako da se programima za mlade pse trebaju hraniti do dobi od 18 - 24 mj. Psi se ne rađaju s alergijom, već je mogu razviti nakon izlaganja određenom alergenu. Često je vrlo teško postaviti točnu dijagnozu. Mnoge su tvari poznate kao alergeni: tvari u ugrizu insekata, lijekovi, bilje, grinje, pelud, spore gljivica. Ipak, najčešći uzrok alergija kod pasa je hrana. Obzirom da je "glavni krivac" bjelančevina, važno je potražiti hranu koja ne sadrži one vrste mesa koju je do sada pas jeo. Stoga Vam preporučujem da odaberete hranu za štence koja sadrži npr. janjetinu ili ribu (i rižu, kao izvor ugljikohidrata). Od superpremium programa u trgovinama Pet centra možete izabrati navedene proizvode triju proizvođača: "Hill`s", "Eukanuba" ili "Pro plan". Znakovi alergijske reakcije neće se odmah povući, ali biste kroz 2 tjedna trebali primjetiti znakove poboljšanja. Važno je da pas kroz cijeli ovaj period ne jede ništa drugo (čak niti ikakve poslastice, koje bi opet mogle sadržavati bjelančevine koje kod Vašeg psa izazivaju alergiju), kako bi bili sigurni u rezultat.Međutim, i ove vrste hrane ne sadrže isključivo bjelančevine janjetine i ribe (odnosno riže), već su upotunjene i drugim sirovinama: sojom, iznutricama, jajima, kukuruzom ili sjemenjem. U slučaju da se stanje ne popravi (ili se djelomično popravi), preporučujem Vam da u dogovoru s veterinarom odaberete medicinski dijetni program. Na žalost, u ovom pristupu postoji jedan "ali". Medicinski programi hipoalergijskih dijeta, odnosno programi kojima se provodi eliminacija određenih sastojaka hrane kao potencijalnih izazivača alergije, sastavom nisu prilagođeni prehrani štenaca i pasa u rastu. Stoga ona za njih predstavlja deficitarnu prehranu.U ponudi ljekarni Pet centra su "z/d ultra allergen free" (Hill`s) i "Hipoallergenic" (Royl canin) koje sadrže hidrolizirane proteine. Hidrolizirani proteini, su razbijeni na sitne molekule te se tako mali ne mogu vezati na IgE protutijela u crijevu, niti ući u lanac alergijske reakcije. Prema tome i psi koji su alergični na određene vrste mesa ili žitarica, ne bi smijeli reagirati na ovu hranu. Prema određenoj shemi prehrane može se s velikom sigurnošću isključiti ili potvrditi postojanje alergije na hranu (tj. pojedine sastojke hrane). Isto tako se sistemom eliminacijskih dijeta može pronaći hrana koja će sigurno odgovarati Vašem psu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jorškširskog terijera od 2 i pol mjeseca. Ima tjemenicu, češe se i ima sitne krastice po ušima. Mislim da je to od češanja. Rekli su nam da ne kupamo psića šamponom jer bi samo pogoršali situaciju. Kako da pomognemo da tjemenica brže prođe? Unaprijed Hvala, Katarina O: Koža je najveći organ na tijelu, a poremećaji koji se na njoj javljaju ponekad su odraz stanja cjelokupnog organizma. Seboreja je kronična kožna bolest karakterizirana pojačanim ljuštenjem stanica (prhutanjem) i abnormalim stvaranjem sebuma (loja). Postoji nekoliko osnovnih podjela seboreje:1. prema vremenu nastanka (primarna i sekundarna) 2. prema zahvaćenoj površini (lokalizirana i generalizirana) 3. prema kliničkoj slici (masna, suha i seboroični dermatitis)Primarna ili idiopatska seboreja javlja se relativno rijetko, najčešće je urođena, smatra se nasljednom manom, pa se takve jedinke isključuju iz uzgoja. Obično se javlja u prve 2-3 godine života.Ovisno o karakteru promjena simptomi variraju, iako se ponekad masna i suha seboreja mogu naći na istoj životinji.Kod masne seboreje (s.oleosa) najčešće se javlja neugodan miris (po užegloj masti), koža je ljepljiva, masna, a dlaka bez sjaja (djeluje mat).Postoji svojevrsna pasminska predispozicija za ovaj oblik, pa se najčešće javlja kod Koker španijela, Baseta, West Highland terijera, Shar peia, Engleskog špringer španijela.Suha seboreja (s.sicca) karakterizirana je izrazitim prhutanjem, suhom kožom i dlakom, a smatra se da je posljedica endokrinih poremetnji.Seboroični dermatitis nastaje ukoliko je koža nadražena djelovanjem vanjskih čimbenika, a često je kompliciran sekundarnom stafilokoknom infekcijom ili gljivičnim infecijama. Karakterizira ga svrbež, žarišni eritemi sa krasticama u sredini promjene, dok je preostali dio kože uglavnom nepromijenjen.Sekundarna seboreja je komplikacija neke druge (primarne) bolesti i javlja se češće nego primarna.Uvijek je prisutna ljuskavost kože, sa ili bez pruritusa (svrbeža).Svrbež se također javlja kod nekih vrsta šuge, alergije na ugriz buhe, alergije na hranu, atopija, nekih kožnih parazita poput Cheyletielle (''hodajuća prhut''), pyoderme (gnojna upala kože) i kvasnica (Malassezia). Svrbež nije ispoljen kod demodikoze, smanjene funkcije štitnjače, Cushingove bolesti, nedostatka masnih kiselina i niske vlažnosti okoline u kojoj borave kućni ljubimci.Kod pasa srednje dobi ponekad se javlja prhutanje kože zbog deficitarne ishrane. Najčešće se radi o nedostatku bjelančevina, cinka i vitamina A.Seboreja se liječi lokalno (šamponi,masti,losioni) i sustavno (antibiotici, antimikotici, ponekad i kortikosteroidi). Cilj je ukloniti ljuskavost i normalizirati funkciju žlijezda lojnica. Liječenje je uglavnom dugotrajno i obavezno mora biti pod kontrolom veterinara.Da bi ishod terapije bio što bolji, dobro je obratiti pažnju na što kvalitetniju ishranu, obogatiti je esencijalnim aminokiselinama (''Dermanorm'' kapsule ili ulje od Vetoquinola; ''Dermcaps'' od Canine) i vitaminima A ili H (''Biotin forte'' u obliku tbleta ili praha od Canine ili ''Ungiotin mite'' prašak od Vetoquinola).

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Bili smo kod veterinara gdje nam je dijagnoza za malog Yorkshir terriera gljivično oboljenje (psić je star godinu i pol dana). Prije 5 dana na desnom boku smo primjetili da je izgubila dlaku u obliku kovanice. Dobili smo tekućinu za čišćenje i Ecalin sprej. Zadnja 4 tjedna slabo jede, koristimo hranu Royal Canin. Problem koji me muči je to da je moja kći imala gljivice prije mjesec dana, dermatolog je rekao da je to gljivica koja se dobije od prašine sa odjeće (zovu je bolest iz ormara) koje je vjerojatno pokupila u trgovini dok je isprobavala odjeću. Veterinarka nam je rekla da je gljivično oboljenje kod pasa jako opasno i da se može proširiti. Ona ne češka to mjesto i ne liže, ali mi smo u velikom strahu. Moram priznati da pas spava s kćerkom i jako joj je privržen, bojim se opasnosti da ona ne bi pokupila oboljenje od njega. Molim Vas par savjeta kako da se ponašamo u ovoj situaciji i što poduzeti da se spriječi širenje gljivice. Ovo nam je prvi ljubimac, jako ga volimo. Unaprijed zahvaljujem! ŽeljkaO: Dermatomikoze ili dermatofitoze (gljivične bolesti) su infekcije keratiniziranih tkiva - dlake (stratuma corneuma), kože, perja, pandži, noktiju i kose (ljudi). Uzrokuju ih gljivice iz rodova Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton.Spadaju u zoonoze (bolesti zajedničke ljudima i životinjama).S obzirom na rezervoar infekcije dijele se na:1. geofilne (obitavaju u tlu kao saprofiti, a životinja se zarazi raskopavanjem tla) 2. antropofilne (žive kao komenzali na koži ljudi i rijetko su patogene za životinje) 3. zoofilne (domaćin je životinja, a mogu preći na druge životinje ili na ljude)Bolest se prenosi direktnim kontaktom s oboljelom životinjom ili kliconošom, ili indirektno, preko kontaminiranog pribora za njegu (četke, češljevi...), zajedničkih ležajeva, prostirki, kućnog namještaja (ukoliko se radi o psu ili mački koji borave u kući/stanu i spavaju na kaučevima ili foteljama )...Gljivice najčešće napadaju keratinizirana tkiva - stratum corneum (orožnjali sloj) kože i mladu dlaku koja raste. Hife gljivica prodiru u dlačne tobolce, oslabljujući dlaku, a istovremeno uzrokuju i upalu dlačnog folikula, što dovodi do njenog ispadanja na oboljelom mjestu.Karakterizira ih ''centrifugalni rast'' - u sredini promjene stvori se ljuskava krasta, što gljivicama onemogućava rast budući su aerobi  (za razvoj im treba kisik), no na periferiji ostaju aktivne i to je područje najčešće poput crvenkastog prstena.Promjene su uglavnom lokalizirane, a iznimno generalizirane po tijelu (najčešće kod imunodeficijentnih životinja).Bolest se dijagnosticira mikološkom pretragom ili Woodovom lampom.Diferencijalno - dijagnostički u obzir treba uzeti demodikozu ili dermatitise druge etiologije.Bolest se liječi lokalno ili sustavno, ili je kombinacija jednog i drugog, ovisno o karakteru promjena. Uglavnom se koriste antimikotici, a moguće je dati i antibiotike, kako bi se suzbile sekundarne infekcije.Sa oboljelog je mjesta dobro ošišati dlaku i očistiti ga klorheksidinom.Osim liječenja, koje je uglavnom dugotrajno, vrlo je bitna profilaksa (sprečavanje bolesti), kako se bolest ne bi pojavila kod druge životinje ili kod ljudi.Oboljelu je životinju najbolje izolirati u odvojenu prostoriju (koju će Vam kasnije biti najlakše očistiti i dezinficirati), ne dirati je po oboljelom mjestu dok god je pod terapijom, često prati ruke, a nakon završetka terapije obavezno oprati i dezinficirati prostor u kojem je boravila.U Vašem slučaju nikako ne bih preporučila boravak psa i djeteta u zajedničkom krevetu, jer se radi o zoonozi. Budući je najvjerojatnije da je došlo do unakrižne infekcije (dijete - pas), mogla bi se ponoviti (pas-dijete) i ići u krug.Osim toga, koliko god nam naši ljubimci bili dragi i koliko god mi brinuli o njihovoj higijeni, treba imati na umu da je pas životinja koja se kreće po vani, igra se sa drugim životinjama čiji nam zdravstveni status nije poznat, stoga bi bilo uputno smjestiti ga u njegov ležaj, čak i onda kada ozdravi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Danas sam bila na Veterinarskom fakultetu i saznala da moj westy ima nekakvu nasljednu bolest. Mislim da su rekli manibula ili tako nešto. Radi se o zaraštanju tkiva donje čeljusti. Molim Vas da mi kažete može li se to ikako izlječiti i ako može, gdje i na koji način. On je štene staro 3 mj. Unaprijed zahvaljujem, Petra O: West Highland White Terrieri, iako po prirodi vrlo zdravi i otporni psi, na žalost pate od velikog broja nasljednih bolesti. Najčešća je upravo kraniomandibularna osteopatija ("Westy čeljust"), zatim keratoconjunctivitis sicca (suho oko), seboreja, otrovanje bakrom, Legg-Calve-Perthes-ova bolest, dijabetes, bolesti srca, katarakte, gluhoća i luksacija patele.Kraniomandibularna osteopatija (poznata i kao "lavlja čeljust") je nekancerogeno, proliferativno bujanje (rast) koštanog tkiva duž obje mandibule (donja čeljust), ostalih kostiju lubanje a povremeno i kostiju prednjih nogu (radius i ulna). Također, povremeno može zahvatiti i čeljusni zglob (temporomandibularni zglob). Obično, ali ne uvijek, zahvaća obje strane. Abnormalan rast koštanog tkiva obično prestaje i počinje regresirati u dobi psa od jedne godine.Upala je najraniji simptom ove bolesti. U štenadi (obično u starosti od 3 do 8 mjeseci) se primjećuje otečena donja čeljust koja je ponekad i vrlo bolna. Rijetko su zahvaćeni i zglobovi čeljusti što iznimno otežava sposobnost psa da uopće otvori usta. Vrućica, slinjenje i gubitak apetita su karakteristični, no ovi simptomi se obično ne primjećuju stalno već se čini kao da iščeznu pa se ponovno pojave. Kada se usta otvaraju na silu, pas plače od boli. Također, postoje i tihi slučajevi kada štene ne pokazuje kliničke simptome. Ova bolest može se javiti već u dobi od 3 - 4 tjedna i, rjeđe, kasnije, u dobi 9 - 10 mjeseci. Smatra se da, kada štene dosegne starost od jedne godine, stanje se vjerojatno neće pogoršavati. No, ako je došlo do izrazitog rasta koštanog tkiva te naročito ako je bio zahvaćen čeljusni zglob, prekomjerno izrasla koštana masa ne iščezava sama od sebe. U nekim slučajevima potreban je kirurški zahvat kako bi se stanje izliječilo. Ako koštano tkivo prekomjerno raste na bazi lubanje, prognoza slučaja je vrlo upitna a stanje štenca ozbiljnije. Kliničkim znakovima i palpacijom, bolest se može raspoznati prije 4. mjeseca starosti, no RTG-snimkom lubanje i čeljusti bolest se potvrđuje uz, naravno, anamnezu i klinički pregled.Bolest uzrokuje recesivni gen prisutan u jednog od roditelja.Kraniomandibularna osteopatija je izlječiva bolest. U ovisnosti o težini slučaja, izbor medikamenata i liječenje varira, kao i duljina samog liječenja (4-10 mjeseci). Gotovo svi štenci se oporave od ove bolesti. U određenim vrlo teškim slučajevima liječenje je uspješno jedino kirurškim zahvatom. Nakon specifične terapije, remodeliranje čeljusti obično biva vrlo uspješno i do starosti od 2-3 godine gotovo je nemoguće otkriti da je pas bolovao od ove bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam godinu i pol starog mopsa. Prije otprilike 1 mj. pojavila mu se kvržica na prednjoj šapi, između prstiju. Dr.vet.med. mi je savjetovao da mu dam Ceporex caps. i to mjesto mažem Garamycinom. Od Ceporexa je povraćao pa sam mu prestala davati, ali sam i dalje mazala Garamycinom. Ta kvržica se nešto smanjila, ali su se sad pojavile nove, tako da sad ima po jednu između svih prstiju prednje desne šape, dvije su manje, a jedna veća - veličine graška. I dalje mažem Garamycinom iako baš nema poboljšanja. Molim Vas savjet. Hvala, InesO: Jedan od najčešćih problema sa šapama pasa je interdigitalna pioderma - infekcija između prstiju. Ako se prvotna infekcija ne može držati pod kontrolom, velika je vjerojatnost javljanja ciste ili razvoja cista i na drugim mjestima na nozi. Alergije i bolesti imunosnog sustava mogu biti inicijalnim uzrokom interdigitalne piodermije. Vrlo često, ako je to razlog, uz navedene promjene javljaju se i druge kožne bolesti ili kronične upale ušiju. Bez obzira na uzrok, razvojem infekcije klinička slika se komplicira i stvaraju se granulomi (tvrde ciste).Granulomi predstavljaju jednu masu koja se stvara oko iritansa (infekcija, strano tijelo i sl.) kao obrambeni mehanizam organizma. No i neki od tumora vrlo su slični cistama ako se jave na šapi. Najčešći su na prstima nogu melanomi. Teško je prevenirati pojavu ovog tumora bez amputacije prsta ili čak noge. Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek više od jedne. Epidermoidne ciste vrlo često pucaju, inficiraju se i bolne su.Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi; i kancerogene - mogu biti maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna.Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko. S obzirom na dugotrajnost liječenja te njegovu bezuspješnost, savjetovala bih Vam da patološki promijenjena mjesta više ne mažete Garamycinom te za 7-10 dana načinite opsežniji pregled na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pas mi ima gastritis. Kupujemo joj medicinsku hranu (Royal Canin) i hranimo je samo hranom koja joj ne bi trebala izazivati želučane tegobe. Bez obzira na to ona dva dana bude u redu a onda četiri dana samo leži, zavlači se i spava. Rekli su mi da je to neizlječivo pa me zanima da li postoji neko sredstvo (tablete) ili tako nešto da bi joj pomoglo da je trbuh stalno ne boli? Dajemo joj stalno jogurt, ali ni to kao da ne pomaže. Još je mala, ima tek godinu i pol i žao mi je da se tako muči. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Vedrana O: Uzroci probavnih poremećaja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenokorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Složeni procesi uzimanja hrane i njenog fizičkog i kemijskog pripremanja za resorpciju i iskorištavanje odvijaju se u probavnim organima (digestivnom ili alimentarnom traktu). Digestivni trakt čine: usta, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo te gušteraca i jetra. U osnovi, funkcija digestivnog trakta se sastoji u mehaničkom usitnjavanju hrane, njenom natapanju slinom, kemijskoj razgradnji pod djelovanjem enzima digestivnog trakta i žlijezda koje svoje sekrete izlučuju u njega, resorpciji probavljenih tvari i izbacivanju iz organizma neiskorištenih sastojaka iz hrane. Svi ovi procesi su međusobno usko povezani i poremećaj bilo kojeg od njih dovodi do poremećenog toka probave hrane.Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutan ili kroničnog toka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje, te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Posebna prehrana medicinskim hranama samo olakšava simptome određenog oboljenja. U većini slučajeva doista predstavlja idealan izbor, ali ne može ponekad riješiti sve probleme. Svakako Vam savjetujem da kujicu odvedete veterinaru koji će na osnovi pregleda (klinički pregled, hematološke i biokemijske pretrage) preporučiti odgovarajuću terapiju. Osim navedene hrane, kujici, po preporuci, možete ponuditi hranu za istu indikaciju od drugih proizvođača: Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal). Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgradena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.Prema preporuci veterinara u prehranu možete dodati Canizyme (Cardon) - gastro-intestinalna pomoć za pse, sadrži probavne enzime, probiotike i B vitamine, te Enterocaps (Cardon) - za potporu regulacije probavnog trakta poremećenog bakterijskim ili nutritivnim uzrokom kod pasa i mačaka.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije par mjeseci pronašla sam ranjenog križanca njemačkog ovčara na cesti (sada je star oko 1,8 god.). Imao je ranjenu šapu, punu posjekotina i metak od zračne puške u njoj. To je sve zacijelilo, barem što se fizičkog dijela tiče, a kakve traume u sebi nosi to samo on zna. Bio je vrlo ponizan i plah prema nama, gotovo bojažljiv iako ga mazimo i pazimo. Pitanje koje bi Vam postavila jest slijedeće: kada je stigao primjetila sam da sporije mokri u odnosu na druga dva i da je ležaj ujutro mokar, nekad više, nekad manje. Sada nakon par mjeseci mokri brže, obilnije, ali miris mokraće je izuzetno neugodan. Kada se hoda po dvorištu točno možete osjetiti gdje je bio. Kod ostala dva psa to ne primjećujem. Da li bi to moglo biti povezano s kakvom upalom i kakve bi pretrage eventualno trebalo napraviti? Zahvaljujem na odgovoru! Željka O: Psihičke traume koje proživi svako živo biće, pa tako i pas dugo mogu ostati usađene u njegovu podsvijest. Svaki pas ima svoju osobnost, te na različite podražaje svaki različito reagira. Plašljivi, plahi i nesigurni psi, trebaju puno strpljena, ljubavi i pažnje svoga vlasnika. U situacijama u kojima pas pokazuje da ga plaše, potrebno ga je maknuti iz te situacije kako bi se smirio. Na taj način pas će steći osjećaj sigurnosti i povjerenja u svog vlasnika. Ako sam dobro shvatila kod Vašeg psa je prisutna enureza, odnosno nekontrolirano mokrenje noću. Ovakvo stanje također je najvjerojatnije posljedica traume koje je proživio, ukoliko je od početka prisutan problem. No, ako se enureza javila kasnije, najvjerojatnije je povezana s infekcijom mokraćnog sustava. Infe Infekcije mokraćnog sustava obuhvaćaju infekcije lokalizirane u bubrezima, ureterima, mokraćnom mjehuru i uretri. Infekcije donjeg mokraćnog sustava očituju se kao uretritis, cistitis , prostatis. Dok infekcije gornjeg mokraćnog sustava najčešće se očituju kao pijelonefritis. Ponekad se može javiti i infekcija istovremeno i mokraćnog mjehura i bubrega, pa govorimo o cisto-pijelonefritisu. Infekcije mogu biti simptomatske i asimptomatske, te akutne i kronične, a najčešće su uzrokovane bakterijama iz debelog crijeva koje čine fiziološku floru u probavnome traktu. Čimbenici koji pogoduju nastanku infekcije su opstrukcija kamencima, tumori, hiperplazija prostate, suženje mokraćovoda i mokraćne cijeci, anatomske i funkcionalne anomalije kao što su refluks, metaboličke bolesti, graviditet i drugo. Znakovi infekcije mokraćnog sustava su učestalo mokrenje, uslijed čega se pojavljuje mala količina mokraće ili svega nekoliko kapi, neugodan miris urina, zamućena mokraća, bol prilikom mokrenja, krv u mokraći, suprapubična bol, a životinje često zauzimaju i karekterističan stav, koji je prouzrokovan bolnošću. Infekcije mokraćnog sustava važno je otkriti i liječiti na vrijeme, jer u protivnome mogu dovesti do oštećenja bubrega. Količina mokraće ovisi i o količini unešene tekućine u organizam, te o dobi i veličini psa. Da bi utvrdili pravi razlog stanju kod Vašeg psa, svakako Vam savjetujem da svog ljubimca što prije odvedete veterinaru, koji će obaviti klinički pregled, uključujući hematološke i biokemijske pretrage krvi, fizikalnu pretragu urina, sediment urina, te urino kulturu, a po potrebi RTG i UZV. Moram napomenuti da muški psi iz svojih društvenih razloga često mokre pomalo, štede mokraću kako bi obilježili svoj teritorij. To fiziološko mokrenje u mužjaka valja razlikovati od opisanog mokrenja pri upali mjehura. Spolno zreli mužjaci imaju intezivniji miris mokraće, osobito ako je u blizina kuja koja je u fazi tjeranja.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dalmatinera starog dvije godine i njemu neprestano pada dlaka. Probali smo svakakve preparate koje nam je veterinar preporučio i ništa nije pomoglo. Pročitala sam da oni imaju osjetljivu dlaku pa ga hranim s Allevinom hranom s janjetinom i ribom. Probala sam i od Eukanube sensitive skin, ništa se nije promjenilo. Da li je moguće da to ima veze s hormonima? Ako ima da li bi se to rješilo kastracijom? Hvala, Tena O: Linjanje je fiziološki proces kojim se mrtva dlaka zamjenjuje sa novom, a krzno postaje sjajnije. U prirodi se životinje najčešće linjaju dva puta godišnje, a slično je i s psima koji se drže vani, budući im organizam reagira na promjene temperature.Psi koji borave u kući ili stanu linjaju se gotovo cijele godine, jer im prelazak iz grijanog prostora van na hladnoću predstavlja svojevrsni šok.To će ostaviti traga na koži i dlaci koja postaje krhkija, lomljivija, a ponekad poprimi neuredan izgled, bez sjaja.Normalno linjanje traje relativno kratko, no ponekad se taj period produži i signalizira nam da se u organizmu nešto dešava. Pojačano i produženo linjanje može biti posljedica hormonalnog poremećaja; pada imuniteta uslijed neke druge bolesti; nedostatka vitamina (najčešće biotina i vitamina A); nekvalitetne i nedostatne ishrane; nakon opearativnih zahvata (npr. sterilizacija/kastracija).Neovisno o tome radi li se o periodu linjanja ili ne, psa je potrebno redovno (svakodnevno) četkati, čime ćete ukloniti suvišnu dlaku, ali i pojačati cirkulaciju u koži, što će smanjiti ispadanje, a dlaka će postati ljepša i sjajnija.''Alleva'' spada u premium hrane i okus ribe je odličan izbor za probleme s kožom i dlakom.Od ostalih proizvođača mogu Vam preporučiti: ''Sensitive skin'' (Hill's), iz regularnog programa ili ''Skin support'' (Royal canin), iz medicinskog programa.Budući mi niste naveli koje ste preparate do sada koristili kako bi riješili ovaj problem, preporučila bih Vam ''Dermanorm'' kapsule ili ulje (Vetoquinol); ili ''Dermcaps'' (Canina). Oba ova preparata sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože, smanjuju linjanje, a dlaka postaje sjajnija. Osim toga, u našim dućanima možete naći ''Biotin'' (Canina), u obliku praha i tableta, koji je također dobar izbor kod linjanja i općenito za popravljanje stanja dlačnog pokrivača.