Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo dvije godine starog njemačkog boksera koji ne propušta priliku da gnjavi i ponekad žvače žabe. Satima poslije potpuno je odsutan duhom kao da je drogiran. Kolika je opasnost od težeg trovanja i kakve mogu biti posljedice? Obzirom da je pas slobodno pušten u velikom dvorištu, nismo u mogućnosti stalno ga nadzirati. Hvala na odgovoru. Zlatko O: Često se događa da u ovim sparnim ljetnim mjesecima žabe posjećuje naše vrtove i dvorišta, najčešće kako bi došle do vode. Žabe su česti plijen naših kućnih ljubimaca, posebice pasa. U nas je najčešća zelena krastača. Susreće se podjednako na vlažnim, kao i na skoro posve suhim mjestima. Zelena je krastača ne samo posve bezopasna životinja, nego i izuzetno koristan pomagač u svakom vrtu jer potamani golemo mnoštvo raznih biljnih štetnika. Noćna je životinja, a danju miruje pod grmljem ili drvećem. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Kod mužjaka je gornja strana tijela tamnosiva s svijetlozelenim mrljama ili svijetlosiva sa tamno zelenim mrljama kod ženki. Osim toga kod oba je spola koža s gornje strane posuta crvenim bradavicama, koje su ustvari kožne žlijezde, prema kojima su i dobile ime. Zaušne su žlijezde jako razvijene i većinom jasno uočljive. Izlučevine ovih, kao i ostalih kožnih žlijezda sadrže tvari neugodnog okusa i mirisa koje im služe kao obrana od neprijatelja.Upravo sadržaj ovih žlijezdi u pasa često izaziva simptome od strane živčanog ili probavnog sustava. Kod nas nisu zastupljene otrovne vrste u punom smislu riječi, pa nema veće opasnosti kako za ljude, tako za životinje.Svakako se može javiti reakcija na sadržaj tih žlijezdi, a najčešće se očituje depresijom, slabošću, smetnjama u disanju, povraćanjem, proljevom. Kako je svaki pas individua za sebe, te različitog imunološkog statusa, svaki će reagirati drugačije.U nekih pasa nakon što pojedu žabu, neće biti reakcija, dok u nekih se može desiti navedeno, pa i do te mjere da takve radnje završe i alergijskim reakcijama na sekret žlijezdi, pa i kolapsom.Ukoliko primjetite bilo koji od navedenih simptoma, obavezno potražite veterinarsku pomoć.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam rodezijskog goniča starog 17 mjeseci, čini mi se da je prehlađen, puno kiše i kašlje. Veterinar je rekao da se radi o običnoj prehladi. Molio bih Vas za savjet, kako se taj kašalj ne bi razvio u bronhitis. Hvala. Ivan O: Upala grkljana i dušnika je jadna od češćih bolesti dišnog sustava. Sluznica grkljana i dušnika je da uz ostale funkcije čisti udahnuti zrak. Kad se na njoj nakupi dovoljno nečistoće, pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Uzročnik kašlja može biti virus, bakterija, mikoplazma ili gljivica. Najčešći uzročnik je bakterija Bordetella bronchiseptica, no mogu se upali pridružiti i neki virusi, poput psećjih adenovirusa i virusa parainfluence pasa. U pravilu je primarni uzročnik upale dušnika virus, a potom može doći do sekundarne bakterijske infekcije. Upala dušnika manifestira se jakim, hrapavim kašljem, a često zvuči kao da je psu zapela kost u grlu. Kašalj se javlja u napadima više puta na dan, pas kašlje širom otvorenih ustiju te ispušta upravo takav zvuk kao da mu je u grlu kost koju želi izbaciti. Napadi su intenzivniji kada je pas uzbuđen, dakle kada se sprema u šetnju, dok se veseli vlasniku te neposredno prije jela. U nekompliciranim slučajevima apetit je očuvan, a oboljeli pas nema povišenu temperaturu. Zarazni kašalj najčešće prođe bez komplikacija ukoliko se počne liječiti na vrijeme. Upala se može proširiti i na pluća.Upala pluća je zapravo nastavak upale grkljana i dušnika, ali bakterije i virusi mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Kod upale pluća se smanjuje površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi. Organizam iz tog razloga ne dobiva dovoljno kisika i ne otpušta sav ugljični dioksid, što nakon prekoračenja minimalnih potreba organizma dovodi do ugušenja. Upala se pluća najčešće javlja kod štenećaka, ali može biti i posljedica komplikacije nekih drugih bolesti. Disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama. Vrlo važan činilac u terapiji je strogo mirovanje koje mora trajati 3 tjedna. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje. Od komplikacija najčešći je kronični bronhitis i upala pluća. Za terapiju i lijekove se morate obratiti svom veterinaru koji prvo mora uzeti anamnezu od Vas, zatim napraviti opći klinički pregled i na kraju postaviti dijagnozu. Terapija se sastoji u davanju lijekova koji suprimiraju kašalj, te po potrebi antibiotika ukoliko prijeti sekundarna infekcija (amoksicilin i klavulanska kiselina, Synulox tablete su antibiotici izbora kod ove bolesti). U ljekarnama ne možete kupiti antibiotske preparate bez veterinarskog recepta tako da ćete se morati obratiti svom veterinaru što se tiče liječenja.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa, zlatnog retrivera starog četiri godine. Prije desetak dana mu se na oku, odnosno na prozirnom staklastom dijelu, pojavila bijela točkica. Veterinar je preporučio dexametazon-neomicin kapi, ali nije mu pomoglo. Molim vas da mi kažete o kojoj se bolesti radi i kako se liječi? Hvala O: Čini mi se da se kod Vašeg psa radi o jednoj od bolesti rožnice. Ja ću Vam ovdje navesti neke od češćih bolesti rožnice, ali na žalost za točnu dijagnozu bolesti je potrebno otići do veterinara specijalista za oftalmologiju. Ožiljak na rožnici nastaje od neorganiziranih kolagenih fibrila različitog presjeka, što rezultira zamućenjem. Kod pasa je u ožiljku moguća pigmentacija i nakupljanje lipida. Zamućenje rožnice može biti:macula - jedva vidljivo zamućenjenubecula - nešto jače izraženo zamućenje, ali još uvijek očuvana providnostleukoma - potpuna neprozirnost mliječnobijele bojeDescementocoele (keratocele) - nastaje kod ozljeda strome koje dopiru do donje membrane pa se ona izboči. Naziva se još i hernia laminae posterior. Ako se ne liječi, mjehurić će rupturirati ili će ga okružiti ožiljkasto tkivo.Ektazije rožnice (keratektasia) je izbočenje rožnice koje nastaje na mjestu ranjavanja - popušta elastičnost, rožnica omekša pa se izboči. Ako je to izbočenje djelomično naziva se keratokonus, a ako je izbočena čitava površina, naziva se keratoglobus. Keratokonus predstavlja ektaziju neupalne naravi, uzrokovana je hormonalnim poremećajima i rožnica je na izbočenom mjestu prozirna. Keratoglobus nalazimo kod hidropsa oka.Stapphyloma corneae etiridis - izbočenje rožnice koje nastaje nakon perforacije rožnice kada istječe očna vodica pa za sobom povlači šarenicu i perforacijski defekt. Šarenica tada zajedno s rožnicom sudjeluje u zaraštavanju te je zbog toga to izbočenje pigmentirano.Rana rožnice je svaki prekid kontinuiteta epitela rožnice ili njenih dubljih slojeva sve do perforacije rožnice. Rane nastaju djelovanjem mehaničkih, kemijskih, toksičnih, bakterijskih ili drugih uzroka. Taj defekt može biti površinski, duboki i perforativni. Manji defekt dokazuje se lokalnom aplikacijom 2% otopine fluorescina kojeg naknadno isperemo fiziološkom otopinom. Mjesto ozljede zeleno fluorescira. Ako su oštećeni svi slojevi do lamine limitans posterior nastaje descementocele. Ako mjehurić pukne može doći do prolapsusa šarenice kroz nastali otvor ili samo prednja sinehija ili stafilom. U okolini rane se pojavljuje edem, zamućenje rožnice, leukocitni infiltrat, a na početku sanacije pojavljuju se krvne žile ili panus.Ulkus rožnice zapravo rana rožnice kod koje nedostaje dio epitela i strome ispod epitela. Ulkusom se smatraju sve rane rožnice koje teško zarašćuju s tendencijom gnojenja. U biološkom smislu radi se o produženoj fazi čišćenja. Prema etiologiji se ulkusi dijele na primarne, sekundarne, idiopatske, progresivne i regresivne.Budući da ste već pokušali s određenom terapijom (Dexametazon-neomicin kapi - kombinacija kortikona i antibiotika), svakako bi bilo najbolje da psa odvedete na Veterinarski fakultet u Zagrebu, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, te tamo potražite dr.vet. med. Pirkica (specijalist oftalmolog) kako bi se pomoću specijalnih dijagnostičkih postupaka i metoda postavila točna dijagnoza bolesti i krenulo s propisanom terapijom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednogodišnju kujicu velike pasmine koja se prije dva tjedna počela tjerati. Prvi tjedan je bio normalan: stidnica nabreknuta, krv tamnocrvena, privlači mužjake, ne dozvoljava parenje. Nakon tjedan dana, ujutro za vrijeme šetnje prišao nam je jedan mužjak. Kuja je maknula rep u stranu i dopustila da ju njuška i liže. Takvo joj je ponašanje trajalo taj dan i dva dana poslije (preciznije, u prošlu subotu, nedjelju i jučer u ponedjeljak). Danas je dopustila da je mužjaci njuškaju, ali je cijelo vrijeme sjedila i nije dala se pariti. Moram napomenuti da joj je tih dana iscjedak bio svjetliji nego prije, a danas je ponovno bio tamnocrven. Kujica boravi u dvorištu, trenutno u ograđenom prostoru da psi ne mogu do nje. Zanima me zašto više ne dozvoljava parenje i zašto joj je iscjedak isti kao na početku tjeranja? U strahu sam da se možda jedan od mužjaka uspio spariti s njom, nekako preko žičane ograde. Nakon koliko vremena ću moći prepoznati graviditet? Da li je moguće (ne znam da li je humano, ali morate me shvatiti da ne želimo mlade, a i kujica je premlada za prvo leglo) da se kujica operira nakon tjeranja u kojoj bi se odjednom i sterilizirala i izvadile oplođene jajne stanice? Molim Vas za hitan odgovor. Znam da Vam je teško odgovoriti na sva ova silna pitanja, ali treba mi pomoć. Unaprijed hvala! LucijaO: Kuje se prosječno tjeraju dva puta godišnje, tj, svakih šest mjeseci, ali to može biti i svakih 4 ili 9 mjeseci. Estrus ili tjeranje kod kuja protječe u četiri faze. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60 - 70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd.Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14 dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. Ako sumnjate da se kujica uspjela spariti i ne želite štence, te ionako kujicu mislite sterilizirati, kada prestane tjeranje obratite se veterinaru i dogovorite termin sterilizacije što prije. U ovom se slučaju radi ovariohisterektomija (ako je kujica skotna), tj, odstranjuju se jajnici i maternica. Ova metoda, kojom se ujedno abortiraju nepoželjni štenci, se u današnje vrijeme često koristi (i kod kuja i kod mačaka). U svakom slučaju to smatram odgovornijim postupkom od davljenja i utapanja tek okoćene štenadi i mačića, ili ostavljanja štenadi i mačića na cesti, u smeću ili pred tuđim ulaznim vratima, koji nisu sami sposobni za život, pa im je sudbina unaprijed zapečaćena pod kotačima ili nekom drugom tragedijom.Dijagnostika graviditeta kod kuje se svodi na palpaciju, ultrazvuk i rentegen. Palpacijom abdomena se mogu naći ampulasta proširenja maternice od 20 - 35 dana graviditeta. Ultrazvukom se može dijagnosticirati graviditet kod kuja od trećeg tjedna, a jedino se točan broj štenaca može vidjeti rentgenom.Još bih Vam htjela napomenuti da kod kuja graviditet traje relativno kratko (prosječno oko dva mjeseca) i da nemate puno vremena za obaviti sterilizaciju prije poroda. Osim toga, na ultrazvuku se već 28. dana graviditeta može vidjeti kako se štenci u maternici pomiču. Iz gore navedenih razloga bih Vam savjetovala da - ukoliko zaista ne želite štence - sterilizaciju kujice obavite čim prije nakon završetka tjeranja.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije mjesec dana umrla mi je maltezerica stara 13 godina i kako sam imala loše iskustvo s kvržicama koje su, ispostavilo se, bile tumor, zabrinjava me kvržica na trbuhu ženke koju bih htjela kupiti, a ima 9 tjedana. Je li riječ o bruhu ili - kažu vlasnici - o pupku? Molim Vas za savjet. Ako je riječ o bruhu da li je on nužno operativan ili prolazi sam od sebe? Hvala, Sunčana O: Hernia, kila ili bruh je najčešće uvrnuće trbušnih stjenki kroz otvor (urođeni ili novonastali), pri čemu se stvori nova šupljina koja može biti ispunjena s dijelovima crijeva, dijelom nekog od trbušnog organa ili komadićem masnog tkiva. Pojam hernije podrazumijeva kada se tkivo ili dio organa pomakne izvan tjelesne šupljine u kojoj inače normalno leži. U veterini se najviše javlja u području trbuha, a može biti umbilikalna ili pupčana, ingvinalna ili preponska te skrotalna (u mošnjama). Pupčana hernija javlja se kao mala izbočina (dugme) na sredini trbuha, okom je vidljiva i pipa se vrlo brzo nakon par dana života šteneta, a nastaje zbog neformiranog i nezatvorenog pupčanog prstena i kroz njega se mogu provući dijelovi crijeva, dio nekog od trbušnih organa ili komadić masnog tkiva, a ta tvorevina smjesti se u potkožju. Etiologija ove hernije je nasljedni faktor ili rezanje pupkovine oštrim predmetom preblizu trbušne stijenke od strane vlasnika psa, dok normalno kuja prekida sama zubima. Sadržaj hernije može se reonirati ili ne, odnosno kada štene okrenemo na leđa, prstom se može/ne može ugurati sadržaj ponovno u trbušnu šupljinu. Kod malih kućnih ljubimaca preporuča se herniju kirurški obraditi. Prethodno trebate posjetiti svog veterinara koji će obaviti pregled (palpaciju) i ustanoviti radi li se o herniji ili zaostaloj rani na mjestu pupkovine.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu koja živi u dvorištu i u zadnje dane mi ju je jako teško rashladiti jer su vrućine nepodnošljive. Zato bih vas lijepo zamolila da mi date neki savjet kako je rashladiti. Već ima izolacijsku kućicu u kojoj i nije tako vruće, ali ne želi ležati u njoj. Slobodna je u dvorištu, ali ona uglavnom leži ispred ulaznih vrata na hladnim pločicama. Ipak, to je dovoljno ne rashladi. Vodu joj mjenjemo svakih pola sata-sat. Moram napomenuti i da kujica ima upalu krajnika. Bile smo već kod veterinara i dobila je sva potrebna cijepiva te smo s tim gotovi. Ipak, još 6 dana mora mirovati i ne piti hladnu vodu. Kako će sljedećih dana biti totalno užasno 'pasje' vrijeme, u panici sam da malena ne doživi toplotni udar. Usput, kako se prepozna da je pas doživio toplotni? Mislila sam je uvesti u kuću da leži na keramičkom stepeništu, ali kako su stepenica dosta hladne, nisam sigurna bi li to bio mudar potez kako joj krajnici ne bi još više otišli. Zato molim vas za savjet jer znam da ćete mi pomoći kao i uvijek do sada.Unaprijed hvala i srdačan pozdrav, LillyO: Neke fiziološke karakteristike pojedine pasmine, kao što je manji kapacitet pluća u manjih pasmina, pse čini osjetljivijima na visoke temperature (psi sa brahicefaličnom njuškom). Zbog manjeg kapaciteta pluća, manja je mogučnost hlađenja zraka koji pas udiše u tijelo. Zbog nedostatka znojnih žlijezda na koži, psi nemaju mogućnost znojenja, osim dahtanjem.Za ovih sparnih dana preporučuje se psima mjenjati vodu nekoliko puta na dan, ali svakako izbjegavati prehladnu vodu, kako bi izbjegli upale ždrijela, krajnika i dr. Pas mora imati na raspolaganju mjesto koje će biti zaštićeno od sunca, bilo kućica ili dio dvorišta koji je u hladu, te ograničiti mu igru i aktivnost na suncu. Pas nikako ne smije imati brnjicu, jer na taj način ne može dahtati, a kako sam već spomenula dahtanjem odaje toplinu iz organizma. Pošto Vaš pas ima upalu krajnika, svakako izbjegavajte da leži na hladnim pločicama. Možete ga rashladiti i tuširanjem mlačnom vodom, ali nikako hladnom, nekoliko puta na dan.Toplotni udar je najčešći zdrastveni problem, koji se javlja uslijed visokih temperatura. Najčešći uzrok toplotnog udrara je ostavljanje pasa u autu. U autu temperatura u vrlo kratkom roku poraste više od vanjske temperature, pa i uz otvoren prozor, što je vrlo opasno po život pasa. No isto tako, toplotni udar pas može doživjeti u bilo kojoj situaciji kada su temperature zraka visoke, a organizam nije u stanju odavati toplinu u okoliš, što dovodi do nemogućnosti organizma da regulira tjelesnu temperaturu. Pse koji su navikli boraviti u klimatiziranim prostorijama toplotni udar pogađa češće, kao i pse s dužom dlakom, lošijim zdrstvenim statusom i kondicijom, mlađe i starije pse itd.Prvi simptomi toplotnog udara su prekomjerno dahtanje, koža je zažarena, a najviše unutar uške, pas tetura, dolazi do nesvjestice, slabosti i konačno kolapsa, kome i smrti.Ukoliko primjetite navedene simptome, psa je potrebno rashladiti što je prije moguće, te polijevati ne prehladnom vodom i naravno pozvati veterinara. Nikako nemojte tjerati psa da pije, kako ne bi došlo do povraćanja i aspiracije sadržaja u pluća. Psu je potrebno staviti led umotan u tkaninu direktno na glavu, a na tijelo nakon polijevanja vodom stavite vlažne ručnike. Možete psa i staviti u kadu, ali ne s jako hladnom vodom. Hladna voda može izazvati šok organizma, što dodatno komplicira stanje.Nikako ne koristite lijekove na svoju ruku, bez konzultacije s veterinarom. Nikako nemojte prekidati hlađenje, sve dok se tjelesna temperatura ne približi normalnoj. Imajte na umu da je uz sve navedene mjere potrebno psa što prije odvesti veterinaru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi malo detaljnije obrazložite kako se može učinkovito liječiti seboreja kod psa. Naime moja pekinezerica, stara 3 godine i 4 mjeseca, već više od dvije godine boluje od seboreje (tako su mi rekli veterinari kod kojih sam je vodila na pregled) i liječim je Ceporexom - sirupom ili injekcijama, ali poboljšanje traje svojih mjesec do mjesec i pol dana, a zatim sve ispočetka. Pokušala sam i raznim kremicama, tonicima i sličnim preparatima za vanjsku primjenu, ali bezuspješno. Veterinari su mi rekli da bi to mogla biti posljedica smanjenog imuniteta ili alergije na hranu (hranim je Pedigreom, pokušala sam joj davati Hill's za osjetljivu kožu, ali nije bilo promjena). Zanima me koliko je štetno takvo kontinuirano liječenje Ceporexom (jedino joj Ceporex pomogne pa makar i za tako kratko vrijeme) i postoji li neki sličan lijek koji ne bi imao negativne nuspojave. Unaprijed zahvaljujem, CecilijaO: U koži pasa se nalaze žlijezde lojnice koje izlučuju sebum, čija je funkcija zaštita integriteta kože i dlake od vanjskih utjecaja. Izlučivanje sebuma regulirano je od strane hormona (hormon štitnjače, progesteron, estrogen i glukokortikoidi).Seboreja je poremećaj u radu žlijezda lojnica koji karakterizira pojačana deskvamacija i abnormalno lučenje loja. To je subakutna ili kronična bolest nepoznatog uzroka.Klinički se razlikuju lokalizirani i generalizirani oblik, a prema promjenama na koži dijeli se na suhu i vlažnu seboreju. Bolest se javlja kao primarna ili sekundarna seboreja. Suhu seboreju karakterizira suho perutanje kože, dok je kod masne seboreje izraženo stvaranje masnih ljuskica, a koža psa ima miris užegle masti. Ukoliko nastane upala seborojičnih predjela kože razvija se seboroični dermatitis. Vrlo je bitno točno dijagnosticirati o kojoj se seboreji radi i prema dijagnozi provoditi terapiju. Na pojavu seboreje mogu utjecati različiti hormonski poremećaji, promjene u tonusu vegetativnog sustava, nutritivni faktori i dr. Pomanjkanje cinka i niacina dovodi do kožnih promjena koje nalikuju seboroičnom dermatitisu. Negativni utjecaj ima i stanje stresa te sezonske promjene temperature. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati iritantna sredstva. Primarna seboreja je uglavnom nasljedna i nepoznatog uzroka (idiopatska), a javljala se u mlađih pasa (oko 2. godine starosti). Iz tog razloga, neke su pasmine sklonije ovom poremećaju (koker španijeli, English Springer španijeli, Irski seteri, West Highland White Terijeri, Basset Hounds, Doberman Pinshers...).Sekundarna seboreja je učestalija od primarne. Ljuskavost je prisutna uz svrbež ili bez njega. Svrbež se javlja kod scabioze, alergije na ugriz buhe, alergije na hranu, nekih kožnih parazita poput Cheyletiellosa, pyoderme i Malassezia. Svrbež nije ispoljen kod demodicose, dermatophytose, smanjene funkcije štitnjače, Cushingove bolesti, nedostatka masnih kiselina i niske vlažnosti okoline u kojoj obitavaju kućni ljubimci.Upala kože (seboroični dermatitis) nastaje zbog nadražaja nekim agensom (loj promijenjenog sastava, raspadni produkti bakterija, senzibilizacija na bakterije ili njihove produkte, mehanička trauma). U novije vrijeme veće značenje u nastanku bolesti se pridaje gljivicama.Seboroični dermatitis ima kronični tijek, s fazama pogoršanja koje se javljaju u različitim intervalima. U liječenju seboroičnog dermatitisa upotrebljavaju se različiti lijekovi koji se nanose na kožne promjene, a u nekim težim slučajevima liječenje se sastoji i od uzimanja lijekova per os. U ovakvu opću terapiju spada uzimanje antibiotika koji se primjenjuju kada je na kožnim promjenama prisutna bakterijska infekcija. Lijekovi kao što su kortikosteroidi u teškim slučajevima mogu dovesti do poboljšanja. U lokalnoj terapiji upotrebljavaju se selenijev sulfid, sredstva koja sadrže sumpor, salicilnu kiselinu i katranski šamponi. Isto tako upotrebljavaju se losioni ili kreme koje sadrže kortokosteroide, ali kroz kraće vrijeme i po preporuci veterinara. Nerijetko se uz bakterije pri seboreji na koži mogu razviti i gljivice. Pri tome životinju treba terapirati antimikotičkim pripravcima. Dugodlake pse se preporuča ošišati (ili samo skratiti dlaku), kako bi ljekoviti pripravci što lakše penetrirali u kožu.Bolest ima tendenciju vraćanja, a liječenje može biti dugotrajno i od vlasnika zahtijeva mnogo strpljenja.Vrlo ju je važno "držati pod kontrolom", što znači da se liječenje provodi u dogovoru s veterinarom.Uz navedeno, treba paziti na prehranu i probavu, što znači izbjegavati masna i začinjena jela, mesne prerađevine ili slatkiše. Hrana treba biti lako probavljiva s balansiranim udjelom vitamina, minerala i esencijalnih masnih kiselina. Stoga Vam preporučam da psa hranite nekim od medicinskih programa prehrane za pse s kožnim problemima (Eukanuba Veterinary Diets', Hill`s Prescription Diet, Royal canin Veterinary Diet). Pomoć pri izboru hrane, kao i dodatcima prehrani rado će Vam pružiti veterinari u svakoj od ljekarni Pet centra.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnik sam štenca crnog ruskog terijera starog tri mjeseca i tjedan dana. Svi uzgajivači, s kojima sam kontaktirao, mi govore da štenca ne držim na klizavim podovima, a pri tomu navode kako su klizavi podovi i parket i linoleum i laminat i keramičke pločice. Kako štenac boravi u stanu, ispada da bih sve podove u stanu trebao prekriti tepisima što mi se čini pomalo apsurdnim. Stoga Vas molim da mi odgovorite što da radim i koje su to podne obloge nepogodne za držanje velikih pasa, odnosno da li ću biti primoran nabavljati veću količinu tepiha? Hvala, MarioO: Svi psi velikih i gigantskih pasmina pasa imaju tendenciju obolijevanja od bolesti zglobova. Većina ovih bolesti nasljedna je, no u razvoju bolesti izuzetnu važnost imaju utjecaji iz okoline koji mogu pogoršati kliničku sliku. Utjecaji iz okoline dovode do nepravilnog prilagođavanja glave kosti i pripadajuće zglobne čahure. Ovo stanje dovodi do razvitka progresivnog artritisa. Štene polagano osjeća bol prilikom ustajanja ili sjedenja, a u zadnjem stupnju bolesti dolazi i do paralize. Crni ruski terijer s težinom od 40 (pa do 65 kg) vrši veliki pritisak i napor za zglobove. Adekvatna prehrana šteneta i polagano dobivanje na težini te primjerena aktivnost dugoročno osiguravaju zdravlje koštano-zglobnog sustava. Dobar razvoj mišića početna je točka za normalan rast koštano-zglobnog sustava, a to štenad postiže primjerenim kretanjem.Činjenica je da se bolesti koštano-zglobnog sustava češće javljaju u onih pasa velikih pasmina koji se drže u stanovima. Kako je pod stanova i kuća obložen modernim podlogama (od parketa do keramičkih pločica) obično je vrlo klizav, a to dovodi do daljnjeg opterećenja zglobova mladog štenca. Prije svega, štene velike pasmine ne smije se kretati po sklizavim površinama. Ako Vaša kuća ili stan ima klizavi pod trebali bi ga prekriti tepihom koliko je to moguće bar do godine starosti šteneta. Klizava površina može znatno narušiti razvoj nogu, a za tako nešto je ponekad dovoljan i samo nespretan pad ili poskliznuće. Imajte uvijek na umu kako su mišići štenca mnogo slabiji u odnosu na odraslog psa, a koštane strukture sazrijevaju polako dok su zglobovi mekaniji dulje vremena. Hodanje stepenicama također može biti vrlo nepovoljno za razvoj kostiju, a povećava se i rizik od nespretnog pada.Osim navedenoga, bitno je da štene velike pasmine nikada ne umarate dugim šetnjama. Dopustite mu da sam odredi granicu svojih potreba za kretanjem i igranjem na otvorenom. Od što ranije dobi učite ga na ogrlicu i povodac, a da Vas slijedi koristite igračke i poslastice; ne koristite silu, osim u neophodnim slučajevima.Ne igrajte grube igre potezanja sa Vašim štencem. Ne potičite ga na skakanje gore i dolje, skakanje s kreveta, kauča ili iz automobila (od samog početka učite ga da na krevet ne smije te da čeka u automobilu dok Vi ne dođete i spustite ga dolje). Štene uvijek Vi spuštajte sa visokih mjesta koliko god možete. Nemojte mu bacati lopticu za kojom će divlje trčati čime se povećava rizik neopreznog pada već se radije smireno igrajte. Spriječite grublje igranje šteneta s odraslim psima velikih pasmina (nije dobro da bude prevrtan ili srušen od drugih pasa u punoj brzini). Najbolji način aktivnosti s Vašim štencem je raditi nešto što uključuje razmišljanje. Ovakvo igranje će štene umoriti mnogo učinkovitije nego trosatno trčanje. Učite ga da odgonetne u kojoj ruci držite poslasticu ili ga dajte u potragu za omiljenom igračkom ispod tepiha pokrivača ili slično.Vrlo je bitno psa velike pasmine održavati u dobroj kondiciji iz razloga što će dobro razvijeni mišići poboljšati kvalitetu života psa ukoliko se pojave neki problemi sa zglobovima.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog dvije godine. Već neko vrijeme, primjećujem crvenilo u njegovim ušima i bol na dodir. Pokušala sam sa kapima, ali postaje gotovo agresivan jer se boji tečnosti. Da li postoji neki lijek koji se može dati oralno, a koji mu može pomoći da ozdravi? Kapi mu je nemoguće staviti. Hvala, Kristina O:  Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu.U slučajevima da je upala zahvatila srednje ili unutrašnje uho provode se i dodatne pretrage. Kapi za uho djeluju lokalno u vanjskom zvukovodu. Sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a njihov učinak je bolji ako se uho prije kapanja očisti ili ispere. Na taj način se upalni detritus i cerumen uklone s kože zvukovoda čime se postiže lakše zračenje samog kanala kao i direktan doticaj lijeka i oboljelog područja. Uz lokalnu terapiju, može se provesti i terapija aplikacijom određenih lijekova na usta (per os) ili injekcijama. Međutim, bez točne dijagnoze ovakvo liječenje može nepotrebno opteretiti organizam životinje, prikriti privremeno pravo stanje, te izazvati pogoršanje osnovne bolesti.Stoga Vam preporučam da psa odvedete na veterinarski pregled, a tek nakon pregleda dogovorite kako ćete provesti terapiju. Vrlo često se nakon ukapavanja prvih doza lijeka smanji bol i osjetljivost zahvaćenog područja, pa životinja kasnije dozvoljava kapanje. Što prije započnete s terapijom uspješnost liječenja će biti bolja, a izbjeći ćete moguće komplikacije.  

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, nedavno sam kupila maltezera i zanima me sve o tekućini za ispiranje njihovih očiju. Koliko se često i kako koristi i kolika joj je cijena, te može li se kupiti u Vašim dućanima? Unaprijed hvala, Majda O: U Pet centrima preparate za čišćenje očiju možete nabaviti od nekoliko proizvođača:1. OPTISEPTYL (60 ml, 35,10 kn)  je izotonična sterilna vodena otopina koja sadrži acidi borici, zink sulfat, benzalkonium chloride, EDTA i destiliranu vodu. Preporučljiva je za čišćenje očiju i područja oko očiju, očnih kapaka, za uklanjanje staničnih ostataka gnoja, prašine, krasta, stranih tijela i ostalog iritirajućeg materijala iz vjeđne vrečice i rožnice, te se koristi za ispiranje očiju prije početka terapije u slučajevima očne infekcije. Na iritirane očne kapke zink sulfat ima lokalno adstrigentno djelovanje, a acidi borici ima blago antiseptičko djelovanje u slučaju očne iritacije. Benzalkonium chloride se također upotrebljava kao antiseptik. Očni kapak je potrebno povući prema dolje te je potrebno 5 - 6 kapi otopine istisnuti u vjeđnu vrečicu, a područje oka se čisti na način da se tekučina istisne na vaticu i s vatom se očisti okolina. Kada se bočica jednom otvori, mora se iskoristiti u roku od 30 dana. Ova se otopina koristi svakodnevno. 2. SENSITIV AUGEN PFLEGE (Beaphar) je otopina za čišćenje i njegu očiju koja sadrži Methyl-Sulfonyl-Methan za regeneraciju kože i sluznice. Koristi se dva puta tjedno na način da se nakapa u očne kuteve, a višak se očisti vatom. Bočica sadrži 50 ml i cijena joj je 38,90 kn.3. TEKUČINA ZA NJEGU OČIJU ZA PSE (Canina, 100 ml, 40,00 kn) smanjuje prenadraženost nastalu djelovanjem nečistoća, prašina i stranih tijela. Tekučina se nanese na vatu, za svako je oko potrebno upotrijebiti čistu vatu.4. STAIN FREE (Biogroom) je krema za pokrivanje suznih mrlja ili ostalih nepravilnosti na bijeloj dlaci. Učestalom primjenom se zauvijek smanje zamrljana područja, te krema pruža zaštitu protiv svih diskolorarnih efekata. Krema sadrži sve prirodne sastojke te ju je potrebno nenijeti prstom pod oko i priloženom četkicom razmazati da se prekrije mrljovito područje. Krema ne smije dospjeti u oko. Krema košta 98,00 kn.5. TEAR STAIN REMOVER (Essentials Care) čisti nježno, sigurno i bez iritacije mrlje od suza. Prikladan je i za čišćenje ostalih proteinskih mrlja, kao npr. slina. Ne nanosi se direktno u oči, već se nanese na vaticu i nježno obriše mrlja te se ponavlja dok mrlja ne nestane. Bočica od 118 ml košta 35,30 kn.6. RUPČIĆI ZA OČI (Petvital) su natopljeni otopinom koja je podnošljiva za oči i ne nadražuje ih. Služe za čišćenje očiju i očnih kapaka, a pakiranje od 120 rupčića košta 83,50 kn.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav, interesira me sa da li postoji cijepivo kojim se može cijepiti 21 dan stare štence protiv parvoviroze s obzirom da postoji velika mogućnost zaraze, a majka nije cijepljena prethodno i da li štenci imaju imunitet stečen od majke koji ih štiti od parvovirusa bez obzira što majka nije cijepljena i do kada taj imunitet imaju? Unaprijed hvala, Max O: Parvoviroza pasa (infectio parvovirosa canis) je infektivna bolest pasa i divljih kanida koja se klinički manifestira povraćanjem, proljevom, jakom dehidracijom i visokim letalitetom, naročito u štenadi Parvovirus kod štenadi napada miokard te dolazi do miokarditisa (upala srčanog mišića) i posljedično uginuća štenadi bez ikakvih prethodnih znakova bolesti. Parvoviroza je vrlo raširena bolest u svijetu. Bolestan pas je glavni izvor infekcije. Virus se izlučuje izmetom, mokraćom i slinom. Klinički zdravi psi mogu biti kliconoše i izlučivati parvovirus. Bolest se prenosi izravnim dodirom s bolesnom životinjom. Životinja se također može zaraziti sekundarno (neizravno) različitim predmetima ili ako boravi u prostoriji zagađenoj izmetom bolesnog psa ili psa kliconoše. Smrtnost kod parvoviroze pasa iznosi 25 - 27%, a ako je u pitanju miokarditis letalitet je 42 - 81%. Parvovirus ima afinitet prema stanicama koje se brzo dijele, stoga najviše i napada stanice crijevnog epitela i leukocite.Nakon peroralne infekcije virus se množi u limfoidnom tkivu, tonzilama, retrofaringealnim i mezenterijalnim limfnim čvorovima. 24 sata nakon infekcije nastaje viremija. Tijekom viremije se inficira crijevni epitel,  i što viremija dulje traje i što je titar virusa u krvi viši i promjene su na crijevima jače izražene.Bolest se klinički očituje kao enteritis u štenadi odbijene od sise i u odraslih pasa, i kao miokarditis kod štenadi stare 4 - 8 tjedana. Simptomi bolesti su povraćanje, proljev koji se obično javi nekoliko sati nakon povraćanja, dehidracija, depresija, opća slabost, temperatura kod odraslih pasa ostaje u fiziološkim granicama, a kod nekih je subnormalna, sluznice su cijanotične, javlja se leukopenija.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda bolesnog psa, te dokazom uzročnika i serološki.Budući da ste naveli da kuja nije nikad primila vakcinu protiv parvoviroze, ne vjerujem da je uspjela stvoriti protutijela koja bi prenjela na štenad kako bi štenad dobila pasivni imunitet. Kuja je mogla steći imunitet ako je bila u doticaju sa slabovirulentnim virusom i uspjela stvoriti protutijela. Štenad dobiva protutijela jednim dijelom u majčinoj utrobi preko placente, a drugim dijelom kolostrumom i majčinim mlijekom. Kolostrum je najvažnije posisati prvih nekoliko sati nakon poroda dok je sluznica crijeva najpropusnija za protutijela. Taj titar protutijela koji je štenad pasivno dobila, se smanjuje sa starošću štenadi. Štenad se ne preporuča vakcinirati prije dobi od 6 - 8 tjedana kako im ne bi poništili imunitet koji su već dobili, a kako se taj imunitet gubi u dobi od 6 - 8 tjedana, smatra se da je to najbolje vrijeme za prvu vakcinaciju.Od vakcina protiv parvoviroze se koriste Parvodog-liofilizirana atenuirana vakcina. Prvo cijepljenje ide u dobi 6 - 8 tjedana, a drugo 3 - 5 tjedna nakon prvog cijepljenja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo malog SHI-CU psića starog oko 3 mjeseca. Pas ima lošu dlaku i stalno se češe. Prije mjesec dana (odmah nakon kupnje) nakapali smo mu na šiju sredstvo protiv nametnika, pas je redovno cjepljen i uzimao je tablete protiv glista. Psa redovno četkamo najmanje jednom u 5 dana i tom prilikom se pojavljuje nešto kao perut. Jučer mu je veterinar istiskao analnu žljezdu i iznenadio se koliko je puna te nam preporučio hranu HILL's Prescription Diet d/d. Molim vas preporučite kako još možemo pomoći našem ljubimcu da se ne češe te da mu dlaka bolje raste i bolje izgleda. Možemo li preko interneta kod vas naručiti potrebna sredstva za oporavak i HILLS hranu? Hvala, VladimirO: Promjene na koži šteneta često počinju kao posljedica pada ionako nedovoljno zrelog imuniteta. Na primjer: stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjena načina ishrane. Ljuštenje ili perutanje kože znak je da se u organizmu nešto zbiva (nedostatak nekih vitamina, minerala ili amino kiselina u ishrani). Prhutanje kože vrlo često prati i svrbež (pruritus). Zbog učestalog češanja može se oštetiti koža i nastati bakterijska kožna infekcija. Kod pasa uvijek postoji dobar razlog za češanje, ali ga je ponekad teško točno otkriti. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, što nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja: alergije (preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele), ektoparaziti (krpelji, ušni i kožni šugarci, ubod komarca, buhe,...), infekti (bakterije, gljivice), upala analnih vrećica, upala uha, loše njegovano krzno, psihička stanja (dosada, prinova u obitelji), te bolna stanja izazvana promjenama na koštano-mišićnom sustavu (artritis, displazija kuka).Točnu dijagnozu može postaviti samo Vaš veterinar nakon temeljitog pregleda kože i dlake.Osim navedenog, i prehrana je od izuzetne važnosti. Niste naveli kojom hranom ste hranili psića pa ću Vam ukratko dati smjernice glede prehrane štenca male pasmine. Potrebno je samo 10 mjeseci da štene male pasmine dostigne težinu odraslog psa. Ovaj rast je izrazito brz i zahtjeva hranu visoke energetske vrijednosti. U obzir se moraju uzeti i nedovoljno razvijena sposobnost probavljanja hrane, te mala čeljust odnosno mali zubi. Mali psi imaju sklonost da rano u životu počnu taložiti salo. Štene se brzo deblja ako se hrani preko mjere, a to je rizik za pravilan razvoj. Izbjegavajte hraniti svojeg ljubimca pečenom, pohanom ili začinjenom hranom, koja psima često zamiriše ali svakako za njih nije dobar izbor. Mlijeko sadrži laktozu koju većina pasa nakon dojenačke dobi ne može probaviti, te se posljedično javljaju tegobe od strane probavnog sustava. Ako mu želite ponuditi mlijeko, potražite adaptirana mlijeka za pse. Možete mu ponuditi kao dopunu prehrani i neki od fermentiranih mliječnih proizvoda koji ne sadrže laktozu.Ove proizvode možete pronaći u svim prodavaonicama Pet centra. Psu možete povremeno ponuditi i komadić jabuke ili kuhane mrkve. Što se tiče dehidrirane hrane, izbor je uistinu velik, potrebno je samo da odaberete hranu na kojoj je istaknut naziv Puppy ili Junior (do dobi od 10mj). U prodavaonicama Pet centra pronaći ćete slijedeće hrane: superpremium (Hill's, Eukanuba, Royal Canin i Proplan Purina), premium (Alleva, Bosh, Belcando, Purina Dog Chow i K-9) i ostalu hranu za pse (Pedigree, Chappi, Darling, Friskies, Pet centar). Hranu možete nabaviti u konzerviranom i dehidriranom obliku. I konzerve i dehidrati su kompletni obroci, što znači da sadrže sve potrebne hranjive tvari za pseći organizam, naravno, ovisno o kvaliteti i kategoriji same hrane.Psima koji su skloni nakupljanju i retenciji sadržaja analnih vrećica, preporuča se i specijalna medicinska hrana. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu:- d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku s jelenom, janjetinom i lososom.- Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom.- dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku.Savjetujem Vam da psića hranite preporučenom hranom od strane veterinara dok se ne sanira problem a kasnije izaberete neku od hrana iz superpremium ili premium programa za štence malih pasmina i to sa lakoprobavljivim sastojcima poput janjetine i riže ili lososa i riže koji se preporučuju onim štencima osjetljivije kože.Uz gore spomenute hrane superpremium i premium programa nije potrebno dodavati dodatke prehrani; no kod pojave ili sumnje na neki oblik dermatitisa ili kod loše kondicije dlake poželjno je u prehranu dodati biotinske preparate (vitamin H) koji je odgovoran za regeneraciju dlake, kože i rožine u kombinaciji s omega-6 i omega-3 masnim kiselinama, koje su vrlo bitne u regeneraciji kože. Osim toga, svakog psa trebalo bi četkati ili češljati svakodnevno. Svakodnevno četkanje je važno jer na taj način odstranjujete mrtvu dlaku i grubu nečistoću sa psa.Svakako vodite računa da svom psiću stavite novu ampulicu (zaštitu od buha i krpelja) svakih mjesec dana.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.Na žalost, za sada Pet centar nema uslugu kupnje on-line niti dostave, ali se nadamo da ćete imati prilike posjetiti neki od naših dućana u Zagrebu ili Osijeku.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednogodišnjeg velikog psa mješanca s kratkom dlakom koji je do sada živio u stanu. Zbog zdravstvenih problema mog djeteta odlučili smo ograditi dio dvorišta i napraviti mu kućicu. Ne znam što da stavim na dno kućice da mu ne bude zima. Na koji način da mu olakšam prelaz iz kuće u dvorište? Da li ću ga zbuniti ako mu povremeno dopustim ulazak u stan ili će se brže priviknuti ako mu ne dopustim? Vjerojatno su glupa ova pitanja, ali stvarno me brine kako će se on na to naviknuti, a i ne bi htjela da se razboli, pa mi recite da li mu trebam pojačati prehranu s nekim vitaminima i sl. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, NatašaO: Pas je društveno biće, ali s razvijenim osjećajem individualnosti, koji varira s obzirom na pasminu.Odabir određene pasmine (ili mješanca) ovisi o tome za koju namjenu želimo psa (za društvo, za čuvara...), te će upravo i o tome ovisiti način života i smještaj psa.Psi za društvo obično se drže u stanu ili kući, uz vlasnika i njegovu obitelj. U takvim situacijama pas poistovjećuje vlasnikovu obitelj sa svojim novim ''čoporom'', te stoga vrlo rado boravi u njihovoj blizini. Osim toga, psi koji se drže u stanu vole dio dana provesti na terasi ili balkonu, s kojega obično prate zbivanja u vanjskom svijetu, ali istovremeno i svoj ''čopor'' budno drže ''na oku'', što im stvara osjećaj sigurnosti.Ponekad se dešava da neodgovorni vlasnici drže psa zatvorenog na balkonu i puštaju ga unutra vrlo rijetko, što je za životinju vrlo nepovoljno. Takvi se psi najčešće psihički ne razvijaju pravilno, jer su zbunjeni činjenicom da im je vlasnik odredio svojevrsnu ''kaznu bez povoda''.Nema li se za psa nabavljenog isključivo radi društva odgovarajućeg mjesta u stanu i nisu li svi ukućani pristali dijeliti dio svog životnog prostora s njime u idućih desetak godina, bolje je ne nabavljati ga i radije se odlučiti za neku drugu vrstu ljubimca.Općenito se pogrešno misli da je držanje psa u stanu ''mučenje životinje''. Ukoliko se takav pas redovito tri puta dnevno izvodi u šetnju, s time da ima barem  jednu  ''dugu šetnju'' (od 1 - 2 sata) u kojoj će zadovoljiti svoje potrebe za igranjem, kretanjem i trčanjem, vraća se kući miran, umoran i zadovoljan.Potrebe za igranjem i kretanjem u stanu mogu zadovoljiti isključivo manje pasmine pasa, no to ne znači da i njima nisu potrebne barem one kraće šetnje, kako bi izvršili nuždu i družili se sa ostalim psima.Psi čuvari obično se drže u dvorištu, bilo da im je cijelo dvorište na raspolaganju ili imaju ograđen samo jedan njegov dio (boks). Dvorište ili boks trebaju biti ograđeni adekvatno visokom ogradom, kako je pas ne bi mogao preskočiti.Osim što treba obratiti pažnju na to da se psu osigura dovoljno prostora za kretanje, treba mu omogućiti adekvatni smještaj, tj.dobro izoliranu kućicu odgovarajuće veličine, koja će ga štititi od nepovoljnih vremenskih uvjeta tokom cijele godine.Najčešće se koriste drvene kućice, jer je drvo dobar izolator, a možete ih napraviti sami ili izabrati već gotovu. U Pet centar dućanima postoji veliki izbor drvenih kućica različitih dimenzija. Kod odabira kućice bitno je obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu. Ona ne smije biti premala (jer se pas u njoj ne bi osjećao ugodno), ali ni prevelika (jer tijekom zimskih mjeseci ne bi bio u stanju temperaturom svoga tijela održavati toplinu u njoj). U našim dućanima također postoje i pomična vratašca koja se montiraju na kućicu, tako da i na taj način možete zaštititi Vašeg ljubimca tijekom hladnijih dana.Vjerujem da su Vas na ovu odluku motivirali zaista ozbiljni zdravstveni razlozi, te Vam stoga preporučujem sljedeće:Kako prelazak Vašeg psa iz stana u dvorište ne bi bio preveliki šok za njega, savjetujem Vam da ga izvršite postepeno i da se u toj ''prelaznoj fazi'' malo više posvetite svome ljubimcu (malo više igre u dvorištu kako bi mu postalo jednako ugodno kao i u stanu), kako bi shvatio da svojim ponašanjem nije učinio ništa loše i da je još uvijek dio Vašeg ''čopora''.Na dno kućice možete staviti njegov dosadašnji ležaj, kako bi mu pomogli da shvati da je to od sada ''njegovo mjesto'', ili mu pak stavite neki stari pokrivač, kako bi mu bilo mekano i toplo.Budući će Vaš pas od sada boraviti vani, taj će ležaj zahtjevati češća pranja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Zlatnog Retrivera starog 3 mjeseca. Kada sam ga donio kući, komšija, koji se inaće dobro razumije u pse, rekao mi je da je kujica malo rahitična, što je zaključio po: prednje nožice mu jako malo idu u x, odn. od zglobova prema van. Pas je iz dobrog legla i hranjen je pored toga što je sisao. Ja sam mu, pored hrane, počeo davati i kalcij (Sanal) i Cafortane, ali za ovih mjesec i pol situacija se nije popravila. Pas nema smetnji dok trči, voli biti napolju i redovno izlazi. Vodio sam ga veterinaru i on je rekao da mu to liči na rahitis ali i da može biti urođena deformacija prednjih nogu. Ništa mi nije preporučio, osim ovoga što pas već dobija. Molim vas za savjet, iako mislim da bi najpametnije bilo da za početak promijenim veterinara. BojanO: Mišično-koštani sustav životinja čine kosti, hrskavice, mišići, ligamenti i tetive. Primarna funkcija ovog sustava je potpora tijelu, kretanje, te zaštita vitalnih organa. Kao i cijeli mladi organizam u rastu, mišićno-koštani sustav se razvija, mijenja i sazrijeva. U toj dobi naročito su zahtjevne velike pasmine pasa. Rast i razvoj kostiju treba pratiti konsolidacija mišićne mase, a u zlatnih retrivera ovaj razvoj završava oko 15. mjeseca života. Nepravilni kutevi i stavovi nogu mladih pasa mogu biti znaci slabije povezanosti mišićno koštanog sustava, ali isto tako ukazivati na razvojne probleme, odnosno oboljenja. Rahitis je metabolička bolest kostiju mladih životinja. Ova osteodistrofija nastaje zbog poremećaja u prometu kalcija i fosfora uz nedostatnu opskrbu vitaminom D.Od rahitisa često obolijeva štenad, jer su osobito osjetljivi na nestašicu kalcija i višak fosfora u obroku. To je često kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala.Bolest se očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonošću grčevima, nakon toga nastaju promjene na kostima koje se očituju bolnošću - životinje se teško i nevoljko kreću ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cjevastim kostima u obliku simetricnog odebljanja u zglobovima, deformacije ekstremiteta ("O" noge, "X" noge), "rahitična krunica" na rebrima u području koštano - hrskavičnog prijelaza, deformacije zubi, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima (posebno gornje čeljusti). U poodmaklim slučajevima pojavljuju se i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr.Dijagnoza se postavlja na temelju rtg. pretrage, odnosno laboratorijskim pretragama krvne plazme. Vrijednost fosfora u plazmi je snižena, a kalcija normalna ili snižena dok je alkalna fosfataza povišena.Prevencija i terapija rahitisa temelji se na izbalansiranom unosu kalcija, fosfora i vitamina D. Vitamin D se unosi u organizam hranom ili nastaje pod utjecajem UV zraka. Više je važnih uloga vitamina D u organizmu. Osnovno i najvažnije je njegovo djelovanje na metabolizam kalcija, čime regulira količinu kalcija i fosfora u cirkulaciji. Vitamin D potiče apsorpciju kalcija iz crijeva, pa se ulazak kalcija u organizam brzo povečava. Sljedeće važno ciljno tkivo na koje djeluje vitamin D su kosti, gdje potiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki utjecaj na rast i kvalitetu kostiju. Primjenom velikih doza vitamina D dolazi do poremećaja u matabolizmu kalcija te su prvi simptomi hipervitaminoze vezani uz hiperkalcijemiju. To su umor, probavne smetnje, gubitak težine, anemija pa i depresija. Dolazi i do dodatnog taloženja kalcija u bubrezima i gušterači. U prevelikim dozama smatra se najtoksičnijim vitaminom.Stoga Vam preporučam da u dogovoru s veterinarom planirate način prehrane Vašeg psa, pa tako i točno odredite količinu i vrstu vitaminsko - mineralnog dodatka kojim ćete postići terapijski, odnosno preventivni učinak.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnik sam šteneta velike pasmine, mužjaka kavkaskog ovčara, starog 4 mj. Prije par dana jedan mi je vlasnik psa rekao da moj pas ne hoda pravilno (ja sam mislio da je to normalno za pasminu), tj. da mu stopala stražnjih nogu "prokližu" ili se lagano zarotiraju prema van nakon dodira s podlogom. Također mi je jedan vlasnik njemačke doge rekao da mu kosti kukova stražnjih nogu (u predjelu prema kralježnici - dakle gore, visoko) izgledaju "špićasto" i da se dosta ističu, što se dešavalo i njegovom psu kada je imao rahitis. Psa hranim Royal Canin Giant puppy hranom (a kod uzgajivača je jeo Pedigre), normalne je težine, ne pokazuje nikakve teškoće pri kretanju, voli trčati i igrati se. Meni sve izgleda potpuno normalno, ali ja nisam ni približno dovoljno stručan za procjenu (a nisu ni osobe koje mi ukazuju na patološke promjene na mom psu). Zanima me da li Vama navedeni simptomi ukazuju na išta nenormalno? Trebamo li slikati kukove, ili je još premlad da bi se na snimci vidjela ikakva promjena? Kada bi bilo optimalno slikati kukove? Hvala, MiroO: Kavkaski ovčar pas je masivne glave sa širokim čelom, dosta kratkom njuškom, jakim usnama i moćnim zubima. Uši su visoko postavljene i prirodno spuštene. Oči su oblika badema i tamne boje. Sa svojim jakim i kratkim vratom, svojim širokim grudnim košem, jakim i mišićavim sapima i svojim čvrstim šapama, ovaj ovčar ostavlja dojam moći. Njegov rep, visoko postavljen, u obliku srpa, povija se do skočnog zgloba. Dlaka je ravna, debela, dok je poddlaka svjetlija i bujna. Postoje tri tipa kavkaskog ovčara: s dugom dlakom koja stvara grivu i zastavice i lijepim bujnim repom poput perjanice; drugi tip je s kratkom i debelom dlakom, dok kod trećeg tipa, pas ima dugu dlaku, ali bez zastavica i grive. Boja dlake može biti od boje pijeska do crvenkaste, često prošarane crnom bojom, jednobojne ili dvobojne s bijelim mrljama. U ovoj pasmini bitno se razlikuju ženka i mužjak. Mužjak je masivniji i moćniji dok su ženke manje i gracioznije građe.Ramena kavkaskog ovčara blago su položena prema natrag a s prednjim nogama tvore kut od 100°. Gledajući sprijeda, prednje noge su ravne, jakih kostiju, položene paralelno i razdvojene. Duljina prednjih nogu (mjerena od ramena do tla) trebala bi biti nešto više od polovice visine psa (mjerena na grebenu). Greške u standardu su: ravna ramena, iskrivljene prednje noge, lakat položen prema van, lopatice položene prema dolje. Stražnje noge jake su koštane građe i lagano zakrivljene na skočnom zglobu. Kukovi su jaki, široki i položeni prema dolje. Gledano odostraga, sapi su međusobno paralelne. Gledano sa strane, okomite su na tlo. Kada pas normalno stoji, stražnje noge umjereno su razmaknute i pozicionirane na način da linija spuštena s točke stražnjice do tla pada netom do točke spuštene sa skočnog zgloba. Greške u standardu su: koljena izvrnuta prema unutra ili prema van, noge postavljene preblizu ili predaleko, preveliki razmak koljena ili sapi te stražnje noge dalje položene od tijela psa.Prednja stopala: velika su i ovalna sa čvrstim i kompaktnim prstima. Stražnja stopala građom su ista prednjima, no nešto manja. Greška je ravno i spušteno stopalo. Rezultati istraživanja na Sveučilištu Purdue u SAD-u pokazali su da u 8% slučajeva psi velikih pasmina pasa obolijevaju od koštano - zglobnih poremećaja (artropatije, displazije i sl.) i to u dobi do 4 godine starosti. Sklonost ovoj vrsti oboljenja kod velikih pasmina pasa razumljiva je ako se uzme u obzir njihova težina i opterećenje kostiju, ligamenata i zglobova. Bez obzira na to što je proces rasta genetski uvjetovan, način ishrane i trening mogu poremetiti taj razvojni proces. Opća građa i kretanje psa mogu upućivati na određene probleme koštano - zglobnog sustava. Kavkaski ovčari osobito su skloni diplaziji kuka. Displazija kuka bolest je koja se razvija u mladih brzo rastućih pasa a znakovi bolesti mogu se uočiti već u dobi od 3 do 6 tjedana pa do tri godine starosti psa. Težina bolesti nije osobito u korelaciji sa starošću psa, prvi klinički vidljivi znakovi mogu se javiti u dobi do 2 godine i biti relativno slabo izraženi. Kod displazije kuka uočavaju se slijedeći simptomi: šepanje u stražnjim nogama, nedostatak koordinacije u stražnjim nogama (ljuljanje i teturanje), nevoljkost za trčanjem i skakanjem, otežano sjedenje ili ustajanje, abnormalan način hodanja i trzanje nogom, te neadekvatno formirani zglobovi (u već uznapredovalim slučajevima). Općenito se može reći kako je kod pasa mlađih od 3 mjeseca moguć potpuni izostanak kliničkih znakova, ali takvo štene može pokazivati prve znakove nesigurnijeg kretanja kao posljedice nestabilnosti zglobova kukova. U starosti između 3 i 18 mjeseci psi pokazuju različiti stupanj slabijeg oslanjanja na noge, ukočeni i/ili teturav hod kao i opiranje prilikom redovitog vežbanja. Također, psi iz ovih starosnih kategorija mogu biti potpuno bez izraženih kliničkih znakova. Kod težih kliničkih slučajeva ovi simptomi mogu progresivno napredovati i nakon 18 mjeseci starosti psa.Sljedeće oboljenje koje se može javiti u štenaca a naročito velikih pasmina pasa je rahitis - osteodistrofija mladih životinja koja nastaje zbog poremećaja u prometu kalcijevih i fosfornih soli uz nedostatnu opskrbu s D vitaminom. Uz to, nastanku ovog oboljenja koštanog sustava pogoduju brzi rast, pretilost i nedovoljno kretanje na zraku i suncu. To je često kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala. Bolest se očituje poremećajima u mijeni zubi i sklonošću grčevima, nakon toga nastaju promjene na kostima koje se očituju bolnošću - životinje se teško i nevoljko kreću ili ukočeno hodaju. Kasnije nastaju promjene na cijevastim kostima u obliku simetričnog odebljanja u zglobovima, a kod štenadi su česte promjene na lubanjskim kostima. U poodmaklim slučajevima pojavljuju se i drugi simptomi: oslabljen apetit, mršavost, slabokrvnost, upala želuca, promjene na koži i dr. Takvo se stanje relativno brzo popravlja ukoliko se s liječenjem započne na vrijeme. U težim i zapuštenim slučajevima, naročito ako je životinja starija od 4 mjeseca, pojedini dijelovi koštanog sustava ostaju izobličeni unatoč liječenju, a životinja često zakržlja.Zatim, hipertrofična osteodistrofija - bolest kostiju koja obično zahvaća mlade pse koji brzo rastu, obično velikih pasmina pasa. Naziva se još i koštani skorbut, Moller-Barlow-a bolest, osteodistrofija II, te metafizealna osteopatija. Bolest uzrokuje jaku šepavost i bol, a obično zahvaća više zglobova. U pravilu bolest se javlja u štenaca starosti od 3 - 6 mjeseci. Primarno je bolest velikih i gigantskih pasmina pasa, iako iznimno obolijevaju i ostali. Kao što je i s ostalim bolestima koštanog sustava u mladih pasa, češće obolijevaju muške jedinke. Kod pasa koji boluju od ove bolesti najčešće je prisutna srednje do jako bolna oteklina na cjevastim kostima nogu. Obično zahvaća krajeve radijusa, ulne (duge kosti lakta i zapešća), te tibiu (duga kost od koljena do gležnja). Ponekad psi šepaju ili ne pokazuju osobitu želju za hodanjem. Ponekad ih prati apatija i anoreksija uz povišenu tjelesnu temperaturu. Bolest obično zahvaća istodobno obje noge. Simptomi se mogu pojačavati ili stišavati ili prestati sami po sebi ili se povišena temperatura zadržava dulji period, a promjene na kostima progesiraju. Tada pas može patiti od trajnih oštećenja strukture kostiju ili čak uginuti.Nije moguće utvrditi da li se radi o displaziji kuka ili nekom drugom poremećaju koštano - zglobnog sustava ako se ne napravi RTG-snimka. Kod pasa u dobi od 4 mjeseca dobro su vidljive patološke promjene na kostima i zglobovima. U pravilu, po kinološkim propisima dijagnostici displazije kuka pristupa se najranije u dobi od 12 mjeseci, a za pse velikih pasmina (njemačka doga, mastif) tek od 18 mjeseci (ukoliko se radi o izložbenim psima i onima za uzgoj). Dijagnoza se postavlja pregledom rentgentske slike oba kuka. Rentgenski nalaz ocjenjuje se ocjenom A, B, C, D, E/I, E/II. Za očitavanje snimaka kukova nadležan je Veterinarski fakultet u Zagrebu.Kako imate psa gigantske pasmine koji su osobito skloni bolestima koštano-zglobnog sustava savjetujem Vam da pratite simptome opisanih najčešćih bolesti, te pri prvoj sumnji psića ipak odvedete na pregled i načinite RTG-snimku. Prema nalazu preporučiti će se daljnje mjere u svrhu liječenja ili pak prevencije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca zlatnog retrivera, mužjaka, sada ima 1 i pol godinu. Jeo je isključivo Darling hranu iz konzerve koju je počeo odbijati u lipnju ove godine, pa smo prebacili na Chappy također iz konzerve koju smo mješali sa malo Chappy suhe hrane. Sve je bilo u redu do prije pet dana kada je počeo odbijati hranu, a vodu pije minimalno, malo se kreće i uglavnom leži. Ne ponaša se kao da ga nešto boli. Bili smo kod veterinara koji je preporučio par dana kuhanu piletinu i rižu, ali nikako ga ne mogu natjerati da pojede, a ako i pojede nešto, odmah povrati. Što bi mu moglo biti, što učiniti? Hvala, Lenkić O: Nedostatak apetita ili odbijanje hrane (anorexia) termin je kojim opisujemo slučajeve kada životinja izgubi apetit i ne želi ili ne može uzimati hranu. Mnogi su uzroci odbijanju hrane. Vrlo često je ono prva naznaka bolesti. Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Za razliku od navedenog, neki psi odbijati će hranu iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja im se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). No treba imati na umu da gubitak apetita može imati snažan negativan utjecaj na zdravlje psa ako traje dulje od 24 sata. Vrlo mladi psi (mlađi od 6 mjeseci) su osobito skloni problemima nastalima gubitkom apetita. Za povraćanje je također karakteristično to što prati razna oboljenja u pasa a većinom se javlja uz nedostatak apetita. Povraćanje je gotovo bezopasno stanje ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Obično, povremeno povraćanje znači samo izbacivanje sadržaja želuca uslijed jedenja neke pokvarene hrane, previše hrane prebrzo, trčanja ili druge aktivnosti prekratko nakon jedenja i sl. Osim povraćanja, u pasa se javlja i regurgitacija. Ovaj mehanizam izbacivanja sadržaja iz probavnog sustava kroz usta, za razliku od povraćanja, predstavlja pasivno izbacivanje hrane obično prije nego ona stigne do želuca. Regurgitacija se može javiti neposredno nakon uzimanja hrane ili vode, ali i više sati nakon obroka. Obično je simptom oboljenja jednjaka, ali javlja se i kod nekih sistemskih oboljenja. Općenito je povraćanje simptom uzrokovan poremećajima gastrointestinalnog sustava (želuca i/ili crijeva) ili može biti sekundarno bolestima drugih unutrašnjih organa (npr. bolesti bubrega, dijabetes ili zarazne bolesti). Može se reći kako su uzroci akutnog povraćanja: poremećaji probavnog sustava - bakterijske infekcije probavnog sustava, poremećaji povezani sa prehranom (promjena hrane, netolerancija hrane, alergija na hranu), strano tijelo (kosti, igračke, odjeća, uže, plastika, kamen i dr.), dilatacija ili torzija želuca, torzija crijeva, crijevni paraziti. Zatim, poremećaji izvan probavnog sustava - akutno zatajenje bubrega, akutno zatajenje jetre, dijabetes melitus, neki lijekovi (digoxin, cyclophosphamide, cisplatin, adriamycin, erythromycin i tetracycline), neurološke bolesti (vestibularna bolest, meningitis, povećani intrakranijalni tlak ili drugi poremećaji centralnog živčanog sustava), prejedanje, upala gušterače, peritonitis, sepsa, toksini ili kemikalije, virusne infekcije (parvoviroza, corona virus, štenećak). Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Zbog brojnih uzroka - kako sam gore navela, nedostatku apetita i povraćanju problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled (uključujući i pregled usne šupljine (desni)), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine, koprološka pretraga, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučiti će se odgovarajuća terapija. Svakako Vam preporučujem i da pregledate već objavljene odgovore na ovim stranicama u vezi prehrane pasa, jer smatram da prehrana samo ili pretežno mokrom hranom nije dostatna niti dovoljno kvalitetna za Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo zlatnog retrivera starog godinu i pol. Ne moram ni reći kako je pametan i umiljat. Otac ga je dresirao i njega najviše sluša, ali sluša i nas ostale. Međutim, unazad dva mjeseca počeo se čudno ponašati. Prvo je ugrizao mamu bez nekog opravdanog razloga (krenula je rukama prema njemu da mu izvadi neki komadić drveta što mu se zaglavio među zubima). Mjesec dana nakon toga smo malo viknuli na njega, a on se zaletio do djeda, koji ga je htio podragati i ugrizao ga za prste. Neki dan je skoro ugrizao i oca koji se također sagnuo prema njemu da ga podraga. Ne možemo povezati ta tri slučaja, osim da se išlo rukama prema njegovoj glavi, vratu. Nakon takve iznenadne agresije, on se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i dalje maše repom, skače i spreman je na igru! Čitala sam ranije jedan članak o "sindromu bijesa" i u potpunosti tu pronalazim takve znakove, ali kako sad razaznati da li je to neki njegov "hir", nasljedna bolest ili oboljenje na mozgu? Kako se to može utvrditi? Da li je to trenutno ili trajno stanje? Drugi problem se tiče režanja. Uglavnom reži na strance, ali i na članove obitelji koje ne vidi neko vrijeme. To se isto pojavilo zadnjih par mjeseci pa ne znam da li se može povezati s prethodnim problemom ili je jednostavno stvar u ljubomori i strahu? Ponavljam, da je on inače jako vesel i zaigran, normalno jede, slobodno se kreće po dvorištu. No, ipak ga u zadnje vrijeme svi mazimo s oprezom jer nikad se ne zna kad bi mogao agresivno reagirat!! Hvala, SilviaO: Jedna od najpopularnijih pasmina pasa je zasigurno zlatni retriver. Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi, a naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude, tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima i kao, ipak najviše, obiteljski pas. Psi su životinje koje se u zajednici životinja i ljudi ponašaju prema pravilima "čopora". To podrazumijeva dominantniji, odnosno podređeniji položaj svake od jedinki i to na način da stečene pozicije nisu trajne. Tako se vitalnije, samosvjesnije i snažnije jedinke nameću skupini kao vođe. Vođa može biti mužjak ili ženka, a psi koji žive u grupi s ljudima vrlo često to mjesto, bez izrazitog nametanja, prepuštaju odrasloj muškoj osobi. Ostali članovi zajednice "dobivaju poziciju" koju su "izborili".U literaturi je opisano nekoliko oblika agresije, od kojih svaka ima specifičan uzrok. To su: - dominantna, koja može biti usmjerena na ljude ili druge pse- teritorijalna, koja je povezana s obranom određenog područja- protektivna, usmjerena na ljude i životinje koje pas procjenjuje kao prijetnju vlastitoj grupi- posesivna, pas brani hranu, igračke ili sl.- predatorska, predstavlja lov- uzrokovana boli- naučena, psi izvršavaju naredbu- uzrokovana strahom, kao obrambena reakcija na stvarne ili ponekad krivo procjenjene opasne situacije- uvjetovana spolom, manifestira se kao borba mužjaka. Najčešće je u pasa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo. Dominantna agresija najčešći je razlog zašto psi reže na svoje vlasnike ili ih ugrizu. Iako se čini da nastupa naglo, to je proces koji svakako traje određeno vrijeme, a pas svaki put procjenjujući svoj položaj nastoji zadržati stečenu poziciju i prijetnju čak pretvoriti u napad. Sve dok mu je to dopušteno, psu se daje do znanja da je odabrao dobru metodu koja djeluje. Svom se psu morate postaviti kao vođa čopora, tako da prema Vama ima poštovanja, jer su psi životinje koje žive u zajednici i ponašaju se prema pravilima čopora.Spomenuli ste i "sindrom bijesa" za koji mnogi sumnjaju da li taj sindrom uistinu postoji ili je takvo ponašanje rezultat dominantnog ponašanja u pasa, te da li je to nasljedno svojstvo ili oblik padavice ili ovakvi psi imaju neki od poremećaja u funkciji mozga (kao smanjeno lučenje serotonina - paralela nasilnog ponašanja u ljudi). Najčešće, psi s ovim sindromom postanu agresivni u određenim situacijama koje se ponavljaju. Kako bi se takav problem riješio preporučuje se sljedeće: popisati situacije koje potiču psa na agresivno ponašanje (npr. ako reži kada ga mičete s kauča....), osoba s kojom je najagresivniji trebala bi postati jedini izvor svega što psu treba (hrana, voda, igra, nagrada, pažnja...), a osoba bi trebala moći naučiti psa osnovnoj poslušnosti. Kako biste se Vi postavili vođom, svi ostali ukućani trebali bi ignorirati psa, a Vaš bi se ljubimac mogao u potpunosti posvetiti Vama. Psa bi trebalo nagraditi za svaki oblik pokoravajućeg ponašanja (položene uši, izbjegavanje kontakta očima, lizanje, prevrtanje..). Svako poželjno ponašanje psa mora biti nagrađeno.Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Ponekad je agresija opravdana jer pas reagira instinktivno, npr. ako se pas brani od drugog psa ili čovjeka koji ga zlostavlja, borba za teritorij, ženku i sl. Za agresivno ponašanje pasa uvijek postoji razlog koji je očigledan psu, ali vlasnicima nije uvijek jasan. Znaci agresije mogu biti različiti, a manifestiraju se kao gledanje izravno u oči (nekoliko minuta), upozoravajuće režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno, lajanje i griženje, tj. napad. Režanje može biti posljedica nesigurnosti i straha, ali isto tako pokušaja da pas upravlja situacijom. U svakom slučaju ovo je početni i blagi oblik agresije koji predstavlja fazu upozorenja. Jednom kada se pojavi, agresivno ponašanje nikada ne prestaje samo, te ga treba obuzdati, smanjiti i otkloniti.Općim kliničkim pregledom (krvna slika, RTG, UZV i sl.) može se isključiti neki od organskih uzroka promjene ponašanja tako da je bez pregleda nemoguće utvrditi da li je poremećaj ponašanja nastao uslijed nekog patološkog procesa u organizmu. Preporučam Vam da potražite priručnik za odgoj i dresuru pasa, te da dosljedno provodite opisane vježbe. Pas svakodnevno treba odraditi vježbe poslušnosti kao što su npr. "sjedni", "lezi", "čekaj" i "na mjesto". Izbjegavajte fizičke kazne jer mogu pogoršati situaciju. U prisustvu psa koristite položaj tijela, izraz lica i ton glasa da kod psa ne izazovete sumnju tko je "glavni" u Vašem odnosu. Snažnu poruku psu možete dati i samim ponašanjem u svakodnevnim, običnim, situacijama. Jedna od njih je npr. da Vi prvi prolazite kroz vrata. Osim toga, nemojte dozvoliti da se netko od ukućana osjeća nelagodno ili da se pojavi strah. Sve dok traje agresivno ponašanje psa, ograničite mu kretanje na određene prostorije, a naredba "na mjesto" trebala bi biti dobro naučena.Ukoliko se ponašanje ne popravi tijekom dva do tri tjedna preporučam Vam da potražite stručnu pomoć iskusnog dresera za Vašeg ljubimca, prije nego takvo njegovo ponašanje uzme još više maha.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku kavkaskog ovčara staru nepunih 7 godina. Do sada nije imala ni jedan okot, točnije nije se parila. U zadnje vrijeme primjećujem da teško ustaje. Prije par dana iz ležećeg položaja teško je ustala na prednje noge (u sjedeći položaj), a zatim se 3 puta pokušala dići, no nije mogla, pa je opet legla. Tada sam to pripisala tome da se zaležala, jer je, nakon što sam je okupala, legla i nije se dizala cca. 4 sata. No sada me to sve više brine, jer vidim koliko joj je teško ustati. Odvela bih je veterinaru, ali ona ne želi izaći iz auta čim vidi gdje smo stigle, jer je kao mala često posjećivala veterinara (pojela je komadić najlona kad je bila mala, zatim krpelji (piroplazmoza), cijepljenja..). Kada je vozimo na cijepljenje, doktorica to obavi u autu jer nikako ne želi izaći. Hvala Vam na strpljenju i nadam se skorom Vašem odgovoru. Samo bih još htjela napomenuti kako joj zadnja 2 ljeta iz bradavica curi gusta, bijelo-žuta tekućina, no na dodir nisu bolne. Zabrinuta vlasnica AntonijaO: Bolesti lokomotornog sustava u pasa obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešće se javljaju u velikih i teških pasmina pasa. U starijih pasa česta su oboljenja zglobova. Degenerativne promjene se primarno javljaju na hrskavici i koštanim dijelovima, uzrokujući stvaranje novih koštanih izdanaka ili izraslina. Bolest najčešće zahvaća zglobove koji su najviše opterećeni, ali se može javiti i na drugim zglobovima. Artroza je bolest koja zahvaća tzv. prave zglobove, a to su zglobovi koji imaju zglobnu čahuru i sinovijalnu opnu. Coxarthrosis je degenerativni proces na zglobnoj hrskavici kuka praćen subhondralnim upalama koštanog tkiva i periartikularnim bujanjem periosta. Primarno nastaje zbog istrošenosti zglobnih ploha u starih životinja (arthrosis senilis), a sekundarno kao posljedica drugih bolesti zgloba (distorzija, luksacija). Promjene zahvaćaju glavu bedrene kosti i acetabulum, a proces je uglavnom jednostran.Spondiloza predstavlja degenerativne promjene na trupovima kralježaka, odnosno u intervertebralnom diskusu. Kralježnica se sastoji od kralježaka koji su povezani diskusima. Što je pas stariji to se diskusi više stanjuju, te kralješci postaju labilni i nestabilni. Baš zbog te nestabilnosti dolazi do pojačanog istezanja ligamenata, koji su s jedne strane naljepljeni na trup kralješka, a s druge strane na diskus, i okoštavanja njihovih hvatišta, a kao posljedica se javljaju koštani izdanci na rubovima kralježaka. Ti koštani izdanci mogu biti toliko veliki da spajaju trupove kralježaka i obilježje su spondiloze. Spondiloza se najčešće javlja kod starijih pasa.Prognoza je promjenljiva i ovisi o lokalizaciji i stupnju oboljenja. Točnu dijagnozu moguće je postaviti jedino rtg. snimkom kralježnice i stražnjih ekstremiteta. U terapiji se koriste analgetici i antireumatici čiju vrstu i dozu propisuje veterinar.Pomoći mogu i različiti dodaci prehrani koji bitno olakšavaju ovakva stanja i utječu na kvalitetu života pasa.Od preparata koji djeluju regenerirajuće na hrskavice, ligamenate i tetive u Pet centrima možete nabaviti: Petvital "GAG" - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta i praha. Uz navedeno, u našoj ponudi je i "Caniviton forte", prah s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). On je dopunsko sredstvo prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. U ponudi ljekarni Pet centra su i programi medicinske hrane renomiranih proizvođača: - Hill's Prescription diet "j/d" hrana koja služi kao hranidbena potpora liječenju artritisa kod pasa, a sadrži visoku razinu EPA, omega 3-masnih kiselina koje smanjuju upalu oko zgloba i u zglobu, a dobivaju se iz ribljeg ulja dubinskih riba. Također sadrži antioksidantsku formulu s vitaminom E i C, selenom i beta-karotenom te na taj način pojačava zdrav imunološki sustav, a osim toga sadrži kontrolirane kalorije koje spriječavaju povećanje tjelesne težine, bez dodatnog opterećenja za zglobove. - Royal Canin veterinary diet "Mobility support" i "Mobility special large dog" za pse kojima je tjelesna masa preko 25 kg. Indikacija za njenu upotrebu je pomoć u održavanju pokretljivosti zglobova odraslog psa, a sadrži zelenousne dagnje koje reduciraju simptome upale zglobova u pasa, te pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, sadrži i omega-3 masne kiseline dugih lanaca koje moduliraju upalne reakcije i imaju blagotvoran učinak na zglobove, također sadrži i sinergistički antioksidacijski kompleks koji reducira degradaciju stanične DNA, jača imunološki sustav i neutralizira slobodne radikale te sadrži umjerenu koncentraciju energije koja pomaže u prevenciji debljanja. - Eukanuba veterinary diets, program "Joint Mobility" predstavlja potpunu hranu za pse koja pomaže u kontroli tjelesne težine s ciljem smanjenja opterećenja zglobova, te sadrži posebne sastojke koji pomažu zdravlju zglobova (glukozamin i hondroitin sulfat), boljem imunitetu, zdravlju probavnog sustava, boljoj kvaliteti kože i dlake, te dnevnoj higijeni zuba i održavanju normalnog nivoa šećera u krvi.Iscjedak iz bradavice koji se javlja nakon tjeranja (do 2 mj.), mogao bi biti povezan s djelovanjem hormona prolaktina, čije lučenje bi bilo posljedica tzv. lažne trudnoće. Ova pojava u kuja nije rijetkost. Međutim, opisani iscjedak bi mogao ukazivati i na ozbiljnije oboljenje mliječne žlijezde, te Vam savjetujem da kuju svakako pregleda veterinar.