*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Pas (dalmatiner) mi ima problem s analnim vrećicama već koji mjesec. Malo mu se zakomliciralo i nateklo. Star je 5 godina. Veterinar je rekao da će to operirati da ne bi nastao nekakav tumor, međutim odustao je od operacije zbog hladnog vremena. Dao mi je mast nekakvu da mu mažem 2-3 puta na dan i da pričekamo da malo otopli. Pas ima kućicu u dvorištu i dobro je izolirana i dosta topla, međutim par dana je već u agoniji, tako bi rekao, jauče i cvili dan i noć. Veterinar mi je dao rimadyl tablete da mu dajem da mu bol popusti. Ne znam što više raditi jer zima nije ni počela kako treba i bojim se kako će to pas izdržati. Jasno mi je da se zakompliciralo jer je to malo i ozeblo i nateklo. Što da radim? IvanO: O problemima sličnim kao kod Vašeg psa pisala je opširno kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Vašem psu su zbog upale analnih žlijezda postale teške i gotovo nemoguće one najosnovnije radnje, a to je sjedenje i vršenje velike nužde. Može biti prisutna i vrućica. Bol iskazuje cviljenjem i zavijanjem. Manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti.Ukoliko Vaš veterinar ne može izvršiti operaciju trenutno, a najvjerojatnije zbog starosti psa i velike zime vani koja nepovoljno djeluje na cirkulaciju, neophodno je da stavi psa na antibiotsku terapiju, a barem tri dana za redom bi trebalo kanilom isprati analne žlijezde 0.025 % klorheksidinom ili 0.4 % povidon jod otopinom i nakon toga se aplicira antibiotsko/kortikosteroidni pripravak. Puno bi značio i topli oblog izvana.Antibiotska terapija injekcijama ili u tabletama trebala bi trajati barem 7 do 14.Nakon toga upalu bi trebalo prevenirati učestalim kontroliranjem punjenosti analnih vrećica.Kirurško odstranjenje analnih vrećica može imati trajan učinak u rješavanju problema, ali vrlo česte su komplikacije u vidu permanentne fekalne inkontinencije i čestih fistula (novonastalih kanalića kroz koje sadržaj pronalazi put van) kod nepotpunog odstranjenja vrećica.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera staroga 9 godina. Na izgleda ne djeluje tako, djeluje barem 3 godine mlađe, ako ne i više. Dakle, i više nego dobro je pokretan za svoje godine. No, u zadnje vrijeme smo primjetili da ako duže leži na nekoj nogici, počinje šepati kada ustane. To brzo prođe. Bili smo kod veta koji je pregledao šapice i rekao da je sve ok (nema tragova uganuća, loma i sl., ali ni osteoporoze ili artritisa ), ali postoji mogućnost početne reume. Nije nam davala nikakve kreme ni lijekove jer smatra da još nije potrebno, pošto mu se to ne dešava svakodnevno, no nama ne bi štetilo i drugo mišljenje. Unaprijed hvala, PetraO: Problemi u kretanju mogu biti posljedica brojnih uzroka. Najčešće se radi o bolnom procesu (koji može zahvatiti mišiće, fascije, tetive, ligamente, kosti, zglobove ili živce), trombozi veće krvne žile ili mehaničkoj smetnji zbog paralize živaca ili mišića ekstremiteta (kontraktura mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju). Kod starijih se pasa nerijetko javljaju pareze ili paralize živaca, koji su posljedica pomaka, pritiska, nagnječenja ili prekida kontinuiteta, što onemogućava normalni prijenos podražaja, a time i kontrakciju mišića. Samim time dolazi do otežanog i bolnog kretanja, a s vremenom i do atrofije muskulature. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom.Na žalost, većina se ovakvih problema vrlo teško liječi, stoga se uglavnom terapija bazira na uklanjanju bolnosti i ublažavanju simptoma (daju se analgetici, spazmolitici i vitamini B kompleksa). O otežanom kretanju, odnosno smetnjama u kretanju možete saznati iz odgovora kolegice Davorke Balantin, dr.vet.med. ovdje te kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med. ovdje.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 13.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štence labradore stare mjesec dana, i samo jedno sam dala novim vlasnicima. Iz vaših priloga sam vidjela da je idealna dob za odvajanje 2 mjeseca, pa me zanima da li ovo prerano odvajanje može naškoditi štenetu i da li da ga vratim nazad kuji? Novi vlasnici su ga vodili veterinaru, no on nije ništa spomenuo da je to problem. Sva štenad dobro napreduje i samostalno jede (ponekad sisa). Također, budući da je kuji ovo bio prvi okot, čula sam da sljedeće tjeranje treba preskočiti dok joj se organizam ne oporavi, da li je to istina? Molim vas pomoć oko prvog pitanja jer se dosta brinem. Unaprijed veliko hvala, AntonijaO: Ako se normalno razvija, štenad sa četiri tjedna ulazi u "fazu socijalizacije". Nihova djelatnost tada postaje igra i učenje kako će postati punopravni članovi jedne visoko socijalizirane skupine. Stručnjaci savjetuju štene u leglu zadržati do dobi od 8 tjedana. U tom vremenu štene uči i navikava se na društvenost, ali i na borbu za vlastita prava. Dolaze do izražaja i jačaju karakterne crte. Kuja majka im pobuđuje različite uvjetne reflekse, odgaja ih i oštri im instinkte. Starost od osam tjedana je doba kada je potrebno da štene dođe u novu sredinu gdje će se dalje samostalno razvijati jer je još uvijek u fazi socijalizacije, dakle sposobno je brzo i potpuno prilagoditi se novoj sredini i novim vlasnicima.Moj savjet je da ne trebate štene koje ste dali sada opet vraćati nazad jer se ono, čak možda još i više, već vezalo za svoje vlasnike i to bi mu opet bio još samo jedan šok. No, za ostalu štenad možda bi ipak bilo bolje da ih, kao što stručnjaci preporučuju, odvajate oko osam tjedana starosti.Pariti se smije samo ona kuja koja je hranidbeno i kondicijski sposobna stvoriti i prehranjivati potomstvo. U kinologiji stoga postoji pravilo koje dozvoljava parenje kujama samo jednom godišnje, a to znači da se za leglo smije iskoristiti svako drugo tjeranje. Toliko je vremena, naime, potrebno da kuja nadoknadi sve potrošene materije u toku skotnosti i dojenja. To razdoblje počinje kujinim zasušenjem, a mi možemo pomoći tako da je počnemo mnogo slabije hraniti. Time je u kuje završen jedan rasplodni ciklus i započinje njen oporavak. Taj će oporavak trajati punih godinu dana jedno tjeranje valja, dakle, preskočiti, a pariti se smije tek kod sljedećeg tjeranja.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 12.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu koju sam udomila sa ceste, pola labrador, oko 4 mj. Ne vežem ju, spava pred vratima i neće nigdje drugo. Uglavnom, slobodno se kreće i igra sa psima u komšiluku (sve sami mužjaci). Pošto ne bih kučiće, a nekako bih da izbjegnem sterilizaciju, postoje li neki drugi načini da se spriječi gravidnost? Vrijedi li išta da ju zatvorim u periodu tjeranja ili nešto slično? LunaO: Kod pasa je najpouzdanija i najučinkovitija metoda kontrole začeća kastracija ili sterilizacija. U novije vrijeme istraživanja su usmjerena na oralnu kontracepciju, ponajprije u kuja. No, s obzirom da se spolni ciklus u kuje u mnogočemu razlikuje od spolnog ciklusa žene, a ujedno su i kuje mnogo osjetljivije na nuspojave steroidnih kontraceprivnih sredstava, ovakav se način kontrole začeća još ne provodi redovito u praksi.Ipak, kako je sterilizacija ili kastracija kućnih ljubimaca postupak koji je trajan, a mnogi vlasnici požele leglo svoje ljubimice jednom u njenom životu, traži se načini kojima će se suprimirati spolni nagon. Ovi načini mogu biti učinkoviti jedino u kuja jer za sada ne postoji medicinskog pripravka koji bi suprimirao spolni nagon u mužjaka.U kuja se kao oralni kontraceptivi koriste progestini (progesteron) i androgeni (miboleron). Progesteron dolazi u obliku megestrol acetata, medroxyprogesteron acetata i proligestona a služe u svrhu sprječavanja estrusa ili tjeranja u kuja. Kako bi bio učinkovit treba ga aplicirati u točno određeno vrijeme spolnog ciklusa. Također, doziranje je različito, a u ovisnosti o trajanju spolnog ciklusa, tako da se mora činiti uz redoviti nadzor veterinara. Kod kuja ovaj se način supresije ne bi smio koristiti dulje od dva ciklusa zaredom jer je povećan rizik od hiperplazije endometrija, infekcije maternice i tumora mliječne žlijezde. Zabilježena je i pojava šećerne bolesti, disfunkcije nadbubrežne žlijezde i ispadanje dlake u onih kuja kojima su davani progestini. No, prednost je progestina što obično ne utječu na buduće cikluse i sposobnost uspješnog začeća.Miboleron je androgen (tip testosterona) koji se koristio u supresiji estrusa. Sa davanjem ovog lijeka obično se počinje 30 dana prije početka tjeranja. Zbog nuspojava (vaginalne infekcije i jetrenih bolesti) nije preporučljivo davanje dulje od 24 mjeseca.Zbog brojnih se nuspojava ovakav način kontrole začeća u kuja osobito ne preporuča.Treba spomenuti i fizičke metode kontracepcije - intrauterine naprave nisu primjenjive ni kod pasa ni mačaka jer je izuzetno težak njihov prolazak kroz lumen cerviksa. Plastične intravaginalne naprave bile su korištene kao prevencija penetracije penisa, no pokazale su se niskom učinkovitošću. U najnovijim je istraživanjima kontraceptivna vakcina koja stvara privremenu neplodnost čije se djelovanje osniva na stvaranju antitijela prema otpuštajućem hormonu luteinizirajućeg hormona. Ovaj hormon regulira produkciju muških i ženskih spolnih hormona kao što su testosteron, progesteron i estrogen.O dodatnim informacijama i mogućnostima kontracepcije u Vaše ljubimice možete se obratiti na Kliniku za porodništvo domaćih životinja na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a o prednostima kastracije ili sterilizacije možete se informirati iz brojnih već objavljenih odgovora mene i mojih kolega na ovim stranicama.Kako biste spriječili neželjeni graviditet u Vaše kuje, svakako je možete držati pod kontrolom. No, moram napomenuti kako je spolni nagon u pasa izuzetno jak te bi kuju trebali imati pod nadzorom 24 sata dnevno kroz otprilike tri tjedna koliko obično traje spolni ciklus u kuja.Kako bi se olakšao nadzor i smanjila mogućnost nasrtaja mužjaka na kuju, u Pet centru možete pronaći sprejeve i oralne pripravke koje neutraliziraju prirodne mirise: Canina DOG STOP dražeje - sadrže klorofil, koji djeluje tako da estrusni miris kuje neutralizira ili ga tako promjeni da mužjake više ne privlači Gimborn i Trixie sprej za kuje u tjeranju. Sprejeve je potrebno koristiti pri svakoj šetnji ili u prisustvu mužjaka nekoliko puta dnevno. Temeljito treba posprejati stražnji dio tijela kuje sa svih strana, unutarnju stranu bedara te ispod korijena repa. Ovim se sprejevima mogu posprejati i ulazna vrata kuće ili stana, njene kućice, mjesto gdje kuja leži i sl.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam njemačke ovčarke stare 4 g. Prije 13 dana primjetio sam početak krvarenja (početak tjeranja), no međutim danas sam gledao njezinu stidnicu i ona je zasušila, kao da tjeranja nije niti bilo, a znamo da bi sada trebala biti spremna za parenje. Inače, kuja je već imala svoje leglo i sve je bilo u redu, ona je zdrava, vesela i nisam primjetio bilo kakve zdravstvene promjene ili teškoće. Hvala, VladoO: Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Do krvarenja može doći i 10.-14. dana, a postoje i podaci koji govore da se to može dogoditi čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. Potrebno bi bilo i spomenuti da se kod kuja može pojaviti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan, te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test.Također, trebalo bi spomenuti da uslijed hormonalnih poremećaja, trajanje pojedinih faza može biti različito. Stoga bi bilo vrlo bitno točno odrediti u kojoj fazi je trenutno Vaša kujica. Moguće je da su navedeni znakovi posljedični znak promjena ili oboljenja genitalnih organa, što mi je na ovakav način poprilično teško utvrditi.Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je o utvrđivanju plodnih dana u kuja ovdje.Zbog svoje sigurnosti i zdravlja svog ljubimca, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će nakon pregleda ljubimca biti u mogućnosti utvrditi ili isključiti eventualne probleme, odnosno utvrditi zdravstveni status ljubimca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 04.02.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Veterinar u Dubrovniku je s kože mog psa uzeo uzorak i posao na laboratorijsko ispitivanje gdje je utvrđeno da su rane na nogama infekcija "miješane flore i faune" te preporučio tretman gentamicinom /injektivno i krema površinski/. Da li se slažete i što je gentamicin?RobertO: Općenito je poznato da su psi podložni kožnim infekcijama različite etiologije. Među njima, često se izdvajaju stafilokokne infekcije kože (piodermije, stafilodermije) kao najčešće bakterijske bolesti kože u tzv. "maloj praksi".U 90% slučajeva uzročnik je Staphylococcus intermedius, dok se Staphylococcus aureus i Staphylococcus hyicus rjeđe spominju. Kako promjenama mogu biti zahvaćeni različiti dijelovi kože, velika je različitost kliničke slike. Zbog gore navedena razloga, i sama dijagnostika bakterijskog dermatitisa je otežana.Različite infekcije i pad otpornosti pogoduju naseljavanju i drugih mikroorganizama te pojavi tzv. "miješanih infekcija".Dijagnostika i liječenje osniva se na prikupljenim anamnestičkim podacima, kliničkim zapažanjima, citološkim i bakteriološkim pretragama, utvrđivanju osjetljivosti bakterijske flore na pojedine antimikrobne lijekove,... Tu bi se trebalo napomenuti, da su bakterijske infekcije pasa, nerijetko, sekundarne naravi i da je za njezin nastanak bio potreban neki pogodovni čimbenik. Kako je takav čimbenik teško utvrditi ili ga je teško ukloniti, i samo liječenje može biti dugotrajno ili ponovljeno.Gentamicin je antibiotik iz skupine aminoglikozida koji djeluje na velik broj bakterijskih infekcija, osobito na infekcije izazvane gram-negativnim bakterijama. Njegovo djelovanje se osniva na oponašanju prirodne biomolekule što mu omogućuje vezivanje na bakterijske ribosome i dovodi do nepravilnog čitanja genetskog koda. Na takav način, ovaj antibiotik polučuje svoje djelovanje te brzo ubija bakterije.Vjerujem, da je kolega poduzeo sve u svojoj moći da dođe do ispravne dijagnoze te u skladu s njom odredi prikladnu terapiju. Naravno, ako niste sigurni u njegovu procjenu i njegovu terapiju, uvijek se možete obratiti drugom veterinaru - po drugo mišljenje.O dijagnostici dermatoloških bolesti, liječenju i trajanju liječenja pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 04.02.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku rottweilera staru 10,5 godina, živi s nama u kući. Odnedavno (10 dana) slabo i i gotovo ništa ne jede. Počelo je čestim jedenjem trave, glasnim krčenjem iz želuca, ponekad povraćanje (1-2 puta dnevno) s malo blijedo žučkastim sekretom i dijelovima trave i ponekad s malo proljeva. Trenutno nema proljev, ne povraća zadnja dva dana, nema temperaturu, slabe je volje i malaksala je. Nije napuhnuta. Kod našeg veterinara izvadili smo joj krv i njegova dijagnoza je: SPLENOMEGALIA, TROMBOCITOZA SA ANEMIJOM. Rečeno nam je da ima povećanje slezene, ali mene zanima zašto, kako bi joj se moglo pomoći? Njen nalaz glasi ovako: HCT=34.0 (nisko), HGB=10.7 g/dl(nisko), MCHC=31.5 g/dl(normalno), WBC= 21.6X10 na9/L(puno), GRANS=19.3X10na9/L(puno), L/M= 2.3X10na9/L(normalno), PLT=691 X 10na9/L(puno). Voljela bih ako mi možete i Vi pomoći savjetom.Terapija joj je Enroxil, Reglan, Plibex. Kakvu još pretragu mogu tražiti? Napominjem da sam ja prije deset godina imala njenu baku (krvno srodstvo) koja mi je uginula u 9. godini života od leukemije, također je imala jako lošu krvnu sliku, premalo eritrocita, oticanje limfnih žlijezda, što kod ove kujice nema.Molim bilo kakav savjet, ona je zaslužila svu brigu ovog svijeta.Lijep pozdrav, SanjaO: Slezena je organ smješten u trbušnoj šupljini izduženog oblika. Smještena je u blizini želuca na lijevoj strani abdomena. Točna lokacija slezene ovisi o njezinoj veličini i obliku a uvjetovana je i veličinom okolnih organa kao što je punjenost želuca. Slezena je relativno velik organ, tamno crvene boje koju krvlju obskrbljuju mnoge krve žile.Iako ovaj organ nije esencijalan za život, slezena ima važne funkcije povezane sa krvlju i limfnim sustavom. Slezena filtrira krv i sudjeluje u brojnim funkcijama imuniteta. Slezena obavlja pet glavnih funkcija: hematopoeza - proizvodi određene krvne stanice a glavno je mjesto, osim koštane moždine, koji proizvodi i crvena krvna tjelešca.Spremište krvi - slezena posjeduje velik dio u kojem se mogu deponirati crvene krvne stanice i pločice (elementi koji sudjeluju u zgrušavanju krvi). Organizam ima sposobnost nagle kontrakcije slezene ako je potrebna dodatna količina crvenih krvnih tjelešaca u cirkulaciji.Filtracija krvi - slezena uklanja stare ili abnormalne krvne stanice i tjelešca iz krvi.Fagocitoza - slezena "hvata" i uklanja druge stare stanice, bakterije i strane proteine iz cirkulacije.Mjesto imunitetne aktivnosti - slezena je dio tjelesnog imunosnog sustava.Slezena može biti mjesto primarne bolesti koja zahvaća samo taj organ ili je zahvaćena uslijed bolesti koje zahvaćaju druge organe. Općenito su psi skloni povećanju slezene (splenomegalija), tumorima i drugim izraslinama na slezeni. Neke od najčešćih bolesti slezene su: generalizirano povećanje - povezano s poremećajima imunosnog sustava, pojedine anemije, prekomjerna produkcija crvenih krvnih tjelešaca, određene infektivne bolesti te davanje nekih lijekova.Razvitak hematoma (nakupljanje krvi) - ili ugrušaka krvu uslijed traume, poremećaja zgrušavanja krvi ili tumora koji krvare.Povećanje i kongestija slezene uslijed torzije krvih žila koje slezenu obskrbljuju krvlju. Ovo može uslijediti nakon torzije ili zakretanja želuca ili njegovog proširenja, teškog stanja kojemu su sklone velike pasmine pasa sa dubokim prsnim košem.Benigni tumori "- hemangiomiMaligni tumori - hemangiosarkomi. Hemangiosarkom je česti maligni tumor u srednje starih ili starijih pasa, naročito velikih pasmina pasa. Zatim, javlja se tumor mastocita, multipli mijelom i limfosarkom.Splenomegalija u pasa ponekad predstavlja manji problem, no ponekad ozbiljno poremećeno zdravstveno stanje. Splenomegalija je jedan od onih simptoma koji mogu biti povezani sa toliko medicinskih stanja da nije moguće mnogo reći o stanju bez daljnih pretraga. Mnogi uzroci dovode do povećanja slezene: javlja se kod anestezije određenim anesteticima, u stresnim situacijama, u stanju šoka, u prisutnosti krvnih parazita, hematomi koji zahvaćaju i slezenu, prisutnost hemangiosarkoma, torzije želuca, sistemske bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije. Također i bolesti koje uzrokuju raspadanje crvenih ili bijelih krvnih stanica što rezultira anemijom, leukopenijom i trombocitopenijom, zatim, procesi koji uzrokuju portalnu hipertenziju te kongestivno zatajenje srca.Kod primarnih bolesti slezene kao što je torzija, vidljivi su slijedeći simptomi: anoreksija, gubitak tjelesne težine, slabost, trbušna bol, povraćanje, proljev i poliurija/polidipsija. U slučajevima pak sekundarnog oboljenja slezene uočljivi su simptomi primarno oboljelog organa ili organskog sustava.U dijagnostici se koriste nekoliko pretraga koje pomažu u procjeni njenog stanja: kompletna krvna slika, biokemija krvi, mikroskopska pretraga razmaza krvi, aspiracija koštane srži, RTG-pretraga abdomena, testovi na zarazne bolesti i određene tumore. Također, UZV-trbušne šupljine može poslužiti identifikaciji abnormalnog tkiva slezene a može se izvesti i biopsija slezene (analiza stanica slezene a ponekad i kultura). U nekim je slučajevima za postavljanje i identifikaciju osnovnog problema potrebno izvesti i eksplorativni kirurški zahvat u trbušnoj šupljini čime se često mora ukloniti i bolesna slezena.Slijedeće, trombocitoza označava povišenje broja krvnih pločica u cirkulaciji. Krvne su pločice esencijalni dio mehanizma zgrušavanja krvi. Pločice se proizvode u koštanoj srži a uklanjaju se iz tijela putem slezene. Dakle, koštana srž zajedno sa slezenom regulira broj krvnih pločica u cirkulaciji. Broj pločica povećan je ili zbog povećane produkcije u koštanoj srži ili pak u smanjenom uklanjanju iz slezene. Trombocitoza isto tako nije specifičan simptom već se može javiti kao privremeni odgovor na otpuštanje epinefrina, reakciju na poremećaj ili bolest u nekom drugom dijelu tijela ili je znak neke bolesti koštane srži. Privremena trombocitoza se može javiti nakon napora, skotnosti i okota ili drugih faktora koji utječu na povišenje razine epinefrina u cirkulaciji. Zatim, infekcije (akutne ili kronične) mogu biti uzrokom bilo reaktivne trombocitoze ili pak trombocitopenije. Reaktivna trombocitoza obično prolazi kada se infekcija izliječi iako je ponekad potrebno i dulje vremena da se vrati u normalne vrijednosti. Što se pak leukemije tiče, moram napomenuti kako je ona tip tumora koji rezultira iz proliferacije tumoroznih krvnih stanica u koštanoj srži a u pasa nastaje iz još nerazjašnjenih uzroka. Ne spominje se iznad bilo kojeg uzroka nasljedna osobina ili sklonost neke pasmine ka leukemiji.Simptomi koje ste primijetili u Vaše kujice prvenstveno su od strane probavnog sustava, a trenutni nalazi krvi nisu specifični za pojedino oboljenje. Svakako Vam preporučujem kontrolni krvni nalaz kroz dva do tri tjedna kako bi se dobio bolji uvid u zdravstveno stanje. Kujici možete ponuditi neku od medicinskih linija lakoprobavljivih hrana (Hills i/d, Royal Canin Intestinal, Eukanuba Intestinal). Vodite računa o redovitom davanju antibiotika (Enroxil). Enroxil odnosno enrofloksacin je derivat kinolon-karbonske kiseline, kemoterapeutik iz skupine fluorokinolona. U iznimno malim koncentracijama djeluje baktericidno protiv mnogih vrsta gram - pozitivnih i gram - negativnih bakterija, a djeluje i mikoplazmocidno. U jezgrama osjetljivih mikroorganizama enrofloksacin koči sintezu DNK. Izvrsno djeluje protiv mikroorganizama otpornih na tetracikline, aminoglikozide, sulfonamid. Nakon peroralne primjene brzo se resorbira i opsežno raspodjeljuje u tkiva. Enrofloksacin je indicirano koristiti kod primarnih i sekundarnih infekcija probavnih, dišnih i mokraćno-spolnih organa. Reglan je pripravak iz humane medicine, ali se primjenjuje i u veterinarskoj kao antiemetik (sprječava povrćanje), a isto tako stimulira rad želuca i duodenuma. Plibex je također pripravak iz humane medicine a sadrži kompleks B vitamina. Navedeni vitamini imaju široki spektar pozitivnih utjecaja na živčani sustav, stanje kože i dlake te stimuliranje apetita.Porazgovarajte sa vašim veterinarom koji je pregledao kujicu o mogućim uzrocima dobivenih nalaza te mogućim dodatnim pretragama. Ukoliko ne raspolaže potrebnom opremom za dodatne pretrage, možete se obratiti Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 02.02.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu staru 5 godine. Ima probleme sa struvitima (kamenčićima). Kako upotrebljavamo hranu Hill's C/D sada je sve u redu. Mene zanima, da li ju mogu pariti, ako da - koju hranu treba jesti u slučaju da je parim.Unaprijed hvala na odgovoru,RužicaO: Najčešći oblik urolita, koji se može naći u donjim dijelovima urinarna trakta pasa, je magnezijum-amonium-fosfat-heksahidrat (MAP) ili struvit. Oni čine oko 40% svih nefrolita koji se pojavljuju kod pasa.Utvrđeno je da određene pasmine pasa genetski inkliniraju pojavi ove bolesti, npr. minijaturni šnaucer. Smatra se da se kod njih pojavljuje zbog sklonosti čestim urinarnim infekcijama. Također je česta pojava i kod jazavčara, pudla, škotskih terijera, bigla, velškog korgija, engleskih kokera ali i svih drugih pasa. Također je utvrđeno da se češće pojavljuje kod ženskih životinja (oko 70%), za razliku od muških (oko 30%).O ostalim informacijama vezanim uz mokraćne kamence kod pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., ovdje.Ovisno o tipu i broju mokraćnih kamenaca, koriste se različite metode liječenja i prevencije. Neke od njih su i hranjenje ljubimca posebnim hranama koje otapaju kamenac ili spriječavaju njihov ponovni nastanak. Jedna od takvih hrana je i Hill's Prescription Diet Canine c/d. Ovakva hrana ima kontroliranu razinu minerala i formulirana je da proizvodi kiselost urina koja spriječava nastanak struvita. Budući da je Hill's Canine c/d kompletna i izbalansirana hrana, pogodna je za dugotrajno hranjenje odraslih pasa.Prema određenim ispitivanjima, ovakav oblik dijete nije prilagođen za prehranu gravidnih kuja, odnosno, ne može dovoljno opskrbiti organizam gravidne ženke svim potrebitim elementima dovoljnim za normalan tijek graviditeta.Zbog specifičnosti Vaše situacije, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca kod veterinara kako bi isti mogao utvrditi trenutni zdravstveni status ljubimca. Nakon toga, isti će Vas moći, a sve u skladu s nalazom, dalje informirati, odnosno, odgovoriti Vam na pitanje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zaltnog retrivera starog 8 mj. koji, otkada je došao u našu kuću, ima problema s proljevom, a u zadnje vrijeme i s povraćanjem. Kroz sve ove mjesece je stalno kod veterinara, barem tri puta mjesečno. Sa 2,5 mj. nalazom stolice otkriveno je da ima giardiju i gliste te su se tome pripisivali njegovi proljevi. Očistili smo ga od svega toga, a onda nakon nekoliko tjedana proljev opet počeo. Zatim je bila kriva hrana pa smo isprobali i to i još uvijek smo na Eukanubi Intestinal, makar se pokazalo da hrana nije uzrok jer nema što nije isprobano (od kuhane dijetne hrane do Hill's, Eukanube, Royala itd..), a pas ima i dalje probleme. Onda sam počela nositi stolicu na pretragu za bakterije. Okriveno je da ima Clostridium pa je liječen Sinuloxom. Međutim terapija prođe, a pas opet za tjedan - 10 dana dobije proljev. Nakon toga ponovno se nosi stolica i dijagnosticira da pas ima Proteus i to se izlječilo gentanicinom. Proteus više nema, ali ima Clostridiju koja se navodno izliječi, a onda opet isto sve iz početka. Sada najveći problem koji me zabrinjava je povraćanje (bijela ljepljiva sluz nalik na bjelanjke jajeta) kojeg inače nije bilo. To je počelo danas prvi put. Njegov veterinar mu je i danas dao neku terapiju na koju ćemo ići nekoliko dana, ali s tim da ne zna ni sam što je mom psu točno. Pitala sam da li mogu napraviti još koju pretragu osim tog nošenja stolice i rekao je da nemam šta, da je on osjetljiv pas. Pa me zanima ako je on osjetljiv pas, da li je to normalno i kod male djece? Ja znam da nije i ne mogu vjerovati da to može biti normalno. Zar ću cijeli njegov životni vijek biti svakih tjedan dana kod veterinara? Mislim da nema smisla. Hvala! MajaO: Uzroci proljeva i povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prahrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do opisanih promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutnog ili kroničnog tijeka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Proljev se definira kao abnormalno povećanje broja, konzistencije i volumena fecesa kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev se javlja zbog promjena u absorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Kretnje tekućina, hranidbenih tvari i kemikalija duž stijenke crijeva može biti pasivno (osmoza) i aktivno kemijskim putevima, u koje su upleteni vitamini, bakterije i energija. Navodi se mnogo uzroka koji dovode do proljeva. Vrlo često posljedica je invazije crijevnim prazitima, oblićima ili trakavicama. Također, proljev može biti uzrokovan i infekcijom različite etiologije. Ako su zahvaćeni gornji dijelovi crijeva, infekcija može biti uzrokovana nizom patogenih mikroorganizama - bakterija (neke su i zoonoze - Salmonella i Campylobacter) ili virusa (poput parvovirusa), a povremeno infekcija može biti uzrokovana i kvasnicama, te parazitom Giardia. U većini ovih slučajeva stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima javlja se povišena tjelesna temperatura, te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drugačiji način: proljev je više sluzav, kojeg redovito prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom.O pretragama i nalazu kod gastritisa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Savjetujem Vam da se obratite kolegicama i kolegama na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji će biti u mogućnosti provesti temeljite pretrage te Vas savjetovati dalje u rješavanju postojeće situacije.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 27.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jorkširski terijer je imao prijelom zdjelice, pao je s balkona .Ima deset godine i veterinar ga ne želi operirati jer je star i već je imao operacija -glavica bedrene kosti mu se izglođala i malo su mu ostrugali i stavili šarafiće. Pasić piški, još nije kakio i malo hoda. Molim vas pomozite savjetom. Postoje neke tablete da se kupe da mu pomognu?SanjaO: Frakture ili prijelomi zdjelice najčešće su frakture u veterinarskoj medicini. Ove frakture obično su rezultat velike traume, najčešće u automobilskim nesrećama.Lijeva i desna polovica zdjelice zapravo su sastavljene od nekoliko kostiju koje se spajaju sazrijevanjem životinje. Svaka je polovica zdjelice sastavljena od sljedećih kostiju: ilijum, ischijum i pubis. Obje polovice spojene su zajedno u sredini kako bi tvorile oblik nalik kutiji. Zdjelica, također, tvori udubinu (acetabulum) za zglob kuka, a sa kralješničkom moždinom je povezana sakroilijačnim zglobom. Zbog ovakve konfiguracije zdjeličnih kostiju trauma zdjelice često rezultira prijelomom nekoliko kostiju istovremeno na lijevoj i desnoj strani. Općenito, klinički se prijelomi manifestiraju oteklinom, bolnošću, krvarenjem ili krvavim podljevom dok je karakteristika prijeloma zdjelice i akutno šepanje u stražnjim nogama. Frakture su obično vidljive u sazrijelim kostima. Kod mladih životinja s velikom traumom zdjelice obično dolazi do fraktura drugih kostiju prije nego zdjeličnih. Također, često dolazi i do loma acetabuluma i luksacije sakroilijačnog zgloba. Potonje može znatno komplicirati metode liječenja i konačnu prognozu. Kako su stražnje noge, zdjelica i kosti lumbalnog dijela kralježnice u neposrednoj funkcionalnoj vezi, nemogućnost korištenja stražnjih nogu uvijek ukazuje na potrebu za detaljnim pregledom cijele regije.Svaki slučaj prijeloma zdjelice mora se individualno procijeniti, uključujući težinu prijeloma i dob psa kako bi se odredio nejprimjereniji način liječenja. Neprimjereni način liječenja, stabilizacija prijeloma i loša njega nakon stabilizacije može dovesti do komplikacija, kao što je nemogućnost zaraštavanja kostiju i sraštavanje kostiju u abnormalnih smjerovima. Navedeno dovodi do kompromitiranja širine zdjelice, osteomijelitisa (infekcije koštanog tkiva), artritisa zgloba kuka ili kompletne nefunkcionalnosti noge.U ovisnosti o prirodi prijeloma, individualno se pristupa izboru metode liječenja. Frakture zdjelice mogu imati teške komplikacije ako ne zarastu u cijelosti. Po točno postavljenoj dijagnozi prijelomi se saniraju fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Ako se ne pristupi ovakvoj fiksaciji, kosti sraštavaju u poziciji kojoj su se našle ili se na tom mjestu može stvoriti tzv. "lažni zglob". Ako su kosti zdjelice napuknule ili je lom bez pomaka, moguće je, uz gotovo apsolutno mirovanje, da se lom sanira bez operativnog zahvata.Zaraštavanje prijeloma je dugotrajno, u prosjeku 3-4 tjedna. Zaraštavanje kosti ovisit će o uzroku koji je izazvao prijelom, ali i o dobi životinje - kod mlađih jedinki prijelomi brže zaraštavaju. Princip zaraštavanja prijeloma je da se vezivne stanice iz periosta umnažaju i oko mjesta loma stvaraju "omotač" koštane tvari. On okoštava i drži koštane ulomke. Nakon toga se preoblikuje i zamjenjuje koštanim tkivom.U slučajevima kada nije preporučljiv kirurški zahvat, strogo je važno ograničiti kretanje psa kako bi se dozvolilo zaraštavanje zdjeličnih kostiju i prevenirala prekomjerna bol. Ograničeno kretanje znači da bi pas trebao biti smješten u kavez ili ograničen na manji prostor u kući ili stanu kada god ne može biti pod Vašim nadzorom, onemogućiti ga u grubim i temperamentnim igrama s Vama, ali i drugim psima, iako se doima kako se osjeća vrlo dobro. Također, kretanje po stepenicama bi trebalo biti ograničeno, a vanjske šetnje na vrijeme koliko mu je potrebno da obavi nuždu.Kroz nekoliko tjedana potrebno je napraviti kontrolni pregled kod veterinara kako bi se RTG-snimkom procijenila kvaliteta zaraštavanja loma. U olakšavanju boli na našem se tržištu nudi Tolfedine (Vetoquinol) u tabletama te Rimadyl (Pfizer) također u tabletama. Navedene analgetike možete pronaći u veterinarskim ljekarnama Pet centra uz veterinarski recept.Svakako se obratite Vašem veterinaru ukoliko uočite pogoršanje simptoma kako bi se pravovremeno moglo pomoći Vašem ljubimcu. Također, ukoliko je prošlo više od tri do četiri dana od zadnjeg defeciranja, morat ćete posjetiti veterinara. Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu, postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (od 5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina, što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Prvi znakovi koji se mogu primijetiti je zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost.Moram napomenuti kako slobodno možete potražiti drugo mišljenje i na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje veterinari svojom stručnošću imaju više iskustava s navedenom problematikom te će Vam možda moći ponuditi primjereniju pomoć za Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bi da mi objasnite postupak sa psom koji je bio u kontaktu (možda ugriz) sa moguće bijesnom lisicom? Pritom je jedan cijepljen protiv bjesnoće, a drugi je star 2,5 mjeseca te do sada nije još bio cijepljen? Da li za pse postoji neka postekspozicijska profilaksa kao za ljude? Hvala, Ivona O: Prema odredbama Pravilnika o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja bjesnoće kod životinja (NN 32/00), veterinar iz ovlaštene veterinarske organizacije mora opravdati sumnju na bjesnoću tako što će obaviti temeljiti klinički pregled životinje/a. Ako veterinar nadležne ovlaštene veterinarske organizacije klinički potvrdi sumnju na bjesnoću, nadležni veterinarski ured županije ili grada mora odmah narediti eutanaziju životinje i slanje materijala na laboratorijsko pretraživanje u Hrvatski veterinarski institut. Prema gore navedenom pravilniku, bjesnoća se potvrđuje ili isključuje obavljanjem labaratorijskih pretraga tehnikom imunofluorescentnih protutijela ili biološkim pokusom na miševima. Biološki pokus na miševima obvezan je u slučaju prvog utvrđivanja bjesnoće u jedne vrste životinja na području općine ili grada, te prema potrebi i u drugim slučajevima. Liječenje se kod oboljelih životinja ne provodi. Dakle, ako se potvrdi ova bolest kod ljubimca/ljubimaca, ista se ne liječi već se životinje eutanaziraju, a njihova glava/glave ili cijele lešine se šalju na obdukciju u Veterinarski institut (u svrhu dokazivanja bjesnoće). Mjesto boravka, u kojem su boravile bolesne životinje treba se temeljito dezinficirati, a osobe koje su došle u kontakt sa sumnjivim ili oboljelim životinjama hitno se moraju podvrgnuti cijepljenju protiv bjesnoće u antiarabičnim stanicama Zavoda za javno zdravstvo.Također, ako pas ugrize čovjeka, bez obzira da li je cijepljen protiv bjesnoće ili ne, obavezno se trokratno pregledava kroz 10 dana. Pregled se obavlja u veterinarskoj ustanovi koja je i cijepila ljubimca ili u ambulanti raspoređenoj prema mjestu boravka.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas (pinč) je jučer bio na kastriranju. Čitala sam puno o tome, ali nisam našla savjet što učiniti s psom ako on ne da da ga se takne? Još jučer se mazio i ležao samo kraj mene, a danas mi nije dao da pogledam ranu, očistim oči, čak ni da mu skinem zaštitni ovratnik kojeg ne voli. Zašto se tako ponaša i kako da mu pomognem ako on to ne dozvoli? RenčiO: Nakon kastracije Vaš pas će se početi buditi iz narkoze. Koliko dugo treba da narkoza potpuno popusti individualno je kod svake jedinke, isto kako je individualno kako brzo će anestetik početi djelovati nakon aplikacije. Neki psi "dođu k sebi" već isti dan, a većina tek sljedeći dan ujutro. Zato se i savjetuje da im se isti dan ponudi samo voda za piće, a hrana tek sljedeći dan jer im se tijekom buđenja zna javiti mučnina pa da ne dođe do povraćanja i aspiracije povraćenog sadržaja.Kako djelovanje anestetika popušta, a ukoliko je pas dobio i sredstvo protiv bolova, i njegovo djelovanje jenjava, psa mjesto operacije počinje boljeti ili pas osjeća nelagodu. Treba mu omogućiti mirovanje da bismo osigurali mir rane, a ukoliko je pas dobio antibiotik produženog djelovanja, ranu je potrebno samo nadzirati da nije došlo do popuštanja šavova, većeg krvarenja i slično. Cijeđenje male količine sekreta je normalno. Kad se pas smiri i ukoliko više neće dobiti antibiotik injekcijski, preporučam preventivno tretirati ranu, najbolje sprejem ili antibiotskim (npr. Tardocyclin) ili na biljnoj bazi (Cothivet od Vetoquinola koji pospješuje zaraštavanja, a istodobno svojim eteričnim mirisom odbija životinju da liže ranu). Kad je pas sam obavezno treba imati tzv. elizabetanski ovratnik jer, pogotovo mužjaci, često znaju potrgati šavove.Vaš pas tako reagira najvjerojatnije zbog bolova pa ako se to nastavi, posjetite svog veterinara i savjetujte se s njim. Najvjerojatnije će veterinar, u tom slučaju, aplicirati sredstvo protiv bolova, a Vi pratite kako se Vaš ljubimac ponaša i ukoliko može jesti i piti s ovratnikom, ostavite mu ga stalno na vratu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 23.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li postoji šampon za pse kojim se svakodnevno može kupati pas i da li Vi imate taj šampon u svojem asortimanu? Čula sam da postoji takav šampon i da ne šteti psu.Hvala, MartinaO: "Dermilen" šampon (Vetoquinol) sadrži masnu komponentu u vodenoj podlozi kompatibilinoj s kožom, te sadrži hipoalergijsku komponentu gela. Zahvaljujući svojoj visoko aktivnoj komponenti za pranje, Dermilen šampon posjeduje jaku sposobnost čišćenja, čime se postiže temeljito oprana dlaka i koža. Masne komponente djelotvorno štite kožu od isušenja, te koža zadržava vlažnost i nježnost. Dermilen šampon se također pokazao kao dobar hipoalergijski gel zbog sadržaja posebno odabranih komponenti koje nesenzibiliziraju kožu pa se može upotrijebiti i kod osjetljivih životinja, a i kod učestale primjene. Prilikom pranja šampon se stavlja u malim porcijama na dobro namočenu dlaku i dobro se umasira do stvaranja pjene. Kod jake zaprljanosti treba povećati količinu porcije ili dva puta šamponirati. Nakon temeljitog masiranja dlake i kože sapunicu je potrebno dobro isprati. Učestalost pranja potrebno je prilagoditi potrebama, kako prema stupnju zaprljanosti dlake, tako i prema kožnim bolestima kao potpora terapiji. Dakle, zahvaljujući karakteristici Dermilen šampona da koži vraća masnoću, psi dobro podnose i češća pranja.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 22.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa od 8 mj. i na koži je dobio neke dvije crne mrljice na kojima otpada dlaka? Je li to opasno? U snu se jednu večer počeo gušiti, nije mogao doći do zraka. Naš veterinar je rekao da je to normalno. Da li je to normalno? I da li se on može ugušiti? Hvala,KristinaO: O otežanom disanju u pasa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Prorijeđenje ili gubitak dlake na pojedinim dijelovima tijela (alopecija) u pasa mogu nastati kao posljedica mehaničke ozljede (trenje, češanje i sl.), autoimunih bolesti, hormonskih poremećaja, neizbalansirane prehrane ili kožnih bolesti. Općenito, kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.Nerijetko se u štenadi mjeseci javlja tzv. juvenilna piodermija. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Ovo je kožna bolest izazvana bakterijama (piodermija) a najčešće nastaje nakon oštećenja površinskog sloja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Jedan od uzroka promjene pigmentacije kože navodi se i atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazuha te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju, a također, neminovno, uslijed navedenih promjena dolazi do gubitka dlake. Umjesto blijedoružičaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje kože, a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Kako ste vjerojatno tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak istih kroz sljedećih desetak dana. Pratite eventualan svrbež, povećanje površine procesa, tamnjenje ili pak crvenilo i perutanje kože na tom mjestu. Ukoliko se stanje ne popravi, svakako odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te poduzela pravovremena odgovarajuća terapija.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih vas za mišljenje o nalazu psa starog 9 godina. Zbog krvi iz spolovila radili smo pretrage i došli do ovih rezultata pa me zanima vaše mišljenje, s obzirom da sam dobila jako raznovrsno od lokalnih veterinara: leukociti 9,73, eritrociti 6,84, hemoglobin 172, hematokrit 0,498, MCV 72,8, MCH 25,1, MCHC 345, RDW-KW 14.7, trombociti 411, MPV 12.0 Glukoz 5,6, Urea 4.0, Kreatinin 102 H, Alanin-aminotransferaza 193 H U/L (koliko je to loše?), Gama-glutamiltransferaza 22U/L, Alfa-amilaza 660 H U/L, Lipaza 75 H U/L! Da li je nalaz loš po vašem mišljenju? Hvala!RebeccaO: S obzirom na djelomičnost nalaza koje navodite, kao i na nedostatak ostalih informacija, odnosno simptoma, nisam Vam u mogućnosti konkretnije pomoći, osim da Vam savjetujem da se obratite veterinaru koji je i započeo dijagnostiku, odnosno koji od početka prati razvoj bolesti te ima najbolji uvid u zdravstveno stanje Vašeg ljubimca. U svakom slučaju, navedene krvne pretrage, ali i RTG, EKG i UZV, nužne su da bi se postavila konačna dijagnoza te prognoza stanja, a ukoliko poželite drugo mišljenje možete ga, kao i sve prethodno navedene pretrage, napraviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.Medicinski razlozi hematurije su: trauma, teška upala urinarnog trakta, bubrežni i mokraćni kamenci, otrovanje nekim od kumarinskih otrova za glodavce, autoimunosna hemolitička anemija. Dok su bolesti poput akutnog i kroničnog zatajenja bubrega u pravilu bolesti starijih pasa, bolesti mokraćnog mjehura i mokraćnice pogađa pse bez obzira na starost. Cistitis, upala sluznice mokraćnog mjehura i uretritis, upala mokraćnice, nastaju kao posljedica bakterijske infekcije, odlaganja minerala, ozljeda, pa čak i stresa. Imajte na umu i to kako jedan nalaz određenih povišenih vrijednosti u pretrazi krvi nema osobitog dijagnostičkog značaja. Tek dva uzastopna nalaza viših vrijednosti, napravljena u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene zdravstvene probleme. Dakle, osim biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike neophodno je napraviti kompletnu krvnu sliku, ali i analizu urina, UZV bubrega, mokraćnog mjehura, RTG abdomena, prostate, a po potrebi i biopsiju te serološka testiranja. Svakako u dogovoru s Vašim veterinarom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobila bolja slika o zdravstvenom stanju Vašeg ljubimca kao i odredila adekvatna terapija.Više o krvi u mokraći i/ili na vrhu spolovila možete saznati iz odgovora kolegice Zdravke Rumiha dr.vet.med. ovdje i ovdje.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 21.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kratkodlakog bernardinca, mužjaka starog 14 mjeseci. Išao je u školu, vodim ga u šetnje, igram se s njim. Potpuno je socijaliziran s ljudima i djecom. Obožava djecu. No, međutim ima jednu jako veliku manu. Kad god mu priđe drugi pas, on ga uopće ne ponjuši, već krene u napad iz čistog mira. A kada mu pas ode, onda počne plakati za njim i želi se igrati. Meni se čini da to radi iz nesigurnosti, da ne zna procijeniti drugog psa. Loših iskustava otkad je kod nas nije imao, a s 2 mjeseca je došao k nama. Namjeravamo ga kastrirati uskoro pa me zanima koliko je moguće da će kastracija smanjiti takvo njegovo ponašanje. Napominjem da tako reagira i na mužjake, ženke i štence. Također, imamo i još jednu ženku bernardinku i s njom se izvrsno slaže.Unaprijed hvala, SabinaO: O agresiji pasa prema drugim psima pisala sam detaljnije ovdje.Hormonalna regulacija muških spolnih hormona je vezana za testise. U muških životinja u intersticijskim stanicama testisa stimulirajući hormon stimulira Leydigove stanice na lučenje testosterona. Testosteron je najvažniji muški hormon i o njemu ovise svojstva po kojima se razlikuju muške od ženskih životinja. Drugim riječima, ako nema testisa, nema niti lučenja testosterona i mužjak nije zainteresiran za kujice u vrijeme kada se one tjeraju. Jedino je moguće da neke promjene nadbubrežne žlijezde izazivaju spolno ponašanje, budući da i nadbubrežna žlijezda luči testosteron.Nakon kastracije je prosječno psu potrebno tri tjedna da se hormoni izluče iz cirkulacije.Kastrirani psi obično su primjerenijeg ponašanja. Ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Ova nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju.No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za spriječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem.Da li Vaš pas na taj način pokazuje samo dominantno ponašanje ili jednostavno ponavlja naučeno ponašanje ili se radi o nekom drugom problemu zdravstvene prirode, najbolje će utvrditi veterinar u veterinarskoj ambulanti.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malog Jack Russell terijera. Ima 4 mj., a dobila sam ga kada je imao 2 mj. Roditelje nisam vidjela jer je psić udomljen. Već kod tako malog od 2 mj. sam primjetila da mu je dlaka na stražnjem području ušiju jako rijetka, odnosno prekrivena je crnim "paperjem"(dlakom). Koža mu je bila i još uvijek je potpuno vidljiva. Također, na potezu od iznad očiju do ušiju -"ćela". Doduše na čelu nije tako vidljivo, ali je prorijeđeno. Nije u obliku krugova, već ravnomjerno po cijelom području. Nema nikakve alergije po koži. Normalna je - svijetloružičasta. Da li je genetski preneseno i postoji li kakva dijagnoza? Veterinar mi je rekao da će dlaka narasti, ali meni se čini da što više raste sve je vidljivije i vidljivije. KristinaO: Opširno je o pasmini Jack Russell terijer pisala kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Rijeđa dlaka na uškama i čelu kod Vašeg psića najvjerojatnije nije zdravstveni problem. Naime, dok ne promijeni svoju šteneću dlaku u dlaku odraslog psa, štene ima meku pahuljastu dlaku. Kako raste, može biti da se vizualno čini da se ta područja povećavaju.No, svejedno treba pratiti dlaku i ukoliko se počne jače rijediti ili ako se pojavi crvenilo ili krastice obavezno treba napraviti pretragu kožnih strugotina na Demodexa da se isključi demodikoza, o kojoj je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. pisala ovdje.O opadanju dlake na glavi i ranicama na koži u šteneta pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako možete podizati opću otpornost organizma Vašeg psića VMP vitaminsko-mineralno proteinskim čokoladastim tabletama od Pfizera ili Duo-Junior pastom od Beaphara za štence, kao i multivitaminskom pastom sa dodatkom biotina (vitamina H za dlaku) ili Puppy pearls od Ebi vet-a, te Trixie Pro fit tablete kvasca sa vitaminom B.Za kvalitetnu dlaku preporučam Canina biotin tablete ili prah te Dermanorm kapsule od Vetoqinola sa omega-3 i 6 masnim kiselinama za opću otpornost kože, a preko nje i same dlake.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 21.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam šarplaninca od 5 mjeseci. U posljednje vrijeme sam primjetila da ima kvrgu između ušiju veličine manje jabuke koja je simetrična, okruglasta, u ravnini čela i kad digne glavu u ravnini je sa kičmom, ne boli ga na dodir, razigran je i normalno se ponaša, jedino što relativno puno spava, bar 12 sati dnevno. Čini mi se da je to uvijek imao, ali ta kvrga raste i po dodiru je kost, ne vidi se ispod dlake, ali se baš osjeti pod rukom i ne voli dodir po čelu, izmiče glavu. Da li je to normalno s obzirom da je to pas u razvoju? Strah me je da nije u pitanju neka anomalija ili bolest, a puno mi stalo do njega.Srdačan pozdrav! DarijaO: Promjene na koži Vašeg šteneta koje opisujete mogu biti različite etiologije.Osim kvržica kao posljedice kontaktnog dermatitisa, u pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni; ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Večinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti.Kvržice koje se osjete na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti.Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi kancerogene (mogu biti maligne) ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna. Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko.Preporučam Vam da posjetite Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi se pregledom riješila dilema o mogućem patološkom procesu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.