Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi kažete da li ima kakvih posljedica kada pas primi cijepivo protiv bjesnoće dva puta s razlikom od mjesec dana? Dogodilo se to da sam ja nju 5.2.2009. odvela u veterinarsku na cijepljenje i mikročipiranje, sve smo obavile, upisano je u knjižicu itd. A danas, kada sam došla kući, mama mi je rekla da, dok su svi bili na poslu (osim mog djeda koji je jako star), veterinari su nam uletili u dvorište i cijepili ju, bez da su predhodno pitali da li je već cijepljena ili tražili knjižicu (tražili su nakon što je već primila injekciju). Sada sam ja u brizi da joj neće nešto biti od tolikog cijepiva. Molim vas odgovor?Maja O: U Hrvatskoj zakon propisuje obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće i dehelmintizaciju (tretman protiv unutrašnjih parazita) s navršena tri mjeseca starosti pa sve do kraja života.Zakonski rok za cijepljenje svih pasa protiv bjesnoće je od 1. siječnja do 31. ožujka za tekuću godinu. Također, za sve pse rođene od 1.10. 2004. i mlađe,  zakonska je obveza i mikročipiranje.Bjesnoća je virusna zarazna bolest toplokrvnih životinja i čovjeka (zoonoza), stoga ne cijepimo pse samo radi njihove zaštite, već i radi zaštite ljudi.Općenito, nakon svake aplikacije bilo vakcine ili lijeka može doći do reakcije preosjetljivosti na dotični preparat (ili na djelatnu tvar ili na nosač lijeka ili vakcine).Kod vakcinacije životinja, ali i čovjeka, vakcinom protiv bjesnoće mogu se javiti nepoželjne posljedice, kao što je npr. postvakcinalna paraliza (ukoliko je vakcina atenuirana) ili mogućnost nepodnošljivosti stranih bjelančevina.Reagira li životinja nakon vakcinacije alergijski, a poglavito anafilaksijski, mora joj se trenutno aplicirati adrenalin, a u slučaju potrebe i glukokortikoid i antihistaminik.Po svakoj sumnji da se radi o mogućoj reakciji obavezno trebate otići kod veterinara koji je aplicirao lijek ili, u ovom slučaju, vakcinu i na licu mjesta, na osnovu kliničkog pregleda, ocijeniti o kakvoj eventualnoj neželjenoj reakciji je riječ. Samo je tako moguće i pravovremeno reagirati antišok terapijom, ako kolega smatra da je to potrebno.Na imunološku reakciju utječu nasljedni činitelji, subkliničke bolesti, kondicija, hranidba, stres, istodobna primjena drugih lijekova, je li cjepivo bilo pravilno pohranjeno i primijenjeno, itd. pa su osjetljivije životinje sklonije takvim cjepnim reakcijama koje mogu biti i s drugim manifestacijama: povišena tjelesna temperatura, snenost, crvenilo... Takve reakcije moguće su i kod aplikacije drugih lijekova (ne samo na vakcine).S obzirom da je prošlo dosta vremena od kako je Vaša ljubimica primila posljednju vakcinu i ukoliko nije odreagirala nekom od spomenutih nepoželjnih reakcija, smatram da nemate razloga biti zabrinuti te vjerujem da će sa zdravljem Vaše ljubimice biti sve u redu, kao i do sada.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca (terijerskih 'gena') koji je star otprilike 12 godina (nisam sigurna pošto sam ga udomila). Oduvijek je imao problema sa spazmom laringsa (ako je to dobar termin), odnosno, znao se zakašljati s grčenjem i nemogućnošću da dođe do zraka, pri čemu mu se jako ubrza rad srca. U zadnje vrijeme su napadaji češći pa me zanima imate li kakav savjet za mene?Hvala unaprijed i lijepi pozdrav, zabrinuta MajaO: Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone.Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Nadalje, kašalj može biti i simptom srčanih bolesti te kolabirane trahee. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša, različitih zaraznih bolesti (naročito ako pas nije zaštitno cijepljen), kod invazije crijevnih nametnika...Kako su krvotok i disanje usko povezani, tako se i poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da stanje Vašeg psa koje opisujete može potaknuti obična upala grla, upala pluća, ali i problemi vezani za kardiovaskularni sustav. Više o ovoj temi pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama. Vrlo važan činilac preventivno, ali i u terapiji je strogo mirovanje. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje.Poželjno bi bilo odvesti Vašeg ljubimca veterinaru na pregled kako bi se utvrdilo ima li kakvih srčanih smetnji, a do tada ga ne izlažite fizičkom naporu i pojačajte udio vitamina i minerala uz što kvalitetnu prehranu.Veterinar će najbolje procijeniti zdravstveno stanje Vašeg psa na temelju uzete anamneze, općeg kliničkog pregleda te dodatnih dijagnostičkih postupaka. Samim time odrediti će adekvatnu terapiju te Vas najbolje savjetovati o potrebnoj njezi Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ženskom malom psu mješancu, starom 10 godina, je dijagnosticiran tumor in regionem abdomis cranialis lateri dextri velik 9x7 cm, koji dislocira organe ventralno. UZV je pokazao da su bubrezi uredni, ali da se tvorba projicira i unutar abdomena. Koštana struktura i kralježnica su intaktne. Mišljenja veterinara su različita, jedan kaže da je neoperabilno i da će pas ubrzo umrijeti, dok drugi želi pokušati s operacijom. Molim Vas za Vaše mišljenje i savjet. Hvala, TeaO: Pod tumorom podrazumijevamo novonastalu tvorbu u organizmu sastavljenu od promijenjenih stanica koje pokazuju nepravilan i progresivan rast.Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni tumori metastaziraju (pokazuju tendenciju da se šire i infiltriraju u okolinu i na druge organe i organske sustave). Benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno.Iz gore navedenih razloga, radi postavljanja ispravne prognoze i utvrđivanja najboljeg načina liječenja, potrebno bi bilo utvrditi vrstu tumora. Naime, u abdominalnoj šupljini postoji mnoštvo anatmonskih struktura pogodnih za razvoj tumoroznih tvorbi. Također, potrebno bi bilo utvrditi i njegov karakter (dobroćudan-zloćudan). Stoga, na ovakav način mi je poprilično teško savjetovati Vas što bi bilo najbolje za Vašeg ljubimca te posljedično, i za Vas. Iz gore svega navedenog, uputio bih Vas na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Heinzelova 55 i to na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, gdje će cijenjeno osoblje nakon temeljite kliničke obrade ljubimca biti u mogućnosti dalje Vas  savjetovati.Svaka operacija, tj. uvođenje životinje u narkozu predstavlja rizik, pogotovo kod starijih životinja. S jedne strane postoji rizik, stres za životinju, postoperativni oporavak i neizvjestan ishod, a s druge strane šansa za poboljšanje i dostojanstveniju starost. Iz gore navedenih razloga, veterinari često "kalkuliraju" što bi bilo najbolje učiniti kod starijih ljubimaca. Naravno, za operativni zahvat će se češće odlučiti ako je posrijedi "pitanje" života ili smrti, odnosno ako je ljubimcu ozbiljno narušeno ili će biti narušeno zdravlje ili kvaliteta života.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne znam kome da se obratim, ali mislim da bi mogli znati odgovor na moje pitanje. Imam tornjaka starog 3 godine. Organiziramo jednu reviju tornjaka, htio sam ga predstaviti sa ovčjom kožom (koža od Zvončara) koja ide preko leđa. Ali bojim se da od toga nema ništa. Kada sam došao doma i stavio na leđa, moj Max je nestao, po cijelom dvorištu sam ga tražio i nađem ga preplašenog u grmlju, zovem ga ali uopće me doživljava. Sav se tresao, obilazio me je, nije mi se htio uopće približiti. Stavio sam kožu na zemlju i nekoliko hrenovki, ali bojim se da nema učinka. Je li normalno da se pas toliko boji kože, da se jedan tornjak kao jedan ovčar trese na ovčje krzno? Hvala na odgovoru, AlmirO: Strah kod psa je stvoren kako bi ga zaštitio od opasnosti. Kora mozga psa prepozna stres te putem limbičkog sustava stupa u kontakt s ostalim dijelovima mozga i 'okida' cijeli niz kemijskih promjena koje utječu na cijelo tijelo. Ukoliko se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo, mogu nastati emocionalni poremećaji. Kod pasa se zapaža racionalan i iracionalan strah. Racionalni strah psi razvijaju po negativnom iskustvu (npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, jedinki iste ili drugih vrsta, strah od štapa...), a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, tražiti skrovište ili zaklon, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl.Pokušajte razmisliti koja je situacija mogla prethoditi strahu Vašeg ljubimca od ovčje kože (npr. pokušaji stavljanja kože dok je odmarao ili spavao, pokušaji popraćeni glasnim zvukovima zvona na kostimu ili nekih drugih glasnih zvukova van Vašeg prostora) kako biste se znali postaviti pri rješavanju problema. Prilikom rješavanja problema plašljivosti najprije treba pokušati identificirati inicijalnu situaciju i/ili stvari koje su potakle takvo ponašanje.Samo rješavanje problema plašljivosti započinje snižavanjem nivoa stimulacije i izlaganja predmetu kako bi se osiguralo pozitivno iskustvo sa spornom stvari. Ovo znači odmicanje od "strašne" stvari (tj. ovčje kože) ili restrukturiranja plašljive situacije. Cilj je postepenog približavanja stvari koja je izazvala strah kako bi se pas sa istom suočavao bez iskazivanja istog. Pri tome treba imati na umu da se u početku suočavanje sa plašljivom stvari čini vrlo, vrlo polako. Svako poželjno ponašanje nagradite njegovom omiljenom poslasticom, a plašljivo ponašanje nikako nemojte kazniti, već ga pokušajte ignorirati. Svaka neugodna situacija vraća Vas na početak učenja, a može i načiniti suprotno, pojačati plašljivost.Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema plašljivosti u Vašeg ljubimca. Najprije krenite sa stjecanjem samopouzdanja (nagrađivanjem pozitivnog ponašanja) i povjerenja Vašeg ljubimca, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vašeg ljubimca.  Iako imate ovčarskog psa, situacija u kojoj se našao Vaš ljubimac sasvim je moguća. Naime, njihova svrha je čuvanje i obrana stada pa su i iz toga razloga stoljećima uzgajani. Genetikom su izoštrene njihove sposobnosti odazivanja na glasovni signal ili signal rukom kako bi izveli radnju koju od njih vlasnik stada traži. Kako je kroz povijest najčešća potreba bila upravo čuvanje ovaca od tuda im i potječe naziv. Ovo je bilo i značajno postignuće u genetici s obzirom da su im ovce prirodni plijen.   Ispravljanje nepoželjnog ponašanja ponekad je vremenski prilično zahtjevno, pa u ovisnosti koliko vremena imate do revije, razmislite i o drugim mogućnostima prezentacije Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi kažete što sve obuhvaća "temeljit klinički pregled na bjesnoću", dakle, koje su to radnje koje veterinar mora poduzeti?Zahvaljujem, DunjaO: Postupak sa psom nakon ugriza ovisi o tome da li je pas ugrizao čovjeka ili domaću životinju. Kako je pas najznačajnija karika u prijenosu bjesnoće na ljude i domaće životinje, ovaj postupak ima veliku važnost, a obavlja ga veterinar. Bjesnoća je teška zarazna bolest pa svaki propust u postupku može imati vrlo teške posljedice.Klinička pretraga se obavlja određenim redosljedom, koji je djelomično modificiran kod pregleda životinje na bjesnoću. On obuhvaća:- uzimanje svih podataka o vlasniku (ime, prezime, adresa, broj telefona,...),- nacional (opis životinje) - ovdje se opisuju osnovni podaci o životinji koji nam služe radi daljnje identifikacije iste (vrsta, pasmina, boja, dob, spol, posebni znaci, identifikacijski broj,...),- anamnestički podaci - potrebno je utvrditi kada (točno vrijeme) i pod kojim okolnostima je došlo do ugriza. Također, potrebno je utvrditi i niz drugih podataka, poput načina držanja i korištenja životinje, njeno kretanje u posljednjih mjesec dana, da li je životinja cijepljena, utvrditi prethodne kontakte životinje sa životinjama nepoznata zdravstvena statusa i eventualne ugrizne rane,...- utvrđivanje trenutnog stanja pacijenta.Ono što je karakteristično kod kliničkog pregleda životinje pri sumnji na bjesnoću jest to da se pregled provodi isključivo inspekcijom. Pod inspekcijom (adspekcijom) podrazumjevamo jednu od osnovnih metoda kliničke pretrage gdje se promatranjem utvrđuju određeni parametri bitni za postavljanje sumnje, odnosno, dijagnoze. Inspekcija pojedinih organa i dijelova tijela provodi se okom ili određenim pomagalima.Pregled promatranjem treba obaviti tri puta u toku 10 dana (1., 5. i 10. dan). Prilikom pregleda potrebno je utvrditi da li pas pokazuje znakove poremećaja središnjeg živčanog sustava, a koji se očituju kao: plašljivost, nemir, razdražljivost, žvakanje na prazno, gutanje svega do čega dođe, pojačan svrbež, neodazivanje na poziv, skrivanje, lajanje bez razloga, pojačan spolni nagon i sl. Prvi pregled treba obaviti što prije (nakon ugriza). Ako pas prilikom prvog pregleda ne pokazuje znakove bjesnoće treba ga uputiti kući, te vlasnika upozoriti da psa ne smije otuđiti niti ubiti (odnosno eutanazirati). Pas mora biti na lancu i pod kontrolom, te u slučaju da vlasnik primijeti bilo kakve promjene u ponašanju potrebno je odmah obavijestiti veterinara. Drugi pregled obavlja se peti dan po ugrizu. Ako se pas pregledava prvi puta peti dan po ugrizu, obavlja se i prvi i drugi pregled istodobno. Treći pregled treba obaviti deseti dan po ugrizu. Promatranje psa kroz deset dana, odnosno trokratni pregled u tom periodu, nije u vezi s inkubacijom bjesnoće, već s izlučivanjem virusa putem sline. Prema tome, pregledima želimo utvrditi da li je pas u trenutku ugriza imao virus bjesnoće u slini ili ne.Ukoliko pas za vrijeme promatranja ne pokaže znakove bjesnoće, vlasniku se izdaje potvrda i upućuje ga se liječniku. Međutim (s obzirom na dugu inkubaciju kod bjesnoće), ako pas nije cijepljen, a postoji temeljita sumnja da je bio u kontaktu sa divljom životinjom (ugrizna rana) treba ga, nakon promatranja, neškodljivo ukloniti.Ako za vrijeme promatranja veterinar primjeti znakove bjesnoće, psa će odmah izolirati i o tome obavijestiti zdravstvenu službu. Ako se uistinu radi o bjesnoći, pas će uginuti za sedam dana. Tada se čitava lešina ili glava šalje u najbliži dijagnostički laboratorij u svrhu objektivne potvrde dijagnoze. Dijagnoza se postavlja imunofluorescencijom i po potrebi biološkim pokusom. Nakon toga se prostorija i kavez u kojima je boravio pas dezinficiraju 2%-tnom natrijevom lužinom ili 2%-tnim formalinom.Gore navedeni postupak se koristi u slučaju kada pas ugrize čovjeka.U sučaju kada psa ugrize druga životinja, postupak je sljedeći: ako pas, za kojega nema podataka o cijepljenju, a bio je u kontaktu sa divljom životinjom ugrize drugu životinju treba ga odmah neškodljivo ukloniti. Ugriženu životinju također treba neškodljivo ukloniti, osim u iznimnim slučajevima (ako se radi o ekonomski vrlo vrijednoj životinji). Vrlo vrijedne životinje treba preventivno cijepiti protiv bjesnoće i držati pod višemjesečnim nadzorom (šest mjeseci). Županijski inspektor donosi odluku o mjestu i načinu provođenja karantene (u kući ili u ambulanti). Ako bijesna ili na bjesnoću sumnjiva životinja ugrize psa ili mačku ne smije ih se cijepiti, već ih se treba neškodljivo ukloniti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkoga ovčara staroga 2 godine. Jako je mršav, odbija jelo, (hranim ga Pedigreeom, probala sam Eukanubu - nju ne želi ni pomirisati), a najviše me zabrinjava to što mu curi krv iz anusa. Problem se javio unutar 2-3 mjeseca, jedan period je dobro, a sad u zadnjih par tjedana je beživotan. Hvala,RuzmusO: Simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca upućuju na ozbiljno narušeno zdravlje pa, stoga, ovakvo stanje zahtijeva hitan posjet veterinaru.Inače, umanjena volja za hranom ili oslabljeni apetit je opći simptom bolesti i javlja se s drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Apetit je umanjen kod svake organske bolesti, a naročito kod bolesti probavnog sustava, kod akutnih zaraznih bolesti, septičnih stanja (bakterijska infekcija krvi), poremetnje u mijeni tvari...Krvarenje iz anusa posljedicom je otrovanja (najčešće dikumarolima), problemima analnih vrećica (prsnuće, fistula, tumor), upale donjih dijelova crijeva, invazije crijevnim parazitima i dr. Ako krvarenje uslijedi u tijeku ili nakon defeciranja moguće se radi o konstipaciji ili začepu kao posljedica naprezanja prilikom pokušavanja izbacivanja crijevnog sadržaja. Iz svega iznesenoga stoji kako je ipak problem kompleksan, te bih Vam savjetovala da posjetite najbližeg veterinara. Jedino se općim kliničkim pregledom te dodatnim pretragama (kompletna krvna slika, biokemija krvi, RTG ili UZV pretraga,...) može utvrditi točan uzrok problema, pa onda i odgovarajuća terapija za Vašeg psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, znam da ste o ovoj temi dosta pisali, ali nisam nigdje pronašla podatke koliko je opasna sama operacija testisa koji su ostali u kanalićima. Naime, moj štenac ima pet mjeseci. Kad spava i kad se opusti mogu mu se napipati testisi iznad skortuma. Jedan je jako pomičan, drugi nešto manje, ali svejedno nisu tamo gdje im je mjesto. Doktor je preporučio operaciju iza prve godine. No, ne mogu naći podatke o samoj operaciji i komplikacijama i pretragama prije operacije. Da li treba obaviti ultrazvuk, rendgen ili nesto drugo?  Teoretski sve znamo o toj temi i o opasnostima ostanka testisa unutar trbušne šupljine, ali ništa o samoj operaciji i životinji nakon nje. Srdačan pozdrav, MeriO: Kriptorhizam je pojava kada se jedan ili oba tesstisa ne spuste u skrotum, nego ostaju u abdomenu ili u području ingvinalnog kanala (abdominalni ili ingvinalni kriptorhizam). U pravilu testisi se kod pasa spuštaju između zadnjih nekoliko dana prije poroda i prvih nekoliko dana nakon rođenja.Dijagnozu kriptorhizma je ponekad teško postaviti, osobito u već kastriranih životinja gdje su moguće i prijevarne radnje, u smislu reza na skrotumu bez vađenja zaostalog testisa. Kod pasa je kriptorhizam moguće utvrditi inspekcijom i palpacijom. Pri abdominalnom kriptorhizmu nalazimo rudimentarni procesus vaginalis. Osim gore navedenih metoda, položaj zaostalog testisa se može odrediti i drugim metodama, poput ultrazvuka. Testisi zaostali na svom putu atrofiraju te su skloni tumoroznom bujanju.Liječenje: Aplikacija gonadotropnih hormona ili hCG-a kriptorhidnim životinjama prije ulaska u pubertet može ponekad prouzročiti spuštanje testisa u skrotum. Osim gore navedene metode, najčešće se koristi kastracija i, rijeđe, orhiopeksija.Orhiopeksija je kirurška metoda spuštanja testisa, te njihovog fiksiranja u skrotumu. Ovaj zahvat se rijeđe provodi u pasa, obzirom da se često javljaju komplikacije i recidivi, a postoji i veća vjerojatnost da je zaostao testis atrofiran te da njegovo spuštanje neće imati nekog većeg značaja.Kastracija psa se izvodi u općoj ili epiduralnoj anesteziji. Rez se obavlja nad skrotumom ili ingvinalnim kanalom (rez je postavljen ukoso u odnosu na linea alba). Kastriramo metodom sa zatvorenom tunikom vaginalis, a funikulus podvezujemo ligaturom, te škarama odvojimo testise. Kastracijsku ranu šivamo, a konce vadimo za 11 dana.Kao postkastracijske komplikacije najčešće se spominju krvarenja, prolapsusi organa i infekcije.Krvarenja nastaju najčešće kao posljedica pogreški pri postavljanju ligatura te se mogu uočiti i otkloniti za vrijeme i nakon samog operativna zahvata.Prolapsusi organa mogu biti u vezi sa samim operativnim zahvatom ili postoperativno, kao posljedica nedovoljnog mirovanja, skakanja, padova i povećanog napora ljubimca u periodu oporavka.Infekcije se mogu razviti kao posljedica nepoštivanja određenih postulata za vrijeme oparativna zahvata, ali i kao posljedica držanja ljubimca u neadekvatnim uvjetima, odnosno, lošom higijenom rane.Potrebno bi bilo znati da svaki operativni zahvat, bez obzira na zdrastveno stanje životinje predstavlja određeni rizik.O samom zahvatu i postoperativnim komplikacijama najbolje i najtočnije informacije možete dobiti od svog veterinara ili na Klinici za kirurgiju, ortopediju, oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije tjedan dana primjetila sam na unutrašnjoj strani uha dvije ranice na mom psu labradoru. Pošto sam imala kod kuće joda i kremu garamicin, namazala sam joj ranice. Vidim da te ranice nikako ne mogu zarasti, a ona jako često trese glavom. Interesira me da li sam dobro postupila i što da napravim da joj ranice prođu. Hvala,AnaO: S obzirom da ne navodite uzrok postojanja navedenih ranica na uškama Vašeg psa, teško mi je procijeniti najprimjereniju terapiju.Oštećenu kožu svakako je potrebno tretirati nekim dermatikom (npr. Rivanoli sol.0,1%), a okolinu održavati suhom i čistom. Ranicu možete namazati s kremom, npr. Vetgold ili Cink vitaminskom masti, koja pomaže da se rana što prije sasuši i zacijeli. Preporučam i Cothivet sprej koji je ujedno i antiseptik i cikatrizant, što znači da jednim špricanjem dezinficirate ranu i pospješujete njeno zaraštavanje. Sastav ovog spreja čine isključivo biljne komponente, nanosi se 3-4 puta dnevno, a tretman traje do izlječenja.Ukoliko Vašeg psa te ranice svrbe, odnosno ako se češe stražnjim nogama po njima te na taj način dodatno onemogućuje njihovo zaraštavanje, savjetujem Vam da nabavite, tzv. elizabetanski ovratnik. Radi se o plastičnom ovratniku koji izgledom podsjeća na satelitsku antenu, a možete ga nabaviti i u trgovinama Pet Centra. Korisne informacije koje bi Vas mogle zanimati, vezane na ovu temu,  možete saznati ovdje.Na kraju, ističem da jedino veterinar na temelju kliničkog pregleda životinje, ali i drugih potrebnih dijagnostičkih zahvata može donijeti ispravnu i konačnu dijagnozu, te prema tome odrediti odgovarajuću terapiju i pravilnu njegu životinje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Štenetu od 7 mj., od 17 kg, mješanki labradora ustanovljeno je da ima bronhitis. 6 dana primala je 3 injekcije dnevno, a nakon toga prepisane su  joj je Ceporex tablete, 2 kutije od 250 mg. Pošto se Ceporex više ne proizvodi dali nam zamjenu - Cefaleksin 500 mg. Veterinar je rekao kao da je ok i da može to trošiti, samo neka joj dajemo više jogurta, LGG itd. Ali ona tek sad meni izgleda bolesno. Pije već 3 dana te kapsule, ne želi jesti. Kad ju uhvatim za želudac ona se uvine, ima plinove kisele i zvučne, dosta spava, stolica je dosta mekana i bijelo-žuta, štuca. Da li su to nuspojave od Cefaleksina, da li je možda alergična na taj antibiotik, da li da joj ga dajem i dalje? Ili da prekinemo terapiju? Stvarno više ne znam šta mi je činiti. Vađena joj je i krv i nalazi su u normali.Hvala,  IvanaO: Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i slijedeće čimbenike:a) osobine životinje, b) izlučivanje i inaktivaciju antibiotika, c) doziranje i put primjene antibiotika,d) moguće nuspojave antibiotske terapije. Anamnestički podaci o preosjetljivosti, koliko god bili nesigurni, uglavnom se prihvaćaju i izbjegava se primjena tog antibiotika ili grupe. Pri odabiru antibiotika važno je uzeti u obzir i dob životinje jer se doza pojedinih antibiotika mora modificirati za štence i starije jedinke.  Izbor antibiotika uvjetovan je dijelom funkcijom jetre i bubrega. Većina antibiotika izlučuje se putem bubrega. Neadekvatna modifikacija doze može imati za posljedicu previsoke koncentracije određenih lijekova u serumu što dovodi do niza nuspojava. Doza ovisi o uzročniku i mjestu infekcije, putu primjene i izlučivanja antibiotika te terapijskoj širini antibiotika.Antibiotici velike terapijske širine (penicilini i cefalosporini) daju se u standardnim fiksnim dozama za pojedine infekcije, bez obzira na tjelesnu težinu bolesnika. Za antibiotike male terapijske širine doza se izračunava prema tjelesnoj težini životinje. Za aminoglikozide adekvatna doza izračunava se prema čistoj tjelesnoj težini (jer se ne raspodjeljuju u masno tkivo), uzimajući u obzir eventualnu renalnu insuficijenciju.Antibiotici se mogu primjenjivati peroralno i parenteralno. Peroralna primjena koristi se u liječenju lakših, a parenteralna u liječenju teških infekcija imunokompetentnih organizama. Infekcije imunodeficijentnih jedinki liječe se bez obzira na težinu infekcije parenteralnim davanjem antibiotika.Nuspojave očituju se kao reakcije preosjetljivosti, izravni toksični učinak i superinfekcije. Reakciju preosjetljivosti, od osipa do anafilaktičkog šoka može izazvati svaki antibiotik. Penicilini i cefalosporini dijele unakrsnu glavnu antigenu determinantu te je potreban oprez pri primjeni cefalosporina u preosjetljivih na penicilin. Izravno toksičko djelovanje antibiotika očituje se oštećenjima bubrega, hematopoetskog sustava, središnjeg i perifernog živčanog sustava, jetre i probavnog sustava. Superinfekcija je posljedica eliminacije osjetljivih bakterija i prerastanje rezistentnih bakterija i kvasaca. Tako, npr. pneumonija uzrokovana pneumokokom, duže vrijeme liječena antibioticima može biti na kraju uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa. Dugotrajna antibiotska terapija može dovesti do superinfekcije kvascima na drugom mjestu od prvobitne infekcije.Što se tiče cefaleksina, njegova izravna toksičnost je mala. Najčešće su alergijske reakcije, a moguća je i unakrsna reakcija s penicilinom. Alergične reakcije ovog lijeka javljaju se u obliku kožnog osipa, urtikarije, angioneurotskog edema, a rijetko multiformnog eritema, toksične epidermalne nekrolize, anafilaktičnog šoka. Drugi po učestalosti su neželjeni učinci u želučano-crijevnom sustavu: mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, gastritis i dispepsija. Posebnu pozornost treba obratiti na eventualnu preosjetljivost na cefalosporine ili peniciline. Produljeno liječenje može uzrokovati superinfekcije gljivicama ili mikroorganizmima neosjetljivim na cefaleksin. Također, posebna pozornost je potrebna u organizama s oštećenom funkcijom bubrega i želučano-crijevnog sustava (osobito kolitis). Pri predoziranju s cefaleksinom javlja se mučnina, povraćanje, epigastrični distres, proljev i hematurija. Liječenje je simptomatsko - ispiranje želuca, davanje aktivnog ugljena i drugo. O bronhitisu u pasa možete saznati iz odgovora mojih kolega ovdje i ovdje.Nadalje, korisne informacije o mekanoj stolici u psa i preosjetljivosti na određenu vrstu hrane možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.Ono što Vi možete napraviti za Vašeg psa je osiguranje hrane namijenjene psima gastrointestinalnim problemima te dodatke prehrani za podizanje opće otpornosti organizma. Možete mu pokušati neko vrijeme davati medicinsku hranu kao što je, npr.od Eukanube - Puppy intestinal koja je potpuna hrana za štenad bolesnog probavnog sustava. Hrana se daje suha i preporučeno je štence hraniti 1 - 2 tjedna s Puppy intestinal hranom, a po potrebi i duže. To je visokoprobavljiva hrana kojoj je cilj osigurati uspostavljanje gastrointestinalne funkcije. Štenetu je medicinsku hranu potrebno davati u pet do šest obroka dnevno.Sve navedeno imamo u ponudi u našim trgovinama, gdje Vas pozivam i gdje ćemo Vas rado savjetovati glede izbora. U slučaju da se ubrzo stanje ne popravi (ili se djelomično popravi), savjetujem Vam da se svakako opet obratite Vašem veterinaru kako bi ponovio pretrage te odlučio o eventualnoj promjeni terapije i kako biste, također, u dogovoru s njim, odabrali medicinski dijetni program. Na kraju, uvijek možete potražiti i drugo mišljenje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Naša labradorica, stara svega godinu dana, si je porezala šapu i to dosta duboko, no normalno trči i hoda. Namazali smo nekim kremicama i čini se da joj je bolje, no imate li kakvu preporuku što bismo mogli napraviti?Hvala,LucijaO: Ranu na šapici treba tretirati do daljnjega, što znači navečer dezinficirati otopinom za kožu (humani preparat možete koristiti) i poslije namazati s kremom, npr. Vetgold, koja pomaže da rana što prije zacijeli. Nakon obrade rane na šapi, treba ju zamotati (jer psi poližu preparate dok vlasnik ne gleda) pamučnim zavojem ili šapu obući u Vašu pamučnu soknu ili nabaviti posebnu papučicu - u Pet Centru je dostupna široka ponuda, različitih boja i veličina. Također, ako ne želite koristiti kreme, preporučam Cothivet sprej koji je i antiseptik i cikatrizant, što znači da jednim špricanjem ozljeđene šape dezinficirate ranu i pospješujete njeno zaraštavanje. Sastav ovog spreja čine isključivo biljne komponente, nanosi se 3-4 puta dnevno, a tretman traje do izlječenja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Točno prije tjedan dana pas mi je počeo teško disati i lajati, kao da je promukao. Sljedećeg dana stanje se pogoršalo, nije htio jesti, niti ništa, a inače  je bio veseo i čim bi netko spomenuo da ide van, odmah bi bio spreman. Otišla sam veterinaru koji mu je dao tri inekcije i rekao da ima gnojnu anginu, povraćao je sluz bijelu i vrat mu je jako natekao, a pošto nije imao tempereturnu, mislim da nije bila riječ o angini. Navečer mu je još gore bilo, pomagali smo mu sa svime, ujutro sam ga ponovno otpeljala veterinaru i on je samo rekao da je to normalno. No, nažalost, svi smo se mučili s njim, čak smo mu sami doma dali inekciju za disanje. Jedostavno je pao na noge, kao da mu je mozak bio otrovan, izgubio je koordinaciju, navečer oko jedan, nažalost, nije mu više bilo spasa. Pošto nam veterinar nije ništa rekao drugi dan, možete li mi reći Vi što je bio uzrok smrti. Sumnjamo da ga je ugrizla zmija jer mu je vrat jako bio natečen ili ga je možda netko otrovao? Hvala, VedranaO: Izuzetno nam je žao zbog gubitka Vašeg ljubimca.Što se tiče ugriza zmije, moram napomenuti kako simptomi ovise o tome o kakvoj se zmiji radi - otrovna ili neotrovna. Kod ugriza neotrovnih zmija uočava se otečenje i modrice na mjestu ugriza a ponekad i parne ubodne rane. Ugriz je bolan, a može se sekundarno inficirati ukoliko se rana ne sanira. U nekompliciranim slučajevima većina otečenja spontano "ozdravi" kroz 48 sati. Ukoliko se radi o zmiji otrovnici, opet ovisi o kojoj se radi. Općenito, oko mjesta ugriza nalazi se otečenje većih razmjera koje ima tendenciju brzog širenja u okolna tkiva. Također, mjesto ugriza krvari ili se cijedi krvavi iscjedak, a često nisu uočljive parne ubodne rane zbog obujma otečenja ili male veličine zmije. U ovisnosti o otrovu zmije uočavaju se simptomi koji su lokalizirani ili se pak generalizirano šire po cijelom tijelu. Simptomi uključuju: lokalno oštećenje tkiva i okolnih krvih žila, hemolizu ili destrukciju crvenih krvih tjelešaca, poremećaje zgrušavanja krvi, te plućna, srčana, bubrežna i neurološka oštećenja. Osim ugriza zmije treba spomenuti i ugrize drugih insekata (ose, pčele, pauci i sl.) koji izazivaju alergijske reakcije otečenjima na mjestu ugriza koja posljedično mogu dovesti i do težeg narušavanja zdravlja prvenstveno fizičkom preprekom disanju.Zatim, otrovne tvari - npr. biljke koje u pravilu ne dovode do uginuća, no mogu izazvati teške probavne poremetnje, te otrovi. Iako mogu biti različiti najčešće se radi o onim otrovima koji su najdostupniji na tržištu. Uglavnom se radi o otrovima za štakore, limacidima (pužomor) ili soli (iako je ova vrsta trovanja češća kod velikih životinja). Otrovi za štakore su antagonisti vitamina K i djeluju kao antikoagulansi (spriječavaju zgrušavanje krvi inhibirajući sintezu određenih faktora zgrušavanja u jetri).Teško je općenito reći koje je vrijeme potrebno da bi se ispoljili prvi simptomi, budući to ovisi o stanju organizma, količini i vrsti unesenog otrova... no u prosjeku, prvi se simptomi jave za 3 - 14 dana.Otrovana životinja je apatična, ubrzano diše, odbija hranu, pije puno vode, sluznice su blijede, a u kasnijoj fazi javlja se krvarenje iz prirodnih otvora, povraćanje krvi...Limacidi su insekticidi koji se koriste u poljoprivredi, za suzbijanje puževa. Ponekad se dešava da životinja slučajno pojede "pužomor", što se manifestira slinjenjem, povraćanjem, nekoordiniranim kretnjama, tremorima mišića, preosjetljivošću kože, a završava grčevima mišića i na kraju uginućem.Trovanje solju manifestira se neurološkim simptomima, grčevima i dehidracijom.Jedino se odbukcijom može točno utvrditi uzrok uginuća, pa pokušajte razgovarati sa Vašom veterinarom o navedenome ili se obratite na Veterinarski fakultet Zavod za palotogiju kako bi se mogao razjasniti mogući uzrok tragedije koja se dogodila Vašem ljubimcu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ponosna sam vlasnica kujice sibirskog haskija stare gotovo 2 godine. Kao malena imala je veoma mekanu dlaku, no kako je rasla dlaka joj se mastila. Hranimo je kvalitetnim hranama, kao npr. Royal Canin, Alleva, K9... Davali smo joj vitaminske tabletice, a moj prijatelj je čitao da, ako pas ima veliku količinu vitamina u sebi, luči ih na svoju dlaku i ona se masti. Da li je to istina i kako dlaci vratiti stari "sjaj"? Četkam je svaki dan, imamo više četki pa ih prakticiramo zajedno. Brinemo se o njezinoj dlaci. Kupamo je 2-3 puta godišnje jer znamo da se haskiji ne smiju puno puta na godinu kupati. Tokom sezone linjanja izlinja ogromne količine dlake. Cijelo proljeće i ljeto se linja i pri svakom češljanju izčešljem puno dlake. Najkritičniji dio krzna je na leđnom području. Masno je. Ostala područja su meka i pufnasta. Tokom linjanja trebamo li joj davati nekakve tabletice? Da li bi u salonu za pse mogli srediti tu masnu dlaku? Da li nekakav šampon može pomoći? Haskica je nedavno imala leglo, oporavila se, no dlaka joj je i prije toga bila masna. Nije jako masna, ali se vidi jer su joj leđa masna, a ostalo ne. Hvala unaprijed, Nikolina i njena haskicaO: U koži pasa se nalaze žlijezde lojnice koje izlučuju sebum, čija je funkcija zaštititi integritet kože, dlake te posljedično  cijeli organizam od štetnih vanjskih utjecaja. Izlučivanje sebuma regulirano je od strane hormona (hormon štitnjače, progesteron, estrogen i glukokortikoidi).Različiti poremećaji i različite bolesti mogu dovesti do stanja koje Vi navodite kod svog ljubimca. Seboreja je poremećaj u radu žlijezda lojnica koji karakterizira pojačana deskvamacija i abnormalno lučenje loja. To je subakutna ili kronična bolest nepoznatog uzroka.Na pojavu seboreje mogu utjecati različiti hormonski poremećaji, promjene u tonusu vegetativnog sustava, nutritivni faktori,... Pomanjkanje cinka i niacina dovodi do kožnih promjena koje nalikuju seboroičnom dermatitisu. Negativni utjecaj ima i stanje stresa te sezonske promjene temperature. Obzirom da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu kože, u svakodnevnoj njezi važno je izbjegavati iritantna sredstva. Tako se kod masne seboreje (s. oleosa) najčešće javlja neugodan miris (po užegloj masti), koža je ljepljiva, masna, a dlaka bez sjaja.U svakom slučaju, vrlo je bitno točno dijagnosticirati o kojoj se seboreji radi i prema dijagnozi provoditi terapiju. Stoga, bilo bi najbolje da odvedete svog ljubimca kod veterinara, koji će nakon kliničkog pregleda ljubimca, biti u mogućnosti postaviti dijagnozu i odrediti prikladnu terapiju.Budući mi niste naveli koje ste preparate do sada koristili savjetujem Vam da probate "Dermanorm" kapsule ili "Dremanorm" ulje od Vetoquinola ili "Dermcaps" od Caninae. Oba ova preparata sadrže esencijalne masne kiseline za jačanje otpornosti kože, smanjuju linjanje, a dlaka postaje sjajnija. Osim toga, u našim dućanima možete naći "Biotin" od Caninae, u obliku praha i tableta, koji je također dobar izbor pri popravljanju stanja dlačnog pokrivača.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dana 06. 03 iz azila uzeli smo štene (kujicu) staru oko dva i pol mjeseca (procjena veterinara). Rečeno nam je da je cijepljena prije cca mjesec dana (upitno jer knjižicu od prijašnjeg vlasnika nismo dobili). Bilo je neuhranjeno, ali živo, veselo, razigrano, rastrčano. Sve bi pojela a kad bi se pojavila hrana na stolu, jedva bi se od nje obranili. Nekoliko puta je povratila i imala žućkasti proljev, ali to smo smatrali normalnim zbog promjene okoline i druge hrane. 12. 03. išli smo veterinaru. Rečeno je da dobro izgleda i dobila je lijek protiv glista i rečeno nam je da bude mjesec dana u karanteni. Nakon toga započinju problemi. Već drugi, treći dan primjećujemo promjene u ponašanju šteneta. Počinje intenzivno povraćati, čim nešto pojede ili popije vodu. Prestaje jesti i pije samo vodu. Opet odlazimo k veterinaru koji joj daje lijek protiv povraćanja i hranu intestinal te nam je rečeno da ne smije piti vodu. Proljevi se nastavljaju no nema tragova krvi. 15. 03. navečer dobila je jak proljev tamno zelene boje pomiješan sa sluzi a 16. ujutro odlazimo ponovo veterinaru. Dobiva infuziju (dvije različite tekućine sa antibioticima i lijekom protiv povraćanja). U proljevu primjećujemo sitne ružićaste mrvice. Štene je i dalje loše pa se navečer sve ponavlja (infuzija). Na žalost, rano ujutro danas, zaspala je zauvijek. Ono što me muči, i zato vam pišem, je pitanje na koje nemamo odgovora a nadamo se da ćemo ga dobiti od vas: što joj se moglo desiti da je tako naglo, u par dana potpuno kolabirala da joj ni sva intenzivna njega nije mogla pomoći. Tijekom bolesti štene nije imalo povišenu temperaturu, dapače činilo nam se hladnije od uobičajenog.Hvala unaprijed, SlobodanO: Izuzetno mi je žao zbog gubitka Vašeg ljubimca.Na žalost, ovakvi problemi nisu neuobičajeni u svijetu živih bića, s time se susreću ljudi koji se profesionalno bave psima ili su dugogodišnji vlasnici kućnih ljubimaca te ne trebate tražiti propuste u Vašoj brizi prema njemu.Za svaku je pohvalu što ste pratili simptome i njihov razvitak te odmah potražili pomoć veterinara. No kako i pravovremena reakcija vlasnika i veterinarska njega ponekad nemaju dovoljno utjecaja na individualnu otpornost organizma šteneta i patogenost mikroorganizma koji ga je inficirao, događaju se ovakve tragične situacije.Mogući uzroci koji dovode do ovako opsežnih probavnih problema sa posljedicom uginuća u nekoliko dana u štenadi su: - Infekcija protozoom Giardia - može imati znatan utjecaj na zdravlje štenadi ukoliko su neuhranjeni i pod stresom a infekciju prati jaki proljev sa primjesama krvi i sluzi; - Infekcija bakterijama Campylobacter sp., Salmonella sp., E. coli - navedene infekcije ne predstavljaju osobiti problem kod odraslih jedinki no kod oslabljenih štenaca mogu imati fatalne posljedice uslijed dehidracije.- Zatim, infekcije virusima - najtipičnija bolest štenadi sa manifestacijom simptoma od strane probavnog sustava je infekcija virusom parvoviroze. Simptomi ove bolesti se javljaju nakon inkubacije od 7-10 dana. U ranom stadiju simptomi gotovo da i nisu uočljivi a javlja se jedino blagi nedostatak energije i blagi gubitak apetita. No ubrzo dolazi do jasnih simptoma dehidracije i neuhranjenosti. Jačina bolesti ovisi o dobi psa, prisutnosti majčinih protutijela, količini infektivnih virusnih čestica te pasmini pasa. Protiv ove bolesti ne postoji lijeka, terapija se provodi simptomatski nadoknadom elektrolita, održavanjem količine tjelesnih tekućina i održavanjem normalne tjelesne temperature. No, čak i ako se štene uspije oduprijeti inicijalnoj manifestaciji parvoviroze postoji vrlo velik rizik kolapsa tijekom perioda oporavka.- Infekcija virusom štenećaka - nakon oko 14 dana inkubacije uočavaju se sljedeći simptomi: teška depresija, odbijanje hrane, dehidracija i gubitak tjelesne težine. Vrlo brzo uslijede povraćanje i proljev, no najčešće ovu bolest prati i gnojan iscjedak iz očiju i nosa. Čak i uz pravilnu medicinsku pomoć, štenad obično ugiba unutar nekoliko dana pa do tjedana.- Infekcija protozoom Coccidia - najindikativniji je proljev zelenkaste boje (često sa primjesama krvi). Najveću ulogu u pojavi ove bolesti ima stres. Ono što se uočava i kod štenadi savršenog zdravlja je kako nakon 7-10 dana od dolaska u novi dom obole od teškog proljeva. Za procjenu dobro može poslužiti i sljedeći podatak: ako se proljev javi u manje od 13 dana (inkubacija) nakon dolaska u novi dom infekcija se počela razvijati prije dolaska. Kako se radi o mikroorganizmu koji je redoviti stanovnik crijevne flore i u lumenu crijeva se gotovo uvijek nalazi jedan manji broj istih, do njihova naglog razmnožavanja dolazi uslijed stresa kao što je odbiće od sisanja, transport, promjena uvjeta okoline i sl. Najveći problem kod ovog oboljenja se javlja uslijed dehidracije a koja je posljedica teškog proljeva povezanog i sa povraćanjem.Mogući razlog proljeva i komplikacije koja je rezultirala uginućem leži u mogućnosti da je Vaše štene bilo u inkubaciji nekog od navedenih uzroka, pa je uslijed stresa koji je uzrokovala promjena načina življenja dovelo do manifestacije bolesti. Kako je dehidracija simptom koji vrlo brzo dovodi do disbalansa tjelesnih tekućina i time poremetnje homeostaze organizma, ponekad je gotovo nemoguće ispraviti neravnotežu svim medicinskim sredstvima i tehničkim dostignućima.Kako se jedino obdukcijom može točno utvrditi uzrok uginuća, nadam se da sam Vam barem malo pomogla razjasniti mogući uzrok tragedije koja se dogodila Vašem ljubimcu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Puno hvala na prethodnom odgovoru. Voljela bi čuti vaše mišljenje što se tiče terapije za punktiranje tekućine u stomaku. Prije dva dana smo Neru (pinč,15.5god.)odveli na operaciju. Mislili smo da neće izdržat anesteziju, ali probudila se. Sad trenutno nema viška tekućine, ali doktor misli da će joj se vratit uskoro jer sumnja na cirozu jetre. Nera jede jako dobro, pije dosta vode, spava bez nestajanja zraka, kreće se po dvorištu, ali je većinom u kući sa nama. Jedino nekad joj treba pomoć ako ide uz stepenice. 3 puta smo ju vodili na punktiranje te vode, a sad je bila na operaciji. Da li postoje nekakve tablete da se ta suvišna tekućina ne nakuplja tako brzo? Nerin doktor kaže da nema nikakvih tableta. Rekao je i da je Nera puna tumora. Da li joj se i od toga stvara suvišna tekućina? Hvala unaprijed, SanjaO: Izuzetno mi je drago što je Vaša ljubimica nakon operacije dobro, a savjetovala bih Vam da je pokušate nositi uz stepenice jer je to ipak stanoviti napor za organizam.Ascites predstavlja abnormalno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Volumen tekućine može biti vrlo mali ili pak značajni, rezultirajući povečanjem obujma trbuha. Ascites nastaje istjecanjem tekučine u trbušnu šupljinu iz krvnih žila, limfnih žila ili unutarnjih organa. Ascites je uzrokovan hipoalbuminemijom ili smanjenom razinom albumina u krvnim žilama kod ozbiljnih jetrenih bolesti, bolesti srca i perikarda, traume, peritonitisa, poremećaja u zgrušavanju krvi, bolesti limfnih organa, obstrukcija jetrene ili kaudalne vene, tumora.Ascites je kompleksan zdravstveni problem a naročito stoga jer je simptom oboljenja a ne uzrok. Iz toga razloga i rješavanju problema se pristupa iz nekoliko smjerova. Najprije je potrebno načiniti kompletan klinički pregled, kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi, identificirati o kakvom se sadržaju radi (identifikacija stanica nakupljene tekućine),...Najvažniji faktor u liječenju ascitesa je određivanje brzine razvitka ascitesa i kliničko zdravstveno stanje ljubimca. Ako se ascites sporo razvija, a ljubimac relativno dobrog zdravstvenog stanja, hitno liječenje, u pravilu, nije potrebno. No, ako se ascites brzo razvija, često je povezan i sa slabošću ljubimca, indiciran je hitan posjet veterinaru.U ovisnosti o stanju, acites se liječi na nekoliko načina:Terapeutska punkcija trbušne šupljine - velika količina tekućine u trbušnoj šupljini vrši pritisak na dijafragmu što dovodi do otežanog disanja. No, kod ovog zahvata nije poželjno u potpunosti ukloniti svu nakupljenju tekućinu jer navedeno dovodi do suprotnog učinka - gubljenje prevelike količine tekućine dovodi do promjena u homeostazi tekućina i šoka. Iz toga razloga su potrebne opetovane punkcije.Diuretici - lijekovi koji potiču izlučivanje vode iz tijela. Tekućina se izlučuje putem urina. No, diuretici su najučinkovitiji u uklanjanju tekućine iz mekih tkiva nego tjelesnih šupljina pa iz tog razloga imaju i ograničavajući učinak u slučajevima ascitesa. U tu se indikaciju najčešće propisuje Fursemid ili Lasix.Nadoknada kisika kod onih životinja kod kojih je otežano disanje. Nadoknada se vrši sve dok se dio tekućine iz trbušne šupljine ne ukloni.Nagli nastup ascitesa ponekad zahtijeva intravenoznu nadoknadu tekućina kako bi se održala perfuzija tkiva i liječio šok životinje. Ako se utvrdi niska razina ukupnih proteina (uslijed niske razine albumina u krvi), daju se koloidne tekućine (tekućine koje povećavaju osmotski tlak plazme) kako bi se usporilo stvaranje tekućine u trbušnoj šupljini.Ako se posumnja na infekciju, intravenozno se apliciraju antibiotici a u ovisnosti o konačnoj dijagnozi. Ascites uzrokovan infekcijom je situacija koja zahtijeva hitan kirurški zahvat.Nadam se da sam Vam donekle približila problematiku, no, o mogućnostima liječenja i prognozi morat ćete razgovarati sa Vašim veterinarom ili se obratiti u neku najbližu veterinarsku kliniku ili pak Sveučilišnu ustanovu, gdje će kolege moći načiniti potrebne pretrage i pokušati poduzeti sve što je u njihovoj moći za pomoć Vašoj ljubimici.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam njemačkog ovčara starog 3 godine i već nekoliko mjeseci se mučimo s ranama na šapama, koje nikako da zarastu. Nalaze se na zadjim šapama i došaplju i na nekim djelovima otpalo je malo dlake. Kad pas miruje rane su u redu, ali čim trči odmah se raskrvare i blago nateknu. Vodili smo ga kod veterinara koji mu je dao da pije antibiotike, međutim rane su nakratko zarasle, ali su se nakon nekog vremena ponovo vratile. Potom mu je rađen bris rane i preporučen antibiotik gentamicin u kombinaciji s istoimenom kremom. 6 dana je dobivao po dvije injekcije i rane su se povukle, no ponovo su se vratile. Pas nema nikakve druge smetnje, uredno jede, razigran je i živahan. Nijedan veterinar mi nije točno znao reći o čemu se radi, a ja više ne znam čime bi to mogli zalječiti, da li bi trebalo ponovo dati dozu gentmicina, s obzirom na to da je posljednju injekciju dobio prije 1,5 mj. Unaprijed zahvaljujem, MartinaO: Bakterijski pododermatitis je duboka bakterijska infekcija šapa koja se gotovo uvijek javlja sekundarno na neki primarni uzrok.Jedna ili više šapa mogu biti zahvaćene crvenilom, mjehurićima s gnojem, čvorovima, krvavim mjehurima, čirevima, otečenjima ili gubitkom dlake između prstiju.Svrbež (lizanje, grickanje), bol ili šepanje mogu biti prisutni. Može se javiti i otečenje noge.Najčešći uzroci su strana tijela (trn, klas, špranja..), paraziti (demodex, krpelji), gljivice, preosjetljivost (na hranu, atopija), endokrinopatija (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), trauma (kamenje, žičani pod, čekinja, trn) te autoimuni i imunoposredovani kožni poremećaji. Diferencijalno dijagnostički treba eliminirati demodikozu, Malasseziu pododermatitis, dermatifitoze, aktinomikozu, nokardiozu, mikobakteriozu, duboke gljivične infekcije. Najčešće izolirana bakterija s mjesta promjene je stafilokok. Mješane bakterijske infekcije su također česte.Nakon determinacije primarnog uzroka, bolest se liječi administracijom sistemskog antibiotika sve do potpunog izlječenja i još dva tjedna iza toga. Dobro djeluju i higijenske maramice (npr. Carlie perfect care). Lokalna aplikacija 0.025 % klorheksidinske otopine , 0.04 % povidon joda prvih 5 do 7 dana također poboljšava stanje.Traume šapa treba svesti na najmanju moguću mjeru držanjem psa u kući, šetnjom na uzici i izbjegavanjem oštrih površina.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bordošku dogu, mužjaka 2 i po godine je starog. Nikada nisam imao neke probleme sa njim, ali mi u zadnjih mjesec i po dana ima prhut i kad ga pregledavam i četkam primjetio bih kao neko crvenilo, u obliku malog kruga u gornjem djelu leđa. Kako da se toga riješim, da sve bude u redu?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, IvoO: Prhut je česta pojava zimi, dok naši ljubimci pretežno borave u kući. Posebice su osjetljivi na centralno grijanje jer suhi zrak pojačava suhoću i ljuskanje kože. Prhut može nastati i kao posljedica nedostatka određenih tvari u ishrani psa. Osim toga i kožne infekcije, parazitarne invazije i alergije imaju za posljedicu perutanje kože, češanje, crvenilo...Kako biste ustanovili o čemu se točno radi, potrebno je napraviti detaljni dermatološki pregled.Kako biste poboljšali stanje kože Vašeg ljubimca, možete koristiti dodatke prehrani kao što su Dermanorm kapsule ili ulje, Ebi-vet ulje bakalara sa biotinom, Ebi-vet Biotin perle... Također u našoj ponudi možete naći medicinske šampone koji hidratiziraju kožu, smiruju prenadraženu kožu, smanjuju svrbež i češanje, te djeluju kao blagi dezinficijens. Kao potpora terapiji u našem asortimanu postoji i hrana za oporavak kože, kao što je Royal Canin - Skin Support, Eukanuba - Sensitive Skin, Hill's - Sensitive Skin... Svakako preporučujuem posjet veterinaru koji će detaljno pregledati lubimca i prema dijagnozi odrediti pravilnu terapiju i savjetovati Vas o potpornoj terapiji.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći da li krpelj moze zaraziti psa ako se nije primio, tj. počeo je 'kopati' da uđe u kožu, ali nije se napio krvi? Pprimjetila sam jednu noć da se pas tresao, kao čovjek kad ima groznicu, ali to je bilo samo tad, dosta spava (inače je uglavnom u kući pa svako malo zadrijema), ne znam kako da budem sigurna da li je u redu ili ne? Ili je jednostavno malo mirniji zbog vremena i sličnih utjecaja jer je bio već zaražen od krpelja, ali tad nije ni jeo, jedva je hodao i gotovo promijenio boju dlake, što sada nije slučaj. Hvala, AnaO: Krpelji su grinje koje imaju četiri para nogu i tijelo sastavljeno od glave i trupa.Krpelji se pričvrste na životinju pomoću "usnog aparata" i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti, kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr. Najveću aktivnost pokazuju u proljeće i jesen (kombinacija viših temperatura i povećane vlage).Bolesti koje krpelji prenose psima imaju određeno vrijeme inkubacije, tj. vrijeme proteklo od ulaska mikroorganizma (bakterija ili virusa) u organizam do prvog pojavljivanja znakova bolest. Ono obično iznosi 1 - 3 dana. Prosječno, krpelji žive od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Smatra se da krpelji prvih 24 h sata šeću po psu, a onda se prihvate za kožu.Kroz sljedećih nekoliko dana (s obzirom na pronalazak krpelja) svakako obratite pažnju na ponašanje Vašeg ljubimca. Ako pas ne jede, nije razigran kao obično, boja mokraće je promijenjena (tamno narančasta do crvena) i ima povišenu tjelesnu temperaturu (psima se temperatura mjeri rektalno i smatra se povišenom ako je iznad 38,5°C), obavezno se bez odlaganja obratite svom veterinaru.U svakom slučaju, savjetujem Vam da Vašeg psa ubuduće redovito tretirate nekim od preparata protiv krpelja, kako biste opasnost od istih sveli na najmanju moguću mjeru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku samojeda staru 15 mjeseci koja trenutno ima tjeranje. Prije 4 dana je pocela da povraća žuti sadržaj, kao i hranu, češće samo žuti sadržaj. Nakon 2 dana takvog povraćanja (bez proljeva) odlučili smo da posjetimo veterinara koji joj je dao injekciju Reglana i rekao da joj je sluzokoža ok, da nije dehidrirala, a temperatura joj je bila 39. Dao nam je da joj na 12 sati prije jela dajemo Ranisan i neki prah za zaštitu želuca. Nakon te injekcije, po povratku kući, njeno stanje se pogoršalo time što je, za razliku od prethodna 2 dana, prestala biti razigrana i počela se zavlačiti po ćoškovima i cviliti od bolova. Tu noć, nakon injekcije, dobila je tamno-zeleni proljev i povraćala je žuti sadržaj, hranu ne jer taj dan nije niti jela. Nazvala sam ponovo veterinara i on je rekao da to nema veze sa injekcijom te da je sigurno nečim otrovala stomak i da dođemo ponovo ujutro. Ujutro je izgleda malo bolje, ja sam je odvela veterinaru i on  joj je ponovo da injekciju Reglana i ovaj put injekciju antibiotika (nije rekao kojeg). Po povratku kući je dobila smeđi proljev, povraćanje žutog sadržaja se nastavilo, a ona je praktično bila nepomična. Otišli smo mu ponovo navečer i ja sam insistirala da joj uradi nalaz krvi, koji je pokazao da su joj leukociti povišeni. Veterinar je rekao da je to definitivno znak da je u pitanju bakterijska infekcija te joj ponovo ubrizgao Reglan i antibiotik. Noćas je povratila samo jednom i imala žuti proljev. Pojela je malo kuhane piletine sa rižom, ali je sve povratila. Veterinar kaže da ćemo sutra ponoviti antibiotik (pošto joj je sinoć dao neki sa produženim djelovanjem) te da, ako se ne desi nešto hitno, ne trebamo dolaziti. Ja vas sada ljubazno molim da mi kažete da li da tražimo mišljenje drugog veterinara ili je jednostavno potrebno dosta vremena da bi ona prestala imati ove tegobe? Kao što je jedna djevojka već spomenula, imam osjećaj da nas nitko ne uzima zaozbiljno. Molim vas da nam pomognete.U iščekivanju vašeg odgovora, hvala unaprijed. NelaO: Mesožderi povraćaju češće od drugih vrsta životinja pa kod njih tek učestalo povraćanje znači bolesno stanje. Povraćanje je refleksne naravi, odnosno posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka i želuca.Povraćanje žute sluzi u pasa najčešće je povezano s gastritisom (upala želučane stijenke).Želudac je najvažniji organ probave. Tu se razgrađuju brojni proteini, pod utjecajem enzima pepsina. Pepsin se aktivira samo u kiseloj sredini. Stoga, ako je došlo do poremećaja kiselosti, uslijed neadekvatne prehrane, upalnih promjena na stijenci želuca, erozivnih i ulceroznih promjena, neoplastičnih tvorbi, oštećenja uslijed djelovanja nekih lijekova itd., dolazi do poremećaja kiselosti, što dovodi do nepotpune probave i razgradnje proteina, sinteze vitamina i minerala (B12, biotin, cink itd.).Upalni proces na sluznici želuca je difuzan i širi se u dubinu, pa može biti hemoragične, eksudativne i nekrotične naravi - u tom slučaju upalu sluznice prati tvorba krupoznih odnosno difteroidnih membrana. Gastritis je samostalno oboljenje ili pak nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi.Liječenje započinjemo postom od 12 do 24 sata ako je povraćanje neprekidno. Kada se smiri, hranimo dijetno, malim porcijama, ali učestalo. Da bi eliminirali hranu kao uzrok, hraniti treba eliminacijskom dijetom koja se koristi kod alergijske reakcije na hranu koja se manifestira kožnim ili želučanocrijevnim simptomima, zatim kod intolerancije hrane i kroničnih bolesti crijeva.(Hill`s z/d, Royal Canin Hypoallergenic i Sensitivity control te Eukanuba Dermatosis). Od lijekova aplicira se glukokortikoidi (prednizolon) ukoliko je uzrok imune prirode i nema poboljšanja uz dijetu, antiemetici tj. sredstva protiv povraćanja (metoklopramid, kao npr. Reglan i difenhidramin, kao npr. Peptoran). Antibiotike i sulfonamide te obavezno vitamine B kompleksa i C vitamine također koristimo u terapiji.Nadoknađujemo tekućinu tako da dajemo vode za piti u malim količinama učestalo (doslovce "na žličicu" svakih nekoliko minuta) ili kockicu leda da liže tako da se stalno rehidrira, a neće odjednom unijeti veliku količinu tekućine i zbog iziritiranog želuca opet povratiti.Infuziju intravenozno kristaloidnim otopinama apliciramo ako povraćanje dulje traje.U Pet centar ljekarnama možete nabaviti i medicinsku hranu Hill's i/d (intestinal diet), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal) koja se daje psima koji pate od gastrointestinalnih poremećaja (povraćanje, proljev,...). Medicinska hrana za probavne smetnje dolazi kao dehidrirana i kao konzervirana hrana. Psa treba hraniti češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima.Općenito se može reći da "i/d", odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.Također, na tržištu postoje i dodaci prehrani koji svojim sastavom omogućuju stabilizaciju probavnih funkcija bez promjene načina prehrane: Agrifa Floryboost pasta, Canina Darm-gel pasta, Cardon Pharmaceuticals Canizyme prašak.Ukoliko ne postoji neka infekcija u probavnom sustavu (bakterija, virus ili unutrašnji parazit) probava se normalizira kroz 1-3 dana. Preporučuje se prehrana navedenim hranama još naredna dva dana nakon stabilizacije probave.Dakle, kako je povraćanje u Vaše kujice trajalo dva dana, smatra se da bi do izliječenja uz pravilno poduzete mjere terapije, njege i prehrane trebalo doći kroz 5-6 dana. Kako se stanje komplicira proljevom treći dan od početka pojave simpotma velika je vjerojatnost kako će do izliječenja doći tek za 7-10 dana.Ukoliko se stanje Vaše kujice nije promijenilo porazgovarajte sa Vašim veterinarom o problemu.Svakako imate pravo potražiti drugo mišljenje ako sadašnji veterinar nije u mogućnosti pomoći Vašoj ljubimici. Do tada, pokušajte nabaviti navedene medicinske hrane i/ili dodatke prehrani kako bi se stanje probave Vaše kujice što prije oporavilo.