*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 3 mj. i primjetila sam da ima pojačanu potrebu za vodom, naravno i stalno mokri. Imao je krvavu stolicu i proljev, dobio je antibiotik i vitamine. Zanima me je li normalno da štene može popiti litru vode na dan? JelicaO: Pojačano mokrenje i stalna žeđ (poliurija i polidipsija) su simptom mnogih oboljenja te ih se nikako ne smije zanemariti. Neke od bolesti kod kojih se javljaju poliurija i polidipsija jesu šećerna bolest (diabetes mellitus), bolesti bubrega i jetre, također i hormonalni poremećaji (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam ili hipoadrenokorticizam), diabetes insipidus (poremećaj resorpcije vode u bubrezima), pojedini lijekovi (glukokortikoidai, diureticia i antikonvulzivni lijekovi)...Smatra se da je normalna dnevna količina vode za psa 30-60 ml dnevno na kilogram tjelesne težine. Dakle, pas težak oko 10 kg dnevno popije 3-6 dl vode u danu. Sve iznad toga nazivamo polidipsijom (povećanim pijenjem vode). Psi koji jedu dehidriranu hranu piju više vode od onih koji jedu konzerviranu ili kuhanu hranu. Također, ljeti i kod pojačane aktivnosti Vaš će ljubimac piti više vode. Pošto je Vaš ljubimac još jako mlad i nedavno je imao gastrointestinalnih poremetnji, vjerojatno se radi samo o dehidraciji uzrokovanoj proljevom, te je dobro što uzima više vode, da nadoknadi izgubljenu tekućinu. Svakako i dalje dobro pazite na ponašanje Vašeg ljubimca i ukoliko ovo stanje potraje, svakako se obratite svom veterinaru. Pošto se ustanovi da životinja pojačano pije vodu i pojačano mokri (polidipsija/poliurija), veterinar će obaviti određene pretrage. Ako se pretragama isključe sva bolesna stanja, može se posumnjati na psihogenu polidipsiju - poremećaj u ponašanju koji može biti uzrokovan nekom promjenom u životu psa. Ako ste zabrinuti što Vaš ljubimac pije previše, nemojte mu uskraćivati vodu na svoju ruku bez konzultacije s veterinarom jer to samo može pogoršati stanje.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 30.12.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa rase Bischon Frise, star 18 meseci. Imao je snežno belu dlaku, ali su mu se odskoro pojavile dve žute fleke na leđima. Da li je u pitanju ishrana? Inače mu dajem hranu Hill's i Real Nature. Inače zivim u Nemačkoj, tako da mi možete preporučiti i neke vitamine jer mi je to ovde sve dostupno. Hvala! DanijelaO: Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.Uzrok promjene boje dlake može se naći u hrani, ali u pitanju mogu biti i drugi uzroci.Gotovo u svim superpremium hranama (Hill's, Eukanuba...) dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Ovaj vitamin izrazito je bitan za kožu i sluznice te posljedičnu zaštitu organizma od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Beta-karoten nalazimo u obliku biljnog pigmenta u naranči, kruški, mrkvi, špinatu, blitvi, mangu, bundevi, breskvi (narančasto, žuto, zeleno i crveno voće i povrće). Beta-karoten je antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Čak i kod ljudi koji pretjeraju sa unosom beta-karotena moguća je pojava žutila kože.Promjenu boje dlake i kože može uzrokovati i Malassezia pachydermatis (Pityrosporum canis) - kvasac koji je izoliran iz zdravog vanjskog slušnog kanala i kože. Malassezia pachydermatis proliferira kada se promijene mikroklimatski uvjeti i u tom slučaju može nastati kliničko oboljenje. Promjene mogu biti lokalne-interdigitalne, na njušci, ušima, peranalne ili intertrigozne ili pak promjene mogu biti generalizirane. Lezije na koži su eritematozne, često hiperpigmentirane (žute do bakrene) sa alopecijom i ljuskama. Malassezia može biti prisutna u niskom broju kod životinja bez kutanih lezija, nalaz od barem 3-5 kvasaca po polju velikog povećanja smatra se potrebnim da bi se proglasila uključenost kvasaca u nastanku lezija. Također svakodnevno pranje psećih šapica više puta na dan, a da ih niste nakon kupanja dobro posušili, stvara uvjete koji pogoduju proliferaciji kvasaca.Prema promjenama koje ste mi opisali, teško je točno reći što je ovu pojavu uzrokovalo. Za to bi ipak bio potreban klinički pregled psa, a prema potrebi i dodatne kliničke pretrage. U svakom slučaju, za poboljšavanje pigmentacije dlake možete koristiti različite preparate koji se nalaze na tržištu. Jedan od njih su i morske alge.Morske alge su visokovrijedan prirodan proizvod dobiven od svježih morskih algi (npr. Ascophillum). Namjena mu je poboljšati pigmentaciju dlake (sve prema pasminskim osobitostima ljubimca) te za poboljšanje općeg stanja životinje. Takvi preparati najčešće dolaze u obliku praha ili tableta.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.12.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela starog 7 tjedana. Držim ga u kući jer je zima. Namjeravam psa držati u dvorištu, zanima me pošto je zimsko vrijeme od koje starosti smije biti smješteno vani? AndreaO: Držati psa u dvorištu ili kući (stanu) ovisi prvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Ukoliko se odlučite za držanje ljubimca vani - u kućici, morate osigurati adekvatan smještaj svom ljubimcu. To podrazumjeva kućicu, koja bi trebala biti odgovarajućih dimenzija s obzirom na pasminu psa, njen pravilan smještaj i položaj te prikladnu prehranu. Poželjno bi bilo kućicu smjestiti na takvo mjesto da nije izložena udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i naravno podnicu, koja bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Kod ljubimaca dolazi do linjanja, odnosno, prirodnog procesa izmjene dlake koja ovisi o temperaturnim promjenama u okolini. Kod pasa koji žive u kući ili stanu linjanje može trajati cijelu zimu zbog stalnih promjena temperature (u kući toplo, vani hladno), dok kod pasa koji su stalno na dvorištu to nije slučaj. Na takav način, dlaka štiti organizam od podhlađivanja zimi, odnosno, pregrijavanja ljeti.Prilagodba na nove uvjete držanja trebala bi teći postepeno, a ovisi o starosti ljubimca. Naravno, što je pas mlađi, lakše i brže će ići prilagodba. U Vašem slučaju situacija je malo drukčija. Naime, smatram da je Vaš ljubimac još premlad da bi se ostavljao i učio na kućicu u ovo doba godine. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se odlučite na privikavanje ljubimca na kućicu kada on malo naraste, odnosno, kada se poboljšaju vanjski uvjeti (npr. na proljeće). Na takav način osigurati će te dovoljno vremena da se kvalitetno razvije imunološki sustav ljubimca, a i klimatski uvjeti za prilagodbu bit će povoljniji.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.12.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo vas molim za savjet kako odviknuti psa starog 1 god. da ne označava "sve živo" u stanu. Kao štene mokrio je samo na pelene, a sada, iako ga redovito izvodimo vani, on svejedno poskrivećki označi svaki komad namještaja. Prskali smo odbojnim sprejem protiv vršenja nužde, ali ništa ne pomaže. Pokušavali smo novinama prestrašiti ga uz "fuj" i tada vidimo da zna da je "skrivio", ali bez rezultata. Kao da to radi namjerno. Inače, vrlo je plah, vani se boji svega i svačega (i prazne vrećice od čipsa!), ali laje i napada (naročito velike pasmine) ili pak zaobilazi u širokom luku male pse, a napadački stav ima i prema ljudima. Kupljen je "iz izloga" i bio je sav isprepadan, ali kod nas ima svu ljubav, pažnju i tretman. Vrlo rijetko ostaje sam u kući. Čuli smo da bi kastracija pomogla (?), ali nemamo srca za to. Hvala i pozdrav, DadoO: Mokrenje u kući ili stanu za psa od godinu dana starosti ne može se smatrati ponašanjem koje bi vlasnik morao tolerirati. Budući da bi svaki pas u toj dobi trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećaju u ponašanju.O inkontinenciji u pasa pisala sam ovdje.Dakle, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja.Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi.Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem "iz protesta". U ovom slučaju, psića treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje, npr. dok ste na radnom mjestu, ne bi predstavljalo preveliki stres.Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem, te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni). Oni prenose podatke o pojedinoj životinji, kao što su npr. spolni status ženke ili autoritet mužjaka.Psi su društvena bića tako da ljude prihvaćaju kao vlastiti čopor. U takvoj grupi postoji cijeli niz pravila ponašanja, a svaka jedinka ima određenu poziciju. Na vrhu hijerarhijske ljestvice dominira tzv. alfa jedinka i ona je vođa čopora. Pozicije svakog od članova grupe redovito su podložne promjenama.Iako je Vaš ljubimac davno naučio da se nužda ne obavlja u stanu, možda ga je nešto potaknulo da pošalje mirisnu poruku. U ovakvim slučajevima metoda ignoriranja se ipak pokazala najučinkovitijom, a ako ste u mogućnosti, posvetite mu više vremena, odnosno uključite ga u zajedničke aktivnosti.Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji.Plašljivim psima često nedostaje i samopouzdanja pa ga najprije treba izgraditi. Samopouzdanje u pasa najviše je uvjetovano pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustvima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivo ponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema. 2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za njega kako ćete ga zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi psa dok prolazite korake do rješavanja problema plašljivosti, da li je neophodno da se pas suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.3. Planiranje koraka za suočavanje sa problemom 4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaš ljubimac obožava.5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari (ako uspijete determinirati uzrok) a započnite program ohrabrenja sa sigurne udaljenosti gdje se Vaš ljubimac osjeća sigurno i radosno prihvaća nagradice. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da ga ne požurujete. Ako potaknete njegov strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad.6. Nagradite ga kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, no nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da ga nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem prilikom iskazivanja straha. Ako ga polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., on ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je pas u onom stanju koji je vaš cilj. Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja Vašeg ljubimca, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vašeg šteneta.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.12.2008.
Odgovara: Aleksandra Todosijević, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Imam kuju koja mi se okotila prije 3 dana. Imala je veliko leglo od 13 štenaca i prenijela ih je 3 dana. Porod je trajao 13 sati i dva štenca su okoćena mrtva, da bi do danas uginula još 5. Samo su se počeli hladiti i postali nemoćni, neki su imali i proljev, a neki i crno-krvavu stolicu i crvenu stražnjicu. Kuja je imala prije 8 mjeseci leglo od 10 štenaca i 2 su uginula pri okotu, ali ostali su bili ok. Recite mi, molim vas, šta da radim? Štenci su jučer dobili neki antibiotik i otopinu glukoze. Da li trebam još nešto i koji je mogući uzrok tom uginuću i kako da to ubuduće spriječim jer imam još jednu skotnu kuju koja se treba šteniti početkom 2 mjeseca? Molim vas pomozite, hvala! DarijaO: Porođaj predstavlja fiziološki završetak graviditeta i odvija se u 3 stadija: 1. stadij otvaranja2. stadij istiskivanja ploda3. stadij istiskivanja posteljice.Uzroci uginuća štenadi mogu biti vezani i za vrijeme prije porođaja, kao i za sam porođaj. Jako je važno da mužjaci i ženke budu zdravi prije parenja, odnosno da budu oslobođeni infekcija spolnih organa. Infekcije spolnih organa mogu uzrokovati kasnije septikemiju štenadi. Period nakon rođenja štenaca se smatra visokostresnim i vrlo kritičnim jer početak samostalnog života štenaca podrazumijeva brojne promene u vezi disanja, cirkulacije, probave.Na vitalnost, zdravstveno stanje, opću kondiciju i postotak preživljavanja štenadi utječu: - Nasljedni faktor koji može dovesti do brojnih anomalija koje obično završavaju letalno.- Organske i nezarazne bolesti - krvarenje iz pupka, prividna smrt štenaca uslijed gušenja, retencija mekonija koja predstavlja zadržavanje crijevnog sadržaja uslijed slabe peristaltike crijeva, proljev i brojne avitaminoze. - Ishrana, njega i higijena gravidne ženke se odražava na vitalnost i zdravlje štenaca.- Smetnje u disanju i cirkulaciji koje nastaju kao posljedica teškog porođaja i dužeg zadržavanja štenaca u porođajnom kanalu. - Poremećaj imunološkog sustava šteneta, kao i, s time u vezi, kvaliteta kolostruma koji štene dobija od majke. Štene bi trebalo nakon rođenja što prije posisati kolostrum, kako bi se globulini iz crijeva resorbirali na vrijeme, jer je mogućnost crijevne resorpcije globulina vremenski ograničena. Uginuća, nažalost, ne možete spriječiti, ali o svim aspektima velikog postotka uginuća bi trebalo voditi računa od trenutka parenja. Nastojte prevenirati sve neželjene situacije na koje možete utjecati.
Aleksandra Todosijević, dr. vet. med. | 29.12.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja porodica i ja smo od prije nekoliko mjeseci bogatiji za jednog malog đavolka koji je uvijek gladan i veoma veseo - Don, naš zlatni retriver. Prije nekoliko dana supruga je primjetila malu krasticu na njegovoj glavi, koja se toliko raširila da je već zahvatile skoro trećinu glave, ako ne i pola. To se sve odigralo u dva-tri dana. Nakon pregleda veterinar nam je rekao da je u pitanju bakterijski dermatitis i dao mu je par inekcija i rekao da kraste tretiramo sa jodom. Međutim, nas je zabrinula njegova konstatacija da Donu dlaka više nikad neće izrasti na mjestima gdje je ta krasta bila jer ne želimo da on bude predmet ni poruge ili senbivanja ljudi sa kojima će se sretati. Da li nam možete samo reći kolika je vjerojatnost da će mu dlaka ipak izrasti na tom mjestu i ako možete da preporučite kakvu terapiju. Pozdrav iz Banja Luke, SašaO: Gnojna upala (dermatitis pyogenes, piodermija) kože je bolest kože koju uzrokuju bakterije "gnojenja". Najčešće su to streptokoki i stafilokoki. U razvoju bolesti vrlo važnu ulogu ima Staphyloccocus intermedius koji je i najčešće izoliran iz promjena na koži. Osim S. intermedius postoje i brojni drugi mikroorganizmi koji sudjeluju u razvoju bolesti, ali smatra se da je on odgovoran za početne patološke promjene. Da bi došlo do razvoja bolesti nisu odgovorni samo mikroorganizmi te se oni mogu nalaziti na koži i sluznicama zdravih životinja.Zdrava i nepromjenjena koža posjeduje obrambene mehanizme kojima onemogućavaju prodiranje mikroorganizama, a time i njihovo patološko djelovanje. Međutim, kada postoje pogodovni faktori - npr. alergije (alergije na buhe, hranu...), unutarnje bolesti (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), parazitarne invazije ili anatomske predispozicije (npr. nabori kože) - koji stvaraju odgovarajuće uvjete i omogućavaju prodiranje mikroorganizama s površine u kožu i dolazi do razvoja gnojne upale.Promjene se uglavnom javljaju na toplim i vlažnim mjestima na koži (kao što su usne, nabori kože na licu, područja između prstiju ), područjima izloženim velikim pritiscima (lakatni i skočni zglob te hrbat nosa ). Gnojna upala kože vrlo često se javlja i kao komplikacija drugih bolesti kože sa pretežno suhih mjesta koja su izložena vlažnom okolišu.Najčešći klinički znak je prekomjerno prhutanje (ljuskice koje proviruju kroz dlaku.) Kod površinskih upala javljaju se multifokalna područja alopecija, upalna infiltracija dlačnog folikula (izgleda kao kvržica iz koje viri dlaka ili ostatak dlake), zatim dolazi do gnojne upale dlačnog folikula i njegove okoline, a izgledaju kao mjehurići veličine zrna graška crveno-ljubičaste boje.Kako proces napreduje i zahvaća dublje slojeve kože javlja se bol, koža je prekrivena ljuskicama, zacrvenjena je i otečena, javi se i neugodan miris. Po koži se jave čirevi i mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem te je prekrivena krvavo-gnojnim eksudatom. Upalnim procesom je zahvaćen i korijen dlake i dlačni folikul te dolazi do ispadanja dlake i razaranja dlačnog folikula.Kod površinskih gnojnih upala kože terapija se provodi antibioticima 21-30 dana. Važno je naglasiti da, nakon što nestanu sve promjene na koži, terapiju treba nastaviti još minimalno 7 dana. Kod dubokih gnojnih upala kože terapija je znatno duža i traje od 8 do 12 tjdana, a ponekad i duže. Od antibiotika koriste se lincomicin, clindamicin, erythromycin, trimetoprim-sulfametoksazol, trimethoprim-sulfadiazin, chloramfenikol, cefalosporini. Najbolje ih je odabrati na temelju antibiograma. Primjena steroida je kontraindicirana.Dobro je dlaku na zahvaćenim područjima ošišati.Kod bolesti kao što je upala kože dolazi do promjena u strukturi kože pa tako i dlačnog folikula (dijela kože iz kojeg raste dlaka). Ukoliko su te promjene opsežne, mogu uzrokovati i trajno oštećenje dlačnog folikula pa time i trajan gubitak dlake na zahvaćenim dijelovima kože jer oštete strukturu kože, prodirući duboko u dermis i masno tkivo. Ozljede mogu voditi do gubitka adneksalne strukture i trajne alopecije (gubitka dlake) na području oštećene kože. Ne mogu Vam sa sigurnošću odgovoriti da li će Vašem psu dlaka na zahvaćenom području ponovo narasti jer to ovisi o težini upalne promjene.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 24.12.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka rottweilera starog 11 godina. Prije 3 mjeseca smo primijetili promjene na lijevom oku: suzilo je i izgledalo "zamućeno". Odveli smo ga veterinaru koji nam je dao kapi, mast "Tobrex", neke vitamine i antibiotike i rekao da je prognoza loša. Terapija nije pomogla jer je pas oslijepio na to oko - postalo je kao zelena staklena kuglica. U zadnje vrijeme pas je postao prilično dezorijentiran, pri silasku niz stepenice često padne i ozlijedi se (sad ga vodimo niz stepenice da bi što laganije silazio). Po noći, ali odnedavno i po danu, leži u kućici i "mumlja", laje... teško hoda, piški čučeći... Ipak dobro jede sa tekom i veseli nam se, nekad. Ja sam ga htjela odvesti veterinaru, ali moj suprug se ne slaže - boji se da će mu vet preporučiti eutanaziju! Željela bih pomoći mom psu, ali ne znam kako. Molim Vas za savjet! NeraO: Općenito o mreni u pasa pisala sam ovdje.Glaukom je najčešći uzrok sljepoće u pasa, a nastaje kao rezultat povišenog pritiska tekućine unutar oka uslijed nakupljanja intraokularne tekućine (aqueous humor). U zdrave životinje intraokularna tekućina otječe kroz kružni filter na spoju rožnice i bjeloočnice (iridokornealni kut). Životinje koje boluju od glaukoma imaju neku nepravilnost filtra, koja obstruira protok intraokularne tekućine. Ovo rezultira nakupljanjem tekućine unutar oka.Postoji nekoliko uzroka abnormalnosti filtera. Psi nekih pasmina rođeni su sa nekom abnormalnošću filtera i stoga skloniji urođenom (ili primarnom) glaukomu oba oka. Druge pasmine imaju genetsku predispoziciju razvitka luksacije leće, što blokira filter i onemogućuje otjecanje tekućine. Također, filter može biti začepljen uslijed nakupljanja upalnih stanica uslijed upale unutar oka (uveitis). Do glaukoma dovode i intraokularni tumori.Ako se pritisak ne smanjuje, nastaje trajno oštećenje mrežnice i vidnog živca te kao krajnji rezultat nastaje oštećenje vida. Kompletna sljepoća može nastupiti unutar 24 sata ili nastupa vrlo polagano tijekom tjedana i mjeseci te je obično vrlo bolan proces. U uznapredovalim slučajevima uočava se rastezanje i povećanje volumena samog oka. U početku procesa uočava se pojačano treptanje, trljanje oka i crvenilo bez vidljivog zamućenja oka. Navedene promjene vidljive su prije oštećenja mrežnice i vidnog živca i povećanja samog oka.Glaukom predstavlja hitno stanje u pasa, naročito ako je prisutno manje od 48 sati. Liječenje se mora odmah poduzeti kako bi se sačuvao vid psa. Prioritet je sačuvati vid u psa, no ako dođe do gubitka vida sljedeće je onemogućiti neugodu u psa. U ranom stadiju glaukoma najčešće se primjenjuje medikamentozna terapija. Ona djeluje na dva načina: kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine te kako bi se otvorio filter i bio učinkovitiji. No, neki su slučajevi glaukoma rezistentni na medikamentoznu terapiju te je jedini način liječenja kirurški zahvat laserkom terapijom ili kriokirurgijom kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine. Ako se ne može sačuvati vid pribjegava se enukleaciji (odstranjivanje očne jabučice) ili evisceracije (odstranjivanja sadržaja oka) i stavljanja očne proteze.U onih životinja kod kojih je došlo do gubitka vida uslijed primarnog glaukoma važan terapeutski cilj je održanje vida drugog oka. Također se preporuča doživotna profilaktička terapija funkcionalnog oka.Iako samo mali postotak pasa sačuva potpuni vid u oboljelom oku, hitno liječenje pomaže uklanjanju jake boli koja prati ovo stanje. Ako je glaukom prisutan dulje od 48 sati, hitna intervencija često je bezuspješna.Mišljenja sam kako se kod Vašeg ljubimca navjerojatnije radi o nekoj od vrsta katarakti, a ne glaukoma. No, ne treba razmišljati o eutanaziji bez prethodnog kompletnog pregleda kojim bi se moglo razlučiti koliko je to stanje bolno za Vašeg ljubimca. Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta koji raspolažu adekvatnom opremom i specijaliziranim osobljem za navedenu problematiku, gdje bi kolege na osnovu pregleda mogli procijeniti ozbiljnost situacije i preporučiti Vam primjereno liječenje i njegu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nabavila sam si maloga psa samojeda koji ima 2 mj. Dok se igra normalno diše, a čim zaspi ubrzano diše. Da li je to normalno? Znam da štenci imaju ubrzanije disanje nego odrasli. Hvala puno, Magdalena O: Vaš ljubimac je štenac te, kao i mladi drugih vrsta životinja, ima povećane vrijednosti trijasa (temperatura, bilo, disanje).Normalna frekvencija disanja, kod odraslog zdravog psa, kreće se u granicama 18-34 udisaja u minuti. Prema određenim veterinarskim priručnicima, brzina disanja štenaca može se povećati i dvostruko, u odnosu na frekvenciju disanja odraslog zdravog psa, a da i dalje ostane u okvirima zdravog mladog ljubimca.Kako ljubimac bude rastao, fekvencija disanja, kao i ostale vrijednosti trijasa, polako će se smanjivati, odnosno doći će u okvire i granice vrijednosti trijasa za odraslog zdravog psa.Također, poznato je da ljubimci, kao i ljudi, često ubrzano i/ili nepravilno dišu kada spavaju. Za vrijeme sna, osim ubrzanog disanja, ljubimci mogu i brzo pokretati očima, veslati nogama, trzati usnama i nosom, a ponekad i lajati i cviliti u snu kao da plaču. Gore navedeni simptomi ne ukazuju na alarmantnu situaciju, već na zdrav razvoj neurološkog sustava ljubimca.Ako i dalje niste sigurni u zdravlje svog ljubimca, savjetujem Vam da izmjerite frekvenciju disanja svog ljubimca (kad spava) i da ga odvedete kod veterinara. Isti će, nakon temeljito uzete anamneze i kliničke pretrage, moći utvrditi ozbiljnost situacije, odnosno, odgovoriti Vam preciznije na Vaša pitanja.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica je stara 9. mjeseci i upravo je u fazi tjeranja. Prije dva dana su joj se na usnama pojavile ružičaste bradavice. Neke su veličine graška, a neke nešto manje. Već sam vidjela na jednoj kujici prije 2 mjeseca, ali je ona imala samo jednu na usni. Da li je to virusna bradavica i da li je zarazno za ljude? Na koji način se liječi? Da li je dovoljno pojačati vitamine i koje? Rekli su nam da će one same otpasti, no nisu rekli za koliko pa Vas molim odgovor i za to. Puno hvala! AnaO: Kod mlađih (ali i kod starijih) pasa, uslijed pada imuniteta može doći do pojave bradavica, izazvanih papiloma virusom.Papilomatoza je virusno oboljenje koje se manifestira bradavičastim izraslinama, na koži i sluznici. Uzročnik je dakle, papiloma virus koji pokazuje afinitet prema koži i sluznicama. Iako su papilomatoze različitih vrsta životinja morfološki slične, bolest kod svake vrste izaziva antigeno različit virus.Papilomi (bradavičaste izrasline) najčešće se javljaju na području glave, vrata, prsa, trbuha i ekstremiteta, a osim navedenih izraslina životinja ne pokazuje neke druge simptome, odnosno drugih promjena nema.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, te pato-histološkog i serološkog nalaza.Najbolje je psa odvesti veterinaru na pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza i na osnovu toga provela primjerena terapija (odstranjivanje bradavica).S obzirom da su infekciji podložni organizmi oslabljenog imuniteta (npr. jedinke izložene stresu, kvalitativno ili kvantitativno neuhranjenene jedinke), savjetujem Vam da psa hranite nekom od premium ili superpremium hrana za mlade pse, kao i da uvedete u ishranu neki od preparata za jačanje imuniteta.U Pet centru možete naći veliki izbor visoko kvalitetne hrane kao i preparate namijenjene za jačanje imuniteta i podizanje opće otpornosti organizma. Jedan od njih je "Immunoboost" (Arnika Veterina) - bogat hranidbeni dodatak u pasti za peroralnu primjenu. Sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum, bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP, zatim tonik biljnih ekstrakata (kola, guarana), željezo. Doziranje je vrlo jednostavno za primjenu, a potrebna doza za pse je 2 ml paste, koja se ponovi za 5 sati nakon prvotnog doziranja.Nadalje, što se tiče kvržica na koži, treba napomenuti kako se u pasa javljaju i one kancerogene prirode - epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma,...), kao i nekancerogene prirode (apseci, ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi).U pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni, ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Većinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No, povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti.Također, česte su i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 20.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete mi reči kako teče oporavak psa nakon operacije (sterilizacija i čišćenje tumora) nakon totalne anestezije. Ženka ima devet godina. Gledala sam sve članke tj. odgovore koji su već ponuđeni, ali nigdje nema nekog opisa kako izgleda oporavak poslije totalne anestezije (znam da je do svakog psa individualno). Koliko dugo ne jede, leži, inferiornost... Hvala puno, Sandra O: Opća narkoza predstavlja kontrolirano i inducirano stanje gubitka svijesti. Sama reakcija nastaje kao posljedica intoksikacije središnjeg živčanog sustava i inducira se anestetikom ili njihovom kombinacijom. Sama reakcija je reverzibilna karaktera. Opća narkoza rezultira gubitkom osjeta boli cijelog organizma te u manjoj ili većoj mjeri relaksacijom mišića. Opća nakroza osigurava imobilizaciju, nesvjesnost i gubitak osjeta boli što je i nužno za sam operativni zahvat. Reakcije na sam operativni zahvat, kao i na opću narkozu, variraju od ljubimca do ljubimca. Naime, sam "izlazak" iz narkoze ovisi o apliciranom anestetiku, te metabolizmu psa. Poznato je da anestezija može ljubimca potaknuti na povraćanje, kako za vrijeme induciranja u narkozu tako i nakon samog operativnog zahvata. Stoga se preporučuje da ljubimac pred operaciju mora biti "na tašte", odnosno, treba mu uskratiti hranu minimalno 12 sati prije istog. Po zahvatu, psi su obično "pospani" još 24 - 48 sati. Neke jedinke se ili tresu, želudac im je osjetljiviji ili povraćaju. Nevoljkost traje oko 24 sata nakon zahvata. Nakon tog vremena, ljubimac polako počinje pokazivati znakove zainteresiranosti za okolinu i ima apetit. Proljev i povraćanje i nakon tog vremena ne predstavlja normalno stanje i potrebno bi bilo ljubimca odvesti veterinaru. No oporavak nakon kirurškog zahvata prvenstveno ovisi o samom organizmu psa (kondicija, opća otpornost organizma, starost ...) ali i tipu operativnog zahvata kojem je životinja bila podvrgnuta. Stoga je poprilično teško i nezahvalno točno utvrditi vrijeme oporavka. U pravilu, 24 sata nakon zahvata organizam kuje se vraća 75% u normalizaciju fukcija. Tada bi ljubimac trebao početi normalno jesti, piti, defecirati i urinirati.U svrhu spriječavanja mogućih komplikacija nakon zahvata, trebati ćete ograničiti kretanje i aktivnosti tijekom sljedeća tri do četiri tjedna, kako biste umanjili bol i smanjili vjerojatnost za ozljeđivanje liječenog dijela tijela. Svakodnevno pregledavajte područje trbuha kako biste uočili moguće oticanje, krvarenje, neuobičajeni iscjedak, crvenilo ili otvaranje rane. U tom slučaju neophodan je posjet veterinaru. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne onečisti, da je pas ne otvori grickanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Za sprječavanje grickanja i lizanja rane ljubimcu možete staviti poseban ovratnik.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam šarplaninca starog 8 mjeseci, koji postaje vrlo naporan zbog izrazitog spolnog nagona prema svim ukućanima, uz grizenje i potezanje odjeće. Ista je stvar i u odnosu na posjetioce. Pas ima dovoljno kretanja jer je slobodan oko kuće, na terenu od nekih hiljadu kvadrata, a osim toga barem jednom dnevno izlazi u prirodu gdje se dodatno istrči. Osnovne komande sluša u granicama koje se mogu očekivati od šarplaninca, ali u momentu seksualnih nasrtaja, ne postoji nikakva komanda na koju reagira, na milovanje, poslasticu i smirivanje pojača napade, jednako kao i na odlučno kažnjavanje. To se dešava već nekoliko mjeseci, a u posljednje vrijeme se pojačava. U odnosu s drugim psima je razigran, jednako kao i prema 3 mačke s kojima dijeli kuću i dvorište. Na koji način spriječiti, odnosno zaustaviti napadaje kada počnu, obzirom da savjetovani udarci novinama, špricanje i slično, kod ovako velike pasmine nemaju nikakvog učinka? Zahvaljujem na savjetu. Sa štovanjem, RenataO: Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna koja dominiraju u svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon. Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizickim i psihičkim zbivanjima u organizmu. Seksualno ponašanje u pasa povezano je sa njihovom hijerarhijskom strukturom, stimulansima i nuždom. Postoje neki oblici seksualnog ponašanja koji su normalni u pasa, ali stoga sociološki neprihvatljivi u ljudi. U neprimjerena ponašanja uvrštava se i iskazivanje seksualnosti na predmetima, zaskakivanja osoba ili životinja drugih vrsta ako su istom kućanstvu. Ovo je sasvim normalna pojava, naročito u štenaca i mladih pasa. Kada štene "otkrije" svoju seksualnu prirodu, u dobi oko 6 mjeseci, ima neutaživu potrebu istraživati je. No, ako to ponašanje potraje (do godine dana starosti) može se smatrati patološkim, odnosno neprimjerenim.U periodu socijalizacije štenca razvijaju se mreže odnosa, izmedu štenaca, majke kuje i ostatka legla, što daje mogućnost štencu da prepozna ostale pse kao svoju vrstu. Ako je štene odvojeno od majke prerano, a čovjek je nadomjestak majke, njega će pas kasnije prepoznati kao partnera za parenje kada dosegne spolnu zrelost (od ovog potječe prekomjerno zaskakivanje ljudi). Ovo je često i slučaj ako je uz njih neka druga životinja. Stoga ponovno treba naglasiti važnost socijalizacije. Zbog loše socijalizacije, osim navedenoga, često dolazi i do agresivnosti. Sljedeće, trebat ćete početi ispočetka sa dresurom Vašeg ljubimca. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za početak, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašem psu ništa ne privlači pozornost. Za početak, Vi ćete se trebati nametnuti kao "vođa čopora". Kada ćete primijetiti da pokušava zaskočiti Vas ili nekog od ukućana, trebali bi se ponašati nezainteresirano, u suprotnome obično psi nastavljaju sa takvim ponašanjem. Ako ga potapšate, potičete takvo ponašanje, no odrješito "NE" u trenutku zaskakivanja u većini slučajeva spriječava ovakvo ponašanje zauvijek. Isto činite i u trenucima iskazivanja agresivnosti i ljubomore.Pse tijekom učenja treba stalno bodriti. Nagrada u obliku poslastice pokazala se najučinkovitija za poticanje pozitivnog ponašanja, što je još uspješnije kada je pas gladan. Trening uvijek treba završiti nečim u čemu pas uživa.Riječi kojima izgovarate naredbe izgovarajte jasno, a ako npr. riječ "Ne" izgovarate prečesto, pas će je ignorirati. Nemojte izdati zapovjed ako niste sigurni da će je pas izvršiti jer ćete time dozvoliti psu da Vas počne ignorirati.Budite dosljedni i strpljivi, a sa psom se možete uključiti i u program neke od "školica" za mlade pse. Jedna od takvih je pri Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu. Također, ukoliko se nepoželjno ponašanje nastavi, sa svojim veterinarom razmotrite mogućnosti kastracije kao jedne od mjera rješavanja problematičnog ponašanja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je mješanac labradora i rotvajlera i star je 3 god. Kao mladunče sve je bilo u redu kad bi bio s nekim psom, no sad se "promijenio" i zanima me zašto on ne podnosi druge pse? Ima nekoliko pasa u mome kvartu s kojima se igra (staford, buldog i mops) i jedino te pse podnosi. Druge ne podnosi i odmah ih "napadne", a ne znam zašto?! Ljude (pogotovo djecu) obožava i njima neće nauditi i svi ga uvijek mogu pogladiti i igrati se s njim. Redovito ga cijepimo i vodimo veterinaru te se jako dobro brinemo o njemu. Samo želim znati zašto ne podnosi druge pse, a ova tri da?VeronikaO: Psi se mogu ponašati agresivno iz različitih razloga. Jedan od dobro poznatih je i netrpeljivost jedinki istog spola. Iako je Vaš ljubimac prema ljudima prijateljski naklonjen, ipak bi ga trebalo u potpunosti socijalizirati. Vi morate vladati svojim ljubimcem kako se on kroz život ne bi, nakon nekog lošeg iskustva ili iz drugih poriva, odlučio stvar riješavati na svoj način. Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Kada pas ugrize drugog psa, a to se najčešće događa sa psima istoga spola, treba procjeniti da li je njegov čin u tom trenutku opravdan. Ponekad je agresija opravdana jer pas reagira instinktivno, npr. ako se pas brani od drugog psa, borba za teritorij, ženku i sl. Za agresivno ponašanje pasa uvijek postoji razlog koji je očigledan psu, ali vlasnicima nije uvijek jasan. Znaci agresije mogu biti različiti, a manifestiraju se kao gledanje izravno u oči (nekoliko minuta), upozoravajuće režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno, lajanje i griženje, tj. napad. Režanje može biti posljedica nesigurnosti i straha, ali isto tako pokušaja da pas upravlja situacijom. U svakom slučaju ovo je početni i blagi oblik agresije koji predstavlja fazu upozorenja. Jednom kada se pojavi, agresivno ponašanje nikada ne prestaje samo, te ga treba obuzdati, smanjiti i otkloniti.Najčešće je u pasa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo. Iako se čini da nastupa naglo, to je proces koji svakako traje određeno vrijeme, a pas svaki put procjenjujući svoj položaj nastoji zadržati stečenu poziciju i prijetnju čak pretvoriti u napad. Spolnim sazrijevanjem životinja se počinje nametati u prostoru i grupi u kojoj obitava, pokušavajući zadobiti (i zadržati) vodeću poziciju. Ova pozicija nije trajna, podložna je stalnom dokazivanju i nadmetanjima. Riješenje je da otkrijete zašto se pas tako ponaša, da li se brani, da li osjeća strah: zbog nekakve slične prijašnje situacije ili jednostavno želi pokazati "tko je glavni", osobito ako se nalazi na svome teritoriju. Sukob Vašeg psa s drugim psima može biti rezultat uspostavljanja pseće hijerarhije ili socijaliziranja sa starijom populacijom pasa u njegovom "kvartu". Postoji razlika između patološke agresije i normalnog psećeg reagiranja prilikom konflikta, odnosno sukoba s drugim psom. Odvikavanje od patološke agresije (a treba je točno dijagnosticirati) je kompleksna radnja i trebala bi biti provedena pod nadzorom za to školovane osobe (škole za dresuru i odgoj pasa). Prvo treba naći glavni uzrok takvog ponašanja, provokativne (za psa) situacije treba izbjegavati, modificiranje ponašanja odnosno korekcije raditi vrlo strpljivo i uz obavezno nagrađivanje (kolačići). Kada ugleda druge pse tokom šetnje, Vaš ljubimac mora čekati znak ili odobrenje od Vas da im se pridruži, a do tada mora sjediti ili ležati i tek nakon odobrenja krenuti prema ostalim psima. Teritorijalna agresija još je jedan oblik agresije koja je prisutna u pasa a javlja se kada se psi ponašaju zaštitnički, prema Vama, svome prostoru ili sl. Ovakvu agresiju je moguće spriječiti, već u ranoj dobi, ako svoga psa upoznate s redovitim posjetiteljima svoga doma. Vjerojatno i iz tog razloga normalno prihvaća susjedne pse jer je sa njima odmalena i ne smatra ih prijetnjom.Vaš pas je u dobi koja je krajnja granica da pokušate obuzdati i pokazati tko je "gazda". Budite dosljedni u svojim postupcima sa psom i nikako mu ne popuštajte. Također se trebate postaviti kao "vođa" i dati psu jasnu poruku da se u svakoj situaciji mora pokoriti Vašoj naredbi. Učenje koje je prošao kao štene trebalo bi se svakodnevno ponavljati, a odnosi se na osnovne vježbe poslušnosti. Budite uporni i dosljedni. U dresuri se koriste metode nagrade i kazne. Kazna ili nagrada trebaju slijediti neposredno nakon izvršenog jer jedino tako će pas stvarati uvjetne reflekse kojima ćete moći upravljati. Uvijek treba pokušati s pozitivnim poticajima, a samo iznimno može se koristiti i kazna. Vježbe bi trebale biti kratke (30 min), a treba ih ponavljati tako dugo dok ih pas ne savlada.Preporučam Vam da, uz pomoć priručnika za odgoj pasa ili odabirom profesionalnog dresera, započnete sa psom ponovo raditi osnovne vježbe poslušnosti. Tako ćete postići da se u svim situacijama ponaša prihvatljivo. Vrlo je važno da dobro uvježbate naredbu "Stoj!" i "Dođi!". Svakodnevno bi trebalo hodati uz nogu s uzicom i bez nje, a ostale vježbe uključuju izvršavanje naredbi kao što su "Sjedi!", "Lezi!" i dr.Kako biste smanjili mogućnost agresivnog ponašanja, nastojte prepoznati znakove nadolazeće agresivnosti. Preduhitrite problem tako da mu, ako je potrebno, stavite i brnjicu. Svakako ga nagradite ako po naredbi ignorira psa na kojeg bi inače reagirao agresijom ili neprijateljskim ponašanjem. Ukoliko će uspjeh u odgoju biti samo djelomičan, preporučam Vam da psa kastrirate.Općim kliničkim pregledom (krvna slika, RTG, UZV i sl.) može se isključiti neki od organskih uzroka promjene ponašanja tako da je bez pregleda nemoguće utvrditi da li je poremećaj ponašanja nastao uslijed nekog patološkog procesa u organizmu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.01.2009.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka mađarske vižle, starog 1,5 godina. Prije 2 dana primjetila sam malu (veličine 50 lipa) površinu na kojoj se prorijedila dlaka. Površina izgleda kao bjelkasta flekica, nije crvena i ne ljuska se te nisam primjetila nikakve druge promjene na samoj koži niti dlaci na drugim dijelovima tijela. Također nisam primjetila da se neobuzdano češka, ali povremeno primjetim da se češka šapicam po njušci (kao da se umiva) i po vratu no ništa više nego i prije. Pas je u kući, a dnevno odlazi u šetnju poljima uz potok, gdje stalno nešto njuška i istražuje. Iako ga stalno držim pod nadzorom ipak ne isključujem kontakt s raznim otpacima, lešinama i travama (ne dolazi u kontakt s vodom iz potoka). Bojim se da će se ako ne reagiram moguće stanje pogoršati, a želim znati da li se takve kožne promjene mogu prenesti na čovjeka. Pas se također povremeno "sanjka", a nekad pokušava gristi zadnju nogu i šapu te lizati testise, uz neko neobično cviljenje i iskazivanje nervoze. To doduše kratko traje i stvarno se događa povremeno. Nisam primjetila nikakve promjene u ponašanju psa, veseo je i nije izgubio apetit. Molim vaše mišljenje i preporuku.Hvala, ŽeljkaO: Uzroci ovih simptoma koje ste naveli su mnogobrojni. Kako bi došli do točne dijagnoze potreban je temeljiti pregled životinje pa bi stoga bilo najbolje da se obratite Vašem veterinaru. Osim općeg pregleda kože, veterinar će možda pregledati kožu Vašeg ljubimca ultraljubičastim izvorom svjetla, uzeti razmaz ili strugotine kože...Simptomi kožnih bolesti su češanje, gubitak dlake, promjena pigmentacije dlake, otekline na koži, prhut, upale, erozije, ulceracije, kraste... Najčešći uzrok češanja i gubitka dlake su kožni nametnici i alergije. Prhut i kraste uzrokuju bakterije, kvasci (Malassezia), šuga, akne, Leishmanijaza, dermatofitoza, imunološke bolesti. Gubitak dlake na pojedinim ograničenim mjestima naziva se alopecija. Uzroci alopecije su hormonalni poremećaji, nametničke (demodikoza) i gljivične bolesti (dermatofiti)... Protiv kožnih nametnika, većinom buha, postoji veliki izbor šampona, sprejeva, ampula i ogrlica. Od kožnih bolesti koje prelaze sa naših ljubimaca na ljude najčešće su gljivične kožne bolesti dermatofitoze. Dermatofiti inficiraju keratinizirane dijelove kože, dlake i noktiju. Utvrđeni su kod svih vrsta domaćih i divljih životinja, te u ljudi. Dijele se na rodove Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton i prema tome i bolesti nose nazive trihofitoza, mikrosporoza, ili epidermofitoza. Pojedine vrste borave u tlu, a prijelazom na životinju ili na čovjeka mogu uzrokovati kožne infekcije. Neke se javljaju većinom u životinja, rjeđe u ljudi, a neke se poglavito pojavljuju u čovjeka, samo ponekad u životinja. Bolest se češće javlja u mlađih životinja i imunosupresivnih životinja, osobito za vlažnog i toplog vremena. Životinja se inficira gljivicama putem spora koje se nalaze u zaraženoj dlaci. Gljivice u pravilu napadaju samo onu dlaku koja raste jer u njoj ima tvari potrebnih za rast gljivice. Kod životinja koje dobro podnose invaziju znakovi nisu vidljivi i takve životinje su prenosioci bolesti. Kod životinja koje burno reaguju, može se javiti i generalizirana dermatofitoza. Dermatofiti produciraju toksine koji štetno djeluju na kožu, pa se javljaju upala te ispadanje dlake. Upalni proces također uzrokuje nakupljanje leukocita što pokreće gljivice na daljnje širenje i aktivnosti prema novim dlakama. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (alopecije) sa ili bez perutanja kože. Osim toga kod vašeg ljubimca bi se moglo raditi o demodikozi. O ovoj bolesti su već detaljno pisali kolege pa možete pročitati njihove ranije odgovore ovdje, ovdje i ovdje.Što se drugog problema tiče, "sanjkanje" je uobičajeno kod invazije crijevnih parazita ili upale perianalnih vrećica. Preporučljivo je pse tretirati preventivno protiv crijevnih parazita 3-4 puta godišnje.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 16.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene labradora staro 2 mjeseca i u zadnje vrijeme ne želi jesti ništa šta mu se nađe u zdjelici. Kad mu stavim hranu u zdjelicu, on ju samo ponjuši i ode dalje. Ja zatim tu hranu uzmem u ruke i dam mu i on onda jede. Sigurna sam da je gladan jer ništa prije toga nije jeo, a to je bilo poslijepodne. Da li je moguće da je on nešto progutao i sad mu je zbog toga loše i neće jesti? Hvala, SuzanaO: Uzroci ponašanja Vašeg ljubimca mogu biti različiti: ne odgovara mu hrana, zdjelica je oprana s nekim od sredstava čiji mu miris ne odgovara, problemi u usnoj šupljin (zubi), navika da ga hranite,...Stoga, možete promijeniti hranu ili postojeću hranu učiniti "slasnijom" dodajući mlaku vodu, sirutku, kravlji sir, acedofil, jogurt. Također, dobro isperite posudu za hranu i na takav način uklonite eventualni odbijajući miris.U prehrani svojeg ljubimca budite dosljedni i nemojte popuštati. Naime, ljubimci se hrane na taj način da im se osiguravaju uredni obroci u pravilnim vremenskim razmacima. Ukoliko pas dio obroka ostavlja u posudi, moguće da mu je obrok prevelik pa smanjite slijedeći obrok. Pas neće ostati gladan, no svakako je bolje da bude i malo gladan, nego da se optereti prevelikim obrokom, što ćesto dovodi do pretjeranog širenja i oštećenja želučane stijenke.Također, izostanak apetita u ljubimca je jedan od prvih i čestih simptoma da s ljubimcem nešto nije u redu. Problem je što je taj simptom ujedno i zajednički za mnoge različite vrste poremećaja i bolesti koji ljubimce može mučiti pa kao takvi nemaju neku veću dijagnostičku vrijednost.Ako to potraje ili se pojave i neki drugi simptomi, savjetujem Vam da se obratite veterinaru koji će biti u mogućnosti, nakon provedene kliničke pretrage, u potpunosti pomoći ljubimcu, odnosno, odgovoriti Vam na pitanje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 15.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku labradora staru 2,5 godine, a moja prijateljica ima samojedicu istog godišta. Prije dva dana naše su kujice se igrale sa drugim psima dobrih 4 sata. Dan poslije kuje su počele pokazivati tijekom šetnje probleme s nogama. Naime, obje dok hodamo samo odjedanput podignu nogu (to rade sa sve 4 šape, ali naizmjence), nogu skupe, a prste zgrče. Tako drže par sekundi te zatim nastave normalno hodati. Budući da obje kuje pokazuju iste simptome i u istim danima, sumnjamo da je problem nastao zbog te duge igre. Međutim, kako ne možemo biti sigurne u to, molimo vas savjet kako da im pomognemo. Kujice su inače i dalje zaigrane, vesele, normalno jedu i piju. Unaprijed hvala! AnamarijaO: Grč nastaje kada mišićna vlakna ili njihovi dijelovi ostanu stalno napeti (kontrahirani). Najčešće se pojavljuju na mišićima ekstremiteta nakon dužih i napornih treninga, igre, agilityja,... kada su navedeni mišići pod najvećim opterećenjem.Bol koja se pojavljuje nakon kontrakcije mišića koji odbija da se relaksira, iznenadna je te izuzetno jaka i neugodna. Vremenski traje od nekoliko sekundi pa sve i do 15 minuta te se nerijetko ponavlja.Smatra se da je njihova pojava uvjetovana mišićnim umorom, dehidracijom, lošom kondicijom ljubimca,... Međutim, još nije znanstveno dokazano koji od navedenih čimbenika i u kojoj mjeri je odgovoran za pojavu grča/grčeva.Kada se pojave, potrebno bi bilo odgovarajući mišić istegnuti i blago ga izmasirati. Ako se grčevi češće pojavljuju, savjetuje se smanjivanje intenziteta treninga ili odmor od nekoliko dana.Grč se može izbjeći odgovarajućom pripremom organizma i mišića, i to na taj način da se prije pojačanog treninga ili duže igre lagano zagriju svi mišići blagim masiranjem ili laganim kombiniranjem šetnje i trčanja. Također, pravilna ishrana i dovoljna količina tekućine su izuzetno bitni.Moguće je da su problemi kod Vaših ljubimaca nastali kao posljedica grčeva na mišićima ekstremiteta uzrokovanih dugotrajnom igrom ljubimaca. Također, uzroci mogu biti i druge etiologije: ozljede ligamenata i/ili mišića, hladno vrijeme i led, nagnječenja,...Ako se navedeni problemi nastave pojavljivati i u narednih nekoliko dana, savjetujem Vam da odvedete ljubimce kod veterinara koji će nakon kliničke pretrage biti u mogućnosti postaviti dijagnozu, te u skladu s njom, odrediti prikladnu terapiju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 15.01.2009.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam dvaju američkih stafordskih terijera. Kako živim u Gospiću i pao je snijeg temperature su se spustile do -15. Zadnja 3 dana otkako su tako niske temperature primjetila sam da kad pustim pse iz boksa da se igraju u dvorištu događa se da odu skakati po nijegu i odmah nakon par minuta se vrate držeći jednu od šapa u zraku. Mislila sam da su se možda ozljedili, međutim na šapama nema nikakvih ozljeda, ail šape im budu jako hladne. Nakon toga izbjegavaju visoki snijeg i zadržavaju se na očišćenim dijelovima ili se sklone u boks. Da li ima razloga za zabrinutost ili je to normalna reakcija na niske temperature? Dok su u boksu sve je u redu, također nokti su im uredno podrezani. Hvala. Pozdrav! MarijaO: U zimskim mjesecima bolovi u šapicama su vrlo česta pojava u pasa. Naime, psi se jako vole igrati u snijegu, pri čemu im se šape namoče i, pri temperaturama od oko 0 stupnjeva, to za njih ne predstavlja problem. Niske temperature od -15 su šok kako za naš, tako i za njihov organizam. Osim što ih bole mekuši zbog hladnoće, često se javljaju i grčevi mišića u šapicama.Kako bi izbjegli teže posljedice hladnoće, predlažem Vam da puštate ljubimce nekoliko puta dnevno da se istrče, ali u kraćim vremenskim periodima. Također bi bilo dobro da im u zimskim mjesecima svakodnevno premazujete šapice zaštitnom kremom za mekuši sa pčelinjim voskom ili barem nevenovom masti. Ukoliko puštate pse izvan dvorišta ili ih šetate po očišćenim ulicama vrlo je bitno da im operete šapice u čistoj vodi (nikako ne toploj), obrišite ručnikom i namažite zaštitnom kremom. Ovo je vrlo bitno zbog skidanja soli koju ljudi bacaju zbog poledice, a koja jako smeta našim ljubimcima. Ukoliko se javi duže šepanje ili pas stalno štedi jednu šapu, svakako bi bilo dobro da posjetite veterinara kako bi se isključila teža ozljeda.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 14.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam oštrodlakog njemačkog ptičara starog 3 godine. Zanima me kako ga naučiti da zalaje kada netko nepoznat uđe u dvorište da obavijesti da imam gosta, te me zanima da li ga je ikako moguće naučiti i na koji način da obrani vlasnika (mene) od neke osobe koja bi me htjela napasti. Unaprijed puno hvala, Zvonimir O: Preporuka je za obuku psa da bude čuvar početi što ranije, i to već s 35 do 40 dana starosti štenadi, učeći psića da se igra, npr. s krpom, i da uvijek izađe kao pobjednik. Zatim se prelazi na punjenu krpu kao igračku. Onda se psu, npr. dok je noću u dvorištu, baci pokoji kamenčić, da zašušti u grmu, što djeluje na povećanje budnosti. Sa 7 do 8 mjeseci starost počinje se s "draženjem", tj. markiranjem. Nepodmitljiv pas znači pas kojem se ne može skrenuti pažnja ni sa čime, pa ni hranom niti drugim psima, tj. da je nepovjerljiv prema stranim ljudima i životinjama, no bila bi također greška da psa izoliramo u potpunosti jer tada neće biti dovoljno socijaliziran. Što je pas stariji, stečena iskustva iz mladosti postaju čvršća i pas ih nerado mijenja. Njemački ptičar je lovačka pasmina psa, tako da je kod njih izražena sklonost učenju. Uz puno upornosti i školu dresure, tj. sa stručnim vodstvom, mislim da bi se Vašeg psa moglo puno naučiti. Naročito je vježbe obrane poželjno raditi s markirantom. Preporučam Vam, u svakom slučaju, da se obratite školama za obuku i dresuru pasa.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 13.01.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pekinezera starog 7 mjeseci. Kada je, u kojoj dobi života, pas spreman za spolni odnos? Hvala, MilošO: Manje pasmine, čija tjelesna težina kao odrasle jedinke ne prelazi 10 kilograma, spolno sazrijevaju i dostigle su svoj fizički maksimum nakon 10 mjeseci starosti. Ipak potrebno je još neko vrijeme, do 15 mjeseci starosti, kada psi postaju psihički stabilniji i zreliji.Također, njihova dlaka je tada sve ljepša i pokazuje sve karakteristike vazane uz standrad te pasmine, mišići su razvijeniji, kosti glave s mišićima, također su maksimalno razvijeni posebno u mužjaka, manje su podložni utjecaju loših čimbenika (bakterije, virusi) jer su razvili svoju opću otpornost. U ovom periodu spremni su i za parenje, naravno, njihovo zdravstveno stanje mora biti besprijekorno, a ishrana izbalansirana.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 13.01.2009.