Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam labradora starog 10 god. Jučer je dobio proljev, a danas je sluzav (bez primjesa krvi), inače normalno jede i nema temperaturu. Hranim ga samo Royal suhom hranom koju dobro podnosi već godinama, tako da nije zbog hrane, pa me zanima da li mu mogu kako pomoći? Da li bi mu kuhana riža pomogla? Nisam primjetila da u izmetu ima nametnike. Nije dugo dobio nikakvu tabletu protiv nametnika pa me zanima da li mu sada, dok ima proljev, mogu dati tabletu ili pastu i koju? Inače ima problema s analkama, koje su mu često tiskane pa je znalo biti i malo krvi. Više mu analke nisu natečene, ali mu već jako dugo iz analnog područja curi gusti žućkasti mutni sadržaj koji gadno smrdi. Ne primjećujem da ga to smeta ili boli. Prije nego posjetimo veterinara molila bih vas da mi  objasnite o čemu se radi i da li je nešto opasno i kako mu mogu pomoći. Hvala unaprijed. NinaO: Kod proljeva je prvi korak dijeta. Kuhana riža, koja je ispustila sluz, dobar je izbor jer sluz obloži sluznicu crijeva i štiti je. Da bi pas dobio u hrani nutricionistički sve što mu treba, a opet bio na dijeti zbog proljeva, preporučam Vam medicinske hrane koje možete naći u ponudi u našim trgovinama, u obliku konzerve i suhe hrane. To su Hill´s i/d, Royal Canine intestinal i Eukanuba intestinal. Moguće je da su proljev i sluz uzrokovani i crijevnim parazitima, pogotovo što pas nije duže vrijeme bio čišćen. Kontraindikacije za korištenje tableta protiv glista su kod jako slabih i bolesnih jedinki, što Vaš pas nije, tako da je i uputno dati antiparazitik. Preporučam tablete Pratel, koje se daju u dozi jedna tableta na deset kila tjelesne težine i ponovi se nakon četrnaest dana. Crijevne parazite Vi i ne morate vidjeti golom okom, to ne mora značiti da ih nema, jer jajašca se mogu vidjeti samo mikroskopski. Moguće da je nešto pojeo vani sa strane ili je jednostavno došlo do crijevne viroze, jer sada počinje 'njihovo vrijeme'. Kada se probava ustali, psa ćete postepeno vratiti na hranu koju je jeo do sada.Prilikom starenja u pasa se mijenjaju fiziološke funkcije, usporava se probava, tako da bih Vam preporučila super premium hranu za starije pse i to velikih pasmina, to je program Mature/Senior Large Breed koje imaju isto sve prije navedene hrane.Također, zbog istog razloga, dolazi do češćeg punjenja analnih žlijezda, a tome pridonosi i činjenica da se psi tada manje kreću. Sadržaj koji spominjete gotovo je sigurno od analnih žlijezda pa bi trebalo i preventivno ih malo češće prazniti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mini pudlu saru 5 mj. i hranim ga Royal Canin hranom. Čula sam da smiju jesti rižu, tjesteninu. Zanima me da li mu to smijem dati i da li ima josš nešto što smije. Hvala. Ivana O: Psu je za život potrebna hrana koja se sastoji od bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Bjelančevine su osnovni sastojci građe tijela, ugljikohidrati i masti izvor su enegije, a sve promjene u prijetvorbi hrane u organizmu događaju se djelovanjem enzima uz pomoć određenih vitamina i minerala. Kako bismo napravili jedan hranjivi i potpuni obrok, potrebno ga je nutricionistički izbalansirati u svakom sastojku. Današnjoj urbanoj hrani često nedostaju bitni sastojni dijelovi, čak i za nas ljude. Pseći organizam u gradu dodatno je opterećen i neprestanim stresovima (automobili, gomila ljudi, veliki broj pasa, neprestani dodir sa raznim zaraznim i nezaraznim bolestima...) i njihov se organizam mora stalno prilagođavati novonastalim situacijama, za razliku od npr. pasa na selu.U male pse (mini program) svrstavamo pse koji kao odrasli teže između 1 i 10 kg. Ovoj kategoriji pripadaju i "Toy" psi čija težina ne prelazi 4 kg. Ono što je je kod njih karakteristično je da često pate od osjetljivih zubi i zubnog mesa zbog naslaga zubnog kamenca. Stoga je važno napomenuti kako kuhana hrana nema potrebni abrazivni učinak, za razliku od dehidrirane hrane. Ovi psi su, u pravilu, izuzetno izbirljivi i kada biste mu na jelovnik još uvrstili i dodatnu, kuhanu hranu, to bi samo još dodatno stimuliralo njegovu izbirljivost. Mali psi ne asimiliraju dobro proteine iz probavnog sustava. Posljedica je mekana i voluminozna stolica. Da bi se to olakšalo potrebno je osigurati proteine koji su visoko probavljivi, čime se kompenzira njihova nedostatna asimilacija iz crijevnog sadržaja. Rezultat je bolja konzistencija fecesa i manji intenzitet neugodnog mirisa. Također, mali psi imaju veće energetske potrebe nego veliki psi, jer samo za istu udaljenost potrebno im je napraviti puno više koraka nego veliki psi. Također, skloni su nakupljanju prekomjerne tjelesne težine.U gradskoj sredini mali su psi izloženi mnogim izvorima onečišćenja okoline. Utjecaj tog onečišćenje naročito je vidljiv na dlaci.Super premium hrana koju ste odabrali, Royal Canin, proizlazi iz njihovih vlastitih znanstvenih studija i svakodnevnih iskustava uzgajivača i veterinarskih nutricionista s kojima surađuju. Stručnost je upotpunjena i sudjelovanjem znanstvenika iz cijelog svijeta na raznim projektima. Svi gore navedeni problemi malih pasa riješeni su Royal Canin mini programom, zahvaljujući proteinima visoke probavljivosti, granulicama posebnog oblika, veličine i teksture, dodanim sumpornim aminokiselinama (metionin i cistin) te Omega-6-masnih kiselina i vitamina A za kvalitetnu i sjajnu dlaku. Ograničava formiranje zubnog kamenca zahvaljujući natrij polifosfatu koji "veže" kalcij iz sline pa se on ne odlaže u zubni plak.Kada Vaš ljubimac napuni 10. mjeseci, možete prijeći na hranu za odrasle  opse "- i nadalje mini program, no u 'adult' verziji. Također, postoji i verzija Royal Canin hrane specijalno za odrasle pudle, koja pored osnovnih potreba zadovoljava i specijalne potrebe za pudle - dodatni sastojci za njihovu finu i kovrčavu dlaku, potpora za bolji vid i dugovječnost, te granulice posebno i specifično formirane za njihovu vilicu.U svakom slučaju uz ovakvu kvalitetnu hranidbu kakvu ste pružili svome psu, nema potrebe za dodatnom hranom jer hranom koju trenutno koristite već dobiva sve što mu je potrebno da bude zdrav i zadovoljan ljubimac.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ljubimac mi se češe i pojavljuju se krastice na tijelu. Ustanovili smo da ima alergiju i već je par puta primao inekcije. Zanimalo me je kako saznati na što je pas alergičan, ali mi je veterinar rekao da je to jako neizvjesno i da ga više ne možemo izliječiti nego samo zaliječiti. Zanima me mogu li psu davati med za alergiju, možda bi mu to pomoglo i smanjilo svrbež? Lana O: Općenito o alergijama u pasa pisala sam ovdje.Med, lako probavljiv i bogat vitaminima, ima dugu povijest medicinske uporabe. Već u antičko doba prepoznata je njegova ljekovitost i koristio se u slučajevima prehlada, čireva i alergija.Njegova korist u slučaju alergija osniva se na činjenici kako med sadrži vrlo malu količinu peludi te ga organizam može resorbirati bez negativne reakcije. S vremenom se razvija sve veća tolerancija organizma na pelud te može biti izložen većim količinama istog bez nepoželjnih reakcija (naročito u proljetnim i jesenskim mjesecima).Med pomaže jedino kod sezonskih alergija na pelud nekih trava ili drveća, no ako je alergija druge prirode neće imati imati učinka. Također, treba napomenuti kako su rezultati vidljivi tek za nekoliko tjedana pa do dva mjeseca, a za terapiju treba odabrati onaj med koji je u potpunosti prirodan i po mogućnosti od biljaka kraja u kojem živite. Ovisno o veličini psa dostatna je količina od jedne do dvije čajne žličice meda dnevno, umiješane u hranu ili dane direktno u usta.Postoje i mnogi drugi načini olakšavanja simptoma alergija. Sezonske alergije se vrlo dobro drže pod kontrolom kupkama za smirivanje kože i antihistaminicima, alergije na hranu posebnim medicinskim hranama. U težim slučajevima provodi se istovremeno terapija antihistaminicima, kortikosteroidima, medicinskim hranama, kupkama te redovitom prevencijom infestacije buhama. Svakako je ovo potonje izuzetno važno i kod ostalih slučajeva alergija.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku koja je okotila 10 štenaca. Jedno je uginulo, a tri je pojela. Zašto to čini? Ne znam u čemu je štos? Hvala! MarioO: Mogući razlozi takvog ponašanja Vaše kujice su prerano parenje mlade ženke, odnosno prerana dob za prvo leglo. Kujica je možda jednostavno nedovoljno psihički i fizički zrela za podizanje mladih i stoga uništava leglo. Nadalje, jedan od mogućih razloga koji dovodi do ovakvog ponašanja može biti i iznimno velik broj mladih u leglu kada ženka smanjuje broj mladih u leglu i odgaja samo one jedinke za koje smatra da ih može odgojiti. Drugi razlozi su loše zdravlje mladunaca, kada ženka radije izabire uništavanje legla, nego trošenje truda i energije za podizanje avitalne mladunčadi, zatim različiti strahovi ili stres (ženka se može osjećati ugroženo od nečeg u okolini), slaba kondicija ili slabije zdravlje ženke te ometanje, odnosno diranje mladih i mijenjanje njihovog mirisa, koje može kujicu također navesti na vjerovanje da mladi nisu njezini vlastiti, već "uljezi". Osim navedenog, spominje se i potreba za proteinima od mladih nakon okota. Uzrok ovakvom ponašanju može biti i nedostatna prehrana (bilo kvantitativno ili kvalitativno) jer tada obično ženka nema dovoljno hranjivih tvari da proizvede dovoljno mlijeka kojim bi othranila mlade. U ovom slučaju, ženka najprije pojede one najslabije mladunce, kako bi dobila dovoljno hranjivih tvari za brigu ostalih u leglu. U iznimnim slučajevima, kada su mladunci već stariji, događa se da, ukoliko nema dovoljnog obilja hrane, ženka radije iz sažaljenja ubije mlade nego da ih gleda kako u agoniji ugibaju od gladi i dehidracije.Korisne informacije o samom okotu, pripremi mjesta za leglo te prvim danima života štenaca možete saznati iz odgovora kolegice Zdravke Rumihe, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu silky terijera staru 2 godine i 4 mjeseca. Dva mjeseca nakon zadnjeg tjeranja primjetila sam da ima natečene mliječne žlijezde te je veterinar potvrdio umišljenu trudnoću i savjetovao da ju steriliziram ili parim. Kako je izložbeni pas, odlučila sam ju pariti tijekom idućeg tjeranja. Od kad joj je utvrđena lažna trudnoća jako se čudno ponaša i to ponašanje još nije prestalo. Jako je veseli i razigrani pas, koji voli šetnje, ali od kad joj je utvrđena lažna trudnoća ne želi se micati iz stana, šetnje ne dolaze u obzir, obavi što treba ispred stana i odmah trči nazad unutra. Isto tako jako voli moje roditelje, a i sada im se veseli, no drži distancu, ne želi nikome prići, samo se drži mene. Još uvijek je razigrana, po cijele dane trči po stanu i igra se sa svojim igračkama pa mislim da nije razlog ovom ponašanju to što postaje već "odrastao" pas. Ne znam da li je ovo njeno ponašanje zbog umišljene trudnoće i ako da, koliko dugo će još to trajati? Ako nije, koji bi mogao biti razlog tome ponašanju (nije joj se ništa traumatično dogodilo tijekom šetnje)? Prvi puta se tjerala sa 6 mjeseci, zatim sa godinu dana, pa sa godinu i 8 mjeseci. Da li mogu očekivati da će se uskoro tjerati ili će se opet tjerati tek nakon 8 mjeseci kao i zadnje tjeranje? Možda se previše brinem i to njeno ponašanje je normalno, ali mi ona stvarno znači sve na ovom svijetu pa bi vas molila ako mi možete malo pojasniti. Unaprijed hvala, KristinaO: Lažna trudnoća ili pseudogravidnost je dosta česta pojava u kuja koje se nisu parile ili nisu koncipirale, a pojavljuje se najčešće dva do tri mjeseca nakon tjeranja.Klinički, simptomi lažne trudnoće mogu varirati od jedva primjetnih pa do ozbiljnih problema koje prati upala mliječnih žlijezda i velike promjene u ponašanju kuje. Ponekad toliko sliči pravom graviditetu da vlasnici očekuju okot. Neke se kujice udebljaju, a glavni je simptom oticanje mliječnih žlijezda, pojavljuje se mlijeko, a ponekad i vaginalni iscjedak. Ono što najviše zabrine vlasnike jesu promjene u ponašanju takvih kuja. One postaju bezvoljne, ne žele jesti, ponekad su iznimno nemirne. Pokušavaju iskopati rupu u parketu, vrte se, ne spavaju po noći. Zapravo se ponašaju kao gravidne ženke kada se pripremaju na okot. Javljaju se i majčinski instinkti pa često odaberu neku stvar (igračku i sl.) koju tretiraju kao svoje mlado. Lučenje mlijeka može biti vrlo obilno. Tada je bitno imati na umu da je izdajanje kontraindicirano jer ono ima isti učinak kao da kujica stvarno ima mlade koji sišu, a posljedica izdajanja je još veća produkcija mlijeka.Kako je pseudograviditet posljedica poremećaja hormonalne ravnoteže u organizmu ljubimca, nerijetko je i uzrok promjene ponašanja. Liječenje ovog stanja svodi se na reduciranje prehrane. Naime, hrane bez previše masti, lako probavljive i bez mnogo tekućine su se pokazale kao dobar izbor. Osim gore navedenog, bilo bi potrebno pojačati fizičku aktivnost ljubimca.Ukoliko su navedeni simptomi izraženiji, treba potražiti pomoć stručnjaka, što Vam i savjetujem. Terapija je direktno usmjerena prema smanjivanju ili eliminiranju laktacije, jer se kao poslijedica zadržavanja mlijeka u vimenu može javiti mastitis, tj. upaljenje vimena. Kod izuzetno izraženih psihičkih promjena u ponašanju kuje može joj se pomoći davanjem blagih sedativa, ali uz obavezan savjet veterinara.Kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. pisala je detaljno o tjeranju kujica ovdje, a kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. pisala je o vođenju kalendara tjeranja kujica ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi objasnite proceduru prijevoza preko granice (Austrija) i tko je za to  u Zagrebu ovlašten. Također me zanima način prijevoza psa u automobilu i da li je to regulirano zakonom o prometu. Radi se o engleskom buldogu. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala! Valentin O: Pas može prijeći granicu u Europsku uniju ako je: a) označen mikročipom b) posjeduje veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu za kućne ljubimce (knjižicu o cijepljenju) u kojoj je upisan čip i cijepljenje protiv bjesnoćec) posjeduje svjedodžbu o zdravlju (veterinarski certifikat), u kojoj ovlašteni veterinar države izvoznice potvrđuje da su životinje zdrave i ne pokazuju sumnju na zarazne bolesti, koje se moraju prijavljivati i ne potječu iz područja u kojima postoji zarazna bolest koja se tom vrstom životinja može prenijeti; certifikat vrijedi četiri mjeseca od dana izdavanja. Za životinje mlađe od 3 mjeseca, a nisu cijepljene protiv bjesnoće, koje su od rođenja boravile na istom mjestu i nisu bile u kontaktu s divljim životinjama - na međunarodnoj putovnici potvrđuje ovlašteni veterinar ili se takve životinje kreću u pratnji majke o kojoj su još ovisne.Od 01.srpnja 2008. Stupio je na snagu Pravilnik o veterinarskim uvjetima za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca, kojim bi kućni ljubimci prešli u nadležnost carine, te bi carina radila dokumentacijski i identifikacijski pregled kućnih ljubimaca. U Zagrebu je za to ovlaštena Veterinarska inspekcija, Ulica grada Vukovara 78.Najsigurniji način prijevoza u automobilu i za Vas i za Vašeg ljubimca su specijalni boksovi za prijevoz životinja. Oni se sastoje od plastike i mogu se nabaviti u različitim veličinama. Ne bi trebali biti suviše veliki kako bi se pojačao osjećaj  "kućice" i time ugoda životinje. Ovakav osjećaj može se pospješiti i tako da se boks zajedno sa životinjom postavi na što mračnije mjesto, primjerice u prostor za noge iza suvozačkog sjedala ili, kod vozila s pet vrata, u prtljažnik (pritom međutim obvezno treba ukloniti gornju policu). U prtljažniku kombi limuzina boksovi bi uvijek  trebali biti smješteni i fiksirani poprečno, neposredno iza naslona stražnjih sjedala. Ako ima mjesta na stražnjem sjedalu (primjerice kod limuzina s četvorim vratima s odvojenim prtljažnikom), tada boks također treba postaviti poprečno i što bolje osigurati protiv klizanja. Zahvaljujući poprečnoj poziciji, udarac se kod eventualne prometne nezgode ravnomjernije raspoređuje na životinju. Važno je postupno priviknuti životinju na boks, tako da ga ona prihvaća i rado u njemu boravi, primjerice na taj način da se boks kod kuće pravovremeno koristi kao spavaonica za četveronošca.U ponudi Pet centra imamo specijalne pojaseve za pse kojim se mogu osigurati dok sjedi iza na sjedalu te posebne prostirke koje također onemogućavaju da pas ide naprijed već bude udobno i sigurno smješten na stražnjem sjedištu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na testisima mog zlatnog retrivera (15 mjeseci) pojavile su se crvene ranice prije dva tjedna. Kada smo ih uočili mazali smo ih rivanolom 2 puta na dan, no ne prolaze. Zanima me da li se radi o ozbiljnijem problemu i što nam sljedeće činiti? IvanaO: Rana predstavlja prekid kontinuiteta kože ili sluznice, a može biti operativna (sterilna) ili nastala djelovanje agensa izvana. Rane se međusobno dijele, pa razlikujemo: posjekotine, zgnječene rane, razderane rane, zgnječene i razderane rane, ubodne, strijelne i ugrizne.Obrada rane se provodi određenim redosljedom:1. primarna kirurška obrada (redosljed ovisi o vrsti i opsegu oštećenja)- priprema rane (čišćenje i obrada rane)- anestezija rane- ekscizija (isjecanje) kožnih rubova rane- incizija (rasijecanje) rane2. liječenje inficirane raneUzroci ranica na testisima psa mogu biti raznoliki. Naime, one mogu nastati od ugriza buhica, iritacija nekih od alergena, upalnih promjena, piodermija, parazita,...Upalne promjene na testisima psa nerijetko su bakterijske etiologije, a među njima su stafilokokne infekcije kože (piodermije, stafilodermije) najčešće. Ovakve infekcije često se ponavljaju bez obzira na liječenje. U etiologiji stafilokoknih infekcija u pasa najčešće sudjeluju Staphylococcus aureus, Staphylococcus intermedius, Staphylococcus hycus. Najučestalija je bakterija Staphylococcus intermedius koja je u 90% slučajeva uzročnik kožnih infekcija u pasa. Liječenje je najbolje poduzeti prema nalazu antibiograma.Nažalost, kako je samo na temelju maila nemoguće dijagnosticirati bolest, te postoji nekoliko mogućih problema, a isto tako i načina liječenja, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će kliničkim pregledom i potrebnim dijagnostičkim metodama utvrditi točan uzrok ovakvih promjena, te poduzeti odgovarajuće liječenje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim da mi odgovorite da li je normalno da moj bull mastif od 9 mjeseci, kad izađe van, uopće ne laje. Čak kad neki drugi pas na njega zalaje, on stane sa igrom i u čudu gleda. Unaprijed hvala na odgovoru. VanjaO: Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse. Glasovna komunikacija pasa vrlo je učinkovita te se psi glasovno izražavaju cijelim nizom zvukova -cviljenje, režanje, oštro lajanje, mrmljanje i sl. No, osim bogatog rječnika zvukova psi imaju razvijene i drugačije načine komunikacije npr.mirisima, položajem tijela, kojima mogu prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste. Bullmastiff je krupan pas dobrog njuha i velike tjelesne snage, nastao križanjem engleskog mastiffa i buldoga. Uzgojen je u svrhu zaštite i pomoći stočarima u borbi protiv lovokradica u XIX.stoljeću u Engleskoj. Ova pasmina je inteligentna i mirna, odana svojoj obitelji, ali i tvrdoglava. Zahtijeva dosljedan, čvrst i trajan odgoj, no bez primjene sile. Kao i kod mnogih drugih molosa, moguća je agresija prema drugim psima, te je potreban oprez i rana socijalizacija. Također se treba potruditi rano naviknuti štene na ljude izvan obitelji  jer neki bullmastiffi mogu biti vrlo nepovjerljivi prema strancima. S djecom su vrlo dobri zbog svoje opuštene prirode, mirnoće i visokog praga nadražaja, ali mala djeca u prisutnosti bullmastiffa moraju biti pod nadzorom odraslih već zbog same veličine i težine psa. Oprezan je, i iako nije agresivan, u svakom je trenutku spreman za boj i obranu. Među molosima Bullmastif je najmlađa, najživahnija i najvodljivija pasmina.  Uzimajući u obzir, između ostalog, pasminsku karakteristiku Vašeg psa da je pretežno tih i da rijetko laje bez razloga, ne treba Vas čuditi niti zabrinjavati njegov "drugačiji" način komunikacije s drugim psima, odnosno nereagiranje lajanjem u situacijama kada bi to možda neka druga pasmina psa učinila.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam žensko štene zlatnog retrivera, staro 3. mjeseca, prilično puno mokri, a pri samom kraju mokrenja na podu u mokraći je vidljiva crvena sluz? Naš veterinar je rekao da to nije ništa? Pa eto sada tražim i drugo mišljenje. Unaprijed hvala, Vlado O: Promjene boje, viskoznosti, mirisa i količine mokraće mogu biti povezane s banalnim razlozima kao npr. vrstom prehrane životinje, ali i s vrlo ozbiljnim bolestima od kojih neke mogu ugroziti život psa. Količina i sastav urina izvrsni su pokazatelji problema u bubrezima ili donjem mokraćnom sustavu. Učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od ovih bolesti: bubrežne bolesti, šećerna bolest ili diabetes mellitus, pituitarni dijabetes ili nedostatak ADH, jetrene bolesti ili zatajenje jetre, hiperadrenokorticizam, hipoadrenokorticizam, hipotireoza, lijekovi ili hrana, bol, povišena temperatura ili promijenjeno ponašanje. Medicinski razlozi hematurije su: trauma, teška upala urinarnog trakta, bubrežni i mokraćni kamenci, otrovanje nekim od kumarinskih otrova za glodavce, autoimunosna hemolitička anemija. Dok su bolesti poput akutnog i kroničnog zatajenja bubrega u pravilu bolesti starijih pasa, bolesti mokraćnog mjehura i mokraćnice pogađa pse bez obzira na starost. Cistitis, upala sluznice mokraćnog mjehura i uretritis, upala mokraćnice, nastaju kao posljedica bakterijske infekcije, odlaganja minerala, ozljeda, pa čak i stresa. Neke od ovih bolesti mogu biti vrlo bolne.Mokraća oboljelog psa je zamućena i kiselkastog mirisa, a analizom se uočavaju kristali, krv, bakterije i druge tvari. Psi bez obzira na starost mogu razviti mineralni sediment (kristale) ili kamence (urolite) u svim dijelovima mokraćnog trakta. Oni obično nastaju u mokraćnom mjehuru, potom odlaze u uretru. Ako kamenac prekine prohodnost mokraćnog trakta, nastaje bolno i po život opasno stanje. Savjetujem Vam da posjetite drugog veterinara kako bi se točno utvrdio uzrok uočenoj pojavi kod Vaše ljubimice te po potrebi poduzelo adekvatno liječenje. Prije posjete provjerite da li veterinar posjeduje odgovarajuće tehničke uvjete za potrebne pretrage jer vjerujem da je to razlog što je Vaš veterinar postupio kao što ste naveli. Također, ovakvu procjenu je mogao učiniti i iz velikog iskustva sa takvim problemima u pasa a kako Vama ne bi nametnuo dodatne troškove.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan, ovo je nalaz laboratorijskih pretraga kujice, koja se umara, a nije debela: T3 0,9 nmol/L; T4 19 nmol/L; TSH. OliveraO: Tireoidna žlijezda (štitnjača) građena je od malih (nekoliko milimetara) struktura tkiva, podijeljena u režnjeve a okružuje primarni prohod zraka na vratu - dušnik. Ova žlijezda sintetizira hormon tiroksin (T4) koji se kemijski pretvara u druge aktivne ili inaktivne hormone. Hormoni štitnjače su i: 3,5,3-trijod-L-tironin (T3) i 3,3,5-trijod-l-tironin (reverzni T3) te brojni drugi.Hormoni štitnjače praktički imaju utjecaja na svaku metaboličku aktivnost u tijelu. Ovo znači: na koncentraciju i funkcionalnost brojnih enzima, sve metaboličke procese masti, ugljikohidrata, proteina, vitamina, iskoristivosti minerala, lučenja i razgradnju drugih hormona kao i odgovor tkiva na navedene druge hormone. Tireoidni hormoni imaju i značajnu ulogu na snagu kontraktibilnosti i ritma srčanog mišića, povećavaju broj udisaja, stimuliraju koštanu srž na stvaranje još većeg broja crvenih krvnih stanica i aktivni su u regulaciji sinteze i razgradnje koštanog tkiva. Važni su i u procesima sinteze i razgradnje i drugih stanica tijela (npr. folikul dlake).Štitnjača normalno izlučuje u velikim količinama hormon T4 zajedno sa malom količinom T3, još manjom količinom tirozina, T1 i T2. Kada T4 reagira sa stanicama u organima tijela kao što je hipofiza, jetra, mozak i skeletni mišići, gubi atom joda i postaje T3. Većina T3 pronađenog u perifernoj cirkulaciji je onaj nastao od T4.Procjena funkcije štitnjače (hipotireoza - smanjena funkcija, hipertireoza - prekomjerno lučenje hormona) vrši se na osnovu mjerenja tireoidnih hormona u cirkulaciji.O hipotireozi u pasa pisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje, a o hormonima štitnjače kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Najjednostavniji za izmjeriti je ukupni T4, no redovito se rade i testiranja na slobodni T4, T3 i rT3. Često je od koristi i mjerenje TRH-a ili TSH-a ili odgovor štitnjače na aplicirane navedene hormone, ili aplikacija T3 pa njegov utjecaj na razinu T4.Nalazi testiranja razine cirkulirajućih hormona mogu biti promijenjeni uslijed bolesti koje nisu povezane sa štitnjačom, a ne nužno samo uz bolesti štitnjače. U mnogih netireoidnih bolesti, ukupni T4 može se pokazati nižim od normalnih vrijednosti, T3 može imati različite vrijednosti (sam T3 nije pouzdan za procjenu funkcije štitnjače), a također slobodni T4 dolazi u različitim vrijednostima. Niske vrijednosti T4 u cirkulaciji može podržati ali ne potvrditi dijagnozu hipotireoidizma. T4 može biti snižen u onih pasa koji boluju od: kronične jetrene i bubrežne bolesti, auto-imunog poremećaja, dijabetesa i hiperadrenokorticizam. Također, niskom razinom može rezultirati i terapija lijekovima, duže gladovanje i dnevna fluktuacija vrijednosti. Zatim, terapija lijekovima (pas bi trebao biti najmanje 4 tjedna bez terapije prije pretrage jer mnogi lijekovi znatno mijenjaju razinu T4 i TSH), pasminska specifičnost (pokazalo se da sve pasmine nemaju iste vrijednosti hormona štitnjače), sindrom bolesne štitnjače (zbunjujuć jer se događa da pas s drugom bolesti ima sniženu vrijednost ukupnog T4).Kako postoji niz faktora koji utječu na razinu hormona štitnjače u cirkulaciji, neophodan je kompletan klinički pregled i anamneza koji prethode brojnim dijagnostičkim testovima. Nalaz hormona Vaše kujice za sada je u granicama normalnih vrijednosti kod pasa, tako da mi ne upućuje na specifičan problem. Svakako budite u kontaktu s Vašim veterinarom koji će Vam i na osnovu povijesti bolesti moći preporučiti daljnju njegu te, po potrebi, terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li kuja bullteriera može jesti samo Pedigree suhu hranu dok je skotna, tj. da li može to pruzrokovati neke zdravstvene probleme ili joj mogu bez problema to davati i što preporučujete (molim sažmite). Lijep pozdrav, hvala! MarijanO: Prehrana kuje u graviditetu je poprilično bitna. Naime, uzgajivači, kao i struka, savjetuje da se gravidne kuje hrane sa premium ili super premium hranom za gravidne kuje i kuje u laktaciji, koja sadrži točno izbalansiran omjer hranjivih tvari. Uz takvu prehranu nije potreban nikakav vitaminski dodatak. Prva 4 tjedna nakon parenja nije potrebno povećavati količnu niti kvalitetu ponuđenog obroka, pod uvjetom da je kujica hranjena jednom od gore navedenih hrana. Mnoge kujice će početi slabije jesti negdje u 3. ili 4. tjednu graviditeta, što je sasvim normalno. U prvih 5, 6 tjedana graviditeta, plodovi dobiju samo 30% svoje težine, pa zbog toga ne dolazi do velikih promjena u tjelesnoj težini gravidne kuje. Plodovi započinju vrlo brzo rasti posljednja 3 tjedna graviditeta, pa se težina gravidne kuje poveća za oko 20%. Nakon toga, količinu hrane treba postupno povećavati. Stoga, u vrijeme okota ženka dobiva 20% veći obrok nego ranije. U ovom periodu obrok treba razdijeliti na 2 do 3 manja obroka, a u posljednjih desetak dana i na 5, 6 manjih obroka pogotovo ako kujice nose veće leglo. Takav režim hranjenja se primjenjuje kako bi se dodatno odteretio probavni sustav već optetrećen plodovima.Nakon poroda i dojenja, kuja treba do tri puta više hrane od njene uobičajene dnevne količine. Kako hranite svog ljubimca hranama koje pripadaju komercijalnim hranama, bilo bi poželjno istu promijeniti, odnosno, prijeći na neke iz premium ili superpremium razreda hrana. O istima se možete detaljnije informirati kod svog veterinara ili u trgovinama naših centara.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li je aritmija normalna kod pasa? Odnosno, da li je normalno da pas ima neujednačen ritam srca? Pas ima 3 godine. NemanjaO: Srce svih životinja građeno je od četiri šupljine (klijetke). Gornja lijeva i desna klijetka nazivaju se atrij, a donja lijeva i desna ventrikuli. Krv teče iz vena tijela u desni atrij. Tamo se kratko zadržava, a nakon toga se kontrakcijom istiskuje u desni ventrikul. Iz njega se krv dalje istiskuje u pluća gdje se opskrbljuje kisikom. Iz pluća krv zatim teče u lijevi atrij gdje se isto kratko zadržava, te ide u lijevi ventrikul. Lijevi ventrikul predstavlja najveći mišić srca koji istiskuje krv arterijama u sve dijelove tijela. Normalne srčane vrijednosti za psa su 70-120 otkucaja u minuti, odnosno, i manje kod velikih pasmina pasa.Kod pasa i mačaka, zvukovi koji se čuju nad područjem srca bi trebali zvučati poput "lub-dub, lub-dub, lub-dub". Različiti neuobičajni zvukovi, kao i nepravilan ritam srca koji nije u vezi s disanjem, trebao bi se istražiti. Naime, zdravi psi mogu imati tzv. "respiratornu sinusnu aritmiju". Ona predstavlja takvu situaciju kod koje se broj otkucaja srca povećava prilikom udisaja i smanjuje prilikom izdisaja. Takvo stanje ne ukazuje na problem.Gore navedeno stanje se može utvrditi od strane stručne osobe te Vam savjetujem da odete kod svog veterinara koji će biti u mogućnosti utvrditi da li se radi o normalnom srčanom ritmu psa ili aritmiji.Dijagnoza aritmije se postavlja kardiološkom pretragom koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Pravovremena detekcija srčanih problema stoga je vrlo bitna za kontrolu i usporavanje tijeka bolesti pa kada govorimo o bolestima srca, redovite posjete veterinaru mogu biti razlika između života i prerane smrti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pronašli smo jako zapuštene psa i kujicu malenog rasta na smetlištu i odveli u azil. Njih dvoje su bili jako vezani, a kujica se tjerala. Našli su joj vlasnike za par dana i on je ostao sam u azilu. Sad smo ga udomili (nakon tjedan dana u azilu) i teško se snalazi. Kastriran je pa ga malo bole šavovi još, ali kad je prvi put došao s kujicom u kuću, kad smo ih tek našli, bio je veseo i znatiželjan. Sad je jako oprezan, miran, ne buni se na ništa šta mu radimo (npr. kupanje i šišanje), ne igra se (da nam da ga navlačimo i zezamo, ali samo mirno leži i ništa ne inicira sam, kao da sve trpi, a vidi se da mu paše pažnja i maženje), slijedi nas u stopu i tvrdoglavo sprovodi što mu odgovara, ignorira naše naredbe kad se nešto smisli. U tome je strašno uporan. Inače je križanac shi tzua (navodno) i vjerojatno je oduvijek lutalica. Ne želi jesti suhu hranu i zavija, plače i laje kad ga malo ostavimo samog. Ne shvaća ozbiljno kad podignemo glas i kad ga kaznimo za nešto, samo ponovo dojuri i maše repom. Strpljivi smo s njim, ali smo dosljedni da ne smije na krevet (to mu je stalna namjera i općenito želi spavati na malo povišenom, npr. stolicama, kutijama i sl.) i da mora slušati ako mu je nešto zabranjeno (sinoć je tek nakon što smo ga 8 puta odnijeli u njegovu košaru tamo i  ostao). Prilično ga je istraumatizirao azil i cijela nova situacija. Izrazito je izgladnio i mršav pa ga moramo malo više hraniti, a stalno je gladan. Molim Vas neki savjet kako mu je najbolje pristupiti (ipak je to pas star 2 godine, prestrašen i nenavikao na život u kući) i kako reagirati na konstantni cvilež i lavež kada ostane na kratko sam u kući? Da li ga možemo naučiti da jede suhu hranu ili što bi bilo najbolje (ako nam možete preporuciti koju - ima 7,5 kg)? Od kuda početi s preodgojem? Puno hvala na pomoći! UnaO: Za svaku je pohvalu što ste udomili psa i spasili jedan život.S odgojem ćete morati krenuti ispočetka. Trebat će Vam malo duže vrijeme da steknete njegovo potpuno povjerenje, koje nećete nikad više izgubiti bez obzira na sve moguće i nemoguće situacije u vašem budućem zajedničkom životu. Nažalost, kod ovakvih pasa iz azila ne znamo njihovu prošlost, koja je u većini slučajeva ružna i ponekad nezamisliva. Nemojte ga prestrogo kažnjavati, učite ga polako i kroz duže vrijeme, bez obzira radilo se o običnoj zapovijedi (sjedni!) ili o težoj zapovijedi (donesi i sjedni). Za početak neka što više kroz dan boravi uz Vas. Uz Vas će lako naučiti i proučiti Vaš dnevni ritam, kada idete na posao i kada se vraćate, kada je vrijeme za njegov obrok ili vrijeme za šetnju i igru, kada dolaze gosti i kome se Vi veselite. Smatra se da je potrebno oko 6 mjeseci da bi se pas iz azila prilagodio novonastaloj situaciji i svome vlasniku. Kako biste ga navikli na svoje izbivanje tijekom dana, psa počnite svakodnevno ostavljati samog u kući, a vrijeme izbivanja produžujte postepeno. Prije odlaska, izvedite ga u šetnju i poigrajte se s njim. U kući mu ostavite neku zanimljivu igračku kojom će se zabaviti u Vašoj odsutnosti. Svaki put kada se vratite, nagradite psa nekom poslasticom za pse. O neprimjerenom lajanju u pasa pisala sam ovdje.Što se pak prehrane tiče, možete ga postepeno naviknuti na suhu hranu kombinirajući je s kuhanom ili konzerviranom. Uz to je bitno da se suha hrana namoči običnom vodom. S vremenom, smanjivat ćete udio mekane hrane i količinu vode kako bi dehidrirana hrana bila sve suhija. Kroz period od otprilike dva tjedna u potpunosti biste mogli ponuditi dehidriranu hranu. Činjenica je da psi općenito više vole mekanu hranu, koja im ima atraktivniji miris, te vole teksturu meke hrane u usnoj šupljini te je za prelazak na dehidriranu hranu potrebno i dulje vremena. No, nemojte odustati, Vi kao vlasnik određujete na koji nacin ce se pas hraniti. Najbolji izbor je neka od superpremium hrana za odrasle pse malih pasmina pasa (Brit Care, Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Purina Pro Plan) koje su u potpunosti izbalansirane prema potrebama odredene dobne skupine i pasmine, a uz njih nije potrebno dodavati vitamine ili minerale. No, ovisno o težini nastalog stanja mršavosti i malnutricije, prehrana se može obogatiti različitim nutritivnim dodacima (vitaminima, prebioticima i probioticima, antioksidansima, omega-3-masnim kiselinama, vlaknima i sl.). Od vlakana, jako bitan dodatak predstavljaju fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva, kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije.Kao potporu imunitetu preporučila bih "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specificnu mješavinu biljnih ekstrakata.Svakako, bilo bi poželjno da sa njime posjetite veterinara kako bi općim pregledom procijenio njegovo zdravstveno stanje te preporučio preventivne mjere zaštite zdravlja (dehelmintizacija ukoliko nije obavljena u azilu, zaštita protiv vanjskih parazita - buha i krpelja, preventivno cijepljenje protiv zaraznih bolesti i bjesnoće).Nadam se da sam Vam pomogla, a slobodno nam se obratite sa svim dodatnim pitanjima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naša kujica westy ima već duže vrijeme problem s lijevim uhom. Glavicu drži nakrenutu, češe se i uho je iziritirano (natečeno). Neprestano se stvara velika količina tamnosmeđe, gotovo crne smole (koja sljepljuje i ušne dlake), koja ima vrlo neugodan miris. Bili smo kod veterinara koji je uzeo mikrobiološki bris i onaj na gljivice, no oba su došla negativna. Zanima nas što dalje. Čistili smo joj uho štapićem, ali smo svjesni da joj time baš i ne pomažemo (jer joj najvjerojatnije dio te smole guramo još i dublje u uho). Pokušat ćemo uho malo očistiti fiziološkom otopinom pa pustiti da se otrese. Što bi mogao biti uzročnik ovome problemu i koje su još pretrage potrebne? Hvala lijepa na pomoći, TomislavO: Kod ove su pasmine vrlo česti kožni problemi, a uglavnom se radi o različitim oblicima alergija (alergije na hranu, kontaktne alergije). Koža je u njih obično zacrvenjena, izražen je svrbež, često praćeno i problemima s ušima i analnim žlijezdama, a koža može djelovati suha i prhutava.Upale uha mogu zahvatiti unutarnje, srednje i vanjsko uho. Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), ali mogu biti i druge etiologije. To mogu biti šugarci, strano tijelo ili alergija. Kod liječenja upale uha potrebna je strpljivost i upornost vlasnika. U nekim slučajevima kapi treba stavljati i pet puta na dan, a u međuvremenu ispirati uho. Bolesno uho treba redovito kontrolirati kod veterinara, ponekad i svakodnevno.Upale uha po tijeku mogu biti akutne i kronične, a tendencija ponovnog oboljenja vrlo je česta u uhu koje je jednom oboljelo ili ukoliko proces nije potpuno saniran. Terapija se provodi nakon točno postavljene dijagnoze, odnosno nakon pregleda životinje. Pregled uključuje otoskopiranje vanjskog zvukovoda, te prema indikacijama uzimanje brisa i mikrobiološku obradu. Vrlo je važno isključiti alergiju i problem retencije sadržaja perianalnih žlijezda koji često predstavljaju početak problema.Dakle, kako su nalazi brisa sluznice uha negativni, treba isključiti prisutnost stranog tijela, upalu analnih vrećica, alergije te nalazom krvi isključiti neku od sistemskih bolesti.Također, za preporučiti je i čišćenje unutrašnjosti uha tekućinama primjerenim za tu namjenu. U ponudi ljekarni Pet centra je Otifree otopina koja ima izrazitu sposobnost otapanja cerumena i nečistoće uha. Koža ga dobro podnosi, a njome se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom zvukovodu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju njeno isušenje, te pospješuju normalizaciju strukture i otpornost kože. Zatim, Beaphar Sensitiv Ohren-Reiniger, Canina vlažne maramice za čišćenje ušiju, Cardon Otozyme krema za čišćenje ušiju te Armonie Naturali losion za uši sa propolisom i uljem čajevca (nježno čisti, sprječava nakupine ušnog voska, ublažava crvenila i održava ušne kanale zaštićenim i čistim).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Planiram nabaviti bretonskog epanjela, ali na žalost nisam našla puno podataka o njemu. Znam sve o njegovu izgledu, ali me zanima njega. Pročitala sam da bi mu trebalo često pregledavati uši, ali zašto? Zanima me čime ga treba hraniti, koliko puta dnevno, da li dobro podnosi hladnoću i slično. Ima još jedna stvar koja me zabrinjava. Psića neću moći držati u kući, nego vani u boxu. Da li će on dobro podnijeti tu činjenicu? Ja ga ne bih izvela van, ali roditelji mi ne dopuštaju da novi psić boravi u kući. Koliko je pametno da štene prvu noć u novom domu provede vani? Da li to može stvoriti nekakav strah ili nesigurnost? Zahvaljujem vam unaprijed. Pozdrav! EmaO: Epanjel breton pripada VII FCI skupini - skupina ptičara. Visina mužjaka iznosi 48 - 50 cm, a visina ženke 47 - 49 cm. Težina iznosi 13 - 15 kg. Boja dlake je bijela i narančasta, crno-bijela ili trobojna. Sama dlaka je glatka, priljubljena i gusta. Zbog takve dlake, kao i zbog namjene i naravi pasmine (lovački pas živahne naravi), dlaku je potrebno iščetkavati (kako se ne bi stvorili čvorovi).Redovito treba kontrolirati uši. Naime, kod pasmina koje imaju preklopljene uši (španijeli, labradori, baset,...) česta je pojava različitih problema koji se razvijaju kao posljedica topline i vlage koje u njima zaostaju ili ulaska stranog tijela (npr. klas ili lisičji rep) u vanjski zvukovod. Stoga, redovite kontrole preveniraju pojavu problema s ušima.Potrebno bi bilo i redovito kontrolirati i uklanjati višak dlake s unutrašnje površine uha. Na taj način omogućujete bolje zračenje i smanjujete rizik nastanka infekcije.O prehrani štenadi srednje velikih pasmina pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., ovdje.Držati psa u dvorištu ili u kući (stanu) ovisi prvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Ukoliko se odlučite za to, morate osigurati adekvatan smještaj za svog psa, tj. kućicu koja bi trebala biti odgovarajućih dimenzija s obzirom na pasminu psa. Bilo bi poželjno kućicu smjestiti na takvo mjesto da nije izložena udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i, naravno, podnica bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Uzgajivači savjetuju da prvu večer ljubimac provede u blizini novih članova obitelji kako bi mu se dodatno umanjio stres odvajanja od majke. Stoga, bilo bi potrebno započeti s privremenim smještajem - kartonskom kutijom ili ograđenim prostorom u spavaćoj sobi, gdje će psa tješiti pogled, zvuk i miris njegove "nove" obitelji.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Labić moje frendice, koji je dok je bio štene prebolio štenećak (ostao je malenog rasta), ima problema sa začepljenjem crijeva. Nema stolicu. Kaže njen veterinar da bi moguće mogao uginuti. Na internetu nisam našla nigdje gdje piše da je smrtonosno. Ona je vrlo brzo reagirala na problem. Možete li mi Vi reći da li je smrtonosno, i koliko je ustvari opasno. Hvala, Ivana O: Začep crijeva u mesojeda često se javlja kao samostalna bolest. Psi obole najčešće kada u hrani dobiju kosti ili se inače ne kreću dovoljno (vezani psi, sobni psi...). Upala kože ili slijepljana dlaka oko anusa, upala paraanalnih žlijezda i drugo, također može izazvati prilikom defeciranja osjećaj boli. Začepljena životinja često tiska, priprema se za defekaciju i zauzima stav, bez uspjeha. Ukočeno hoda, a katkad se zanosi stražnjim krajem. Najčešće je začepljen rektum pa, palpapirajući trbuh izvana i per rectum, možemo u njemu napipati tvrd sadržaj. Kadšto se opstipirana masa ekskremenata proteže daleko u kolon, osobito kod pasa (megakolon). Potraje li začep nekoliko dana, životinji se zbog autointoksikacije poremeti opće stanje, a pojedine životinje počnu i povraćati.Ako začep ne traje dugo, psu je najbolje dati mlaku klizmu sa sapunicom. Kad opstipirana masa nije pretvrda, možemo je razdrobiti palpacijom izvana, a ako leži blizu anusa, možemo to pokušati i kroz anus (prstom, instrumentom). Nakon toga klizma djeluje uspješnije. Opisano liječenje možemo pospiješiti dajući životinji za jesti žgance skuhane jako rijetko i u njih uliti parafinsko ulje (psu 50 ml ili 2-5 velikih žlica). Psa treba šetati duže da se što više kreće i time pospješi izbacivanje fecesa. Kod teških opstipacija, osobito onih koje traju više dana, bit će potrebne uzastopne klizme uz epiduralnu anesteziju ili čak operacija da se ukloni npr. strano tijelo koje uzrokuje opstipaciju (dijelovi kostiju..) Psa će veterinar obavezno staviti na prikladnu terapiju, najčešće antibiotik i sulfonamid.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa mješanca, kujica je. Mješanka između istarskog goniča i terijera. Jako je tvrdoglava i obožava šetnje. Svakodnevno je izvodim na sat vremena u šetnju obližnjim njivama, šumskim puteljcima da se istrči. Desi se nekad kraće, a nekad i puno duže.  Ono što me zanima jest kako da ju naučim da se sa mnom UVIJEK vraća doma, imate li neki savjet? Možda zvuči smješno, ali ona ponekad dok nanjuši "nešto svoje" otrči i nema šanse da se vrati odmah, već kad njoj bude po volji. Ima 5 godina i još nikako da ju uspijem naučiti da se svaki put sa mnom vrati kući. Hvala na odgovoru, MartinaO: Za početak je potrebno znati određena pravila, kao što su:- s edukacijom pasa potrebno bi bilo započeti u što ranijoj dobi,- sa školovanjem ljubimca započinje se u mirnom okruženju (okruženje koje ne odvlači pažnju ljubimca),- apsolutno izbjegavajte ljutiti se na ljubimca ili ga tjelesno kažnjavati za neposluh,- nemojte zanemariti učinak poslastica za pozitivno ponašanje,- same lekcije bi trebale biti relativno kratke (ne duže od 10-15 minuta kako se ljubimac ne bi počeo dosađivati),- savjetuje se učenje nekim redosljedom (savladava se jedan po jedan zadatak),- potrebno je učenje učiniti zabavnim.Naučiti ljubimca naredbama, kao što je dozivanje, predstavlja osnovu tj. temelj školovanja. S učenjem ove naredbe započinje se kod kuće te se postepeno prelazi u vanjski (ograđeni prostor) te vanjski (otvoreni) prostor. Najčešće se koriste naredbe poput "Dođi!" ili varijacije ove riječi na razičitim jezicima.S učenjem ove naredbe započinje se tako da stanete malo dalje od ljubimca (pritom je on na povocu) te držeći neku od poslastica u rukama izgovarate njegovo ime i naredbu npr. "Dođi!".Kad Vam se pas počne približavati, pohvalite ga (izgovarajući nešto poput "dobar pas") te savijte koljena (kako bi poslasticu dodatno približili ljubimcu) i raširite ruke dodatno odobravajući njegove postupke.Kad ljubimac dođe do Vas, spustite se do njega, pohvalite ga, dajte mu poslasticu i pomilujte ga.Kada ovu metodu pas usvoji, prelazi se na primjenu iste u vanjskom (ograđenom prostoru) te, kasnije, u vanjskom (otvorenom) prostoru i to na takav način da svaki put ste malo udaljeniji od svog ljubimca.Osim poslastica, za privlačenje pažnje i dolazak ljubimca možete koristiti i neku njegovu omiljenu igračku.Ako gore navedene metode ne poluče uspjeh, uvijek Vam ostaje opcija odlaska na tečaj poslušnosti koje organiziraju mnoge udruge i klubovi za odgoj i obuku pasa.Siguran sam da ste upoznati  s činjenicom da je mlađe pse lakše naučiti većinu naredbi, dok je isto puno teže ostvariti sa starijim psom. Naime, postoji izreka "ne može se starog psa naučiti novim trikovima" što donekle i nije točno. Naime, ako imate to na umu i strpljivo radite sa svojim ljubimcem, ni uspjeh neće izostati.

 Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam muško štene engleskog basseta staro 9 mjeseci, razigran je, veseo i jako zločest. Na sve smo se to pripremili i ne smeta nam nastala šteta, međutim, on sve što nađe pojede, npr. pokida spužvu na kojoj spava pa ju pojede, dekicu isto tako, jede cijele orahe s ljuskom (imamo drvo u dvorištu pa ih uvijek ima po zemlji), kupili smo mu onu debelu špagu kao igračku, ali je i to raspleo i pojeo, danas je pojeo komad plastičnog podmetača za cvijeće. Primjetimo dobar dio toga u izmetu, ali me zanima da li može doći do fizičkog oštećenja želuca ili crijeva od, npr. ove plastike što je pojeo ili može li se ta spužva ili špaga negdje taložiti u crijevima i nakon nekog vremena da nastanu problemi? Molim Vas za savjet kako da postupim, nije nam žao stvari koje uništi, nego se brinemo za njegovo zdravlje, da li mu možda nedostaje nekih vitamina ili je sve to samo igra, ima li neki preparat da mu dajemo za lakšu probavu? GorankaO: Prekomjeran apetit je katkad posljedica prirođene lakomosti, rjeđe bolesti (hipoglikemična stanja, šećerna bolest i dr.). Neprirodan apetit je pojava kad životinja manje ili više odbija uobičajenu hranu, a voli jesti hranu koja joj inače ne odgovara ili tvari koje uopće nisu za jelo (zemlju, žbuku, drvo, krpe i sl.). Neprirodan apetit ukazuje na poremećaje u funkciji probavnog sustava, na poremećaje u mijeni tvari, a naročito na nestašicu minerala, vitamina i drugih biokatalizatora, no može biti i odraz poremećaja u funkciji moždane kore.U štenaca se često javlja alotriofagija, neprirodan apetit koji nastaje kad je u organizmu poremećen promet minerala i vitamina.O ovom problemu je pisala kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Progutani nejestivi predmeti vrlo su opasni za životinju. Kako se u pravilu ne mogu potpuno sažvakati, predstavljaju strano tijelo čiji je prolaz kroz probavni trakt upitan. Strano tijelo može djelomično ili potpuno prekinuti pasažu kroz probavni trakt, a isto tako može mehanički oštetiti sluznicu, kao i dublje stukture usne šupljine, jednjaka, želuca ili crijeva.Psa bi trebalo odvesti na veterinarski pregled i, već po preporuci veterinara, promijeniti prehranu ili uvesti neki od vitaminsko mineralnih dodataka za pse.Uz to, sa psom bi trebali svakodnevno raditi vježbe poslušnosti i na taj način zaustaviti stvaranje loše navike. U fazi odvikavanja bi bilo dobro koristiti i brnjicu.