Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 3 mjeseca koji povremeno hrče. Primjetila sam da hrče kad spava, ali i kad  je budan ponekad hrče. Vlasnik njegove mame kaže da i ona hrče. Zanima me da li se radi o genetici ili je riječ o nekom ozbiljnijem zdravstvenom problemu. Hvala! SilviaO: Ako je Vaš pas zdrav i hrče, nema razloga za brigu jer gore navedeno predstavlja fiziološku pojavu i slično je pojavi hrkanja kod ljudi. Hrkanje nastaje kao posljedica promjene položaja dišnih puteva (npr. dugačko i opušteno meko nepce,  međusobno trljanje mekog nepca, resica, jezika i okolnih mišića,...).Hrkanje ljubimca se može reducirati promjenom položaja spavanja, odnosno, da mu vrat i glava nisu na povišenom položaju u odnosu na leđa.Potrebno je naglasiti da ne hrču nužno svi psi. Hrkanju su više skloni psi određenih pasmina, poput boksera, buldoga, doga, pekinezera, mopsa te bernardinca, i to zbog oblika i fizionomije njihove njuške. Jačina i učestalost hrkanja pojačava se sa starošću.Kada je ljubimac budan, "hrkanje" može upućivati i na određene poteškoće kod disanja (zapreka ili strano tijelo u gornjem dijelu dišnog sustava, paraliza glasnica,...). Zbog gore navedenog, a i za Vašu i Vašeg ljubimca sigurnost, savjetujem Vam da se obratite veterinaru. On je u mogućnosti, nakon provedene kliničke pretrage, utvrditi i procijeniti zdravstveno stanje ljubimca te Vas savjetovati u skladu s postavljenom dijagnozom.O dišnim problemima i njihovim uzrocima pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., ovdje i ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas (pekinezer) je jučer ujutro bio sasvim u redu, veseo, odjednom je počeo jako cviliti. Nakon toga je zaspao i budio se svako malo i jako cvilio. Odveli smo ga veterinaru koji ga je pregledao opipom i rekao nam da je ljubimcu jako tvrd trbuh i da je vjerojatno pojeo neki strani predmet  jer je još beba (4,5 mj.) i jako je razigran. Dao mu je dvije injekcije i poslao nas doma. Kroz nekoliko sati psu je bilo malo bolje, ali i dalje je cvilio i bio jako tužan. Popodne smo vidjeli da pas i dalje ima grčeve i da ga boli, te smo ga vodili u bolnicu za male kućne ljubimce. Drugi veterinar ga je pregledao i rekao da radi o discu - da su jedan na drugom i  da, ako se to ne ispravi dok je pas još u razvoju, dolazi do oduzetosti zadnjih nogu i smrti.Dao mu je isto dvije injekcije i rekao nam da ga držimo u mirovanju oko 3 dana. Nas zanima sljedeće: - da li tako mladi psić smije na slikanje da bi sigurno znali da se o tome radi? - koliko dugo se liječi ta bolest? - da li se stvarno moramo bojati za život našeg ljubimca? - koje je najadekvatnije liječenje (psić je u prvoj do drugoj fazi odnosno stupnju bolesti) - koliko vremenski treba proći da bi znali da nam je psić potpuno zdrav tj. da se disc pomaknuo na svoje mjesto? - kako i na koji način tj.kakvim pregledom možemo utvrditi da je psić ozdravio? - šta zapravo znači disc protrusion?Unaprijed hvala, DanijelaO: Kralješnica u psa je sastavljena od 7 vratnih kralješaka, 13 prsnih i 7 slabinskih kralješaka.Ovo su koštane strukture čija se osnova formira već u uterinom životu, a povezani su sitnim mišićima, tetivama i ligamentima. Između svakog kralješka nalazi se mekana struktura koja se naziva diskom. Disk je građen od vanjskog, okruglog, tvrđeg, fibroznog prstena koji okružuje ekscentrično lociranu mekanu jezgru (nukleus pulposus). Svrha diska je djelovanje poput "amortizera", absorbira udarce i raspodjeljuje pritisak kako bi prevenirao oštećenje kralješnice na svakoj strani, te oštećenje kralješničke moždine i izlazećih živaca pokraj navedenih struktura. No, ako je trauma prejaka ili postoji pojačana degeneracija diska (kod ovog problema i normalno pomicanje kralješnice može dovesti do puknuća diska) istjecanje pulpe dovodi do pritiska na kralješničku moždinu i/ili kralješničke živce.Disc protrusion ili prolabirani disk je naziv bolesti koja zahvaća diskove kralješnice. Često je istoznačan herniji diska jer su ova dva poremećaja usko povezana. Protruzija može biti na jednom disku ili na nekoliko njih uzduž kralješnice. Može se raditi o parcijalnoj ili potpunoj protruziji.Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Razlikuju se dva tipa ovog poremećaja. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip protruzije diska češći je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna ali i nastupiti naglo.Iako se protruzija diska može javiti u bilo koje pasmine pasa, najčešće se javlja u hondrodistrofičnih pasmina (pasmine koje pokazuju pojačanu degeneraciju diska) - jazavčar, francuski buldog, pekinezer i minijaturni pudl. Ovo znači da pas npr. od 3 godine ima kralješnicu 10-godišnjaka. Također, navedene su pasmine sklone protruziji diska i zbog stanja poznatog pod nazivom hondroidna metaplazija kod koje dolazi do raspadanja i okoštavanja diska u dobi i mlađoj od godine dana.Dijagnoza protruzije diska se postavlja na osnovu kliničkih znakova i RTG-snimke (i drugih slikovnih pretraga poput CT-a i MRI-a) koja pokazuje suženje prostora između kralješaka, kalcificiranih diskova (zbog degeneracije) i materije diska unutar kralješničkog kanala. Ako je materija diska okoštala vidljiva je na RTG-snimci bez obzira na dob psa. U suprotnom, ako je disk neokoštao, injicira se posebni kontrast u kralješnički kanal kako bi se vidjela mjesta kompresije kralješničke moždine. Ova pretraga se naziva mijelografija.Liječenje protruzije ili hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije a čini se jednim od sljedeća dva načina - medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije.Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima. Oporavak u prosjeku traje od 2-3 tjedna pa do 3-4 mjeseca.U literaturi se spominje postotak od oko 85 onih pasa koji se u konačnosti oporave usprkos terapiji koja je poduzeta. Iako je ovo vrlo optimističan postotak, mnogo oporavljenih pasa doživi protruziju diska na drugom mjestu na kralješnici. U velikom broju slučajeva ovu pojavu prati i okoštavanje diska.Na žalost, protruzija ili hernija diska je ozljeda koja se može dogoditi opetovano, na različitim kralješcima a naročito u pasmina sklonim ovom poremećaju. Najčešće mjesto poremećaja je donji dio leđa i područje vrata s obzirom da su to dijelovi tijela najizloženiji kretanjama čime uzrokuju napor za kralješnicu.Prognozu stanja Vašeg ljubimca morat ćete raspraviti sa Vašim veterinarom, nakon što se načine neke osnovne pretrage (npr. RTG-snimka) te po potrebi i mijelografija, a ja Vam mogu savjetovati slijedeće: rizik oboljenja možete smanjiti održavanjem dobre tjelesne težine psa jer prekomjerna tjelesna težina dodaje biomehanički napor i stres na diskove. Također, za vođenje u šetnju Vašem ljubimcu stavite oprsnicu (ormu) umjesto ogrlice oko vrata koje mogu izazvati naglo naprezanje vrata. Ako je moguće, izbjegavajte nagla zaustavljanja i kretanja koji mogu biti napor za kralješnicu, kao i skakanje sa povišenih mjesta (npr. krevet, trosjed i sl.).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela starog 10 godina. Ima višak kilograma, ali unatoč svemu poletan i zaigran sve do 6. mj.ove godine. Postao je nezainteresiran za hranu, vodu, druženje. Samo mu se spavalo. Nije povraćao, kašljao. Bjeloočnice su mu bile bjele kao zid. Veterinar je napravio rendgen srca, pluća, jetre i nalaz krvi. Jetra i slezena su povećane. Nalaz krvi je pokazao loš hematokrit. Dao mu je jak antibiotik i pripisao mu nakon dva dana cefiksim. Pas se oporavio, živnuo. Otpušten kao izliječen. Ali nije više bio onaj stari. Što mu je bilo nisam doznala. Dva mjeseca kasnije postao je opet pokunjen, bjeloočnice bijele bez kapi krvi. Slijedila je doza antibiotika i oporavak. Sada pred dva tjedna opet ista stvar. Otišla sam drugom veterinaru. Napravljen je ultrazvuk jetre koja je jako povećana i rendgen koji je pokazao uvećano srce i jetru te slezenu. Krvni nalaz nije napravljen. Dijagnoza: dekompenzacija srca. Pripisan je Lanicor 2x3/4 i Fursemid 2x1. Petog dana terapije pas je naglo klonuo. Ne reagira na ništa. Veterinar mu daje dozu od 3 ml Lanitopa. I tako 3 dana. Psu je sve gore. Odgovor: nema pomoći. Nisam odustala. Na svoju ruku sam dala Cefiksim. Pas je za dva dana živnuo. Sad skače, jede. Ne dam mu da se umara. Nosim ga po stepenicama. Veterinar ne može vjerovati da je to onaj isti pas. Rekao je da nastavim s Lanicorom od 2x 1/2 i Fursemidom 2x1/2 i ništa drugo. Dajem mu i Legaphyton. S obzirom na slijed događaja i vidljivo poboljšanje nakon antibiotika, a opet pogoršanje nakon nekog vremena neuzimanja, bojim se istog. Koji je razlog da je antibiotik pomogao, a u pitanju je srce i povećana jetra? Da li je zbog slabog protoka krvi u tim organima došlo do infekcije? Ima li pomoći? Moram reći da su ga svi već otpisali osim mene. Unaprijed hvala. VlatkaO: S kliničkog stajališta pod slabošću srca (insufficientio cordis) podrazumjevamo sindrom (skup simptoma) koji nastaje kao posljedica smanjene radne sposobnosti srca. Ona se dijeli na relativnu (kada srce za vrijeme mirovanja može zadovoljiti potrebe organizma) i apsolutnu (kada srce za vrijeme mirovanje nije u mogućnosti zadovoljiti potrebe organizma).Različiti su čimbenici koji mogu dovesti do pojave zatajenja srca:- akutno zatajenje srca - upala ili degeneracija miokarda, upala endokarda ili perikarda, pojačano opterećenje srca...)- kronično zatajenje srca - posljedica neizlječenog akutnog zatajenja zbog kroničnog endokarditisa, odnosno grešaka na zaliscima i otvorima, ili pak kroničnog perikarditisaMoguće je i zatajivanje srca kao posljedica trajnog opterećenja miokarda pri poremećajima u perifernom krvotoku (nadam pluća, ciroza jetre, kronične bolesti bubrega,...).Znakovi apsolutnog zatajenja srca temelje se na činjenici da insuficijentno srce u dijastoli nije u stanju primiti svu krv koja mu dolazi iz vena, a u sistoli nije u mogućnosti istisnuti ju iz svojih šupljina. Takva situacija će za posljedicu imati proširenje srčanih šupljina (dilatatio cordis) te pojavu staze krvi u venoznom dijelu krvotoka, u plućima, jetri, bubrezima. Posljedično dolazi do tahikardije, cijanoze sluznica i nepigmentirane kože, transudacije (hidroperikard, hidrotoraks, hidrops, ascites), kardijalnih edema i edema pluća, mješovite dispneje i u najgorem slučaju - hipoksije mozga. Svi gore navedeni simptomi se posljedično nadovezuju na simptome od strane pogođenih organa ili organskih sustava.Liječenje obuhvaća mirovanje, prehranu dijetnim hranama prema potrebi (za bolest bubrega, jetre,...), izostavljanje hrane koja obiluje soli, odnosno natrijem. Isto tako, potrebno je odmah započeti s etiološkom terapijom - odnosi se na suzbijanje primarne bolesti te na liječenje oštećenog srčanog mišića. Tako, često se koriste lijekovi (npr. Lanitop, Lanicor) koji poboljšavaju kontraktilnu sposobnost srčanog mišića. Koriste se i diuretici (npr.Fursemid, Lasix), lijekovi kojima se pospješuje bubrežno izlučivanje. Cefiksim je prvi oralni cefalosporin treće generacije koji se u nizu kliničkih ispitivanja pokazao sigurnim i djelotvornim u borbi protiv infekcija različitih organa i organskih sustava uzrokovanih osjetljivim uzročnicima.Kako različiti čimbenici mogu dovesti do slabosti srca, odnosno, kako slabost srca posljedično može dovesti do mnogih problema na pojedinim organima ili organskim sustavima, moguće je da i antibiotik poluči uspjeh. Na koji način, teško mi je reći jer to ipak iziskuje dodatne preglede i pretrage.Ipak, savjetujem Vam da antibiotike i druge slične preparate ne dajete na "svoju ruku", nego da se o istima informirate kod svog veterinara. Naime, samo ako se postavi točna dijagnoza moguće je odrediti i ispravnu terapiju. Na takav način najbolje ćete pomoći svom ljubimcu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnica sam odrasle kujice pasmine rhodesian ridgeback. Zanima me kako što točnije odrediti početak tjeranja? Da li je u početku tjeranja normalno da kuja ne podnosi mužjake u svojoj blizini? Da li je psu pasmine RR potrebna kabanica za zaštitu od jače kiše ili kaputić u hladnijem razdoblju godine (npr. pri temperaturi nižoj od 10 stupnjeva). Da li je psu koji živi u kući potrebna kakva dodatna zaštita kad izlazi van? MarijaO: Svaki vlasnik, posebno odrasle kuje, treba voditi evidenciju kada se zadnji put tjerala kuja i  pripremiti se za sljedeće tjeranje (u razmaku od 5 do 7 mjeseci). Kuje u tom "osjetljivom" periodu mijenjaju svoje uobičajeno ponašanje: postaju maznije, ne žele jesti hranu koju su do jučer obožavale, ne žele piti iz svoje stare zdjelice, ne žele spavati na svom krevetu ili dekici, ne podnose druge pse, posebno mužjake. Stidnica polako natiče, javlja se oskudan iscjedak koji vremenom postaje obilniji, kuje još više ne podnose, odnosno ne dozvoljavaju mužjacima da im se približe. U određenom periodu ( 9.-18. dan od početka tjeranja) mužjacima dozvoljavaju da im se približe, a to se najčešće odvija kada je kujica spremna za parenje (ovulacija).Kabanice preporučamo svim psima koji žive sa svojim vlasnicima u stanu. Pas će se manje smočiti prilikom šetnje, a vlasniku će biti lakše osušiti šapice, nego oprati i osušiti cijelog psa, što često predstavlja poseban problem kod većih pasmina i pasmina s dužom dlakom.Pošto ulazimo u hladniji dio godine, počelo je i grijanje stanova (sobna temperatura oko 22-25 C), te izlazak psa u šetnju na vanjsku temperaturu (-10 C), te razlika od 30-tak stupnjeva koju pas mora prebroditi u par minuta, dok izađe van stana, predstavlja temperaturni šok za organizam psa i čini ga podložnim raznim infekcijama gornjih dišnih puteva (zarazni kašalj). Zbog toga preporučamo kaputiće za pse koji su prilagođeni određenoj veličini i pasmini psa (deblji, tanji, s nogavicama....).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Psu sam nakon čišćenja kamenca po preporuci veterinara davao 10 dana Stomadhex. Zanima mogu li nastaviti sa time ili treba napraviti nekakvu stanku? Inače, pas mi jako podliježe stvaranju kamenca, a baš mi ne da prati sa četkicom. Postoji li kakvo sredstvo za sprečavanje stvaranja plaque? Hvala i srdačan pozdrav, VladimirO: U uputama o načinu primjene i doze Stomadhex C pastila navodi se da je za učinkovitu zaštitu usne šupljine preporučeno primijeniti Stomadhex C pastile svaki dan tijekom deset dana. Preporučene količine mogu biti promijenjene prema preporuci veterinara.Stoga Vam i ja preporučam da, u dogovoru s Vašim veterinarom, koji ujedno ima i najbolji uvid u zdravstveno stanje Vašeg ljubimca pa tako i u stanje usne šupljine, nastavite ili prekinete stavljanje ovih pastila.Osim Stomadhex C pastila, protiv zubnog plaka u ljekarnama Pet centra možete pronaći "Gingisan gel" (Vetoquinol) koji sadrži klorheksidin, visokodjelotvorno anti-plak sredstvo, te se kod njegove redovite primjene smanjuje stvaranje zubnog kamenca. Nanosi se 1-3 puta dnevno na zubno meso i usnice (žvale), najkasnije prije sljedećeg hranjenja kada se prstom lagano umasira.Također, pronaći možete i "Dog-a-dent spray" sprej (Beaphar) koji uklanja zubni plak, sprečava nakupljanje zubnog kamenca i pomaže kod neugodnog zadaha, a koristi se dva puta tjedno.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas mi ima 14 godina (mali mješanac pudle). Inače je jako živahan i zaigran i općenito u dobrom zdravstvenom stanju. Međutim, prije par dana počele su se pojavljivati probavne smetnje u smislu zatvora i urinološke smetnje u smislu nekontroliranog mokrenja. Inače je i bezvoljan, trese se i potišten je. Molim vas za vaše stručno mišljenje. Mala napomena: prije mjesec dana ga je napao veliki pas, ugrizao ga dosta jako u "guzu" te smo ga morali voditi veterinaru na šivanje. Hvala vam puno. Lijep pozdrav, PetraO: Stanje Vašeg ljubimca koje ste opisali zahtijeva hitan posjet veterinaru. Naime, pogoršano opće stanje organizma (potištenost, gubitak apetita, nezaintersiranost za okolinu i sl.) upućuje na opsežniju infekciju sa generaliziranim odgovorom imunosnog sustava.Što se točno događa sa Vašim ljubimcem na ovaj način, na žalost, nije moguće utvrditi. Može se raditi o komplikaciji sekundarnom infekcijom ugrizne rane koja za posljedicu ima oštećenje živčevlja u tom području i popuštanja muskulature mokraćnog mjehura, a isto tako i spazam muskulature sfinktera anusa. Također, stanje ne mora nužno biti vezano uz traumu već uz samostalne procese tumoroznog bujanja tkiva (npr. prostate) koji mehanički priječe prolaz sadržaja crijeva. Zatim, intoksikacija zaostalim zadržajem crijeva,....Općenito, inkontinencija urina je poremećaj kod kojega životinja nije u mogućnosti zadržavati urin. Uzroka inkontinencije ima mnogo, a mogu biti locirani na mjehuru, uretri, dijelovima mozga i leđne moždine odgovornim za kontrolu uriniranja i hormonalno uvjetovani. Postoje i zdravstveni problemi kod kojih je pojačano izlučivanje mokraće, kao npr. upala mjehura kod kojih se ne radi o pravoj inkontinenciji nego životinja zbog pojačane potrebe za uriniranjem ne može do kraja kontrolirati uriniranje. Psi s parcijalnom blokadom mokraćnih puteva kao poslijedica tumora ili mokraćnih kamenaca također mogu imati problem inkontinencije. Nemogućnost potpunog pražnjenja mjehura zbog blokade mokraćnih puteva dovodi do prenapunjenosti mokraćnog mjehura, zbog čega dio mokraće uslijed povećanog pritiska curi oko mjesta blokade prohoda.Kod starijih životinja inkontinencija može biti poslijedica slabljenja muskulature koja sudjeluje u zadržavanju urina u mjehuru, što se posebno očituje kod nekih zdravstvenih problema koji dovode do pojačanog stvaranja urina (poliurija), koji pritišće oslabljenu muskulaturu i dovodi do njenog popuštanja i propuštanja urina.Kod jako starih životinja, inkontinencija može biti i poslijedica senilnosti pa dolazi do nesvjesnog ispuštanja urina.Što se pak začepa tiče, uzrok se može nalaziti unutar volumena crijeva ili van crijeva ili posljedica autoimune bolesti dotičnog organizma. Kosti, dlaka ili paraziti izmješaju se s fekalnim materijalom i dovode do začepa (unutarnji uzrok). Pritisak na crijevo od strane kostiju (prijelomi, zadebljanja) ili povećanih limfnih čvorova ili povećana prostata ili novotvorevina također dovode do začepa (unutarnji  uzrok). Hipokalemija, hiperkalcemija, smanjena funkcija štinjače, lijekovi (diuretici, antihistaminici, opijati) također usporuju rad crijeva. Nedovoljno kretanje uz pretilost, isto su jedan od uzroka ovakve poremetnje rada crijeva.Da bi se ustanovio pravi uzrok oboljenja Vašeg ljubimca treba obaviti razne pretrage u veterinarskoj ambulanti. Do tada možete pomoći svojem ljubimcu dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi ga u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu, naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kada se štenca zlatnog retrivera može početi hraniti komercijalnom hranom, umjesto superpremium ili premium hranom, bez posljedica na njegovo zdravlje? AlisaO: Zlatni retriver spada u skupinu velikih pasmina pasa za koje se smatra da završavaju sa svojim rastom u dobi od oko 15 mjeseci. Nakon tog vremena sasvim je u redu po zdravlje psa ponuditi hranu za odrasle pse.No, s obzirom na to da se radi o pasmini koja je genetski sklona osjetljivoj koži i probavi, dobar su doživotni izbor premium hrane koje cijenom nisu preskupe, a kvalitetom zadovoljavaju potrebe osjetljivijih pasa.Kako komercijalne hrane nisu formulirane za osjetljivije pse, nije moguće predvidjeti da li će hranjenje istom polučiti zdravstvene probleme, stoga je sigurniji izbor hrana koja prevenira neke od navedenih problema.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas ako mi možete više reći o bolesti ataksija?Hvala, Tihana O: Ataksija je naziv za različite poremećaje ravnoteže, nedostatka koordinacije skeletnih mišića što rezultira u nepravilnim kretnjama tijela. Nespecifični je klinički simptom kojeg karakterizira disfunkcija dijela živčanog sustava koji koordinira kretnje (mali mozak). Oboljela životinja ne može održati uspravni stav, naginje se ili ruši a hod je nesiguran i neujednačen. Ataksija se najčešće javlja kod oštećenja malog mozga (cerebelarna ataksija). Ataksija se javlja u nekoliko tipova:Cerebelarna ataksija - predstavlja ataksiju uslijed disfunkcije malog mozga (cerebellum). Kako i na koji način se ove abnormalnosti manifestiraju ovisi o tome koje strukture malog mozga su oštećene te da li su oštećenja unilateralna ili bilateralna.Vestibulo-cerebelarnu disfunkciju karakterizira nestabilnost stava.Spino-cerebelarna disfunkcija manifestira se širokim lelujavim hodom kojeg karakterizira nesigurno zaustavljanje i kretanje, izvijanje u stranu i nejednaki koraci.Cerebro-cerebelarna disfunkcija predstavlja smetnje u ispoljavanju voljnih kretnji uključujući tremor (jako tresenje koje se naglašava preko voljnih kretnji, ponekad zahvaća glavu i oči ali i udove i trup).Senzorna ataksija - odnosi se na ataksiju koja je nastala uslijed gubitka propriopercepcije (osjećaj za položaje zglobova i dijelove tijela) što općenito ovisi o disfunkciji dorzalnog dijela kralješničke moždine. U nekim slučajevima uzrok može biti u disfunkciji različitih dijelova mozga koji primaju tu informaciju uključujući i mali mozak, talamus i parijetalne režnjeve. Senzorna se ataksija očituje nestabilnim stavom nogu sa udaranjem o tlo kao i nestabilnosti stava.Vestibularna ataksija - indicira na disfunkciju vestibularnog sustava koji je u akutnim i unilateralnim slučajevima praćen vrtoglavicom i mučninom dok u kroničnim bilateralnim slučajevima navedeni simptomi mogu nedostajati a jedini simptom je gubitak ravnoteže.Uzroci ataksije su: lokalna oštećenja središnjeg živčanog sustava kao što je moždani udar, tumor mozga, multipla skleroza koja će uzrokovati tip ataksije u odnosu na mjesto oštećenja: ako je to na malom mozgu cerebelarne, senzornu ako je zahvaćen dorzalni dio kralješničke moždine, vestibularne ako je zahvaćen vestibularni sustav. Ova tri tipa ataksije mogu se preklapati ili javiti samostalno.Egzogene tvari (lijekovi, kemikalije i sl.) uzrokuju ataksiju zbog svojeg depresivnog učinka na funkcije središnjeg živčanog sustava.Deficijencija vitamina B12 - osim drugih smetnji živčanog sustava mogu se javiti preklapanja cerebelarnog i senzorne ataksije.Uzroci izolirane senzorne ataksije: periferna neuropatija može uzrokovati generaliziranu ili lokaliziranu senzornu ataksiju (npr. samo jedna noga) u ovisnosti o opsežnosti neuropatičkih promjena te oštećenja kralješničke moždine različitog tipa.Nenasljedne cerebelarne degeneracije uzrokovane paraneoplastičnom cerebelarnom dgeneracijom, edemom mozga, hidrocefalusom.Nasljedne ataksije: ataksija može ovisiti o nasljednim poremećajima degeneracije malog mozga i/ili kralješničke moždine, u većini slučajeva kombinacija je obih pa se manifestira preklapanjem ataksija malog mozga i senzorne ataksije iako je redovito jedna izraženija od druge.Ne postoji specifične terapije za ataksiju jer se radi o nespecifičnom simptomu, no postoji liječenje za mogući uzrok kojeg najprije pregledom treba utvrditi. Nesposobnost kretanja zbog ataksije može se ublažiti fizikalnom terapijom, te umjerenim i laganim vježbanjem jer je od velike važnosti održati mišiće snažnima i gibljivima.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li psi smiju jesti svo povrće? Naime, moja labradorica se davi u svježem paradajzu, a načula sam da to nije zdravo. Hvala, Tanja O: Pas je svejed, no primarna hrana mu je meso. Upravo ta činjenica je vrlo važna pri odabiru vrste hrane i načina hranjenja. S obzirom da psi imaju kraći probavni trakt od biljojeda, teže i probavljaju hranu biljnog podrijetla, stoga je vrlo bitan pravilno izbalansiran obrok. Takav obrok sadrži idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, te vitamina i minerala, ali i balasta koji potiče probavu. Optimalan omjer hranjivih tvari osigurava se prehranom dehidriranim premium i superpremium hranama (Alleva, Brit Care, Belcando, Hill's, Eukanuba, Royal Canin, ProPlan).Osim mesa, večina pasa rado jede i može probaviti različitu vrstu hrane, ukljućujući voće i povrće. No treba voditi računa da je voće i povrće svježe, dobro oprano, te da nije tretirano pesticidima i drugim otrovima. Povrće se preporuča kuhano (naročito krumpir), a grahorice treba izbjegavati.Stoga, ukoliko niste primijetili nikakve gastrointestinalne poremećaje nakon što Vaš pas pojede rajčicu, nema bojazni za njegovo zdravlje, no ipak, s količinom ne treba pretjerivati.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto pas grize svoj rep i vrti se u krug? NevenaO: Hvatanje repa može predstavljati normalni dio igre. Isto tako, kada takvo ponašanje prouzroči ozljede ili se ne može kontrolirati, predstavlja ozbiljan problem. Neki uzgajivači navode da se takvo ponašanje češće pojavljuje kod određenih pasmina pasa, poput bulterijera. Osim naučenog ponašanja (kao posljedica traženja pažnje, dosade, tjeskobe, želje za dodatnim fizičkim aktivnostima,...), hvatanje repa može biti i posljedica različitih zdravstvenih problema (npr. neurološke, fizičke ozljede, iritacije,...) ili posljedica kombinacije gore navedenih uzroka.Kako bi se procijenila ozbiljnost problema i ustanovio uzrok hvatanja repa, uzima se iscrpna anamneza - ponašanje psa, detalji o trajanju, učestalosti i intenzitetu ovog oblika ponašanja, pa i povijest bolesti psa i njegovih roditelja. Liječenje ovisi o uzroku ponašanja. Ukoliko ste sigurni da je ovakav oblik ponašanja naučen (možda ste i sami nenamjerno poticali hvatanje repa smijehom ili posebnom pažnjom), tada terapija uključuje uklanjanje elemenata koji potiču ponašanje. U ovakvom slučaju bilo kakva pažnja (pohvala ili kazna) treba prestati i morate se suzdržati svaki put kada vidite psa kako hvata rep. U početku pas će možda povećati učestalost hvatanja repa kako bi zadobio vašu pažnju ili nagradu koju ste mu prije davali. Važno je da ne nagradite takvo ponašanje. To je kritičan period prije samog odvikavanja od hvatanja repa. Neophodno je da svi članovi obitelji shvate da je izostanak poticaja vrlo bitan te da se hvatanje repa mora ignorirati pod svaku cijenu. Bilo kakva pažnja ili kazna će samo pogoršati problem. Neurološke probleme najbolje je liječiti lijekovima. Stoga, potrebno bi bilo otići veterinaru koji će nakon postavljanja dijagnoze biti u mogućnosti odrediti adekvatnu terapiju.U nekim ekstremnim slučajevima hvatanje repa je nemoguće spriječiti i izliječiti. Najbolji oblik prevencije je pružanje psu dovoljno pažnje i vježbe i pažljivo motrenje aktivnosti psa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam muškog psa koji je križanac pekinezera i jazavčara. Star je 6 godina. Živim u stanu i, osim njega, imam tigricu i dva patuljasta kunića. On se odlično slaže sa kunićima i jedino se s njima voli igrati. Vani se sa psima nikada ne igra i zna biti svadljiv pa sam mu mislila nabaviti kujicu s kojom bi kod kuće mogao provoditi vrijeme. Mislite li da je pametno uzimati još jednog psa i koliko veću odgovornost on donosi? LorenaO: Pas je društveno biće te uživa u društvu ljudi, ali i drugih životinja. Metodom pokušaja i promašaja, kroz obrede, a ponekad i fizičke sukobe, on pronalazi svoje mjesto u "čoporu" (u Vašem slučaju - Vi, Vaši članovi obitelji, pa i ostali kućni ljubimci pod "istim krovom") i na taj način prihvaćen je i zadovoljan član uspostavljene društvene hijerarhije. Prilikom dolaska novog ljubimca, obratite pozornost na neke od detalja:- prvi susret psa "starosjedioca" i Vašeg novog ljubimca trebao bi se "odigrati" na neutralnom terenu (po mogućnosti, nakon aktivne šetnje sa starijim ljubimcem). Osigurajte im dovoljno vremena da se ljubimci ponjuše i upoznaju bez Vašeg miješanja. Pritom, ne zaboravite na poslastice i nagrade za Vašeg "starosjedioca".- u Vašem domu uklonite sve kosti, igračke i druge stvari koje bi mogle stvoriti osjećaj ljubomore kod starijeg ljubimca. Zbog mogućih različitih reakcija psa "starosjedioca" (režanje, hvatanje zubima,...) kontrolirajte situaciju i na prvu pojavu agresivnosti, sklonite novog ljubimca u njegovu ogradicu za igru ili kavez.- obratite pozornost i na redosljed hranjenja. Svime navedenim želim Vam reći da u bilo kojoj dobi nabavite psa/e, oni će samostalno (instinktivno) odrediti vlastiti položaj na hijerarhijskoj ljestvici. Naravno, poželjno bi bilo da istodobno uđu u Vaš dom (tako ćete najbezbolnije izbjeći borbu za Vašu naklonost) te da svakom od njih u jednakoj mjeri posvećujete pažnju, kako se jedan od njih ne bi osjetio ugroženim. Naime, ljudi su psima prihvatljivi kao članovi čopora i prirodne vođe, jer poput njihove majke, mi također kontroliramo hranu, toplinu i sigurnost.Kada Vaš ljubimac prihvati novog člana, očekujte i njegovo zaštitničko ponašanje prema novoj kujici.Stoga, odmjerenim autoritetom, postepeno kroz zajedničku igru i učenje - uporabom nagrada za poticanje pozitivnog ponašanja - vjerujem da ćete ostvariti prekrasnu neraskidivu vezu sa Vašim novim "članom obitelji".

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Westyja starog 3 godine. Cijelog njegovog boravka u našoj kući (a to je od njegova 3 mj. života) hranimo ga dehidriranom hranom Royal Canin, s kuhanim pilećim bijelim mesom i rižom. Poslastice smo odavno prekinuli jer smo primijetili promjene u probavi. Prije nekoliko mjeseci zaredali su problemi sa čestim povraćanjem sline, koja bi znala biti u obliku čvrste bijele pjene, ponekad sa primjesom ugrušaka krvi. Ponekad bi se tragovi krvi pojavili i u stolici. Prije mjesec dana obavili smo detaljne pretrage, RTG, nalaz krvi i mokraće, veterinar je ustanovio da se radi o upali sluznice probavnog trakta (želuca i crijeva), te da na crijevima ima proširenja koja su vjerojatno uzrok čestih vjetrova koje ima u periodu problema s povraćanjem. Propisana mu je terapija ljekovima: Sinersul, Peptoran, Linex i Plibeks, te stroga dijeta: riža, rižina sluz i pileće bijelo meso. Nakon jednomjesečne dijete i terapije lijekovima, stanje se nije popravilo, on i dalje gotovo svakodnevno povraća, najčešće u jutarnjim satima, ali kad to prođe on je veseo i rado jede, čak je od ove ishrane dosta i gladan. Molim Vas recite mi koliko dugo vremena mora proći na ovoj dijeti, da li bi mu u prehranu slobodno dodali možda nešto od veterinarskog programa hrane? Zahvalna, BiserkaO: Mnogo je čimbenika prema kojima se određuje trajanje dijetnom ishranom (sam uzrok nastalog bolesnog stanja, opće zdravstveno stanje organizma - iscrpljenost, dob i sl.) te prema tome ono može trajati od svega nekoliko dana do nekoliko mjeseci.Posebna prehrana medicinskim hranama samo olakšava simptome određenog oboljenja. U većini slučajeva doista predstavlja idealan izbor, ali ponekad ne može riješiti sve probleme. Od medicinskih hrana za ovaj tip bolesnog stanja u našim ljekarnama možete pronaći: Hill's (i/d), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal).Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgradena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.Prema preporuci veterinara u prehranu možete dodati Canizyme (Cardon) - gastro-intestinalna pomoć za pse, sadrži probavne enzime, probiotike i B vitamine, te Enterocaps (Cardon) - za potporu regulacije probavnog trakta poremećenog bakterijskim ili nutritivnim uzrokom kod pasa i mačaka.Vezano uz ovu tematiku, o kroničnom gastritisu sam pisala ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crnog labradora po imenu Bleki i ima godinu i po dana. Izuzetno je pametan i umiljat. Živi u dvorištu i zbog njega morali smo ga renovirati. Veliki deo dvorista pripada njemu, a jako mali deo pripada mojoj mami, za cveće i razne druge biljke. Postoji mala drvena ogradica koja predstavlja neku vrstu zaštite odnosno, da on zna da mu taj deo nije dozvoljen. I uglavnom je to funkcionisalo, neki put napravi štetu preko noći, ali posle se smiri, ništa alarmantno. Ali, poslednjih desetak dana, on konstantno preko noći napravi neku glupost (grize ogradicu, odvali po koju letvicu... uđe u zabranjeni deo, odkine koju granu...). Kada izađem ujutru da ga prošetam, po njegovom ponašanju  vidim  da  je nešto zgrešio jer se skroz spusti do poda i odmili do kućice i ne pada mu napamet da izađe. Za kaznu je kasno jer se svi ti nestašluci dese preko noći, tako da ga ja ne vidim šta radi. Preko dana je dobar i ne dira ništa što mu  nije dozvoljeno. Šetam ga dva puta dnevno od pola sata do sat vremena. Ima i drugare u kraju, tako da kada je neki od njih na ulici, jako voli da se igra i trči sa njima. Kada ga šetam, dosta sam zadovljna kako me sluša. Živim u kraju koji ima u izobilju dosta zelenila, tako da mu je jako lepo za šetnju. Unapred sa zahvaljujem i radujem vašem odgovoru! IvanaO: Psi pokazuju želju za uništavanjem najčešće kao posljedica dosade. Tako, grizenje, kopanje, lajanje, zavijanje, penjanje po ogradi, uništavanje cvijeća,... predstavlja simptom dosade ili straha od odvajanja. Naime, to su česti pokazatelji i pretjerane ovisnosti ljubimaca o svojim vlasnicima.Postoje mnogi načini pomoću kojih možete spriječiti dosadu:- osigurajte dostatnu fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego što ostavite svog ljubimca samog,- osigurajte mu obrok prije nego se razdvojite,- osigurajte svom ljubimcu omiljenu/e igračke (protrljajte ih rukom kako bi na njima ostavili svoj miris) koju mu po povratku oduzmiteNe zaboravite učinak nagrađivanja te nagradite njegovo dobro ponašanje ponekom poslasticom.U našim trgovinama, kao i na tržištu, možete naći i odbojne sprejeve (npr. Gimborn - Knabber-Schutz - sprej protiv griženja namještaja za psa). Takvi sprejevi predstavljaju pomoćno odbojno sredstvo za psa kojim možete zaštititi željeno područje od destruktivnog žvakanja.Naime, trebati će Vam dosta strpljenja jer problem nije nastao preko noći te će za njegovo rješenje biti potrebno neko vrijeme. No uz postepeno, prvo kratkoročno, a onda sve duže i duže privikavanje na odvojenost, ljubimac će postati sve opušteniji te će nestati i ponšanje koje se sad manifestira.Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je o sličnoj temi ovdje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Slobodna sam Vas zamoliti za savjet o slijedećem: prije dva mjeseca sam preuzela na čuvanje kćerkinog psa (doberman, ženka, 10 godina, veoma umiljata - vaspitana). Kako je kćerka rodila prije mjesec dana, a ja nemam nikakvog iskustva s novom situacijom, molim da nas sve uputite kako se ponašati prema našoj keruši? Uskoro bi je trebalo vratiti u stan u kojem je sada beba. Ja sam sigurna da se beba može normalno razvijati i rasti uz psa, ali ne mogu nigdje naći savjete kako bismo izbjegli pseću ljubomoru, a normalno i bez nepotrebne brige odgajali bebu? Nadam se da ćete poslati odgovor na pitanje koje može naizgled biti nevažno, ali Vaš odgovor sigurno može uticati na cijelu našu porodicu. Uz veliko hvala, želim svima uspjeh u radu, zabrinuta bakaO: Sigurna sam da ništa ne brine mladog vlasnika psa više od dolaska bebe u kuću pa ću Vam dati nekoliko savjeta koji će Vas nadam se olakšati, odnosno uvesti Vas u novonastalu situaciju. Dakle, pokušajte unaprijed planirati dolazak, tj. smanjite intenzitet svog odnosa s kujicom jer će se ona neupitno promijeniti dolaskom bebe u kuću. Ako je potrebno, dosta prije dolaska bebe promijenite raspored spavanja. Kada beba prvi puta dođe u kuću, dopustite psu da pomiriši "došljaka", ali nastojte psu ne promijeniti nijednu rutinu, tj. odvojite vrijeme kako biste psu pružili pažnju koju zaslužuje. No, ipak nikada ne ostavljajte bebu i psa bez nadzora. Ako je pas slučajno sklon zubima uštipnuti, naučite ga na nošenje brnjice u prisutnosti djeteta. S druge strane omogućite Vašem psu da se osjeća sigurno u vlastitom domu jer ćete na taj način smanjiti šanse negativnih reakcija.Bitno je napomenuti da, usprkos većini vremena koje će te posvetiti djetetu (što je sasvim normalno), uvijek pronađete barem malo i za svog kućnog ljubimca - šetnje, igranje, češljanje i sl. Također, izbjegavajte nagle promjene onoga na što je pas već naviknut, npr. vrijeme hranjenja. Ukoliko ne želite da pas ulazi u djetetovu sobu, to mu dajte do znanja - ne vikom, nego ga nježno ispratite iz sobe kada uđe. U suprotnom neka vrata sobe budu otvorena, ali opet napominjem da ih ne ostavljate zajedno bez nadzora.Općenito, odnosno biološki govoreći, psima kao vrsti život s ljudima velik je uspjeh. Mi im pružamo zaštitu i sigurnost doma, stalnu opskrbu ukusnom hranom i dobru zdravstvenu njegu. Također im pružamo emocionalnu podršku - nekog uz koga se mogu privinuti i ruku koja ih draška po obrazu i miluje po leđima. Nema sumnje, odnosno, istraživanja su dokazala da na pseće emocije utječu ljudi s kojima žive. S druge strane, bliski kontakt sa psom fiziološki umiruje čovjeka, a dokazano je i da smanjuje razinu stresa.  Sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvijestila je da "ljubimci koji su pravilno zbrinuti donose nemjerljivu blagodat svojim vlasnicima i društvu, a nikome ne predstavljaju opasnost". Svime navedenim želim reći da ćete pravilnom pripremom psa dolazak bebe u kuću samo zaokružiti i još više upotpuniti Vaš dosadašnji život.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moja dvojba je u tome od koga kupiti štene? Apsolutno isključujem preprodavače i kojekakve oglasnike. Kontaktirala sam jednu uzgajivačnicu (vrlo uglednu, štene je naravno dvostruko skuplje i puno mi je dalje ići po njega) i jednu obitelj koja ima kujicu (bez rodovnice) i planira ju pariti. E sad mene zanima koliko je rodovnica garancija u smislu zdravlja psa jer to je ono što mi je najvažnije, pošto ne planiram psa niti izlagati niti pariti, već ga imati kao ljubimca? Te da li je demodikoza nasljedna bolest jer kod mnogih vlasnika mopsova koji su pisali o toj bolesti uglavnom se ispostavilo da su pse uzeli od švercera. Što se tiče navedene kujice, drže ju kao kućnog ljubimca, ima 4 godine i ovo bi joj bilo prvo leglo. Vlasnica mi je rekla da je jednom imala neku upalu oko nosnih nabora, a ostalo je, pretpstavljam, sve ok. O mužjaku nemam podataka. Mene zanima što bih eventualno mogla učiniti kako bih bila što sigurnija da je štene zdravo ako se odlučim za ovo kućno leglo? Što bih trebala znati o mužjaku? I još jednom - garantira li rodovnica zdravlje psa? Hvala na odgovoru! MiaO: Prema Vašim upitima se vidi da se želite (i jeste) što više informirati o željenom kućnom ljubimcu, što je izuzetno pohvalno. Rodovnica kod pasa ne garantira vlasniku da će njegovo štene - pas biti potpuno zdravo. Većina nasljednih mana se ispoljava u razdoblju od 5-12 mjeseci straosti. U tom periodu završava intezivan rast kostiju, mišića, dlake, konstitucije,a također se ispolje i neke nasljedne bolesti poput srčanih mana, displazija kukova, loši zagriz, demodikoza. Sami uzgajivači preporučaju da se štenci odaberu u starosnoj dobi od 5-6 mjeseci, a i sami tako nabavljaju štenad. Demodikoza se uglavnom prenosi s kuje na štenad u periodu sisanja, kroz prvih pet dana života. U slučaju pada imuniteta (stres, promjena vlasnika , izbacivanje neželjenog šteneta na cestu...), demodikoza se polako razvija i može zahvatiti veliki dio tijela psa, ovisno o njegovom zdravstvenom stanju i otpornosti. Kuje koje imaju rodovnicu i služe za rasplod određene pasmine, u slučaju demodikoze moraju biti izlučene iz rasploda jer daju oboljelu štenad. Nažalost, neki od uzgajivača se ne drže ovoga pravila i pridonose širenju ove kožne bolesti.Štenad se tokom razvoja mora pravilno hraniti, tretirati protiv kožnih i crijevnih nametnika, vakcinirati protiv psećih zaraznih bolesti. Prilikom odabira štenca, morate obratiti pažnju na njegovo ponašanje (veselost ili nujnost), pokretljivost, boju i sjaj dlačnog pokrivača, apetit, izgled vanjskih vidljivih sluznica (oči, nos, usta). Također se treba raspitati kod vlasnika pasa-roditelja od kojih su bolesti oboljeli ili ne, kako ih hrane, kako održavaju dlaku, kakvi su oni bili u periodu odrastanja (da li su lako učili ili su bili tvrdoglavi), koliko dnevno ih treba šetati ili istrčavati, kakvi su u kontaktu s malom djecom i gostima u kući, da li su alergični na određenu hranu ili lijekove.Svaka obitelj ima svoje potrebe, rasporede, osobnost, zdravstvene probleme, ograničeno slobodno vrijeme i prostor. Ako ste svjesni svega toga i spremni u tu "šemu" dodati još jednog četveronožnog člana, problema oko odgoja i brige psa ne bi trebalo biti. Bitno je odabarati i pasminu koja će se lako uklopiti u Vašu obitelj i način življenja. Također morate shvatiti da pas nije " mali čovjek" i kao takvog ga treba prihvatiti sa svim njegovim dobrim i manje dobrim stranama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa labradora mješanca. Prilikom ušnog pregleda kod veterinara primjećeno je da ima anomaliju slušnog kanala na lijevom uhu, otvor zvukovoda je veoma sužen i u promjeru iznosi otprilike 3 mm. Od  prošlog tjedna ima bolove u uhu, primjetila sam da ga boli vilica kad zagrize hranu, tako da već 4. dan ne jede, samo malo mlijeka. Kapam mu uho sa Otifriem te antibiotske kapi Otiprin. Što još mogu učiniti? Molim za savjet! LjiljanaO: Uho je građeno iz tri dijela:1. vanjskog uha kojeg čine uška i vanjski slušni kanal (koji je građen u obliku slova L) i proteže se do bubnjića, 2. srednjeg uha kojeg čini slušni kanal od bubnjića (povezan je Eustahijevom tubom sa ždrijelom) i 3. unutarnjeg uha u kojem je centar za ravnotežu i sluh.Svi dijelovi uha sudjeluju u stvaranju zvuka i ako se razvije upala u bilo kojem dijelu uha, to je za životinju jako neugodna bol, a može doći i do poremetnje sluha i ravnoteže.Pod anomalijama podrazumijevamo odstupanja od prosjeka koja se nalaze izvan granica normalne varijabilnosti. Najčešće su posljedice poremećaja embrionalnog,  tj. ontogenetskog razvoja. Teratologija je znanost koja se bavi prirođenim anomalijama. Postoje različiti uzroci anomalija: 50-60% čini nepoznata etiologija, 20-25% multifaktorsko nasljeđivanje, 15% kromosomske anomalije i mutacije te 10% čimbenici okoliša.Atresia meatus acustici externi (suženje otvora vanjskog zvukovoda) je prirođena anomalija koja može biti djelomična ili potpuna, više u koštanom dijelu te jednostrana ili obostrana. Takva suženja mogu predstavljati predisponirajući čimbenik za razvoj različitih upalnih stanja. Naime, samo suženje mijenja mikroklimatske odnose u slušnom kanalu te može dovesti do poremećaja normalne sekrecije i mikroflore što rezultira oportunističkim infekcijama.Upala uha nikada nije bezazlena. Upala vanjskog zvukovoda ozbiljno ugrožava zdravstveno stanje Vašeg psa. Ukoliko se liječenju ne pristupi pravovremeno, izvor je sekundarnih infekcija, promjena tkiva u zvukovodu, širenja upale na okolno tkivo i na kraju, kao kroničan oblik, nakon svih patnji i bolova, može dovesti do djelomične ili potpune gluhoće.Liječenje upale vanjskog zvukovoda provodi se uporabom lokalnih antibiotika u uho te, po potrebi, antibioticima primjenjenim  bilo u usta (u obliku tableta) ili putem injekcija. Liječenje se provodi pod stalnim i čestim kontrolama veterinara.Napominjem da liječenje upale vanjskog zvukovoda neće polučiti potpuni uspjeh ako se ne otklone svi predisponirajući čimbenici koji su doveli do pojave iste.Kako se terapija ovog stanja svodi na operativni zahvat, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje će meritorno osoblje, nakon temeljite pretrage, utvrditi koji je najbolji način da se pomogne Vašem ljubimcu.Za to vrijeme, ljubimcu možete davati hrane poput Royal Canin - Recovery ili Hill's - a/d. Takve hrane su polutekuće konzistencije pa se mogu davati i sa sondom. Koncentrirana energetska vrijednost ovakvih hrana osigurava organizmu svu potrebnu energiju u lako probavljivom obliku te stimulira imunološki sustav.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 9 mj. mom 4-godišnjem psu je pukla analna žlijezda. To je zaliječeno, ali je nedavno ponovo došlo do puknuća. Sve je išlo istim tijekom kao i prvi put, počelo se smirivati nakon terapije K-vit., a onda je počeo proljev "- točnije, učestalo pražnjenje crijeva, ali krvavog sluzavog, poput gela, sadržaja. Sada je već 10-tak dana pod terapijom glukoze (jer joj je apetit slab) i k-vitamina, ali nema poboljšanja. O čemu se ovaj puta radi i da li su to simptomi tumora debelog crijeva ili je ipak moguće da se sve ovo događa zbog tog puknuća analne žlijezde? U slučaju tumora debelog crijeva, kakve su šanse za izliječenje kod pasa? Hvala. SandraO: Najčešće neoplazije debelog crijeva u pasa su adenokarcinomi. Oni polako rastu te su infiltrativne prirode. Lokalne, kao i sistematske, metastaze se razvijaju prije kliničkih znakova neoplazija debelog crijeva (bolne defekacije, poremećaji stolice, krv u stolici, proljev,...).Operativni zahvat predstavlja opciju u liječenju adenokarcinoma. Naime, često se zna dogoditi da neoplazija metastazira (u čak 74% slučajeva) još prije nego se on dijagnosticira. Osim operativnog zahvata, u liječenju se još nudi radio-terapija.Osim adenokarcinoma, na području debelog crijeva mogu se naći i adenomi (poprilično su rijetki). Ovi oblici tumora inkliniraju stvaranju polipa koji variraju u veličini (0,5-3 cm). Adenomatozni polipi mogu progradirati u stanje karcinoma. Klinički zankovi, koji prate ovaj oblik neoplazija, su gastrointestinalne opstrukcije ili krvave stolice.Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Većina svake pojedine vrećice prošarana je velikim masnim žlijezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žlijezdama. Ukupan sekret ovih žlijezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris, odnosno izlučevina, vjerojatno ima funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analne vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišićnog tonusa ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije pa i samog puknuća vrećice. Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apsces, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci), s mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.Sluz u stolici najčešće je klinički simptom poremećaja probavnog sustava, i to debelog crijeva, te je moguće da se pojavljuje zbog puknuća analne vrećice. Točno o čemu je posrijedi kod Vašeg ljubimca mi je teško utvrditi, odnosno, to može samo Vaš veterinar koji je u poziciji da nakon uzimanja anamneze, povijesti bolesti, kliničkog pregleda te različitih drugih metoda pretrage (patohistologija, biopsija,...) postavi precizniju dijagnozu, a onda i utvrdi šanse za oporavak.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pasmine Alpski brak jazavčar, starog 7. god. Imamo kuću i vrijeme kada spava pas provodi u kući. Vani je tokom dana. S obzirom da dolazi zima i nas često nema kod kuće, napravio sam mu kućicu da se ima gdje skloniti pred vremenskim nepogodama kad je sam. No, on uporno odbija ući u tu kućicu, tako da za sada ničemu ne služi. Kako da ga naučim da uđe u nju i skloni se? Inače sam primjetio da neće niti vode piti kad je sam. Inače je jako dobar čuvar i oštar. Ne ide u lov. Hvala na odgovoru! DragutinO: Postupak navikavanja Vašeg ljubimca na novu kućicu trebao bi biti postepen. Postupak navikavanja nikako ne bi trebao biti na silu (npr. gurati psa u kućicu i zatvarati ga). Takav pristup nije od koristi i neće polučiti uspjehom. Prvi susret s kućicom za psa mora biti pozitivan i takvo mu mjesto mora mirisati na sigurnost (možete u njega staviti i krpicu s njegovim mirisom i/ili mirisom nekog člana obitelji). Za prvo vrijeme možete ga hraniti isključivo u kućici. Stavite zdjelicu sa hranom u kut kućice i pustite psa da jede. Nakon što je pojeo, pas će najvjerojatnije izići iz kućice.U pseću kućicu možete mu staviti i najdraže igračke, a nemojte ni zaboraviti nagrađivati svog ljubimca slasnim poslasticama za dobro ponašanje.Nerijetko, Vaš će se ljubimac sam odlučiti na ulazak i boravak u kućici.Nemojte zaboraviti da pseća kućica mora biti tako okrenuta i tako opremljena da smanji ulazak hladnoće i vlage na ležaj, kao i da osigura što toplije uvjete u zimskim mjesecima.Činjenica jest da će navikavanje Vašeg ljubimca najvjerojatnije biti nešto duži postupak jer je uvijek teže naviknuti starijeg psa.