*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 1,5 god smo udomili kujicu iz "Noine arke". Imala je 7 tjedana kad smo ju uzeli iz azila i bila je vrlo plašljiva i plaha. Još uvijek je vrlo plašljiva, ali je počela i rezati kad ju pokušavamo pomaziti. To je počelo prije 6 mjeseci nakon odlaska na cijepljenje. Nadali smo se da ce prestati, ali ne prestaje. Još uvijek ju nismo sterilizirali. Kad bi ju najbolje bilo sterilizirati? Zahvaljujem na odgovoru, NikolinaO: Pametni, oštri izgledom i karakterom terijeri su se izvorno uzgajali za lov na glodavce. Upravo su zato po svom temperamentu vrlo slični, uporni i - bučni. Danas, Međunardodna kinološka organizacija (FCI) priznaje čak 38 pasmina terijera koji su raspoređeni u II i IX FCI skupinu međusobno razlikujući se po boji, veličini, naravi, obliku,...Strah je osjećaj koji se razvija da bi psa zaštitili od opasnosti. Kad kora mozga psa prepozna prijetnju ili stres, putem limbičkog sustava stupa u kontakt s ostatkom mozga i okida cijelu kaskadu kemijskih promjena koje utječu na cijelo tijelo. Međutim, ukoliko se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo, mogu nastati emocionalni poremećaji.Postoje različiti načini pristupa rješavanju ovog problema. Savjetuje se da utješite svoga psa, primite ga u ruke, tepate mu, a sve kako bi osjetio povjerenje i Vašu ljubav. Na takav način postoji velika vjerojatnost da će ljubimac s vremenom povratiti povjerenje. Rješavanje behavioralnih problema obično uključuje kombinaciju mehaničkih metoda (brnjica itd.) i lijekova (sedativi). Dobri rezultati postižu se i vježbama poslušnosti, koje utječu na ponašanje i emocije. O sterilizaciji su pisale kolegice Vlatka Erman, dr. vet. med. ovdje i mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.10.2008.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kako odviknuti odraslog psa od kopanja rupa po dvorištu? Mješanka je haskija i njemačkog ovčara, stara 4 godine. Probala sam i kaznom, vezanjem na lanac, ali ne pomaže. Pas je u dvorištu i ima potpunu slobodu kretanja. Goga O: Rješenje Vašeg problema nije jednostavno, potrebno je poduzeti više koraka. Prije svega, treba ograditi (bambusom, gredicama, plastičnom ogradom, sadnjom biljke Coleus Canin - zeljasta biljka s cvijetom boje lavande) dio dvorišta gdje pas najviše kopa. Nadalje, treba odvojiti nešto vremena i posvetiti ga odgoju psa. Ako Vaša kujica ima 4 godine, to ne znači da ju se ne može odgojiti ili dresirati, dapače dokazano je da i stariji psi vole učiti i naučiti još nešto novo u svom životu. Dok ste zajedno u dvorištu, naučite ju (kada počne kopati) da Vas posluša na riječi "stani" ili "ne kopaj". Kada pozitivno odreagira, nagradite ju poslasticom, pogladite uz riječi pohvale.Trening ne smije trajati dugo, radije nekoliko minuta treninga, pauza, pa poonovite još nekoliko puta tijekom dana. Trening koji traje dulje od sat vremena, postaje psu naporan i dosadan, te pas ne sluša, niti pamti, već nastoji pobjeći od Vas.Također, Vašoj kujici je tijekom dana dosadno i ona se zabavlja kopajući po dvorištu. Trebalo bi je više šetati i istrčavati, te se igrati s njom. Ovakve"igrice" ne moraju biti vremenski duge, ali u određeno vrijeme tijekom svakog dana, te će se pas naviknuti i nestrpljivo očekivati izlazak, a manje kopati po dvorištu.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 23.10.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 mjeseca moj je jorkširac odjednom dobio ružnu krastu na leđima. Prvih par posjeta veterinaru je donijelo zaključak da mu se konstantno pune analke i da je to alergija. Nakon toga su zaključili da su u pitanju buhe. I nakon 2 mjeseca njegovog mučenja i neprestanog češanja, mnogih tableta i antobiotskih masti, još ne prolazi i naprotiv, stvorilo mu se puno ovakvih, ali manjih rana po cijelom tijelu. Molim Vas za bilo kakav odgovor, znate li možda što je to i kako mu jadnome napokon pomoći? Hvala. O: Dermatološka dijagnostika uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva. Od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog - za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu i općeg značenja - koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima.U dermatološkoj dijagnostici minimalno su uključene sljedeće pretrage: uzimanje kožnih strugotina, bris uha i kutana citologija. Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, dermatofitoze, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka na koje se sve ostalo nadovezalo (alergije, endokrinopatije, poremećaji orožnjavanja te autoimune kožne bolesti..).Prva je anamneza, tj. podaci od vlasnika o pojavi promjena, kada se javljaju, da li stalno ili periodički (sezonski), da li je prisutan svrbež, što pas jede, na čemu spava, gdje obitava... Zatim eliminiramo najčešće uzroke promjena na koži, a to su upala analnih vrećica i prisutstvo buha.Uzimanje kožnih strugotina je najčešći dermatološki kožni test. Relativno je lagan i brz i njime se mogu identificirati mnoge kožne bolesti. Bris uha se radi da se determinira da li je u vanjskom slušnom kanalu normalan eksudat.Kutana citologija je slijedeća najčešća dijagnostička tehnika. Njena uloga je da pomognu praktičaru da identificira bakterije ili gljivice te tipove stanica npr. neoplastične ili akantolitičke ( tipične za autoimunu bolest).Psa se odmah stavlja na medicinsku hipoalergijsku hranu kojom ćemo eliminirati hranu kao uzrok navedenih promjena. Pas mora jesti samo tu hranu i ništa drugo sa strane (npr. svoju uobičajenu hranu koju je do tada jeo, razne poslastice i ljudsku hranu). Obično pas jede medicinsku hipoalergijsku hranu najmanje mjesec dana. Čak i kada hrana nije primarni uzrok, medicinska će hrana pomoći koži i organizmu da lakše prebrodi bolesno stanje.U našoj ponudi imamo od Royal Canina Hypoallergenic hranu koja sadrži izolat proteina soje, sastavljen od peptida niske molekularne težine, koji je vrlo probavljiv i jako rijetko uzrokuje alergijsku reakciju. Od Eukanube medicinska hrana je Dermatosis FP koja sadrži samo jedan izvor bjelančevina i ugljikohidrata, a to su riba i krumpir. Hill`s-ov d/d dolazi u okusima patka, losos i jaje u suhom obliku, te losos, janjetina, divljač i patka u konzervi. Hill`s-ov z/d low alergen je potpuna hrana za pse sa osjetljivom ili reaktivnom kožom, krznom, uhom ili intestinalnim znakovima. Sve sadrže i Omega-3 masne kiseline.Sistemskom antibiotskom terapijom suzbijamo bakterijsku gnojnu upalu kože i to u trajanju minimalno 3-4 tjedna i još 1 tjedan nakon kompletnog kliničkog oporavka. Nereagiranje na antibiotik upućuje na rezistenciju ili na nebakterijski uzrok.Ako rane nestanu, a svrbež ostane, postojeći uzrok su ektoparaziti ili alergija.U svakom slučaju potrebna je velika upornost i strpljivost u dijagnostici i lijecenju kožnih promjena.Vi možete puno pomoći i davanjem kapsula koje su bogate omega-3 masnim kiselinama koje pomažu koži da ojača svoju otpornost (Dermanorm kapsule), hranjenjem hipoalergijskom hranom, brigom o redovitom pražnjenju analnih vrećica, kontrolom buha i, zajedno s veterinarom, biti uporni i dosljedni u liječenju.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 22.10.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me da li Prazinon plus i Pratel imaju isto djelovnje na pse ili je Pratel bolji od Prazinona? EliO: Pratel tablete su antihelmintik namjenjen za uporabu u veterini. Upotrebljava se u pasa i mačaka za liječenje invazija sa želučano-crijevnim oblićima i trakavicama. Jedna tableta sadrži 50 mg prazikvantela i 144 mg pirantel embonata.Tablete se daju psu, odnosno mački, zdrobljene zajedno s hranom ili cijele u komadiću mesa ili sira. Preporučeno je davanje lijeka 3-4 puta godišnje, preventive radi.Prazinon plus tablete su antihelmintik širokog spektra namjenjen za štenad i odrasle pse, a sadrži kombinaciju prazikvantela (50 mg/1 tbl), pirantel pamoata (144 mg/1 tbl) i febantela (150 mg/1 tbl). Upravo febantel je djelatna tvar po kojoj se Pratel i Prazinon plus tablete međusobno razlikuju. Naime, febantel je probenzimidazol koji se nakon resorpcije iz crijeva, u jetri prevodi u djelatne metabolite (febendazol i oksfendazol) koji koče resorpciju i razgradnju hranjivih tvari endoparazita.I jedna i druga tableta daju se na 10 kg tjelesne mase, odnosno, ako je ljubimac teži ili lakši potrebno je prilagoditi dozu njegovoj/njenoj težini (npr. 5 kg t.m.= 1/2 tablete; 15 kg t.m.= 1 1/2 tableta). Tableta se daje u jednokratnoj dozi, odnosno, ako je infestacija jača, tablete se mogu ponoviti za 14 dana.Kao što sami primjećujete, Pratel i Prazinon plus su tablete učinkovitog antihelmintskog djelovanja namijenjene za uporabu u veterini, za čišćenje od endoparazita (oblića i trakavica). Kako su različitog sastava, Pratel tablete namijenjene su i psima i mačkama, a Prazinon tablete samo psima.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.10.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo bih Vas molila za savjet. Moja kujica, stara 8 godina, ima već drugi put upalu zuba. Mislim da je u pitanju jedan od stražnjih zuba (možda umnjak, ako se to tako zove i kod pasa). Prvi put je dobila upalu u 8. mjesecu ove godine i veterinar joj je očistio kamenac, pošto je prethodno dobila turu antibiotika. Ja sam željela da joj izvadi zub jer me bilo strah od opetovane upale i ona se sada upravo dogodila. Molim Vas, savjetujte me jesu li antibiotici riješenje problema ili zub treba vaditi. Naš veterinar je rekao da nema s tim iskustva, a to nam je jedini veterinar na otoku. Znate li možda nekoga veterinara u Splitu, a da je pasji dentist? Hvala lijepa! InesO: Kod manjih pasmina pasa, najčešće, javljaju se bolesti periodonta (tkivo koje okružuje i veže zub za šupljinu u kosti vilice). Periodontalna bolest je jedan od najčešćih problema koji se javljaju kod pasa starijih od 2 godine. Ova se bolest sporo razvija, a može ozbiljno narušiti zdravlje životinje. Upala je prouzrokovana velikim nagomilavanjem raznih bakterija na granici između desni i zuba i stvara se plak (naslage žuto-smeđe boje). Plak s vremenom kalcificira i prelazi u kamenac. Osim toga, bakterije koje se u plaku nakupljaju mogu dovesti do upale i otečenja zubnog mesa, koje nerijetko krvari. Ukoliko se ne liječi, bolest napreduje - desni se povlače, a ligamenti koji vežu zub uz čeljust s vremenom slabe. Jačina stvaranja plaka ovisi i o otpornosti psa, pasmini, nasljednom faktoru, starosti i ishrani.Bakterije su uvijek prisutne u ustima, ali se u ovakvim slučajevima njihova brojnost poveća do 20 puta i svojim širenjem uništavaju zdravo tkivo desni, razvija se gingivitis, oštećuje se i zubna caklina, javljaju se i moguća krvarenja, talože se kalcijeve soli na plak koji prelazi u tzv. tartar. Ukoliko se na vrijeme na reagira, dolazi do povlačenja zubnog mesa s krajnjom posljedicom ispadanja zubi.Povlačenjem zubnog mesa stvaraju se i duboki "džepovi", koji predstavljaju atrij za infekciju, a uz to dodatno oslabljuju vezu zuba i ostalih tkiva. Ti "džepovi"' su uglavnom vrlo bolni, često krvare, ponekad se i zagnoje. Vrlo često dolazi do razvoja apscesa na čeljusti. Osim pojave apscesa, može doći i do trajnog gubitka zuba, koji ispadne iz oslabljene zubne alveole.Dijagnoza se postavlja kliničkom pretragom usne šupljine u kombinaciji s Rtg snimkom.Općenito je potrebno izvaditi samo onaj zub koji se klima. Bitno je da se zub izvadi sa korijenom jer preostali dio zuba može dovesti do raznih upala zuba, zubnog mesa, pa i cijele donje vilice. Zub se nikada ne vadi dok se prvo antibioticima ne smiri upala. Nije mi poznato da li u Splitu postoji koji specijalista za zube kućnih ljubimaca, no, svakako se možete raspitati putem informacija kakvim znanjem i opremom raspolažu veterinarske ambulante u Splitu. Naime, RTG-snimkom svaki će veterinar znati prepoznati u kakvom je stanju sporni zub te prema tome preporučiti daljnju terapiju.Za uspjeh terapije preporuča se i redovna higijena zuba četkanjem, kako bi se prevencijom otklonila svaka mogućnost pojave nekog problema.Za održavanje higijene usne šupljine nudi se nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana za higijenu usne šupljine od Royal canina "Dental special" te Hillsa t/d. Zatim, četkica za zube i pasta za zube za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa, koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseći pasta za zube se ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak paste poliže sa zubiju. Od Beaphara možete nabaviti Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, sprečavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine. Također, u ponudi su i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (Od Pedigreea-Rask kost, Denta mix, od Friskiesa Purine-Dental fresh, od Bernine-Denta strips,...).Osim hrane i poslastica, odabrati možete i medicinske pripravke:- Stomadhex C 100/300 - bukalna bioadhezivna pastila za higijenu usne šupljine, smanjenje stvaranja zubnog plaka i njegovih posljedica: neugodan zadah, smanjenje stvaranja zubnog kamenca.- Gingisan dentagel - visoko djelotvorno anti-plaque-sredstvo.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 17.10.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Što su to prirodne arome u psećoj hrani i jesu li dugoročno štetne? MarinaO: Arome su koncentrirani preparati, sa ili bez drugih dodataka, koji se dodaju prehrambenim proizvodima radi davanja ili dopunjavanja okusa i mirisa (uz iznimku slanog, slatkog i kiselog okusa), a kao takve nisu namijenjene za konzumiranje.Postoje različiti mehanizmi klasifikacije aroma. Jedan od njih je i po načinu njihova nastanka:- na arome koje nastaju prirodnim putem,- i na arome koje nastaju termičkim procesom tijekom tehnološka postupka (nastaju kao posljedica termičke degradacije i oksidacije raznih sastojaka hrane i njihovih složenih interakcija).Prirodne arome uglavnom predstavljaju sekundarne metabolite živog tkiva. Oni nastaju u prirodnom ciklusu rasta živog organizma djelovanjem enzima.Osnovni prekursori aroma su polimerne molekule namirnica (proteini, polisaharidi, masti, DNA,...) koji se hidroliziraju enzimatskim djelovanjem koji stvaraju prekursore podložne daljnjim biotransformacijskim reakcijama normalnog metabolizma. Posljedično, nastali metaboliti mogu imati specifična aromatska svojstva.Vrsta aromatskog učinka ovisi o uvjetima postupka i vrsti inicijalnih prekursora koji se nalaze u određenoj namirnici.Nerijetko, arome se dodaju hranama zbog gubitka istih prilikom tehnološkog procesa i posljedičnog gubitka organoleptičkih svojstava. Iz svega gore navedenog da se zaključiti njihova važnost u dobivanju gotove hrane i gotovog proizvoda za kućne ljubimce.Postoje različiti podaci, kao i različita mišljenja, o vrijednosti prirodnih aroma. Činjenica je da kapljice pravih aroma mogu potpuno neutralnu namirnicu pretvoriti u gurmanski užitak. O štetnosti istih na organizam životinja studije se još uvijek rade.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.10.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moji psi nemaju simptome koje opisujete (suhi kašalj, iscjedak iz nosa). Jedino kod koćenja kuja dolazi do smrtnosti štenadi, naročito ako je hladno, dok na višoj temperaturi uspjevam spasiti veći broj štenadi. Je li moguće vakcinirati kuju i mužjaka vakcinom protiv herpesa i na koji način; da li je vakcinacija trajna ili se mora primenjivati prilikom svakog parenja? Da li je uopće moguće trajno izlječiti psa od herpesa? Izuzetno mi je bitno da li mogu izlječiti mužjaka jer sam nabavio dvije mlade kuje. Da li trebam dezinficirati boksove i sa kojim sredstvom? Gdje se može nabaviti vakcina protiv herpesa i koliko košta? Puno pozdrava i unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, MiloradO: Trenutno, na žalost, ne postoji specifična terapija protiv ove bolesti već je ona usmjerena prema potpornoj terapiji. Naime, stariji štenci se mogu na silu hraniti i tretirati preparatima protiv proljeva, dok je postotak preživljavanja štenaca mlađih od tri tjedna poprilično nizak. Ozbiljno inficirani štenci ugibaju poprilično brzo, dok bi se ostali trebali držati na toplom (oko 38°C). Naime, dokazano je da virus jaču patogenost pokazuje pri temperaturi od 37,2°C (što je i prosječna temparatura štenaca do tri tjedna). Nakon trećeg tjedna života, tjelesna temperatura štenaca se postupno podiže i doseže oko 38,5°C (prosječna normalna temperatura psa). Takva temperatura umanjuje patogenost uzročnika, što se i može utvrditi smanjenom stopom smrtnosti starijih štenaca.U budućnosti, smatra se da će cjepivo protiv ove bolesti prevenirati pojavu iste.U prevenciji ove bolesti, potrebno bi bilo povećati vanjsku temperaturu prostora, u kojem se nalaze štenci.Kako trenutno ne postoji prikladna preventivna terapija za kuju i štence, kuju bi se trebalo smatrati prenosiocem, a štence inficirane te ih na gore naveden načine sačuvati od pojave težeg oblika bolesti.Uzročnik se nalazi u reproduktivnim i respiratornim prohodima odraslih mužjaka i ženki te se može prenijeti i spolnim kontaktom.Štenci se mogu inficirati na različite načine: preko placente (još dok su u maternici), preko vaginalnog sekreta (tijekom poroda), inhalacijom, uzimanjem inficirana sadržaja.Kako je borba protiv ovog uzročnika poprilično teška i kompleksna, savjetujem Vam da osim gore navedenih preventivnih mjera provodite i česte i temeljite dezinfekcije i na takva način smanjite mogućnost kontakta uzročnika i primljivog organizma. O preparatima i načinu doziranja istih savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili veterinarima Pet centra u Zagrebu ili Beogradu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 11.11.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam francuskog bulldoga koji je počeo povraćati bijeli sadražaj, a kasnije i žuti. Nakon nekoliko sati je postao nestabilan na nogama, počeo je zanositi na jednu stranu, čudno kolutati očima, i lagano zabacivati glavu. Kupila sam mu Hill'sov Prescription Diet i/d, zato što je naš veterinar zaključio da su u pitanju probavne smetnje (nema proljev), vodu pije. Inače je imao i probleme s ušima pa se sada bojim da nije došlo do oštećenje srednjeg uha. Ima i probleme sa lizanjem capa, čistile su mu se analne žljezde ali nije došlo do nikakvog poboljšanja po tom pitanju. Unaprijed Vam zahvaljujem, AndreaO: Upala srednjeg uha (Otitis media) najčešće je izazvana bakterijama i to širenjem iz vanjskog slušnog kanala kroz membranu bubnjića te kroz nosnoždrijelnu šupljinu i eustahijevu cijev. Sljedeći uzroci mogu biti gljivice (Malassezia spp, Candida spp te Aspergillus), šugarci kao predispozicija za sekundarnu bakterijsku infekciju te unilateralne bolesti kao što su strano tijelo, trauma, polipi i tumori.Rizični čimbenici su nosnoždrijelni polipi, neoplazije u unutarnjem, srednjem ili vanjskom uhu, snažno ispiranje uha, otopine za čišćenje uha (npr. klorheksidin) koje mogu djelovati iritantno za srednje i unutarnje uho te ih treba izbjegavati ako je bubnjić rupturiran. Rizični su i inhalaciona anestezija i putovanje avionom jer mijenjaju tlak u srednjem uhu.Sustavi koji su zahvaćeni su živčani, želučanocrijevni te moguće i očni. Javlja se u mačaka i pasa. Postoji pasminska predispozicija u koker španijela i drugih dugouhih pasmina. Također kod pudla sa kroničnom upalom vanjskog slušnog kanala i upalom ždrijela zbog zubnih bolesti.U anamnezi od vlasnika saznajemo da životinja iskazuje bol prilikom otvaranja usta, odbija žvakati, trese glavom, češe se šapom po uhu, naginje glavu. Pacijent može teturati, krivudati i skotrljati se na stranu na kojoj je zahvaćeno uho. Povraćanje i mučnina javljaju se u akutnoj fazi bolesti. Oštećenje ličnog živca dovodi do slinjenja i ispadanja hrane iz usta te nemogućnosti žmirkanja kapkom na zahvaćenoj strani.Kliničkim pregledom nalazimo crvenilo uške i uski i suženi vanjski slušni kanal. Siva, mutna,neprozirna i ispupčena membranu bubnjića otoskopskim pregledom nas upućuje na eksudat u srednjem uhu.Dijagnozu postavljamo na temelju anamneze, nalaza kliničke pretrage te otoskopske pretrage. Hematološki nalazimo povećanje leukocita, biokemijski globuline ako je riječ o kroničnom slučaju. Rentgenski nalaz je bubnjić poput oblaka ako je prisutan eksudat.Liječenje provodimo nadoknadom tekućine ako pas ne jede, povraća ili je dezorijentiran. Kod istodobne ili popratne upale vanjskog slušnog kanala potrebno je isprati uho, ali prije toga uzeti bris. Za ispiranje koristimo toplu fiziološku otopinu ako je membrana rupturirana. Osušimo slušni kanal smotuljkom vate ili slabom vakuumskom sisaljkom.Psa stavljamo na dijetu: ako povraća ili mu je mučnina post 12-24 sata. Ako je dezorijentiran hranimo ga učestalo malim količinama hrane i vode. Podignemo mu glavu dok guta da spriječimo nastanak aspiracione upale pluća.Vlasnika treba informirati da se većina bakterijskih infekcija uspješno izliječi ranom agresivnom terapijom antibiotika širokog spektra. Potrebno je i upozoriti na mogući relaps i da se onda pristupa kirurški. Kirurška obrada se radi kod relapsirajućih i nereagirajućih pacijenata te pasa sa eksudatom u srednjem uhu.Od lijekova koristimo lokalno antibiotske kapi ako bubnjić nije rupturiran, te svakako dugotrajnu sistemsku terapiju antibioticima širokog spektra baziranog na kulturi i antibiogramu najmanje 6-8 tjedana.Na šapicama vašeg psa može biti interdigitalna piodermija (upala kože u prostoru između prstiju) koja će se sigurno tijekom terapije upale uha antibiotikom smiriti,no ne bi bilo loše niti tretirati lokalno da se smiri svrbež. Može biti povezano sa upalom uha jer to sve spada pod probleme kože.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 10.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa koji je star 5 godina i koji nikada nije vođen na parenje. Ne znam da li je to možda uzrok, ali od maja meseca počeo je da manifestuje znake epilepsije (teži oblik), tako da mu već par meseci dajemo tablete fenobarbitona 50 mg dnevno (25 mg ujutru i 25 mg uveče). Stanje mu je dobro, ponaša se normalno, ali nedavno sam primetila da slabije vidi i da se dobro ne orijentiše u prostoru. Inače, pas je mešanac (ima osobine labradora retrivera), jako emotivan, veoma živahan, umiljat, preuzet iz kafilerije sa nekih 5 meseci... Recite mi, molim vas, da li "neparenje" može da bude jedan od uzroka epilepsije i kada bi trebalo početi sa smanivanjem doze fenobarbitona? Veliki pozdrav iz Niša, LelaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja. Stoga, epilepsija samo predstavlja simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija, izrazito jaki psihički ili emocionalni stres).Općenito, liječenje se provodi jedino kada se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Phenobarbitol i primidon su lijekovi za liječenje epilepsije u ljudi ali se upotrebljavaju i u veterinarskoj medicini. Nuspojave u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka.Kako je epilepsija neizlječiva bolest, ljubimcu se uz adekvatnu terapiju može osigurati kvalitetan i "normalan" život. Zbog toga što je epilepsija neizlječiva bolest, sama terapija se ne bi smjela prekidati (osim iz određenih razloga koje je utvrdio i odredio veterinar). Naime, u većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., je opisala detaljno ovu bolest ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 07.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pesek Boni, star 3 godine, već par mjeseci povremeno ima problema sa stražnjom nogom. Jako je živahan i rado trči, ali skoro svaki put kada odemo u šetnju, nakon nekog vremena digne stražnju nogu te zatim hoda i trči na 3 i to veoma aktivno, ne pokazuje nikakave znakove boli, kao da se ništa ne događa i zatim nakon nekog vremena (10-ak min ili više) ju spusti i nastavi normalno trčati,grebsti po travi itd. Kada je kod kuće normalno hoda, trči za lopticom, skače, a ovo se događa jedino kad smo vani, uvijek sa istom nogom i različito dugo traje. Primjetila sam da mu tada nogica izgleda kao obamrla, ali reagira na dodir trzajem i skupljanjem prstiju. Planiramo sada ipak posjetiti veterinara jer to dulje traje. Zanima me da li se može nešto pretpostaviti i koliki su troškovi takvog pregleda, s obzirom da moguće da u trenutku kada ću ga voditi veterinaru i neće šepati? Hvala!MirelaO: Smetnje u kretanju se najčešće dovode u vezu s bolestima lokomotornog sustava, koje obuhvaćaju ozljede ili patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Najčešći simptom bolesti mišića, kosti ili zglobova je hromost (svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta), do koje obično dolazi kao posljedica boli.Uzrok boli u donjem dijelu leđa, kao i stražnjim ekstremitetima, može imati niz uzroka koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice. Većina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje, te se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia).Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno i temeljito uzimanje anamneze, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, te ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Teško mi je, nakon svega gore navedenog, utvrditi o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca. Također, teško mi je procijeniti troškove pregleda i liječenja jer oni ovise o mnoštvu čimbenika.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odete kod svog veterinara jer svako zapostavljanje problema može postojeću situaciju dodatno zakomplicirati i pretvoriti istu u veću i težu ozljedu.Također, kada se utvrdi problem biti će lakše odrediti ciljanu terapiju.Kao potpora terapiji, u pasa se preporuča uvesti i posebne programe prehrane koji mogu bitno utjecati na oporavak životinje. To su: Hill's "j/d", Royal Canin "Mobility support" i Eukanuba "Joint Mobility". Ovi programi su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 07.11.2008.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku bernardinca i već nekoliko dana nema stolicu. Odvela sam ju kod veterinara koji je rekao da probam s kuhanim rižom i uljem ili jogurtom. Nije htjela pojesti ništa. Vidim da pati, a mačak je stalno uz nju i liže je. Ponovno sam je odvela kod drugih veterinara, ali svi su mi rekli da smatraju da nije potrebno ništa činiti jer pas ima 10 godina, što je očekivana dob starosti bernardinaca. Iako je već kuja malo slijepa i gluha, željela bih joj nekako pomoći. Ne želim je odvesti da je uspavaju. Mislim da kad bi riješila problem s probavom, ona bi ponovo živnula. Hvala! ElenaO: Začep crijeva (opstipacija) u pasa obično je izazvan stranim tijelom ili neadekvatnom prehranom. Također uzrok ovoga stanja može biti prirođena sklonost začepu, autoimune bolesti, manjak kretanja, parazitarne invazije, pritisak povećane prostate na debelo crijevo, tumori u okolini anusa, ozljede kralježnice. Ako Vaš pas do sada nije imao sličnih problema, najvjerojatnije je ovo stanje izazvao niz promjena vezanih uz starenje. Naime, kod starijih pasa se rad čitavog organizma postepeno usporava pa tako i motilitet crijeva. Stariji psi se manje kreću, skloniji su debljanju, više spavaju... što također pridonosi nastanku začepa.Kod začepa pas pokušava defecitirati, vrti se u krug, zauzima stav, tiska, bolno cvili, ali bez rezultata. Pri pojačanim grčevima izbacuje malo tekućeg smrdljivog sadržaja u kojem se često mogu naći i tragovi krvi. Ako začep traje duže, ispred mjesta začepa u crijevu se nagomilava hrana iz koje crijevo izvlači vodu pa je čep sve tvrđi i veći. Što se izmet duže zadržava u debelom crijevu, teže ga crijeva izbacuju prema van. U početku je mišićna stijenka napeta i u grču, ali s vremenom dolazi do njenog opuštanja i mlohavosti pa se crijevo još dodatno puni. Ako ovo stanje duže potraje može doći do odumiranja stijenke crijeva i njenog pucanja nakon čega se sadržaj crijeva izlije u trbušnu šupljinu, javlja se teški peritonitis i dolazi do uginuća.Začep crijeva je hitno stanje i psu treba pomoć u veterinarskoj ambulanti u vidu klizmi tople vode, parafinskog ulja i po potrebi i ricinusovog ulja na usta. Ako ni to ne pomaže kroz dan - dva treba izvršiti operaciju (resekciju crijeva) gdje se kirurškim putem odstrani zaostali sadržaj iz crijeva i nekrotični dio crijeva (ako je došlo do odumiranja sluznice). Psa treba nakon operacije držati na strogoj dijeti i davati mu samo tekuću hranu i antibiotike. Obično se psi oporave bez posljedica, što naravno ovisi o uzroku, težini općeg stanja i trajanju začepa. Sa obzirom da ovo stanje kod Vašeg psa traje duže vremena, dio štetnih tvari se već resorbirao u krvotok i opće stanje psa pogoršalo, pa treba imati na umu da svaki operativni zahvat predstavlja rizik. Prognoza i terapija ovisi o stanju u kojem se nalazi Vaš pas, kao i o uzroku. Vaš veterinar bi trebao napraviti niz pretraga (opći pregled životinje, rektalnu pretragu,rendgenološku pretragu, napraviti krvnu sliku, EKG.) i u dogovoru sa Vašim veterinarom bi se trebali odlučiti za zahvat koji je vama najprihvatljiviji.Nakon oporavka trebate strogo paziti na prehranu Vašeg psa. U našoj ponudi je hrana za pse sa gastrointestinalnim problemima: Hills w/d (suha ili u konzervi) koja ima smanjen udio masti i povečanu količinu netopivih vlakana za pomoć regulacije crijevne peristaltike i smanjeno naprezanje prilikom defekacije; zatim Royal Canin (suha ili u konzervi) - Weight control koja osim smanjivanja tjelesne težine pomaže i kod kolitisa i začepa crijeva; Eukanuba sensitive digestion (suha). Također je nakon oporavka potrebno prilagoditi prehranu dobi Vašeg psa, pa postoji hrana za starije pse, koja je lakše probavljivija i jača imunosni sustav, koji je u starijih pasa nešto slabiji. U našoj ponudi imate senior hranu od Eukanuba, Hill's, Brit, Royal Canin.Uspavljivanje psa je krajnja mjera koja se provodi u slučaju kada ni jedna terapija ne pomaže, a životinja trpi teške bolove. Ta odluka je vrlo teška i treba je donijeti sam vlasnik.Detaljnije informacije vezane uz ovu temu možete pročitati i u prijašnjim odgovorima mojih kolega ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 07.11.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na glavi mog zlatnog retrivera (16 mjeseci) primjetila sam "čvorugu" na čijoj je sredini bio poveći krpelj. Istog sam mu dana uočila manjeg krpelja 1,5 cm od oka. Oba sam mu izvadila. Nakon par dana "čvoruga" je nestala, ali mu je ispod kože ostala mala kvržica koja ne prolazi. Kad je bio štene za vrat ga je ujeo također poveći krpelj kojeg mu je vetrinar izvadio, no na tom mjestu je također ostala mala kvržica ispod kože, a vetrinar je rekao da je to cista i da nema potrebe za odstranjivanjem. Zanima me da li je opasno što mu to na glavi ne prolazi i zašto se to događa da mu nakon odstranjivanja krpelja ostaju male kvržice pod kožom? Unaprijed hvala, IvanaO: Krpelji sišu krv radi potrebe jer im je neophodna za razmnožavanje i preobrazbu pa su, stoga, oplođene ženke najveći krvopije. Odrasla ženka se hrani tijekom 8 do 12 dana i povećava svoju veličinu i do 100 puta. Nakon što se nasišu krvi, krpelji se otpuštaju i nastave živjeti na tlu. Najaktivniji su u proljeće i jesen, a ako ne nađu domaćina, krpelji miruju na skrovitom mjestu i mogu preživjeti i do 2 godine bez hranjenja. Krpelji imaju veliku sposobnost preživljavanja, a žrtvu prepoznaju na velikoj udaljenosti i podižu nožice da bi se prihvatili. Krpelji se pričvrste na životinju pomoću specifičnog usnog aparata i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr., a na mjestu uboda, oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.Ako niste tretirali psa protiv kožnih nametnika, poslije svake šetnje pregledajte ga i isčešljajte ga jer krpelji šeću po psu prvih 24 sata, a onda se prihvate za kožu. U tom slučaju treba s pincetom (možete je nabaviti u našem centru) zahvatiti vidljivi dio krpelja, okrenuti dva puta za 360 stupnjeva i polako povući prema sebi, ako nije uspjelo, ponoviti sve to još jednom i bez prethodnog apliciranja ulja ili alkohola na mjesto gdje se nalazi krpelj jer jedino tako smo sigurni da ćemo nametnika izvući cijelog i da nije pri tome ispustio u kožu svoju slinu čiji sastav izaziva alergološku reakciju na mjestu uboda ili da eventualno ne zaostane glavica s nogicama.Tvrda "kvržica" kao što navodite, najvjerojatnije je reakcija okolnog tkiva koje nastoji odvojiti i izbaciti strano tijelo odnosno glavicu ili zaostalu nožicu krpelja. Također može doći i do infekcija tog područja stafilokokima i streptokokima. Provjerite da li je "kvržica" topla - ako jest, hitno odvedite psića kod veterinara koji će odrediti adekvatnu terapiju. No nije rijetkost, i nakon dužeg vremena, zaostajanje ožiljkastog tkiva u vidu "kvržice" na mjestu uboda krpelja.Najopasnija bolest koju krpelji prenose psima je piroplazmoza. Uzročnik je krvni parazit babesia koja parazitira na eritrocitima, razara ih i uzrokuje anemiju. Bolest se u početku manifestira povišenom temperaturom, neveselošću, otežanim kretanjem, povraćanjem, tamnom mokraćom. Više o ovoj bolesti možete saznati u ranijim odgovorima mojih kolega ovdje i ovdje. Ako vodite psa u prirodu preporučuje se da ga tretirate nekim od antiparazitskih preparata (Frontline/ Merial, Advantix/ Bayer) u obliku ampula ili spreja. Aktivna tvar ovakvih preparata je određeni insekticid/ akaricid koji djeluje repelentno (odbijajuće) na krpelje ili ih ubija. Nakon što se ovakav preparat nanese na kožu, aktivna tvar se raspodjeli po cijeloj koži i zadržava u lojnim žljezdama i dlačnim folikulima, odakle se kontinuirano otpušta tijekom mjesec dana, štiteći životinju od nove invazije. Nakon šetnje, nove krpelje koji još nisu odstranjeni djelovanjem preparata možete s psa iščešljati pomoću gustog češlja.U trgovinama Pet centra možete pronaći ampule i sprejeve koji štite životinju od buha i krpelja, kao što su " Frontline" i "Advantix", zatim antiparazitske ogrlice od kojih preporučamo "Kiltix". Osim toga možete nabaviti i sredstva za prskanje okoline, tj. dvorišta kao što je "Biokill "sprej i "Neopitroid EC" emulzija.Također, prije sezone krpelja svom psu možete davati preparate koje sadrže češnjak koji je prirodni repelent, npr. Vetzyme - Garlictablete i Canina češnjak tablete.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 05.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Čitala sam neke savjete o učenju psa da izvršava nuždu vani, ali to su svi psići. Moj problem je veći. Ja sam udomila psa prije 2 mjeseca, a pas je star oko 7-8 mjeseci. Bez obzira na to što je vodim 4 puta na dan, po 45 min-sat vremena, kad se vratimo gore ona obavi nuždu za nekih 5-10 minuta, na krevetu ili na tepih. Preskupi su mi preparati za odbijanje izvršavanje nužde u tom okruženju. S obzirom da je pas malo stariji od ostalih i da je ne mogu naučiti da ne izvršava nuždu po stanu, trebam neke drukčije savjete. Ni ne razmišljam stavljati novine ili kutije po stanu jer ipak to također smrdi i ako su psi u mojoj obitelji naučili da ne izvršavaju nuždu po kući vjerujem da i moj pas može. Unaprijed hvala, Ana-Marija Štenci uče brže, ali i odrasli psi mogu naučiti vršiti nuždu vani O: Iako štenci najbrže uče, neka Vas ne obeshrabri starost Vaše kujice jer psi imaju doživotnu sposobnost učenja. Za razliku od štenećeg doba, ipak je kod starijih pasa potrebno uložiti nešto više truda, vremena i strpljenja, no upornošću i dosljednošću se može sve postići. Jedno od najvažnijih osnovnih pravila je učenje kućnog reda. Proces učenja je svakako nagrađivanje riječima ili poslasticama svaki put kada, npr. obavi nuždu na poželjnom mjestu. Kako psa naučiti da vrši nuždu vani? Jednako je važno ne kuditi je za pogreške i nezgode. Kažnjavanje obično zbunjuje psa i istovremeno usporava proces učenja. Kako je obavljanje nužde vani za sada najveći problem, pokušajte odvojiti slobodnog vremena i ostati po potrebi i dulje vani kako bi je nagradili poslasticom neposredno nakon obavljanja nužde vani. Zašto pas vrši nuždu u kući? Naime, vjerojatno se dogodilo slijedeće: naučena je dobiti poslasticu ako u stanu obavi nuždu gdje želite i to je ono o čemu ona razmišlja kada ste vani u šetnji. Ili, pretežno boravi u stanu te je shvatila da je to mjesto gdje se obavlja nužda. Pokušajte je, također, izvesti u šetnju 15-tak minuta nakon obroka. To je obično vrijeme kada psi imaju potrebu obaviti veliku nuždu. Također, u stanu odredite jedno mjesto na kojem želite da obavlja nuždu kako ne bi bilo nezgoda po stanu. Možete za početak staviti samo obični novinski papir, npr. u kupaonicu. Svako obavljanje nužde na određenom mjestu primjereno nagradite, a nezgode pokušajte ignorirati, kako kujica ne bi Vaše negodovanje shvatila kao nagradu jer je na taj način privukla Vašu pažnju. Važnost nagrada kod učenja vršenja nužde Imajte na umu kako pse tijekom učenja treba stalno bodriti. Nagrada u obliku poslastice pokazala se najučinkovitija za poticanje pozitivnog ponašanja, što je još uspješnije kada je pas gladan. Trening uvijek treba završiti nečim u čemu pas uživa. Riječi kojima izgovarate naredbe izgovarajte jasno, a ako npr. riječ "Ne" izgovarate prečesto, pas će je ignorirati. Nemojte izdati zapovjed ako niste sigurni da će je pas izvršiti jer ćete time dozvoliti psu da Vas počne ignorirati. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za nju, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašoj kujici ništa ne privlači pozornost. Psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno brzo i lako uče. Preporučila bih Vam i neki od priručnika za vlasnike pasa u kojem su potanko objašnjene metode osnovnog odgoja pasa. U ponudi Pet centra je "Pas priručnik za vlasnike" (Dr. B. Fogle). Budite dosljedni i strpljivi, potrebno je jako puno strpljenja i ponavljanja gradiva, a sa kujicom se možete uključiti i u program neke od "školica" za mlade pse. Jedna od takvih je pri Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 19.09.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim da mi pomognete kako da odviknem svoju kujicu (7 mjeseci) da grize i vadi cvijeće iz tegli? Ne nalazim je na djelu pa su mi mogućnosti sužene. Špricala sam i tegle i lišće onim Friskies sprejom za odbijanje pasa i mačaka - nije pomoglo. Pa sam je špotala - nije pomoglo. Pa sam je lagano lupnula po njuškici sa otkinutim dijelom biljke - i dalje ništa. Što učiniti? Hvala unaprijed, Valentina O: Štene koje čini štetu u stanu treba od toga odviknuti kaznom. Valja naglasiti da kazne moraju biti odmjerene i dosljedne. Ako štene za jednu nepodopštinu grubo kaznimo, a drugi put mu se za istu stvar samo nasmijemo, onda to neće dovesti do željenih rezultata. Najbitnije je da štene uhvatimo na djelu. Naime, kada mi dođemo kući a ono je već napravilo štetu, kažnjavanje neće imati učinka jer se ono više ne sjeća što je napravilo. Možda ne bi bilo loše, ukoliko ste u mogućnosti, maknuti cvijeće na visoko ili, ako to nije moguće, onemogućiti mu pristup pa ga pustiti kada ste Vi doma. Tada, ako je uhvatite na djelu kaznit ćete je na jednak način kako je to radila i mama kuja, lagano je uhvativši za šiju i protresti. U toj kazni treba naći pravu mjeru - ako je prejako stresemo to će rezultirati strahom, a kod preslabog intenziteta se štene može okomiti na našu ruku, pa nas čak i ugristi. Jačina kazne ovisit će o temperamentu psa, a pravu mjeru ćemo naći tek nakon nekoliko kažnjavanja. Najbolji izbor je, u trenutku dok pas griješi, udarac smotuljkom novina, što mu neće nanijeti bol, ali će buka novina pri udarcu dobro djelovati kao kazna. I kazna riječima, uz novine, je posebno je učinkovita i to jedno oštro i odlučno "ne" ili "fuj", dok štene radi štetu, uz odmicanje psa od predmeta na kojem čini štetu.U ponudi Pet centra postoje i sprejevi za odbijanje psa od žvakanja predmeta (Anti knabbel sprej od Beaphara), te sprej za zaštitu predmeta i mjesta u stanu koje pas prlja i oštećuje (Stop-it od Beaphara). Postupak se ponavlja dok se pas ne počne kloniti tih mjesta. Jedino treba zaštiti osjetljive predmete i biljke prije primjene, odnosno treba tretirati samo teglu u kojoj je cvijeće. Ono što je najvažnije je pripaziti da pas ne počne gristi bilje koje za njega može biti otrovno, kao npr. ljiljan, šafran, oleander, japanska tisa, zumbul, narcis, azalea-rododendron.O uništavanju predmeta kao posljedici dosade kod pasa, pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 05.11.2008.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Koje su najbolje i najefikasnije preventivne mjere za spečavanje dirofilarije? Ako možete da mi kažete koje preventivne lijekove ili zaštitu da kupujem i koliko često da sprovodim preventivnu zaštitu? MilanO: Prenosioci i posrednici ove bolesti, odnosno njenog uzročnika (Dirofilaria immitis), su komarci iz roda Phlebotomusa (papatači, nevidi, komarčići). U nekim područjima bolest je endemska ,vezana uz sezonu odnosno aktivnost komarčića, kao npr. na sjeveru Italije gdje su aktivni od svibnja do studenog i na sjeveru Švicarske gdje su aktivni od srpnja do listopada.Naravno, sve klimatske promjene tokom godine pomiču navedene vremenske granice "- ovi komarčići aktivni mogu biti i prije svibnja pa do prosinca, odnosno period se može isto tako i smanjiti. Pse i mačke možemo zaštiti ako tokom navedenog perioda aktivnosti komarčića tokom noći ne puštamo van stana ili kuće, tretiramo ljubimce repelentima i insekticidnim preparatima. Za komarce - izbjegavamo odlazak u endemska područja ove bolesti (npr. izložbe pasa na sjeveru Italije od 5. do 11.mjeseca), tretiramo pse najmanje mjesec dana preparatima prije odlaska u kritična područja i mjesec dana poslije po odlasku iz navedenog područja. Također, ova bolest je evidentirana i u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Grčkoj, Austriji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Turskoj te u SAD-u, Argentini, Brazilu, Meksiku, Malasiji, kao i u mnogim afričkim državama (izvor informacija: "Focus on small animal parasitology" autora M. Fisher i J. McGarry).Od preparata možete koristiti Advocate ampule od Bayera, u redovitim mjesečnim intervalima, u periodu kada su komarčići vrlo aktivni, odnosno sve do najmanje mjesec dana nakon zadnjeg izlaganja komarcima. Posebna napomena je da navedeni preparat djeluje na ličinke D.immitis L3 i L4 koje su invazioni oblik i prelaze prilikom uboda komarčića u novog domaćina odnosno psa. Ujedno, aplikacijom Advocate ampule svoga psa štitite od buha, pauši, ušnih šugaraca, sarkoptesa, demodikoze i od invazije želučano-crijevnim nematodima-gliste.Također možete koristiti i antiparazitski ovratnik Scalibor od Inetrveta koji štiti psa od invazije buhama tokom 4 mjeseca, od krpelja tijekom 6 mjeseci te ima repelentno-insekticidni učinak na navedene prenosioce dirofilarije - komarčiće tokom 5-6 mjeseci nošenja iste ogrlice (ovratnika). Ogrlica će imati pun učinak nakon 7 dana nošenja, ali joj se učinak smanjuje prečestim kupanjem i močenjem psa.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 04.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Volela bih da Vas pitam nekoliko pitanja o ponašanju ženke zlatnog retrivera koja ima 4 meseca. Sa nama je već tri tako da se lepo navikla na dvorište i na okolinu. Da li je normalno da se ona u časovima dokolice bavi iskopavanjem ama baš svega u bašti? Da li to nekako može da se spreči? Drugo pitanje je o šetnji. Vodim Aru u šetnju koja traje oko sat vremena, sa tim da je nisam puštala sa povoca jer se u blizini kreću automobili. Nakon nekih 20 minuta lagane šetnjice ona se trapavo sruči na beton i jednostavno legne.Ne mogu da rastumačim da li joj je dosadno, da li se umorila ili jednostavno lenčari usred šetnje? To je tokom šetnje sve češće i kada krenemo kući, u poslednjoj ulici, sirota legne po 3 puta. To me je navelo na to da je zaista umorna, a to me prilično čudi. Osim toga, čula sam da ova vrsta psa, kao i mnogi veći, mogu imati problema sa srcem i da ih ne bi trebalo forsirati sa nekim istrčavanjima. Da li je to istina? Hvala Vam unapred! MajaO: Psi pokazuju želju za uništavanjem najčešće kao posljedicu dosade. Tako, grizenje, kopanje, lajanje, zavijanje, penjanje po ogradi, uništavanje cvijeća,... predstavlja simptom dosade ili straha od odvajanja. Naime, to su česti pokazatelji i pretjerane ovisnosti ljubimaca o svojim vlasnicima.Postoje mnogi načini pomoću kojih možete spriječiti dosadu kod psa:- osigurajte dostatnu fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego što ostavite svog ljubimca samog,- osigurajte mu obrok prije nego se razdvojite,- osigurajte svom ljubimcu omiljenu igračku ili igračke (protrljajte ih rukom kako biste na njima ostavili svoj miris), koju mu po povratku oduzmite.Ne zaboravite učinak nagrađivanja te nagradite njegovo dobro ponašanje ponekom poslasticom.U našim trgovinama, kao i na tržištu, možete naći i odbojne sprejeve (npr. Gimborn-Knabber-Schutz - sprej protiv griženja namještaja za psa). Takvi sprejevi predstavljaju pomoćno odbojno sredstvo za psa, kojima možete zaštititi željeno područje od destruktivnog žvakanja.Naime, trebat će Vam dosta strpljenja jer problem nije nastao preko noći te će za njegovo rješenje biti potrebno neko vrijeme. No uz postepeno, prvo kratkoročno, a onda sve duže i duže privikavanje na odvojenost, ljubimac će postati sve opušteniji te će nestati i ponašanje koje se sad manifestira.Kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med., pisala je o sličnoj temi ovdje. Vezano uz ponašanje Vaše ljubimice tijekom šetnji, postoje različiti mogući uzroci takvog ponašanja. Naime, moguće je da su uzroci poprilično jednostavni, kao što je svojeglavost ljubimca, ljubimac se nije naviknuo na hodanje s ovratnikom i na povocu, itd. Moguće je i da su posrijedi neki zdravstveni poremećaji, koji pri pojačanom naporu dovode do iscrpljenosti i umora ljubimca.Kako različiti čimbenici mogu uzrokovati ponašanje Vašeg ljubimca, smatram da bi bilo najbolje za Vas i Vašeg ljubimca da odete kod svog veterinara i na takav način otklonite određene sumnje. Naime, veterinar će nakon temeljite pretrage biti u mogućnosti postaviti dijagnozu i/ili isključiti određenu sumnju te Vam savjetovati kako se dalje ponašati u skladu s gore navedenim problemom.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 04.11.2008.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem, naime već drugo leglo kod kuje mi ugiba, u roku od dva dana. Moji veterinari sumnjaju da je u pitanju herpes, te vas molim da mi pomognete gde bih mogao da pročitam o toj bolesti kako se prenosi i kako se leči. Unapred zahvalan, Milorad O: Infekcija pasa herpes virusom predstavlja virusnu zaraznu bolest na koju je najosjetljivija štenad. Bolest je prvi put opisana 1965. godine, a danas je poznata u cijelom svijetu. Bolest se pojavljuje kod svih pasmina pasa i svih dobnih kategorija, ali je najopasnija za štence, kod kojih uzrokuje uginuća u roku 5-7 dana od infekcije.Izvori infekcije su bolesne životinje koje izlučuju velike količine uzročnika u okolinu (sekretom iz dišnih prohoda i izmetom). Također, veliku opasnost predstavljaju i latentno inficirane životinje, koje kao takve ne pokazuju znakove infekcije ali uzročnike bolesti šire u okolinu.Bolest se najčešće prenosi direktnim kontaktom bolesne i zdrave primljive životinje te parenjem.Kako je poznato da virus prolazi placentarnu barijeru, do infekcije štenadi može doći još za vrijeme graviditeta, odnosno, dok su plodovi u maternici.Klinička slika poprilično varira. Kod odraslih jedinki najčešće se pojavljuje u tzv. latentnom obliku ili ju prate znakovi povraćanja, suhog kašlja, obilnog iscjedka iz nosa i/ili živčanih simptoma (posljedica encefalomijelitisa).U štenadi se bolest karakterizira prvenstveno probavnim smetnjama, i to povraćanjem, osjetljivosti i bolnosti u području trbuha. Kasnije se razvijaju i znakovi od strane živčanog sustava, i to gubitak ravnoteže i gubitak koordinacije pokreta. Do uginuća dolazi nakon 4-5 dana od pojave prvih simptoma bolesti. Prognoza bolesti u štenadi je veoma nepovoljna. Herpes viroza pasa najveći značaj ima u većim uzgajalištima pasa, gdje je poznata pod nazivom "kašalj čopora". Liječenje odraslih životinja se svodi na ublažavanje simptoma i suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Kako inkubacija traje 3-7 dana, preporučuje se da kuja ne dolazi u kontakt sa drugim psima zadnja tri tjedna graviditeta i prva tri tjedna nakon okota.Također, savjetuje se svakog novonabavljenog psa (pogotovo vrijedi za uzgajivačnice ) držati u karanteni barem 15 dana.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 03.11.2008.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imamo 4 štenca, starih oko 2 mj. i jednom su bili očišćeni od glista. Nedavno sam primjetila da vuku stražnjice po podu, kao da se češu, a koliko mi je poznato to je jedan od simptoma glistavosti. Danas sam primjetila da je kod 2 kujice analni otvor malo natekao. Da li je to možda od toga što su vukli stražnjice pa su izritirali ili od nečega drugoga? Inače, čistili smo ih sa Verpanil tabletama pa me zanima koliko su one kvalitetne? Unaprijed zahvaljujem, Marina O: Štence je preporučljivo čistiti od crijevnih parazita prvi puta već u dobi od 2 tjedna, a onda ponavljati svakih 14 dana do starosti od 3 mjeseca. Nakon toga čišćenje je potrebno ponavljati svaka 3 do 4 mjeseca.Crijevni paraziti su nematodi (gliste) i cestodi (trakavice). Pasje trakavice roda Echinococcus su posebno opasne za ljude jer izazivaju ciste na unutarnjim organima koje stvaraju ljudima velike probleme.U ljekarnama Pet centra možete naći razne preparate protiv tih parazita, ali nisu svi jednaki ni po djelovanju ni po sastavu.Spomenute Verpanyl tablete djeluju protiv glista i trakavica koje se najčešće pojavljuju kod pasa, osim na trakavice roda Echinococcus. Daju se 2 puta na dan, dva dana uzastopno, a preporučeni program dehelmintizacije je, kao što sam navela, od starosti od 2 tjedna svaka 2 tjedna do 14 dana poslije odbića, a zatim 3 do 4 puta na godinu.Osim Verpanyla, imamo Drontal suspenziju za štence i Banminth pastu koje djeluju protiv najvažnijih oblića (glisti) kod pasa, s istim programom dehelmintizacije, a ne djeluju na trakavice.Pratel i/ili Prazinon tablete su preparati s najkompletnijim djelovanjem jer djeluju protiv svih glisti i trakavica kod pasa, uključujući i trakavice roda Echinococcus. Daju se u jednokratnoj količini prema težini životinje 3 do 4 puta godišnje. Te tablete koriste i veterinari kod propisane dehelmintizacije prilikom obavezne vakcinacije pasa protiv bjesnoće.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 03.11.2008.