Pitajte veterinara

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo 3 mjeseca starog Cavalier Spaniela. Do sada nismo imali problema s mokrenjem  u stanu, jer je uvijek nuždu obavljao na naovine. Do prije neku večer, čak dvije večeri za redom, kada namjestimo svoj krevet, dođe u isti i u toku ležanja ili igranja popiški se na krevet. Do tada je isto tako svaku večer bio s nama ako je htio, ali je svaki put otišao na novine kada mu se piškilo. Ujutro, npr. ustane se i ide na novine obaviti nuždu. Molim Vas za pomoć, pokušali samo sa novinama i kaznu da mora biti na svom krevetu, i po milijon puta smo ga vraćali iz svog kreveta u njegov dok se na kraju ne naduri i ne želi uopće biti u istoj sobi s nama. Postoji li kakav drugi način kazne ili bilo što kako bismo mu objasnili da ne smije to raditi. Jer NE ga uopće ne dira već uvijek ide po svom. Unaprijed zahvaljujem, lp, Tajana. O: Na žalost nezgode se događaju. Štene ponekad mokri i iz pokornosti. To je prirodan način na koji će niže rangirani član čopora (vi ste njegov čopor) pokazati pokornost. Naravno, ponekad se pomokre i iz osvete. Štene se odgaja na principu nagrada i kazni. Ukoliko na kaznu (povik NE!) štene ne reagira, tj. ignorira Vas, morate upotrijebiti oštriji način kažnjavanja, jer kako ga sada naučite kućnim pravilima tako će se ponašati i ubuduće. Primjenite način na koji ih majka pokorava i odgaja - primite ga za šiju i blago protresite uz povik i stavite na njegov ležaj. Naravno, ponekad se dure, ali morate biti uporni. Ne zaboravite ga nagraditi kad učini nešto dobro.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu mješanku, staru oko 2,5 g. i tešku ca 20 kg, zdrava je i super izgleda. Malo je "komplicirana" kod prehrane, imam naime i mačke, i kujica obožava hranu za mačke - brikete, a i mokru hranu - iako ju hranimo s kvalitetnim pasjim briketima i konzervama. Jednom tjedno dobiva i mlijeko s umiješanim svježim jajima. Mačju hranu joj dajem "kao nagradu". Zanima me kakve bi mogle biti posljedice konzumiranja i hrane za mačke. Zahvaljujem na odgovoru i najljepše Vas pozdravljam, Miha Rojina.O: Pseći i mačji probavni sustavi su različiti, pa je samim tim i sastav hrane drugačiji. Mačka je prvenstveno mesožder, dok psu meso sačinjava svega 20-25% obroka, a ostalo su ugljikohidrati.Spriječiti psa da jede mačju hranu je jednostavno - zdjelicu s mačjom hranom stavite na povišeni dio koji je nepristupačan psu.Ukoliko pas povremeno dođe do mačje hrane, neće mu se ništa dogoditi, no ukoliko se pas stalno hrani mačjom hranom (proteinski jako bogata) psu su u tom slučaju jako opterećeni bubrezi (bubrežna insufiencija). Iako su jaja bogati izvor bjelančevina i vitamina nije ih preporučljivo davati sirova (uvijek postoji opasnost od salmonele). Također i mlijeko nije preporučljivo davati zbog visokog udjela mliječnog šešera koji može izazvati probavne smetnje (proljev).Stoga psa nastavite hraniti psećom hranom koja je prilagođena njihovom probavnom sustavu i potrebama.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam muškoga basseta hounda (star 16 mjeseci) i do sada je bio hranjen sa Royal Canin maxi junior + pomiješana pseća konzerva koja je za njegovu težinu, ali za pse do 15 mjeseci. Shodno odrastanju trebamo preći na maxi adult koja ima veće granule. No, njemu su izgleda veće granule prevelike zbog njegove proždrljivosti te ih "kirurški" odstranjuje i jede samo sastojak iz konzerve. Ako nema sastojka konzerve ne pomišlja niti jesti. Do sada je pojeo sve manje granule (maxi junior). Pitanje: da li je problem ako se nastavi hraniti s maxi junior? Probali smo i postepeno preći na granule Hill's-a i Eukanube, ali promjena mu se nije svidjela! Drugo pitanje: imate li u budućnosti u planu na web stranici otvoriti forum gdje bi ljudi mogli međusobno razgovarati o svojim iskustvima s kućnim ljubimcima? Uz pozdrave, Buljan.O: Hrana namijenjena štencima i mladim psima izbalansirana je za organizme koji rastu. Psi velikih pasmina završavaju rast i razvoj u dobi od 15 mjeseci.Programi za odrasle pse (adult) konciprani su tako da zadovoljavaju hranidbene potrebe prosječno aktivnog formiranog psa(maintenance). Za radne pse namjenjeni su visoko energetski programi deklarirani kao "Performans", "High energy" ili "Energy", a za pretile "Light".Udio pojedinih nutrijenata u hrani različit je za različite starosne kategorije. Tako je u hrani za mlade pse velikih pasmina viši udio bjelančevina, minerala i nekih vitamina. Nastavite li prehranu programom za mlade pse Vaš će ljubimac unositi preveliku količinu bjelančevina što može imati za posljedicu pojavu zdravstvenih problema. Naravno da se ovo odnosi na dulje vremenske periode, a ne recimo 1-2 mjeseca, ili nešto dulje.Pri uvođenju i miješanju hrane za odrasle budite uporni. Vaš pas više voli hranu za mlade jer su granule dehidrirane hrane za štence manje, mekše i prhkije od onih za odrasle, ali odastao pas zdravih zubi i čeljusti treba jesti tvrđi granulat. Njegova je prednost što pas žvačući jača čeljust, zubno meso i čisti naslage ostataka hrane sa površine zuba. Time se prevenira nastanak plaka i formiranje zubnog kamenca. Vaš prijedlog o otvaranju foruma na našoj web stranici je zanimljiv te ćemo ga svakako razmotriti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Naša labradorica već dulje vremena ima problema sa ušima, jako su prljave i užasno smrde te se ona neprestano češka i vrti ušima. Veterinar kaže da su u pitanju paraziti te da je to povezano i sa analnim vrećicama koje joj se jako brzo pune (svaki mjesec ih moramo prazniti i uvijek budu pune). Propisao joj je terapiju kapima, ali to je kratkog vijeka. Zanima me da li postoji način da se to dugoročno izliječi? Hvala, Ana. O: Upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa) najčešće se javlja kod pasa i mačaka. Kod dugouhih pasa često se rastvara cerumen koji draži kutanu prevlaku vanjskog slušnog kanala. Kod pasa koji imaju kupirane uši najveće probleme stvaraju prašina i vlaga. Strana tijela (klas od trave, divlji ječam) također mogu uzrokovati akutnu upalu vanjskog slušnog kanala. Upalu uha mogu uzrokovati bakterije, gljivice i paraziti. Najvažniji oblici bolesti su: Otitis externa acuta i otitis externa chronica. Prema naravi upale otitis može biti:exzematosa, purulenta, ulcerosa i hyperplastica. Klinički simptomi bolesti su: češanje uha, tresenje glavom, životinja obično drži glavu na koso tako da oboljelo uho leži niže. Kod akutne upale uha vanjski slušni kanal je otečen, zažaren, osjetljiv, i pokrit seroznim ili gnojnim eksudatom. Katkad iz uha izlazi gnoj, a dlake na dnu uha su slijepljene. Kod kroničnih se slučajeva nalazi smrdljivi cerumen crno smeđe boje. Kronični otitis externa može biti i posljedica preosjetljivosti na hranu (alergija ili intolerancija). U tom bi slučaju osim liječenja uha pomogla i promjena hrane. Za postavljanje dijagnoze služi otoskop i može se napraviti bris uha. O terapiji i dugotrajnom izlječenju ćete morat razgovarati sa svojim veterinarom, budući da Vam točan odgovor može dati samo veterinar koji je pregledao Vašeg psa.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku staru 4 mj. Predviđen joj je boravak u dvorištu s kućicom u šupi. Da li će htjeti spavati u svojoj kućici ako par puta prespava u našoj sobi, tj. hoće li cviliti preko noći zauvjek kao što to sad radi pa ju doslovno moramo uspavljivati u ranim jutarnjim satima. Ne znam da li je razlog cviljenja okolne mačke koje se šeću po noći pa ju to možda uznemirava ili osjećaj samoće? Htjeli bi smo ju naviknuti da spava u svojoj kućici, ali da ponekad bude i kod nas kad joj mi to dopustimo. U kuću je pustimo jer nam je žao što tako nemoćno cvili pred vratima. Da li da jednostavno ignoriramo takvo ponašanje ili nešto drugo s time da se ne naljuti na nas i da nema osjećaj odbačenosti. Unaprijed se zahvaljujem!O: Kujica želi biti uz Vas, a potreba za blizinom vlasnika još je jače izražena noću za vrijeme spavanja. Dozvolite li kujici da izabere, najvjerojatnije bi se smjestila u Vaš krevet i sretna zaspala. Na Vama je da odredite granice i postavite pravila. Psi su ponekad vrlo uporni i ne posustaju ispitujući granice dozvoljenog. Bude li poruka jasna i nedvosmislena, pas će je brže i lakše usvojiti. U odgoju pasa je važno da ih ne zbunjujemo. Njoj sigurno nije jasno zašto ponekad može, a ponekad ne može spavati u Vašoj blizini. Pseća kućica ne može se mjeriti s toplim prostorom u kojem je okružena poznatim mirisima i zaštićena. Međutim, ako Vam je to problem i ako ste odlučili da će živjeti na dvorištu, budite strpljivi i dosljedni.Kujica se neće osjećati odbačenom ako ćete se danju igrati s njom, odvesti je na šetnju ili joj ponuditi zanimljivu igračku za pse. Počnite s vježbama poslušnosti kao što su "mjesto", "sjedni", "dođi", "čekaj"... Time ćete je postupno naučiti da nakon što legne na "mjesto" slijedi nagrada (poslastica, pohvala, milovanje). Kad nauči spavati u psećoj kućici, počnite je preko dana na kratko puštati u kuću, ali joj ne dozvolite da unutra spava.S odrastanjem će ona biti sigurnija u sebe, prihvatit će dnevni ritam i način života ukućana, te će povremeni boravak u kući biti dio svakodnevnice, kao i činjenica da je sretna vlasnica cijelog dvorišta.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Može li mi netko, molim Vas, reći koja je razlika između premium i superpremium hrane za pse? Gledam na deklaraciji i sastavi (proteini, masti, vlakna, kalcij, fosfor, pepeo...) su im gotovo uvijek isti!  Čula sam da hrana ima status superpremium hrane zato jer u svojoj paleti proizvoda uz veliki izbor okusa i podjele po veličinama pasa nudi i različite veterinarske hrane (za pse koji imaju problema s kožom, probavom, alergijama...), a da se nemedicinska (hrana za potpuno zdrave pse) superpremium hrana svojim sastavom ne razlikuje puno od premium hrane! Molila bih Vas da mi to pojasnite! Unaprijed puno hvala! Lidija.  O: Pseća hrana je podijeljena na superpremium hranu, premium i komercijalnu hranu. Svi proizvođači superpremium hrane imaju strogo kontrolirane izvore sirovina (farme od kojih se dobiva meso za proizvodnju dehidrirane i konzervirane hrane). Superpremium hrane svojom kvalitetom i potrebnim dnevnim količinama opravdavaju cijenu. Kako se superpremium hrana proizvodi od vrhunsko kvalitetnih sirovina, ona je najiskoristivija za organizam psa, te uz manje količine konzumirane hrane osigurava ispunjenje svih potreba organizma. Na tržište dolazi u obliku granuliranog dehidrata i konzervi. Podijeljena je u kategorije prema: a) dobi: puppy (štenci), junior (mladi psi), adult (odrasli psi), mature (stariji psi), senior (jako stari psi) b) veličini (pasmini): small (male pasmine), medium (srednje pasmine), large (velike pasmine), giant (extra velike pasmine) c) fizičkoj aktivnosti: light (za slabije aktivne pse), performance/active (za aktivne, radne pse) d) zdravstvenim potrebama (janjetina/riža, riba/riža...) e) i dolazi kao medicinska hrana (za bolesti bubrega i srca, jetre, zglobova, za dijabetičare, atopične ...). Premium hrana je visokokvalitetna hrana, podijeljena u kategorije kao i superpremium hrana, te se također prodaje isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce. Svi proizvođači premium hrane nude vrlo široke linije proizvoda, te zadovoljavaju potrebe svakog psa. Pored dehidrata, većina premium linija nudi vrlo kvalitetnu konzerviranu hranu i paštetice. Komercijalna hrana kod većine proizvođača ne podliježe strogoj kategorizaciji po dobi, veličini pasmine ili razini aktivnosti, no zadovoljava potrebe pasa svih uzrasta i pasmina. Ako želite saznati više o pojedinoj hrani, slobodno se obratite veterinarima u Pet centar trgovinama.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Ako su psi u rodbinskoj vezi, smije li se i koje koljeno potomstva pariti? Naime imam mužjaka, a kolega ženku, huskyja. Njihovi očevi su različiti, ali su im majke u srodstvu (majka i kćer). Sada bi kolega dao pariti svoju ženku s drugim mužjakom. Zanima me smijem li uzeti ženku iz tog budućeg legla koja bi se onda vjerovatno parila s mojim mužjakom? Hvala, Ines O: S ciljem uzgoja što sličnijih jedinki i dosizanjem standardnih karakteristika, u pojedinim su fazama uzgoja nekih pasmina životinje bile parene u vrlo bliskom srodstvu. Tako su se s vremenom pojavile čitave grupe bolesti i mana kojima naginju određene pasmine.Suvremena kinologija pokušava stručnim odabirom, u najvećoj mogućoj mjeri selektirati roditelje tako da daju što zdravije potomstvo, neopterećeno nasljednim bolestima i manama. Prema kinološkim propisima, vlasnik ženke (ženke s rodovnicom, koji očekuje da i njeni potomci dobiju rodovnicu) dužan je javiti se voditelju uzgoja kinološke organizacije najmanje mjesec dana prije planiranog parenja, kako bi voditelj uzgoja pregledao ženku, konzultirao se s glavnim voditeljem uzgoja za tu pasminu i predložio parnjake.Uzgoj u srodstvu je dozvoljen u određenih pasmina ako ga odobri odbor stručnjaka kinološke organizacije. Ovo se odnosi na legla u kojim bi se štencima pojavljivali zajednički preci do kombinacije generacija 2 - 3 (djedovi - pradjedovi). Zahtjev uz kopije rodovnica namjeravanih sparenih jedinki mora sadržavati opis ideje takvog parenja te mišljenje voditelja uzgoja i glavnog voditelja uzgoja za tu pasminu. Za parenja gdje bi se štencima pojavljivali zajednički preci od kombinacije generacija 3 - 3 naviše nije potrebna molba.Nasljeđem se od roditelja na potomke prenose svojstva tako da za svako dobiju po jedan gen od oba roditelja. Izgled životinje ovisit će o kombinaciji tih gena, a predstavlja će njen fenotip. Ono što kao poruka ostaje svakoj jedinki (a ne treba se ispoljiti) predstavlja njen genotip. Određeni broj nasljednih bolesti prenosi se skrivenim, recesivnim genima. Vjerojatnost da će se one ispoljiti u kombinaciji dvaju takvih gena veća je što su jedinke u bližem srodstvu. Ovo je ujedno odgovor na Vaše pitanje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pozdrav iz Novog Sada uz najlepšu molbu da nam odgovorite na pitanja, jer kod nas nismo uspeli naći adekvatne odgovore. Pre tačno godinu dana i dva meseca prihvatili smo belgijsku ovčarku (gronendal), koju smo našli na ulici u prilično zastrašujućem zdravstvenom stanju. Bila je izmorena i jedva se kretala, s više od 4 poveće rane (već zarasle, ali su ti delovi kože ostali bez dlake), crvenim očima i metkom u donjem delu prepona. Posle par dana adaptacije i privikavanja na novi dom - držali smo je u toplom predsoblju koji je veoma izolovan bez imalo buke, gde je skoro svo vreme samo spavala i jela, odveli smo je kod veterinara na potrebnu vakcinaciju, koji joj je pri tom izvadio hirurškim putem i taj metak i zaključio da je zdrava i stara od 1,5 - 2  godine.Ali najveći problemi nastali su dolaskom novogodišnje večeri (što je bilo posle dva meseca provedenih sa nama) i pucnjavom pirotehnike, gde je Medena bila u stanju totalne uznemirenosti do toga da se jasno moglo čuti "cvokotanje" njenih zuba. Veterinar nam je preporučio diazepam ili bensendin pod OBAVEZNO, što joj i nije nešto pomoglo. Svaki put kada bi pukla petarda na ulici (mi živimo u samom centru grada) ona se prestravi i beži ispod stola i sl. Mi je mazimo i tešimo ali to je kao urođena trauma duboko u njoj. I sada posle više od godinu dana isto se ponavlja pri svakom jačem udaru tj. zvuku, npr. kada pukne auspuh od kola...Pre neko veče je bila u svom parku na šetnji i radosno se vijala i igrala sa ostalim psima kad se čuo neki pucanj i ona je jednostavno pobegla ne osvrčući se. Kao da spašava život ne mareći za naše povike koje inaće sluša. Sama se vratila kući - ispred zgrade za petnajstak minuta, ali problem i dalje postoji. Na jednom uhu ima tetovažu - šifru koju smo uspeli pročitati, ali i pored najveće upornosti i poziva u kinoloski savez i na ostale sl. adrese nismo uspeli pronaći njeno poreklo (kažu nam da je neuobičajena šifra)mozža je bila neki policijski radni pas, pa otuda trauma od pucnjave? Recite nam molim vas šta da pokušamo da preduzmemo da joj pomognemo da se oslobodi toga, jer je očigledno da pas doživljava značajan stres u tim trenucima. Također postoji još jedan problem, a to je njeno uvo. Još pre nekoliko meseci je počela jako da češe svoje uvo i time pravila krastice i iritaciju na koži. Iz uha joj se osetio veoma neprijatan miris cerumena i pri pritisku na uvo čuje se kao da ima vode u uhu, ali je cerumen jako gust i ništa joj ne curi iz uveta. Očigledno joj to smeta i iritira je, stalno ga češe i nervozna je zbog toga - "gunđa" ali daleko od toga da oseća bol ili da cvili. Veterinar nam je rekao da to nije upala i potvrdio je da nema nikakvih gljivica i prepisao nam je tretman ispiranja, pa smo tako išli svaki drugi dan da joj to ispire. Ali joj to ništa nije vredelo ni posle dosta poseta veterinaru, pa nam je onda drugi veterinar prepisao ispiranje sa troprocentnim hidrogenom i antibiotike ampicilin. Do sad smo joj samo ispirali (par nedelja) ali joj nismo davali nikakve lekove u strahu da joj mogu naškoditi. Taj gusti cerumen tamno braon boje počeo je sada malo izbijati na površinu, uvo izgleda čistije i nema toliko češanja, ali još uvek joj uho "šuška" i nije potpuno izlečena i kad bi prestali da joj ispiramo sve bi se vratilo po starom za par dana. Molimo za vasu stručnu pomoć i savet. I ako možete da nam kažete jos nešto: od kad je sa nama nije imala teranje tj. nije uobičajeno krvarila i nije pokazivala neko preveliko interesovanje za mužjake osim za igru, iako nam je veterinar potvrdio da nije izvršena sterilizacija na njoj i da je sve u redu. Inaće je veoma društvena i uvek pokazuje želju za igrom s drugim psima i kretanje tj. treninzi za nju su velika zabava i radost, zadovoljni smo i njenim izgledom, hranimo je kvalitetnim dehidratima i rižom s povrćem par puta u toku nedelje, dlaka joj je prelepa, zdrava a oči bistre. Šta se tu događa i da li je sve zaista ok s njom? Možda je ovo previše pitanja ali ako možete molimo vas da nam odgovorite. Unapred zahvalni, Vina i IvanO: Mnogi psi strahom reagiraju na vrlo glasne zvukove, poput grmljavine ili pucnjave pirotehničkim sredstvima. Uvijek im je moguće pomoći prevladati strah, no da li ćete postići cjeloviti uspjeh ili samo poboljšati stanje ovisi o karakteru psa i iskustvu, te razlogu njezina straha.Kao s većinom problema, najbolje je započeti posjetom veterinaru. Reakcije na glasan zvuk mogu biti posljedica zdravstvenog problema, urođenog ili stečenog vrlo osjetljivog ili ne osobito dobrog sluha. Ako je osjet sluha vrlo osjetljiv, zvuk može zvučati toliko glasno da boli. Ako je sluh oslabljen, na nagli zvuk koji čuje, pas može reagirati strahom. Ako postoji medicinski problem i izlječiv je, možda će to biti dovoljno za rješavanje straha. Naveli ste da Vaša kujica već ima problem s uhom, te da proces još nije izliječen, tako da Vam savjetujem da se prvo sanira upala uha. Najčešće se kod pasa javlja upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa). Upalu uha mogu uzrokovati bakterije, gljivice i paraziti. Strana tijela (klas od trave, divlji ječam) također mogu uzrokovati akutnu upalu vanjskog slušnog kanala. Najvažniji oblici bolesti su: Otitis externa acuta i otitis externa chronica. Prema naravi upale otitis može biti: exzematosa, purulenta, ulcerosa i hyperplastica. Klinički simptomi bolesti su: češanje uha, tresenje glavom, životinja obično drži glavu na koso tako da oboljelo uho leži niže. Kod akutne upale uha vanjski slušni kanal je otečen, zažaren, osjetljiv i pokrit seroznim ili gnojnim eksudatom. Katkad iz uha izlazi gnoj, a dlake na dnu uha su slijepljene. Kod kroničnih se slučajeva nalazi smrdljivi cerumen crno smeđe boje. Kronični otitis externa može biti i posljedica preosjetljivosti na hranu (alergija ili intolerancija). U tom bi slučaju osim liječenja uha pomogla i promjena hrane. Za postavljanje dijagnoze služi otoskop i može se napraviti bris uha. O terapiji i dugotrajnom izlječenju ćete morati razgovarati sa svojim veterinarom, budući da Vam točnu dijagnozu može dati samo veterinar koji je pregledao Vašeg psa.Osim medicinskih uzroka plašljivosti, preostaju problemi u ponašanju. Ovakav strah može biti baziran na vlastitom iskustvu ili se strah može povezati sa sklonošću mnogih pasa ka strahu od grmljavine ili pirotehnike. Psi u pravilu svoj strah izražavaju kroz destruktivno ponašanje, lajanje, skrivanje, što ponekad može biti vrlo neugodno. Navodi se kako se najčešće rade dvije greške kada se uoči takvo ponašanje, a kojima se situacija samo pogoršava:- Prvo, kažnjavanje psa za pokazivanje straha. Tada postaje još plašljiviji. - Drugo, verbalno ili fizičko uvjeravanje ili tješenje psa prilikom iskazivanja straha. Ako se psa polegne ili ga zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., pas ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Pas obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se nervozno jer Vi to prihvaćate i odobravate. Ponekad jednostavno prekidanje nesvjesnog nagrađivanja zaustavlja plašljivost. Zatim, plašljivost možete smanjiti ili ukloniti metodom odvraćanja pažnje. Psima neće biti osobito na pameti grmljavina ili pucnjava ako se koncentriraju na brzu seriju kratkih naredbi "dođi", "sjedni", "prati me", "sjedni", "daj šapu", "legni", "prevrni se", itd. Ideja se zasniva na odvraćanju pažnje od glasnog zvuka. Nakon toga možete obasipati Vašu kujicu pažnjom, ali za obavljanje jednostavnih naredbi, a ne plašljivosti. Ključ uspjeha leži u stpljenju i praksi. Vjerojatno će kujica u početku imati više problema koncentrirati se, ali što će bolje znati izvoditi trikove i igre, lakše će joj biti izvoditi ih pod pritiskom. Druga metoda je polagano i postepeno privikavanje na glasne zvukove koje je plaše. Ovo možete učiniti na način da snimite takve zvukove i puštate ih kujici svakodnevno. Počnite s tako tihim zvkom da ga jedva Vi čujete, jer će pseći osjetljiviji sluh čuti ovo mnogo glasnije. Kujica ne bi trebala iskazati nikakav strah. Postepeno, tijekom tjedana ili mjeseci, pojačavajte zvuk u vrlo malim pomacima tako da jedva primijeti razliku. S vremenom priviknuti će se na slušanje zvuka u punoj jačini. Ako u bilo kojem trenutku pokaže strah, stišajte zvuk i nastavite s pojačavanjem vrlo polako. Ovo privikavanje ići će brže ako istovremeno upotrebljavate metodu odvraćanja pažnje. Ove metode trebale bi pomoći Vašoj ljubimici u prevladavanju strahova tijekom pucnjave, grmljavine ili bilo koje situacije s vrlo glasnim zvukovima. Ohrabite je. Govorite mekim glasom i dajte joj pregršt ljubavi i maženja. Ali nemojte pretjerati jer će shvatiti takvo ponašanje poželjnim, znači, pokazivanje straha = dobivanje pažnje. Vrlo je bitno da Vi ostanete smireni kada je kujica uznemirena. Psi mogu osjetiti strah ili nervozu kod vlasnika. Razgovarajte i ponašajte se normalno. Ako navedene metode neće dati osobite rezultate pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše kujice.Što se tiče tjeranja, na žalost, ne mogu samo na temelju opisa utvrditi razlog, jer se samo kliničkim pregledom može postaviti dijagnoza. Iako kod nekih kuja tjeranje prolazi gotovo neprimjetno, razlozi izostanka spolnog ciklusa mogu biti povezani s fizičkim anomalijama ili bolestima spolnog sustava, te neravnotežom hormonalne regulacije. Kujicu biste trebali odvesti na specijalistički ginekološki pregled kojim će se moći postaviti dijagnoza, te po potrebi preporučiti terapija.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Nedavno smo dobili njemačku ovčarku staru 2 mjeseca, kojoj je odrasla kuja odgrizla komad njuškice zajedno s kapicom na nosiću i gornjom usnicom. Sada joj se vide gornji zubi, a i malo teže diše. Zanimalo bi me da li je moguće da joj to ponovno izraste te da se koža obnovi? Hvala. Daria O: Bez pregleda Vašeg psića teško je i nemoguće prognozirati da li će ova prilično teška ozljeda prednjeg dijela glave (njuške), koja je inače dosta prokrvljena i pokrivena mnogim sitnim živčanim završecima uopće zacijeliti. Niste naveli koliko je prošlo od tog nemilog događaja te da li je štene liječeno. Štene treba pregledati, po potrebi liječiti i stabilizirati njegovo opće zdravstveno stanje, a tek onda treba obratiti pažnju na ozljedu njuškice. Stručna osoba, veterinar, mora odrediti u kojem stadiju je sada ozljeda, koje je boje novonastalo tkivo, da li je ozljeđeno područje toplo ili hladno, da li su prisutni znakovi iziritirane okolne kože ili potkožnog tkiva, koliko nedostaje (posljedica ugriza) mišićnog ili hrskavičnog tkiva te kolika je prokrvljenost. Ako je boja navedenog tkiva purpurne ili crne boje što upućuje na nekrozu ili odumrlo tkivo, prognoza nije povoljna. Preporučila bih da svog psića odvedete na Veterinarski fakultet u Zagrebu, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, gdje će stručni tim veterinara prema zatečenom stanju odrediti prognozu i liječenje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije nekoliko dana od jedne gospođe dobila sam ženkicu tibetanskog španijela od godinu i 10 mjeseci. Preslatka je i vesela, ali je problem u tome što je gospođa niti jednom nije odvela veterinaru. Ima li još opasnosti od štenećaka? Koja sve cijepljenja trebam obaviti kod veterinara? Unaprijed hvala na odgovoru! Helena O: Vlasnici pasa zakonski su dužni cijepiti svoje ljubimce protiv bjesnoće i to u periodu od siječnja do kraja ožujka, odnosno kada traje i akcija cijepljenja. Nakon tog vremenskog perioda također možete cijepiti psa protiv bjesnoće, ali je cijena tada nešto veća. Cijepljenje se ne preporuča i nije uputno, ako je pas prethodno bio bolestan (imao proljeve, temperaturu ili upalu dišnih puteva) i liječen antibioticima. Tada cijepljenje nema nikakve svrhe, jer organizam nije u stanju stvoriti obranu i antitijela na uzročnika bjesnoće - virus. Pošto je Vaš pas vrlo mlad bilo bi poželjno cijepiti ga i protiv štenećaka. Preporučila bih da između ova dva navedena cijepljenja napravite pauzu od 4-6 tjedana, jer to ipak ponešto iscrpljuje organizam. Na taj način dali smo i dovoljno vremena da pas stvori antitijela (obranu) na datu prvu vakcinu (uzročnika koji se nalazi u vakcini). U Vašem slučaju nije bitno što prvo cijepiti, bjesnoću ili štenećak, osim što ste zakonski obavezni do kraja ožujka obaviti cijepljenje protiv bjesnoće. Za sada imate dovoljno vremena da sve obavite . Obratite se Vašem veterinaru i dogovorite pregled i cijepljenje, prilikom kojeg pas mora biti zdrav. Vakcina protiv štenećaka dolazi u kombinaciji s više uzročnika bolesti kod pasa, što ovisi o proizvođaču vakcine i odabiru Vašeg veterinara.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P:  Zanima me informacija o štenećaku. Sviđa mi se jedan psić, ali sam saznala da ga je vlasnik par dana vodio veterinaru, jer je pas obolio od štenećaka. Kad sam vidjela psića činio mi se veseo i razigran. Ne znam koliko je točno psić star, znam samo da je još uvijek štene. Da li će štenećak ostaviti ikakve štetne posljedice na psića? Unaprijed zahvalna. Iva O: Štenećak, distemper, hundestaupe ili Febris catarrhalis infectiosa canum je akutna zarazna bolest mladih pasa koja se manifestira općim infekcioznim, kataralnim, kožnim i encefalomijelitičnim sindromom. Štenećak je vrlo infektivna bolest (infekcijska doza je mala) kojoj je uzročnik RNK virus iz porodice Paramyxoviridae, rod Morbillivirus. Virus je srodan s virusom humanih ospica (morbila) i s virusom goveđe kuge. Izvor zaraze su bolesni psi i njihove izlučevine, kontaminirana sredina, osobito hrana. Virus u psa prodire kroz sluznicu nazofarinksa i druge sluznice. Na virus štenećaka primljive su životinje iz porodica Canidae, Mustelidae (lasice) i Pracionidae (rakun). Pretežno obolijeva štenad do godine dana starosti, ali mogu oboljeti i odrasli psi. Loša prehrana i držanje u nehigijenskim uvjetima uzrokuju teže oblike štenećaka. Preboljenje štenećaka ostavlja doživotnu imunost. Štenad imunih majki stječe prenosiv imunitet manje dijaplacentarno, a više kolostrumom koji ih štiti do 5-6 tjedna života (zato se prvo cijepljenje štenadi preporučuje u dobi od 6-8 tjedana). Inkubacija bolesti traje 3-4 dana, a postoji nekoliko oblika štenećaka: 1) Abortivni oblik: opće stanje psića je neznatno promijenjeno, javlja se neveselost, slabiji apetit i za nekoliko dana potpuno ozdravljenje. 2) Perakutni oblik: bolest nastupa naglo, jako je izražen opći infekciozni sindrom i životinja ugiba za nekoliko dana ili bolest prelazi u akutni oblik. 3) Akutni oblik bolesti je tipičan: štene je neveselo, apatično, povraća, javlja se slabost, pas se povlači u samoću i vrlo je razdražljiv. Nakon nekoliko dana temperatura pada pa se povisuje. Zatim se javljaju kataralni, kožni i nervni simptomi. Kataralni simptomi: na probavnom traktu imamo simptome gastroenteritisa (povračanje, začep pa proljev, upaljeni krajnici i ulcerozni stomatitis). Na dišnom se sustavu javlja rinitis i laringotraheobronhitis (iscjedak iz nosa, kašalj, otežano disanje). Na koži se razvija crvenilo i zatim papulopustulozni egzantem. Na koži nosa i mekuša može se javiti hiperkeratoza što se smatra atipičnim za štenećak i samostalnom bolešću - bolest tvrdih mekuša. Od nervnih simptoma štenećaka javljaju se grčevi, pareze, paralize i ekscitacije. Nervni oblik može trajati mjesecima i prognoza bolesti u tom slučaju je nepovoljna. Dijagnoza bolesti se može postaviti klinički, patoanatomski, serološki.Temelj terapije je liječenje i sprječavanje sekundarnih bakterijskih infekcija, antibioticima širokog spektra. Opću otpornost podižemo vitaminskim injekcijama vitamina B-kompleksa i vitamina C. Svakako se ne smije zanemariti simptomatska terapija (iscjedak iz očiju - kapi, iscjedak iz nosa - kapi, proljev i povraćanje - rehidracija infuzijskim otopinama itd.). U početku ishod bolesti je najpovoljniji, tada možemo primjeniti i specifičnu gamaglobulinsku terapiju.Posljedice bolesti nerijetko se javljaju, a njihov intezitet ovisi o organskom sustavu koji je primarno zahvaćen štenećakom. Najteže su one koje su posljedica nervnog oblika štenećaka, koje završavaju fatalno za pse. O povoljnom ishodu možemo govoriti onda kada nije zahvaćen nervni sustav i ako je terapija primjenjena na vrijeme, u samom početku bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psića, ženku staru 3 god. Pasminu ne znam jer je udomljena s ulice, ali liči na špica samo je mnogo manja (veličine pekinezera). Veterinar mi je rekao da je mješanac, ali ne zna koje dvije vrste. Hranim je konzerviranom hranom Pedigree od pilećeg ili junećeg mesa. Kupam je Friskies šamponom za pse, redovito je četkam (ima dugu mekanu dlaku). Redovito ju cijepim protiv bjesnoće i poslije cijepljenja pojede tabletu Prazinon. Malo je deblja nego što bi trebala biti, ali nije predebela. Prije godinu dana pojavile su joj se potkožne kvržice nalik aknama. Kvržice nestaju baš kao akne, samo izađu u gustoj masi (kao i akne), ali se pojave na drugom mjestu. Svrbi je samo kada prolaze, odnosno kada se već pojavi krastica. Ne pomiču se, tvrde su i veličine su klikera. Razigrana je, jede normalno, nema nikakvih promijena u ponašanju. U kraju u kojem živim postoji veterinarska stanica, ali je slabo opremljena i osoblje je jako nestručno (javljam vam se iz BiH). Molim Vas da mi odgovorite o kakvim je kvržicama riječ i da li su opasne? Hvala. DijanaO: Promjene na koži Vašeg psa koje opisujete mogu biti različite etiologije. Kod pasa je vrlo čest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku.Akutni nealergijski kontaktni dermatitis nastaje kao snažna reakcija već nakon kraćeg kontakta s izrazito jakim vanjskim čimbenikom. U podlozi je upalni proces, bez alergijske ili imunološke reakcije. Dolazi do oštećenja površinskog sloja kože, u vidu crvenila, prištića ispunjenih gnojem ili bistrim sadržajem. Svrbež može i ne mora biti izražen. Kronični oblik nastaje nakon dužeg djelovanja s vanjskim čimbenikom.Kontaktni alergijski dermatitis nastaje 24 - 48 sati nakon kontakta s alergenom. U psa je često posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen), ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava i dr. Vrlo često se  dermatitisi javljaju i kao posljedica prepunih analnih vrećica, iz kojih se sekret analnih žlijezdi ne prazni u debelo crijevo. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti (lupus, pemphigus). Na kraju spomenuti ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasićenih masnih kiselina, disbalansi nekih minerala, nedostatak vitamina. Kupanje dodatno može oštetiti zaštitni sloj kože i oslabiti obrambenu funkciju. Ako je potrebno psa češće kupati svakako koristite neke iz medinske linije šampona (Vétoquinol Dermilen šampon), u suprotnom, psa ne bi trebalo kupati sa šamponima češće od jednom u dva mjeseca.Također, u pasa se najčešće javljaju lipomi kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni; ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Većinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No, povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti. Kvržice koje se osjete na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste,bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi kancerogene - mogu biti maligne ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Apscesi - bolne nakupine gnoja na mjestu ranice ili uboda epidermalne inkluzione ciste - čvrste kvrge ispod površine kože. Iz njih se može cijediti sadržaj ili se mogu inficirati histiocitomi - kvržice ispod kože oblika gumba koje brzo rastu po cijelom tijelu, a obično se javljaju u mlađih odraslih pasa. Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna. Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko. Preporučam Vam da posjetite Veterinarski fakultet u Sarajevu (ako Vam je u blizini mjesta stanovanja) kako bi se utvrdio uzrok te započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna ili kako bi se donijela odluka o promjeni hrane, ako je hrana zaista uzrok.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P:  Vlasnik sam Newfoundlanda starog 6 mjeseci. Prije desetak dana uočio sam na zglobu prednje lijeve šape veliku kvrgu (koja mu nije smetala pri hodanju, niti sam na bilo koji način mogao uočiti da mu smeta). Veterinar je ustanovio da mu je to veliki hematom te mu ga je punktirao i izvadio oko 1-1.5 dl sukrvice i dao antibiotik. Taj dan mu je bilo dobro, no već sam sljedećeg dana primijetio da mu se hematom opet puni - opet raste. Veterinar mi je objašnjavao da je to oštećena žila kroz koju krv izlazi i popunjava taj hematom. Zanima me kakve su metode liječenja i što mi je činiti. Hvala. IvanO: Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Hematom nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Ako je na mjestu pucanja arterije očuvano dotjecanje i otjecanje krvi, nastaje pulsirajući hematom. U sašivenim postoperativnim ranama može nastati postoperativni hematom ako nije u potpunosti zaustavljeno krvarenje. Hematom može biti subkutan, subfacijalni, subduralni, subserozni na parenhimatoznim organima. Sudbina hematoma ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Krv se u hematomu brzo gruša. Oštećene žile zatvaraju se trombom. Zbog veće molekularne koncentracije hematoma od okolnog tkiva, zbog razlike u osmotskim tlakovima, hematom navlači na sebe vodu pa se povećava. Nakon nekoliko dana zbog retrakcije koaguluma i procesa resorpcije, tekućina se vraća u okolno tkivo. Oko hematoma se stvara zid granulacijskog tkiva koje se postupno pretvara u zrelo vezivo. Hematom je netemperirana, bezbolana ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije. Pulsirajući hematom se mora radikalno ekstirpirati, a arterija podvezati.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štenca aljaškog malamuta starog 3 mj. Kako ima jako osijetljivu probavu hranim ga Canidae hranom za pse koja mu izvrsno odgovara, a također sam isprobao Allevu i Pro plan (a na kraju sam ostatak hrane poklonio azilu). Canidae hrana sadržava dovoljno kalcija (1,20%), no ne sadrži glukozamin ni hondroitin, (ti sastojci su neophodni za pravilan razvoj lokomotornog sustava velikih pasmina). Zanima me koje proizvode glukozamina i hondroitina mi preporučujete i kolika im je cijena? INAČE, NAJBOLJI STE I SIGURAN SAM DA ĆETE MI PONOVNO POMOĆI KAO I 1000 PUTA DO SADA! HVALA VAM! MiroslavO: Od preparata koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta -180 kom. (404,00 kn), prah - 100g (114,00 kn) te prah - 200g (198,00 kn).Uz ove preparate, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah - 1000g (398,20 kn) s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat) te Caniviton forte prah - 400g (222,90 kn). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Kod takve duže uporabe dnevnu dozu treba reducirati nakon 14 dana na pola preporučene.U ponudi Pet centra su uz premium programe i superpremium programi za štence velikih pasmina koji sadrže GAG. Proizvođači su "Eukanuba" i "Royal canine".

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Prije tjedan dana donijeli smo kući štene, kujicu rođenu 23.10.2006. g., čistokrvnu mini pudlu, staru dakle 3 mjeseca. Tada je bila teška oko 600-700 grama. Po preporuci uzgajivača hranimo je s Royal Canin mini dogs junior, međutim, nikako nismo shvatili koju količinu dnevno joj trebamo davati. U trgovini u Rijeci jedan trgovac nam je rekao da joj je dovoljno 50-60 grama dnevno, a drugi oko 75 grama. Mi smo joj ovaj tjedan davali 3 puta po 25 grama i sve bi pojela, kakala je 6-7, čak i 8 puta kroz dan i noć. Nakon tjedan dana kod nas, već je teška više od 900 grama.  Zanima nas koliko joj je hrane dnevno potrebno i koliko puta je normalno da ima stolicu. Molim Vas recite nam da li smo joj davali preveliku količinu i na koliko obroka dnevno bi joj trebalo rasporediti odgovarajuću količinu. Molimo vas da nam odgovorite čim prije. Hvala. Vesna O: Royal Canin - mini junior je izvrstan odabir. Namjenjen je štencima mini pasmina (psi koji kad odrastu dosežu od 1-10 kg.). Na poleđini vreće se nalazi tabela o preporučenim dnevnim količinama za pojedinu starosnu skupinu.Tabelom se koristite na sljedeći način:Trebate znati koliku težinu dostiže odrasli pudl (Adult weight ) okomiti stupac i trenutna dob šteneta u mjesecima (age in months), na osnovu ta dva parametra pratite tabelu i saznate ukupnu dnevnu količinu hrane koju dijelite za sada u tri obroka, a kasnije (s napunjenih 5-7 mjeseci) smanjujete na dva obroka. Kod štenadi te dobi normalno je da češće vrše nuždu (i veliku i malu).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih Vas jedan savjet u vezi hranjenja; moj štenac aljaškog malamuta star 3 mj., u zadnjih 5 dana odbija hranu koju je do sada jeo s velikim užitkom (Alleva gigant puppy & junior). Kada mu napunim zdjelicu samo pomiriše i ode, a kad vidi da neće dobiti ništa drugo vrati se i počne jesti, ali ne pojede do kraja (pojede možda 40% ukupne porcije). Ima lagano proljevastu stolicu već 7 dana pa mi je veterinar rekao da mu dodam jogurt u hranu. Danas sam to prvi puta napravila i pojeo je obrok od šuba, a i stolica je bolje! Znači li to da mu hrana ne odgovara te da ju treba promijeniti (npr. Alleva lamb & rice puppy & junior)? Hranim ga dehidratom od početka i uživao je u njemu, što više nije slučaj. Inače je veseo, zaigran i dobrog raspoloženja, jedino sam primjetila da gubi više dlake... Mislite li da je potrebno promijeniti mu hranu? SAMO MI NEMOJTE REĆI DA MU KUHAM, JER TO ZBILJA NE MOGU!  Hvala. LidijaO: Mekana stolica ili proljev u štenadi se može pojaviti iz nekoliko razloga. Najbolje je, kad je to moguće, točno utvrditi uzrok proljeva i pravilno ga liječiti. U većine slučajeva dobro je napraviti koprološku pretragu te isključiti crijevne parazite kao uzrok. Ubrzano pražnjenje crijeva (diarrhoea) predstavlja učestalo izbacivanje kašastog ili sasvim tekućeg izmeta. Ako je broj stolica veći, u njoj se mogu naći sluz i krv kao posljedica iritacije sluznica crijeva. Uzroci proljeva su mnogobrojni. Proljev može trajati kratko (1-2), ali i više dana. U štenaca koji imaju osjetljiv i nezreo probavni sustav najčešće se javljaju kod naglih prijelaza na novu vrstu hrane ili drugih grešaka u prehrani. Isto tako, proljev je simptom nekih od zaraznih bolesti pasa pa ako se stanje ne smiruje svakako odvedite psa veterinaru. To mogu biti bakterijske ili virusne infekcije, paraziti, urođene ili stečene bolesti probavnog sustava te prehrana kao jedan od ključnih čimbenika koji utječu na njih. Uzroci probavnih problema vezanih uz hranu obično su: - hrana pripremljena na neodgovarajući način (pečenje, pohanje, prezačinjena hrana i sl.)- neizbalansirana hrana (npr.višak masnoće u obroku)- "ukradeni" zalogaji odbačene i pokvarene hrane- nagle promjene vrste hrane ili preosjetljivost na hranuDugotrajni proljevi dovode do teških poremećaja u organizmu. Naročito su osjetljive mlađe jedinke. Životinje brzo slabe jer je resorpcija hranjivih tvari smanjena. Uz to, uz smanjenu resorpciju vode i pojačane crijevne transudacije dolazi do gubitka velike količine vode iz organizma (dehidracija), a posljedično se javljaju i poremećaji u elektrolitskom sastavu krvi.Premium (npr. "Alleva") i superpremium vrste hrane za mlade pse svojim sastavom u potpunosti zadovoljavaju sve potrebe pasa u rastu i razvoju. S ciljem što bolje prihvatljivosti, svi proizvođači se trude osmisliti recepture hrane što atraktivnijeg okusa. Naravno, svaki pas je zasebna jedinka pa tako neki više vole okus piletine, drugi janjetine ili ribe itd. Jedni će prednost dati mekoj hrani u konzervi dok drugi odabiru dehidrat. Odbijanje hrane ne treba uvijek značiti zasićenje, već može biti i znak da organizam ima promijenjene potrebe prema određenim nutrijentima. Isto tako, promjene u usnoj šupljini (upala sluznice, izmjena zubi, bolesti zubi) mogu biti uzrok odbijanja određene hrane. Životinja lakše žvače mekšu hranu (ovo ste primijetili nakon dodavanja jogurta i slično) ili dehidrat sitnog zrna. S obzirom da štene hranite Alleva hranom, preporučila bih Vam kombinaciju janjetine i riže za štence. Kako ste već spomenuli perutanje kože, a naročito što ima i probavnih problema, hrana sa lakoprobavljivim sastojcima te nižom količinom masti je odličan izbor. Svakako prelazak na novu vrstu hrane učinite postepeno. Prijelaz bi trebao trajati 4-5 dana tako da smanjujete količinu hrane koju jede, a povećavate udio nove. Što se tiče pripremanja hrane kod kuće, za sada neće biti potrebno. Ako stolica i dalje neće biti formirana možete mu ponuditi "Eukanuba" Intestinal dijetni program za štence (Intestinal Formula for Puppies).

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Obraćam Vam se u nadi da mi možete pomoći. Prije nekoliko dana smo udomili psa lutalicu. Pas je odrastao i niskog rasta. Zanima nas koja su cijepljenja potrebna za njega, koliko je star i kakvo mu je zdravstveno stanje? Hvala. Zoran i Katarina. O: Veterinarske ambulante opremljene su čitačima mikročipova te će Vam provjeriti da li je pas mikročipiran i time dobiti podatke o vlasniku. Ako pas nije označen na ovaj način, a prema fotografijama je svakako stariji od tri mjeseca, veterinar će ga cijepiti protiv bjesnoće, dehelmintizirati i čipirati. Uz obavezno cijepljenje protiv bjesnoće preporučam Vam da psa naknadno cijepite viševalentnom vakcinom protiv psećih zaraznih bolesti (štenećak, hepatitis, leptospiroza, parvoviroza te infekcije dišnih puteva). Daljnju šemu profilakse preporučit će Vaš veterinar.Dob psa određuje se prema izmeni mliječnih i trajnih zuba, odnosno prema trošenju i obliku te ispadanju trajnih zuba. Eksterijerno je teško odrediti dob životinje, tek orjentaciono uz opće stanje i kondiciju pokazatelj može biti npr. prosjeda dlaka na glavi pasa starijih od 6 godina. Štenci se rađaju bez zubiju, a mliječni počinju izbijati u dobi 25-30 dana (najkasnije do 45. dana života). Štenci imaju 28 mliječna zuba. Izmjena mliječnih zubiju počinje u 4. mj. Oni do 4. mjeseca života postaju istrošeni i počinju se klimati te počinju ispadati. Od trajnih zuba prvi počinju izbijati sjekutići, da bi potpuno izbili do 5. mjeseca starosti. U petom mjesecu starosti vidljivo je izbijanje prvog pretkutnjaka u donjoj čeljusti, a s 6 mjeseci pojavljuju se očnjaci. Kutnjaci izbijaju posljednji, između 6 - 9 mjesecai starosti. Trajno zubalo psa čini 42 stalna zuba.  Ovaj pas je mješanac, a vrlo je teško procijeniti je li mu netko od predaka bio čistokrvne pasmine. Kako je jasno da ste ga udomili iz ljubavi prema psima, mogu Vam samo čestitati na odabiru. 

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije mjesec dana uginuo nam je pas, njemački ovčar star 2 godine, i to jako iznenada. Pas je normalno funkcionirao toga dana, kao i sve do tada, jedino dan prije nije htio pojesti svoj obrok. Misleći da je možda otrovao želudac, veterinarka mi je rekla da mu maknem hranu i da mu ne dam jesti ako on neće. Drugi dan mu nisam ništa dala, igrali smo se ujutro najnormalnije. Negdje oko 13h izasla sam vidjeti ga. Na prvi pogled vidjela sam da nešto nije u redu. Hodao je mirno uz mene, spuštenog repa, nezainteresiran za bilo kakvu igru (inaće je bio jako živahan). Cijeli dan je proveo tako, povremeno povraćajući. Drugo jutro u boxu nasla sam ga uginulog! Lijeva strana mu je bila napuhnuta. U tom šoku odmah sam nazvala veterinarku koja mi je rekla da ga ne moramo niti davati na obdukciju jer kada je pas napuhnut znači da mu se želudac "okrenuo" i da je to jako često kod njemačkih ovčara. Međutim, ja sam ga ipak dala na obdukciju. U nalazima obdukcije pisalo je da je u psu nađen mišomor (otrov). Međutim, kada smo došli kod veterinarke na pregled drugog njemačkog ovčara kojeg imamo, rekla mi je da joj to nikako nije jasno, da pas koji je otrovan mišomorom, pogotovo veliki pas, može preživjeti i to na način da otrov u njemu djeluje 10-tak dana i da smo mi svakako mogli vidjeti nuspojave (mirnije raspoloženje, češće spavanje, nezainteresiranost), međutim s njim je sve bilo normalno do tog kobnog popodneva. Možete li mi kako pomoći i reči što Vi mislite što se dogodilo sa psom, budući da imamo i drugog njemačkog ovčara koji će uskoro imati 2 godine da znamo za u buduće?! Lijep pozdrav,  MajaO: Poštovana, kako ste zatražili obdukciju nad Vašim psom, nalazom se utvrdio uzrok uginuća. Kako se u pravilu nalazom post mortem jedino može pouzdano i točno utvrditi što se u stvari dogodilo (što je uzrok uginuća), zaista ne bih mogla sumnjati u dijagnozu.Kako je iznenadno uginuće vrlo rijetko u pasa, mogu Vam spomenuti neke od uzroka: hipoadrenokorticizam, subaortalna stenoza, aneurizma, tromboemolija (obično plućna), kardiomiopatije (slabost srčanog mišića koja može nastupiti sekundarno nakon virusne ili parazitarne infekcije), supraventrikularna tahikardija, krvarenje (može se pojaviti bez vidljivog razloga, no vrlo često nastaje nakon induciranja hemangiosarkoma, no češće se ovaj oblik javlja u pasa starijih od 6 godina), toksini (iako obično postoje neki klinički znakovi). Karakteristično je gotovo za svaki od navedenih uzroka da uginuće nastupi tijekom nekoliko sati ili kraće. Zatim, uginuće u nekoliko dana (2 - 5 dana) može uslijediti uslijed akutnih bolesti zarazne ili nezarazne prirode, otrovanja i sl. Naravno, jedino se u takvim slučajevima obdukcijom može isključiti neki od tih problema kao i dokazati pravi uzrok uginuća. No, većina bolesti koje rezultiraju naglim uginućem nisu zarazne ili zaista rijetko od njih oboli još koji pas u kućanstvu.Dilatacija i torzija (proširenje i okretanje) želuca je oboljenje koje se javlja samo kod pasa, i to kod velikih pasmina pasa sa dubokim grudnim košem kao što su nemački ovčari, bokseri, njemačke doge, dobermani, veliki šnauceri... Oboljenje se obično javlja kod pasa starosti između dvije i deset godina. Pravi uzrok ovoga oboljenja nije poznat, mada postoje mišljenja o genetskoj predispoziciji pasa na ovo oboljenje, sumnja se i na probleme u anatomskoj građi i položaju organa u ovom dijelu tijela, kao i na probleme u pokretljivosti želuca oboljelih pasa. Fizička aktivnost i način ishrane psa mogu biti predisponirajući faktori za pojavu ove bolesti, ali oni se ne smatraju uzrokom. Kada se torzija želuca pojavi, pas vrlo brzo ulazi u stanje šoka, jer želudac, zbog svog promijenjenog položaja, vrši pritisak na krvne žile od životne važnosti. Vrlo je bitno da pripazite na prehranu Vašeg psa. Nemojte mu davati hranu koja napuhuje, zatim, veliku količinu hrane odjednom, te smanjite aktivnosti odmah nakon obroka.Što se tiče otrovanja rodenticidima, najopasnije je ono kumarinskim derivatima, a moguća su i trovanja derivatom tioureje i cinkovim fosfidom. Do trovanja dolazi nakon što životinja slučajno pojede kumarinske derivate s hranom. Najčešće je to u slučajevima kada, zbog neopreznog postavljanja mamaca s tim otrovom za štakore ili miševe, pas na njega naiđe i pojede komadić hrane s otrovom ne prepoznajući opasnost. Mehanizam toksičnog djelovanja tih otrova zasniva se na sprečavanju djelovanja K vitamina u procesu zgrušavanja krvi. Također, oštećuju stijenku kapilara što se očituje krvarenjima na različitim mjestima. Za manifestaciju bolesti potrebno je nekoliko dana, jer je otrov kumulativan. Toksični učinak pojavljuje se tek nakon uzimanja određene doze otrova. Izuzetno, vrlo velike doze unesene u organizam odjednom, mogu uzrokovati akutno proširenje krvnih žila, pad krvnog tlaka, te uginuće zbog hemodinamskog kolapsa. Smatra se kako psi pokazuju različitu osjetljivost, a otruju se već nakon jednokratne doze od 20 mg/kg. Trovanje se manifestira slabošću životinje, bljedilom vidljivih sluznica, krvarenjima po tijelu u obliku manjih ili većih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, te po vidljivim sluznicama. Krvarenja su moguća i subkutano, u mišiću, ispod poplućnice i potrbušice, u plućima, u mozgu, tj. u svakom tkivu.