Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Pozdrav iz Novog Sada uz najlepšu molbu da nam odgovorite na pitanja, jer kod nas nismo uspeli naći adekvatne odgovore. Pre tačno godinu dana i dva meseca prihvatili smo belgijsku ovčarku (gronendal), koju smo našli na ulici u prilično zastrašujućem zdravstvenom stanju. Bila je izmorena i jedva se kretala, s više od 4 poveće rane (već zarasle, ali su ti delovi kože ostali bez dlake), crvenim očima i metkom u donjem delu prepona. Posle par dana adaptacije i privikavanja na novi dom - držali smo je u toplom predsoblju koji je veoma izolovan bez imalo buke, gde je skoro svo vreme samo spavala i jela, odveli smo je kod veterinara na potrebnu vakcinaciju, koji joj je pri tom izvadio hirurškim putem i taj metak i zaključio da je zdrava i stara od 1,5 - 2  godine.

Ali najveći problemi nastali su dolaskom novogodišnje večeri (što je bilo posle dva meseca provedenih sa nama) i pucnjavom pirotehnike, gde je Medena bila u stanju totalne uznemirenosti do toga da se jasno moglo čuti "cvokotanje" njenih zuba. Veterinar nam je preporučio diazepam ili bensendin pod OBAVEZNO, što joj i nije nešto pomoglo. Svaki put kada bi pukla petarda na ulici (mi živimo u samom centru grada) ona se prestravi i beži ispod stola i sl. Mi je mazimo i tešimo ali to je kao urođena trauma duboko u njoj. I sada posle više od godinu dana isto se ponavlja pri svakom jačem udaru tj. zvuku, npr. kada pukne auspuh od kola...Pre neko veče je bila u svom parku na šetnji i radosno se vijala i igrala sa ostalim psima kad se čuo neki pucanj i ona je jednostavno pobegla ne osvrčući se. Kao da spašava život ne mareći za naše povike koje inaće sluša. Sama se vratila kući - ispred zgrade za petnajstak minuta, ali problem i dalje postoji. Na jednom uhu ima tetovažu - šifru koju smo uspeli pročitati, ali i pored najveće upornosti i poziva u kinoloski savez i na ostale sl. adrese nismo uspeli pronaći njeno poreklo (kažu nam da je neuobičajena šifra)mozža je bila neki policijski radni pas, pa otuda trauma od pucnjave? Recite nam molim vas šta da pokušamo da preduzmemo da joj pomognemo da se oslobodi toga, jer je očigledno da pas doživljava značajan stres u tim trenucima. Također postoji još jedan problem, a to je njeno uvo. Još pre nekoliko meseci je počela jako da češe svoje uvo i time pravila krastice i iritaciju na koži. Iz uha joj se osetio veoma neprijatan miris cerumena i pri pritisku na uvo čuje se kao da ima vode u uhu, ali je cerumen jako gust i ništa joj ne curi iz uveta. Očigledno joj to smeta i iritira je, stalno ga češe i nervozna je zbog toga - "gunđa" ali daleko od toga da oseća bol ili da cvili. Veterinar nam je rekao da to nije upala i potvrdio je da nema nikakvih gljivica i prepisao nam je tretman ispiranja, pa smo tako išli svaki drugi dan da joj to ispire. Ali joj to ništa nije vredelo ni posle dosta poseta veterinaru, pa nam je onda drugi veterinar prepisao ispiranje sa troprocentnim hidrogenom i antibiotike ampicilin. Do sad smo joj samo ispirali (par nedelja) ali joj nismo davali nikakve lekove u strahu da joj mogu naškoditi. Taj gusti cerumen tamno braon boje počeo je sada malo izbijati na površinu, uvo izgleda čistije i nema toliko češanja, ali još uvek joj uho "šuška" i nije potpuno izlečena i kad bi prestali da joj ispiramo sve bi se vratilo po starom za par dana. Molimo za vasu stručnu pomoć i savet. I ako možete da nam kažete jos nešto: od kad je sa nama nije imala teranje tj. nije uobičajeno krvarila i nije pokazivala neko preveliko interesovanje za mužjake osim za igru, iako nam je veterinar potvrdio da nije izvršena sterilizacija na njoj i da je sve u redu. Inaće je veoma društvena i uvek pokazuje želju za igrom s drugim psima i kretanje tj. treninzi za nju su velika zabava i radost, zadovoljni smo i njenim izgledom, hranimo je kvalitetnim dehidratima i rižom s povrćem par puta u toku nedelje, dlaka joj je prelepa, zdrava a oči bistre. Šta se tu događa i da li je sve zaista ok s njom? Možda je ovo previše pitanja ali ako možete molimo vas da nam odgovorite.
Unapred zahvalni, Vina i Ivan

O: Mnogi psi strahom reagiraju na vrlo glasne zvukove, poput grmljavine ili pucnjave pirotehničkim sredstvima. Uvijek im je moguće pomoći prevladati strah, no da li ćete postići cjeloviti uspjeh ili samo poboljšati stanje ovisi o karakteru psa i iskustvu, te razlogu njezina straha.

Kao s većinom problema, najbolje je započeti posjetom veterinaru. Reakcije na glasan zvuk mogu biti posljedica zdravstvenog problema, urođenog ili stečenog vrlo osjetljivog ili ne osobito dobrog sluha. Ako je osjet sluha vrlo osjetljiv, zvuk može zvučati toliko glasno da boli. Ako je sluh oslabljen, na nagli zvuk koji čuje, pas može reagirati strahom. Ako postoji medicinski problem i izlječiv je, možda će to biti dovoljno za rješavanje straha.

Naveli ste da Vaša kujica već ima problem s uhom, te da proces još nije izliječen, tako da Vam savjetujem da se prvo sanira upala uha.

Najčešće se kod pasa javlja upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa). Upalu uha mogu uzrokovati bakterije, gljivice i paraziti. Strana tijela (klas od trave, divlji ječam) također mogu uzrokovati akutnu upalu vanjskog slušnog kanala. Najvažniji oblici bolesti su: Otitis externa acuta i otitis externa chronica. Prema naravi upale otitis može biti: exzematosa, purulenta, ulcerosa i hyperplastica. Klinički simptomi bolesti su: češanje uha, tresenje glavom, životinja obično drži glavu na koso tako da oboljelo uho leži niže. Kod akutne upale uha vanjski slušni kanal je otečen, zažaren, osjetljiv i pokrit seroznim ili gnojnim eksudatom. Katkad iz uha izlazi gnoj, a dlake na dnu uha su slijepljene. Kod kroničnih se slučajeva nalazi smrdljivi cerumen crno smeđe boje. Kronični otitis externa može biti i posljedica preosjetljivosti na hranu (alergija ili intolerancija). U tom bi slučaju osim liječenja uha pomogla i promjena hrane. Za postavljanje dijagnoze služi otoskop i može se napraviti bris uha. O terapiji i dugotrajnom izlječenju ćete morati razgovarati sa svojim veterinarom, budući da Vam točnu dijagnozu može dati samo veterinar koji je pregledao Vašeg psa.

Osim medicinskih uzroka plašljivosti, preostaju problemi u ponašanju. Ovakav strah može biti baziran na vlastitom iskustvu ili se strah može povezati sa sklonošću mnogih pasa ka strahu od grmljavine ili pirotehnike. Psi u pravilu svoj strah izražavaju kroz destruktivno ponašanje, lajanje, skrivanje, što ponekad može biti vrlo neugodno.

Navodi se kako se najčešće rade dvije greške kada se uoči takvo ponašanje, a kojima se situacija samo pogoršava:
- Prvo, kažnjavanje psa za pokazivanje straha. Tada postaje još plašljiviji.
- Drugo, verbalno ili fizičko uvjeravanje ili tješenje psa prilikom iskazivanja straha. Ako se psa polegne ili ga zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., pas ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Pas obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se nervozno jer Vi to prihvaćate i odobravate.

Ponekad jednostavno prekidanje nesvjesnog nagrađivanja zaustavlja plašljivost. Zatim, plašljivost možete smanjiti ili ukloniti metodom odvraćanja pažnje. Psima neće biti osobito na pameti grmljavina ili pucnjava ako se koncentriraju na brzu seriju kratkih naredbi "dođi", "sjedni", "prati me", "sjedni", "daj šapu", "legni", "prevrni se", itd. Ideja se zasniva na odvraćanju pažnje od glasnog zvuka. Nakon toga možete obasipati Vašu kujicu pažnjom, ali za obavljanje jednostavnih naredbi, a ne plašljivosti. Ključ uspjeha leži u stpljenju i praksi. Vjerojatno će kujica u početku imati više problema koncentrirati se, ali što će bolje znati izvoditi trikove i igre, lakše će joj biti izvoditi ih pod pritiskom. Druga metoda je polagano i postepeno privikavanje na glasne zvukove koje je plaše. Ovo možete učiniti na način da snimite takve zvukove i puštate ih kujici svakodnevno. Počnite s tako tihim zvkom da ga jedva Vi čujete, jer će pseći osjetljiviji sluh čuti ovo mnogo glasnije. Kujica ne bi trebala iskazati nikakav strah. Postepeno, tijekom tjedana ili mjeseci, pojačavajte zvuk u vrlo malim pomacima tako da jedva primijeti razliku. S vremenom priviknuti će se na slušanje zvuka u punoj jačini. Ako u bilo kojem trenutku pokaže strah, stišajte zvuk i nastavite s pojačavanjem vrlo polako. Ovo privikavanje ići će brže ako istovremeno upotrebljavate metodu odvraćanja pažnje. Ove metode trebale bi pomoći Vašoj ljubimici u prevladavanju strahova tijekom pucnjave, grmljavine ili bilo koje situacije s vrlo glasnim zvukovima.

Ohrabite je. Govorite mekim glasom i dajte joj pregršt ljubavi i maženja. Ali nemojte pretjerati jer će shvatiti takvo ponašanje poželjnim, znači, pokazivanje straha = dobivanje pažnje. Vrlo je bitno da Vi ostanete smireni kada je kujica uznemirena. Psi mogu osjetiti strah ili nervozu kod vlasnika. Razgovarajte i ponašajte se normalno. Ako navedene metode neće dati osobite rezultate pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vaše kujice.

Što se tiče tjeranja, na žalost, ne mogu samo na temelju opisa utvrditi razlog, jer se samo kliničkim pregledom može postaviti dijagnoza. Iako kod nekih kuja tjeranje prolazi gotovo neprimjetno, razlozi izostanka spolnog ciklusa mogu biti povezani s fizičkim anomalijama ili bolestima spolnog sustava, te neravnotežom hormonalne regulacije. Kujicu biste trebali odvesti na specijalistički ginekološki pregled kojim će se moći postaviti dijagnoza, te po potrebi preporučiti terapija.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava