*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih za savjet, imam newfaundlera starog 6 i pol godina, ovaj problem mu se već do sada javljao s tim da su mu uvijek propisivali inekcije antibiotika. Radi se o tome da ne može izvršiti nuždu (začep) dva tri dana, tada mu se nadme trbuh, ima plinove, ali se istodobno javi i nemogućnost mokrenja. On pokušava mokriti, tj. savija leđa i napreže se, ali jedva da išta izlazi (kap po kap ili skroz tanak mlaz). Kad mu podignem rep ili masiram rukom na području ispod anusa, mokri puno bolje. Također povraća prva dva dana. Nakon toga počinje mokriti po noći (ispušta mokraću dok spava). To traje oko sedam dana, a nakon što uspije izvršiti veliku nuždu sve to nestane. Do sada sam ga vodila kod više veterinara i skoro svi tvrde da je to učestala upala mjehura. Nije mi jasno zašto sve prođe kad izvrši veliku nuždu. Tijekom tog vremena jedva prihvaća hranu i samo leži, bezvoljan. Molim vas da mi pomognete i savjetujete što da učinim, jer mu se to javlja dva do tri puta godišnje. Unaprjed hvala! IvkaO: U pasa je začep crijeva česta pojava, a obično nastaje u debelom crijevu. Uzrokovan je: nepravilnom prehranom, prevelikim količinama kosti, jednoličnom i dugotrajnom prehranom suhom i brašnastom hranom. Prevelika količina kostiju izaziva vrlo tvrdu stolicu koja, pogotovo u starijih pasa s povećanom prostatom, može zapeti i uzrokovati ozbiljne probleme. Začep se još javlja i kod patoloških procesa u okolini analnog otvora, upala analnih žlijezda, povećanja prostate, bolesti stražnjih nogu, kronične upale debelog crijeva te prijeloma kosti zdjelice i bedra. Za preventivu nastanka začepa treba voditi računa o raznovrsnoj prehrani (osim proteina i lakoprobavljivih ugljikohidrata (tijesta, riže, zobi, krumpira)), psima treba davati i hranu bogatu sirovim vlaknima (podražuju motilitet crijeva), kao što je povrće, voće, posije itd. Kako niste naveli kako hranite Vašeg psa, spomenut ću i komercijalne gotove hrane za pse. Možete izabrati neku od premium (Alleva, Bosch, Belcando, K-9) hrane ili superpremium programa (Hills, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan), kombinacije janjetine i riže, ribe i riže, koji svojim lakoprobavljivim sastojcima ne opterećuju probavni sustav. Kod bolesti mokraćnog sustava najčešće se javlja upala mokraćnog mjehura, ili kao samostalna bolest ili zajedno s upalom bubrega. Kod ove bolesti, osim čestog zauzimanja stava kao da će mokriti, psi pri tome mogu pokazivati znakove boli, nelagode, a i često mokre male količine mokraće. Upala se dokazuje laboratorijskom pretragom mokraće te se mora poduzeti antibiotska terapija kako se ne bi proširila na bubrege i dovela do težih posljedica. Također, vrlo je korisno napraviti i RTG-snimku mokraćnog sustava kako bi se mogla isključiti i prisutnost mokraćnih kamenaca.Moram spomenuti i bolesti prostate koje su vrlo česte u starijih pasa. Do njih dovode dva osnovna uzroka: starenje te razina muškog spolnog hormona testosterona. Prostata se opskrbljuje krvlju direktno iz testisa pa je to jedan od razloga što je u njoj viši nivo testosterona nego u perifernoj cirkulaciji. Promijenjena i povećana prostata vrši pritisak na debelo crijevo pa je otežana defekacija jedan od prvih simptoma. Smetnje pri mokrenju se u pravilu pojavljuju kasnije (otežano mokrenje, prisutnost krvi u mokraći). Dakle, tenezmi (napinjanja prilikom zatvora) te nemogućnost defekacije prvi su simptomi bolesti prostate. Ukoliko se radi o upalnom procesu na prostati može se pojaviti i visoka tjelesna temperatura te povišen broj bijelih krvnih stanica u krvi. Liječenje antibioticima nije uvijek uspješno pa je često kastracija jedini način liječenja ovog problema.Preporučujem Vam posjet Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se kompletnim pregledom utvrdio točan uzrok problema Vašeg ljubimca te mu pravodobnom terapijom poboljšali kvalitetu života.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.02.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molila bih Vas za mišljenje, koje mi je hitno potrebno. Imam psa starog 6 godina, od prije dvije nedjelje počele su mu se oduzimati zadnje noge, a od prije dva dana totalno su mu se oduzele, ne može da stoji, trbuh mu je tvrd kao kamen, ne može mokriti. Veterinar je rekao da mu je srce slabo, jer ima oko 200 otkucaja u minuti te mu je prepisao lijekove za srce. Nisam ga vodila na ultrazvuk. Molim Vas recite mi Vaše mišljenje te da li je potrebno da posjetim drugog veterinara. Unaprijed hvala. Sanja O: Srce svih životinja građeno je od četiri šupljine (klijetke). Gornja lijeva i desna klijetka nazivaju se atrij, a donja lijeva i desna ventrikuli. Krv teče iz vena tijela u desni atrij. Tamo se kratko zadržava, a nakon toga se kontrakcijom se istiskuje u desni ventrikul. Iz njega se krv dalje istiskuje u pluća gdje se opskrbljuje kisikom. Iz pluća krv zatim teče u lijevi atrij gdje se isto kratko zadržava, te ide u lijevi ventrikul. Lijevi ventrikul predstavlja najveći mišić srca koji istiskuje krv arterijama u sve dijelove tijela. Razlikuju se dva tipa zatajenja srca ili miopatija u pasa. Prvi se naziva hipertrofična kardiomiopatija u kojoj dolazi do zadebljanja stijenki mišića srca što dovodi do oslabljene sposobnosti istiskivanja krvi. Ovaj tip zatajenja je relativno rijedak u pasa. U drugom obliku klijetke srca se povećavaju što rezultira stanjenjem i smanjenom snagom stijenki srčanog mišića. Ovaj tip se naziva dilatirana kardiomiopatija. Ovaj tip zatajenja srca rijedak je u malih pasmina pasa, a čest u velikih pasmina. U malih pasmina pasa često se javlja i mitralna insuficijencija uzrokovana promjenama u mehanizmu zatvaranja srčanih zalistaka, a vodi do kongestivnog zatajenja srca sa simptomima vrlo sličnim dilatiranoj kardiomiopatiji. Mužjaci pasa skloniji su bolestima srca od ženki, a obično su prvi simptomi vidljivi u dobi starijoj od 5 godina. Dobermani, bokseri i koker španijeli su osobito skloni, no i ostale pasmine pasa težine preko 25 kg. Kako se oboljelo srce povećava, smanjuje se sposobnost dovoljno jakih kontrakcija lijeve strane srca i tjeranje krvi kroz sve krvne žile tijela. Na početku bolesti krv se pretjerano nakuplja u desnoj strani srca koja opskrbljuje pluća kisikom, te prima krv iz prsne i trbušne šupljine.Srce se tada napreže kako bi kompenziralo ove promjene što ima za posljedicu smanjenje sposobnost obavljanja tjelesnih ativnosti. Ovo slabljenje srca se naziva kongestivno zatajenje srca.Srce u tom stadiju nije sposobno opskrbiti krvlju sve organe i stanice tijela dovoljnom količinom kisika. Sa nedostatkom kisika stanice ne mogu obavljati normalne funkcije. Različiti hormoni koji se tada otpuštaju u cirkulaciju pokušavaju ispraviti abnormalnosti. Ovi hormoni zadržavaju tekućinu u nakani povećanja volumena krvi. Nekoliko mjeseci ovi zaštitni mehanizmi funkcioniraju vrlo dobro. No, s vremenom, ova zadržavana tekućina uzrokuje probleme. Javljaju se simptomi kašljanja, teturanja i smanjene životne snage. Zadržana tekućina u plućima naziva se plućnim edemom, tekućina ispod kože periferni ili limbički edem (vrlo rijetko u pasa), a ona u trbušnoj šupljini ascites.Psi u kasnijem stadiju zatajenja srca postaju vidljivo manje aktivni i zamaraju se brže. Apetit im je obično smanjen, te otežano dišu, dahću i kašlju i za vrijeme odmaranja. Primjećuje se i povećanje obujma trbuha koji poprima oblik kruške kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini i jetri. Često se javlja i slabost mišićja u kasnijm stadijima bolesti.Pregledom se mogu utvrditi abnormalne kontrakcije srčanog mišića, te promjene na sluznicama periferne cirkulacije. Bolesti srca razvijaju se mjesecima, pa čak i godinama. Isto tako vrlo polako utječu na cirkulaciju krvi. Organizam može kompenzirati novonastalo stanje kroz nekoliko tjedana ili mjeseci, no do određene točke kad više ovaj mehanizam nema učinka. Ubrzano, otežano disanje, plavi jezik, pretjerano slinjenje ili kolaps mogu biti jedni od prvih znakova loše prognoze. Mnogo slučajeva kardiomiopatija je povezano i sa abnormalnostima srčanog ritma koje je uzrokovano ometanjima prijenosa električnih impulsa koji kontroliraju jakost i broj kontrakcija srca i vrlo često uzgrožavaju život.Dijagnoza se prvenstveno temelji na općem kliničkom pregledu, zatim RTG-snimkom, EKG, te ultrazvukom. Zatim, pretraga krvi i urina koja daje uvid u stanje i funkcioniranje unutarnjih organa. Ovisno o lijekovima koji su preporučeni za Vašeg ljubimca, bitno je napomenuti kako im je potrebno oko 5 dana da postignu potpunu učinkovitost. Nakon otprilike dva tjedna trebalo bi napraviti kontrolu o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti javite se odmah svojem veterinaru. Spomenula bih kako je osobito bitno posvetiti pažnju i na prehranu te omogućiti umjerene aktivnosti Vašeg ljubimca. Postoje posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Naravno, ukoliko sumnjate u dijagnozu, imate pravo potražiti mišljenje drugog vetrinara. Svakako bih napomenula da su nužne gore navedene pretrage da bi se postavila konačna dijagnoza te prognoza stanja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.02.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene koker španijela, staro 4 mjeseca. Primjetila sam da se jako češe i grize po trbuhu, da li je moguće da ima buhe i da li su one aktivne i po zimi. Smijem li štene teretirati s frontline-om?Puno hvala. Vesna O: Promjene na koži Vašeg štenca koje opisujete mogu biti različite etiologije. U pasa se vrlo često javlja kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Akutni nealergijski kontaktni dermatitis nastaje kao snažna reakcija već nakon kraćeg kontakta s izrazito jakim vanjskim čimbenikom. U podlozi je upalni proces, bez alergijskog ili imunološkog zbivanja. Dolazi do oštećenja pvršinskog sloja kože, u vidu crvenila, prištića ispunjenih gnojem ili bistrim sadržajem. Svrbež može i ne mora biti izražen. Kronični oblik nastaje nakon dužeg djelovanja s vanjskim čimbenikom. Kontaktni alergijski dermatitis nastaje 24 - 48 sati nakon kontakta s alergenom. Često je posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen), ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava i dr. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolestI (lupus, pemphigus). Na kraju spomenut ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasićenih masnih kiselina, disbalansi nekih minerala, nedostatak vitamina.Sve nabrojano može izazvati promjene kao u Vašeg štenca, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna. Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko. Savjetujem Vam da posjetite svoga veterinara kako bi se utvrdio uzrok te započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna ili kako bi se donijela odluka o promjeni hrane, ako je hrana zaista uzrok.Što se tiče buha, da, aktivne su i zimi. Kako buha prolazi nekoliko oblika u razvojnom ciklusu, upravo to joj omogućuje da bude aktivna tokom cijele godine. Ovi razvojni oblici najviše se nalaze u okolini, gdje čekaju povoljne uvjete za daljnji razvoj. Iz tog razloga preporuča se stavljanje nekih od zaštitnih sredstava tokom cijele godine. Tretiranje Fronlineom je kontraindicirano u štenadi mlađe od 8 tjedana, tako da bez bojazni možete ampulicom zaštititi Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.02.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene boston terijera staro 6 mjeseci. Prije tri tjedna, počeo je često povraćati i imao je tvrdu i neredovitu stolicu. Hranio sam ga briketima Royal Canin. Odveo sam ga veterinaru, koji je zaključio da ima problem sa želucem i probavom te mu je dao trodnevnu terapiju inekcijama i prepisao Hills i/d dijetalnu hranu. Savjetovao mi je da mu dajemo pileću juhu, pileće meso i žgance. Moram spomenuti da je štene pojelo vlakna od igračke, koja je nakon dva do tri dana izbacilo zajedno sa stolicom. Nakon deset dana se oporavio i vrlo je razigran te pokazuje stalnu želju za hranom. Stolica mu je redovita, ali još uvijek povraća slinu koju pretpostavljam ne zna sam izbaciti na usta ili nos. Ponekad sa slinom izbaci i nekakvu pjenu, ali bez hrane pa vas molim za savjet. Lijep pozdrav, Goran MiletićO: Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Sam akt povraćanja predstavlja forsirano izbacivanje sadržaja želuca i/ili sadržaja gornjeg dijela tankog crijeva kroz usta. Akt povraćanja sastoji se iz tri faze: u prvoj fazi životinja obilno slini, oblizuje se, javljaju se pokreti gutanja te postaje uznemirena ili potištena. Ova faza se naziva "nauzea", a nakon nje može, ali i ne mora uslijediti povraćanje. Zatim dolazi do napinjanja trbušnih mišića uz pokrete koji sliče dubokom disanju i konačno do izbacivanja želučanog sadržaja. U drugoj fazi povraćanja, pas se ponekad izrazito napreže dok ne uspije povratiti.Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita.Osim povraćanja, u pasa se javlja i regurgitacija. Ovaj mehanizam izbacivanja sadržaja iz probavnog sustava kroz usta, za razliku od povraćanja, predstavlja pasivno izbacivanje hrane obično prije nego ona stigne do želuca. Regurgitacija se može javiti neposredno nakon uzimanja hrane ili vode, ali i više sati nakon obroka. Obično je simptom oboljenja jednjaka, ali javlja se i kod nekih sistemskih oboljenja.Psi mlađe dobi vrlo su radoznali i zaigrani i kroz te dvije osobine upoznaju svoju okolinu i predmete u njoj, stoga je česta pojava grickanje i unošenje raznih predmeta u usta. Pri tome štene često slučajno proguta neki od manjih predmeta koji na taj način završi u želucu.Rast zubiju, neugoda, monotonija i nedovoljno kretanja su pogodovni faktori. Na Vama je da naučite psa što smije, a što ne smije žvakati. Jedan od načina je da mu ponudite velik izbor igračaka. Kad izabirete igračke za Vašeg psa, uvijek morate voditi računa o tome što je sigurno za njega. Igračke za žvakanje uvijek bi trebale biti odgovarajuće veličine prema veličini psa. Uzice, gumbi ili tkanine u komadićima trebali bi se izbaciti iz popisa igračaka.Postoje i neke igračke koje bi se smjele dati isključivo pod Vašim nadzorom. Npr. igračke od špage i plišane igračke s punjenjem. Sve igračke koje zvižde strogo morate nadzirati, jer većina pasa teži tome da uništi zviždalicu iz igračke koju nakon toga može progutati.Ali nadgledanjem i pomnim odabirom igračaka, svaku možete učiniti neškodljivom po zdravlje psa.Simptomi koji se javljaju kod prisustva stranih tijela u želucu su različiti, a ovise o veličini i obliku stranog tijela. Kod manjih i neoštrih stranih tijela često nema nikakvih znakova bolesti, jer ona obično bez smetnji prođu cijeli probavni trakt i životinja ih izbaci izmetom. No, do problema dolazi onda kada pas proguta veće komade neprobavljivog materijala kao što su kamen, kesten, šiška od čempresa, razne loptice i plastične igračke, čepove plastičnih boca te dijelove gumenih igračaka (tenis loptica). Strano tijelo može progutati pas bilo koje životne dobi, ali se najčešće ovo događa kod mladih pasa koji gutaju sve do čega dođu - naročito oni psi koji rade štetu po stanu; žvaču Vaše cipele i papuče te danima vade spužve iz kauča i naslonjača. Oprez je potreban i ako je Vaš pas sklon uništavanju igrački, dakle ako se zabavlja tako da trga igračke na komadiće. Strano tijelo proći će kroz želudac i jedan dio tankog crijeva dok ne stigne do mjesta na kojem je crijevo suženo. Na tom mjestu zastane te dolazi do djelomične ili totalne opstrukcije crijeva što će izazvati cijeli niz kliničkih simptoma. Prvi znak je povraćanje, a ponekad se javlja proljev ili mekša stolica. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do opisanih promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Dakako da navedeno oboljenje predstavlja stanoviti napor za organizam te mu je potrebno vremena za oporavak. Koliko iznosi taj vremenski period vrlo je teško općenito reći, a naročito kada se radi o problemima probave gdje je ponekad potrebno i od 4 - 6 tjedana za normaliziranje funkcija. Kako ste naveli, stolica se normalizirala, normalno jede i obavlja druge fiziološke funkcije, no sluznica gornjeg dijela probavnog sustava je osjetljivija te je potrebno i dulje vremena da se Vaš ljubimac riješi neugode. Ukoliko ste se vratili starom režimu prehrane s Royal Caninom, možete mu ponuditi i medicinski program Sensitivity Control u dehidriranom i konzerviranom obliku.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.02.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kujicu, mješanku staru šest mjeseci. Udomili smo je kad je imala dva mjeseca i kad smo je prvog dana vozili u autu, povratila je i tako skoro svaki put kada se vozi. Jako je prestrašena u autu i čim uđe u auto počne jako sliniti, tj. iz nje doslovce curi čista voda. Vozili smo je i na suvozačkom sjedalu, na podu, na stražnjem i svaki put je isto. Molim Vas za savjet jer nam je žao što se tako muči prilikom vožnje, a pogotovo ne znamo šta da radimo. Ako će tako ostati, zabrinjava nas kako će podnjeti duži put, npr. do mora!!! Unaprijed hvala. MayaO: Kinetozom se nazivaju poremećaji ili bolesti sustava za održavanje ravnoteže. Kad mozak tijekom vožnje prima proturječne podatke iz osjetnih organa (oči ne uočavaju istu razinu pokreta kao mehanizmi za ravnotežu u unutarnjem uhu koji registriraju pokrete vozila), tada se javlja bolest kretanja. Ona se u pasa manifestira pojačanim slinjenjem i povraćanjem. Navedeni neugodni simptomi predstavljaju reakciju središnjeg živčanog sustava, tako da on aktivira centar za mučninu i povraćanje u mozgu.Mnogi psi prebrode ovu nelagodu upravo polaganim učenjem na vožnju. Isprva je učite na auto bez upaljenog motora, zatim s upaljenim motorom, a tek na kraju vožnjom. Svakako vodite računa o vremenu proteklom od zadnjeg obroka. No, možete koristiti i tablete protiv mučnine koje će umiriti želudac, ali koje ne preporučujem kod kratkih relacija (20 - 60 min.), jer djeluju na retikularnu formaciju moždanog debla gdje umanjuju psihomotoričku aktivnost te su životinje smirene, nezainteresirane za okolinu, oslabe im obrambene reakcije, zatomi se osjećaj straha, snizi se krvni tlak te sedacija prosječno traje 6 - 12 sati (Sedalin tablete ili gel). U našim Pet centrima možete pronaći: Beaphar "Reisefit" tablete protiv mučnine za vrijeme putovanja, Vétoquinol "Sedalin tablete" ili "Sedalin gel" koji se izdaju isključivo na veterinarski recept.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 27.02.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Vlasnica sam čistokrvnog bernskog planinskog psa Amona, staroj 10 mjeseci. U proteklih par tjedana sam primjetila da nakon blaže fizičke aktivnosti, odnosno kad se lagano zadiše, počinje hroptati kod izdisaja. Zabrinuta sam da nije nešto ozbiljnije. Javila sam se veterinaru koji mi je samo rekao da treba dobiti injekcije. Molim Vas da mi odgovorite o čemu bi se moglo raditi. Unaprijed hvala! Srdačan pozdrav! Ksenija O: Hropci (rhonchus) predstavljaju suhe zvukove u grlu ili bronhima, a javljaju se uslijed njihove djelomične obstrukcije. Hropci se javljaju kao klinički znaci respiratornih oboljenja (infekcija, anomalija, oštećanja laringealnih živaca), ali i u sklopu promjena drugih organskih sustava. Krvotok i disanje su usko povezani, tako da se poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg psa može raditi o običnoj upali grla ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl.Kongenitalne nepravilnosti, kao što su suženja nosnica, izduženog mekog nepca i suženje dušnika također mogu biti uzrok respiratorne disfunkcije.Hropcima se često manifestira kolaps traheje koji se ipak najčešće javlja u malih pasmina pasa.Trahea je organ kroz koji zrak struji u i iz pluća i građen je od hrskavičnih prstenova. Iz nepoznatog razloga trahea izgubi rigidnost i kolabira i gubi svoju čvrstu strukturu. Simptomi ovakvih poremećaja najčešće se jave kod pojačanih fizičkih napora, uzbuđenja, lajanja, tj. svih stanja koje ubrzavaju disanje. Očituju se problemima disanja - što pas jače pokušava udahnuti to trahea više kolabira i onemogućava prolaz zraku. Kako se naglo javi ubrzo i prestaje i pas normalno dolazi do daha. Nakon toga moguć je i kašalj koji podsjeća kao da pas pokušava pročistiti dišne puteve.Ovo su naravno neke od mogućnosti, a pravu dijagnozu će postaviti veterinar tek nakon temeljitog pregleda.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 24.02.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 4 i po mj. staru ženku. Spava sa mnom u sobi u svojoj korpi, ali čini mi se da gospodari mojim snom jer ujutro u 6 i po se ustane i grebe po krevetu i ne da mi više spavati. Pošto smo imali problema s nuždom u kući, svi smo skakali na njen mali znak da će biti nužde, pa tako i rano ujutro. Sada ona budi i traži hranu i da ide van, ali ako se vratimo u sobu ona nekada zaspi a nekada ne. Postoji li neki trik da je nagovorim da spava bar do 8? Nemamo problem s namještajem ali zna biti tvrdoglava i neposlušna i želi na mene sjesti čak i u autu, tako da moram voziti s njom na koljenu što nije dobro a nije dobro ni da je sama jer onda grize po autu ili nastoji doći na mene. Ima li tu koji trik da pokušam? Mislim da je to zato jer je iz Zagreba do Korčule putovala na mojim koljenima i valjda je to odredilo sve dalje. Naučila je bez problema reči ''molim'' sa šapom u zrak kada pita hranu ili igračku ali naredbe tipa ''ne'' ili "lezi" ili "čekaj" nikako. Sjedne isto bez problema ali ovo drugo nikako. I ne znam da li da joj čistim uši štapićima jer to odbija. Ima li što drugo jer smrde stravično?Hvala, SilvijaO: Mladi psi su vrlo zaigrani i puni energije. Njihova potreba za blizinom i pažnjom vlasnika ponekad stvara probleme. Pred Vama je period odrastanja i odgoja koji traži dosta strpljenja i dosljednosti. Iako je malen, psić brzo uočava i koristi sve što mu ide u prilog. Na Vama je da odredite granice. Morate mu jasno dati do znanja gdje će spavati i neka to ne bude u Vašoj sobi. Okružite psa igračkama kojima će se zabaviti dok čeka da ustanete.Ako želite uspjeti, morat ćete ignorirati pozive za igru u jutarnjim satima. Na početku će to biti teško, ali svakako čekajte da pas prestane lajati ili cviliti, jer ako se odazovete znači da njegov način "djeluje". Dakle, pozovite ga da dođe u sobu tek kad prestane lajati ili cviliti.Vožnja u automobilu bi trebala biti sigurna za vozača i životinju. To ćete riješiti pregradama ili mrežama za auto, plastičnim transporterom ili sigurnosnim pojasom za pse. Psića ćete prvo privikavati kraćim vožnjama, a s vremenom će usvojiti ovu dobru naviku.Što se poslušnosti tiče, savetujem Vam da pročitate neki od priručnika za odgoj pasa (npr.Dr. Fogle "Pas, priručnik za vlasnike") prema kojem ćete uspješnije savladavati osnovne vježbe poslušnosti i odgoja mladog psa. Male pogreške u načinu rada i vježbi mogu dovesti do neshvaćanja ili odbijanja izvršenja određenih radnji. U svemu je važno da budete dosljedni, uporni i da ste sigurni kako pas razumije što se od njega očekuje. Prekomjerno popuštanje od strane vlasnika pas neće shvatiti kao znak ljubavi, nego kao uspješno nametanje svoje volje. Za čišćenje ušiju psića možete koristiti "Otifree" otopinu koja ima jaku sposobnost otapanja cerumena i prljavštine uha. Koža ga dobro podnosi, a čišćenjem se djelotvorno reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom slušnom kanalu. Komponente koje vraćaju masnoću koži spriječavaju isušenje, te održavaju kožu vlažnom i nježnom, što pospješuje normalizaciju strukture i otpornost kože. Za čišćenje uha nemojte koristiti štapiće, već komadićem gaze očistite samo vanjski dio uške. Uho koje ima neugodan miris trebao bi pregledati veterinar, jer može biti znak upale zvukovoda.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 24.02.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa, zlatnog retrivera koji je imao operaciju zuba, ali problem je što pas ima napad straha kad ga vozimo na pregled kod veterinara. On nam je savjetovao da za slijedeći pregled koristim sedalin gel. Pas zbog šetnje kroz šipražje, ima ranicu na uhu pa mi je veterinar rekao da mogu i na ranicu nanijeti gel i da će imati isto djelovanje kao i kod peroralnog davanja, zanima me da li je to točno? Unaprijed zahvaljujem. Marijo O: Acepromazin, aktivna tvar pripravka Sedalin gel, je djelotvoran fenotijazinski neuroleptik (antipsihotik). Djeluje, prije svega, na retikularnu formaciju moždanog debla umanjujući psihomotoričku aktivnost. Nakon aplikacije Sedalin-a životinje se umire, nisu više razdražljive i agresivne, postaju nezainteresirane za okolinu, oslabe im obrambene reakcije, zatome osjećaj straha, umanjuje motoričku aktivnost - hipokinezija, a istodobno im se opusti mišičje - miorelaksacija. Sedalin ne utječe znatno na stanje svijesti. Ovaj antipsihotik djeluje vrlo blago analgetski što olakšava obavljanje dijagnostičkih i terapijskih zahvata. Nakon p/o primjene Sedalin gela, acepromazin se djelomice resorbira, a trankvilizacijski učinak u malih životinja nastupi za 15 - 20 minuta. Daju li se preporučene doze, sedacija traje 6 - 12 sati.Kako je ovaj preparat primjeren p/o aplikaciji, djelatne tvari su prilagođene resorpciji iz probavnog sustava, a ne sa površinskih oštećenja kože. Mišljenja sam kako je došlo do pogrešne interpretacije podataka o samom preparatu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 22.02.2007.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me što je dermatoidni sinus, koji se javlja u Rodezijskih ridgbecka? Hvala. Nataša O: Dermoidni sinus prvi puta je opisan kod Rhodesian Ridgeback pasmine (može se pojaviti i kod Kerry Blue Terriera,Shih Tzua i Boxera), kao anomalija kože. Nekad su tu pojavu zvali dermoidnom cistom, epidermalnom cistom ili trichiaris spiralis. Pod cistom smatramo svaku nenormalnu ili neuobičajenu vrećicu ili šupljinu na i u tijelu. Ova cista ili sinus (dermoidni sinus se razvija za vrijeme embrionalnog razvoja i nalazi se između kože i moždine u području sakruma ili križa i smatra se težim oblikom ove anomalije), naslijednog je karaktera i može se uočiti kod vrlo mladih štenaca. Prstima možemo napipati trvđu i okruglu masu promjera oko 3 cm ili više, na predijelu vrata. Ovaj oblik je nešto blažeg karaktera i spaja kožu s dorzalnim spinalnim ligamentima (vezivno tkivo koje spaja gornje dijelove kralježaka). Također postoji još jedan oblik kojeg smo prethodno naveli, a javlja se na području križa i nema povoljnu prognozu za psa, posebno ako dijelovi dermoidne ciste prejako obaviju ili čak ulaze u moždinu kralježnice.Cista, sinus ili vrećica može u sebi sadržavati dlačne folikule, žlijezde lojnice i znojnice. Sve navedene komponente luče svoje produkte i ispune vrećicu sa sebumom ili lojem, otpacima kože i dlačicama. Ako se ovakav sadržaj inficira (vrećica ima kanalić prema koži, kroz koji ulaze razne bakterije), upala se proširi na okolna tkiva i često se razvije upala mozga i moždanih ovojnica i može dovesti do neželjenog ishoda - uginuća.Ovu anomaliju treba što ranije dijagnosticirati kod štenadi, odvojiti ih iz legla, pripremiti za operaciju i kirurški obraditi cistu ili sinus. Ishod operacije ovisi o veličini i raširenosti ciste (može biti jednostavnog okruglog oblika ili kombiniranog od više cista koje su međusobno spojene), također oporavak poslije operacije vrlo je dug i pas mora biti pod strogim nadzorom svoga vlasnika i veterinara. Pošto je ova anomalija uočljiva u ranoj dobi šteneta, takve pse, a i njihove roditelje trebalo bi isključiti iz uzgoja i time će se prekinuti lanac prijenosa ove bolesti. Nadam se da sam Vam donekle odgovorila na pitanje. Ova bolest je vrlo komplicirana i teška, kako za samu životinju, tako i za vlasnika, a da bi shvatili težinu ove bolesti treba poznavati i genetiku i anatomiju i fiziologiju i patologiju pasa.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 08.03.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moj štenac aljaškog malamuta, star 4,5 mj, težak 21 kg, popije 4 l vode u 24 sata i puno mokri. Kada smo ga hranili Allevom, stolica je znala biti proljevasta, jako je zaudarala, prhutao se pa smo prešli na Canidu - prhutanje je prestalo, sada je stolica u glavnom žuta i kašasta (prva dva tjedna je bila super - tvrda i formirana, tamne boje), ne smrdi, obilna je, a povremeno dobije proljev pa mu dajem Darm - gel. Dok dobiva taj gel sve je ok pa nakon dva dana po starom. Veterinar misli da bi to sa stolicom moglo biti povezano s Canivitonom koji mu dajem zbog panostitisa, a i Canidae nije hrana za velike pasmine pa time nadoknađujem glukozamin i hondroin. Kada je Thor bio star 4 tjedna jako su ga napale gliste pa ga zbog toga uredno i pažljivo čistim od parazita. Prije 5 - 6 dana pojeo je trulu jabuku u vrtu i to je povratio i dobio jak proljev pa sam mu počela davati kuhanu rižu s piletinom i veterinar mu je dao antibiotik. Proljev se smirio, nastavila sam s dehidratom i stolica je bila 2 dana u redu, a potom opet žuta, kašasta i obilna. Pas je ponekad imao krvave (malo roskaste) bjeloočnice s lagano suznim ("staklastim") pogledom kao da ima temperaturu, ali mu pri analnom mjerenju nije bila preko 38,6. Do sada sam sve ove simptome sa stolicom pripisivala fiziologiji, tj. znam da postoje psi koji jednostavno imaju takvu probavu, a Thor je jako aktivan, veseo i zaigran i ne mršavi, a neke simptome sam i pripisivala mijenjanju zubića. Oduvijek pije jako puno vode pa sam mislila da je to normalno. Uglavnom ima dobar apetit s kračim fazama slabijeg. Dogovor s veterinarom je slijedeći: pustim Thora 10-ak dana na čistom dehidratu bez Canivitona i vodi, da se "očisti" od antibiotika, a onda uzmem mokraću i stolicu. Sve to skupa i s Thorom, koji mora 12 sati biti na tašte, nosim na institut gdje će mu izvaditi krv (za kompletnu krvnu sliku i 5 biokemijskih analiza), pa onda po potrebi i ostalo (ultrazvuk...). Veterinar je rekao da bi moglo biti svašta; problemi s jetrom, bubrezima, gušteračom, želucem. Zanima me da li po navedenim simptomima, Vi možete pretpostaviti što bi mu moglo biti? Unaprijed hvala. Lidija.O: Složeni procesi uzimanja hrane i njenog fizičkog i kemijskog pripremanja za resorpciju i iskorištavanje odvijaju se u probavnim organima (digestivnom ili alimentarnom traktu). Digestivni trakt čine: usta, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo te gušterača i jetra. U osnovi, funkcija digestivnog trakta se sastoji u mehaničkom usitnjavanju hrane, njenom natapanju pljuvačkom, kemijskoj razgradnji pod djelovanjem enzima digestivnog trakta i žlijezda koje svoje sekrete izlučuju u njega, resorpciji probavljenih tvari i izbacivanju iz organizma neiskorištenih sastojaka iz hrane. Svi ovi procesi su međusobno usko povezani i poremećaj bilo kojeg od njih dovodi do poremećenog toka probave hrane.Poremećaji funkcije probavnog trakta mogu biti izazvani nepravilnom prehranom ili organskim i funkcionalnim promjenama u probavnim organima.U funkcionalne poremećaje spadaju poremećaji pokreta i prohodnosti, poremećaji sekrecije i poremećaji resorpcije.Proljev predstavlja povećanje obujma i sadržaja ili učestalosti pražnjenja crijeva. Vrlo često je samo simptom neke druge bolesti ili bolesnog stanja.Ubrzanje crijevnih pokreta (hiperperistaltika), se javlja kod grešaka u prehrani, kataralnih upala sluznice crijeva, enteritisa različite etiologije (toksični, bakterijski, virusni). Hiperperistaltika se javlja u početku alergijskih reakcija, kod hipertireoze i psihičkih uzbuđenja. Uslijed bržeg prolaska hrane kroz crijeva skraćeno je vrijeme kontakta između sastojaka hrane i enzima te mnogi sastojci hrane ostaju neprobavljeni. Uslijed smanjenja resorpcije vode stolica je kašasta ili potpuno rijetka. Gušterača je žlijezda s unutarnjim i vanjskim lučenjem, a njen lužnati sok neutralizira želučanu kiselinu. Enzimi gušterače sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv. Na probleme vezane uz nedostatak egzokrinih enzima gušterače upozorava, između ostalog, promjena u količini i kakvoći ekskremenata. Psi učestalo defeciraju, a stolica je svijetla i ovisno o vrsti hrane, obilna, kašasta, pjenušava, masna, kiselkasta ili užegla zadaha. Uloga jetre u probavi je vrlo važna. Kako bi iz crijeva hranjive tvari dospjele u krv, moraju se metabolizirati u jetri. Jetra također proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru, a služi za raspršivanje masti. Malapsorpcija je stanje nedovoljne apsorpcije najjednostavnijih komponenti hranjivih tvari (monosaharidi, aminokiseline, monogliceridi, masne kiseline, vitamini, minerali, elektroliti, voda). Uzrok malapsorpcije može biti bolest organa koji sudjeluju u probavi hrane (jetra, gušterača), nedostatak probavnih sokova u crijevu i posljedicno otežane razgradnja hrane ili prebrzi prolaz hrane kroz crijeva. Kliničku sliku karakteriziraju proljev, steatoreja, gubljenje na težini, opća slabost, dehidracija, anemija, sklonost krvarenjima. Crijeva su u pasa normalno nastanjena prirodnom fiziološkom bakterijskom florom koja razgrađuju ostatke hrane i ne dopuštaju nastanjivanje patogenih bakterija. Međutim, kod određenih okolnosti (npr.uzimanje antibiotika), dolazi do poremećaja crijevne flore što dovodi do proljeva.Vrlo efikasni su se u tim slučajevima pokazali probiotski preparati "Darm gel" i "Canizyme". Sve navedeno je samo nastojanje da Vam približim problematiku i objektivnu preporuku veterinara da dijagnozu postavi po dodatnim laboratorijskim(i drugim) pretragama.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 07.03.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam maltezericu koja će uskoro navršiti 4 godine. Prije godinu dana imala je prvo leglo i to odmah 6 malih, sve dečki. Bila je uzorna majka i to je sve dobro prošlo. Nisam sigurna da li je naš problem vezan uz majčinstvo, no nekako u to vrijeme su počeli veći problemi s analnom žljezdom. Naime i prije se kujica znala vući po zemlji kada ju je svrbilo, ali tada bi to prestalo odlaskom veterinaru i pražnjenjem žljezde. U zadnje vrijeme, iako idemo redovito prazniti žljezdu pa često veterinar kaže da nije niti bila puna, moja se kujica skoro bez prestanka vuče po zemlji, a često se i grize i liže oko anusa. Nekada fina guza pokrivena krznom sada je rozo-crvene boje i potpuno bez dlaka. Moj veterinar kaže da je to naprosto problem ove pasmine i da nema nekog trajnog rješenja, osim pražnjenja žljezde. Zanima me da li postoji neka krema koja bi joj olakšala svrbež, ili možda neko drugo rješenje. Napominjem da redovito stavljamo Advantix i da je kujica redovito prana, počešljana i uredna. Unaprijed hvala. MirnaO: Analne vrećice su parni organ, koje su smještene kao što im i samo ime kaže, s obiju strana anusa. Tekućina koja se stvara u analnim vrećicama je puna feromona i oblaže feces. Kada su pune, pas se obično vuče sa stražnjim dijelom tijela po podu ili se liže ili grize oko tog područja i po stražnjim nogama. Ako su analne vrećice pune, moraju se isprazniti. Postoji više tehnika pražnjenja analnih vrećica i ponekad ih nije dovoljno istisnuti samo izvana. Sve ovisi o sadržaju, pa ako je on gust i grudast, potrebno je analne vrećice isprati s rivanolom ili nekom sličnom tekućinom. Ponekad je potrebno cijeli postupak ponoviti nekoliko puta s razmakom od tjedan dana. Ako se analne vrećice ne isprazne, a pune se redovito, može doći do njihovog apscediranja i tada je potrebna i antibiotska terapija. Sanjkanje psa po stražnjem dijelu tijela ne mora uvijek značiti da su analne vrećice pune, nekada crijevni paraziti, kao što su gliste i trakavice, mogu uzrokovati iritaciju i svrbež anusa.Razlog prekomjernog punjenja analnih vrećica može biti hrana, pseće buhe, tjeranje, alergijska reakcija i mnogi drugi razlozi. Na žalost, kod gradskih pasa analne su vrećice uobičajen problem te jedino redovito pražnjenje analnih vrećica Vašem psu može olakšati njegove probleme.Naveli ste kako je Vaša kujica redovito prana, češljana i uredna. Koliko često je kupate? Preporuča se kupanje šamponima ne češće od jednom mjesečno. Najbolje bi bilo tri do četiri puta godišnje. Postoje izvrsni šamponi za pse (Dermilen, šamponi iz programa All Systems), koji se mogu češće upotrebljavati, no svakodnevnom upotrebom bi moglo doći do narušavanja prirodne ravnoteže i vlažnosti kože. U običnoj toploj vodi možete oprati šapice poslije svake šetnje. Suho pranje (puder) također možete koristiti češće i to tako da napudrate područje koje je prljavo i promijenjene boje (zbog hrane ili mokraće), ostavite 10 minuta i tada očetkate mekom četkom.Psima koji su skloni nakupljanju i retenciji sadržaja, preporuča se i specijalna medicinska hrana. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu:- d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku sa jelenom, janjetinom, patkom i lososom.- Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom.- dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom obliku.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.03.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Već 12 godina sa mnom živi umiljati koker španijel koji je prije par mjeseci dobio "društvo" -činčilu. Ona se nije puno na njega obazirala, ali je on osjetivši njen miris danima i noćima grebao po vratima prostorije u kojoj se nalazi njen kavez. Na kraju sam shvatila kako nema drugog rješenja nego pustiti ga da vidi što je to u kavezu i onjuši ju. No to nije bilo dovoljno jer je doslovno poludio, cvilio i grebao po kavezu želeći doći do nje. Na kraju sam, u strahu po zdravlje činčile ali i psa koji ima slabo srce, odlučila "sučeliti" ih tako da sam držala činčilu u naručju, a tata je držao psa i polako mu popuštao povodac. Bliski susret nije bio koban - pas je oblizao činčilu, a ona nije pokazivala strah. Danas, nakon par mjeseci, pas još uvijek svako jutro dolazi vidjeti činčilu, ali je sada ona vidno uplašenija i skriva se u kavez ili se ukipi kad ga ugleda. Zabrinuta sam kako sam nanijela ozbiljnu duševnu traumu svojoj činčili pa me zanima Vaše mišljenje o tome jesam li pogrešno postupila u želji da sprijateljim te dvije životinje i može li činčila prihvatiti suživot s psom (naravno, uz našu stalnu pozornost)? Unaprijed hvala, MajaO: Velike su razlike u karakteru svake pojedine činčile. Ima nježnijih i mirnijih, ali isto tako i dominantnih, agresivnijih. Činčile su dražesne, vrlo spretne i brzo se kreću. Izgledaju slatko i imaju vrlo mekano krzno, ali se osobito ne vole predugo maziti.U prirodi žive u špiljama i samo noću izlaze van. Kao kućni ljubimci također će provoditi veći dio dana u spavanju i biti aktivni tek navečer. Pripitomljavanje nije teško ako se s činčilom počne baviti dok je vrlo mlada, no bez obzira, ugrist će ako je uplašena.Također, ako je uznemirena usred dnevnog spavanja biti će nervoznija i tada je teže ostvariti pozitivan kontakt. Iako, u divljini činčile žive u malim grupama i po prirodi su vrlo društvene životinje. Jedan istospolni par je vrlo sretan zajedno, a naročito ako su iz istog legla i mladi. No, ukoliko dobiju dovoljno ljudske pažnje, činčile mogu živjeti same. Tada Vi za njih postajete "druga" činčila. Ukoliko žive od mladosti u društvu s drugim činčilama, ali i drugim ljubimcima, dobro se slažu. Ponekad upoznavanje s drugim kućnim ljubimce ne prolazi tako lagano kao da se radi o jedinki iste vrste. Potrebno je vremena i strpljenja da se ovo dvoje navikne jedno na drugo. Naročito što se u Vašem slučaju radi o psu. Pas je već stariji, a samo o individualnoj sklonosti ovisi kako prihvaća novog kućnog ljubimca. Činčila naravno ovakvo nešto osjeća. Možda joj je samo upoznavanje s psom i bilo stresno, no najviše ovakvo iskustvo ovisi individualno o svakoj činčili. Kroz igru se najbolje upoznaju i prihvaćaju, tako da ovo pokušavajte što više prakticirati.Sasvim je normalno da na nagle pokrete i sl. činčila reagira strahom i nakon toliko dugo vremena od upoznavanja s psom. Svaku takvu akciju činčila smatra "prijetnjom", tako da je ovakva reakcija samo obrambena u nastaloj situaciji. Trebati će joj vremena da psa shvati kao sasvim neopasno biće i osjeća se opušteno. Nemojte sebe kriviti za ovako nastalu situaciju, pokušajte kroz igru i zabavu pobuditi pozitivne osjećaje između činčile i psa, a naravno uz Vašu pozornost, kako pas u igri ne bi slučajno ozlijedio činčilu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.03.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam labrador retrivera starog 2,5 g., visokog oko 57 cm, teškog oko 35 kg, kupljenog s urednim papirima i do sada odličnog zdravlja. Međutim u zadnja tri mjeseca (interesantno, svakih 30-ak dana) tri puta mu se dogodilo slijedeće: odmarajući se i tvrdo spavajući, nakon naglog buđenja i skakanja na noge, nakon što bi napravio nekoliko koraka, tijelo bi se počelo naglo grčiti te bi teturajući pao na pod, pri ćemu bi se grč sa zadnjih nogu počeo širiti na cijelo tijelo, uključujući i glavu. Kolutao očima nije, pjene na ustima nije bilo, nije mokrio. To bi trajalo oko 3--4 minute i nakon toga bi se ponašao normalno, vodu niti hranu ne bi tražio. Napominjem da se to dešavalo svaki put nakon što bi se naglo prenuo iz sna, skočivši u vis cijelim tijelom. Čekam da to pokušam snimiti i pokažem veterinaru i zanima me što vi mislite, radi li se o nekoj vrsti epilepsije ili možda o "naslovu" CESC (našao na internetu, a i snimke su najsličnije onome što se događa i mom psu).Hvala! NevenO: Pod nazivom CESC (Canine Epileptoid Cramping Syndrome) opisuje se bolest koja simptomima vrlo nalikuje epilepsiji. Zapažena je u border terijera i izvjesno je da oboljenje ima nasljedni karakter. Bolest se spominje kao "Spike´s disease", po psu imenom Spike koji je patio od ovog oboljenja. Većina bolesnih pasa pokazuje abnormalnu jetrenu funkciju što je rezultiralo fokusiranjem veterinara na praćenje bolesti jetre. Prema nekim istraživanjima, za razliku od epilepsije, bolest je najvjerojatnije metaboličke prirode. Simptomi su različiti i variraju intenzitetom, a manifestiraju se kao: teturanje, nekoordinirano kretanje, istezanje ekstremiteta, kontrakcije (grčevi) mišića trbuha i slabina i dr. Znaci bolesti javljaju se u svih dobnih kategorija, a najčešće između 2. i 6. godine.Učestalost napada je različita, od samo jednog u životu do nekoliko napada tjedno. Epizoda može trajati nekoliko sekundi do 30 minuta.Ne postoji način za postavljanje pouzdane dijagnoze, osim determinacijom DNA markera, ali se ova metoda u nas ne provodi.Postoje preporuke u smislu uvođenja dijetalne prehrane. Ovaj pristup se temelji na teoriji da je oboljenje povezano sa specifičnim, ali za sada nepoznatim bjelančevinama ili ostalim, za sada nepotvrđenim sastojcima u hrani.S ovim ciljem preporučuju se medicinski programi "Eukanuba", "Hill`s" i "Royal canin", a u stalnoj su ponudi Pet centar ljekarni. Prije svega se preporučuju hipoalergene dijete u kojima su bjelančevine hidrolizirane. Uz ove, preporučuju se i drugi programi, ali svakako po preporuci veterinara koji liječi životinju.Kako biste dobili jasniju sliku o epilepsiji, preporučujem Vam tekst u kojem je ovu bolest opisala kolegica Dr. Z.Rumiha : http://www.pet-centar.hr/blogs/pitajte-veterinara/epilepsijaNadam se da ste kroz ove tekstove stekli potpuniju sliku o navedene dvije bolesti, no za točnu dijagnozu svakako se trebate obratiti veterinaru koji će provesti potrebne kliničke pretrage i na temelju rezultata preporučiti terapiju.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 03.03.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nedavno smo snimanjem kukova otkrili da naš bernski planinski pas od 14 mjeseci ima displaziju kukova. Od početka smo ga hranili Royal Canin giant hranom (sada je to junior), no pošto sad moramo strogo paziti da se ne udeblja trebali bismo prijeći na neku manje kaloričnu hranu. Što biste mi preporučili? Da li možda adult hrana za maxi pasmine ili možda mobility support? Voljeli bih ostati pri Royal Caninu jer smo jako zadovoljni hranom, ali nije problem ni ako bi trebali prijeći na drugu hranu. Hvala, TihanaO: Poštovana, s obzirom na veličinu pasmine Vašeg psa, ne bih Vam preporučila da hranu mijenjate na hranu za odrasle pse jer iako je Vaše štene gotovo doseglo visinu odraslog psa, razvoj nastavlja još nekoliko mjeseci. U svrhu prevencije prekomjerne težine vrlo je bitno voditi računa o dnevnim aktivnostima, te unosu količine hrane (tj. kalorijama). No s obzirom na indikaciju, primjerenija bi bila formula Royal Canin Mobility Special, koja - osim što sadrži hondroprotektore - ima umjerenu energetsku vrijednost upravo radi prevencije nakupljanja prekomjerne težine. Kako nevedena hrana ima manju količinu bjelančevina u odnosu na formulu giant junior, trebali biste preporučenu dnevnu dozu prilagoditit potrebama Vašeg psa u razvoju.Kako biste što lakše riješili dvojbu, možete ostati pri hrani Royal Canin Giant Junior, no u prehranu dodati pripravke za ublažavanje tegoba u Vašeg psa. Od preparata koji se koriste za jačanje zglobova, ligamenata, tetiva i hrskavica u Pet centrima možete nabaviti: Petvital GAG - preparat koji pruža odličnu opskrbu sustava za kretanje s glikozamin glikanom (GAG). Njegovim djelovanjem obnavlja se i stabilizira struktura vezivnog tkiva (tetive, ligamenti, zglobna hrskavica, diskovi). Ovaj preparat je visokovrijedan kompleks prirodnih tvari koje povoljno djeluju u vrijeme skotnosti, u fazi rasta, kod povećanog opterećenja sustava za kretanje, a isto tako i kod starijih životinja. Sadrži aminokiseline i brašno morskih algi, osušene zelene usnate školjke te vitamin E i selen kao zaštitu od štetnih tvari koje nastaju staničnom mjenom tvari. Preparat je u prodaji u obliku tableta -180 kom. (404,00 kn), prah - 100g (114,00 kn) te prah - 200g (198,00 kn).Uz ove preparate, u našoj ponudi je i Caniviton forte prah - 1000g (398,20 kn) s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat) te Caniviton forte prah - 400g (222,90 kn). Caniviton je dopunsko sredstvo hrani za stabilizaciju lokomotornog sustava u pasa s visokim sadržajem glikozaminoglikana (hondroitin sulfat). Glikozaminoglikani pripadaju velikoj skupini tzv. šećera s učinkom na zglobove i to tako da regenerira hrskavice, tetive i ligamente, održava ih gipkim te na taj način olakšava nesmetano kretanje. Caniviton se pokazao izvrsnim nakon velikih opterećenja tetiva, ligamenata i zglobova. Dodatak L-karnitina u preparatu omogućuje bolji rad srca i skeletne muskulature i skraćuje vrijeme odmora nakon sportskih natjecanja. Dodatak joda podupire metaboličke procese te tako potiče vitalnost životinja. Dodani vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima te tako preveniraju otok zglobova koji se može javiti uslijed nedostatka. Za efektivno jačanje i dugotrajnu zaštitu hrskavice preporuča se, npr. Caniviton, primjenjivati kroz period od najmanje 3 mjeseca. Kod takve duže uporabe dnevnu dozu treba reducirati nakon 14 dana na pola preporučene.Nadam se da sam Vam pomogla, te da ćete pronaći najprihvatljivije rješenje za Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 02.03.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu staru 4 mjeseca, problem je taj što ona još nije naučila nuždu obavljati vani. Imam je mjesec i pol dana, a stanje s obavljanjem nužde se ne popravlja. Nismo je učili da nuždu obavlja na novine, jer su nam rekli da je omah učimo da ide van. Dajemo joj hranu prije nego je idemo proštati. Vodimo je van 3 puta dnevno (7-13-21). Molim vas za pomoć i savjet. Unaprijed zahvalna. Tena O: Vaša je maltezerica još uvijek "mala beba" i nije u mogućnosti držati mokraću i feces ako ide samo tri puta dnevno van. Tako malog psa je potrebno izvoditi 5 - 6 puta dnevno (prosječno svaka 3 sata: 8-11-14-17-20-23), a ni to nije garancija da se neće koja nezgoda dogoditi u kući (jer razmak između zadnje večernje šetnje i prve jutarnje je dosta velik za tako mladog psa).Nije dobro što štene jede neposredno prije nego ga izvedete u šetnju. Štene bi prvo trebali voditi u šetnju, a tek nakon šetnje nahraniti ga i po mogućnosti mu omogućiti spavanje, kako ne bi došlo do izbacivanja hrane (povraćanja). Savjetujem Vam, ako niste u mogućnosti toliko puta dnevno izvoditi štene van, da maltezericu naučite da nuždu obavlja na tzv. pelene za štence (jako apsorbirajuća podloga koja se sastoji od staničevine koja dobro upija i od najlonskog dijela koji ne propušta mokraću). Također postoji i privlačni miris za vršenje nužde i odbojni miris za mjesta na kojima ne želite da Vaše štene vrši nuždu. Te je pelene potrebno postaviti na određeno mjesto gdje želite da Vaš psić obavlja nuždu, s time da mu je to mjesto uvijek dostupno (ne npr. u kupaonici, jer kad se netko kupa i zatvori se u kupaonicu, štene ne može do svog wc-a). Također možete nabaviti tzv. wc za štence, a to je plastična posuda s pijeskom za obavljanje nužde i lopaticom kojom se odstrani pijesak koji se zgruda nakon mokrenja i također služi za odstranjivanje izmeta. Sve to možete nabaviti u Pet centrima i također se za savjet prilikom kupnje možete obratiti veterinarima. U načelu štence nije potrebno kažnjavati za to što ne znaju obaviti nuždu na mjesto i vrijeme koje smo si zamislili. Radije se koristite metodom nagrade (kada obavi nuždu vani ili na wc-u dajte mu pseći keksić). Svi psi prije ili poslije nauče obavljati nuždu vani, gdje to rade i drugi psi, jer na taj način obilježavaju teritorij i međusobno komuniciraju (hormoni se izlučuju mokraćom).
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 28.02.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku staru 5 godina. U 12.mj se tjerala, a sad joj se kao i obično nakon perioda tjeranja, opet pojavila lažna trudnoća. Ovo ljeto smo nabavili kapi galastop. Sada smo joj ih ponovno počeli davati (5 dana po 0.7 ml, ona ima oko 7 - 8 kg), iako je lažna trudnoća još u početnoj fazi (nema mlijeka i sise joj nisu natekle). Planirali smo je sterilizirati pa me zanima koji period mora proći od zadnjeg tjeranja, odnosno mijenja li na stvari ova lažna trudnoća? Puno hvala i pozdrav! Branka O: Estrus u kuja protječe u četiri faze: Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60 - 70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisala, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona. Lažna trudnoća nastaje kao rezultat poremećaja hormonske regulacije. Ova pojava se javlja s padom razine progesterona i aktiviranjem prolaktina - hormona koji regulira laktaciju. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Ako je estrus Vaše kujice bio u 12. mj., a mliječna žlijezda nije povećana, možete je odvesti na pregled kako bi dogovorili kastraciju.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 14.03.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Primite puno lijepih pozdrava i pohvala nadasve! Naime, nakon dugo željno očekivanog labradora, slučajno sam nabasala na ljude koji su poklanjali labradora od 4mj. Ushićena naravno, istog trena otišla sam po nju ne razmišljajući o posljedicama! Donijeh je kući. Primijetila sam da ima potpuno crne prednje i zadnje nogu (bijeli labrador) ispod dlake, te njušku. Nakon što se jadnica nesnosno češala po cijele noći, otpala joj je dlaka na vratu, odvela sam je na pregled. Veterinar je bio, jasno, neugodno iznenađen količinom zahvaćenog prostora "crnila". Dijagnosticirao je šugarac i nije obečao sigurno izlječenje. Moram napomenuti da je kujica spavala skupa sa mnom u krevetu! Molim da mi iznesete svoje mišljenje o toj bolesti i isplati li se liječiti je (roditelji su se šokirali dijagnozom šuge, žele je uspavati...). I manje bitno, ali me kopka - vet je rekao da kuja ima premalu glavu i šiljatu njušku za labradora - čega sam i sama svjesna vidjevši druge, te ima tanke noge u odnosu na druge. Da li postoji mogućnost da je ipak čistokrvni labrador (rekli su mi da "JE"), inaće je prepametna i umiljata, osim sto jako puno laje na sve i svašta. Pomozite mi jer ja je obožavam bez obzira na pasminu!Unaprijed zahvaljujem! MartinaO: Šuga je kožna parazitarna bolest uzrokovana skupinom mikroskopski sitnih grinja poznatih pod nazivom šugarci, a svrstavaju se u nekoliko rodova. Svi oni žive na koži ili u koži životinja i čovjeka gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. U pasa se najčešće javljaju šugarci iz tri roda:- Otodectes cynotis koji živi na sluznici vanjskog zvukovoda u pasa. Hrani se cerumenom i time iritira sluznicu. Najčešći je uzročnik upale vanjskog zvukovoda. - Zatim, Sarcoptes canis koji parazitira u koži glave i vrata, a u težim slučajevima se može proširiti i na cijelo tijelo. U koži buši kanale u kojima polaže svoja jajašca, a hrani se krvlju, limfom i tkivnim stanicama. Izazivaju jaki svrbež te upalu kože s posljedičnim zadebljanjem površine kože. Obično te promjene počinju na glavi, vratu pa se šire po tijelu. Ovaj oblik šuge je u gradskih pasa vrlo rijedak. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike (jaki svrbež) te mikroskopskim pregledom strugotine kože. Liječenje se provodi lokalno akaricidima ili peroralno lijekovima uz potpornu terapiju. Najčešće liječenje traje 4-6 tjedana.Iako su šugarci vrstno specifični, navedeni Sarcoptes mogu prijeći i na čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne izloženosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu koje u pravilu prolaze za desetak dana bez posljedica.- Demodex canis, grinja koja uzrokuje demodikozu u pasa. Živi u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama, gdje se množi i uzrokuje nastanak lezija. Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela. Demodikoza je bolest koja nije izrazito kontagiozna. Prenosi se najčešće neonatalnim kontaktom, ali su za nastanak bolesti važni predisponirajući čimbenici: slabija kondicija, virusne infekcije, te dob. Najčešće se javlja kod štenaca zbog još nepotpuno razvijenog imunološkog sustava i češće kod čistokrvnih štenaca (naročito kod linijskog uzgoja). U prvih nekoliko dana života šteneta sa kože majke se prenese taj parazit na kožu šteneta. Samo kod pojedinih štenaca se mogu razviti klinički simptomi. Čini se i da je ipak najznačajnija genetska predispozicija, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica. Također postoji i pasminska predispozicija (dobermani, kratkodlaki ptičari i dr.). Liječenje je dugotrajno, a preporuča se hrana bogata bjelančevinama sa što manje masnoća, te vitaminsko - mineralni dodaci. Kod lokalnog oblika dovoljne su lokalne kupke svaka dva tjedna, kod generaliziranog oblika peroralno davanje lijeka uz potpornu terapiju. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti.Dakle, ovisno o kojem uzročniku šuge se radi, različita je i prognoza. No, svi slučajevi su izlječivi a uz malo truda i strpljenja imati ćete prekrasno štene. Također, preporučila bih i uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu i "Dermanorm kapsula" koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake. Pozivam Vas da posjetite naše Pet centre kako biste dobili više informacija o pomoćnim sredstvima za otpornost kože i dlake.Što se tiče izgleda šteneta, kao čistokrvni labrador trebala bi imati nešto izraženiju glavu i jače noge, no ne znači da se kasnije neće razviti i da će ostati sitna. Vaša ljubimica je u dobi u kojoj počinje intenzivniji rast pa će tek kroz nekoliko mjeseci poprimiti odlike svojih roditelja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 13.03.2007.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku beaglea staru 10 mj. Ne češljam ju često jer ima kratku dlaku, no u posljednje vrijeme primjetila sam da joj se koža prilikom četkanja blago ljušti. Dosad sam ju kupala blagim šamponom dva puta, u razmaku od 3 mjeseca, stoga ne vjerujem da je to razlog. Kao zaštitu od krpelja koristim Bio kill u spreju svakih 15-tak dana. Također, primjetila sam da se često češka na području vrata uz ogrlicu te iako sam joj pokušala maknuti ogrlicu na neko vrijeme, češkanje se nastavilo (dosad nije imala buhe niti bilo koje nametnike). Molim Vas da mi savjetujete kako da spriječim navedene probleme. Unaprijed zahvalna, TihanaO: Svakog psa treba četkati ili češljati barem jednom tjedno, a posebno sada u proljeće kada će se psi i mačke početi linjati, na taj način ćemo im olakšati "presvlačenje" i izvući mrtvu dlaku iz krzna. Ljuštenje ili perutanje kože znak je da se u organizmu nešto zbiva (nedostatak nekih vitamina, minerala ili amino kiselina u ishrani), a može i upozoravati (posebno kod kuja), da će se uskoro tjerati. Vaša ženka Beaglea ima 10 mjeseci, proljeće je i vjerovatno će ući u fazu tjeranja ili estrusa. Zbog hormonalnih zbivanja (odnosa progesterona, estrogena i drugi spolnih hormona u krvi), javljaju se i neke promjene na koži. Da ne bi došlo do komplikacija, jer je sada koža u lošijem stanju i lako može doći do upale izazvane raznim bakterijama, parazitima na i u koži, potrebno je poboljšati ishranu i dati psu hranu namijenjenu kožnim problemima. Posjetite jedan od naših Pet Centara gdje će Vam veterinari pomoći u izboru takve hrane, uzimajući u obzir starost i pasminu kuje. Također, preporučila bi posjet veterinaru koji će detaljno pregledati kuju, uz napomenu da češanje u području vrata može biti posljedica nametnika u vanjskom slušnom kanalu psa i prema zatečenom stanju i dijagnozi odrediti pravovaljanu terapiju.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 12.03.2007.