*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku rottweilera staru 10,5 godina, živi s nama u kući. Odnedavno (10 dana) slabo i i gotovo ništa ne jede. Počelo je čestim jedenjem trave, glasnim krčenjem iz želuca, ponekad povraćanje (1-2 puta dnevno) s malo blijedo žučkastim sekretom i dijelovima trave i ponekad s malo proljeva. Trenutno nema proljev, ne povraća zadnja dva dana, nema temperaturu, slabe je volje i malaksala je. Nije napuhnuta. Kod našeg veterinara izvadili smo joj krv i njegova dijagnoza je: SPLENOMEGALIA, TROMBOCITOZA SA ANEMIJOM. Rečeno nam je da ima povećanje slezene, ali mene zanima zašto, kako bi joj se moglo pomoći? Njen nalaz glasi ovako: HCT=34.0 (nisko), HGB=10.7 g/dl(nisko), MCHC=31.5 g/dl(normalno), WBC= 21.6X10 na9/L(puno), GRANS=19.3X10na9/L(puno), L/M= 2.3X10na9/L(normalno), PLT=691 X 10na9/L(puno). Voljela bih ako mi možete i Vi pomoći savjetom.Terapija joj je Enroxil, Reglan, Plibex. Kakvu još pretragu mogu tražiti? Napominjem da sam ja prije deset godina imala njenu baku (krvno srodstvo) koja mi je uginula u 9. godini života od leukemije, također je imala jako lošu krvnu sliku, premalo eritrocita, oticanje limfnih žlijezda, što kod ove kujice nema.Molim bilo kakav savjet, ona je zaslužila svu brigu ovog svijeta.Lijep pozdrav, SanjaO: Slezena je organ smješten u trbušnoj šupljini izduženog oblika. Smještena je u blizini želuca na lijevoj strani abdomena. Točna lokacija slezene ovisi o njezinoj veličini i obliku a uvjetovana je i veličinom okolnih organa kao što je punjenost želuca. Slezena je relativno velik organ, tamno crvene boje koju krvlju obskrbljuju mnoge krve žile.Iako ovaj organ nije esencijalan za život, slezena ima važne funkcije povezane sa krvlju i limfnim sustavom. Slezena filtrira krv i sudjeluje u brojnim funkcijama imuniteta. Slezena obavlja pet glavnih funkcija: hematopoeza - proizvodi određene krvne stanice a glavno je mjesto, osim koštane moždine, koji proizvodi i crvena krvna tjelešca.Spremište krvi - slezena posjeduje velik dio u kojem se mogu deponirati crvene krvne stanice i pločice (elementi koji sudjeluju u zgrušavanju krvi). Organizam ima sposobnost nagle kontrakcije slezene ako je potrebna dodatna količina crvenih krvnih tjelešaca u cirkulaciji.Filtracija krvi - slezena uklanja stare ili abnormalne krvne stanice i tjelešca iz krvi.Fagocitoza - slezena "hvata" i uklanja druge stare stanice, bakterije i strane proteine iz cirkulacije.Mjesto imunitetne aktivnosti - slezena je dio tjelesnog imunosnog sustava.Slezena može biti mjesto primarne bolesti koja zahvaća samo taj organ ili je zahvaćena uslijed bolesti koje zahvaćaju druge organe. Općenito su psi skloni povećanju slezene (splenomegalija), tumorima i drugim izraslinama na slezeni. Neke od najčešćih bolesti slezene su: generalizirano povećanje - povezano s poremećajima imunosnog sustava, pojedine anemije, prekomjerna produkcija crvenih krvnih tjelešaca, određene infektivne bolesti te davanje nekih lijekova.Razvitak hematoma (nakupljanje krvi) - ili ugrušaka krvu uslijed traume, poremećaja zgrušavanja krvi ili tumora koji krvare.Povećanje i kongestija slezene uslijed torzije krvih žila koje slezenu obskrbljuju krvlju. Ovo može uslijediti nakon torzije ili zakretanja želuca ili njegovog proširenja, teškog stanja kojemu su sklone velike pasmine pasa sa dubokim prsnim košem.Benigni tumori "- hemangiomiMaligni tumori - hemangiosarkomi. Hemangiosarkom je česti maligni tumor u srednje starih ili starijih pasa, naročito velikih pasmina pasa. Zatim, javlja se tumor mastocita, multipli mijelom i limfosarkom.Splenomegalija u pasa ponekad predstavlja manji problem, no ponekad ozbiljno poremećeno zdravstveno stanje. Splenomegalija je jedan od onih simptoma koji mogu biti povezani sa toliko medicinskih stanja da nije moguće mnogo reći o stanju bez daljnih pretraga. Mnogi uzroci dovode do povećanja slezene: javlja se kod anestezije određenim anesteticima, u stresnim situacijama, u stanju šoka, u prisutnosti krvnih parazita, hematomi koji zahvaćaju i slezenu, prisutnost hemangiosarkoma, torzije želuca, sistemske bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije. Također i bolesti koje uzrokuju raspadanje crvenih ili bijelih krvnih stanica što rezultira anemijom, leukopenijom i trombocitopenijom, zatim, procesi koji uzrokuju portalnu hipertenziju te kongestivno zatajenje srca.Kod primarnih bolesti slezene kao što je torzija, vidljivi su slijedeći simptomi: anoreksija, gubitak tjelesne težine, slabost, trbušna bol, povraćanje, proljev i poliurija/polidipsija. U slučajevima pak sekundarnog oboljenja slezene uočljivi su simptomi primarno oboljelog organa ili organskog sustava.U dijagnostici se koriste nekoliko pretraga koje pomažu u procjeni njenog stanja: kompletna krvna slika, biokemija krvi, mikroskopska pretraga razmaza krvi, aspiracija koštane srži, RTG-pretraga abdomena, testovi na zarazne bolesti i određene tumore. Također, UZV-trbušne šupljine može poslužiti identifikaciji abnormalnog tkiva slezene a može se izvesti i biopsija slezene (analiza stanica slezene a ponekad i kultura). U nekim je slučajevima za postavljanje i identifikaciju osnovnog problema potrebno izvesti i eksplorativni kirurški zahvat u trbušnoj šupljini čime se često mora ukloniti i bolesna slezena.Slijedeće, trombocitoza označava povišenje broja krvnih pločica u cirkulaciji. Krvne su pločice esencijalni dio mehanizma zgrušavanja krvi. Pločice se proizvode u koštanoj srži a uklanjaju se iz tijela putem slezene. Dakle, koštana srž zajedno sa slezenom regulira broj krvnih pločica u cirkulaciji. Broj pločica povećan je ili zbog povećane produkcije u koštanoj srži ili pak u smanjenom uklanjanju iz slezene. Trombocitoza isto tako nije specifičan simptom već se može javiti kao privremeni odgovor na otpuštanje epinefrina, reakciju na poremećaj ili bolest u nekom drugom dijelu tijela ili je znak neke bolesti koštane srži. Privremena trombocitoza se može javiti nakon napora, skotnosti i okota ili drugih faktora koji utječu na povišenje razine epinefrina u cirkulaciji. Zatim, infekcije (akutne ili kronične) mogu biti uzrokom bilo reaktivne trombocitoze ili pak trombocitopenije. Reaktivna trombocitoza obično prolazi kada se infekcija izliječi iako je ponekad potrebno i dulje vremena da se vrati u normalne vrijednosti. Što se pak leukemije tiče, moram napomenuti kako je ona tip tumora koji rezultira iz proliferacije tumoroznih krvnih stanica u koštanoj srži a u pasa nastaje iz još nerazjašnjenih uzroka. Ne spominje se iznad bilo kojeg uzroka nasljedna osobina ili sklonost neke pasmine ka leukemiji.Simptomi koje ste primijetili u Vaše kujice prvenstveno su od strane probavnog sustava, a trenutni nalazi krvi nisu specifični za pojedino oboljenje. Svakako Vam preporučujem kontrolni krvni nalaz kroz dva do tri tjedna kako bi se dobio bolji uvid u zdravstveno stanje. Kujici možete ponuditi neku od medicinskih linija lakoprobavljivih hrana (Hills i/d, Royal Canin Intestinal, Eukanuba Intestinal). Vodite računa o redovitom davanju antibiotika (Enroxil). Enroxil odnosno enrofloksacin je derivat kinolon-karbonske kiseline, kemoterapeutik iz skupine fluorokinolona. U iznimno malim koncentracijama djeluje baktericidno protiv mnogih vrsta gram - pozitivnih i gram - negativnih bakterija, a djeluje i mikoplazmocidno. U jezgrama osjetljivih mikroorganizama enrofloksacin koči sintezu DNK. Izvrsno djeluje protiv mikroorganizama otpornih na tetracikline, aminoglikozide, sulfonamid. Nakon peroralne primjene brzo se resorbira i opsežno raspodjeljuje u tkiva. Enrofloksacin je indicirano koristiti kod primarnih i sekundarnih infekcija probavnih, dišnih i mokraćno-spolnih organa. Reglan je pripravak iz humane medicine, ali se primjenjuje i u veterinarskoj kao antiemetik (sprječava povrćanje), a isto tako stimulira rad želuca i duodenuma. Plibex je također pripravak iz humane medicine a sadrži kompleks B vitamina. Navedeni vitamini imaju široki spektar pozitivnih utjecaja na živčani sustav, stanje kože i dlake te stimuliranje apetita.Porazgovarajte sa vašim veterinarom koji je pregledao kujicu o mogućim uzrocima dobivenih nalaza te mogućim dodatnim pretragama. Ukoliko ne raspolaže potrebnom opremom za dodatne pretrage, možete se obratiti Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 02.02.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu staru 5 godine. Ima probleme sa struvitima (kamenčićima). Kako upotrebljavamo hranu Hill's C/D sada je sve u redu. Mene zanima, da li ju mogu pariti, ako da - koju hranu treba jesti u slučaju da je parim.Unaprijed hvala na odgovoru,RužicaO: Najčešći oblik urolita, koji se može naći u donjim dijelovima urinarna trakta pasa, je magnezijum-amonium-fosfat-heksahidrat (MAP) ili struvit. Oni čine oko 40% svih nefrolita koji se pojavljuju kod pasa.Utvrđeno je da određene pasmine pasa genetski inkliniraju pojavi ove bolesti, npr. minijaturni šnaucer. Smatra se da se kod njih pojavljuje zbog sklonosti čestim urinarnim infekcijama. Također je česta pojava i kod jazavčara, pudla, škotskih terijera, bigla, velškog korgija, engleskih kokera ali i svih drugih pasa. Također je utvrđeno da se češće pojavljuje kod ženskih životinja (oko 70%), za razliku od muških (oko 30%).O ostalim informacijama vezanim uz mokraćne kamence kod pasa pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., ovdje.Ovisno o tipu i broju mokraćnih kamenaca, koriste se različite metode liječenja i prevencije. Neke od njih su i hranjenje ljubimca posebnim hranama koje otapaju kamenac ili spriječavaju njihov ponovni nastanak. Jedna od takvih hrana je i Hill's Prescription Diet Canine c/d. Ovakva hrana ima kontroliranu razinu minerala i formulirana je da proizvodi kiselost urina koja spriječava nastanak struvita. Budući da je Hill's Canine c/d kompletna i izbalansirana hrana, pogodna je za dugotrajno hranjenje odraslih pasa.Prema određenim ispitivanjima, ovakav oblik dijete nije prilagođen za prehranu gravidnih kuja, odnosno, ne može dovoljno opskrbiti organizam gravidne ženke svim potrebitim elementima dovoljnim za normalan tijek graviditeta.Zbog specifičnosti Vaše situacije, savjetujem Vam da odvedete svog ljubimca kod veterinara kako bi isti mogao utvrditi trenutni zdravstveni status ljubimca. Nakon toga, isti će Vas moći, a sve u skladu s nalazom, dalje informirati, odnosno, odgovoriti Vam na pitanje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 30.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zaltnog retrivera starog 8 mj. koji, otkada je došao u našu kuću, ima problema s proljevom, a u zadnje vrijeme i s povraćanjem. Kroz sve ove mjesece je stalno kod veterinara, barem tri puta mjesečno. Sa 2,5 mj. nalazom stolice otkriveno je da ima giardiju i gliste te su se tome pripisivali njegovi proljevi. Očistili smo ga od svega toga, a onda nakon nekoliko tjedana proljev opet počeo. Zatim je bila kriva hrana pa smo isprobali i to i još uvijek smo na Eukanubi Intestinal, makar se pokazalo da hrana nije uzrok jer nema što nije isprobano (od kuhane dijetne hrane do Hill's, Eukanube, Royala itd..), a pas ima i dalje probleme. Onda sam počela nositi stolicu na pretragu za bakterije. Okriveno je da ima Clostridium pa je liječen Sinuloxom. Međutim terapija prođe, a pas opet za tjedan - 10 dana dobije proljev. Nakon toga ponovno se nosi stolica i dijagnosticira da pas ima Proteus i to se izlječilo gentanicinom. Proteus više nema, ali ima Clostridiju koja se navodno izliječi, a onda opet isto sve iz početka. Sada najveći problem koji me zabrinjava je povraćanje (bijela ljepljiva sluz nalik na bjelanjke jajeta) kojeg inače nije bilo. To je počelo danas prvi put. Njegov veterinar mu je i danas dao neku terapiju na koju ćemo ići nekoliko dana, ali s tim da ne zna ni sam što je mom psu točno. Pitala sam da li mogu napraviti još koju pretragu osim tog nošenja stolice i rekao je da nemam šta, da je on osjetljiv pas. Pa me zanima ako je on osjetljiv pas, da li je to normalno i kod male djece? Ja znam da nije i ne mogu vjerovati da to može biti normalno. Zar ću cijeli njegov životni vijek biti svakih tjedan dana kod veterinara? Mislim da nema smisla. Hvala! MajaO: Uzroci proljeva i povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prahrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Povraćanje može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do opisanih promjena u vidu pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutnog ili kroničnog tijeka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. No, povraćanje može biti znak i ozbiljnih bolesti - bolesti bubrega, jetre ili pankreasa ili može biti potaknuto lijekovima, disbalansom elektrolita ili stresom. Proljev se definira kao abnormalno povećanje broja, konzistencije i volumena fecesa kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev se javlja zbog promjena u absorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Kretnje tekućina, hranidbenih tvari i kemikalija duž stijenke crijeva može biti pasivno (osmoza) i aktivno kemijskim putevima, u koje su upleteni vitamini, bakterije i energija. Navodi se mnogo uzroka koji dovode do proljeva. Vrlo često posljedica je invazije crijevnim prazitima, oblićima ili trakavicama. Također, proljev može biti uzrokovan i infekcijom različite etiologije. Ako su zahvaćeni gornji dijelovi crijeva, infekcija može biti uzrokovana nizom patogenih mikroorganizama - bakterija (neke su i zoonoze - Salmonella i Campylobacter) ili virusa (poput parvovirusa), a povremeno infekcija može biti uzrokovana i kvasnicama, te parazitom Giardia. U većini ovih slučajeva stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima javlja se povišena tjelesna temperatura, te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drugačiji način: proljev je više sluzav, kojeg redovito prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom.O pretragama i nalazu kod gastritisa pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Savjetujem Vam da se obratite kolegicama i kolegama na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji će biti u mogućnosti provesti temeljite pretrage te Vas savjetovati dalje u rješavanju postojeće situacije.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 27.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jorkširski terijer je imao prijelom zdjelice, pao je s balkona .Ima deset godine i veterinar ga ne želi operirati jer je star i već je imao operacija -glavica bedrene kosti mu se izglođala i malo su mu ostrugali i stavili šarafiće. Pasić piški, još nije kakio i malo hoda. Molim vas pomozite savjetom. Postoje neke tablete da se kupe da mu pomognu?SanjaO: Frakture ili prijelomi zdjelice najčešće su frakture u veterinarskoj medicini. Ove frakture obično su rezultat velike traume, najčešće u automobilskim nesrećama.Lijeva i desna polovica zdjelice zapravo su sastavljene od nekoliko kostiju koje se spajaju sazrijevanjem životinje. Svaka je polovica zdjelice sastavljena od sljedećih kostiju: ilijum, ischijum i pubis. Obje polovice spojene su zajedno u sredini kako bi tvorile oblik nalik kutiji. Zdjelica, također, tvori udubinu (acetabulum) za zglob kuka, a sa kralješničkom moždinom je povezana sakroilijačnim zglobom. Zbog ovakve konfiguracije zdjeličnih kostiju trauma zdjelice često rezultira prijelomom nekoliko kostiju istovremeno na lijevoj i desnoj strani. Općenito, klinički se prijelomi manifestiraju oteklinom, bolnošću, krvarenjem ili krvavim podljevom dok je karakteristika prijeloma zdjelice i akutno šepanje u stražnjim nogama. Frakture su obično vidljive u sazrijelim kostima. Kod mladih životinja s velikom traumom zdjelice obično dolazi do fraktura drugih kostiju prije nego zdjeličnih. Također, često dolazi i do loma acetabuluma i luksacije sakroilijačnog zgloba. Potonje može znatno komplicirati metode liječenja i konačnu prognozu. Kako su stražnje noge, zdjelica i kosti lumbalnog dijela kralježnice u neposrednoj funkcionalnoj vezi, nemogućnost korištenja stražnjih nogu uvijek ukazuje na potrebu za detaljnim pregledom cijele regije.Svaki slučaj prijeloma zdjelice mora se individualno procijeniti, uključujući težinu prijeloma i dob psa kako bi se odredio nejprimjereniji način liječenja. Neprimjereni način liječenja, stabilizacija prijeloma i loša njega nakon stabilizacije može dovesti do komplikacija, kao što je nemogućnost zaraštavanja kostiju i sraštavanje kostiju u abnormalnih smjerovima. Navedeno dovodi do kompromitiranja širine zdjelice, osteomijelitisa (infekcije koštanog tkiva), artritisa zgloba kuka ili kompletne nefunkcionalnosti noge.U ovisnosti o prirodi prijeloma, individualno se pristupa izboru metode liječenja. Frakture zdjelice mogu imati teške komplikacije ako ne zarastu u cijelosti. Po točno postavljenoj dijagnozi prijelomi se saniraju fiksiranjem koštanih ulomaka kako bi se oboljeli ekstremitet što manje micao ili se liječe osteosintezom (operativnim zahvatom spoje se koštani ulomci). Ako se ne pristupi ovakvoj fiksaciji, kosti sraštavaju u poziciji kojoj su se našle ili se na tom mjestu može stvoriti tzv. "lažni zglob". Ako su kosti zdjelice napuknule ili je lom bez pomaka, moguće je, uz gotovo apsolutno mirovanje, da se lom sanira bez operativnog zahvata.Zaraštavanje prijeloma je dugotrajno, u prosjeku 3-4 tjedna. Zaraštavanje kosti ovisit će o uzroku koji je izazvao prijelom, ali i o dobi životinje - kod mlađih jedinki prijelomi brže zaraštavaju. Princip zaraštavanja prijeloma je da se vezivne stanice iz periosta umnažaju i oko mjesta loma stvaraju "omotač" koštane tvari. On okoštava i drži koštane ulomke. Nakon toga se preoblikuje i zamjenjuje koštanim tkivom.U slučajevima kada nije preporučljiv kirurški zahvat, strogo je važno ograničiti kretanje psa kako bi se dozvolilo zaraštavanje zdjeličnih kostiju i prevenirala prekomjerna bol. Ograničeno kretanje znači da bi pas trebao biti smješten u kavez ili ograničen na manji prostor u kući ili stanu kada god ne može biti pod Vašim nadzorom, onemogućiti ga u grubim i temperamentnim igrama s Vama, ali i drugim psima, iako se doima kako se osjeća vrlo dobro. Također, kretanje po stepenicama bi trebalo biti ograničeno, a vanjske šetnje na vrijeme koliko mu je potrebno da obavi nuždu.Kroz nekoliko tjedana potrebno je napraviti kontrolni pregled kod veterinara kako bi se RTG-snimkom procijenila kvaliteta zaraštavanja loma. U olakšavanju boli na našem se tržištu nudi Tolfedine (Vetoquinol) u tabletama te Rimadyl (Pfizer) također u tabletama. Navedene analgetike možete pronaći u veterinarskim ljekarnama Pet centra uz veterinarski recept.Svakako se obratite Vašem veterinaru ukoliko uočite pogoršanje simptoma kako bi se pravovremeno moglo pomoći Vašem ljubimcu. Također, ukoliko je prošlo više od tri do četiri dana od zadnjeg defeciranja, morat ćete posjetiti veterinara. Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu, postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (od 5-8 dana) dovodi do nakupljanja toksina, što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Prvi znakovi koji se mogu primijetiti je zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost.Moram napomenuti kako slobodno možete potražiti drugo mišljenje i na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje veterinari svojom stručnošću imaju više iskustava s navedenom problematikom te će Vam možda moći ponuditi primjereniju pomoć za Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.01.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bi da mi objasnite postupak sa psom koji je bio u kontaktu (možda ugriz) sa moguće bijesnom lisicom? Pritom je jedan cijepljen protiv bjesnoće, a drugi je star 2,5 mjeseca te do sada nije još bio cijepljen? Da li za pse postoji neka postekspozicijska profilaksa kao za ljude? Hvala, Ivona O: Prema odredbama Pravilnika o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja bjesnoće kod životinja (NN 32/00), veterinar iz ovlaštene veterinarske organizacije mora opravdati sumnju na bjesnoću tako što će obaviti temeljiti klinički pregled životinje/a. Ako veterinar nadležne ovlaštene veterinarske organizacije klinički potvrdi sumnju na bjesnoću, nadležni veterinarski ured županije ili grada mora odmah narediti eutanaziju životinje i slanje materijala na laboratorijsko pretraživanje u Hrvatski veterinarski institut. Prema gore navedenom pravilniku, bjesnoća se potvrđuje ili isključuje obavljanjem labaratorijskih pretraga tehnikom imunofluorescentnih protutijela ili biološkim pokusom na miševima. Biološki pokus na miševima obvezan je u slučaju prvog utvrđivanja bjesnoće u jedne vrste životinja na području općine ili grada, te prema potrebi i u drugim slučajevima. Liječenje se kod oboljelih životinja ne provodi. Dakle, ako se potvrdi ova bolest kod ljubimca/ljubimaca, ista se ne liječi već se životinje eutanaziraju, a njihova glava/glave ili cijele lešine se šalju na obdukciju u Veterinarski institut (u svrhu dokazivanja bjesnoće). Mjesto boravka, u kojem su boravile bolesne životinje treba se temeljito dezinficirati, a osobe koje su došle u kontakt sa sumnjivim ili oboljelim životinjama hitno se moraju podvrgnuti cijepljenju protiv bjesnoće u antiarabičnim stanicama Zavoda za javno zdravstvo.Također, ako pas ugrize čovjeka, bez obzira da li je cijepljen protiv bjesnoće ili ne, obavezno se trokratno pregledava kroz 10 dana. Pregled se obavlja u veterinarskoj ustanovi koja je i cijepila ljubimca ili u ambulanti raspoređenoj prema mjestu boravka.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 24.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas (pinč) je jučer bio na kastriranju. Čitala sam puno o tome, ali nisam našla savjet što učiniti s psom ako on ne da da ga se takne? Još jučer se mazio i ležao samo kraj mene, a danas mi nije dao da pogledam ranu, očistim oči, čak ni da mu skinem zaštitni ovratnik kojeg ne voli. Zašto se tako ponaša i kako da mu pomognem ako on to ne dozvoli? RenčiO: Nakon kastracije Vaš pas će se početi buditi iz narkoze. Koliko dugo treba da narkoza potpuno popusti individualno je kod svake jedinke, isto kako je individualno kako brzo će anestetik početi djelovati nakon aplikacije. Neki psi "dođu k sebi" već isti dan, a većina tek sljedeći dan ujutro. Zato se i savjetuje da im se isti dan ponudi samo voda za piće, a hrana tek sljedeći dan jer im se tijekom buđenja zna javiti mučnina pa da ne dođe do povraćanja i aspiracije povraćenog sadržaja.Kako djelovanje anestetika popušta, a ukoliko je pas dobio i sredstvo protiv bolova, i njegovo djelovanje jenjava, psa mjesto operacije počinje boljeti ili pas osjeća nelagodu. Treba mu omogućiti mirovanje da bismo osigurali mir rane, a ukoliko je pas dobio antibiotik produženog djelovanja, ranu je potrebno samo nadzirati da nije došlo do popuštanja šavova, većeg krvarenja i slično. Cijeđenje male količine sekreta je normalno. Kad se pas smiri i ukoliko više neće dobiti antibiotik injekcijski, preporučam preventivno tretirati ranu, najbolje sprejem ili antibiotskim (npr. Tardocyclin) ili na biljnoj bazi (Cothivet od Vetoquinola koji pospješuje zaraštavanja, a istodobno svojim eteričnim mirisom odbija životinju da liže ranu). Kad je pas sam obavezno treba imati tzv. elizabetanski ovratnik jer, pogotovo mužjaci, često znaju potrgati šavove.Vaš pas tako reagira najvjerojatnije zbog bolova pa ako se to nastavi, posjetite svog veterinara i savjetujte se s njim. Najvjerojatnije će veterinar, u tom slučaju, aplicirati sredstvo protiv bolova, a Vi pratite kako se Vaš ljubimac ponaša i ukoliko može jesti i piti s ovratnikom, ostavite mu ga stalno na vratu.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 23.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li postoji šampon za pse kojim se svakodnevno može kupati pas i da li Vi imate taj šampon u svojem asortimanu? Čula sam da postoji takav šampon i da ne šteti psu.Hvala, MartinaO: "Dermilen" šampon (Vetoquinol) sadrži masnu komponentu u vodenoj podlozi kompatibilinoj s kožom, te sadrži hipoalergijsku komponentu gela. Zahvaljujući svojoj visoko aktivnoj komponenti za pranje, Dermilen šampon posjeduje jaku sposobnost čišćenja, čime se postiže temeljito oprana dlaka i koža. Masne komponente djelotvorno štite kožu od isušenja, te koža zadržava vlažnost i nježnost. Dermilen šampon se također pokazao kao dobar hipoalergijski gel zbog sadržaja posebno odabranih komponenti koje nesenzibiliziraju kožu pa se može upotrijebiti i kod osjetljivih životinja, a i kod učestale primjene. Prilikom pranja šampon se stavlja u malim porcijama na dobro namočenu dlaku i dobro se umasira do stvaranja pjene. Kod jake zaprljanosti treba povećati količinu porcije ili dva puta šamponirati. Nakon temeljitog masiranja dlake i kože sapunicu je potrebno dobro isprati. Učestalost pranja potrebno je prilagoditi potrebama, kako prema stupnju zaprljanosti dlake, tako i prema kožnim bolestima kao potpora terapiji. Dakle, zahvaljujući karakteristici Dermilen šampona da koži vraća masnoću, psi dobro podnose i češća pranja.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 22.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa od 8 mj. i na koži je dobio neke dvije crne mrljice na kojima otpada dlaka? Je li to opasno? U snu se jednu večer počeo gušiti, nije mogao doći do zraka. Naš veterinar je rekao da je to normalno. Da li je to normalno? I da li se on može ugušiti? Hvala,KristinaO: O otežanom disanju u pasa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Prorijeđenje ili gubitak dlake na pojedinim dijelovima tijela (alopecija) u pasa mogu nastati kao posljedica mehaničke ozljede (trenje, češanje i sl.), autoimunih bolesti, hormonskih poremećaja, neizbalansirane prehrane ili kožnih bolesti. Općenito, kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.Nerijetko se u štenadi mjeseci javlja tzv. juvenilna piodermija. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Ovo je kožna bolest izazvana bakterijama (piodermija) a najčešće nastaje nakon oštećenja površinskog sloja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Jedan od uzroka promjene pigmentacije kože navodi se i atopički dermatitis. Najčešće zahvaćena područja na psu su prepone, pazuha te mjesta između prstiju. Kao reakcija na nepoželjni podražaj dulje vremena i sama koža s vremenom mijenja boju, a također, neminovno, uslijed navedenih promjena dolazi do gubitka dlake. Umjesto blijedoružičaste boje polagano se razvija tamnije pa i crno obojenje kože, a naročito na onim mjestima gdje je koža bila upalno zacrvenjena. Osim hiperpigmentacije, na koži se mogu javiti makule ili pak mrlje koje su prvenstveno karakterizirane promjenom boje kože. Makule su lokalizirane promjene, ograničene i manje od 1 cm veličine dok su mrlje manje ograničene i mnogo većih dimenzija. Kako ste vjerojatno tek nedavno primijetili navedene promjene na koži, savjetujem Vam da popratite razvitak istih kroz sljedećih desetak dana. Pratite eventualan svrbež, povećanje površine procesa, tamnjenje ili pak crvenilo i perutanje kože na tom mjestu. Ukoliko se stanje ne popravi, svakako odvedite Vašeg ljubimca kod veterinara kako bi se napravio kompletan pregled kože i dlake, utvrdila konačna dijagnoza te poduzela pravovremena odgovarajuća terapija.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih vas za mišljenje o nalazu psa starog 9 godina. Zbog krvi iz spolovila radili smo pretrage i došli do ovih rezultata pa me zanima vaše mišljenje, s obzirom da sam dobila jako raznovrsno od lokalnih veterinara: leukociti 9,73, eritrociti 6,84, hemoglobin 172, hematokrit 0,498, MCV 72,8, MCH 25,1, MCHC 345, RDW-KW 14.7, trombociti 411, MPV 12.0 Glukoz 5,6, Urea 4.0, Kreatinin 102 H, Alanin-aminotransferaza 193 H U/L (koliko je to loše?), Gama-glutamiltransferaza 22U/L, Alfa-amilaza 660 H U/L, Lipaza 75 H U/L! Da li je nalaz loš po vašem mišljenju? Hvala!RebeccaO: S obzirom na djelomičnost nalaza koje navodite, kao i na nedostatak ostalih informacija, odnosno simptoma, nisam Vam u mogućnosti konkretnije pomoći, osim da Vam savjetujem da se obratite veterinaru koji je i započeo dijagnostiku, odnosno koji od početka prati razvoj bolesti te ima najbolji uvid u zdravstveno stanje Vašeg ljubimca. U svakom slučaju, navedene krvne pretrage, ali i RTG, EKG i UZV, nužne su da bi se postavila konačna dijagnoza te prognoza stanja, a ukoliko poželite drugo mišljenje možete ga, kao i sve prethodno navedene pretrage, napraviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.Medicinski razlozi hematurije su: trauma, teška upala urinarnog trakta, bubrežni i mokraćni kamenci, otrovanje nekim od kumarinskih otrova za glodavce, autoimunosna hemolitička anemija. Dok su bolesti poput akutnog i kroničnog zatajenja bubrega u pravilu bolesti starijih pasa, bolesti mokraćnog mjehura i mokraćnice pogađa pse bez obzira na starost. Cistitis, upala sluznice mokraćnog mjehura i uretritis, upala mokraćnice, nastaju kao posljedica bakterijske infekcije, odlaganja minerala, ozljeda, pa čak i stresa. Imajte na umu i to kako jedan nalaz određenih povišenih vrijednosti u pretrazi krvi nema osobitog dijagnostičkog značaja. Tek dva uzastopna nalaza viših vrijednosti, napravljena u razmaku 3-4 tjedna, mogla bi ukazati na određene zdravstvene probleme. Dakle, osim biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike neophodno je napraviti kompletnu krvnu sliku, ali i analizu urina, UZV bubrega, mokraćnog mjehura, RTG abdomena, prostate, a po potrebi i biopsiju te serološka testiranja. Svakako u dogovoru s Vašim veterinarom kroz nekoliko tjedana napravite kontrolnu krvnu sliku kako bi se dobila bolja slika o zdravstvenom stanju Vašeg ljubimca kao i odredila adekvatna terapija.Više o krvi u mokraći i/ili na vrhu spolovila možete saznati iz odgovora kolegice Zdravke Rumiha dr.vet.med. ovdje i ovdje.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 21.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kratkodlakog bernardinca, mužjaka starog 14 mjeseci. Išao je u školu, vodim ga u šetnje, igram se s njim. Potpuno je socijaliziran s ljudima i djecom. Obožava djecu. No, međutim ima jednu jako veliku manu. Kad god mu priđe drugi pas, on ga uopće ne ponjuši, već krene u napad iz čistog mira. A kada mu pas ode, onda počne plakati za njim i želi se igrati. Meni se čini da to radi iz nesigurnosti, da ne zna procijeniti drugog psa. Loših iskustava otkad je kod nas nije imao, a s 2 mjeseca je došao k nama. Namjeravamo ga kastrirati uskoro pa me zanima koliko je moguće da će kastracija smanjiti takvo njegovo ponašanje. Napominjem da tako reagira i na mužjake, ženke i štence. Također, imamo i još jednu ženku bernardinku i s njom se izvrsno slaže.Unaprijed hvala, SabinaO: O agresiji pasa prema drugim psima pisala sam detaljnije ovdje.Hormonalna regulacija muških spolnih hormona je vezana za testise. U muških životinja u intersticijskim stanicama testisa stimulirajući hormon stimulira Leydigove stanice na lučenje testosterona. Testosteron je najvažniji muški hormon i o njemu ovise svojstva po kojima se razlikuju muške od ženskih životinja. Drugim riječima, ako nema testisa, nema niti lučenja testosterona i mužjak nije zainteresiran za kujice u vrijeme kada se one tjeraju. Jedino je moguće da neke promjene nadbubrežne žlijezde izazivaju spolno ponašanje, budući da i nadbubrežna žlijezda luči testosteron.Nakon kastracije je prosječno psu potrebno tri tjedna da se hormoni izluče iz cirkulacije.Kastrirani psi obično su primjerenijeg ponašanja. Ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Ova nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti, prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju.No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za spriječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem.Da li Vaš pas na taj način pokazuje samo dominantno ponašanje ili jednostavno ponavlja naučeno ponašanje ili se radi o nekom drugom problemu zdravstvene prirode, najbolje će utvrditi veterinar u veterinarskoj ambulanti.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam malog Jack Russell terijera. Ima 4 mj., a dobila sam ga kada je imao 2 mj. Roditelje nisam vidjela jer je psić udomljen. Već kod tako malog od 2 mj. sam primjetila da mu je dlaka na stražnjem području ušiju jako rijetka, odnosno prekrivena je crnim "paperjem"(dlakom). Koža mu je bila i još uvijek je potpuno vidljiva. Također, na potezu od iznad očiju do ušiju -"ćela". Doduše na čelu nije tako vidljivo, ali je prorijeđeno. Nije u obliku krugova, već ravnomjerno po cijelom području. Nema nikakve alergije po koži. Normalna je - svijetloružičasta. Da li je genetski preneseno i postoji li kakva dijagnoza? Veterinar mi je rekao da će dlaka narasti, ali meni se čini da što više raste sve je vidljivije i vidljivije. KristinaO: Opširno je o pasmini Jack Russell terijer pisala kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Rijeđa dlaka na uškama i čelu kod Vašeg psića najvjerojatnije nije zdravstveni problem. Naime, dok ne promijeni svoju šteneću dlaku u dlaku odraslog psa, štene ima meku pahuljastu dlaku. Kako raste, može biti da se vizualno čini da se ta područja povećavaju.No, svejedno treba pratiti dlaku i ukoliko se počne jače rijediti ili ako se pojavi crvenilo ili krastice obavezno treba napraviti pretragu kožnih strugotina na Demodexa da se isključi demodikoza, o kojoj je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. pisala ovdje.O opadanju dlake na glavi i ranicama na koži u šteneta pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Svakako možete podizati opću otpornost organizma Vašeg psića VMP vitaminsko-mineralno proteinskim čokoladastim tabletama od Pfizera ili Duo-Junior pastom od Beaphara za štence, kao i multivitaminskom pastom sa dodatkom biotina (vitamina H za dlaku) ili Puppy pearls od Ebi vet-a, te Trixie Pro fit tablete kvasca sa vitaminom B.Za kvalitetnu dlaku preporučam Canina biotin tablete ili prah te Dermanorm kapsule od Vetoqinola sa omega-3 i 6 masnim kiselinama za opću otpornost kože, a preko nje i same dlake.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 21.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam šarplaninca od 5 mjeseci. U posljednje vrijeme sam primjetila da ima kvrgu između ušiju veličine manje jabuke koja je simetrična, okruglasta, u ravnini čela i kad digne glavu u ravnini je sa kičmom, ne boli ga na dodir, razigran je i normalno se ponaša, jedino što relativno puno spava, bar 12 sati dnevno. Čini mi se da je to uvijek imao, ali ta kvrga raste i po dodiru je kost, ne vidi se ispod dlake, ali se baš osjeti pod rukom i ne voli dodir po čelu, izmiče glavu. Da li je to normalno s obzirom da je to pas u razvoju? Strah me je da nije u pitanju neka anomalija ili bolest, a puno mi stalo do njega.Srdačan pozdrav! DarijaO: Promjene na koži Vašeg šteneta koje opisujete mogu biti različite etiologije.Osim kvržica kao posljedice kontaktnog dermatitisa, u pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni; ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Večinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti.Kvržice koje se osjete na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti.Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi kancerogene (mogu biti maligne) ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna. Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko.Preporučam Vam da posjetite Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi se pregledom riješila dilema o mogućem patološkom procesu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi, ako je moguće, pomognete u vezi moje Westy terijerke. Dosta je potištena i ima crnu i tvrdu stolicu te temperaturu rektalno 39,1C. Hoće puno jesti, ali joj ne dam da se prenajede jer imam osjećaj da joj je trbuh tvrd i napregnut, a na dodir stenje, ali ne cvili. Posjetio sam veterinara koji joj već četvrti dan daje antibiotik i cjepivo da povuče vodu radi probave, ali mi se čini da je to ipak predugo, a ponašanje kujice je isto.DankoO: Fiziološka temperatura odraslog psa je 37,5 - 39°C, a štenca 37,5 - 39,5°C.Centar za termoregulaciju se nalazi u hipotalamusu i osigurava dnevne oscilacije tjelesne temperature unutar 1°C.Psi obično defeciraju dvaput u jednome danu, no sasvim je u redu i defeciranje jednom u dva dana.Konstipacijom se može zvati stanje u kojem pas ne defecira više od tri puta tjedno, a stolica je tvrda, suha i u peleticama. Defeciranje je otežano, a pokreti crijeva bolni (grčevi). Općenito je konstipacija u pasa rijetka, ne predstavlja osobiti problem i prolazi sama od sebe kroz nekoliko dana. Konstipacija se obično nikada ne javlja u pasa koji se svakodnevno kreću, piju dovoljno vode i imaju priliku izlaziti van bar tri puta na dan. Konstipacija u pasa prvenstveno je uzrokovana neadekvatnom prehranom (kosti, progutani strani predmeti, neprobavljiva hrana...). O ostalim uzrocima začepa u pasa pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Naveli ste mi premalo anamnestičkih podataka pa ću općenito napomenuti da je, osim općeg kliničkog pregleda, potrebno načiniti dodatne pretrage (RTG-snimka abdomena ili UZV) kako bi se isključilo strano tijelo, neki drugi crijevni poremećaj (zapletaj, uvlačenje jednog dijela crijeva u drugi) ili pritisak nekog organa na prohodnost crijeva. Dobro je načiniti i kompletnu krvnu sliku te biokemiju krvi kako bi se moglo procijeniti opće zdravstveno stanje.Također, moram napomenuti kako crna obojanost stolice upućuje na krvarenja prvenstveno u gornjim dijelovima crijeva, a može biti rezultat parazitarne invazije, bakterijske ili virusne infekcije, stranog tijela i dr. Nadutost u području trbuha u pasa, osim poremećajima probave u crijevima može biti posljedicom i ascitesa (nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini).Ascites je uzrokovan hipoalbuminemijom (smanjenom razinom albumina u krvnim žilama), ozbiljnih jetrenih bolesti, bolesti srca i perikarda, traume, peritonitisa, poremećaja u zgrušavanju krvi, bolesti limfnih organa, obstrukcija jetrene ili kaudalne vene.Kako potištenost u pasa najčešće prati ozbiljne poremetnje zdravstvenog stanja, ovaj simptom ne treba zanemariti. Svakako Vašeg veterinara, ukoliko niste, obavijestite o nepromijenjenom stanju Vaše ljubimice kako bi, pravovremenim pretragama, mogao nadopuniti postavljenu dijagnozu i poduzeti odgovarajuću terapiju.Što se prehrane tiče, Vašoj ljubimici možete pomoći medicinskim hranama za pse s gastrointestinalanim poremećajima (Hills i/d, w/d ili d/d, Royal Canin Intestinal ili Sensitivity control te Eukanuba Intestinal). Sve navedene hrane osiguravaju visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 23.02.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mom psu je na jeziku izraslo nešto jajastog oblika, veličine u prečniku 8 milimetara, crvene boje, od ostatka jezika izdignuto 2-3 milimetra. Glatko je i ne krvari iz te izrasline. Pas je star oko 1,5 godina. Bili smo kod veterinara i kaže da je tumor te da ga ne treba iseći dok ne naraste skroz i raspukne se. Kad se raspukne i počne krvariti, onda ga treba seći. Interesuje me kako se može vizuelnim pregledom to utvrditi. Kolike su šanse da se pas posle operacije tumora u potpunosti oporavi? I da li ga boli ta izraslina? Ako je izraslina histiocitom vrsta tumora, da li mu se može pomoći i koje su šanse za izlečenje? Koliko se ishranom može pomoći psu da duže živi i koju vrstu hrane vi preporučujete za psa?I da li postoji mogućnost da se tumor povuče sam od sebe?S poštovanjem, BojanO: Tumori jezika, iako rijetka pojava, mogu se javiti u pasa i mačaka, a mogu biti benigne i maligne naravi. Masa tumora na jeziku često ne uzrokuje značajne funkcionalne probleme u pasa pa stoga i vlasnici često ne uočavaju bilo kakve promjene sve dok tumor nije znatno narastao i postao uočljiv. Ukoliko se ukaže potreba za odstranjenjem mase tumora na jeziku, činjenica je da psi mogu funkcionirati sasvim dobro i kod većih odstranjenja tkiva.Općenito se svaka pojava otekline, izrasline ili mase na i unutar organizma opisuje tumorom. Mase na jeziku mogu se javiti uslijed traume jezika koja dovodi do nakupljanja krvi u jeziku (hematom), zatim, izrasline kao posljedica virusnih papiloma (bradavice), naslaga kalcija u jeziku (calcinosus circumscripta) te tumori jezika (u benigne tumore svrstava se hematom te granularni stanični mioblastom, a u kancerogene tumore: karcinom skvamoznih stanica, tumor mastocita, fibrosarkom, maligni melanom (može biti pigmentiran ali i ne mora), hemangiosarkom te, rjeđe, drugi tipovi sarkoma). Pojava masa ili tumora na jeziku nema pasminsku specifičnost, dakle niti jedna pasmina nije sklonija ovoj pojavi od druge. No, češće se javlja u srednje starih i starijih pasa te podjednako u oba spola.U pasa, pojavu izraslina na jeziku prate slijedeći simptomi: pojačano slinjenje (ptyalisis), neugodan zadah iz usta, pokušaji češanja usta šapom, ispadanje hrane prilikom hranjenja ili otežano hranjenje, odbijanje hrane (anorexia). Zatim, posljedično i gubitak tjelesne težine, ponekad i otežano disanje, krvarenje iz usne šupljine ili slina sa primjesama krvi. Sam proces ne smatra se bolnim, no ometa normalne funckije ukoliko naraste do velikih razmjera.Dijagnoza izrasline na jeziku psa postavlja se općim kliničkim pregledom kojim se uočava čir, izraslina, oteklina i sl.. Iz uočenih promijenjenih dijelova može se uzeti uzorak tkiva za staničnu analizu kako bi se utvrdilo o kakvoj se tvorbi radi. Često je potrebno provesti i dodatne pretrage kako bi se procijenilo zdravstveno stanje oboljelog psa: kompletna krvna slika i biokemija krvi, analiza urina, RTG-snimka prsnog koša (pretraga na prisutnost metastaza), biopsija povećanih limfnih čvorova ukoliko su prisutni. Vaš je veterinar na osnovu izgleda procijenio o kakvom se procesu radi, no, Vi možete, ukoliko želite, zatražiti mišljenje drugog veterinara te po potrebi provesti dodatne pretrage. Na žalost, na osnovu slike iz privitka ne mogu potvrditi niti opovrgnuti njegovu pretpostavku.Liječenje se provodi u ovisnosti o rezultatima načinjenih pretraga: kirurškim zahvatom - odstranjenje jednostavnih tvorbi u slučajevima benignih tumora, no ova se metoda primjenjuje i u slučajevima invazivnih ili malignih tumora.Zatim, resekcija ograničenih izraslina, te hemiglosektomija (odstranjivanje polovine tkiva jezika) i kompletna glosektomija. Zatim, osim kirurškog zahvata, u ovisnosti o kakvom se tumoru radi, poduzima se i dodatna terapija zračenjem i kemoterapijom. Nakon operativnog zahvata može se uočiti blago slinjenje sa primjesama krvi koje se kroz nekoliko dana povlači, psa treba hraniti kvalitetnom mekom konzerviranom hranom dva tjedna nakon zahvata kako bi se osiguralo adekvatno zaraštavanje rane, a neke je pse potrebno neposredno nakon zahvata hraniti brizgalicom.U ovisnosti o kakvom se tumoru radi, iako je tkivo odstranjeno kirurškim zahvatom, može doći do ponovnog izrastanja odnosno metastaziranja u druge dijelove tijela. Prognoza zdravstvenog stanja ovisi o tipu tumora i njegovoj lokaciji na tkivu jezika, a najpovoljniju imaju oni koji se pojave na vršku jezika i benigne su naravi. Iako se na osnovu vanjskog izgleda može procijeniti da li se radi o malignom ili benignom bujanju tkiva, jedini način identifikacije je biopsija tkiva.Tumori rijetko nestaju sami od sebe bez poduzete terapije, no kako razvoj i rast tumora teče određenim slijedom, proces može zastati u određenoj fazi i mirovati neko vrijeme.Na jeziku u pasa se najčešće javljaju mioblastomi (tumori granularnih stanica). Oni nemaju tendenciju ponovnog rasta nakon kompletnog kirurškog odstranjenja promijenjenog tkiva, niti imaju tendenciju metastaziranja.Histiocitomi, pak, (tumori velikih stanica mekih tkiva) najčešće su fibroznog tkiva, nisu osobito česti u pasa, a još se rjeđe javljaju u mačaka. Ovi se tumori najčešće javljaju u području glave, na koži, rastu brzo, mali su, okruglasti i bez dlake. Često se događa da ulceriraju, smanjuju se i u potpunosti nestaju. Histiocitomi se općenito smatraju benignim te ne ugrožavaju zdravlje životinje.Što se tiče prehrane pasa kod kojih je dijagnosticiran tumor, na tržištu se nudi gotova kompletna medicinska hrana od Hill´s-a "n/d" konzerve koje, zajedno s liječenjem, dijetetski pomažu u ispravljanju metaboličkih abnormalnosti koje se javljaju u pasa s tumorom. Kliničkim studijama je dokazano da produžuje preživljavanje i poboljšava kvalitetu života psima koji imaju tumor. Cilj je prehrane tumoru smanjiti izvore energije ugljikohidrata iz kojih tumor crpi glukozu i metabolizira je do laktata i povišenjem razine masti, koje tumor može koristiti samo djelomično. Zatim, pružiti adekvatnu količinu energije i tako štediti tjelesne zalihe povišenom razinom masti. Smanjiti potrošnju energije metaboliziranjem laktata kojeg iz glukoze tvori tumor, smanjenim unosom ugljikohidrata. Ograničiti rast tumora i produžiti preživljavanje vrlo visokom razinom omega-3 masnih kiselina. I na kraju, povisiti imune funkcije znatnom razinom arginina.Imajte na umu kako prognoza ovisi o položaju, proširenosti i vrsti tumora. Pri operaciji dobroćudnih tumora prognoza je u pravilu povoljna, osim ako se radi o velikim izraslinama sa sekundarnim promjenama na susjednom tkivu ili o njihovom smještaju na vitalno važnim organima.Kod sarkoma i karcinoma sa metastazama prognoza, nažalost, nije tako povoljna, no pravilnom i specijalnom prehranom, dodatkom vitamina i minerala te lijekova može se održavati kvaliteta života.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 23.02.2009.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Obraćam vam se s problemom u nadi da ćete mi moći pomoći. Imam kujicu mješanku pekinezera i terijera, staru 9 mjeseci. U zadnjih mjesec dana počela je cviliti čim joj dotaknem zadnje nogice, a u zadnjih par dana cvili i kad ju podignem. Uglavnom, stalno cvili i više ne znam što da radim. Više se ne penje na kauč, neće hodati po stepenicama ili hoda po stepenicama, ali samo do pola pa više neće! Ipak voli šetati i vodim ju van, tada je sve ok, trčkara ispred mene i maše repom. Sjedi na kauču, grize kost, kost padne na pod ona počne cviliti... Da li je moj pas previše razmažen? I još sam primjetila da voli gristi i lizati zid. Zbog čega? Nadam se da ćete mi pomoći jer njeno konstantno cviljenje je više previše. NikiO: Simptom koji navodite (cviljenje) može biti potpuno bezazlen te upućivati na način privlačenja pažnje, no ne treba isključiti postojanje nekakvog patološkog procesa kojeg svakako treba riješiti ambulantno, odnosno kliničkim pregledom kod veterinara.O otežanom kretanju, odnosno smetnjama u kretanju možete saznati iz odgovora kolegice Davorke Balantin, dr.vet.med. ovdje te kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med. ovdje.Nadalje, akutna bol u abdomenu, praćena naglom i žestokom boli trbušne stijenke i ostalim simptomima i znacima (između ostalog i cviljenjem), upućuje na oboljenje jednog ili više organa u abdomenu (akutna upala želuca i/ili crijeva, torzija želuca, maligni proces, ukliještena kila, upala gušterače, bubrežna kolika, zastoj mokraće, upala pluća, upala poplućnice, oboljenja kralježnice, akutna upala jetre, itd.). Također, postoje stanja koja u kratko vrijeme dovedu do upale potrbušnice i kliničke slike akutnog abdominalnog zbivanja, a lepeza mogućih uzroka je vrlo široka.Ukoliko opisani simptomi nisu prestali ili su možda uznapredovali, savjetujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Točan uzrok cviljenja Vašeg šteneta može se utvrditi samo pregledom životinje i eventualnim dodatnim dijagnostičkim postupcima, a sukladno tome i određivanje adekvatne terapije, ukoliko bude potrebno.Što se tiče problema lizanja zida (alotriofagija ili neprirodan apetit), ono je najčešće znak da organizmu nedostaje ili je poremećen promet mineralnih i/ili vitaminskih tvari.Kako biste uklonili nestašicu vitamina i minerala u organizmu, potrebno je kujici dodavati uz hranu vitaminsko-mineralne preparate kao što je, npr. od Pfizera "VMP" (vitamini, minerali, proteini), od Canine "Canillete" (mineralni dodatak hrani za pse), od Agisana "BioCondican" (vitaminsko-mineralni dodatak prehrani za pse i mačke) ili od Veterine "Kostovit" (vitaminsko-mineralni dodatak hrani za sve vrste i kategorije životinja).
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 23.02.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htjela bih da vas pitam koji je najbolji omjer kalcija i fosfora u hrani za štene? Inače imam štene zlatnog retrivera, staro 2 mjeseca i hranim ga Royal Canin Maxi Babydog hranom. Nama preporučuju Fortan preparat sa omjerom kalcija 1,3:1 i Canina preparat sa omjerom 2:1 (koji još ima i vitamine u svom sastavu - A, D, E, B1, 2, 6, 12) pa se dvoumim. Unaprijed zahvalna, SlavicaO: Prema AAFCO (Association of American Feed Control Officials) hrana za pse i štence mora biti kompletna i izbalansirana, odnosno mora zadovoljiti određene nutritivne standarde, koji su prilagođeni dobi, veličini i aktivnosti ljubimca.U 1995. godini, povjerenstvo sastavljeno od eksperata na području nutricionizma AAFCO-a, po prvi put je utvrdilo maksimalne vrijednosti određenih nutritivnih elemenata koji moraju biti zastupljeni u prehrani odraslih pasa i štenaca. Također, tada se po prvi put obratila veća pozornost na prekomjerne vrijednosti određenih nutritivnih elemenata dodanih u hranu ljubimca. Tada postavljeni standardi, s malim korekcijama, koriste se i danas, a sadrže preporuke o količini proteina, masti, vitamina topljivih u mastima, vitamina topljivih u vodi te minerala.Kalcij i fosfor predstavljaju esencijalne minerale koji moraju biti zastupljeni u prehrani pasa. Kalcij je važna komponenta kostiju i hrskavica te ima manje važnu ulogu u prijenosu hormona. Fosfor također ima važnu ulogu u izgradnji kostiju. U kostima, kalcij i fosfor su u obliku kalcij hidroksiapatita. Iako je omjer Ca:P u hidroksiapatitu 1.7:1, molekule koje prenose energiju - ATP (adenozin trifosfat) kao i neke druge molekule povećavaju ne-skeletne potrebe za fosforom.Tako, prema zadnjoj mapi nutritivnih elemenata zastupljenih u hrani za štence iz 2008 godine, AAFCO savjetuje da bi omjer Ca:P trebao biti 1:1 (minimum), odnosno, 2:1 (maksimum).Previše kalcija u hrani ljubimaca može rezultirati povećanom gustoćom kostiju, što se najčešće dovodi u vezu s displazijom kuka i problemima sa zglobovima. Smanjene količine kalcija u hrani mogu uzrokovati demineralizaciju i posljedično veliku vjerojatnost koštanim frakturama i problemima u rastu i razvoju štenaca.Povećane količine fosfora u hrani ljubimaca mogu dovesti do težih oštećenja bubrega, dok se deficit fosfora izrazito rijetko pojavljuje kod karnivora (mesojeda).Royal Canin Babydog je specijalno fromulirana hrana za štence koja se koristi od trenutka odvikavanja štenca od sisanja pa sve do 5. mjeseca života. Hrana je tako prilagođena i s nutritivnog stajališta izbalansirana, kako bi štenac u što kraćem vremenskom periodu stvorio snažan imunološki sustav. Također, hrana je izbalansirana da podmiri velike energetske potrebe, zahvaljujući probioticima i specifičnim vlaknima osigura uravnoteženu crijevnu floru te stimulira razvoj mozga, osjetila vida i cjelokupni živčani sustav mladog ljubimca.Također, naglasio bih da je Royal Canin Maxi Babydog dehidrirana hrana koja pripada tzv. super premium hranama. Takva hrana je u potpunosti izbalansirana prema nutritivnim potrebama štenaca velikih pasmina (koji kad narastu će imati od 26-44 kg tjelesne težine) i prilagođena njihovom rastu i razvoju. Iz tog razloga, nema potrebe dodavati kalcij i fosfor jer time možete izbaciti iz ravnoteže već pripremljen i točno prilagođen odnos istih u dehidriranoj hrani, možete poremetiti resorpciju ostalih hranjivih tvari u crijevima te stvoriti podlogu za razvoj nekih bolesti (nedovoljno čvrste kosti, atritis, pijesak u urinu i drugo) koje će se ispoljiti u kasnijoj dobi psa.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.02.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Na koje sve načine se može mjeriti temperatura kod pasa? Da li postoji koja druga metoda osim mjerenja u "guzi"? Hvala, TanjaO: Fiziološka temperatura odraslog psa je 37,5 - 39°C, a štenca 37,5 - 39,5°C. Optimalna tjelesna temperatura osigurava homeostazu organizma i normalno funkcioniranje svi životnih procesa. Kod toplokrvnih životinja, centar za termoregulaciju je odgovoran za održavanje optimalne temperature organizma. Centar za termoregulaciju se nalazi u hipotalamusu i osigurava dnevne oscilacije tjelesne temperature unutar 1°C.Različiti čimbenici mogu povećati tjelesnu temperaturu ljubimca (uznemirenost, strah, bolest, visoka temperatura okoline,...), odnosno smanjiti je (šok, niska temperatura okoline, anemija,...).Prilikom mjerenja tjelesne temperature psa najčešće se koriste rektalni termometri. Isti se koristi na takav način da se prethodno protrese i podmaže s nekim od lubrikanata (sapun, vazelin,...) te se nježno umetne, otprilike 2,5 cm, u rektum ljubimca. U tom položaju on ostaje oko 90 sekundi, odnosno, onoliko koliko proizvođač termometra preporučuje. Nakon tog vremena, termometar se očisti te se temperatura očita.Također, tjelesnu temperaturu možete svom ljubimcu mjeriti i na druge načine. Tako, na tržištu postoje i ušni termometri namijenjeni mjerenju temperature kod pasa. Naime, to su posebno konstruirani termometri koji mogu dovoljno duboko ući u slušni kanal i precizno izmjeriti tjelesnu temperaturu psa, a da pritom ne ozlijede osjetljivu strukturu slušnog aparata. Ljudski ušni termometri, kao i ušni termometri za bebe, nisu tako konstruirani da kod ljubimaca precizno odrede temperaturu te se, iz istog razloga, i ne preporučuju.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 20.02.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Pas preko dana ima normalnu stolicu i zatim, u drugoj polovici, ima proljevastu stolicu sa sluzi. Inače sam mu dala Banminth za pse. Rečeno mi je da mu prvu dozu dam odmah pa drugu nakon 15 dana. Da li je normalno da pas i dalje ima mekanu, sluzavu stolicu?RominaO: Pojava sluzi u stolici znak je upale crijeva te bi psa bilo poželjno staviti na veterinarsku dijetu, kao što je Intestinal od Royal Canina ili i/d od Hill'sa ili Intestinal od Eukanube. Navedene dijete su u suhom obliku, treba ih davati prema propisanim dnevnim dozama (naznačeno na tablicama na pakiranju), a ukupnu dnevnu dozu treba podijeliti u što više malih obroka (3-5). Zbog upale sluznice probave, hrana se teže probavlja i potom se brzom peristaltikom izbaci van (meka stolica, proljev, kapljice krvi) ili pas je povrati neprobavljenu. Da biste to spriječili i omogućili hranjivim tvarima (fruktooligosaharidima) iz navedene hrane da uspostave normalnu floru unutar crijeva, psa treba hraniti više puta tokom dana u malim obrocima. Ako se stanje ne popravi unutar tri dana od početka ovakve dijete, obratite se svom vetrinaru.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 19.02.2009.