Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka rottweilera starog 11 godina. Prije 3 mjeseca smo primijetili promjene na lijevom oku: suzilo je i izgledalo "zamućeno". Odveli smo ga veterinaru koji nam je dao kapi, mast "Tobrex", neke vitamine i antibiotike i rekao da je prognoza loša. Terapija nije pomogla jer je pas oslijepio na to oko - postalo je kao zelena staklena kuglica. U zadnje vrijeme pas je postao prilično dezorijentiran, pri silasku niz stepenice često padne i ozlijedi se (sad ga vodimo niz stepenice da bi što laganije silazio). Po noći, ali odnedavno i po danu, leži u kućici i "mumlja", laje... teško hoda, piški čučeći... Ipak dobro jede sa tekom i veseli nam se, nekad. Ja sam ga htjela odvesti veterinaru, ali moj suprug se ne slaže - boji se da će mu vet preporučiti eutanaziju! Željela bih pomoći mom psu, ali ne znam kako. Molim Vas za savjet! NeraO: Općenito o mreni u pasa pisala sam ovdje.Glaukom je najčešći uzrok sljepoće u pasa, a nastaje kao rezultat povišenog pritiska tekućine unutar oka uslijed nakupljanja intraokularne tekućine (aqueous humor). U zdrave životinje intraokularna tekućina otječe kroz kružni filter na spoju rožnice i bjeloočnice (iridokornealni kut). Životinje koje boluju od glaukoma imaju neku nepravilnost filtra, koja obstruira protok intraokularne tekućine. Ovo rezultira nakupljanjem tekućine unutar oka.Postoji nekoliko uzroka abnormalnosti filtera. Psi nekih pasmina rođeni su sa nekom abnormalnošću filtera i stoga skloniji urođenom (ili primarnom) glaukomu oba oka. Druge pasmine imaju genetsku predispoziciju razvitka luksacije leće, što blokira filter i onemogućuje otjecanje tekućine. Također, filter može biti začepljen uslijed nakupljanja upalnih stanica uslijed upale unutar oka (uveitis). Do glaukoma dovode i intraokularni tumori.Ako se pritisak ne smanjuje, nastaje trajno oštećenje mrežnice i vidnog živca te kao krajnji rezultat nastaje oštećenje vida. Kompletna sljepoća može nastupiti unutar 24 sata ili nastupa vrlo polagano tijekom tjedana i mjeseci te je obično vrlo bolan proces. U uznapredovalim slučajevima uočava se rastezanje i povećanje volumena samog oka. U početku procesa uočava se pojačano treptanje, trljanje oka i crvenilo bez vidljivog zamućenja oka. Navedene promjene vidljive su prije oštećenja mrežnice i vidnog živca i povećanja samog oka.Glaukom predstavlja hitno stanje u pasa, naročito ako je prisutno manje od 48 sati. Liječenje se mora odmah poduzeti kako bi se sačuvao vid psa. Prioritet je sačuvati vid u psa, no ako dođe do gubitka vida sljedeće je onemogućiti neugodu u psa. U ranom stadiju glaukoma najčešće se primjenjuje medikamentozna terapija. Ona djeluje na dva načina: kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine te kako bi se otvorio filter i bio učinkovitiji. No, neki su slučajevi glaukoma rezistentni na medikamentoznu terapiju te je jedini način liječenja kirurški zahvat laserkom terapijom ili kriokirurgijom kako bi se smanjila produkcija intraokularne tekućine. Ako se ne može sačuvati vid pribjegava se enukleaciji (odstranjivanje očne jabučice) ili evisceracije (odstranjivanja sadržaja oka) i stavljanja očne proteze.U onih životinja kod kojih je došlo do gubitka vida uslijed primarnog glaukoma važan terapeutski cilj je održanje vida drugog oka. Također se preporuča doživotna profilaktička terapija funkcionalnog oka.Iako samo mali postotak pasa sačuva potpuni vid u oboljelom oku, hitno liječenje pomaže uklanjanju jake boli koja prati ovo stanje. Ako je glaukom prisutan dulje od 48 sati, hitna intervencija često je bezuspješna.Mišljenja sam kako se kod Vašeg ljubimca navjerojatnije radi o nekoj od vrsta katarakti, a ne glaukoma. No, ne treba razmišljati o eutanaziji bez prethodnog kompletnog pregleda kojim bi se moglo razlučiti koliko je to stanje bolno za Vašeg ljubimca. Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta koji raspolažu adekvatnom opremom i specijaliziranim osobljem za navedenu problematiku, gdje bi kolege na osnovu pregleda mogli procijeniti ozbiljnost situacije i preporučiti Vam primjereno liječenje i njegu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nabavila sam si maloga psa samojeda koji ima 2 mj. Dok se igra normalno diše, a čim zaspi ubrzano diše. Da li je to normalno? Znam da štenci imaju ubrzanije disanje nego odrasli. Hvala puno, Magdalena O: Vaš ljubimac je štenac te, kao i mladi drugih vrsta životinja, ima povećane vrijednosti trijasa (temperatura, bilo, disanje).Normalna frekvencija disanja, kod odraslog zdravog psa, kreće se u granicama 18-34 udisaja u minuti. Prema određenim veterinarskim priručnicima, brzina disanja štenaca može se povećati i dvostruko, u odnosu na frekvenciju disanja odraslog zdravog psa, a da i dalje ostane u okvirima zdravog mladog ljubimca.Kako ljubimac bude rastao, fekvencija disanja, kao i ostale vrijednosti trijasa, polako će se smanjivati, odnosno doći će u okvire i granice vrijednosti trijasa za odraslog zdravog psa.Također, poznato je da ljubimci, kao i ljudi, često ubrzano i/ili nepravilno dišu kada spavaju. Za vrijeme sna, osim ubrzanog disanja, ljubimci mogu i brzo pokretati očima, veslati nogama, trzati usnama i nosom, a ponekad i lajati i cviliti u snu kao da plaču. Gore navedeni simptomi ne ukazuju na alarmantnu situaciju, već na zdrav razvoj neurološkog sustava ljubimca.Ako i dalje niste sigurni u zdravlje svog ljubimca, savjetujem Vam da izmjerite frekvenciju disanja svog ljubimca (kad spava) i da ga odvedete kod veterinara. Isti će, nakon temeljito uzete anamneze i kliničke pretrage, moći utvrditi ozbiljnost situacije, odnosno, odgovoriti Vam preciznije na Vaša pitanja.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica je stara 9. mjeseci i upravo je u fazi tjeranja. Prije dva dana su joj se na usnama pojavile ružičaste bradavice. Neke su veličine graška, a neke nešto manje. Već sam vidjela na jednoj kujici prije 2 mjeseca, ali je ona imala samo jednu na usni. Da li je to virusna bradavica i da li je zarazno za ljude? Na koji način se liječi? Da li je dovoljno pojačati vitamine i koje? Rekli su nam da će one same otpasti, no nisu rekli za koliko pa Vas molim odgovor i za to. Puno hvala! AnaO: Kod mlađih (ali i kod starijih) pasa, uslijed pada imuniteta može doći do pojave bradavica, izazvanih papiloma virusom.Papilomatoza je virusno oboljenje koje se manifestira bradavičastim izraslinama, na koži i sluznici. Uzročnik je dakle, papiloma virus koji pokazuje afinitet prema koži i sluznicama. Iako su papilomatoze različitih vrsta životinja morfološki slične, bolest kod svake vrste izaziva antigeno različit virus.Papilomi (bradavičaste izrasline) najčešće se javljaju na području glave, vrata, prsa, trbuha i ekstremiteta, a osim navedenih izraslina životinja ne pokazuje neke druge simptome, odnosno drugih promjena nema.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, te pato-histološkog i serološkog nalaza.Najbolje je psa odvesti veterinaru na pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza i na osnovu toga provela primjerena terapija (odstranjivanje bradavica).S obzirom da su infekciji podložni organizmi oslabljenog imuniteta (npr. jedinke izložene stresu, kvalitativno ili kvantitativno neuhranjenene jedinke), savjetujem Vam da psa hranite nekom od premium ili superpremium hrana za mlade pse, kao i da uvedete u ishranu neki od preparata za jačanje imuniteta.U Pet centru možete naći veliki izbor visoko kvalitetne hrane kao i preparate namijenjene za jačanje imuniteta i podizanje opće otpornosti organizma. Jedan od njih je "Immunoboost" (Arnika Veterina) - bogat hranidbeni dodatak u pasti za peroralnu primjenu. Sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum, bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP, zatim tonik biljnih ekstrakata (kola, guarana), željezo. Doziranje je vrlo jednostavno za primjenu, a potrebna doza za pse je 2 ml paste, koja se ponovi za 5 sati nakon prvotnog doziranja.Nadalje, što se tiče kvržica na koži, treba napomenuti kako se u pasa javljaju i one kancerogene prirode - epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma,...), kao i nekancerogene prirode (apseci, ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi).U pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni, ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Većinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No, povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti.Također, česte su i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete mi reči kako teče oporavak psa nakon operacije (sterilizacija i čišćenje tumora) nakon totalne anestezije. Ženka ima devet godina. Gledala sam sve članke tj. odgovore koji su već ponuđeni, ali nigdje nema nekog opisa kako izgleda oporavak poslije totalne anestezije (znam da je do svakog psa individualno). Koliko dugo ne jede, leži, inferiornost...  Hvala puno, Sandra O: Opća narkoza predstavlja kontrolirano i inducirano stanje gubitka svijesti. Sama reakcija nastaje kao posljedica intoksikacije središnjeg živčanog sustava i inducira se anestetikom ili njihovom kombinacijom. Sama reakcija je reverzibilna karaktera. Opća narkoza rezultira gubitkom osjeta boli cijelog organizma te u manjoj ili većoj mjeri relaksacijom mišića. Opća nakroza osigurava imobilizaciju, nesvjesnost i gubitak osjeta boli što je i nužno za sam operativni zahvat. Reakcije na sam operativni zahvat, kao i na opću narkozu, variraju od ljubimca do ljubimca. Naime, sam "izlazak" iz narkoze ovisi o apliciranom anestetiku, te metabolizmu psa. Poznato je da anestezija može ljubimca potaknuti na povraćanje, kako za vrijeme induciranja u narkozu tako i nakon samog operativnog zahvata. Stoga se preporučuje da ljubimac pred operaciju mora biti "na tašte", odnosno, treba mu uskratiti hranu minimalno 12 sati prije istog. Po zahvatu, psi su obično "pospani" još 24 - 48 sati. Neke jedinke se ili tresu, želudac im je osjetljiviji ili povraćaju. Nevoljkost traje oko 24 sata nakon zahvata. Nakon tog vremena, ljubimac polako počinje pokazivati znakove zainteresiranosti za okolinu i ima apetit. Proljev i povraćanje i nakon tog vremena ne predstavlja normalno stanje i potrebno bi bilo ljubimca odvesti veterinaru. No oporavak nakon kirurškog zahvata prvenstveno ovisi o samom organizmu psa (kondicija, opća otpornost organizma, starost ...) ali i tipu operativnog zahvata kojem je životinja bila podvrgnuta. Stoga je poprilično teško i nezahvalno točno utvrditi vrijeme oporavka. U pravilu, 24 sata nakon zahvata organizam kuje se vraća 75% u normalizaciju fukcija. Tada bi ljubimac trebao početi normalno jesti, piti, defecirati i urinirati.U svrhu spriječavanja mogućih komplikacija nakon zahvata, trebati ćete ograničiti kretanje i aktivnosti tijekom sljedeća tri do četiri tjedna, kako biste umanjili bol i smanjili vjerojatnost za ozljeđivanje liječenog dijela tijela. Svakodnevno pregledavajte područje trbuha kako biste uočili moguće oticanje, krvarenje, neuobičajeni iscjedak, crvenilo ili otvaranje rane. U tom slučaju neophodan je posjet veterinaru. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne onečisti, da je pas ne otvori grickanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Za sprječavanje grickanja i lizanja rane ljubimcu možete staviti poseban ovratnik.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam šarplaninca starog 8 mjeseci, koji postaje vrlo naporan zbog izrazitog spolnog nagona prema svim ukućanima, uz grizenje i potezanje odjeće. Ista je stvar i u odnosu na posjetioce. Pas ima dovoljno kretanja jer je slobodan oko kuće, na terenu od nekih hiljadu kvadrata, a osim toga barem jednom dnevno izlazi u prirodu gdje se dodatno istrči. Osnovne komande sluša u granicama koje se mogu očekivati od šarplaninca, ali u momentu seksualnih nasrtaja, ne postoji nikakva komanda na koju reagira, na milovanje, poslasticu i smirivanje pojača napade, jednako kao i na odlučno kažnjavanje. To se dešava već nekoliko mjeseci, a u posljednje vrijeme se pojačava. U odnosu s drugim psima je razigran, jednako kao i prema 3 mačke s kojima dijeli kuću i dvorište. Na koji način spriječiti, odnosno zaustaviti napadaje kada počnu, obzirom da savjetovani udarci novinama, špricanje i slično, kod ovako velike pasmine nemaju nikakvog učinka? Zahvaljujem na savjetu. Sa štovanjem, RenataO: Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna koja dominiraju u svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon. Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizickim i psihičkim zbivanjima u organizmu. Seksualno ponašanje u pasa povezano je sa njihovom hijerarhijskom strukturom, stimulansima i nuždom. Postoje neki oblici seksualnog ponašanja koji su normalni u pasa, ali stoga sociološki neprihvatljivi u ljudi. U neprimjerena ponašanja uvrštava se i iskazivanje seksualnosti na predmetima, zaskakivanja osoba ili životinja drugih vrsta ako su istom kućanstvu. Ovo je sasvim normalna pojava, naročito u štenaca i mladih pasa. Kada štene "otkrije" svoju seksualnu prirodu, u dobi oko 6 mjeseci, ima neutaživu potrebu istraživati je. No, ako to ponašanje potraje (do godine dana starosti) može se smatrati patološkim, odnosno neprimjerenim.U periodu socijalizacije štenca razvijaju se mreže odnosa, izmedu štenaca, majke kuje i ostatka legla, što daje mogućnost štencu da prepozna ostale pse kao svoju vrstu. Ako je štene odvojeno od majke prerano, a čovjek je nadomjestak majke, njega će pas kasnije prepoznati kao partnera za parenje kada dosegne spolnu zrelost (od ovog potječe prekomjerno zaskakivanje ljudi). Ovo je često i slučaj ako je uz njih neka druga životinja. Stoga ponovno treba naglasiti važnost socijalizacije. Zbog loše socijalizacije, osim navedenoga, često dolazi i do agresivnosti. Sljedeće, trebat ćete početi ispočetka sa dresurom Vašeg ljubimca. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za početak, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašem psu ništa ne privlači pozornost. Za početak, Vi ćete se trebati nametnuti kao "vođa čopora". Kada ćete primijetiti da pokušava zaskočiti Vas ili nekog od ukućana, trebali bi se ponašati nezainteresirano, u suprotnome obično psi nastavljaju sa takvim ponašanjem. Ako ga potapšate, potičete takvo ponašanje, no odrješito "NE" u trenutku zaskakivanja u većini slučajeva spriječava ovakvo ponašanje zauvijek. Isto činite i u trenucima iskazivanja agresivnosti i ljubomore.Pse tijekom učenja treba stalno bodriti. Nagrada u obliku poslastice pokazala se najučinkovitija za poticanje pozitivnog ponašanja, što je još uspješnije kada je pas gladan. Trening uvijek treba završiti nečim u čemu pas uživa.Riječi kojima izgovarate naredbe izgovarajte jasno, a ako npr. riječ "Ne" izgovarate prečesto, pas će je ignorirati. Nemojte izdati zapovjed ako niste sigurni da će je pas izvršiti jer ćete time dozvoliti psu da Vas počne ignorirati.Budite dosljedni i strpljivi, a sa psom se možete uključiti i u program neke od "školica" za mlade pse. Jedna od takvih je pri Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu. Također, ukoliko se nepoželjno ponašanje nastavi, sa svojim veterinarom razmotrite mogućnosti kastracije kao jedne od mjera rješavanja problematičnog ponašanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je mješanac labradora i rotvajlera i star je 3 god. Kao mladunče sve je bilo u redu kad bi bio s nekim psom, no sad se "promijenio" i zanima me zašto on ne podnosi druge pse? Ima nekoliko pasa u mome kvartu s kojima se igra (staford, buldog i mops) i jedino te pse podnosi. Druge ne podnosi i odmah ih "napadne", a ne znam zašto?! Ljude (pogotovo djecu) obožava i njima neće nauditi i svi ga uvijek mogu pogladiti i igrati se s njim. Redovito ga cijepimo i vodimo veterinaru te se jako dobro brinemo o njemu. Samo želim znati zašto ne podnosi druge pse, a ova tri da?VeronikaO: Psi se mogu ponašati agresivno iz različitih razloga. Jedan od dobro poznatih je i netrpeljivost jedinki istog spola. Iako je Vaš ljubimac prema ljudima prijateljski naklonjen, ipak bi ga trebalo u potpunosti socijalizirati. Vi morate vladati svojim ljubimcem kako se on kroz život ne bi, nakon nekog lošeg iskustva ili iz drugih poriva, odlučio stvar riješavati na svoj način. Vrlo je važno da razumijemo zašto i u kojim situacijama pas iskazuje agresiju. Kada pas ugrize drugog psa, a to se najčešće događa sa psima istoga spola, treba procjeniti da li je njegov čin u tom trenutku opravdan. Ponekad je agresija opravdana jer pas reagira instinktivno, npr. ako se pas brani od drugog psa, borba za teritorij, ženku i sl. Za agresivno ponašanje pasa uvijek postoji razlog koji je očigledan psu, ali vlasnicima nije uvijek jasan. Znaci agresije mogu biti različiti, a manifestiraju se kao gledanje izravno u oči (nekoliko minuta), upozoravajuće režanje, pokazivanje zubiju, griženje u prazno, lajanje i griženje, tj. napad. Režanje može biti posljedica nesigurnosti i straha, ali isto tako pokušaja da pas upravlja situacijom. U svakom slučaju ovo je početni i blagi oblik agresije koji predstavlja fazu upozorenja. Jednom kada se pojavi, agresivno ponašanje nikada ne prestaje samo, te ga treba obuzdati, smanjiti i otkloniti.Najčešće je u pasa prisutna takozvana dominantna agresija. Ova vrsta agresije često je usmjerena na pse, pa čak i na ljude. Agresija se javlja češće među psima podjednake dobi, spola i veličine, što ne mora uvijek biti pravilo. Iako se čini da nastupa naglo, to je proces koji svakako traje određeno vrijeme, a pas svaki put procjenjujući svoj položaj nastoji zadržati stečenu poziciju i prijetnju čak pretvoriti u napad. Spolnim sazrijevanjem životinja se počinje nametati u prostoru i grupi u kojoj obitava, pokušavajući zadobiti (i zadržati) vodeću poziciju. Ova pozicija nije trajna, podložna je stalnom dokazivanju i nadmetanjima. Riješenje je da otkrijete zašto se pas tako ponaša, da li se brani, da li osjeća strah: zbog nekakve slične prijašnje situacije ili jednostavno želi pokazati "tko je glavni", osobito ako se nalazi na svome teritoriju. Sukob Vašeg psa s drugim psima može biti rezultat uspostavljanja pseće hijerarhije ili socijaliziranja sa starijom populacijom pasa u njegovom "kvartu". Postoji razlika između patološke agresije i normalnog psećeg reagiranja prilikom konflikta, odnosno sukoba s drugim psom. Odvikavanje od patološke agresije (a treba je točno dijagnosticirati) je kompleksna radnja i trebala bi biti provedena pod nadzorom za to školovane osobe (škole za dresuru i odgoj pasa). Prvo treba naći glavni uzrok takvog ponašanja, provokativne (za psa) situacije treba izbjegavati, modificiranje ponašanja odnosno korekcije raditi vrlo strpljivo i uz obavezno nagrađivanje (kolačići). Kada ugleda druge pse tokom šetnje, Vaš ljubimac mora čekati znak ili odobrenje od Vas da im se pridruži, a do tada mora sjediti ili ležati i tek nakon odobrenja krenuti prema ostalim psima. Teritorijalna agresija još je jedan oblik agresije koja je prisutna u pasa a javlja se kada se psi ponašaju zaštitnički, prema Vama, svome prostoru ili sl. Ovakvu agresiju je moguće spriječiti, već u ranoj dobi, ako svoga psa upoznate s redovitim posjetiteljima svoga doma. Vjerojatno i iz tog razloga normalno prihvaća susjedne pse jer je sa njima odmalena i ne smatra ih prijetnjom.Vaš pas je u dobi koja je krajnja granica da pokušate obuzdati i pokazati tko je "gazda". Budite dosljedni u svojim postupcima sa psom i nikako mu ne popuštajte. Također se trebate postaviti kao "vođa" i dati psu jasnu poruku da se u svakoj situaciji mora pokoriti Vašoj naredbi. Učenje koje je prošao kao štene trebalo bi se svakodnevno ponavljati, a odnosi se na osnovne vježbe poslušnosti. Budite uporni i dosljedni. U dresuri se koriste metode nagrade i kazne. Kazna ili nagrada trebaju slijediti neposredno nakon izvršenog jer jedino tako će pas stvarati uvjetne reflekse kojima ćete moći upravljati. Uvijek treba pokušati s pozitivnim poticajima, a samo iznimno može se koristiti i kazna. Vježbe bi trebale biti kratke (30 min), a treba ih ponavljati tako dugo dok ih pas ne savlada.Preporučam Vam da, uz pomoć priručnika za odgoj pasa ili odabirom profesionalnog dresera, započnete sa psom ponovo raditi osnovne vježbe poslušnosti. Tako ćete postići da se u svim situacijama ponaša prihvatljivo. Vrlo je važno da dobro uvježbate naredbu "Stoj!" i "Dođi!". Svakodnevno bi trebalo hodati uz nogu s uzicom i bez nje, a ostale vježbe uključuju izvršavanje naredbi kao što su "Sjedi!", "Lezi!" i dr.Kako biste smanjili mogućnost agresivnog ponašanja, nastojte prepoznati znakove nadolazeće agresivnosti. Preduhitrite problem tako da mu, ako je potrebno, stavite i brnjicu. Svakako ga nagradite ako po naredbi ignorira psa na kojeg bi inače reagirao agresijom ili neprijateljskim ponašanjem. Ukoliko će uspjeh u odgoju biti samo djelomičan, preporučam Vam da psa kastrirate.Općim kliničkim pregledom (krvna slika, RTG, UZV i sl.) može se isključiti neki od organskih uzroka promjene ponašanja tako da je bez pregleda nemoguće utvrditi da li je poremećaj ponašanja nastao uslijed nekog patološkog procesa u organizmu.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mužjaka mađarske vižle, starog 1,5 godina. Prije 2 dana primjetila sam malu (veličine 50 lipa) površinu na kojoj se prorijedila dlaka. Površina izgleda kao bjelkasta flekica, nije crvena i ne ljuska se te nisam primjetila nikakve druge promjene na samoj koži niti dlaci na drugim dijelovima tijela. Također nisam primjetila da se neobuzdano češka, ali povremeno primjetim da se češka šapicam po njušci (kao da se umiva) i po vratu no ništa više nego i prije. Pas je u kući, a dnevno odlazi u šetnju poljima uz potok, gdje stalno nešto njuška i istražuje. Iako ga stalno držim pod nadzorom ipak ne isključujem kontakt s raznim otpacima, lešinama i travama (ne dolazi u kontakt s vodom iz potoka). Bojim se da će se ako ne reagiram moguće stanje pogoršati, a želim znati da li se takve kožne promjene mogu prenesti na čovjeka. Pas se također povremeno "sanjka", a nekad pokušava gristi zadnju nogu i šapu te lizati testise, uz neko neobično cviljenje i iskazivanje nervoze. To doduše kratko traje i stvarno se događa povremeno. Nisam primjetila nikakve promjene u ponašanju psa, veseo je i nije izgubio apetit. Molim vaše mišljenje i preporuku.Hvala, ŽeljkaO: Uzroci ovih simptoma koje ste naveli su mnogobrojni. Kako bi došli do točne dijagnoze potreban je temeljiti pregled životinje pa bi stoga bilo najbolje da se obratite Vašem veterinaru. Osim općeg pregleda kože, veterinar će možda pregledati kožu Vašeg ljubimca ultraljubičastim izvorom svjetla, uzeti razmaz ili strugotine kože...Simptomi kožnih bolesti su češanje, gubitak dlake, promjena pigmentacije dlake, otekline na koži, prhut, upale, erozije, ulceracije, kraste... Najčešći uzrok češanja i gubitka dlake su kožni nametnici i alergije. Prhut i kraste uzrokuju bakterije, kvasci (Malassezia), šuga, akne, Leishmanijaza, dermatofitoza, imunološke bolesti. Gubitak dlake na pojedinim ograničenim mjestima naziva se alopecija. Uzroci alopecije su hormonalni poremećaji, nametničke (demodikoza) i gljivične bolesti (dermatofiti)... Protiv kožnih nametnika, većinom buha, postoji veliki izbor šampona, sprejeva, ampula i ogrlica. Od kožnih bolesti koje prelaze sa naših ljubimaca na ljude najčešće su gljivične kožne bolesti dermatofitoze. Dermatofiti inficiraju keratinizirane dijelove kože, dlake i noktiju. Utvrđeni su kod svih vrsta domaćih i divljih životinja, te u ljudi. Dijele se na rodove Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton i  prema tome i bolesti nose nazive trihofitoza, mikrosporoza, ili epidermofitoza. Pojedine vrste borave u tlu, a prijelazom na životinju ili na čovjeka mogu uzrokovati kožne infekcije. Neke se javljaju većinom u životinja, rjeđe u ljudi, a neke se poglavito pojavljuju u čovjeka, samo ponekad u životinja. Bolest se češće javlja u mlađih životinja i imunosupresivnih životinja, osobito za vlažnog i toplog vremena. Životinja se inficira gljivicama putem spora koje se nalaze u zaraženoj dlaci. Gljivice u pravilu napadaju samo onu dlaku koja raste jer u njoj ima tvari potrebnih za rast gljivice. Kod životinja koje dobro podnose invaziju znakovi nisu vidljivi i takve životinje su prenosioci bolesti. Kod životinja koje burno reaguju, može se javiti i generalizirana dermatofitoza. Dermatofiti produciraju toksine koji štetno djeluju na kožu, pa se javljaju upala te ispadanje dlake. Upalni proces također uzrokuje nakupljanje leukocita što pokreće gljivice na daljnje širenje i aktivnosti prema novim dlakama. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (alopecije) sa ili bez perutanja kože. Osim toga kod vašeg ljubimca bi se moglo raditi o demodikozi. O ovoj bolesti su već detaljno pisali kolege pa možete pročitati njihove ranije odgovore ovdje, ovdje i ovdje.Što se drugog problema tiče, "sanjkanje" je uobičajeno kod invazije crijevnih parazita ili upale perianalnih vrećica. Preporučljivo je pse tretirati preventivno protiv crijevnih parazita 3-4 puta godišnje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene labradora staro 2 mjeseca i u zadnje vrijeme ne želi jesti ništa šta mu se nađe u zdjelici. Kad mu stavim hranu u zdjelicu, on ju samo ponjuši i ode dalje. Ja zatim tu hranu uzmem u ruke i dam mu i on onda jede. Sigurna sam da je gladan jer ništa prije toga nije jeo, a to je bilo poslijepodne. Da li je moguće da je on nešto progutao i sad mu je zbog toga loše i neće jesti? Hvala, SuzanaO: Uzroci ponašanja Vašeg ljubimca mogu biti različiti: ne odgovara mu hrana, zdjelica je oprana s nekim od sredstava čiji mu miris ne odgovara, problemi u usnoj šupljin (zubi), navika da ga hranite,...Stoga, možete promijeniti hranu ili postojeću hranu učiniti "slasnijom" dodajući mlaku vodu, sirutku, kravlji sir, acedofil, jogurt. Također, dobro isperite posudu za hranu i na takav način uklonite eventualni odbijajući miris.U prehrani svojeg ljubimca budite dosljedni i nemojte popuštati. Naime, ljubimci se hrane na taj način da im se osiguravaju  uredni obroci u pravilnim vremenskim razmacima. Ukoliko pas dio obroka ostavlja u posudi, moguće da mu je obrok prevelik pa smanjite slijedeći obrok. Pas neće ostati gladan, no svakako je bolje da bude i malo gladan, nego da se optereti prevelikim obrokom, što ćesto dovodi do pretjeranog širenja i oštećenja želučane stijenke.Također, izostanak apetita u ljubimca je jedan od prvih i čestih simptoma da s ljubimcem nešto nije u redu. Problem je što je taj simptom ujedno i zajednički za mnoge različite vrste poremećaja i bolesti koji ljubimce može mučiti pa kao takvi nemaju neku veću dijagnostičku vrijednost.Ako to potraje ili se pojave i neki drugi simptomi, savjetujem Vam da se obratite veterinaru koji će biti u mogućnosti, nakon provedene kliničke pretrage, u potpunosti pomoći ljubimcu, odnosno, odgovoriti Vam na pitanje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku labradora staru 2,5 godine, a moja prijateljica ima samojedicu istog godišta. Prije dva dana naše su kujice se igrale sa drugim psima dobrih 4 sata. Dan poslije kuje su počele pokazivati tijekom šetnje probleme s nogama. Naime, obje dok hodamo samo odjedanput podignu nogu (to rade sa sve 4 šape, ali naizmjence), nogu skupe, a prste zgrče. Tako drže par sekundi te zatim nastave normalno hodati. Budući da obje kuje pokazuju iste simptome i u istim danima, sumnjamo da je problem nastao zbog te duge igre. Međutim, kako ne možemo biti sigurne u to, molimo vas savjet kako da im pomognemo. Kujice su inače i dalje zaigrane, vesele, normalno jedu i piju. Unaprijed hvala! AnamarijaO: Grč nastaje kada mišićna vlakna ili njihovi dijelovi ostanu stalno napeti (kontrahirani). Najčešće se pojavljuju na mišićima ekstremiteta nakon dužih i napornih treninga, igre, agilityja,... kada su navedeni mišići pod najvećim opterećenjem.Bol koja se pojavljuje nakon kontrakcije mišića koji odbija da se relaksira, iznenadna je te izuzetno jaka i neugodna. Vremenski traje od nekoliko sekundi pa sve i do 15 minuta te se nerijetko ponavlja.Smatra se da je njihova pojava uvjetovana mišićnim umorom, dehidracijom, lošom kondicijom ljubimca,... Međutim, još nije znanstveno dokazano koji od navedenih čimbenika i u kojoj mjeri je odgovoran za pojavu grča/grčeva.Kada se pojave, potrebno bi bilo odgovarajući mišić istegnuti i blago ga izmasirati. Ako se grčevi češće pojavljuju, savjetuje se smanjivanje intenziteta treninga ili odmor od nekoliko dana.Grč se može izbjeći odgovarajućom pripremom organizma i mišića, i to na taj način da se prije pojačanog treninga ili duže igre lagano zagriju svi mišići blagim masiranjem ili laganim kombiniranjem šetnje i trčanja. Također, pravilna ishrana i dovoljna količina tekućine su izuzetno bitni.Moguće je da su problemi kod Vaših ljubimaca nastali kao posljedica grčeva na mišićima ekstremiteta uzrokovanih dugotrajnom igrom ljubimaca. Također, uzroci mogu biti i druge etiologije: ozljede ligamenata i/ili mišića, hladno vrijeme i led, nagnječenja,...Ako se navedeni problemi nastave pojavljivati i u narednih nekoliko dana, savjetujem Vam da odvedete ljubimce kod veterinara koji će nakon kliničke pretrage biti u mogućnosti postaviti dijagnozu, te u skladu s njom, odrediti prikladnu terapiju.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Vlasnica sam dvaju američkih stafordskih terijera. Kako živim u Gospiću i pao je snijeg temperature su se spustile do -15. Zadnja 3 dana otkako su tako niske temperature primjetila sam da kad pustim pse iz boksa da se igraju u dvorištu događa se da odu skakati po nijegu i odmah nakon par minuta se vrate držeći jednu od šapa u zraku. Mislila sam da su se možda ozljedili, međutim na šapama nema nikakvih ozljeda, ail šape im budu jako hladne. Nakon toga izbjegavaju visoki snijeg i zadržavaju se na očišćenim dijelovima ili se sklone u boks. Da li ima razloga za zabrinutost ili je to normalna reakcija na niske temperature? Dok su u boksu sve je u redu, također nokti su im uredno podrezani. Hvala. Pozdrav! MarijaO: U zimskim mjesecima bolovi u šapicama su vrlo česta pojava u pasa. Naime, psi se jako vole igrati u snijegu, pri čemu im se šape namoče i, pri temperaturama od oko 0 stupnjeva, to za njih ne predstavlja problem. Niske temperature od -15 su šok kako za naš, tako i za njihov organizam. Osim što ih bole mekuši zbog hladnoće, često se javljaju i grčevi mišića u šapicama.Kako bi izbjegli teže posljedice hladnoće, predlažem Vam da puštate ljubimce nekoliko puta dnevno da se istrče, ali u kraćim vremenskim periodima. Također bi bilo dobro da im u zimskim mjesecima svakodnevno premazujete šapice zaštitnom kremom za mekuši sa pčelinjim voskom ili barem nevenovom masti. Ukoliko puštate pse izvan dvorišta ili ih šetate po očišćenim ulicama vrlo je bitno da im operete šapice u čistoj vodi (nikako ne toploj), obrišite ručnikom i namažite zaštitnom kremom. Ovo je vrlo bitno zbog skidanja soli koju ljudi bacaju zbog poledice, a koja jako smeta našim ljubimcima. Ukoliko se javi duže šepanje ili pas stalno štedi jednu šapu, svakako bi bilo dobro da posjetite veterinara kako bi se isključila teža ozljeda.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam oštrodlakog njemačkog ptičara starog 3 godine. Zanima me kako ga naučiti da zalaje kada netko nepoznat uđe u dvorište da obavijesti da imam gosta, te me zanima da li ga je ikako moguće naučiti i na koji način da obrani vlasnika (mene) od neke osobe koja bi me htjela napasti. Unaprijed puno hvala, Zvonimir O:  Preporuka je za obuku psa da bude čuvar početi što ranije, i to već s 35 do 40 dana starosti štenadi, učeći psića da se igra, npr. s krpom, i da uvijek izađe kao pobjednik. Zatim se prelazi na punjenu krpu kao igračku. Onda se psu, npr. dok je noću u dvorištu, baci pokoji kamenčić, da zašušti u grmu, što djeluje na povećanje budnosti. Sa 7 do 8 mjeseci starost počinje se s "draženjem", tj. markiranjem. Nepodmitljiv pas znači pas kojem se ne može skrenuti pažnja ni sa čime, pa ni hranom niti drugim psima, tj. da je nepovjerljiv prema stranim ljudima i životinjama, no bila bi također greška da psa izoliramo u potpunosti jer tada neće biti dovoljno socijaliziran. Što je pas stariji, stečena iskustva iz mladosti postaju čvršća i pas ih nerado mijenja. Njemački ptičar je lovačka pasmina psa, tako da je kod njih izražena sklonost učenju. Uz puno upornosti i školu dresure, tj. sa stručnim vodstvom, mislim da bi se Vašeg psa moglo puno naučiti. Naročito je vježbe obrane poželjno raditi s markirantom. Preporučam Vam, u svakom slučaju, da se obratite školama za obuku i dresuru pasa.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pekinezera starog 7 mjeseci. Kada je, u kojoj dobi života, pas spreman za spolni odnos? Hvala, MilošO: Manje pasmine, čija tjelesna težina kao odrasle jedinke ne prelazi 10 kilograma, spolno sazrijevaju i dostigle su svoj fizički maksimum nakon 10 mjeseci starosti. Ipak potrebno je još neko vrijeme, do 15 mjeseci starosti, kada psi postaju psihički stabilniji i zreliji.Također, njihova dlaka je tada sve ljepša i pokazuje sve karakteristike vazane uz standrad te pasmine, mišići su razvijeniji, kosti glave s mišićima,  također su maksimalno razvijeni posebno u mužjaka, manje su podložni utjecaju loših čimbenika (bakterije, virusi) jer su razvili svoju opću otpornost. U ovom periodu spremni su i za parenje, naravno, njihovo zdravstveno stanje mora biti besprijekorno, a ishrana izbalansirana.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Pas (dalmatiner) mi ima problem s analnim vrećicama već koji mjesec. Malo mu se zakomliciralo i nateklo. Star je 5 godina. Veterinar je rekao da će to operirati da ne bi nastao nekakav tumor, međutim odustao je od operacije zbog hladnog vremena. Dao mi je mast nekakvu da mu mažem 2-3 puta na dan i da pričekamo da malo otopli. Pas ima kućicu u dvorištu i dobro je izolirana i dosta topla, međutim par dana je već u agoniji, tako bi rekao, jauče i cvili dan i noć. Veterinar mi je dao rimadyl tablete da mu dajem da mu bol popusti. Ne znam što više raditi jer zima nije ni počela kako treba i bojim se kako će to pas izdržati. Jasno mi je da se zakompliciralo jer je to malo i ozeblo i nateklo. Što da radim? IvanO: O problemima sličnim kao kod Vašeg psa pisala je opširno kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Vašem psu su zbog upale analnih žlijezda postale teške i gotovo nemoguće one najosnovnije radnje, a to je sjedenje i vršenje velike nužde. Može biti prisutna i vrućica. Bol iskazuje cviljenjem i zavijanjem. Manualnim istiskivanjem i prema izgledu sadržaja možemo ustanoviti koji je najvjerojatniji uzrok. Ukoliko je sadržaj zaostao u vrećicama, on je pastozni i smeđi. Ukoliko su i žlijezde upaljene, sadržaj je kremasto žuti ili žuto zeleni. Kod apscesa, tj. nakupljanja gnoja u vrećicama sadržaj je crveno smeđi i gusti.Ukoliko Vaš veterinar ne može izvršiti operaciju trenutno, a najvjerojatnije zbog starosti psa i velike zime vani koja nepovoljno djeluje na cirkulaciju, neophodno je da stavi psa na antibiotsku terapiju, a barem tri dana za redom bi trebalo kanilom isprati analne žlijezde 0.025 % klorheksidinom ili 0.4 % povidon jod otopinom i nakon toga se aplicira antibiotsko/kortikosteroidni pripravak. Puno bi značio i topli oblog izvana.Antibiotska terapija injekcijama ili u tabletama trebala bi trajati barem 7 do 14.Nakon toga upalu bi trebalo prevenirati učestalim kontroliranjem punjenosti analnih vrećica.Kirurško odstranjenje analnih vrećica može imati trajan učinak u rješavanju problema, ali vrlo česte su komplikacije u vidu permanentne fekalne inkontinencije i čestih fistula (novonastalih kanalića kroz koje sadržaj pronalazi put van) kod nepotpunog odstranjenja vrećica.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera staroga 9 godina. Na izgleda ne djeluje tako, djeluje barem 3 godine mlađe, ako ne i više. Dakle, i više nego dobro je pokretan za svoje godine. No, u zadnje vrijeme smo primjetili da ako duže leži na nekoj nogici, počinje šepati kada ustane. To brzo prođe. Bili smo kod veta koji je pregledao šapice i rekao da je sve ok (nema tragova uganuća, loma i sl., ali ni osteoporoze ili artritisa ), ali postoji mogućnost početne reume. Nije nam davala nikakve kreme ni lijekove jer smatra da još nije potrebno, pošto mu se to ne dešava svakodnevno, no nama ne bi štetilo i drugo mišljenje. Unaprijed hvala, PetraO: Problemi u kretanju mogu biti posljedica brojnih uzroka. Najčešće se radi o bolnom procesu (koji može zahvatiti mišiće, fascije, tetive, ligamente, kosti, zglobove ili živce), trombozi veće krvne žile ili mehaničkoj smetnji zbog paralize živaca ili mišića ekstremiteta (kontraktura mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju). Kod starijih se pasa nerijetko javljaju pareze ili paralize živaca, koji su posljedica pomaka, pritiska, nagnječenja ili prekida kontinuiteta, što onemogućava normalni prijenos podražaja, a time i kontrakciju mišića. Samim time dolazi do otežanog i bolnog kretanja, a s vremenom i do atrofije muskulature. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom.Na žalost, većina se ovakvih problema vrlo teško liječi, stoga se uglavnom terapija bazira na uklanjanju bolnosti i ublažavanju simptoma (daju se analgetici, spazmolitici i vitamini B kompleksa). O otežanom kretanju, odnosno smetnjama u kretanju možete saznati iz odgovora kolegice Davorke Balantin, dr.vet.med. ovdje te kolege Dragana Vešovića, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam štence labradore stare mjesec dana, i samo jedno sam dala novim vlasnicima. Iz vaših priloga sam vidjela da je idealna dob za odvajanje 2 mjeseca, pa me zanima da li ovo prerano odvajanje može naškoditi štenetu  i da li da ga vratim nazad kuji? Novi vlasnici su ga vodili veterinaru, no on nije ništa spomenuo da je to problem. Sva štenad dobro napreduje i samostalno jede (ponekad sisa). Također, budući da je kuji ovo bio prvi okot, čula sam da sljedeće tjeranje treba preskočiti dok joj se organizam ne oporavi, da li je to istina? Molim vas pomoć oko prvog pitanja jer se dosta brinem. Unaprijed veliko hvala, AntonijaO: Ako se normalno razvija, štenad sa četiri tjedna ulazi u "fazu socijalizacije". Nihova djelatnost tada postaje igra i učenje kako će postati punopravni članovi jedne visoko socijalizirane skupine. Stručnjaci savjetuju štene u leglu zadržati do dobi od 8 tjedana. U tom vremenu štene uči i navikava se na društvenost, ali i na borbu za vlastita prava. Dolaze do izražaja i jačaju karakterne crte. Kuja majka im pobuđuje različite uvjetne reflekse, odgaja ih i oštri im instinkte. Starost od osam tjedana je doba kada je potrebno da štene dođe u novu sredinu gdje će se dalje samostalno razvijati jer je još uvijek u fazi socijalizacije, dakle sposobno je brzo i potpuno prilagoditi se novoj sredini i novim vlasnicima.Moj savjet je da ne trebate štene koje ste dali sada opet vraćati nazad jer se ono, čak možda još i više, već vezalo za svoje vlasnike i to bi mu opet bio još samo jedan šok. No, za ostalu štenad možda bi ipak bilo bolje da ih, kao što stručnjaci preporučuju, odvajate oko osam tjedana starosti.Pariti se smije samo ona kuja koja je hranidbeno i kondicijski sposobna stvoriti i prehranjivati potomstvo. U kinologiji stoga postoji pravilo koje dozvoljava parenje kujama samo jednom godišnje, a to znači da se za leglo smije iskoristiti svako drugo tjeranje. Toliko je vremena, naime, potrebno da kuja nadoknadi sve potrošene materije u toku skotnosti i dojenja. To razdoblje počinje kujinim zasušenjem, a mi možemo pomoći tako da je počnemo mnogo slabije hraniti. Time je u kuje završen jedan rasplodni ciklus i započinje njen oporavak. Taj će oporavak trajati punih godinu dana jedno tjeranje valja, dakle, preskočiti, a pariti se smije tek kod sljedećeg tjeranja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu koju sam udomila sa ceste, pola labrador, oko 4 mj. Ne vežem ju, spava pred vratima i neće nigdje drugo. Uglavnom, slobodno se kreće i igra sa psima u komšiluku (sve sami mužjaci). Pošto ne bih kučiće, a nekako bih da izbjegnem sterilizaciju, postoje li neki drugi načini da se spriječi gravidnost? Vrijedi li išta da ju zatvorim u periodu tjeranja ili nešto slično? LunaO: Kod pasa je najpouzdanija i najučinkovitija metoda kontrole začeća kastracija ili sterilizacija. U novije vrijeme istraživanja su usmjerena na oralnu kontracepciju, ponajprije u kuja. No, s obzirom da se spolni ciklus u kuje u mnogočemu razlikuje od spolnog ciklusa žene, a ujedno su i kuje mnogo osjetljivije na nuspojave steroidnih kontraceprivnih sredstava, ovakav se način kontrole začeća još ne provodi redovito u praksi.Ipak, kako je sterilizacija ili kastracija kućnih ljubimaca postupak koji je trajan, a mnogi vlasnici požele leglo svoje ljubimice jednom u njenom životu, traži se načini kojima će se suprimirati spolni nagon. Ovi načini mogu biti učinkoviti jedino u kuja jer za sada ne postoji medicinskog pripravka koji bi suprimirao spolni nagon u mužjaka.U kuja se kao oralni kontraceptivi koriste progestini (progesteron) i androgeni (miboleron). Progesteron dolazi u obliku megestrol acetata, medroxyprogesteron acetata i proligestona a služe u svrhu sprječavanja estrusa ili tjeranja u kuja. Kako bi bio učinkovit treba ga aplicirati u točno određeno vrijeme spolnog ciklusa. Također, doziranje je različito, a u ovisnosti o trajanju spolnog ciklusa, tako da se mora činiti uz redoviti nadzor veterinara. Kod kuja ovaj se način supresije ne bi smio koristiti dulje od dva ciklusa zaredom jer je povećan rizik od hiperplazije endometrija, infekcije maternice i tumora mliječne žlijezde. Zabilježena je i pojava šećerne bolesti, disfunkcije nadbubrežne žlijezde i ispadanje dlake u onih kuja kojima su davani progestini. No, prednost je progestina što obično ne utječu na buduće cikluse i sposobnost uspješnog začeća.Miboleron je androgen (tip testosterona) koji se koristio u supresiji estrusa. Sa davanjem ovog lijeka obično se počinje 30 dana prije početka tjeranja. Zbog nuspojava (vaginalne infekcije i jetrenih bolesti) nije preporučljivo davanje dulje od 24 mjeseca.Zbog brojnih se nuspojava ovakav način kontrole začeća u kuja osobito ne preporuča.Treba spomenuti i fizičke metode kontracepcije - intrauterine naprave nisu primjenjive ni kod pasa ni mačaka jer je izuzetno težak njihov prolazak kroz lumen cerviksa. Plastične intravaginalne naprave bile su korištene kao prevencija penetracije penisa, no pokazale su se niskom učinkovitošću. U najnovijim je istraživanjima kontraceptivna vakcina koja stvara privremenu neplodnost čije se djelovanje osniva na stvaranju antitijela prema otpuštajućem hormonu luteinizirajućeg hormona. Ovaj hormon regulira produkciju muških i ženskih spolnih hormona kao što su testosteron, progesteron i estrogen.O dodatnim informacijama i mogućnostima kontracepcije u Vaše ljubimice možete se obratiti na Kliniku za porodništvo domaćih životinja na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a o prednostima kastracije ili sterilizacije možete se informirati iz brojnih već objavljenih odgovora mene i mojih kolega na ovim stranicama.Kako biste spriječili neželjeni graviditet u Vaše kuje, svakako je možete držati pod kontrolom. No, moram napomenuti kako je spolni nagon u pasa izuzetno jak te bi kuju trebali imati pod nadzorom 24 sata dnevno kroz otprilike tri tjedna koliko obično traje spolni ciklus u kuja.Kako bi se olakšao nadzor i smanjila mogućnost nasrtaja mužjaka na kuju, u Pet centru možete pronaći sprejeve i oralne pripravke koje neutraliziraju prirodne mirise: Canina DOG STOP dražeje - sadrže klorofil, koji djeluje tako da estrusni miris kuje neutralizira ili ga tako promjeni da mužjake više ne privlači Gimborn i Trixie sprej za kuje u tjeranju. Sprejeve je potrebno koristiti pri svakoj šetnji ili u prisustvu mužjaka nekoliko puta dnevno. Temeljito treba posprejati stražnji dio tijela kuje sa svih strana, unutarnju stranu bedara te ispod korijena repa. Ovim se sprejevima mogu posprejati i ulazna vrata kuće ili stana, njene kućice, mjesto gdje kuja leži i sl.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam njemačke ovčarke stare 4 g. Prije 13 dana primjetio sam početak krvarenja (početak tjeranja), no međutim danas sam gledao njezinu stidnicu i ona je zasušila, kao da tjeranja nije niti bilo, a znamo da bi sada trebala biti spremna za parenje. Inače, kuja je već imala svoje leglo i sve je bilo u redu, ona je zdrava, vesela i nisam primjetio bilo kakve zdravstvene promjene ili teškoće. Hvala, VladoO: Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Do krvarenja može doći i 10.-14. dana, a postoje i podaci koji govore da se to može dogoditi čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. Potrebno bi bilo i spomenuti da se kod kuja može pojaviti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan, te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test.Također, trebalo bi spomenuti da uslijed hormonalnih poremećaja, trajanje pojedinih faza može biti različito. Stoga bi bilo vrlo bitno točno odrediti u kojoj fazi je trenutno Vaša kujica. Moguće je da su navedeni znakovi posljedični znak promjena ili oboljenja genitalnih organa, što mi je na ovakav način poprilično teško utvrditi.Kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., pisala je o utvrđivanju plodnih dana u kuja ovdje.Zbog svoje sigurnosti i zdravlja svog ljubimca, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će nakon pregleda ljubimca biti u mogućnosti utvrditi ili isključiti eventualne probleme, odnosno utvrditi zdravstveni status ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Veterinar u Dubrovniku je s kože mog psa uzeo uzorak i posao na laboratorijsko ispitivanje gdje je utvrđeno da su rane na nogama infekcija "miješane flore i faune" te preporučio tretman gentamicinom /injektivno i krema površinski/. Da li se slažete i što je gentamicin?RobertO: Općenito je poznato da su psi podložni kožnim infekcijama različite etiologije. Među njima, često se izdvajaju stafilokokne infekcije kože (piodermije, stafilodermije) kao najčešće bakterijske bolesti kože u tzv. "maloj praksi".U 90% slučajeva uzročnik je Staphylococcus intermedius, dok se Staphylococcus aureus i Staphylococcus hyicus rjeđe spominju. Kako promjenama mogu biti zahvaćeni različiti dijelovi kože, velika je različitost kliničke slike. Zbog gore navedena razloga, i sama dijagnostika bakterijskog dermatitisa je otežana.Različite infekcije i pad otpornosti pogoduju naseljavanju i drugih mikroorganizama te pojavi tzv. "miješanih infekcija".Dijagnostika i liječenje osniva se na prikupljenim anamnestičkim podacima, kliničkim zapažanjima, citološkim i bakteriološkim pretragama, utvrđivanju osjetljivosti bakterijske flore na pojedine antimikrobne lijekove,... Tu bi se trebalo napomenuti, da  su bakterijske infekcije pasa, nerijetko, sekundarne naravi i da je za njezin nastanak bio potreban neki pogodovni čimbenik. Kako je takav čimbenik teško utvrditi ili ga je teško ukloniti, i samo liječenje može biti dugotrajno ili ponovljeno.Gentamicin je antibiotik iz skupine aminoglikozida koji djeluje na velik broj bakterijskih infekcija, osobito na infekcije izazvane gram-negativnim bakterijama. Njegovo djelovanje se osniva na oponašanju prirodne biomolekule što mu omogućuje vezivanje na bakterijske ribosome i dovodi do nepravilnog čitanja genetskog koda. Na takav način, ovaj antibiotik polučuje svoje djelovanje te brzo ubija bakterije.Vjerujem, da je kolega poduzeo sve u svojoj moći da dođe do ispravne dijagnoze te u skladu s njom odredi prikladnu terapiju. Naravno, ako niste sigurni u njegovu procjenu i njegovu terapiju, uvijek se možete obratiti drugom veterinaru - po drugo mišljenje.O dijagnostici dermatoloških bolesti, liječenju i trajanju liječenja pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. ovdje.