Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kod čišćenje uha mog psa, kojeg tretiram redovno zbog ušnih šugaraca, prilikom čišćenja vanjskog dijela vatenim štapićem omaklo mi se i štapić mi je uletio  u ušni kanal, nakon čega je psić jauknuo. Kasnije sam primjetila da se češkao po tom uhu, što inače ne radi, ali nikakvih drugih simptoma, na dodir nije reagirao ni na daljnje čišćenje uha. Da li postoji mogućnost da sam mu povrijedila bubnjić ili nešto drugo? Koji bi bili simptomi?Hvala Vam unaprijed, TamaraO: Uho  je  osjetljivi  dio  tijela  psa  koji  zbog  svoje  specifične  građe  predstavlja  idealno mjesto za umnožavanje brojnih uzročnika, odnosno podložno je različitim ozljedama. Ozljede vanjskog zvukovoda i oštećenja bubnjića predstavljaju poprilično česte ozljede prilikom čišćenja i održavanja higijene uha te se mogu kretati od lakših ozljeda pa sve do ruptura i stvaranja hematoma uške, odnosno, poremećaja ravnoteže i gubitka sluha. Neki od simptoma, prethodno navedenih problema, mogu biti i tresenje glavom i uhom, češanje jednog ili oba uha, nepravilan položaj glave (nagnuta na stranu), agresija ljubimca pri dodiru uške ili njene blizine,...Iz gore navedena razloga, kao i iz razloga što su ljubimci poprilično nemirni, čišćenju uha se pridodaje poprilična važnost i pristupa mu se izrazito oprezno. Naime, ušna šupljina se čisti posebnim otopinama (npr. Otifree), namjenjenim za tu svrhu i zagrijanim na tjelesnu temperaturu, te se izbjegava korištenje ušnih štapića zbog opasnosti od ozljeda osjetljivih struktura unutrašnjosti uha. Nakon što se ispuni vanjski slušni hodnik s otopinom, potrebno bi bilo lagano izmasirati (odozdo prema gore) bazu uha i ostaviti neko vrijeme da otopina djeluje. Nakon nekoliko minuta djelovanja, ljubimac će trešnjom glave izbaciti van čestice prljavštine iz udaljenih dijelova ušnog hodnika, te je potrebno samo vaticom prebrisati vanjske dijelove uha.Kako svaku ozljedu vanjskog zvukovoda i osjetljivih struktura unutrašnjosti uha treba shvatiti ozbiljno, radi svoje sigurnosti, kao i sigurnosti ljubimca, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će biti u mogućnosti pregledati uho i ušni kanal te Vam na Vaše pitanje preciznije odgovoriti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kujica pinča stara 12 god. prvo je počela gubiti dlaku na njušci pa oko oba oka. U zadnje vrijeme pojavljuje se po cijelim leđima okrugla područja promjera oko 1 cm, koja su prvo nalik na krastu (tamnije pigmentiranu), a zatim se počinje ljuštiti i opadati  dlaka. Napominjem da je pod terapijom antihipertenziva već 1 god. te da se hrani s Hill'sovom piletinom. Unaprijed zahvaljujem, MartinaO: Prorijeđenje ili gubitak dlake na pojedinim dijelovima tijela može nastati kao posljedica mehaničke ozljede (trenje, češanje i sl.), autoimunih bolesti, hormonskih poremećaja, neizbalansirane prehrane ili kožnih bolesti. Gubitak dlake ili alopecija razlikuje se od linjanja jer je karakterizira djelomični gubitak dlake. Nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali do pada imuniteta organizma. Tako već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu. Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.Pojava krasti na promijenjenim mjestima na koži prate različite poremećaje, kao što su bakterijska infekcija kože (pioderma), dermatitis, šuga (uzročnici iz roda Sarcoptes i Cheyletiella), dermatofitoza, lišmanijeza,... Kraste se sastoje od seruma, krvi i upalnih stanica. Točan uzrok gubitka dlake kod Vaše ljubimice može utvrditi veterinar u veterinarskoj ambulanti, nakon obavljenog kliničkog pregleda te po potrebi briseva kože i izolacije uzročnika.Kako niste naveli specifično o kojem se hipertenzivu radi, spomenut ću općenite nuspojave spomenutih lijekova: od strane probavnog sustava - proljev, povraćanje, začep, zatim otežano disanje, vrtoglavica, eritemi po koži, svrbež. Da li su navedene promjene posljedica dugotrajnog davanja antihipertenziva morat ćete se posavjetovati sa Vašim veterinarom koji je propisao terapiju. Osim navedenoga, dobro je veterinara obavijestiti o bilo kakvim promjenama ponašanja i općenite kvalitete života Vaše ljubimice, kako bi mogao na osnovu zapaženih promjena prilagoditi terapiju ili po potrebi promijeniti lijek. Često je slučaj kod dijagnosticirane hipertenzije potreba prilagodbe doze lijeka s vremena na vrijeme pa se i preporučuju redovite kontrole krvnog  tlaka kod veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu koja zadnjih 2-3 tjedna otprilike svaki drugi dan povrati 1-2x na dan. Cijepila sam ju prije 4 dana protiv bjesnoće i ujedno je dobila inekciju protiv parazita. Lokalni veterinar mi je savjetovao, ako se povraćanje nastavi, da joj dajem tablete protiv parazita, no ne pomaže. Probala sam mjenjati hranu, no uvijek isto. Krvavu stolicu nema, nije izgubila tek i razigrana je, temperatura joj je 37,5 C. Oštenila se jednom, prije 2 mjeseca pa ne znam da li tima kakve veze? Na kilaži je dosta izgubila pa nisam sigurna da li da to povežem s okotom ili bolešću? Molim vas za savjet jer sam zaista zabrinuta i čini mi se da me nitko ne shvaća ozbiljno! U iščekivanju odgovora, primite srdačne pozdrave. Unaprijed zahvalna, AntonijaO: Povraćanje (vomitus, emesis) u pasa često prati razna oboljenja, no može biti i bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Naveli ste da se Vaša kujica normalno ponaša, razigrana je te ima normalnu tjelesnu temperaturu (37,5 do 39°C) pa za sada stanje nije po život opasno. No, tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja.Uzroci povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije.Kod povraćanja naših ljubimaca dobro je obratiti pozornost na sljedeće: uočiti kada se povraćanje najčešće javlja (ujutro, navečer, prije jela, poslije jela, neovisno o obroku i/ili aktivnostima i sl.), kakav je povraćeni sadržaj (neprobavljena hrana, sluz žute ili bijele boje, pjenasti, sadržaj sa primjesama krvi i sl.).Povraćanje neprobavljene hrane neposredno nakon jela može se javiti i ukoliko su granule previše sitne pa ih pas ne žvače, nego samo pohlepno guta. U tom se slučaju hrana ne počne probavljati već u ustima, nego odlazi direktno u želudac. Osim toga, gutanjem cijelih granula pas se naguta i zraka, koji će zajedno s neprobavljenom hranom opterećivati želudac.Iz tog si razloga životinja nastoji olakšati izbacivanjem sadržaja. Ovakvo stanje ne zahtijeva hitan posjet veterinaru i opsežne pretrage i terapije već kod ovakvih situacija, vlasnik sam može pomoći prilagođavanjem režima hranjenja - psa treba hraniti u više manjih obroka dnevno, umjesto uobičajena jednog ili dva obroka.Povraćanje treba razlikovati i od regurgitacije. Regurgitacija je izbacivanje hrane iz jednjaka gotovo bez napora, a najčešći joj je uzrok povećanje jednjaka.Graviditet i dojenje štenadi predstavlja izraziti napor za kuju, osobito ako je u leglu veći broj štenaca. Stoga je prehrana kuje u graviditetu i laktaciji izrazito bitna, kako se ne bi oboje negativno odrazilo na zdrastveni status kuje. Tjelesna težina u dojnih kuja često varira, a kod kuja dobre konstitucije, tolerira se gubitak tjelesne težine od 5 - 10%. Ako je Vaša kujica izgubila više od navedenoga, osim nedovoljnog unosa energije moguće se radi i o nekoj od poremetnji u funkciji različitih žlijezda (gušterače, hipofize, tireoideje ili spolne žlijezde).Budući da u svom upitu niste naveli kakav sadržaj Vaša kujica povraća i kako se ponaša nakon toga, čime je hranite, kakva je stolica, ne mogu sa sigurnošću reći o čemu se točno radi, ali Vam savjetujem da se obratite kolegicama i kolegama na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji su u mogućnosti provesti temeljite pretrage te Vas na osnovu nalaza savjetovati dalje u rješavanju postojećeg problema.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas dalmatiner (9 godina) operiran je prije 2 dana. Imala je čir promjera 8-9 cm na površini kože trbuha. Operirana je i veterinar joj je ugradio dren. Danas je drugi dan od operacije i mislim da ima bolove. Zaključujem to prema njenom zvuku disanja. Naime, zadržava dah. Kao da se grči dok diše. Htjela bi joj smanjiti bolove nečim, a ne znam čime. Molim vas da mi kažete kojim tabletama ili preparatima joj mogu ublažiti bolove. Veterinar kaže da je dobro podnijela anesteziju. Prihvaća hranu i vodu. I molim vas da mi pomognete u preporuci vitamina ili nekih dodataka hrani koji bi mogli pomoći pri oporavku. Koliko traje zacijeljivanje rane? I koliko može potrajati nošenje tog drena?Vaša pomoć puno će značiti mojoj dalmatinki Beti i meni. Hvala vam! MarijaO: O Rimadyl tabletama protiv bolova pisao je kolega Dino Karakaš, dr.vet.med. ovdje.U našim ljekarnama možete još pronaći i Tolfedine tablete-nesteroidni protuupalni lijek za pse i mačke. Djelatna tvar mu je tolfenamatna kiselina (TK). To je dakle nesteroidni protuupalni lijek iz skupine fenamata. Djeluje antiinflamacijski, analgetski i antipiretski. Raspodjeljuje se u sve organe i tkiva, a visoke koncentracije postiže u plazmi, probavnom sustavu, jetri, plućima i bubrezima. U mozak ulazi u niskoj koncentraciji, a vrlo ograničeno prolazi barijeru posteljice. Iz organizma se u najvećem postotku odstranjuje u obliku izvorne molekule. Pri tome se u pasa s insuficijencijom bubrega ne nakuplja TK.Tolfedin se koristi za: simptomatsko liječenje upalnih i bolnih stanja zglobova, kostiju i mišića pasa, te kod mačaka: u pomoćnom liječenju stanja kod kojih je povišena tjelesna temperatura.Ne smije se davati životinjama s poremećajima u radu srca, jetre ili bubrega. Ako je prisutna opasnost ulceracije te krvarenja u želucu i crijevima, u slučaju da je životinji poremećena krvna slika ili je preosjetljiva na TK.Preporučena doza TK iznosi 4mg/kg t.m./dan. Tolfedine 6 mg tablete dolaze u pakiranju od 20 komada, a Tolfedine 60 mg u pakiranju od 16 komada. Tolfedine tablete daju se za vrijeme hranjenja tijekom 3 uzastopna dana. Nakon završenog tretmana od 3 dana, veterinar mora pregledati životinju. Eventualni nastavak liječenja ovisi o kliničkom odgovoru.O zaraštavanju rana, ali i o njezi te izboru hrane prilikom oporavka, pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Više o tzv. hrani za oporavak te dodacima hrani za vrijeme oporavka možete pročitati iz odgovora kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Poznata je važnost efikasne drenaže rane kao preduvjet za brže i optimalnije zaraštavanje rane kao i za profilaksu infekcije. Drenaža se izvodi tako da se dren na najnižem mjestu uvuče u ranu koji se ostavi dijelom visiti iz rane tako da suvišna tekućina može slobodno otjecati. Dren se izvlači prema potrebi odnosno to ovisi o opsežnosti same rane, mjestu rane, količini samog sekreta, brzini njegova otjecanja i sl.Iz svega navedenog, uviđamo je da je problematika rana vrlo složena, te bez kliničkog pregleda životinje nije moguće niti otprilike predvidjeti posljedice, odnosno kada se može očekivati potpuno izlječenje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zlatnu retrivericu staru godinu i pol, sterilizacija  je izvršena prošlog rujna, i operacija je prosla bez ikakvih tegoba, štoviše problem diskontinencije nije se ispoljio ni u najmanjoj mjeri. U posljednje vrijeme, međutim,  često pokušava "zajahati" nogu moje djevojke, od čega je nikako ne možemo odviknuti. Provjeravali smo moguće uzroke na Vašoj i nekim drugim stranicama, međutim na Vašoj nisam uspio pronaći sličan problem, a  ni jedna druga sugestija koju smo dobili o uzrocima ne odgovara okolnostima. Pitanje dominacije također se ne ispoljava ni na koji drugi način. Inače je sa "jahanjem" moje noge pokušala svega jednom ili dvaput, dok sa djevojkom to pokušava gotovo svaki put kad stane pored nje. Prije sterilizacije, ovo se ponašanje nije ispoljavalo. Nisam primijetio nikakve naročite promjene na vulvi koje bi sugerirale infekciju ili iritaciju kože. Imate li Vi neku ideju šta bi mogao biti uzrok, ili neku sugestiju kako spriječiti ovakvo ponašanje?LorisO: Ovaj problem ponašanja Vašeg ljubimca najčešće se dovodi u vezu sa seksualnom frustracijom ljubimca. Naime, u takvom stanju ljubimci, bilo mužjaci ili ženke, su izrazito nadraženi te će pokušati na bilo što "skočiti", a tu spadaju mačke, drugi psi, jastuci i ljudske noge.Također, ovakvo ponašanje i uzbuđenje Vašeg ljubimca može biti uvjetovano i određenim mirisima koji ju privlače, odnosno, pokazivanjem dominacije nad osobom koja je došla u njen prostor, njen teritorij. Naime, ljubimci međusobnim skakanjem iskušavaju i procjenjuju svoj položaj na hijerarhijskoj ljestvici, a kako i nas samatraju dijelom svog čopora, nije ni čudo da skaču i na nas. Kako su ovakvi problemi ponašanja ljubimca najčešće vezani uz odgoj, s rješavanjem gore navedenog problema se i ide u tom smjeru.Stoga, savjetujem Vam da se u vezi rješavanja ovog problema posavjetujete s nekim od profesionalnih dresera ili udruga za odgoj i školovanje pasa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas je samojed, prilikom disanja čuje se hroptanje. Prije toga stavili smo sijeno u kućicu psa, te smo primjetili da drugačije diše. Veterinar ga je detaljno pregledao i nije ništa ustanovio pa vas pitam da li to može biti alergija na pokošenu travu i kako ćemo to ustanoviti? Hvala, AmelaO: Pod alergijom podrazumijevamo specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane. Te se promjene razlikuju od normalnih reakcija organizma kvalitativno, kvantitativno i vremenski.Alergije u pasa javljaju se kao znak preosjetljivosti organizma na različite alergene, koji mogu biti inhalacioni (pelud, grinje kućne prašine i sl.), kontaktni (trava, sredstva za pranje, sintetski materijali), a najčešći uzrok alergija je hrana (bjelančevine mesa i žitarica). Prema istraživanjima provedenim na Veterinarskom fakultetu u Ljubljani 12% svih alergija koje se pojavljuju kod pasa, predstavljaju alergije na trave.Dijagnozu alergija je teško postaviti budući da simptomi alergija nisu specifični pa mogu nastati i zbog drugih uzroka. Potrebno je uzeti temeljitu anamnezu, uzeti krv (povećana količina eozinofila u krvi upućuje na alergiju); povišen kvocijent K/Ca u krvnom serumu te pojačana propusnost krvnih žila upućuju također na alergiju. Međutim, ako bilo koji od gore navedenih testova izostane, ne znači da se ne radi o alergiji. Alergen koji je uzrokovao senzibilizaciju Vašeg psa teško je dokazati, pa često puta ostaje nepoznat.Alergijske reakcije se kod ljubimca mogu različito manifestirati: promjene po koži u obliku crvenila, svrbeža i urtikarija (lokalno ili generalizirano), promjene od strane dišna sustava (ubrzano disanje, hropci,...), promjene od strane probavna sustava (ubrzana peristaltika),...Moguće je da je kod Vašeg ljubimca riječ o alergiji na sijeno. Također, moguće je da je sijeno sitno rezano što može uzrokovati iritaciju gornjih dijelova dišnih prohoda s posljedičnim otežanim disanjem ljubimca.Što je točno posrijedi, poprilično teško mi je procijeniti i na ovakav način utvrditi.U svakom slučaju, savjetujem Vam da izbacite sijeno i da kao podlogu koristite nešto drugo. Na takav način možete uklanjanjem  potencijalnog alergena sanirati alergiju, odnosno, sistemom eliminacije doći do konačnog rješenja - izlječenja.U liječenju alergija, nerijetko se koriste i glukokortikoidi, te vitamin C i preparati kalcija. Također, savjetuje se i korištenje posebnih šampona (npr. "Meladerm") koji smiruju nadraženu i iritiranu kožu te korištenje posebnih medicinskih hrana (npr. Eukanuba "Dermatosis", Royal Canin "Sensitivity control", Hill's "d/d") koji djeluju kao potpora koži u stanjima upalnih i alergijskih bolesti. Naravno, gore navedeni preparati bi se trebali koristiti po postavljenoj dijagnozi i preporuci veterinara.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naš mopsić ima 5 i pol mjeseci i ustanovljeno je da i ima demodikozu. Dlaka mu nedostaje na samo par mjesta ispod vrata. Dobiva imunoboost i stavljamo mu ampule advocatea kako je propisao naš veterinar. Brine me zašto mu nokti gube boju. Naime, u zadnjih 2 tjedna su njegovi noktići na prednjim šapama od tamno crnih postali bijelo-crveni (na stražnjima su i dalje crni) i kao da su upaljeni. Ne znam je li to može biti od demodexa jer su mu područja bez dlake na prednjem dijelu tijela također? Ili da nije kakva sekundarna infekcija  (na šapama mu ne nedostaje dlake)? Unaprijed hvala,TamaraO: U većine pasmina pasa se pigment prirodno mijenja sve do odrasle dobi, no kod promjene pigmenta radi se o dobivanju jačeg pigmenta na manje pigmentiranim dijelovima. Kod Vašeg ljubimca ova depigmentacija može imati više uzroka. Depigmentacija je najčešće znak određenog deficita u prehrani. Također se može raditi i o infekciji, najčešće gljivičnoj. Osim toga, na depigmentaciju mogu utjecati i pojedini lijekovi pa bi u svakom slučaju bilo dobro da se obratite veterinaru koji provodi terapiju Vašeg ljubimca.Preporučljivo bi bilo i da ljubimcu uz hranu dajete i morske alge. Morske alge su izvrstan prirodni izvor pigmenata koji poboljšavaju pigmentaciju dlake, očiju, nosa i šapa. Osim toga ovi preparati poboljšavaju zdravlje i kondiciju, izvor su preko 30 različitih aminokiselina, a sadrže i vitamine, minerale, karotenoide i ostale biološki vrijedne sastojke. U našoj ponudi se nalaze Brašno morskih algi (Canina), Morske alge tablete (Canina) i Seealgen tabs (Ebi-vet).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam posavskog goniča starog 7 mjeseci. Smeta me to što stalno kad izađemo van povuče me i ne zastaje! Jedanput sam pala i razderala ruku! Kako da ga naučim da ne vuče? Unaprijed hvala, TeaO: Potezanje povoca predstavlja jedan od čestih problema vlasnika pasa.Rješavanje ovog problema nerijetko iziskuje ponovno uvježbavanje osnovnih naredbi poslušnosti, kao što je privikavanje na ovratnik i povodnik, učenje psa da dođe do Vas, učenje psa da sjedne, da čeka, da legne,...Također, možete pokušati i s nekim od drugih pristupa:- ponovno učenje hodanja na povodniku psa uz lijevu nogu vlasnika, pritom pridržavajući povodnik jako blizu ovratika- u trenutku kada pas jako potegne, spustite lijevu ruku duž povodnika i snažno povucite natrag. Kada se pas ponovno vrati u ispravni položaj (uz nogu), naredite mu da sjedne- tako ponovite svaki put kad ljubimac potegne, te nemojte zaboraviti nagraditi ga s poslasticom kad sjedne.Gore navedene tehnike se isprva vježbaju na mjestima koja ne odvraćaju pažnju ljubimca te se postupno navikava ljubimac i na druga mjesta.Također, možete se obratiti i na adrese profesionalnih dresera i udruga za odgoj i šokolovanje pasa koji se svakodnevno susreću s navedenim problemom te ga s velikim uspjehom rješavaju.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zašto pas i kad mu se ne spava zijeva? IvonaO: Uobičajeno je mišljenje da ljudi, pa i životinje, zijevaju zbog toga što trebaju više kisika, no u novom istraživanju je utvrđeno da promjena razine kisika ili ugljikovog dioksida u krvi ne dovodi do takve reakcije.Kao i kod ljudi, zijevanje u pasa ne najavljuje umor, već razbuđuje organizam. Naime, udahnuti zrak snižava temperaturu krvnih žila u nosnoj šupljini dovodeći tako ohlađenu krv u mozak. Tim putem se mozak hladi, razbuđuje i bolje funkcionira.Nadalje, kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Npr. pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa i sl. Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti pa tako i zijevanje neki puta nije znak umora već zbunjenosti. Pas može zijevati i kada dobije signale koji ga zbunjuju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2,5 g. staru mini pudlicu kojoj je jedan testis spušten, a jedan se nije i nikad neće spustiti (tako su mi rekli). Danas sam primjetila da si je izlizao i izgrickao taj testis da na njemu uopće nije ostalo dlake i pocrvenio je; znate li možda šta bi to moglo biti i s čime da to izlječim? Zanima me i za taj jedan testis koji se nije spustio, da li postoji nešto da mu damo da se spusti? Iz legla poslije njega isto se oštenio pas bez jednog testisa, ali su mu dali injekciju i taj testis se spustio, a nama su rekli da je Rino prestar za tu injekciju. I čula sam da kao posljedica tog testisa što se nije spustio može doći do raka, da li je to istina? Unaprijed zahvaljujem, Ana MarijaO: Kriptorhizam predstavlja nedostatak u normalnoj građi muških spolnih organa, gdje psu u mošnji nedostaju jedna ili obje spolne žlijezde (testisa).Ako nije vidljiva jedna spolna žlijezda, govorimo o jednostranom kriptorhizmu, odnosno, ako nedostaju obje - obostranom. Pritom je potrebno utvrditi da li žlijezda koja nedostaje u mošnji uopće postoji ili se skrila negdje na putu, kojim treba u toku razvoja proći da bi se spustila u mošnju. Spolne žlijezde nastaju u doba razvoja zametka u majčinoj utrobi, iz iste zametne osnove kao i bubrezi. No dok bubrezi ostaju u svom anatomskom položaju, testisi se spuštaju ingvinalnim kanalom i pozicioniraju u svoj prirodni položaj, u mošnji. Takav je smještaj potreban da bi se sjeme u njima moglo pravilno razvijati i biti sposobno za oplodnju. Naime, relativno visoka temperatura u tijelu bi onemogućila normalnu spermatogenezu. Putem do mošnje, spolna žlijezda može naići na različite prepreke, što uzrokuje kriptorhizam. U određenom slučaju žlijezde ne nailaze na prepreke, već jednostavno ne postoje, odnosno, nisu se razvile. Takva stanja su izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje. Proces spuštanja spolnih žlijezda u mošnju traje još neko vrijeme nakon dolaska ljubimca na svijet, u prosjeku 2 do 3 tjedna. To je svojstvo vezano uz druge znakove rano, odnosno kasnozrelih pasmina i pojedinaca. U pravilu bi se u dobi od 6 do 8 tjedana u svih muških štenaca spolne žlijezde morale moći palpirati. U nekih se pasa proces spuštanja produžuje i po nekoliko mjeseci. No, to više nije normalno i u pravilu se takve jedinke isključuju iz uzgoja. To se radi iz razloga što je kriptorhizam, bilo kojeg oblika, znanstveno dokazana nasljedna mana koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo.Kriptorhidni testisi inkliniraju nastanku neoplazija, a ta tendencija raste sa obujmom u kojem je testis zadržan u abdomenu. Kod pasa, tumor Sertolijevih stanica se češće javlja u testisu prisutnom u abdomenu, dok su seminomi češći u ingvinalno smještenom testisu. Kontralateralni testis također ima veći rizik nastanka neoplazme, čak i ako je testis lociran u skrotumu. Zadržani testis koji je povećan prisustvom neoplazme sklon je torziji.Obzirom da je kod takvih pasa povećan rizik od tumora, najčešće se preporuča kastracija.Primarni način liječenja je operativni, orhiopeksija. Obično se izvodi u mlađoj dobi psa, ako se ingvinalni testis nije spustio nakon 4-6 mjeseci, a sam zahvat je gotovo bez komplikacija. Kada je ingvinalni testis u ingvinalnom kanalu ponekad je uspješna hormonalna terapija. Uspješnost je od 5 - 50%.Iz gore navedenih razloga, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će biti u mogućnosti obaviti pregled ljubimca i po postavljenoj dijagnozi odlučiti što bio bilo najbolje za Vašeg ljubimca.O svrbeži kože skrotuma pisala je kolegica dr. Danijela Biban ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi date odgovor da li je moguće da je izvrsšena oplodnja iako kujica nije dobila vaginalni grč, a mužjak je većinu sjemena izbacio van nje. Oboma je ovo prvo parenje, a pri tom je on dosta niži pa je stajao na platformi. Nakon toga mu nije dala da joj priđe. ArvinO: O tijeku parenja i spajanju kuje i psa pisala je kolegica Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje. Povezanost pasa spolovilima može trajati od 5 do 60 minuta, ali najčešće je oko 20 minuta. Za vrijeme dok su nerazdvojno povezani sjeme teče u maternicu.Spajanje nije neophodno za koncepciju. Mnoge kuje ostanu gravidne i nakon kratkog kontakta. Spajanje se prekida spontano i može se zamijetiti nešto sjemene tekućine kako istječe iz kujine stidnice.Tradicionalno vlasnici daju pariti svoje kuje dva puta: 11. i 13. dan nakon završetka proestrusa, da osiguraju prisutnost spermija u ženkinom reproduktivnom traktu u vrijeme ovulacije. Ovo je u principu vrlo uspješno, zahvaljujući dugovječnosti spermija u ženkinom reproduktivnom traktu (7 dana).Najranija dijagnostika da li je Vaša kuja ostala skotna je 16. do 20. dan od parenja, kada se ultrazvukom, ukoliko je gravidna, mogu vidjeti fetalne ovojnice.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam 4-mjesečno štene labradora i primjetila sam da mu ponekad curi bijela, gusta slina iz ustiju. U to vrijeme je on najčešće hiperaktivan i grize sve što nađe oko sebe. Ne znam da li je to bjesnoća ili nešto drugo. Nadam se da je nešto drugo jer smo ga protiv bjesnoće već cijepili, što bi značilo da nije dobio dobro cjepivo ako je bjesnoća, a i nama ne bi bilo drago imati psa (i to labradora!) s bjesnoćom. Primjetila sam da, kada mu ta slina viri iz ustiju, da neki psi čuvaju svoje vlasnike od njega. Jedan pas se uvijek htio igrati s njim, a danas dok je imao tu slinu je lajao na njega i pokušao ga napasti. Molim vas da mi pomognete što prije, SuzanaO: Bjesnoća je akutna kontagiozna zarazna bolest za koju su primljive sve toplokrvne životinje i čovjek. U tipičnom obliku manifestira se razdražljivošću, poremetnjama svijesti, uzbuđenjem te oduzetošću. Uzročnik je virus iz porodice rabdovirusa i roda lyssavirus. Izvor infekcije kod silvatičnog (šumskog) oblika su prvenstveno lisice, manje vukovi i jazavci. S njih virus može priječi na psa i čovjeka. Kod urbane bjesnoće ključna karika su psi i mačke. Čovjek i životinje se u pravilu zaraze preko ozlijeđene kože, i to najčešće ugrizom. Za čovjeka su najopasniji ugrizi za vrat i lice. Nakon infekcije umnažanje virusa najprije se može dokazati u onim ganglijima koji su u izravnoj vezi sa živcima s mjesta infekcije. Pošto se virus ugnijezdi u njih, infekcija središnjeg živčanog sustava ne može se prevenirati  čak ni rezanjem živca niti amputacijom noge. U zadnjij fazi virus diseminira u organe koji ne pripadaju živčanom sustavu. Organi bliže središnjem živčanom sustavu, kao retina, rožnica, žlijezda slinovnica, jezik i dr. budu prije inficirani od udaljenijih organa.Inkubacija (razdoblje od početka infekcije do pojave prvih kliničkih simptoma) traje 2 do 8 tjedana. Bolest većinom traje 1 do 7 dana, izuzetno dulje.Izrazita su tri stadija bolesti:Prodromalni stadij u kojem se psi promijenjeno ponašaju, često jedva primjetno pa to vlasnici često predvide. Psi postaju plašljivi , nemirni, neposlušni, sakrivaju se, grizu okolne predmete, bez ikakvog povoda grizu na prazno, pokazuju pojačani svrbež, posebice na mjestu ugriza. Već se u tom stanju zapaža otežano gutanje i jako slinjenje. Takvo stanje traje pola do 3 dana. U stadiju ekscitacije pojačava se nemir i uzbuđenje, životinje napuštaju mjesto boravka i lutaju bez cilja. Napadaju životinje i ljude, pa i one poznate. U tom stadiju nađu se već i djelomična oduzetost pojedinih živaca. Glas je promukao, a gutanje je vrlo otežano. Zbog pojačanog izlučivanja sline i nemogućnosti gutanja slinjenje je još jače. Taj stadij traje dan ili dva. U paralitičkom stadiju pas postaje mirniji, mnogo leži, opušten je pojavljuje se paraliza  mišića donje vilice, jezika i očiju. Zbog promjena živčanih stanica u leđnoj moždini uslijedi klijenut mišića trupa i udova pa se životinja više ne može pokrenuti. Smrt uslijedi nakon 3 do 4 dana  paralitičkog stanja zbog iznemoglosti.S obzirom na navedenu dužinu trajanja bolesti i kliničke znakove te činjenicu da bolest završava smrću u roku sedam dana, na imunološki status životinje mislim da najvjerojatnije nije riječ o bjesnoći. Nakon cijepljenja imunost nastaje za 7 do 10 dana.Ipak, s obzirom da je pas tek jedanput u životu cijepljen (a u svakoj populaciji postoje jedinke koje slabije odgovore na vakcinu jer na imunološku reakciju utječu nasljedni činitelji, subkliničke bolesti, kondicija, hranidba, stres, istodobna primjena drugih lijekova, te je li cjepivo bilo odgovarajuće pohranjeno i primijenjeno) i ukoliko živite u području gdje je blizu šuma i ima navedenih divljih životinja, te ako je pas bio ugrižen ili u dodiru sa necijepljenim životinjama ili lutalicama, preporučam Vam da se odmah obratite Vašem veterinaru.O daljnjem postupku pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.S obzirom na starost psa, on je trenutno u dobi kada će mu početi ispadati tj. izmjena mliječnih zubi pa ga najvjerojatnije svrbe desni i pojačano slini. Također, kada se igra i kada je uzbuđen pas jače slini.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi kažete da li ima kakvih posljedica kada pas primi cijepivo protiv bjesnoće dva puta s razlikom od mjesec dana? Dogodilo se to da sam ja nju 5.2.2009. odvela u veterinarsku na cijepljenje i mikročipiranje, sve smo obavile, upisano je u knjižicu itd. A danas, kada sam došla kući, mama mi je rekla da, dok su svi bili na poslu (osim mog djeda koji je jako star), veterinari su nam uletili u dvorište i cijepili ju, bez da su predhodno pitali da li je već cijepljena ili tražili knjižicu (tražili su nakon što je već primila injekciju). Sada sam ja u brizi da joj neće nešto biti od tolikog cijepiva. Molim vas odgovor?Maja O: U Hrvatskoj zakon propisuje obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće i dehelmintizaciju (tretman protiv unutrašnjih parazita) s navršena tri mjeseca starosti pa sve do kraja života.Zakonski rok za cijepljenje svih pasa protiv bjesnoće je od 1. siječnja do 31. ožujka za tekuću godinu. Također, za sve pse rođene od 1.10. 2004. i mlađe,  zakonska je obveza i mikročipiranje.Bjesnoća je virusna zarazna bolest toplokrvnih životinja i čovjeka (zoonoza), stoga ne cijepimo pse samo radi njihove zaštite, već i radi zaštite ljudi.Općenito, nakon svake aplikacije bilo vakcine ili lijeka može doći do reakcije preosjetljivosti na dotični preparat (ili na djelatnu tvar ili na nosač lijeka ili vakcine).Kod vakcinacije životinja, ali i čovjeka, vakcinom protiv bjesnoće mogu se javiti nepoželjne posljedice, kao što je npr. postvakcinalna paraliza (ukoliko je vakcina atenuirana) ili mogućnost nepodnošljivosti stranih bjelančevina.Reagira li životinja nakon vakcinacije alergijski, a poglavito anafilaksijski, mora joj se trenutno aplicirati adrenalin, a u slučaju potrebe i glukokortikoid i antihistaminik.Po svakoj sumnji da se radi o mogućoj reakciji obavezno trebate otići kod veterinara koji je aplicirao lijek ili, u ovom slučaju, vakcinu i na licu mjesta, na osnovu kliničkog pregleda, ocijeniti o kakvoj eventualnoj neželjenoj reakciji je riječ. Samo je tako moguće i pravovremeno reagirati antišok terapijom, ako kolega smatra da je to potrebno.Na imunološku reakciju utječu nasljedni činitelji, subkliničke bolesti, kondicija, hranidba, stres, istodobna primjena drugih lijekova, je li cjepivo bilo pravilno pohranjeno i primijenjeno, itd. pa su osjetljivije životinje sklonije takvim cjepnim reakcijama koje mogu biti i s drugim manifestacijama: povišena tjelesna temperatura, snenost, crvenilo... Takve reakcije moguće su i kod aplikacije drugih lijekova (ne samo na vakcine).S obzirom da je prošlo dosta vremena od kako je Vaša ljubimica primila posljednju vakcinu i ukoliko nije odreagirala nekom od spomenutih nepoželjnih reakcija, smatram da nemate razloga biti zabrinuti te vjerujem da će sa zdravljem Vaše ljubimice biti sve u redu, kao i do sada.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca (terijerskih 'gena') koji je star otprilike 12 godina (nisam sigurna pošto sam ga udomila). Oduvijek je imao problema sa spazmom laringsa (ako je to dobar termin), odnosno, znao se zakašljati s grčenjem i nemogućnošću da dođe do zraka, pri čemu mu se jako ubrza rad srca. U zadnje vrijeme su napadaji češći pa me zanima imate li kakav savjet za mene?Hvala unaprijed i lijepi pozdrav, zabrinuta MajaO: Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone.Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Nadalje, kašalj može biti i simptom srčanih bolesti te kolabirane trahee. Također se može javiti kod trauma, kod kojih dolazi do ozlijeda prsnog koša, različitih zaraznih bolesti (naročito ako pas nije zaštitno cijepljen), kod invazije crijevnih nametnika...Kako su krvotok i disanje usko povezani, tako se i poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da stanje Vašeg psa koje opisujete može potaknuti obična upala grla, upala pluća, ali i problemi vezani za kardiovaskularni sustav. Više o ovoj temi pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, već ju namočite ili ga neko vrijeme hranite s konzervama. Vrlo važan činilac preventivno, ali i u terapiji je strogo mirovanje. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje.Poželjno bi bilo odvesti Vašeg ljubimca veterinaru na pregled kako bi se utvrdilo ima li kakvih srčanih smetnji, a do tada ga ne izlažite fizičkom naporu i pojačajte udio vitamina i minerala uz što kvalitetnu prehranu.Veterinar će najbolje procijeniti zdravstveno stanje Vašeg psa na temelju uzete anamneze, općeg kliničkog pregleda te dodatnih dijagnostičkih postupaka. Samim time odrediti će adekvatnu terapiju te Vas najbolje savjetovati o potrebnoj njezi Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ženskom malom psu mješancu, starom 10 godina, je dijagnosticiran tumor in regionem abdomis cranialis lateri dextri velik 9x7 cm, koji dislocira organe ventralno. UZV je pokazao da su bubrezi uredni, ali da se tvorba projicira i unutar abdomena. Koštana struktura i kralježnica su intaktne. Mišljenja veterinara su različita, jedan kaže da je neoperabilno i da će pas ubrzo umrijeti, dok drugi želi pokušati s operacijom. Molim Vas za Vaše mišljenje i savjet. Hvala, TeaO: Pod tumorom podrazumijevamo novonastalu tvorbu u organizmu sastavljenu od promijenjenih stanica koje pokazuju nepravilan i progresivan rast.Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni tumori metastaziraju (pokazuju tendenciju da se šire i infiltriraju u okolinu i na druge organe i organske sustave). Benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno.Iz gore navedenih razloga, radi postavljanja ispravne prognoze i utvrđivanja najboljeg načina liječenja, potrebno bi bilo utvrditi vrstu tumora. Naime, u abdominalnoj šupljini postoji mnoštvo anatmonskih struktura pogodnih za razvoj tumoroznih tvorbi. Također, potrebno bi bilo utvrditi i njegov karakter (dobroćudan-zloćudan). Stoga, na ovakav način mi je poprilično teško savjetovati Vas što bi bilo najbolje za Vašeg ljubimca te posljedično, i za Vas. Iz gore svega navedenog, uputio bih Vas na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Heinzelova 55 i to na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, gdje će cijenjeno osoblje nakon temeljite kliničke obrade ljubimca biti u mogućnosti dalje Vas  savjetovati.Svaka operacija, tj. uvođenje životinje u narkozu predstavlja rizik, pogotovo kod starijih životinja. S jedne strane postoji rizik, stres za životinju, postoperativni oporavak i neizvjestan ishod, a s druge strane šansa za poboljšanje i dostojanstveniju starost. Iz gore navedenih razloga, veterinari često "kalkuliraju" što bi bilo najbolje učiniti kod starijih ljubimaca. Naravno, za operativni zahvat će se češće odlučiti ako je posrijedi "pitanje" života ili smrti, odnosno ako je ljubimcu ozbiljno narušeno ili će biti narušeno zdravlje ili kvaliteta života.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne znam kome da se obratim, ali mislim da bi mogli znati odgovor na moje pitanje. Imam tornjaka starog 3 godine. Organiziramo jednu reviju tornjaka, htio sam ga predstaviti sa ovčjom kožom (koža od Zvončara) koja ide preko leđa. Ali bojim se da od toga nema ništa. Kada sam došao doma i stavio na leđa, moj Max je nestao, po cijelom dvorištu sam ga tražio i nađem ga preplašenog u grmlju, zovem ga ali uopće me doživljava. Sav se tresao, obilazio me je, nije mi se htio uopće približiti. Stavio sam kožu na zemlju i nekoliko hrenovki, ali bojim se da nema učinka. Je li normalno da se pas toliko boji kože, da se jedan tornjak kao jedan ovčar trese na ovčje krzno? Hvala na odgovoru, AlmirO: Strah kod psa je stvoren kako bi ga zaštitio od opasnosti. Kora mozga psa prepozna stres te putem limbičkog sustava stupa u kontakt s ostalim dijelovima mozga i 'okida' cijeli niz kemijskih promjena koje utječu na cijelo tijelo. Ukoliko se snizi prag podražljivosti ili podražaj traje predugo, mogu nastati emocionalni poremećaji. Kod pasa se zapaža racionalan i iracionalan strah. Racionalni strah psi razvijaju po negativnom iskustvu (npr. strah od veterinara i veterinarske ambulante, jedinki iste ili drugih vrsta, strah od štapa...), a iracionalan strah npr. čovjek sa štapom, kišobran i sl. Strah dovodi do napada panike kod kojeg pas može hiperventilirati, tresti se, tražiti skrovište ili zaklon, hodati naprijed-nazad, pojačano sliniti i sl.Pokušajte razmisliti koja je situacija mogla prethoditi strahu Vašeg ljubimca od ovčje kože (npr. pokušaji stavljanja kože dok je odmarao ili spavao, pokušaji popraćeni glasnim zvukovima zvona na kostimu ili nekih drugih glasnih zvukova van Vašeg prostora) kako biste se znali postaviti pri rješavanju problema. Prilikom rješavanja problema plašljivosti najprije treba pokušati identificirati inicijalnu situaciju i/ili stvari koje su potakle takvo ponašanje.Samo rješavanje problema plašljivosti započinje snižavanjem nivoa stimulacije i izlaganja predmetu kako bi se osiguralo pozitivno iskustvo sa spornom stvari. Ovo znači odmicanje od "strašne" stvari (tj. ovčje kože) ili restrukturiranja plašljive situacije. Cilj je postepenog približavanja stvari koja je izazvala strah kako bi se pas sa istom suočavao bez iskazivanja istog. Pri tome treba imati na umu da se u početku suočavanje sa plašljivom stvari čini vrlo, vrlo polako. Svako poželjno ponašanje nagradite njegovom omiljenom poslasticom, a plašljivo ponašanje nikako nemojte kazniti, već ga pokušajte ignorirati. Svaka neugodna situacija vraća Vas na početak učenja, a može i načiniti suprotno, pojačati plašljivost.Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema plašljivosti u Vašeg ljubimca. Najprije krenite sa stjecanjem samopouzdanja (nagrađivanjem pozitivnog ponašanja) i povjerenja Vašeg ljubimca, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vašeg ljubimca.  Iako imate ovčarskog psa, situacija u kojoj se našao Vaš ljubimac sasvim je moguća. Naime, njihova svrha je čuvanje i obrana stada pa su i iz toga razloga stoljećima uzgajani. Genetikom su izoštrene njihove sposobnosti odazivanja na glasovni signal ili signal rukom kako bi izveli radnju koju od njih vlasnik stada traži. Kako je kroz povijest najčešća potreba bila upravo čuvanje ovaca od tuda im i potječe naziv. Ovo je bilo i značajno postignuće u genetici s obzirom da su im ovce prirodni plijen.   Ispravljanje nepoželjnog ponašanja ponekad je vremenski prilično zahtjevno, pa u ovisnosti koliko vremena imate do revije, razmislite i o drugim mogućnostima prezentacije Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi kažete što sve obuhvaća "temeljit klinički pregled na bjesnoću", dakle, koje su to radnje koje veterinar mora poduzeti?Zahvaljujem, DunjaO: Postupak sa psom nakon ugriza ovisi o tome da li je pas ugrizao čovjeka ili domaću životinju. Kako je pas najznačajnija karika u prijenosu bjesnoće na ljude i domaće životinje, ovaj postupak ima veliku važnost, a obavlja ga veterinar. Bjesnoća je teška zarazna bolest pa svaki propust u postupku može imati vrlo teške posljedice.Klinička pretraga se obavlja određenim redosljedom, koji je djelomično modificiran kod pregleda životinje na bjesnoću. On obuhvaća:- uzimanje svih podataka o vlasniku (ime, prezime, adresa, broj telefona,...),- nacional (opis životinje) - ovdje se opisuju osnovni podaci o životinji koji nam služe radi daljnje identifikacije iste (vrsta, pasmina, boja, dob, spol, posebni znaci, identifikacijski broj,...),- anamnestički podaci - potrebno je utvrditi kada (točno vrijeme) i pod kojim okolnostima je došlo do ugriza. Također, potrebno je utvrditi i niz drugih podataka, poput načina držanja i korištenja životinje, njeno kretanje u posljednjih mjesec dana, da li je životinja cijepljena, utvrditi prethodne kontakte životinje sa životinjama nepoznata zdravstvena statusa i eventualne ugrizne rane,...- utvrđivanje trenutnog stanja pacijenta.Ono što je karakteristično kod kliničkog pregleda životinje pri sumnji na bjesnoću jest to da se pregled provodi isključivo inspekcijom. Pod inspekcijom (adspekcijom) podrazumjevamo jednu od osnovnih metoda kliničke pretrage gdje se promatranjem utvrđuju određeni parametri bitni za postavljanje sumnje, odnosno, dijagnoze. Inspekcija pojedinih organa i dijelova tijela provodi se okom ili određenim pomagalima.Pregled promatranjem treba obaviti tri puta u toku 10 dana (1., 5. i 10. dan). Prilikom pregleda potrebno je utvrditi da li pas pokazuje znakove poremećaja središnjeg živčanog sustava, a koji se očituju kao: plašljivost, nemir, razdražljivost, žvakanje na prazno, gutanje svega do čega dođe, pojačan svrbež, neodazivanje na poziv, skrivanje, lajanje bez razloga, pojačan spolni nagon i sl. Prvi pregled treba obaviti što prije (nakon ugriza). Ako pas prilikom prvog pregleda ne pokazuje znakove bjesnoće treba ga uputiti kući, te vlasnika upozoriti da psa ne smije otuđiti niti ubiti (odnosno eutanazirati). Pas mora biti na lancu i pod kontrolom, te u slučaju da vlasnik primijeti bilo kakve promjene u ponašanju potrebno je odmah obavijestiti veterinara. Drugi pregled obavlja se peti dan po ugrizu. Ako se pas pregledava prvi puta peti dan po ugrizu, obavlja se i prvi i drugi pregled istodobno. Treći pregled treba obaviti deseti dan po ugrizu. Promatranje psa kroz deset dana, odnosno trokratni pregled u tom periodu, nije u vezi s inkubacijom bjesnoće, već s izlučivanjem virusa putem sline. Prema tome, pregledima želimo utvrditi da li je pas u trenutku ugriza imao virus bjesnoće u slini ili ne.Ukoliko pas za vrijeme promatranja ne pokaže znakove bjesnoće, vlasniku se izdaje potvrda i upućuje ga se liječniku. Međutim (s obzirom na dugu inkubaciju kod bjesnoće), ako pas nije cijepljen, a postoji temeljita sumnja da je bio u kontaktu sa divljom životinjom (ugrizna rana) treba ga, nakon promatranja, neškodljivo ukloniti.Ako za vrijeme promatranja veterinar primjeti znakove bjesnoće, psa će odmah izolirati i o tome obavijestiti zdravstvenu službu. Ako se uistinu radi o bjesnoći, pas će uginuti za sedam dana. Tada se čitava lešina ili glava šalje u najbliži dijagnostički laboratorij u svrhu objektivne potvrde dijagnoze. Dijagnoza se postavlja imunofluorescencijom i po potrebi biološkim pokusom. Nakon toga se prostorija i kavez u kojima je boravio pas dezinficiraju 2%-tnom natrijevom lužinom ili 2%-tnim formalinom.Gore navedeni postupak se koristi u slučaju kada pas ugrize čovjeka.U sučaju kada psa ugrize druga životinja, postupak je sljedeći: ako pas, za kojega nema podataka o cijepljenju, a bio je u kontaktu sa divljom životinjom ugrize drugu životinju treba ga odmah neškodljivo ukloniti. Ugriženu životinju također treba neškodljivo ukloniti, osim u iznimnim slučajevima (ako se radi o ekonomski vrlo vrijednoj životinji). Vrlo vrijedne životinje treba preventivno cijepiti protiv bjesnoće i držati pod višemjesečnim nadzorom (šest mjeseci). Županijski inspektor donosi odluku o mjestu i načinu provođenja karantene (u kući ili u ambulanti). Ako bijesna ili na bjesnoću sumnjiva životinja ugrize psa ili mačku ne smije ih se cijepiti, već ih se treba neškodljivo ukloniti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačkoga ovčara staroga 2 godine. Jako je mršav, odbija jelo, (hranim ga Pedigreeom, probala sam Eukanubu - nju ne želi ni pomirisati), a najviše me zabrinjava to što mu curi krv iz anusa. Problem se javio unutar 2-3 mjeseca, jedan period je dobro, a sad u zadnjih par tjedana je beživotan. Hvala,RuzmusO: Simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca upućuju na ozbiljno narušeno zdravlje pa, stoga, ovakvo stanje zahtijeva hitan posjet veterinaru.Inače, umanjena volja za hranom ili oslabljeni apetit je opći simptom bolesti i javlja se s drugim općim simptomima (groznica, povišena temperatura, omamljenost...). Apetit je umanjen kod svake organske bolesti, a naročito kod bolesti probavnog sustava, kod akutnih zaraznih bolesti, septičnih stanja (bakterijska infekcija krvi), poremetnje u mijeni tvari...Krvarenje iz anusa posljedicom je otrovanja (najčešće dikumarolima), problemima analnih vrećica (prsnuće, fistula, tumor), upale donjih dijelova crijeva, invazije crijevnim parazitima i dr. Ako krvarenje uslijedi u tijeku ili nakon defeciranja moguće se radi o konstipaciji ili začepu kao posljedica naprezanja prilikom pokušavanja izbacivanja crijevnog sadržaja. Iz svega iznesenoga stoji kako je ipak problem kompleksan, te bih Vam savjetovala da posjetite najbližeg veterinara. Jedino se općim kliničkim pregledom te dodatnim pretragama (kompletna krvna slika, biokemija krvi, RTG ili UZV pretraga,...) može utvrditi točan uzrok problema, pa onda i odgovarajuća terapija za Vašeg psa.