Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa pasmine rhodesian ridgeback, kuju staru 4g. Prije kratkog vremena primjetili smo neke tvorbe na njenoj njušci. Te se tvorbe nalaze s obje strane njuške na svakoj strani po jedna i veličine su otprilike kovanice od 10 lipa, neposredno su ispod kože, na dodir su čvrste i kližu pod kožom (kao da se pomiču u nekom kožnom džepu). One se nalaze otprilike iznad psećih kutnjaka, na dijelu njuške gdje se spajaju usne i obrazi, a ispod oka. O čemu bi se moglo raditi? Potkožno masno tkivo, neka žlijezda ili limfni čvor, da li je opasno? Tvorbe smo nedavno uočili i još ne znamo da li rastu. Čekamo vaš odgovor. Hvala vam! MarijaUnatoč Vašem podrobnom opisu nastalih simptoma, smatram kako je najbolje odvesti psa veterinaru na pregled jer jedino na temelju kliničke pretrage (inspekcija, paplpacija, perkusija..) te drugih dijagnostičkih pretraga (biopsija, histopatološki pregled i sl.) može se definitivno ustanoviti o čemu se radi, odnosno postaviti konačna dijagnoza pa tako i prikladna terapija.Inače, egzem (ekcem) je specifičan oblik upale preosjetljive kože, a nastaje djelovanjem različitih štetnih faktora. Od brojnih čimbenika koji izazivaju egzem, na prvom je mjestu alergija kože, nastala pod utjecajem jednolične prehrane (npr. pilećim ili ribljim mesom), zatim dodir kože s različitim tvarima, najčešće sintetičkim ali i drugima kao npr. sapunima, šamponima, deterđentima, te nadražaj od ugriza buhe. Egzem može, nadalje, nastati od ugriza krpelja, pauši i drugih parazita, pri invaziji šugaraca, zatim zbog naseljavanja gljivica i drugih različitih mikroorganizama na koži mesojeda. Zatim, egzem se može pojaviti i pri nedostatnoj/deficitarnoj prehrani, tj. pri nedostatku pojedinih vitamina (B-kompleksa) i drugih hranjivih tvari u obroku. Također nedostatak minerala i pojedinih aminokiselina (bjelančevina) u hrani uzrokuje egzematozne promjene na koži. Napokon, i kad je poremećen rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, štitnjače, jajnika, testisa, gušterače i nadbubrežne žlijezde, pojavljuju se egzematozne promjene na koži.Egzem dolazi u obliku crvenila, prištića, bobica, mjehurića, gnojnih prišteva, urtikarije (koja pod tamnijom dlakom može biti slabo uočljiva), perutanja kože, pucanja i vlažnog raspadanja gornjeg dijela kože, te niza drugih promjena. Može zahvatiti samo određena mjesta na koži, ali i cijelu kožu.Često se u praksi egzemom naziva ona dermatoza kojoj se ne zna uzrok pa je za praksu korisnije govoriti o grupi egzematičnih dermatoza koje se pojavljuju na manje ili više predodređenim mjestima, u pravilu obostrano i simetrično te uz slabiji ili jači gubitak dlake.Korisne informacije vezane uz ovu problematiku možete pročitati i u ranijim odgovorima mojih kolega ovdje, ovdje i ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam gordon setericu i uskoro se selim u stan. Ona je do sad bila malo u dvorištu, malo u kući i prilično je poslušna. Želja mi je imati dva psa. Želim nabaviti na ljeto štene newfaundlanda. Mislite li da bi tako veliki pas mogao živjeti u stanu? Trebam li u početku paziti na njegovo kretanje, da ne dođe problema s kostima? Stan ima 80 kvadrata i sama živim pa mislim da bi imao dovoljno prostora. Seterica obožava druge pse i bit će presretna kad dobije prijateljicu. Hvala na odgovoru, Paula O: Newfoundlandski pas je izrazito ljubazan, privržen, inteligentan i poslušan pas.  Pripada II. FCI (Međunarodna kinološka organizacija) skupini. Porijeklom je iz Kanade. U početku su se koristili kao pomoćnici ribara, dok se danas smatraju kućnim psima. Visina u grebenu za mužjaka iznosi 71 cm, za ženku 66 cm. Težina iznosi od 50 do 69 kg. Psi ove pasmine su izuzetno dobri kućni ljubimci te ih se, s obzirom na tu činjenicu, može držati u stanu. S veseljem pozdravljaju druge pse, kućne ljubimce i posjetitelje ako su dobronamjerni. Fizička aktivnost je izrazito bitna za razvoj mladog psa. Međutim, zna se da je potrebno osigurati umjerenu fizičku aktivnost dok traje razvoj koštanog i mišićnog sustava.Kako psi ove pasmine, kao i psi većine drugih velikih pasmina pasa, često imaju problem s zglobovima, kukovima i drugim dijelovima lokomotorna sustava, na iste bi trebalo pojačano obratiti pozornost. To podrazumjeva, smanjiti u stanu mogućnosti klizanja i padanja na najmanju moguću vjerojatnost te osigurati im prikladnu hranidbu kvalitetnim hranama (hrane iz programa premium ili superpremium hrana).Hrane iz superpremium i premium programa, prilagođene dobi i veličini Vaših ljubimaca, također su i obogaćene elementima koji štite zglobove. Tako, kondroitin izgrađuje hrskavicu te osigurava njen integritet i elastičnost. Glukozamin je prekursor glikozaminglikana i stimulira obnavljanje hrskavice. Kombinacija gore navedenih elemenata osigurava zaštitu zglobova još u fazi rasta.Na takav način osigurati ćete sigurnost i zdravlje svom "nježnom divu".

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moje štene tibetanskog španijela staro je 2 mj. Željela bih ga naučiti obavljati nuždu vani, a ne znam da li je sad prehladno za njega. Kada izađe jako se trese i mota oko mojih nogu, što daje zaključiti da mu je hladno. I još me zanima kakva je to pasmina, da li je neposlušna, koliko naraste i higijena. Antonija O: Tibetski španijel ili Tibetan Spaniel je hrabar, oprezan i vrlo inteligentan pas koji se nalazi u IX. FCI (Međunarodna kinološka organizacija) skupini - skupini patuljastih pasa i pasa za pratnju. Odličan je čuvar i nikad ne laje bez razloga. Kao što i sam naziv nose, porijeklo ove pasmine je Tibet gdje su živjeli u samostanima, sjedeći na zidanim ogradama i upozoravajući na sve što je sumnjivo.Psi ove pasmine su visoki oko 25 cm, a težine oko 6,5 kg. Karakterizira ih dvostruka, srednje duga, jednostavna za održavanje dlaka najčešće zlatne boje. Zbog takve dlake, održavanje iste je zahtjevno i potrebno je osigurati češljanje na dnevnoj osnovi.Loše vrijeme, kao i vjetar im ne smetaju.Odgoj ovih pasa je relativno lagan, zbog njihove inteligencije i volje za radom, ali iziskuje dosljednost jer znaju biti tvrdoglavi.Izrazito su dobri prema djeci, dok bi se socijalizacija prema drugim psima i drugim životinjama trebala provesti u najranijoj dobi.Psi ove pasmine ne trebaju puno kretanja, odnosno, dovoljno im je osigurati tri puta dnevno šetnju i malo igre.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto psi sline? Znam da neke pasmine malo više (npr. boxer, bullmastifi i sl.), neke manje sline. Da li psi sline samo kada su bolesni ili kako? Molim vas odgovorite, Josip O: Slina je tekućina koja nastaje u žlijezdama slinovnicama ljudi i životinja. U fiziološkim uvjetima, dnevno nastane između 500 i 1500 ml ove bistre seromukozne tekućine. Sastoji se od 98% vode, mukoze (mukopolisaharidi i glikoproteini), elektrolita (natrij, kalij, kalcij,...), raznih antibakterijskih tvari (tiocianat, antitijela IgA) i enzima (amilaze i lipaze). Lučenje sline je pod kontrolom parasimpatikusa.Uloga sline je višestruka:- sudjeluje u probavi, tako što vlaži i omekšava zalogaj,- štiti usta mehaničkim čišćenjem,- pospješuje koagulaciju (lizanjem rane),- sadrži određene supstance koje pospješuju cijeljenje rana.Pojačano slinjenje može biti uzrokovano različitom etiologijom: npr. upalom u ustima ili ždrijelu, trovanjem nekim tvarima, nadamom... Također, bolesti središnjeg živčanog sustava pojačavaju lučenje sline (npr. encefelitis, bjesnoća).Određena istraživanja dovela su do zaključka da svaki pas slini u jednakoj mjeri, naravno, ovisno o veličini ljubimca. Međutim, količina sline koja iscuri van, tj. koju mi vidimo, ovisi o tome koliko je opuštena ili zategnuta donja usna ljubimca. S obzirom na gore navedeno, da se zaključiti da psi molosoidnog tipa (mastif, doge, bernardinac ...), sigurno će "više sliniti" nego druge vrste pasa.Određena ispitivanja su pokazala da psi pojačano sline i pri stresu. Tako svaka promjena okoline, promjena dnevne rutine, probavne smetnje, odlazak kod veterinara, alergije, prepirke među članovima obitelji, novi ljubimac u kući/stanu ... mogu dovesti i do pojačane salivacije.Ivan Petrovič Pavlov, ruski fiziolog i nobelovac, istraživanjima na psima utvrdio je proces formiranja tzv. uvjetnog refleksa. U svojim eksperimentima mjerio je količinu proizvedene sline pasa nastalu kao reakcija na podražaj hrane. Na bazi tog bezuvjetnog refleksa pasa, Pavlov je učio pse i novim, uvjetnim refleksima. Tako je uspio izazvati iste reakcije (slinjenje) i na sam ulazak osobe u sobu ili zvučni podražaj zvonca. Naime, osobe koje su ulazile u sobu su ujedno i hranile pse, odnosno, hrana bi uslijedila nakon zvučnog podražaja zvonca. Ovi pokusi nam govore da reakcija slinjenja može biti uvjetovana i naučena pri očekivanim situacijama ili događajima.Iz gore navedenog, da se zaključiti njena važnost u osiguravanju zdravlja, kao i u očuvanju kvalitete života.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naš ljubimac Roki, 13-godišnji njemački špic, operirao je prije 3 tjedna tumor slezene. Izvađen mu je tumor promjera 10 cm zajedno sa slezenom. Iako se čak ne zna ni da li je tumorska tvorevina bila maligna ili dobroćudna, veterinar nas uvjerava da će naš ljubimac biti dobro. Zanima nas koliko vremena će trajati oporavak, tj. koliko je uobičajeno da traje zarastanje samog reza.  Iako su konci izvađeni, rez je još uvijek mjestimično vlažan i pojavljuje se sukrvica . Veterinar nam je rekao da je to sve OK, i da mu samo s jodom dva put dnevno očistimo rez. Da li je bolje da mu stavljamo sterilne zavoje preko trbuha ili da ga ostavimo nezamotanog?  Na što bismo posebno trebali paziti? S obzirom na lošiji apetit, trebamo li ga na silu hraniti i koliko mu je hrane neophodno za normalno funkcioniranje? Sad ima oko 10 kg (ranije je imao 13). Što mislite, kolike su mu šanse, s obzirom na njegove godine, da se potpuno oporavi? JadrankaO: Cijeljenje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji. Kod starijih ljubimaca taj period je nešto duži. Stoga, i sam oporavak različito dugo traje. U svakom slučaju treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, otečenja, crvenila i iscjetka. Par kapljica krvi, odnosno sukrvica iz rane ne mora Vas zabrinjavati, no ako se rana kod Vašeg psa iz bilo kojeg razloga čini sumnjivom, svakako ga odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša. Također, malo crvenila ili blago otečenje normalna je pojava, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane (što će se dogoditi ako šavovi popuste ili ih pas prijevremeno skine) svakako zahtijevaju posjet veterinaru. Za spriječavanje grickanja i lizanja rane psu se stavlja poseban okovratnik.Također, pridržavajte se uputa svog veterinara i održavajte ranu čistom.Kako bi svom ljubimcu pomogli da se što prije oporavi savjetuje se uporaba posebnih medicinskih hrana, hrana namjenjena za brži oporavak:- Hills a/d konzerva - potpuna hrana za pse i mačke s traumom, apscesom, postoperativno, opekline, vrućica, alimentarne bolesti, - Royal Canin Convalescence konzervirana hrana - kompletna dijeta namijenjena prehrani pasa u oporavku. Podmiruje energetske potrebe i sadrži visoku koncentraciju lako probavljivih esencijalnih hranjivih tvari, - Vétoquinol Calo-pet pasta - visokokalorijska vitaminsko-mineralna pasta za pse i mačke, - Agrifa Immunoboost pasta - primjenjuje se u svrhu dobivanja dodatne pojačane energije i potpore imunitetu. Pasta je za peroralnu primjenu kod novorođenih, avitalnih mladih i pothranjenih životinja, rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja.O dnevnim količinama gore navedenih hrana, savjetujem Vam da se pridržavate uputa proizvođača. Za sve dodatne informacije, vezano za Vaš konkretni slučaj, obratite se svom veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Već pet mjeseci je kod nas na privremenom čuvanju keruša Kala (dobermen od 10 godina, vaspitana i voljena). Naime, kćerka se od nas odselila prije godinu dana, a u međuvremenu i rodila. Kako bi njoj pomogli preuzeli smo natrag Kalu. Kćerka je redovno dolazila (da održi svoj kontakt, a i zbog budućih odnosa beba-pas), međutim sada imamo problem. Kala je prije dva mjeseca odgrizla nokat, ali tako da ga otkine čitavog. U neznanju šta je uzrok, mi smo njegovali nokat (čarapa pa cipela da se ne inficira i sl.) i taman je narastao, kad ona sinoć ponovi isto, sa drugim na drugoj nozi. Mi evo opet u njegovanje povrijeđenog nokta, ali očito imamo veći problem u ponašanju. Ma kako se trudili svi, ona se ponaša kao da je zanemarena pa ja molim da nam  pomognete savjetima. Sve čestitke na očito profesionalnom radu, unaprijed zahvalna ZlataO: Psi su životinje čiji su preci živjeli u čoporima. U društvenoj hijerarhiji čopora svaka životinja ima svoje mjesto. Vođa je jedinka kojoj se ostali pokoravaju i on tu poziciju nastoji održati. Položaj u grupi se može mijenjati, potrebu za dominacijom može imati i ženka ili kastrirani pas. Česta je pogreška što se ljudi odnose prema psima kao sebi ravnima, a ne kao podređenima. Tako im otežavaju usvajanje prihvatljivog ponašanja.Svaku promjenu ponašanja naših kućnih ljubimaca najbolje je započeti pregledom u veterinarskoj ambulanti.Ne treba isključiti i neke fizičke uzroke ovoj pojavi, a ne samo dolazak djeteta u obitelj: invazija buhama, alergije (tipično za svrbljive vršne dijelove tijela - prste, uške, rep), hipotireoidizam (tireoidni hormoni esencijalni su za zdravlje kože i drugih tjelesnih funkcija kao što je imunitet), kontaktni dermatitis, mehaničke ozljede (porezotine i sl.), ortopedske bolesti.Ovakvo samoozljeđivanje u pasa ponekad je zahtjevno i dugotrajno za ispraviti - osim što treba zaliječiti ozlijeđeni dio tijela, psu treba pružiti primjerene aktivnosti koje će ga mentalno stimulirati i fizički držati u formi, obasipati ga igračkama kojima će se zabavljati.Isto tako, iako je najčešći uzrok samoozljeđivanju tjeskoba, psi ovo mogu činiti i iz navike. Kod ovakvog problema najbitnije je preusmjeriti pažnju kuje na nešto drugo (igračke, aktivnosti, šetnje i sl.) U tu svrhu mogu Vam poslužiti i sintetski feromoni (CEVA D.A.P). U sisavaca, sve ženke u laktaciji otpuštaju substance zvane "umirujući feromoni" čija je funkcija opuštanje potomstva. Pseće umirujuće feromone izlučuju lojne žlijezde smještene u međusisnom kanalu kuja u laktaciji. Ovi feromoni umiruju štenad i osiguravaju opuštenost u nepoznatoj sredini te olakšavaju suočavanje s novim iskustvima. Istraživanja su pokazala da umirujuća svojstva ovih feromona perzistiraju čak i u odrasloj dobi. D.A.P. je rezultat istraživanja veterinara u reprodukciji i svih prirodnih osobina umirujućih feromona kuja. Indikacije za uporabu ovog preparata su sljedeće:- pomaže u zaustavljanju i spriječavanju sa strahom ili stresom povezanih znakova u štenadi i odraslih pasa (uništavanje, glasanje, uneređivanje kuće, prekomjerno lizanje)- čini psima ugodniju stresnu okolinu- pomaže uvesti psa u novu sredinuPrema uputama proizvođača, ispravna uporaba D.A.P. proizvoda nije štetna za djecu, odrasle kao i za ostale kućne ljubimce.Ukoliko se ponašanje ne popravi tijekom dva do tri tjedna, preporučam Vam da potražite stručnu pomoć iskusnog dresera za Vašu ljubimicu, prije nego takvo njezino ponašanje dovede do težih posljedica po njezino zdravlje.Još bih dodala kako su često mogući problemi u odnosu pas i dijete ako se ne poduzmu neke mjere pripreme. Ovo je naročito važno ako je pas bio stalno u centru pažnje. Uz dovoljno vremena, strpljenja, dosljednosti i slijedeći nekoliko jednostavnih uputa ovaj suživot može biti znatno manje traumatičan a isto tako vrlo uspješan i zadovoljavajući za sve ukućane.Prije dolaska djeteta najbitnije je da je pas usvojio sva Vaša pravila i dobro odgovara na Vaše verbalne naredbe. Nemojte očekivati njezinu poslušnost ako nije bila naučena na isto.Zatim, potrebno je postepeno smanjivati količinu pažnje posvećenu njoj jer je ponekad teško psu prihvatiti dijete ako ga povezuje sa smanjenom pažnjom vlasnika. Ovo naročito dolazi do izražaja ako pas laje, reži ili pruža šapu u traženju pažnje jer može ozlijediti, preplašiti ili buditi dijete.Kako bi se naučila na prisutnost djeteta dobro ju je izlagati što većem broju djece, ali pod kontrolom (na uzici). Morat ćete se pripremiti i na djetetove kontakte sa psom (grljenje, vješanje o rep i sl.). Ovo se čini na način da se postepeno psa privikava na ovakve kontakte, manjim intenzitetom kojeg sve više povećavate. Naravno, strpljenje svaki put neizostavno morate nagraditi kako bi što laganije prihvatila takav način komunikacije sa djetetom.Isto tako, dobro je kada dijete nije kod Vas da imate dekicu koju pas može mirisati, a kako susret sa djetetom ne bi bio kao susret sa strancem. Kuja treba dijete shvatiti kao članom "čopora". Nemojte je isključivati iz normalnih radnji sa djetetom (kupanje, hranjenje,...) kako se ne bi javila destruktivna ponašanja kao posljedica nedostatka pažnje, tjeskobe ili ljubomore. U takvim je slučajevima potreban rad na vježbama poslušnosti i dodatne aktivnosti.Nadam se da sam Vam uspjela pomoći a za sve dodatne informacije slobodno se obratite veterinarima Pet centra.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam rotvajlera starog 4 godine. Za Novu godinu je progutao malu gumenu lopticu skočicu. Molim vas da mi date savjet, ne znam šta da radim. Vodila sam ga kod veterinara i rekli su mi da ga moraju operisati. Postoji li neka druga opcija da on to izbaci osim operacije? Inače je veseo, ima normalnu stolicu, možda samo malo manje jede. Molim vas da mi date neki savjet. Hvala, InesO: Vrlo  malo je  vjerojatno da će pas uspjeti izbaciti lopticu jer je crijevo puno uže nego loptica i može samo doći do komplikacija, kao npr. začepa, zapletaja crijeva, invaginacije crijeva, što može imati i vrlo nepovoljan ishod. Loptica je za sada vjerojatno u želucu i ne radi neke veće probleme, osim možda lagane nelagode.Ako ode u tanko crijevo, najvjerojatnije će negdje zapeti i sluznica crijeva će se upaliti, što u najgorem slučaju može dovesti do prsnuća crijeva i posljedično sepse.Ako ste već išli pravovremeno kod veterinara i znate da je progutao lopticu, preporuka je da ne riskirate sa zdravljem Vašeg ljubimca, već da poslušate stručan savjet. Veterinari najbolje znaju kakve sve posljedice Vaš pas može imati.Nadam se da sam Vam pomogla pri odluci.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam psa sibirskog haskija i prije par dana primjetio sam mu na jednom oku crvenilo, kao recimo ječmenac kod ljudi, te mu je bjeloočnica crvena, pa me zanima je li to nešto opasno i čime bi se to dalo ublažiti? Hvala! KrešoO: Ječmenac (hordeolum) je cirkumskriptna (ograničena) gnojna upala cilijarnih Mollovih žlijezda na rubu vjeđe (hordeolum externum ili vanjski ječmenac) ili tarzalnih žlijezda (hordeolum internum ili unutarnji ječmenac). Češće se javlja na donjoj vjeđi, a uzrokovana je infekcijom stafilokokima i streptokokima. Manifestira se pojavom čvorića crvenkaste, a zatim žute boje, a nakon nekoliko dana probije gnoj kroz očnu spojnicu  ili kožu vjeđe. Liječi se toplim oblozima sa nekim antiseptikom blagim za oko, kao npr. Optyseptil otopina koja sadrži cinkov sulfat i bornu vodu. Preporučljiva je za čišćenje očiju i područja oko očiju, očnih kapaka, za uklanjanje staničnih ostataka gnoja, prašine, krasta, stranih tijela i ostalog iritirajućeg materijala iz vjeđne vrećice i rožnice te se koristi za ispiranje očiju prije početka terapije u slučajevima očne infekcije. Na iritirane očne kapke zink sulfat ima lokalno adstrigentno djelovanje, a acidi borici ima blago antiseptičko djelovanje u slučaju očne iritacije. Također, preporučam i Augenpflege od Beaphara koji sadrži MSM (Methyl-sulfonyl-methan) za regeneraciju kože i sluznice ili Losion za oči od Armonie naturali na biljnoj bazi sa kamilicom, hamamelisom, limetim, ružom i grejpovim sjemenkama. Nakon toga namazati antibiotskom masti (Chloramphenicol ili Tobrex) najmanje pet dana dva puta dnevno. Preparate za njegu očiju možete kupiti u trgovinama Pet centra, a antibiotske masti u humanim ljekarnama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu od 7 mj., zdrava, vesela, pravo štene, čisti užitak. I primijetila sam da kod igranja s drugim psima puno kiše - ne samo ona, nego i dotični pas. Zanima me zašto u igri s drugim psima svi oni toliko kišu? Zahvaljujem, IvanaO: Kihanje predstavlja jedan od obrambenih mehanizama sluznice nosa, mehanizam koji osigurava prohodnost dišnih puteva. Također, kihanje može biti posljedica neprilagođenosti sluznice, odnosno ako pas dugo boravi u toploj prostoriji, a nakon toga u hladnoj, sluznica je u nemogućnosti da se tako brzo privikne na hladan zrak i obrnuto, te se neprilagođenost manifestira kihanjem.Ako imunološki sustav ne funkcionira pravilno ili pojačano reagira na tvari koje nas okružuju dolazi do pojava alergija, odnosno hipersenzibiliteta sluznice koje se također očituju kihanjem. Kihanje se javlja i uslijed klimatskih promjena, stresa, a može biti psihičke naravi. Dakle, sluznica će svaku promjenu, bez obzira na uzrok, signalizirati, pored ostalog, i kihanjem. No, ne treba zaboraviti da kihanje također može biti posljedica bakterijskih i virusnih infekcija, koje mogu uzrokovati upalu sluznice odnosno rinitis, a isto tako i jedan od simptoma zaraznih bolesti.Pri nabrajanju uzroka kihanja ne treba isključiti ni prisutnost stranih tijela unutar nosne šupljine. To su najčešće komadići raznoraznih trava, pa čak i sitnih predmeta koji, uz kihanje, za posljedicu mogu imati i krvarenje iz nosa.Krvarenje iz nosa (epistaxis), najčešće je bezazlena pojava, ali može se javiti i u obliku tvrdokornih krvarenja koja ugrožavaju život životinje. Krvarenje iz nosa može biti kapilarno, koje je i najčešće. Takvo kravrenje najčešće nastaje spontano uslijed ruptura nosnih kapilara, kao posljedica stranih tijela (vlati trave, kukci i sl.), mikrotrauma, rinitisa i dr.Rijeđe se pojavljuje arterijsko krvarenje, koje je posljedica rupture krvne žile, a može biti posljedica polipa i drugih neoplastičnih tvorbi, malignih tumora, kardiovaskularnih bolesti, nestašice vitamina K, trovanja, zaraznih bolesti itd.Kako biste zadovoljili svoju znatiželju te isključili potencijalne probleme, svakako Vam savjetujem da se obratite svome veterinaru. On će pregledom nosne sluznice, pomoću specijalnih otorinolaringoloških instrumenata, utvrditi što je zaista uzrok kihanju u Vašeg ljubimca, odnosno, biti u mogućnosti točnije Vas informirati o ovom problemu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imam njemačkog ovčara koji je star 10 mjeseci. Cijelo vrijeme je hranjen Pro planovom hranom. Mene zanima, pošto ću psa hraniti samo kuhanom hranom, da mi kazete otprilike kolika je dnevna potreba za njega. Znači, koliko grama mesa (piletina ,govedina), riže,  tjestenine, kruha i povrća mu treba davati dnevno,  tako da bih se mogao orjentisati. Pas boravi vani i ima sajlu za kretanje dugu 30 metara. Jako je živahan. Molim vas za odgovor. Srdačan pozdrav, FilipO: Prvi izvor bjelančevina u hrani psa je meso. Osim u mesu, mnoge bjelančevine nalazimo u jajima i mliječnim proizvodima, a ponešto ih ima u biljkama. Meso, ali i iznutrice, čini mišičje domaćih životinja. Osim bjelančevina, u mesu postoje i druge hranjive tvari, a to su masti, ugljikohidrati, vitamini i minerali. Teleće je meso oskudno u nekim važnim aminokiselinama i mineralima, dok svinjsko meso sadrži u sebi suviše masti. Sirova pluća nose u sebi puno vitamina C, ali su oskudna bjelančevinama i mastima. Slezena je vrlo bogata željezom i mineralima, ali može sadržavati i štetne sastojke i izazvati dugotrajne proljeve. Bubrezi se ne preporučuju. Jetra je najpotpunija u svom sastavu.Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. To su žitarice i povrće, dakle tjestenina, žganci, obareni kruh, riža, zobene pahuljice, zobena kaša, ječmena kaša, zatim različita variva, npr. od mrkve, blitve, špinata, zelja i naročito kiselog zelja. Ona nam služe kao prilog mesnoj hrani. U ponudi Pet centra možete nabaviti rižu (Riža ekspandirana bijela u pakiranjima od 1 kg i 5 kg) te  tjesteninu (Tjestenina Maxi mix u pakiranju od 4 kg).Mast osigurava zalihe energije. U masti se nalaze svi vitamini topivi u mastima A, D, E i K. Mast u hrani psi općenito jako dobro podnose.  Pas može  jako dobro podnijeti do 20% masti u hrani, bilo životinjskog ili biljnog podrijetla. Psima koji su zimi u vrtu, ili čak i na lancu, zimi valja davati hranu s većom količinom masnoće.Minerale pas dobiva glodajući kosti, iz ljusaka od jaja, a kalcij iz kiselo mliječnih proizvoda.Štene velike pasmine, u koje spada Vaš pas, u dobi od 10 mjeseci je već po obliku poluodrasli pas i počinje izbjegavati mliječni obrok (jer do tada je imao jedan mliječni i dva mesna obroka). Potreba za mesom u toj dobi je najveća i pojedini psi u toj dobi traže veću količinu, čak i do pola kilograma čistog mesa dnevno. U dobi oko 20 mjeseci, kada je razvoj završen, uvodi se režim prehrane koji traje do kraja života. Sastoji se od jutarnjeg mliječnog obroka i večernjeg mesnog. Mesni obrok sadrži oko 30 dag mesa, koje je sitno kosano i izmiješano sa drugom hranom. Ukupna količina mesnog obroka iznosi oko 2 litre gusto kašaste hrane jer meso (posoljeno goveđe meso) kuhamo u mnogo vode, da dobijemo dosta juhe u koju ćemo zakuhati prilog.Najvažnije je, ukoliko se zaista odlučite ovakvom prehranom hraniti Vašeg psa, da sa Pro plana postepeno prijeđete na kuhanu hranu i da, po općem izgledu psa, stalno pazite da je dobio sve potrebne nutrijente (pravilno gojno stanje, sjajna i uredna dlaka..). Ako ipak odlučite nastaviti hraniti Vašeg ljubimca Pro plan superpremium hranom, nakon 15 mjeseci starosti prijeći ćete na Pro plan large breed hranu za odrasle pse velikih pasmina, koju, naravno, možete potražiti i u našim trgovinama.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Nabavila sam papigu nimfu i kada "razgovaram" s njom, moj pas pekinezer, zove se Dona, bude ljubomorna. Molim vas pomozite kako da ih zbližim? Unaprijed hvala puno! TenaO: Ljubomora u pasa javlja se najčešće kada pas, koji je do sada bio u središtu pažnje, iz nekog razloga to više nije.Da biste spriječili pojavu ljubomore ili ako je već iskazuje moramo osigurati dovoljno vremena i pažnje za našeg ljubimca. Ono što nam je činiti je da održimo dnevnu rutinu psa. Ljubomora dolazi zbog straha da će pas izgubiti svoje mjesto u životu svog vlasnika. Znači, hranjenje, šetnja, maženje uvijek treba ostati isto kako je i do sada bilo. Zatim, treba mu pružiti malo ekstra dodatne pažnje. Vaš pas pokušava preuzeti nadzor nad situacijom. Ukoliko pokazuje agresiju prema papigici, treba ga podsjetiti da ste ipak Vi još uvijek onaj glavni u hijerarhiji.Potrebno ga je postepeno upoznati sa nimfom. Nemojte je odmah pustiti da se slobodno kreće jer će to za psa značiti "upad" na njegov teritorij. Prvih nekoliko dana držite ih odvojeno. Uvijek kada se družite sa papigicom, ukoliko pas reži, treba ga ukoriti glasnim "ne". Zatim, kada je dobar prema njoj, treba ga pohvaliti i nagraditi. Dajte im vremena da se naviknu jedno na drugo. Uglavnom se oni brzo naviknu i tada možete uživati u oba ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koja je razlika između životnog vijeka mješanca i čistokrvnog psa (ako je ima)? Također me zanima što sve može uzrokovati mješancu vrijeme vatrometa na Novu godinu ? Puno Vam hvala, DavidO: Općenito se smatra kako male pasmine pasa imaju dulji životni vijek od velikih pasmina, a isto tako je i razlika kod mješanaca i čistokrvnih pasa. Najveći faktor koji utječe na ovu pojavu u čistokrvnih pasa je depresija ekspresije gena koji utječu na životni vijek uslijed parenja u srodstvu. Povijest svake pasmine određuje postotak onih životinja koje se pare u srodstvu te je stoga životni vijek te određene pasmine pod većim utjecajem nego neki drugi faktor, npr. veličina psa. Uzevši kao primjer zašto velike pasmine pasa žive kraće nego male pasmine pasa, došlo se do zaključka kako su velike pasmine prisutne u mnogo manjem broju jedinki od malih pasmina pa su tako i mužjaci takvih pasmina prekomjerno iskorištavani, a tako i njihov genetski potencijal.   Dakle, kako kod mješanaca dolazi do miješanja gena, manje su mogućnosti genetskih deformacija te je stoga i njihov utjecaj na životni vijek manji pa se smatra kako općenito imaju dulji životni vijek od čistokrvnih pasmina pasa.   Vezano uz Vaš upit o djelovanju vatrometa na naše kućne ljubimce, prvenstveno valja spomenuti da kod ljubimaca nije rijedak strah od zvuka vatrometa i drugih pirotehničkih sredstava, kao i drugih glasnih zvukova.   U svijetu životinja strah je normalna reakcija na prijeteće situacije ili odbojne stimulanse, a u svrhu zaštite životinje od boli. Ovakav se strah može razviti nakon jednog izlaganja zastrašujućoj situaciji ili se može postepeno pojačavati sa svakim novim izlaganjem.   Prestrašeni pas se može ukočiti, dahtati, tresti se, prekomjerno sliniti, pokušati pobjeći, sakriti se ili lajati na zvuk koji kod njega izaziva strah. U teškim slučajevima straha dolazi i do ozljeđivanja kod pokušaja bijega, bježanja dalje od izvora zvuka, što dovodi do pojačanog rizika ozljeđivanja u prometu, no ne treba zaboraviti i činjenicu da psi odlutaju.   Zvuk vatrometa izuzetno je jak i gotovo svakog psa može naglo prestrašiti. Isto tako, činjenica je kako je osjet zvuka u pasa mnogo osjetljiviji nego naš pa eksplozivni zvukovi mogu dovesti i do oštećenja sluha. Ovo ne bi trebalo biti zabrinjavajuće, osim ako niste u središtu vatrometa. Isto tako, u takvoj situaciji postoji rizik i za mehaničko ozlijeđivanje tijela ostatkom petarde, rakete vatrometa ili drugih pirotehničkih sredstava.   Preporučuje se da vlasnik psa ostane kod kuće sa svojim ljubimcem, a naročito ako se pas još nije susreo sa ovako glasnim zvukovima. Pas koji je prestrašen nije racionalan. Ponekad u pokušaju bijega i sakrivanja mogu izgrebati ili izgristi vrata gotovo na komadiće ili pobjeći u nepoznatom smjeru.   Ako uočite strah kod Vašeg ljubimca, nemojte ga kazniti jer time samo potvrđujete da je to nešto čega se treba bojati, a time se stanje samo pogoršava. Također, ako se uzrujate zbog takvog ponašanja Vašeg ljubimca, ovo će i njega činiti nervoznijim. Zatim, nemojte ga maziti, tepati mu ili ga ohrabrivati jer takvu Vašu reakciju psi shvaćaju kao nagradu za svoje ponašanje. Iako bi Vam to možda moglo biti vrlo teško, ignorirajte bilo koje plašljivo ponašanje psa.Želim Vam obojma mirnu noć i svako dobro u nadolazećoj novoj godini! Sretno!

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradora starog 3 mj. i primjetila sam da ima pojačanu potrebu za vodom, naravno i stalno mokri. Imao je krvavu stolicu i proljev, dobio je antibiotik i vitamine. Zanima me je li normalno da štene može popiti litru vode na dan? JelicaO: Pojačano mokrenje i stalna žeđ (poliurija i polidipsija) su simptom mnogih oboljenja te ih se nikako ne smije zanemariti. Neke od bolesti kod kojih se javljaju poliurija i polidipsija jesu šećerna bolest (diabetes mellitus), bolesti bubrega i jetre, također i hormonalni poremećaji (hipertireoidizam, hiperadrenokorticizam ili hipoadrenokorticizam), diabetes insipidus (poremećaj resorpcije vode u bubrezima), pojedini lijekovi (glukokortikoidai, diureticia i antikonvulzivni lijekovi)...Smatra se da je normalna dnevna količina vode za psa 30-60 ml dnevno na kilogram tjelesne težine. Dakle, pas težak oko 10 kg dnevno popije 3-6 dl vode u danu. Sve iznad toga nazivamo polidipsijom (povećanim pijenjem vode). Psi koji jedu dehidriranu hranu piju više vode od onih koji jedu konzerviranu ili kuhanu hranu. Također, ljeti i kod pojačane aktivnosti Vaš će ljubimac piti više vode. Pošto je Vaš ljubimac još jako mlad i nedavno je imao gastrointestinalnih poremetnji, vjerojatno se radi samo o dehidraciji uzrokovanoj proljevom, te je dobro što uzima više vode, da nadoknadi izgubljenu tekućinu. Svakako i dalje dobro pazite na ponašanje Vašeg ljubimca i ukoliko ovo stanje potraje, svakako se obratite svom veterinaru. Pošto se ustanovi da životinja pojačano pije vodu i pojačano mokri (polidipsija/poliurija), veterinar će obaviti određene pretrage. Ako se pretragama isključe sva bolesna stanja, može se posumnjati na psihogenu polidipsiju - poremećaj u ponašanju koji može biti uzrokovan nekom promjenom u životu psa. Ako ste zabrinuti što Vaš ljubimac pije previše, nemojte mu uskraćivati vodu na svoju ruku bez konzultacije s veterinarom jer to samo može pogoršati stanje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa rase Bischon Frise, star 18 meseci. Imao je snežno belu dlaku, ali su mu se odskoro pojavile dve žute  fleke na leđima. Da li je u pitanju ishrana? Inače mu dajem hranu Hill's i Real Nature. Inače zivim u Nemačkoj, tako da mi možete preporučiti i neke vitamine jer mi je to ovde sve dostupno. Hvala! DanijelaO: Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. U pravilu, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.Uzrok promjene boje dlake može se naći u hrani, ali u pitanju mogu biti i drugi uzroci.Gotovo u svim superpremium hranama (Hill's, Eukanuba...) dodan je beta-karoten (karotenoid topiv u mastima) koji je biljni proizvod, provitamin koji u organizmu ima sposobnost konverzije u vitamin A. Ovaj vitamin izrazito je bitan za kožu i sluznice te posljedičnu zaštitu organizma od vanjskih nepovoljnih utjecaja. Zaštitne funkcije kože i sluznice je nemoguće ostvariti bez vitamina A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena. Beta-karoten nalazimo u obliku biljnog pigmenta u naranči, kruški, mrkvi, špinatu, blitvi, mangu, bundevi, breskvi (narančasto, žuto, zeleno i crveno voće i povrće). Beta-karoten je antioksidans (štiti stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala), djeluje antitumorski preko T-staničnog imuniteta, sudjeluje u sintezi imunoglobulina. Čak i kod ljudi koji pretjeraju sa unosom beta-karotena moguća je pojava žutila kože.Promjenu boje dlake i kože može uzrokovati i Malassezia pachydermatis (Pityrosporum canis) - kvasac koji je izoliran iz zdravog vanjskog slušnog kanala i kože. Malassezia pachydermatis proliferira kada se promijene mikroklimatski uvjeti i u tom slučaju može nastati kliničko oboljenje. Promjene mogu biti lokalne-interdigitalne, na njušci, ušima, peranalne ili intertrigozne ili pak promjene mogu biti generalizirane. Lezije na koži su eritematozne, često hiperpigmentirane (žute do bakrene) sa alopecijom i ljuskama. Malassezia može biti prisutna u niskom broju kod životinja bez kutanih lezija, nalaz od barem 3-5 kvasaca po polju velikog povećanja smatra se potrebnim da bi se proglasila uključenost kvasaca u nastanku lezija. Također svakodnevno pranje psećih šapica više puta na dan, a da ih niste nakon kupanja dobro posušili, stvara uvjete koji pogoduju proliferaciji kvasaca.Prema promjenama koje ste mi opisali, teško je točno reći što je ovu pojavu uzrokovalo. Za to bi ipak bio potreban klinički pregled psa, a prema potrebi i dodatne kliničke pretrage. U svakom slučaju, za poboljšavanje pigmentacije dlake možete koristiti različite preparate koji se nalaze na tržištu. Jedan od njih su i morske alge.Morske alge su visokovrijedan prirodan proizvod dobiven od svježih morskih algi (npr. Ascophillum). Namjena mu je poboljšati pigmentaciju dlake (sve prema pasminskim osobitostima ljubimca) te za poboljšanje općeg stanja životinje. Takvi preparati najčešće dolaze u obliku praha ili tableta.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela starog 7 tjedana. Držim ga u kući jer je zima. Namjeravam psa držati u dvorištu, zanima me pošto je zimsko vrijeme od koje starosti smije biti smješteno vani? AndreaO: Držati psa u dvorištu ili kući (stanu) ovisi prvenstveno o odluci vlasnika. Naravno, pri tome treba uzeti u obzir pasminsku pripadnost i klimatske uvjete (pastirski i ovčarski psi idealan su izbor ukoliko želite psa držati na dvorištu).Ukoliko se odlučite za držanje ljubimca vani - u kućici, morate osigurati adekvatan smještaj svom ljubimcu. To podrazumjeva kućicu, koja bi trebala biti odgovarajućih dimenzija s obzirom na pasminu psa, njen pravilan smještaj i položaj te prikladnu prehranu. Poželjno bi bilo kućicu smjestiti na takvo mjesto da nije izložena udarima vjetra, da ima nadstrešnicu koja će štititi ulaz od kiše i snijega i naravno podnicu, koja bi trebala biti odignuta od poda barem 10-20 cm. Treba omogućiti psu slobodno kretanje dvorištem, za što je preduvjet ograđeno dvorište.Kod ljubimaca dolazi do linjanja, odnosno, prirodnog procesa izmjene dlake koja ovisi o temperaturnim promjenama u okolini. Kod pasa koji žive u kući ili stanu linjanje može trajati cijelu zimu zbog stalnih promjena temperature (u kući toplo, vani hladno), dok kod pasa koji su stalno na dvorištu to nije slučaj. Na takav način, dlaka štiti organizam od podhlađivanja zimi, odnosno, pregrijavanja ljeti.Prilagodba na nove uvjete držanja trebala bi teći postepeno, a ovisi o starosti ljubimca. Naravno, što je pas mlađi, lakše i brže će ići prilagodba. U Vašem slučaju situacija je malo drukčija. Naime, smatram da je Vaš ljubimac još premlad da bi se ostavljao i učio na kućicu u ovo doba godine. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se odlučite na privikavanje ljubimca na kućicu kada on malo naraste, odnosno, kada se poboljšaju vanjski uvjeti (npr. na proljeće). Na takav način osigurati će te dovoljno vremena da se kvalitetno razvije imunološki sustav ljubimca, a i klimatski uvjeti za prilagodbu bit će povoljniji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo vas molim za savjet kako odviknuti psa starog 1 god. da ne označava "sve živo" u stanu. Kao štene mokrio je samo na pelene, a sada, iako ga redovito izvodimo vani, on svejedno poskrivećki označi svaki komad namještaja. Prskali smo odbojnim sprejem protiv vršenja nužde, ali ništa ne pomaže. Pokušavali smo novinama prestrašiti ga uz "fuj" i tada vidimo da zna da je "skrivio", ali bez rezultata. Kao da to radi namjerno. Inače, vrlo je plah, vani se boji svega i svačega (i prazne vrećice od čipsa!), ali laje i napada (naročito velike pasmine) ili pak zaobilazi u širokom luku male pse, a napadački stav ima i prema ljudima. Kupljen je "iz izloga" i bio je sav isprepadan, ali kod nas ima svu ljubav, pažnju i tretman. Vrlo rijetko ostaje sam u kući. Čuli smo da bi kastracija pomogla (?), ali nemamo srca za to. Hvala i pozdrav, DadoO: Mokrenje u kući ili stanu za psa od godinu dana starosti ne može se smatrati ponašanjem koje bi vlasnik morao tolerirati. Budući da bi svaki pas u toj dobi trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećaju u ponašanju.O inkontinenciji u pasa pisala sam ovdje.Dakle, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja.Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi.Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem "iz protesta". U ovom slučaju, psića treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje, npr. dok ste na radnom mjestu, ne bi predstavljalo preveliki stres.Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem, te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni). Oni prenose podatke o pojedinoj životinji, kao što su npr. spolni status ženke ili autoritet mužjaka.Psi su društvena bića tako da ljude prihvaćaju kao vlastiti čopor. U takvoj grupi postoji cijeli niz pravila ponašanja, a svaka jedinka ima određenu poziciju. Na vrhu hijerarhijske ljestvice dominira tzv. alfa jedinka i ona je vođa čopora. Pozicije svakog od članova grupe redovito su podložne promjenama.Iako je Vaš ljubimac davno naučio da se nužda ne obavlja u stanu, možda ga je nešto potaknulo da pošalje mirisnu poruku. U ovakvim slučajevima metoda ignoriranja se ipak pokazala najučinkovitijom, a ako ste u mogućnosti, posvetite mu više vremena, odnosno uključite ga u zajedničke aktivnosti.Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji.Plašljivim psima često nedostaje i samopouzdanja pa ga najprije treba izgraditi. Samopouzdanje u pasa najviše je uvjetovano pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustvima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivo ponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema. 2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za njega kako ćete ga zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi psa dok prolazite korake do rješavanja problema plašljivosti, da li je neophodno da se pas suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.3. Planiranje koraka za suočavanje sa problemom 4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaš ljubimac obožava.5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari (ako uspijete determinirati uzrok) a započnite program ohrabrenja sa sigurne udaljenosti gdje se Vaš ljubimac osjeća sigurno i radosno prihvaća nagradice. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da ga ne požurujete. Ako potaknete njegov strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad.6. Nagradite ga kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, no nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da ga nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem prilikom iskazivanja straha. Ako ga polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., on ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je pas u onom stanju koji je vaš cilj. Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja Vašeg ljubimca, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vašeg šteneta.

 Odgovara: Aleksandra Todosijević, dr. vet. med., Pet centar, Bulevar M. Milankovića 1v, Beograd P: Imam kuju koja mi se okotila prije 3 dana. Imala je veliko leglo od 13 štenaca i prenijela ih je 3 dana. Porod je trajao 13 sati i dva štenca su okoćena mrtva, da bi do danas uginula još 5. Samo su se počeli hladiti i postali nemoćni, neki su imali i proljev, a neki i crno-krvavu stolicu i crvenu stražnjicu. Kuja je imala prije 8 mjeseci leglo od 10 štenaca i 2 su uginula pri okotu, ali ostali su bili ok. Recite mi, molim vas, šta da radim? Štenci su jučer dobili neki antibiotik i otopinu glukoze.  Da li trebam još nešto i koji je mogući uzrok tom uginuću i kako da to ubuduće spriječim jer imam još jednu skotnu kuju koja se treba šteniti početkom 2 mjeseca? Molim vas pomozite, hvala! DarijaO: Porođaj predstavlja fiziološki završetak graviditeta i odvija se u 3 stadija: 1. stadij otvaranja2. stadij istiskivanja ploda3. stadij istiskivanja posteljice.Uzroci uginuća štenadi mogu biti vezani i za vrijeme prije porođaja, kao i za sam porođaj.  Jako je važno da mužjaci i ženke budu zdravi prije parenja, odnosno da budu  oslobođeni infekcija spolnih organa. Infekcije spolnih organa mogu uzrokovati kasnije septikemiju štenadi. Period nakon rođenja štenaca se smatra visokostresnim i vrlo kritičnim jer početak samostalnog života štenaca podrazumijeva brojne promene u vezi disanja, cirkulacije, probave.Na vitalnost, zdravstveno stanje, opću kondiciju i postotak preživljavanja štenadi utječu: - Nasljedni faktor koji može dovesti do brojnih anomalija koje obično završavaju letalno.- Organske i nezarazne bolesti - krvarenje iz pupka, prividna smrt štenaca uslijed gušenja, retencija mekonija koja predstavlja zadržavanje crijevnog sadržaja uslijed slabe peristaltike crijeva, proljev i brojne avitaminoze. - Ishrana, njega i higijena gravidne ženke se odražava na vitalnost i zdravlje štenaca.- Smetnje u disanju i cirkulaciji koje nastaju kao posljedica teškog porođaja i dužeg zadržavanja štenaca u porođajnom kanalu. - Poremećaj imunološkog sustava šteneta, kao i, s time u vezi, kvaliteta kolostruma  koji štene dobija od majke. Štene bi trebalo nakon rođenja što prije posisati kolostrum, kako bi se globulini iz crijeva resorbirali na vrijeme, jer je mogućnost crijevne resorpcije globulina vremenski ograničena. Uginuća, nažalost, ne možete spriječiti, ali o svim aspektima velikog postotka uginuća bi trebalo voditi računa od trenutka parenja. Nastojte prevenirati sve neželjene situacije na koje možete utjecati.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja porodica i ja smo od prije nekoliko mjeseci bogatiji za jednog malog đavolka koji je uvijek gladan i veoma veseo - Don, naš zlatni retriver. Prije nekoliko dana supruga je primjetila malu krasticu na njegovoj glavi, koja se toliko raširila da je već zahvatile skoro trećinu glave, ako ne i pola. To se sve odigralo u dva-tri dana. Nakon pregleda veterinar nam je rekao da je u pitanju bakterijski dermatitis i dao mu je par inekcija i rekao da kraste tretiramo sa jodom. Međutim, nas je zabrinula njegova konstatacija da Donu dlaka više nikad neće izrasti na mjestima gdje je ta krasta bila jer ne želimo da on bude predmet ni poruge ili senbivanja ljudi sa kojima će se sretati. Da li nam možete samo reći kolika je vjerojatnost da će mu dlaka ipak izrasti na tom mjestu i ako možete da preporučite kakvu terapiju. Pozdrav iz Banja Luke, SašaO: Gnojna upala (dermatitis pyogenes, piodermija) kože je bolest kože koju uzrokuju bakterije "gnojenja". Najčešće su to streptokoki i stafilokoki. U razvoju bolesti vrlo važnu ulogu ima Staphyloccocus intermedius koji je i najčešće izoliran iz promjena na koži. Osim S. intermedius postoje i brojni drugi mikroorganizmi koji sudjeluju u razvoju  bolesti, ali smatra se da je on odgovoran za početne patološke promjene. Da bi došlo do razvoja bolesti nisu odgovorni samo mikroorganizmi te se oni mogu nalaziti na koži i sluznicama zdravih životinja.Zdrava i nepromjenjena koža posjeduje obrambene mehanizme kojima onemogućavaju prodiranje mikroorganizama, a time i njihovo patološko djelovanje. Međutim, kada postoje pogodovni faktori - npr. alergije (alergije na buhe, hranu...), unutarnje bolesti (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), parazitarne invazije ili anatomske predispozicije (npr. nabori kože) - koji stvaraju odgovarajuće uvjete i omogućavaju prodiranje mikroorganizama s površine u kožu i dolazi do razvoja gnojne upale.Promjene se uglavnom javljaju na toplim i vlažnim mjestima na koži (kao što su usne, nabori kože na licu, područja između prstiju ), područjima izloženim velikim pritiscima (lakatni i skočni zglob te hrbat nosa ). Gnojna upala kože vrlo često se javlja i kao komplikacija drugih bolesti kože sa pretežno suhih mjesta koja su izložena vlažnom okolišu.Najčešći klinički znak je prekomjerno prhutanje (ljuskice koje proviruju kroz dlaku.) Kod  površinskih upala javljaju se multifokalna područja alopecija, upalna infiltracija dlačnog folikula (izgleda kao kvržica iz koje viri dlaka ili ostatak dlake), zatim dolazi do gnojne upale dlačnog folikula i njegove okoline, a izgledaju kao mjehurići veličine zrna graška crveno-ljubičaste boje.Kako proces napreduje i zahvaća dublje slojeve kože javlja se bol, koža je prekrivena ljuskicama, zacrvenjena je i otečena, javi se i neugodan miris. Po koži se jave čirevi i mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem te je prekrivena krvavo-gnojnim eksudatom. Upalnim procesom je zahvaćen i korijen dlake i dlačni folikul te dolazi do ispadanja dlake i razaranja dlačnog folikula.Kod površinskih gnojnih upala kože terapija se provodi antibioticima 21-30 dana. Važno je naglasiti da, nakon što nestanu sve promjene na koži, terapiju treba nastaviti još minimalno 7 dana. Kod dubokih gnojnih upala kože terapija je znatno duža i traje od 8 do 12 tjdana, a ponekad i duže.  Od antibiotika koriste se lincomicin, clindamicin, erythromycin, trimetoprim-sulfametoksazol, trimethoprim-sulfadiazin, chloramfenikol, cefalosporini. Najbolje ih je odabrati na temelju antibiograma. Primjena steroida je kontraindicirana.Dobro je dlaku na zahvaćenim područjima ošišati.Kod bolesti kao što je upala kože dolazi do promjena u strukturi kože pa tako i dlačnog folikula (dijela kože iz kojeg raste dlaka). Ukoliko su te promjene opsežne, mogu uzrokovati i trajno oštećenje dlačnog folikula pa time i trajan gubitak dlake na zahvaćenim dijelovima kože jer oštete strukturu kože, prodirući duboko u dermis i masno tkivo. Ozljede mogu voditi do gubitka adneksalne strukture i trajne alopecije (gubitka dlake) na području oštećene kože. Ne mogu Vam sa sigurnošću odgovoriti da li će Vašem psu dlaka na zahvaćenom području ponovo narasti jer to ovisi o težini upalne promjene.