Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas, 2 godine star shih tzu Kiki, zadnjih otprilike 6 mjeseci , u razmacima od 1 - 2 tjedna odjednom se počne "gušiti" - kao da nema zraka (u ustima i nosu mu nisu nikakva strana tijela ili predmeti). Iako može doći do zraka izgleda kao da se guši. On se uplaši i spusti rep ili se sakrije ispod kreveta. Mi ga smirujemo i dajemo mu vode, ali to ne pomaže nego se smiri za 1, 2, 3 minute, nekad više, nekad manje. Vodili smo ga kod veterinara i njima sve objašnjavali ali oni kažu da se ne može ugušiti, a ne znaju zasto to radi. Je li moguće da je to od blažeg gastritisa - kojeg on možda ima - tako su rekli veterinari, ili od nekog šoka kada je bio štene? Ja bih Vas molila da mi pomognete i date mi neke savjete kako postupiti kada se počne tako grčiti i gušiti i koji je razlog tome, jer je sad maloprije imao takav "napadaj" pa me to još više zabrinulo. Ne mogu ga gledati kako se muči! Hvala Vam na pomoći, DajanaO: Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak."Gušenje" koje Vi spominjete može biti posljedica srčanih bolesti ili kolabirane traheje. Trahea je organ kroz koji zrak struji u i iz pluća i građen je od hrskavičnih prstenova. Iz nepoznatog razloga trahea izgubi rigidnost i kolabira i gubi svoju čvrstu strukturu. Simptomi ovakvih poremećaja najčešće se jave kod pojačanih fizičkih napora, uzbuđenja, lajanja, tj. svih stanja koje ubrzavaju disanje. Očituju se problemima disanja - što pas jače pokušava udahnuti to trahea više kolabira i onemogućava prolaz zraku. Poprilično neugodno je za vidjeti, jer je jako slično gušenju. Kako se naglo javi ubrzo i prestaje i pas normalno dolazi do daha. Nakon toga moguć je i kašalj koji podsjeća kao da pas pokušava pročistiti dišne puteve.Budući da ste psa odveli veterinaru i da je dijagnoza postavljena, poslušajte savjete koje Vam je dao Vaš veterinar. Bez pregleda psa općenito je nemoguće postaviti dijagnozu, ono što je gore navedeno su samo još neki od problema koji mogu dovesti do problema koje ste naveli da ima Vaš psić.Mnogo pasa normalno žive sa ovim problemima, ali s ograničenom aktivnošću, jer je to jedan od osnovnih načina na koji se može spriječiti "gušenje". Kod učestalih "napadaja" postoji rizik od oštećenja pluća te pogotovo srca, jer su kod takvih stanja u izuzetnom opterećenju i stresu. Također treba voditi računa o tjelesnoj masi psa - kod pretilih pasa rizik je povećan. Možda ne bi bilo loše (u slučaju da se radi o upalnom procesu) da psu neko vrijeme dajete konzerviranu hranu, a ne dehidrat kako mu suha hrana ne bi dražila dušnik. Niti voda, niti hrana koju psu dajete ne smije biti hladna iz hladionika već hrana mora biti poslužena na sobnoj temperaturi, a voda iz slavine.Nipošto psiću nemojte stavljati ogrlicu, već ormicu koja ide oko ramena. Ogrlica može dodatno pogoršati stanje, jer se vrši dodatni pritisak na traheu.U trenutku kada pas ima napad, ostavite ga da se smiri u hladnoj i zamračenoj prostoriji i nikako nemojte paničariti i vikati jer od panike ćete ga još više uzbuditi, pa će napad gušenja biti jači.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Naša boxerica (stara tri godine) počela se tjerati sa zakašnjenjem od cca. 3 mjeseca od uobičajenog termina. Pretpostavljam da to i nije nešto čudno, no brine me da li to može utjecati na određivanje plodnih dana, s obzirom da ju ovaj puta želimo pariti (to bi joj bilo prvo leglo). Dakle, dana 14.06.2007. smo primjetili da joj je stidnica nabubrila, a danas 15.06.2007. smo primjetili prve kapljice krvi. Kako ju na parenje namjeravamo odvesti u nešto udaljenije mjesto i tamo ostaviti nekoliko dana, bilo bi nam od velike pomoći kada biste nam predložili koji bi to termin trebao biti i koliko dugo da ih ostavimo zajedno (3-4 ili više dana). Unaprijed zahvaljujemo! IvanaO: Estrus (tjeranje) obuhvaća promjene koje nastaju na spolnim organima, koje nastaju kao posljedica djelovanja spolnih hormona, okoline, zdrastvenog stanja ženke, prehrane, starosti i dr.Estrus protječe u četiri faze: prva faza traje 2 - 25 dana; manifestira se krvarenjem iz rodnice i stidnica je otečena i crvena, kujica privlači mužjake, ali ne dozvoljava parenje. Druga faza traje 5 - 9 dana; to je razdoblje sazrijevanja jajašca i ovulacije i u tom razdoblju kujica može ostati gravidna. U prisutnosti mužjaka kujica čvrsto stoji, podiže zdjelicu, pomiče rep u stranu i dozvoljava parenje. U tom razdoblju je krvarenje bitno smanjeno pa vlasnici znaju biti u zabludi misleći da je tjeranje završilo. Treća faza je tzv. diestrus koji traje 56 - 67 dana i ženke tada više ne privlače mužjake, a krvarenje je potpuno prestalo. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana, od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10 - 14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5-og dana i 25-og dana spolnog ciklusa. Postoje i fizički znakovi koji nas mogu upućivati da je nastupila ovulacija, a to su: stidnica postaje edematozna, hiperemična, kuja povlači rep u stranu, osobito kada ju mazite po stražnjem djelu leđa, dozvoljava mužjaku parenje. No, treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije. Sigurna metoda je uzimanje vaginalnog brisa, kojim pratimo povećavanje vaginalnih epitelnih stanica, koje nastaju zbog povećanja koncentracije estrogena. Kada se stanice povećaju za 60%, uzimaju se uzorci krvi i određuje titar protutijela karakterističnih za progesteron. Ovo se još naziva i progesteron test. Čini mi se da takav tip testiranja možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za porodiljstvo domačih životinja.Kuje biraju svoje partnere, tako da uopće ne znači da će se Vašoj kujici svidjeti pas kojeg ste joj Vi izabrali i da će se htjeti s njime pariti. Iz gore navedenih podataka o spolnom ciklusu kod kuja, ne bi bilo loše da kujica i mužjak zajedno provedu tjedan dana, kako bi bili što sigurniji zbog ovulacije kujice gdje nema sigurnih pravila. Savjetujem Vam da kujicu svakako odvedete na testiranje na Veterinarski fakultet kako bi što točnije odredili vrijeme ovulacije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb   P: Imam pitanje prije nego se, ovako uspaničena, uputim veterinaru. Naime, imam Westyja starog 2 i pol mjeseca. Cijepljena je protiv štenećaka prije 18 dana, ali ja s njom izlazim van kako bi mogla obaviti dnevne potrebe jer je to već jako dobro svladala. Ne puštam ju u travu, niti blizu drugih pasa, a pazim i na to da ne njuška ili liže nešto po putu. Pred nekoliko sam dana pri put primijetila prištić na području kože između zadnjih nogica (prepone). Sada se taj 'osip' dosta proširio i prištića ima dosta po cijeloj toj mekanoj koži i oko genitalija, dok ih negdje drugdje (naročito ne gdje je bujna dlaka poput leđa ili nogica) nisam pod prstima primijetila. Ona jede uredno, kuhanu hranu, junior konzerve i svoju dehidriranu hranu, dajem joj i Vitabon bombončiće, pije dosta vode, razigrana je i uvijek vesela, mirno spava pa s te strane nisam toliko zabrinuta jer se nadam da nije nešto strašno posrijedi. Svejedno, ja sam se prepala da slučajno nije 'skupila' kakvu infekciju, nedaj Bože, štenećak ili štogod slično pa vas molim da mi pomognete i preporučite što dalje. Svakako ću posjetiti veterinara, no trebam li pričekati koji dan ili da hitno odem k njemu?Hvala vam najljepša!  Uspaničena 'mama' Anja O: Čini mi se da se kod Vašeg Westyja radi o alergijskoj reakciji koja se manifestira prištićima na koži.  Naime, promjene na koži šteneta često počinju kao posljedica pada ionako nedovoljno zrelog imuniteta. Na primjer: stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjenom načina ishrane. Još je potrebno posebno naglasiti da su općenito Westići psi koji su skloni kožnim bolestima, tako da je posebno potrebno obratiti pozornost na njihovu prehranu i njegu kože i dlake. Kao alergeni prvenstveno sudjeluju bjelančevine. Najčešće se radi o velikim molekulama bjelančevina koje su tijelu strane, ali i razgradni produkti bjelančevina manje molekularne težine mogu djelovati antigeno. Takvi spojevi mogu nastati prilikom nepravilne proteolize i resorpcije u crijevu ili kasnije tijekom intermedijarnog prijetvora sve do sinteze specifičnih bjelančevina. Kao antigeni mogu djelovati i tvari koje ne sadrže dušik npr. lipoidi, ugljikohidrati, hapteni - spojevi malih molekula koji se vežu na bjelančevine i na taj način djeluju antigeno. Hapten može biti egzogenog i endogenog porijekla. Tako razni lijekovi i produkti izmjene tvari mogu postati alergeni. Alergeni se prema porijeklu dijele u tri skupine: - egzogeni alergeni - u tijelo dospijevaju izvana (nutritivni alergeni, lijekovi...), - endogeni alergeni - nastaju u organizmu ili potječu od bakterija koje su se zadržale u tijelu, - invazioni alergeni - u tijelu ih proizvode i luče paraziti. Još imamo i fizikalne faktore - hladnoća, toplina, svjetlo, pritisak koji mogu uzrokovati alergijsku reakciju. Kako niste naveli čime hranite štene, preporučila bih Vam hranu na bazi janjetine i riže za štenad (Alleva, Hill's, Eukanuba) ili na bazi ribe (Alleva, Proplan Purina) što će biti potpora terapiji koju odredi Vaš veterinar, a isto tako odličan izbor kroz cijeli život. Naime, janjetina ili riba kao izvor animalnog proteina u obroku psa, osigurava optimalnu količinu nezasićenih masnih kiselina i esencijalnih aminokiselina neophodnih za pravilan metabolizam kože.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molio bih Vas da mi kažete u kojoj je dobi najbolje kastrirati mužjaka srednjoazijskog ovčara kako bi se prevenirala ili ublažila agresija prema drugim psima ? Da li se kastracijom prije puberteta gubi na razvoju mišićne i koštane mase psa, te da li pas na taj način ne naraste do svoje maksimalne visine? Odstranjuju li se testisi ili se samo presječe sjemenovod? Kako se tim zahvatom mijenja ponašanje psa ? Hvala, Miroslav O: Naravno da uvijek postoje razna mišljenja o određenom problemu, odnosno kako i kada ga riješiti. Pitanje najprimjerenije dobi za kastraciju naših ljubimaca jedno je od onih koja izazivaju najviše polemika veterinarske struke, a stavovi do danas nisu u potpunosti usuglašeni, te se javljaju argumenti koju podupiru oba razmišljanja. U SAD-u postoji problem prekomjerne populacije kućnih ljubimaca (pasa i mačaka) čiji se broj kreće oko 8 - 10 milijuna registriranih pasa i mačaka, u Engleskoj broj registriranih mačaka je oko 3 milijuna, priznat će te da se radi o "milijunski teškom" problemu. Ove podatke sam navela radi sljedećeg: navedene države inzistiraju na sterilizaciji - kastraciji kućnih ljubimaca prije njihovog spolnog sazrijevanja, a kirurški zahvat prepuberalne gonadectomije radi se kada ljubimci navrše 16 tjedana starosti, ponekad već i u dobi od 7 tjedana starosti. Ovdje se radi o "mikrokirurgiji" koja zahtjeva posebnu kiruršku opremu i tehniku, a smatra se da je oporavak mlađih životinja poslije zahvata vrlo kratak i više zadovoljavajući nego kod starijih životinja kod kojih i povečana količina masnog tkiva otežava pristup kirurga spolnim organima i žljezdama. Mlađe životinje su nešto osjetljivije na pad tjelesne temperature i pad razine šećera u krvi koji se javljaju usljed djelovanja anestetika. Sam intezitet rasta kod vrlo mlade sterilizirane/kastrirane životinje je usporen i dulje će trajati, ali ne utječe na konačan rezultat odnosno na veličinu psa ili mace. Prema nekim istraživanjima moguće je u ovakvim slučajevima da su podlaktične kosti neznatno duže. Problem prekomjerne težine može se javiti i kod operiranih i kod neoperiranih ljubimaca, tu su bitni faktori pravilne ishrane i fizičke aktivnosti. Kastracija je kontracepcijska metoda kod mužjaka (psa i mačka) koje nemamo namjeru koristiti u uzgoju, također ih štitimo od mogućeg razvoja oboljenja prostate prisutnog kod mnogih starijih pasa. Kastracijom uklanjamo oba testisa i time smo zaustavili primarni izvor testosterona, smanjili agresivnost životinje kao i njegovu želju za skitnjom.Vasektomija ili presijecanje sjemenovoda nije uobičajena metoda kod pasa jer se ovim zahvatom ne rješava problem u potpunosti, moguće je da pas i dalje pokazuje spolnu želju. Nakon operacije, zaostali muški hormoni još cirkuliraju putem krvi slijedećih 8 tjedana i pas će tada još pokazivati spolni nagon, agresivnost i obilježavati svoj teritorij, nakon 3 mjeseca ovi znakovi će se umanjiti ili u potpunosti nestati. Osobno smatram da svaku životinju treba pustiti da se spolno i fizički razvije, da svi hormoni u tijelu "dođu na svoje", jer su oni poput pikulica koje udaraju jedne o druge i tako utječu na svoju količinu i funkciju, međusobno su ovisni jedni o drugima a svi skupa grade i kontroliraju tijelo i njegove organe. Poremetimo li tu "igru", odnosno prerano isključimo bilo koji hormon iz tijela, može doći do razvoja neočekivanih zdravstvenih problema (npr. inkotinencija ili nekontrolirano mokrenje). Moja je preporuka stoga da se pas kastrira nakon 12-15 mjeseci starosti.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 3,5 godine. Prije godinu i pol počeo je krvariti iz spolnog organa i odveli smo ga veterinaru (njegovo objašnjenje za to je bilo da ima probleme s mokraćnim kanalima), te je dobio ljekove. Krvarenje nije stalo, povremeno se pojavljuje no i dalje nema pomaka na bolje. Što učiniti, jer na kojem god mjestu smo zatražili pomoć nismo dobili konkretni odgovor (uz sve moguće preglede)! Drugi problem koji naš ljubimac ima je odbijanje hrane i to već 2 mjeseca. Hranimo ga Eukanubom pomješanom s Pedigree konzervom jer samu suhu hranu neće jesti. Ponekad mu damo mesa ili kosti, no vrlo rijetko, čak se ni tome sada ne veseli. Izgubio je na težini, samo leži, slabo se kreće. Prije 5 dana ga je uhvatio išijas, dobio je 3 injekcije, no stanje mu se opet pogoršava. Molim Vas za savjet jer mislim da je moj pas pre mlad da bi se poduzimale mjere koje se vrše na starim psima! IvaO: Bolest donjih mokraćnih puteva nisu rijetkost u pasa.Simptomi mogu biti gotovo nezamjetni, ali se u neliječenih jedinki mogu razviti u vrlo ozbiljno oboljenje.Vlasnici u početku opažaju promjene u ponašanju kao što je nemir, skrivanje ili odbijanje hrane. S vremenom životinja počinje učestalo mokriti u malim količinama, ili mokri na neuobičajenim mjestima ili u kući. Javlja se naprezanje prilikom mokrenja, nenormalna boja mokraće uključujući i krv u mokraći. Problem je složene etiologije, a predstavlja cijelu grupu stanja koja za posljedicu imaju upalu donjih mokraćnih puteva. U mokraćnom mjehuru i uretri formiraju se kristalići koji, već zavisno o veličini, na svom putu izazivaju oštećenja različitog stupnja. Oštećujući dublje strukture tkiva otvaraju put infekciji, a duž oštećene stijenke dolazi do kapilarnih krvarenja. Rizične faktore za ovo oboljenje predstavljaju: hrana, način ponašanja, tjelesna kondicija i spol.Visoka razina određenih minerala u hrani te pojedini sastojci koji utječu na stupanj kiselosti urina pogodovni su faktori za razvoj urolitijaze.Manjak kretanja, nedovoljan unos vode, kao i dugo zadržavanje mokraće također igraju veliku ulogu u razvoju ovog oboljenja. Predisponirajući faktor je i prekomjerna tjelesna težina, a nešto češće oboljevaju kastrirani mužjaci. Za razliku od ženki koje imaju kraću i širu uretru, u mužjaka je uretra duga i tanka. Uretra je odvodni kanal mokraće iz mokraćnog mjehura.Mokraćni kamenci se razlikuju po kemijskom sastavu, pa postoje topive i netopive vrste kamenaca. Topivi su samo struviti. Ciljanom prehranom postiže se kompletna disolucija struvita, te postiže sekundarna prevencija. Netopivi kamenci su brojniji(oksalati, cistini, urati, mješani...). Ako su zrnca kamenca manja, psi ih izmokre, a kod većih se terapija provodi kirurškim odstranjivanjem. U ovih vrsta kamenaca obavezna je sekundarna prevencija dijetalnom prehranom.U dijagnostici se koristi više metoda. Tako veterinar može odrediti pH urina, izvršiti laboratorijsku detaljnu analizu urina, te preporučiti drugu dijagnostičku proceduru (npr. ultrazvučni ili rentgenski pregled).Kamenci pozitivne gustoće sjene mogu se vidjeti na nativnom rendgenogramu, dok je kontrastna uretrografija indicirana kod svih sumnjivih oboljenja uretre.U ponudi Pet centra su dijetalni programi prehrane renomiranih proizvođača medicinske hrane za pse s ovim problem. Uz konzultaciju s Vašim veterinarom, preporučam Vam da s tim ciljem promjenite prehranu psa. U izboru ćemo Vam rado pomoći.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Unazad dva mjeseca, povremeno se kod mojeg osmomjesečnog pudla pojavljuju grčevi koji prolaze cijelim tijelom. Manifestira se "hvatanjem zraka" i vidljivim grčevima od vrata do samog repa. Svog psa smirim i nakon 5-10 sekundi napadaji prestaju. Pas normalno jede, nema nikakvih vidljivih posljedica. Igra se i normalno izgleda. Ne kašlje. Ne povraća. Stolica je u redu. Što bi mogao biti uzrok? Hvala, Suzana O: Nekontrolirani mišićni ispadi uglavnom su posljedica neuroloških ispada, tj. disbalans elektromagnetnih valova u mozgu nazvanih epilepsija. Napadaji nastaju razlogom nekoordiniranih kretnji neurona iz dijela mozga koji se naziva cerebrum. Mehanizam zašto ovi neuroni ne funkcioniraju normalno, nije razjašnjen, ali je vrlo sličan, ako ne i istovjetan onog u ljudi. Vejrojatno određene tvari (nazvane neurotransmiteri) nisu u pravilnoj kemijskoj ravnoteži, tako da se živci ne ponašaju u koordiniranom modu.Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima.Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar itd.Razlikuju se ovi tipovi napada: parcijalni - koji zahvaćaju samo neke dijelove tijela, a obično su uzrokovani oštećenjima mozga.Generalizirani napadaji - zahvaćaju cijelo tijelo, a mogu se podijeliti u dva tipa (veliki i mali). Najčešći je veliki napad. Pas obično pada na jednu stranu i pokazuje nekontroliranu mišićnu aktivnost, kao što je udaranje nogama, plivanje ili sl. Slinjenje je obilno, a pas obično nesvjesno mokri ili defecira. Nesvjestan je svijeta oko sebe i svojih aktivnosti. Kod malih napada nema konvulzija već pas obično izgubi svijest. Može izgledati kao da je pas pao u kolaps ili šok. Najteži oblik napadaja je onaj u kojem se dogode nekoliko uzastopnih velikih napada, bez oporavka od prvog. Pas može biti u napadima kroz nekoliko sati. Ovaj oblik naziva se status epilepticus, a ukoliko pas dođe u to stanje potrebno ga je što prije odvesti na pregled.Postoje tri faze epileptičkog napada: faza prije napadaja - obično se naziva aura. Pas se ponaša nemirno, traži pažnju, cvili, pojačano slini ili se sakriva. Ovi znakovi vidljivi su tek nekoliko minuta prije samog napada. Zatim, ictus (napad) - pas može djelovati vrlo uzbudeno, slini, trči u krug, kolabira ili pokazuje nekoordinirane mišićne aktivnosti. U pravilu ovo traje manje od 5 minuta. I, faza nakon napada - nakon napada nastupa faza oporavka. Pas se može činiti dezorijentirano, nekoordiniran, a povremeno može pokazivati i znakove sljepoće. Ovo može trajati nekoliko minuta do više dana. U ovisnosti kakvo je oštećenje živčanog sustava nastalo napadom, može doći do posljedične pareze ili paralize pojedinih dijelova tijela. Kako bi bili sigurni u dijagnozu te pravodobno poduzeli liječenje, posjetite veterinara te napravite specijalistički neurološki pregled.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mome beaglu starom 10 mjeseci pojavilo se naglo nekoliko velikih bradavica po zubnom mesu. Bili smo kod veterinara i on kaže da je to benigno, kao da su nekakvi virusni papilomi i da će najvjerovatnije proći samo od sebe. Molim Vas ako mi možete reći Vaše mišljenje o tome, postoji li možda nekakav lijek i je li preporučljivo sada izbjegavati da nas liže (puse su do sada bile redovni ritual buđenja) da se i mi ne bismo zarazili? Unaprijed hvala na odgovoru, Barbara O: Oralna papilomatoza pasa (papillomatosis canis) je bolest čiji je uzročnik virus. Virus pripada papovavirusima, vrsti papilomavirusa. Usporedbom virusa iz papiloma više životinjskih vrsta i čovjeka utvrđene su određene sličnosti. Iako su papilomatoze različitih vrsta morfološki slične, bolest u svake vrste izaziva antigeno različit virus.Bolest se prenosi kontaktom zdravih i inficiranih pasa. Bradavice se nalaze po usnoj sluznici u području usana, jezika, obraza, nepca, ždrijela i epiglotisa. Stožastog su oblika, kvrgavi (nalik na cvjetaču), resasti ili vise na petiljci. Životinja je u pravilu asimptomatična, što znači da drugih promjena i tegoba nema. Liječenje se može provesti elektrokauterizacijom, kojom se postižu dobri rezultati kod manjih bradavica na sluznicama. Međutim, regresija (spontano ozdravljenje) u pravilu potpuno završi nakon dva tjedna od početka bolesti. Preboljela životinja je dulje vrijeme imuna.Na infekciju su primljiviji organizmi oslabljelog imuniteta, mladi psi u razvoju ili jedinke izložene stresu. Preporučam Vam da psu uvedete u prehranu neki od vitaminsko- mineralnih dodataka za mlade pse.Bez obzira na benignost ovog oboljenja, savjetovala bih Vam da ne dozvoljavate psu da Vas liže, jer je životinja potencijalni izvor cijelog niza različitih mikroorganizama. Osim toga, psi se jezikom služe za toaletu cijelog tijela.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Epanjel bretonca starog 5 mjeseci, dobio je crvenilo po koži ali samo donji dio tjela i kraj genitalija nekakav ugnojeni dio po koži. Što vi preporučujete??? Usput, on se stalno kreće po visokoj travi i gustom terenu pa je li moguće da je to nekakva reakcija na to? Unaprjied zahvaljujem, Stipe O: Pod pojmom alergija podrazumijevaju se specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane. Te se promjene razlikuju od normalnih reakcija organizma kvalitativno, kvantitativno i vremenski. U većini slučajeva organizam reagira brže i žešće nego je normalno, ali može biti i obrnuto. Tvari koje su tijelu strane u organizmu potiču tvorbu antitijela. Antitijela su globulinske naravi i potječu od stanica te su specifično usmjerena prema stranoj tvari - antigenu ili alergenu, koja je izazvala tvorbu antitijela, pa na temelju međusobnog afiniteta samo s njom reagiraju. Reakcija antigena s antitijelom može biti uzrok umanjenjoj otpornosti organizma ili uvjetuje preosjetljivost i sklonost bolesti. U prvom slučaju se radi o hiposenzibilitetu ili alergiji, koja obuhvaća i imunitet kao rezultat alergijskog zbivanja. U drugom slučaju se radi o hiperergiji ili alergijskoj preosjetljivosti. Kao alergeni prvenstveno sudjeluju bjelančevine. Najčešće se radi o velikim molekulama bjelančevina koje su tijelu strane, ali i razgradni produkti bjelančevina manje molekularne težine mogu djelovati antigeno. Takvi spojevi mogu nastati prilikom nepravilne proteolize i resorpcije u crijevu ili kasnije tijekom intermedijarnog prijetvora sve do sinteze specifičnih bjelančevina. Kao antigeni mogu djelovati i tvari koje ne sadrže dušik npr. lipoidi, ugljikohidrati, hapteni - spojevi malih molekula koji se vežu na bjelančevine i na taj način djeluju antigeno. Hapten može biti egzogenog i endogenog porijekla. Tako razni lijekovi i produkti izmjene tvari mogu postati alergeni.Alergeni se prema porijeklu dijele u tri skupine: egzogeni alergeni - u tijelo dospijevaju izvana (nutritivni alergeni, lijekovi...), endogeni alergeni - nastaju u organizmu ili potječu od bakterija koje su se zadržale u tijelu, invazioni alergeni - u tijelu ih proizvode i luče paraziti. Još imamo i fizikalne faktore - hladnoća, toplina, svijetlo, pritisak - koji mogu uzrokovati alergijsku reakciju. Dijagnozu alergija je teško postaviti budući da simptomi alergija nisu specifični pa mogu nastati i zbog drugih uzroka. Potrebno je uzeti temeljnu anamnezu te uzeti krv (povećana količina eozinofila u krvi upućuje na alergiju), povišen kvocijent K/Ca u krvnom serumu te pojačana propusnost krvnih žila upućuju također na alergiju. Međutim, ako bilo koji od gore navedenih testova izostane, ne znači da se ne radi o alergiji. Alergen koji je uzrokovao senzibilizaciju Vašeg psa, teško je dokazati pa često puta ostaje nepoznat.Nisam sigurna imaju li naši veterinari alergo testove isključivo napravljene za pse. Mnogi naši kupci su radi takvih i sličnih oboljenja vodili svoje kućne ljubimce na Veterinarski fakultet u Ljubljani. Ako budete zainteresirani, slobodno se obratite veterinarima u Pet centrima koji će Vas uputiti dalje.Za jačanje imuniteta svom psu možete davati vitaminsko mineralne komplekse kao što su Pfizerovi "VMP" vitamini u obliku tableta, "Vita - pet" pastu od Vetoquinola ili možete davati svom psu kolostrum "Imunoboost" u obliku paste.Osim navedenog, psa možete okupati u posebnom medicinskom šamponu Vetoquinol Meladerm - šampon za pranje, njegu dlake i ublažavanje svrbeža.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: S koliko se godina ženke mops-a mogu početi pariti? Čuo sam da je parenje jako teško te da se moraju umjetno oploditi, pa vas molim da mi to objasnite.Hvala,Dalibor O: Patuljasti psi se smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a velike pasmine pasa nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Neki uzgajivači preporučuju parenje takvih pasmina već na prvom tjeranju (koje je obično između 6 i 12 mjeseci starosti) dok još kostur nije završio s rastom i razvojem pa je porođajni kanal prilagodljiviji štencima.Ja - a vjerujem niti drugi kolege veterinari - Vam parenje ne bih preporučila prije 3. tjeranja (kod malih pasmina) dok kuja sazrije i psihički i fizički. Budući da je mops zapravo umanjeni mastif, tako je i jako slične anatomske građe. U odnosu na svoje tijelo mops ima veću glavu zbog koje štenci teže prolaze kroz porođajni kanal kuje. Ponekad se dogodi da preveliko štene zapne u porođajnom kanalu, te mu je potrebna pomoć da izađe van. Potrebno ga je lagano okrečući izvući napolje, jer će se inače zadaviti. Mops je danas jako popularna pasmina i da je tako težak porod kao što Vi mislite, nitko se ne bi bavio njihovim uzgojem jer bi mu bio prevelik rizik i gubici zbog takvih poroda. Svakako, ako odlučite pariti mopsicu, konzultirajte se sa svojim veterinarom i obavezno dogovorite da Vam veterinar ostavi pri ruci svoj telefonski broj u slučaju eventualnih poteškoća.Nije mi poznat niti jedan razlog zbog kojeg bi kujici bila potrebna umjetna oplodnja, osim ako mužjak nije u stanju uvesti svoje spolovilo u stidnicu kuje. Ako je kuji vrijeme parenja i ako mužjak nije fizički ili psihički zamoren, parenje bi trebalo uspjeti nakon određenog vremena navaljivanja mužjaka na kujicu. Kuje biraju mužjake i ne znači da će se htjeti pariti s mužjakom kojeg ste joj Vi izabrali. U tom slučaju naravno također možete pristupiti umjetnoj oplodnji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 mjeseca dobili smo na poklon (kraljevsku) pekinezericu, sada ima 10 mjeseci, i stalno imamo problema s prehranom. Čim smo je dobili, vodili smo je na čipiranje, pregled, ustanovili da je zdrava i dobili preporuke da joj dajemo piletinu, rižu, Omega kuglice. Dapače, čim smo je dobili, kupili smo svu moguću hranu, raznih proizvođača, ali sve je odbijala osim kuhane i pečene piletine. Ovih su dane grozne vrućine, jučer Luna nije htjela jesti meso, uzela 1 keksić, a naš neodgovorni mali sin joj je dao mlijeko, pa je noćas povraćala. Mislili smo da će biti bolje, ali danas nije jela doslovno ništa, a sada je već 14 h. Prepali smo se da se jače razbolila ili joj je samo vruće? Danas sam joj pripremila pileće želučiće, vrlo dobro skuhane, no nije htjela ni probati. Bivši vlasnik je bio bolestan, sin izgubio interes, pa su je hranili kojekako, čak smo čuli da su davali mlijeko+kruh (ili je zbog nebrige konzumirala mlijeko, imali su i mačku u kući. Zgroženi smo bili iskazom da je znala biti sama tjednima, uz povremen nadzor kućne pomoćnice, dok je vlasnik bio na putu. Suhoj hrani je definitivno nisu učili!). Mi smo znali dosad da psi od mlijeka povraćaju, ali naš hiperaktivni sin nije slušao upute. Molimo Vas savjet, da li da joj damo kakav čaj, ili nešto drugo i kako da prihvati kombiniranu prehranu suhu hranu+piletinu, (jer mislimo da u mesu nema dovoljno vitamina, minerala i kalcija), dosta je tvrdoglava, ne prihvaća ponuđeno. Jako smo je zavoljeli, na pomisao da joj se nešto može ozbiljnije dogoditi jutros sam plakala. Nadam se Vašem odgovoru, u nadi da su ovo njene prolazne tegobe. Srdačan pozdrav i unaprijed hvala, HanaO: Pekinezeri su psi mali rastom. Odrasle jedinke dosižu visinu u grebenu od 15 do 23 cm a težinu od 3 do 6 kg. Očekivana životna dob im je 12 do 13 godina. Povijest ove pasmine seže u antičko doba, a nekoć je bio u ekskluzivnom vlasništvu drevnog kineskog dvora. Pekinezer pruža užitak onima koji vole društvo zanimljiva, neovisna psa.Prehrana pasa malih pasmina ima nekoliko posebnosti na koje vlasnici trebaju obratiti pažnju. Kao odrasle pse trebalo bi ih hraniti u dva obroka dnevno u razmaku od 10 - 12 sati. Ne bih Vam preporučila hranjenje jednom dnevno, zbog specifičnog metabolizma malih pasmina pasa koji zahtijeva hranjenje nekoliko puta dnevno. Psa bi trebalo hraniti u isto doba svaki dan.Uzroci probavnih poremećaja, proljeva i povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja smećem, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa. Zatim, do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Povraćanje često prati razna oboljenja u pasa. Ono može biti bezopasno ukoliko se javlja jednom u desetak dana i ukoliko se pas prije i nakon povraćanja ponaša normalno. Ali, može imati i vrlo ozbiljne posljedice kao što su: aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja. Povraćanju prethodi nemir, slinjenje i lizanje usana. Većina akutnih povraćanja ne mora biti nužno povezano uz ozbiljnu bolest. Povraćanje odmah nakon jela može značiti prejedanje. Mnogi psi povraćaju nakon konzumiranja trave, neki povremeno povrate malu količinu sadržaja žute boje nakon jutarnje šetnje. Ova stanja su u redu ako ih ne prati gubitak apetita. Kako su trenutno nesnosne vrućine nedostatak apetita se dakako može povezati i s vrućinom. Bitno je naglasiti da nedostatak apetita nije zabrinjavajući ako istodobno nije prisutna i apatija i odbijanje vode. Pokušajte joj ponuditi hranu u ranim jutarnjim satima i navečer kada vrućina popusti. Ako i tada primijetite da ne želi uzeti hranu ili vodu, bezvoljna je i nezainteresirana za okolinu, odvedite je veterinaru na pregled.U Pet centar ljekarnama možete nabaviti medicinsku hranu Hill's I/D (Intestinal diet), Royal canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal) koja se daje psima koji pate od gastrointestinalnih poremećaja. Hraniti treba češće (3 - 6 puta) u manjim obrocima. Općenito se može reći da i/d, odnosno intestinal hrana osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita. I/D hrana je od puretine s mljevenom rižom, kukuruzom i jetrom. Pravilna, izbalansirana prehrana postavlja pred vlasnika zahtjevno sastavljanje optimalnog obroka za različite potrebe pojedinih pasa. Potrebe organizma za različitim nutrijenatima, a naročito vitaminima, mineralima i esencijalnim masnim kiselinama mijenjaju se obzirom na dob, aktivnost i opće stanje životinje. Dehidrat i konzervirana hrana za pse su kompletne hrane, te se mogu davati u kombinacijama ili odvojeno. Međutim, problem kod nekih pasa je taj što kada jednom osjete konzerviranu hranu (ili pak kuhanu), počnu odbijati dehidrat, a uglavnom se dehidrat preporuča jer je manje kvarljiv nego konzervirana hrana, praktičniji je u smislu da može nekoliko dana stajati u psećoj zdjelici, a da se ne pokvari te je pas prisiljen žvakati hranu, a ne guta samo komade konzerve i na taj se način smanjuje stvaranje plaka i kamenca jer zubi "rade". Odlučite li se kuhati, obrok Vašeg psa trebao bi se sastojati od kuhanog mesa ili iznutrica, uz dodatak tjestenine, riže ili žganaca. Psi su svejedi, te im je dobro ponuditi kuhano povrće (mrkva, peršin, koleraba, mladi grašak, mladi kupus...). Prehranu bi trebali upotpuniti vitaminsko-mineralnim dodatkom za pse. Ono što svakako treba izbjegavati su slatkiši (čokolada, keksi s kremama, kolači), "grickalice" (prženi krumpir, flips), meso i kosti s roštilja, pohana, pržena i začinjena jela, masni sirevi i mlijeko. Kravlje mlijeko sadrži visoki udio laktoze koji kod nekih pasa, zbog intolerancije, izaziva proljeve odnosno alergijske reakcije. Pravilno odabrana gotova hrane za pse predstavljaju u tom smislu cjelovito rješenje. Kako je kujica kod Vas došla s već usvojenim navikama, treba određeni vremenski period da se prilagodi režimu prehrane kod Vas. Odlučite se kako Vama najbolje odgovara te je postupno učite na takav način prehrane. Organizirajte joj obroke u približno isto vrijeme te je nagradite omiljenom poslasticom nakon dobro obavljenog "zadatka". Upornošću i strpljenjem ubrzo ćete obostrano uživati u zajedničkom životu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, mene jako zanima koliko bi moj, sada mali psić od mjesec dana, težine kila i pol trabao narasti? Zanima me jer živim u stanu pa se bojim da joj stan ubrzo ne bude pre malo mjesto za igru! Mješanka je terijera i njemačkoga ovčara! Hranim je Pedigree junior hranom, da li je ta hrana dovoljno dobra i koju količinu joj trebam davati? Kako da ju naviknem da odlazi obavljati nuždu na određeno mjesto (bez puppy trenera)?  Da li smije izlaziti na balkon zbog bakterija ili je moram svaki puta vraćati s balkona? Hvala, Miha O: Na žalost, koju će veličinu dostići Vaš ljubimac za sada je teško odrediti. Pasminska grupa terijera obuhvaća više podskupina, a njihova tjelesna težina odrasle jedinke kreće se od 2,5 - 30 kg. Njemački ovčar dostiže težinu oko 35 - 40 kg.Koliko će težiti i koju visinu će dostići, saznati ćete nakon 6 mjeseci starosti psa, jer do tada mora narasti i težiti barem oko 65% svoje maksimalne granice visine i težine. Svaki stan je u stvari "premali" za pse, igranje i trčanje najljepše i najbolje je vani u prirodi ili parku s ostalim psima iz "kvarta". Pas se mora socijalizirati u svojoj mlađoj dobi, naviknuti se na ljude, prolaznike, djecu, buku automobila, pse, mačke, ptice. Svakodnevni izlazak s psom barem dva puta tokom dana u trajanju od 15 - 60 minuta (ovisi i o Vašem slobodnom vremenu), preporuka je svim vlasnicima; psi će se istrčati, izigrati i obaviti nuždu. Zadržavanje mokraće u tijelu tokom dana, dok ne dođe red za šetnju (predugo čekanje), nije zdravo za naše ljubimce i dovodi do upale mokraćnih puteva. Štenad se u početku hrani 3 - 4 puta dnevno, svaki proizvođač na pakiranju navodi ukupnu dnevnu dozu koja se dijeli na jednake obroke. Obavljanje nužde kod štenadi u početku zadaje velike brige svim vlasnicima. Čim se probudi ujutro štene se odvodi ili van stana u vrt ili park ili mu se osigura jedno mjesto u stanu (hodnik ili terasa) prekriveno podlošcima za mokrenje i ostavi tamo dok ne obavi nuždu. Budite u početku uz njega i pohvalite ga kada dobro i na određenom mjestu obavi nuždu. Također, 15 - 20 minuta nakon što su pojeli svoj obrok, štenci imaju potrebu za mokrenjem ili velikom nuždum, te ih treba ponovo staviti na mjesto predviđeno za "pseći wc". Na balkon smije izlaziti ukoliko ne postoji opasnost od pada.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Dana 19.06.07. pas mi je uginuo. Veterinar tvrdi da je vjerojatno trovanje pužomorom, za obdukciju je kasno jer je leš zamrznut zbog vrućina. Pas je primao infuziju dan prije. Nikakav proljev nije imao, nije povraćao nitjednom, jeo je do zadnjeg trena. Uginuo je na stolu u stanici nakon dispneje. Ponavljam nikakvo povraćanje, nikakav proljev... PITANJE: ima li mogućnosti da je zatajilo srce? Hvala, Aleksej O: Dispneja ili otežano disanje ponekad predstavlja ozbiljan znak da sa zdravljem nešto nije u redu. Uzroci otežanog disanja mogu biti zatajenje srca, teški slučajevi astme, alergijske reakcije, bronhitis, upala pluća, paraliza ili obstrukcija dušnika, otrovanja i mnoga druga stanja. Zatajivanje srca je zapravo skup simptoma što nastaju kao posljedica smanjene radne sposobnosti srca. Bolesno srce ne može u dijastoli primiti svu krv koja mu pritiče venama, a u sistoli je ne može istjerati iz svojih šupljina. Zbog toga se smanjuje udarni i minutni volumen srca, pa opskrba organizma arterijskom krvlju nije više dostatna. Do koje je mjere smanjena radna sposobnost miokarda ovisi da li će zatajenje srca biti relativno ili apsolutno. Apsolutno insuficijentno srce je teži stupanj zatajivanja od relativnog. Zatajivanje srca može biti primarno zbog bolesti srca i sekundarno kad ekstrakardijalne poremetnje krvotoka iscrpe postepeno rezervnu snagu prvobitno zdravog srca. Kao prvi znak zatajivanja srca javlja se tahikardija. Drugi značajan simptom je cijanoza sluznica i nepigmentirane kože. Kao posljedica staze u plućima se javlja dispnea, a kasnije se razvije i edem pluća. Ataksija, potištenost i gubitak svijesti su znakovi hipoksije i zapravo su predznak skore smrti. Među bolestima srca koje se očituju kliničkim zatajivanjem srca najčešće je upala srčanog mišića. Zatim slijede bolesti endokarda i perikarda.Na žalost Vam nisam u mogućnosti napisati od čega je Vaš pas uginuo, budući da to može samo veterinar koji ga je poznavao i liječio te veterinar koji je izvršio razudbu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam štene njemačkog ovčara od 2 mjeseca. Molim da mi date savjete kod: ishrane, cijepiva, obrane od nametnika, koliko moraju biti stari da ih se može prvi puta okupati, kada ih početi češljati, koliko puta dnevno ih hraniti, da li je bolja suha hrana ili konzerve, što ne smiju jesti, kada smiju početi jesti kosti? Unaprijed zahvaljujem i nadam se brzom odgovoru. Marina O: Vaše štene navršilo je dva mjeseca te bi bilo uputno posjetiti veterinara i obaviti prvo cijepljenje (za 4 tjedna morate ponovno cijepiti istim), tretirati štene s preparatom protiv kožnih nametnika (Frontline sprejom) i crijevnih nametnika. Pošto se radi o štenetu preporučila bih Banminth pastu koja se dozira 2 cm na kilogram tjelesne težine, štenad pastu bez problema pojede, jedina napomena je da ova pasta djeluje samo protiv odraslih oblika želučano-crijevnih oblića (glistica), isti tretman ponavlja se nakon 10 i 20 dana. Po dolasku šteneta u Vašu kuću bilo bi poželjno okupati ga šamponom namijenjenim za mlade pse, a do njegovog navršenog 5. mjeseca života koristiti suho kupanje (puder za suho pranje ljubimaca se nanese na krzno, malo utrlja i ostavi 15 - 20 minuta da upije masnoću, mokraću i ostalu prljavštinu te nakon toga lagano iščetka). Kupanje sa šamponima preporuča se koristiti svaka 3 - 4 mjeseca. U međuvremenu treba održavati dlaku redovitim četkanjem, da bi se štene naviklo i shvatilo da četkanje nije nešto"ružno" započnite već sada, barem po par minuta dnevno prođite četkom ili češljem kroz krzno.Njemački ovčar pripada u skupinu velikih pasmina koji mogu imati probleme vezane uz njihovu tjelesnu težinu, kosti, ligamente i zglobove te je uputno hraniti ih suhom super permium hranom (Hills,Eukanuba,Royal Canine), barem dok traje njihov intezivan rast. Ova hrane je u potpunosti izbalansirana i ne morate dodavati vitamine i minerale posebno. Dnevna doza hrane dijeli se na 3 - 4 jednaka obroka, štenad je poznata po svojoj halapljivosti za hranom pri čemu nekontrolirano gutaju neprožvakanu hranu izmješanu s velikom količinom zraka, a sve skupa dovodi do nadutosti, slabe probave, meke stolice i pogoršanja općeg zdravstvenog stanja mlade životinje kojoj je svaki vitamin, mineral i protein bitan u periodu rasta. Oko 2,5 mjeseca starosti štenad počinje mijenjati mliječne zube u stalne, ovaj period je malo bolan za njih, a posebno dok jedu, zato u razdoblju promjene zubića suhu hranu treba malo navlažiti vodom ili nekim od mliječno kiselih produkata. Broj obroka na dan se postepeno smanjuje kako štene odrasta, s navršenih 6 mjeseci starosti prelazi se na dva obroka dnevno, a ovakav ritam (dva obroka dnevno) možete zadržati i u kasnijoj zrelijoj dobi ili prijeći na jedan obrok dnevno. To ćete sami najbolje izabrati prema potrebama i ritmu života Vašeg psa. Kosti kao poslastica, osobno mislim da se psima mora dati prilika da "glođu" kosti, naravno ne pileće i janjeće koje su krhke i mogu izazvati neke probleme (začepljenje probave ili oštečenje sluznice crijeva). Jedna velika juneća ili goveđa prokuhana kost potkoljenice koju psi uglavnom ne mogu do kraja "smrviti" biti će veliko ugodno i korisno iznenađenje za Vašeg ljubimca, uz napomenu da ovakvu poslasticu možete dati tek kada promijeni sve mliječne zubiće, a grickanjem kosti ujedno će očistiti zube od mogućih naslaga na njima. Ako ne želite davati svom psu pravu kost, u Pet Centru možete nabavite razne poslastice koje imaju jednaku namjenu kao prava kost, čiste zube i zabavljau naše ljubimce dok nas nema kod kuće. Također možete mu ponekad priušiti i ostale poslastice kao: sušena goveđa pluća, svinjske uši, sušene žile, integralne kekse i drugo. Psu ne treba davati slatko kao što su čokoladice, keksi i kolači koje konzumiraju njihovi vlasnici. Ne zaboravimo da su naši psi od iskona bili i ostali mesožderi.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me koliko dugo mali psi sišu majčino mlijeko i kada bi mogla/smjela odvojiti majku od nekog mladunčta? Hvala Petra O: Prelazak s majčinog mlijeka kao isključive hrane za male štence na samostalno hranjenje prirodan je proces, a najbitnije je da se provede postepeno i ne prerano.Neki uzgajivači počinju odbiće od sisanja već u dobi ranijoj od 3 tjedna što je ipak malo prerano jer probavni sustav šteneta prvo mora dostići stupanj razvoja u kojem je u stanju probaviti krutu hranu. Najbolji trenutak za uvođenje krute hrane u prehranu štenaca je između 3. i 4. tjedna života. U toj dobi probavni sustav je dovoljno razvijen da započne prilagođavanje na drugačiji tip prehrane. Isto tako, majčino mlijeko postaje nedovoljno izvor hranjivih tvari za sve potrebe mladog organizma u fazi intenzivnog razvoja. Štencima u toj dobi izrastaju i prvi zubi te zbog boli koju uzrokuju majka sve kraće dozvoljava sisanje.S obzirom da većina štenaca u dobi od 7 - 8 tjedana odlazi kod novih vlasnika na ovaj način je osiguran postepen prijelaz na samostalno hranjenje.Produkcija mlijeka potiče se stimulacijom mliječnih žlijezda prilikom sisanja pa je i zbog kuje dobro da se ta stimulacija postepeno smanjuje kako u trenutku odlaska štenaca novim vlasnicima daljnja prudukcija mlijeka ne bi dovela do upale mlijećnih žlijezda. Uvođenjem krute hrane u ishranu štenaca potrebno je postepeno smanjivati i količinu hrane koju dajemo majci kako bi i na taj način utjecali na smanjanje produkcije mlijeka. Ukoliko se kuja u vrijeme dojenja hranila komercijalnom hranom posebno formiranom za vrijeme dojenja, ovo je vrijeme kada je potrebno postepeno prelaziti na standardnu hranu za odrasle pse. Odbijanje od sisanja važan je trenutak i za socijalizaciju šteneta. U dobi od 3 - 4 tjedna štenci postaju samostalniji, sve su više zainteresirani za svoju okolinu, a vrijeme koje utroše na sisanje postaje kraće. Ovo je dobro razdoblje za izgradnju odnosa s ljudima. Prihvaćanjem nove hrane štenci prihvaćaju i ljude koji im hranu nude i na taj način razvijaju svoj odnos s ljudima, a odvajaju se od majke.Hrana koja se nudi potrebno je da bude mekana - više kašasta. Najbolje je hranu namjenjenu za ishranu štenaca razmekšati u zamjenskom mlijeko i ponuditi je nekoliko puta dnevno. S vremenom se mlijeko zamjenjuje toplom vodom te prelazi na sve tvrđi obrok, kako bi štenci u dobi od 5 tjedana jeli 4 obroka dnevno.Postepenim prijelazom na sve solidniji obrok i provođenjem sve više vremena odvojeno od majke, štenci bi s osam tjedana trebali biti sposobni za potpuno samostalno hranjenje gotovom suhom hranom i za odlazak novim vlasnicima.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koliko je pseća dlaka opasna za malo djete? Hvala, Lidija O: Kako su vrlo često spominjani zdravstveni problemi u djece različiti tipovi alergija, pretpostavljam da se Vaše pitanje odnosilo na mogućnost alergije koja bi se mogla javiti u djeteta pri kontaktu sa psećom dlakom.  U prirodi postoji cijeli niz mogućih alergena, a među njima su i oni vezani uz držanje i kontakt s kućnim ljubimcima. Dugo vremena se dlaka pasa i mačaka smatrala uzrokom alergije u ljudi. Najnovija istraživanja su pokazala da se radi o alergijama na uljne žlijezde čiji sadržaj se nalazi u njihovim izlučevinama (slina i mokraća), te prhuti koji se stvara ljuštenjem kože. Pojavi alergija podložnija su mlađa djeca. Prevencija se provodi redovitim provjetravanjem prostorija, izbjegavanjem spavanja u istoj prostoriji s kućnim ljubimcima, te u slučaju pojave znakova alergije, što ranijom stručnom pomoći pedijatra.Osim navedenog, na dlaci i koži pasa mogu se nalaziti različiti mikroorganizmi, kao i razvojni ili zreli stadiji nekih parazita. Zoonoze su bolesti zajedničke ljudima i životinjama, a uzrokuju ih bakterije, virusi, gljivice, protozoe i paraziti. Većina bolesti se uspješno liječi.Toksokaroza je bolest uzrokovana jednim od razvojnih stadija mačje i pseće gliste. U ljudi se javlja u obliku migrirajuće larve. Jajašca životinje izlučuju izmetom, te se osim direktnim kontaktom (gladeći životinju na čijoj se dlaci mogu zadražati jajašca) možemo kontaminirati neopranim povrćem, pijeskom ili zemljom. Važno je temeljito prati povrće i voće, te veće dijete upozoravati da neoprane ruke ne stavlja u usta. Psa treba redovito tretirati sredstvima protiv nametnika, a izmet redovito uklanjati. Dipilidium caninum je pseća trakavica, a čovjek se može zaraziti ako proguta zaraženu buhu. Uspješno se liječi lijekovima koji uništavaju trakavicu.Mikrosporoza je gljivična kožna infekcija, prenosi se kontaktom s oboljelom životinjom. Incidencija je češća u djece. Više o mikrosporozi možete pronaći u ranije objavljenim odgovorima mene i mojih kolega na ovim stranicama (u rubrikama vezanim uz pse i mačke).Sve navedeno dio je mogućih zdravstvenih problema vezanih uz suživot sa životinjama. Vjerojatnost oboljenja ovisi o mnogo čimbenika, a u male djece bilo bi neophodno u najvećoj mogućoj mjeri provesti sve korake njihove prevencije. Za sve nedoumice vezane uz zdravlje Vašeg djeteta svakako se posavjetujte s djetetovim liječnikom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Našoj 9 g. staroj njemačkoj ovčarki prije 2 mjeseca dijagnosticirana je RTG nalazom Spondylosis deformans vertebrarun lumbalum. Sacralisatia. Coxarthrosis bilateralis gradus gravis. Do pred 2 godine bila je jako aktivna budući je vedra i jako zaigrana. Odmah smo počeli s dijetom radi smanjenja težine a već mjesec dana je hranimo Hilsovom hranom D/J. Uz to joj već više od 2 mj. dajem B vitamin i humani preparat kondroin forte i glukozamin sulfat 500. D/J hranu ne voli i jedva jede iz ruke a i pokušaj miješanja s Hilsovom konzervom nije uspio tako da je dosta smršavila. Sada smo počeli D/J miješati s kuhanim pilećim jetricama i kuhanom piletinom jer mora nešto pojesti. Uz to, od kako je kod nas svaki dan jede po jedan tekući jogurt. Molim Vas da mi odgovorite da li su radi učinkovitosti D/J hrane ovakve kombinacije dozvoljene, odnosno što joj dati s obzirom na odbijanje te hrane. U zadnja dva tjedna stražnje noge joj se jako često nekontrolirano zapliću i padaju tako da smo je počeli nositi preko ulice i po stepenicama na način da prednjim nogama hoda sama a stražnje podržavmo remenom. Molim vas da mi odgovorite ima li kakvo pomagalo za olakšavanje kretanja, gdje bi se moglo nabaviti, te kako se ponašati dalje da se bar i ovakvo stanje ne pogorša. Ima li mogućnosti za poboljšanje budući je još uvijek jako živahna i snažna? Do sada nije imala nikakvih problema sa zdravljem a inače je već treća ovčarka u našoj obitelji. S prijašnjima nismo imali tih problema. Hvala unaprijed, RadomirO: Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) generalizirana je bolest starenja sekundarna degeneraciji intervertebralnih diskova. Stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Ako se stanje nastavi širiti mogu se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Može se javiti na vratnim kralješcima ali je daleko češća na slabinskim kralješcima. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi, mnogo je češća u starijih pasa. Smatra se da su joj osobito skloni njemački ovčari, bokseri i ostali psi velikih pasmina pasa, no u posljednje vrijeme došlo se do zaključka da se spondiloza može javiti bez obzira na pasminu ili spol. Točan uzrok bolesti nije razjašnjen, ali se zna da nije upalne naravi, promjene na kralježnici rezultat su nestabilnosti intervertebralnog prostora. Spondiloza je obično prisutna u pasa ne uzrokujući kliničke znakove. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka, no ova bol može biti i uslijed popratnog artritisa, cauda equina sindroma ili drugih problema.Spondiloza se općenito može smatrati relativno blagim poremećajem u usporedbi sa displazijom kuka, displazijom lakta, Wobbler sindromom itd. Vrlo često spondiloza je i slučajan nalaz.Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli).U Vaše kujice stanje dodatno komplicira i upala zgloba kuka (coxarthrosis). Medicinska definicija artritisa predstavlja jednostavno - upala zgloba. Postoje dva glavna tipa artritisa: upalni (uzrokovan infekcijom bakterijama, autoimuna bolest) i daleko češća degenerativna bolest zglobova, a naziva se još i osteoartritis (najčešće se javlja u zglobu kuka i lakta).Progresivno je stanje u kojem se zglobna hrskavica polako uništava te se pojavljuju i promjene kostiju. Upala se javlja kod ovih degenerativnih bolesti ali slabijeg intenziteta nego kod upalnog artritisa. Osteoartritis se može javiti kao rezultat trošenja zglobne površine kako pas stari.Ovo se naziva primarnim osteoartritisom. Sekundarnim osteoartritisom se naziva stanje kada se javi kao rezultat prisutnosti drugog procesa, kao što je displazija lakta ili kuka. Pogodovni faktori nastanku bolesti mogu biti trauma zglobova, pretilost i konstantno opterećenje zgloba.Osteoartritis je jedan od najčešćih oblika bolesti zglobova u kućnih ljubimaca. Javlja se ukočenost, bol i gubitak pokretljivosti što može ozbiljno poremetiti kvalitetu života.Liječenje u pravilu obuhvaća upotrebu protuupalnih lijekova te kirurški zahvat u uznapredovalim slučajevima koji se više ne mogu držati medikamentima pod kontrolom.Briga za psa koji ima problema sa zglobovima obuhvaća nekoliko područja: kontrola tjelesne težine i aktivnosti, fizikalna terapija, dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava, kontrola boli te drugi dodaci prehrani koji smanjuju upalu (nezasićene masne kiseline, a osobito omega-3).Tijekom desetljeća se glukozamin pokazao vrlo učinkovitim u olakšavanju tegoba zglobova i polaganim povećanjem pokretljivosti zglobova. Neka istraživanja pokazala su i da ima veliku ulogu u izgradnji hrskavice koje tradicionalni nesteroidni protuupalni lijekovi nisu u mogućnosti pružiti.Glukozamin i hondroitin zajedno poboljšavaju zdravlje zglobne hrskavice. Glukozamin je odgovoran za sintezu hijaluronske kiseline i glukozaminglikana unutar zgloba. Hondroitin (jedan od glavnih glikozaminglikana) također djeluje inhibirajuće na enzime koji ubrzavaju propadanje hrskavice. Kako cjelokupno zdravlje zgloba ovisi o konstantnoj očuvanosti hrskavice, ovo je vrlo korisno.Glukozamin i hondroitin se smatraju vrlo sigurnim za konzumiranje i ne opisuju se neke nuspojave (jedino se spominje blagi proljev). No postoji mogućnost da glukozamin pogoršava djelotvornost inzulina u pacijenata s dijabetesom te se treba davati pod nadzorom. Dok se hondroitin treba izbjegavati u pacijenata s poremećajem cirkulacije, jer može pogoršati ove probleme.Kako su dodaci prehrani koje ste naveli humani preparati te nisu registrirani za primjenu u pasa, koncentracija djelatne tvari ne odgovara, a tako niti doza. Pomoćne tvari koje se koriste u humanim preparatima prilagođene su probavnome miljeu čovjeka te se ponekad javljaju i želučano - crijevne reakcije u pasa. Na tržištu postoje izvrsni preparati bogati hondroprotektorima kao dodaci prehrani za pse. U ponudi u našim veterinarskim ljekarnama izdvojila bih: Petvital GAG tablete, nakon kojih kao preventivu možete davati Canina Petvital Arthro-tabs - kod starijih pasa se naročito preporučuje kod tegoba s kretanjem, zatim Vetoquinol Caniviton forte granulat. Stoga Vam preporučam da svakako svome ljubimcu dajete jedan od ova dva veterinarska preparata.Što se tiče prehrane, mišljenja sam kako bi bila primjerenija hrana uravnotežena sastavom i potrebama psa s ovakvim problemom. Osim Hillsa, medicinsku liniju hrane za probleme koštano-zglobnog sustava nudi i Royal Canin (Mobility special, koja - osim što sadrži hondroprotektore - ima umjerenu energetsku vrijednost upravo radi prevencije nakupljanja prekomjerne težine) te Eukanuba Joint Mobility, pa bih Vam preporučila da joj ponudite neku od navedenih.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa irskog - mekodlakog pšeničnog terijera i bio je na čisćenju zubi kod veterinara. Zanima me kako da sada spriječim sakupljanje te žute naslage na zubima? Hvala, Maja O: Za održavanje higijene usne šupljine u Pet centrima možete nabaviti nekoliko različitih proizvoda. Postoji medicinska hrana od Hill'sa. Takva hrana sadrži umjereno sniženu razinu bjelančevina, sniženu razinu energije, kalcija i fosfora umjereno sniženu razinu te povišenu razinu vlakana koja su posebno raspoređena i granule su veće kako bi mehanički počistile zube. Cilj je davati psima hranu čija struktura omogućava zubima penetraciju u svaki zalogaj hrane i koja sadrži kontroliranu razinu bjelančevina i kalcija, koji su gradbeni elementi plaka i kamenca. T/d hrana sadrži veće granule kako bi veći dio zuba ušao u njih, prije nego se usitne te sadrže posebno raspoređena vlakna koja čiste zubne površine. Tijekom žvakanja vlakna će odstraniti nakupljeni plak i kamenac sa zubne površine. Posljedično će se smanjiti nakupljanje naslaga i razvoj gingivitisa. Takva je hrana najdjelotvornija kada se koristi kod čistih zubi, jer ako se zubi ne očiste prije davanja hrane pokazat će se znakovito smanjenje nakupljanja zubnog plaka i kamenca, međutim kamenac sa zubi se jedino može odstraniti mehaničkim čišćenjem ili ultrazvučnim skidanjem u veterinarskoj ambulanti. T/d hrana je potpuna hrana za odrasle pse i može se davati samostalno ili se psu može ponuditi nakon obroka kao nagrada (oko 25 % obroka mora sačinjavati).Također postoji i medicinska hrana za higijenu usne šupljine od Royal canina "Dental special".U Pet centrima možete nabaviti četkicu za zube i kaladont za pse. Pranje zuba se psima preporučuje radi mehaničkog skidanja plaka. Pranje zuba se preporuča svakodnevno i na taj se način sprečava nakupljanje plaka na rubu gingiva i posljedično nastajanje gingivitisa koji dalje vodi u periodontitis. Četkanje zubiju pasa je potrebno početi na vrijeme kako bi se pas navikao na sam postupak i nikako se ne preporuča korištenje pasta za zube koje upotrebljavaju ljudi jer te paste nisu ugodnog okusa za pse i pas može steći averziju prema samom postupku četkanja zubiju. Pseći se kaladont ne ispire već je okus prilagođen psima (npr. piletina) i pas ostatak kaladonta poliže sa zubiju.Od Beaphara možete nabaviti Dog-a-dent sprej za uklanjanje zubnog plaka, sprečavanje nakupljanja zubnog kamenca i neugodnog zadaha, zatim gel koji sadrži propolis ili žvakače tablete s klorofilom za dezinfekciju usne šupljine.U Pet centrima možete nabaviti i raznorazne poslastice koje sprečavaju nakupljanje plaka i na taj način održavaju higijenu usne šupljine (Od Pedigreea-Rask kost, Denta mix, od Friskiesa Purine-Dental fresh, od Bernine-Denta strips, od Royal canina-Oral bar...).Kada odlučite posjetiti Pet centar trgovine, potražite savjet od veterinara kako bi Vam pomogao izabrati najidealniji proizvod za Vašeg psa.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Živim uz more i imam priliku svakodnevno voditi svog bernskog planinskog štenca staroga tri i pol mjeseca na kupanje, tj. plivanje u moru. Moj veterinar mi je savjetovao da pričekam s kupanjem u moru dok ne odraste jer bi mogli imati problema s dlakom. Imam dosta poznanika koji imaju pse i njihova su iskustva s morem pozitivna, u stvari kupaju svoje pse od malih nogu. Kako želim sve najbolje svojem ljubimcu, u dilemi sam da li da ga vodim sada na more tako mladog i hoće li imati problema s dlakom (opadanje i sl.) ili da pričekam da malo naraste? Kako ste mi do sada pomogli sa savjetom o vožnji psa u autu, nadam se da ćete mi i ovaj put pomoći u dilemi. Unaprijed Vam zahvaljujem, LidiaO: Ako se pas sam želi kupati u moru, ne vidim niti jedan razlog zašto mu ne biste dopustili da uživa i da se rashladi. Ako ga svaki puta nakon kupanja u moru isperete slatkom vodom, uopće ne bi smjelo biti problema s kožom ili dlakom. Dapače, neki psi jako dobro podnose čak i sol, te ih ljudi ispiru tek kada se vrate s ljetovanja. Najgore što Vam se može dogoditi je da se naguta slane vode i da od toga dobije proljev i povraća. U tom slučaju bih Vam preporučila da sa sobom uvijek nosite medicinsku hranu za probavne smetnje kako bi se psić što prije oporavio od proljeva i povraćanja. Općenito, većina pasa liže more dok pliva, a također kako se psi hlade na jezik i dahću, tako malo poližu i mora dok plivaju, a kada izađu na obalu progutano more povrate u obliku pjene i dalje se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Nakon čestog kupanja i ispiranja slatkom vodom kod većine pasa koža i dlaka dobiju intenzivan miris (kao kada se namoče na kiši). Za to se ne morate zabrinjavati jer je dovoljno da ga jednom okupate u psećem šamponu i da taj miris nestane. Također, psima na moru i dlaka posvjetli od sunca i soli, što se također gubi nakon prvog šišanja ili linjanja.Nemojte štene kupati ako je more prehladno ili ako vani puše jaki vjetar, kako se ne bi prehladio ili dobio upalu pluća. Želim Vam ugodan provod te dugo i toplo ljeto s Vašim psićem.